STRATEŠKA STUDIJA UTJECAJA NA OKOLIŠ ZA STRATEGIJU RAZVOJA ŠIROKOPOJASNOG PRISTUPA U REPUBLICI HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OD 2016. DO 2020. GODINE I PRATEĆE PROGRAME, ONP I NP-BBI
UVOD
Razvoj elektroničkih komunikacijskih usluga od iznimnog je značenja za gospodarski razvoj Republike Hrvatske te od ključne važnosti za omogućivanje stvaranja društva znanja, a infrastrukturna dostupnost širokopojasnog pristupa većih brzina osnovni je preduvjet za njihov razvoj.
Paralelno sa razvojem i ulaganjem u gospodarstvo, područja održivog razvoja i zaštite okoliša postali su neraskidivi dio svakodnevnog života i svijest o potrebi njihove primjene ugrađena je u gotovo sve segmente života, kako u Europskoj uniji, tako i u Republici Hrvatskoj.
U nastavku se navode strategije usvojene na razini Europske unije kojima se daje poticaj razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija kao i inovativnih usluga poput e-uprava, e-zdravstvo, e-obrazovanje, itd., uz uvažavanje i vodeći računa o održivom razvoju i zaštiti okoliša, a s kojima je usklađena i postojeća Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj, kao i Strategija koja je u postupku donošenja, a koja obuhvaća razdoblje 2016. – 2020.g.
Strategija za pametan, održiv i uključiv rast - Europa 2020
Na razini EU usvojena je tijekom 2010.g. Strategija za pametan, održiv i uključiv rast - Europa 2020 (u nastavku: Strategija Europa 2020), kao odgovor na nastale gospodarske, okolišne i socijalne probleme, te kao poticaj da se EU pretvori u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo.
Strategija Europa 2020 donosi viziju europskog socijalnog tržišnog gospodarstva za 21. stoljeće i predlaže tri prioriteta koji se međusobno nadopunjuju:
Pametan rast: razvijanjem gospodarstva utemeljenog na znanju i inovacijama;
Održiv rast: promicanje gospodarstva koje učinkovitije iskorištava resurse, koje je „zelenije“ i konkurentnije;
Uključiv rast: održavanje gospodarstva s visokom stopom zaposlenosti koje donosi društvenu i teritorijalnu povezanost.
U skladu s navedenim prioritetima, Europska unija je odredila glavne ciljeve do 2020 godine:
75 % populacije u dobi između 20- 64 godina trebalo bi biti zaposleno;
3 % BDP-a Europska unija treba investirati u istraživanje i razvoj;
Treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“ (uključujući i povećanje do 30% smanjenja emisije ukoliko okolnosti to omogućavaju);
Postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10%, a najmanje 40 % mlađih naraštaja trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja;
20 milijuna ljudi manje bi trebalo biti u opasnosti od siromaštva.
Navedeni su ciljevi međusobno povezani i presudni za opći uspjeh te se potiče zemlje članice na njihovo ispunjavanje putem donošenja nacionalnih strategija uz uvažavanje posebnosti razvoja svake države.
Iako su ciljevi reprezentativni za tri prioriteta pametnog, održivog i uključivog rasta, oni nisu razrađeni. Stoga je Europska unija donijela sedam inicijativa koje podupiru napredak u okviru svake prioritetne teme. Jedna od njih je i Digitalna agenda za Europu s ciljem ubrzavanja širenja brzog interneta te korištenja prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta za kućanstva i poslovni sektor.
Digitalna agenda
U području razvoja širokopojasnog pristupa na razini Europske unije Digitalna agenda za Europu donijela je konkretne mjere i ciljeve te preporučene rokove za ispunjavanje tih ciljeva, kako bi se ostvarile najveće pogodnosti od takva razvoja za gospodarstvo i stanovništvo Europske unije.
Ciljevi Digitalne agende za Europu su sljedeći:
1.Jedinstveno digitalno tržište;
2.Unaprjeđenje interoperabilnosti i standarda;
3.Jačanje povjerenja u on-line i sigurnosti;
4.Promicanje brzog i ultra-brzog pristupa internetu za sve;
a) osnovni pristup pokrivenost: 100% stanovništva EU do 2013. godine,
b) brzi pristup (30 Mbit/s ili više) pokrivenost: 100% stanovništva EU do 2020. godine,
c) ultra-brzi pristup (100 Mbit/s ili više) korištenje: 50% kućanstava EU do 2020. godine;
5.Investicije u istraživanje i razvoj;
6.Promicanje digitalne pismenosti, vještina i digitalne uključivosti;
7.Koristi za europsko društvo koje omogućava ICT.
Razvijen je indeks gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) za praćenje postizanja ciljeva Digitalne agende za Europu i ocjenjivanja razvoja država članica EU u smjeru digitalizacije gospodarstva i društva. DESI se sastoji od pet odgovarajućih pokazatelja: povezivost, ljudski kapital, služenje internetom, integracija digitalne tehnologije i digitalne javne usluge.
Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine
Države članice Europske unije u posljednjih nekoliko godina, neovisno o naporima Europske komisije u promicanju razvoja širokopojasnog pristupa, samostalno donose nacionalne planove i strategije razvoja širokopojasnog pristupa. Nacionalni planovi i strategije razlikuju se od članice do članice, pri čemu se mogu uočiti sljedeći zajednički trendovi:
planovi i strategije odnose se na razdoblje od tri do pet godina za osnovni širokopojasni pristup, te sedam i više godina za brzi i ultrabrzi širokopojasni pristup;
ciljevi su postavljeni u odnosu na pokrivanje određenog postotka stanovništva, odnosno kućanstava širokopojasnim pristupom određene ili najmanje brzine;
ciljevi se razlikuju za osnovni širokopojasni pristup i brzi, odnosno ultrabrzi širokopojasni pristup;
planovi i strategije promiču, u svrhu ostvarivanja navedenih ciljeva, uvođenje mreža nove generacije, uz primjenu tehnologije svjetlovodnih niti temeljene na FTTx standardu u nepokretnoj komunikacijskoj mreži, te dodjelom i uporabom raspoloživog radiofrekvencijskog spektra za izgradnju mreža pokretnih komunikacija temeljenih na LTE tehnologijama;
osigurana su financijska sredstva kojima se ostvaruju zacrtani ciljevi.
U području elektroničkih komunikacija usvojen je cijeli niz zakonskih i podzakonskih akata kojima se utvrđuju temeljna načela i ciljevi politike razvoja elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj te određuju nacionalni prioriteti u planiranju gradnje, postavljanja i korištenja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničke komunikacijske infrastrukture, sa strategijama te provedbenim programima kao najvišim dokumentima.
Nacrt Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine., kao i provedbeni programi koji ju prate:
Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, Zagreb, ožujak 2014, u nastavku: ONP
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske inf rast rukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA), u nastavku: NP-BBI,
dokumenti su za koje je temeljem Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13) potrebno provesti postupak strateške procjenu utjecaja na okoliš.
Postupak Strateške procjene utjecaja na okoliš
Strateška procjena utjecaja na okoliš, na način kako je definirana Zakonom, je postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom strategije, plana ili programa. Njome se stvara osnova za promicanje održivog razvitka kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša u strategije, planove i programe pojedinog područja. Time se omogućava da se mjerodavne odluke o prihvaćanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih značajnih utjecaja koje bi strategija, plan i program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
Postupak strateške procjene utjecaja na okoliš provodi se u skladu s:
Europskom Direktivom 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš
Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13)
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13)
Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08)
Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08)
Kako je za strategije, planove i programe koji se odnose na područje elektroničkih komunikacija obavezna provedba postupka strateške procjene, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture započelo je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš zaStrategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. g. i programe koji ju prate, ONP i NP-BBI.
Postupak strateške procjene slijedio je zakonom propisane korake (Slika 1.), te je sam postupak započeo donošenjem Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 30. ožujka 2015.
Odlukom su određeni:
dokumenti za koje se provodi postupak strateške procjene i njihovi glavni ciljevi
redosljed radnji koje će se provesti u postupku
popis tijela koja sudjeluju u postupku.
Nakon donošenja Odluke započeo je postupak utvrđivanja sadržaja strateške studije i to objavom Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš Strategije, od 01. travnja 2015.g. Tijekom utvrđivanja sadržaja strateške studije održana je prezentacija Nacrta strategije i postupka SPUO predstavnicima tijela koja će sudjelovati u postupku, te su zaprimljena očitovanja na sadržaj.
Odluka o sadržaju strateške studije za Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine, donesena je 25. svibnja 2015.g. Sadržaj strateške studije sukladan je obaveznom sadržaju iz Priloga I. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08), a pojedina poglavlja dopunjena su sukladno zaprimljenim mišljenjima tijela koja su sudjelovala u postupku utvrđivanja sadržaja SPUO.
Samom pokretanju postupka prethodilo je Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 25. ožujka 2015.g. kojim se isključuje mogućnost značajnih negativnih utjecaja Strategije,ONP i NP-BBI i na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te se definira kako nije potrebno provesti postupak glavne ocjene prema zakonu kojim se uređuje zaštita prirode.
Informirane javnosti o fazama postupka bilo je provedeno sukladno odredbama Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08) na način da je javnosti omogućeno informiranje i sudjelovanje putem:
objave Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 30. ožujka 2015. (Klasa: 351-01114-01/227, Urbroj: 530-06-2-15-7)
objave Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020.g., ONP i NP-BBI od 01. travnja 2015.g. (Klasa: 351-01114-01/227, Urbroj: 530-06-2-15-8)
objave Odluke o sadržaju strateške studije za Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine, od 25. svibnja 2015.g. (Klasa: 351-01114-011227, Urbroj: 530-06-2-15-31)
objave ciljeva Strategije razvoja širokopojasnog pristupa 2016-2020.g. od 01. travnja 2015.g
Slika 1 Postupak izrade strateške procjene utjecaja na okoliš
PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA STRATEGIJE, PRATEĆIH PROGRAMA ONP-a I NP-BBI-a I ODNOS S DRUGIM ODGOVARAJUĆIM PLANOVIMA I PROGRAMIMA
PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA STRATEGIJE I PRATEĆIH PROGRAMA, ONP-a I NP-BBI-a
Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture u pripremi je Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2016. do 2020. g. koju prate Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja iz ožujka 2014. (ONP), te Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža sljedećih generacija (NGA), NP-BBI.
ONP i NP-BBI predstavljaju dva osnovna programa državnih poticaja za izgradnju pristupnih, odnosno agregacijskih mreža sljedeće generacije, kojima se treba osigurati dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina u područjima u kojima operatori nemaju komercijalni interes za ulaganja.
U pripremi ove Strategije Vlada Republike Hrvatske koristila se rezultatima i iskustvom provedbe Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine.
Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine
Glavni cilj Strategije je stvaranje preduvjeta za ubrzani razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa internetu i širokopojasnih usluga kao temelja za daljnji razvoj informacijskog društva i društva znanja, uz osiguranje dostupnosti usluga širokopojasnog pristupa internetu pod jednakim uvjetima na cijelom području RH. S obzirom na punopravno pristupanje RH Europskoj uniji, Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine slijedi ciljeve razvoja širokopojasnog pristupa u skladu sa smjernicama Europske komisije.
Obilježja dosadašnjeg razvoja mreža osnovnog širokopojasnog pristupa su:
kasni početak razvoja tržišta osnovnog širokopojasnog pristupa (2005. godine);
korištenje najrasprostranjenije mreže simetričnih bakrenih parica i DSL tehnologija za ostvarenje osnovnog širokopojasnog pristupa za najveći dio populacije,
postojanje infrastrukturnog natjecanja u osnovnom širokopojasnom pristupu samo u dijelovima najvećih urbanih sredina, zasnovanog najviše na kabelskoj infrastrukturi.
Temeljni ciljevi koje Vlada Republike Hrvatske ističe u Strategiji do 2020. godine su:
pokrivenost pristupnim mrežama slijedeće generacije (NGA, Next Generation Access Networks), koje omogućuju pristup internetu brzinama većim od 30 Mbit/s za 100% stanovnika Republike Hrvatske;
najmanje 50% kućanstava Republike Hrvatske budu korisnici usluge pristupa internetu brzinom od 100 Mbit/s ili većom;
Vlada u Strategiji utvrđuje mjere javne politike, komplementarne slobodnoj inicijativi privatnog i nevladinog sektora, čija je svrha stvaranje društvenog, pravnog i poslovnog okruženja, koje će potaknuti sve čimbenike gospodarstva, kao i korisnike digitalnih usluga, na donošenje vlastitih poslovnih odluka i odluka o potrošnji, usklađenih s ciljevima ove Strategije.
Nadalje, prilikom provođenja ciljeva i mjera definiranih Strategijom pootrebno je voditi računa o primjeni tri osnovna načela:
načela uslužne i tehnološke neutralnosti,
načela neutralnosti mreža
načela uključivanja širokopojasnog pristupa internetu unutar opsega univerzalnih usluga
Poticajne mjere Strategije podijeljene su u tri osnovne skupine, koje su akcijskim planom Strategije dodatno razrađuju, a navode se u tablici niže.
Poticajne mjere Strategije:
sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina;
stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina;
poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina.
Tablica 1 Mjere za provedbu ciljeva strategije
Br.
MJERE ZA PROVEDBU CILJEVA STRATEGIJE
OPIS MJERA
Sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina
1.
Izrada pravnog okvira za potrebe verifikacija boja ciljanih područja unutar projekta razvoja NGN mreže iz sredstava državnih potpora
Izrada pravnog okvira za potporu iskazivanju komercijalnog interesa za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa u postupku verifikacije boja ciljanih područja, koji će obvezati operatore da dostave nositelju projekta i NOP-u vjerodostojne poslovne i vremenske planove ulaganja u područjima obuhvata gradnje
2.
Promocija svih društvenih i ekonomskih koristi vezanih uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina
Informiranje zainteresiranih subjekata o mogućnostima i koristima vezanim uz razvoj infrastrukture i usluga širokopojasnog pristupa velikim brzinama putem skupova, sastanaka, javnih tribina
Stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina
3.
Donošenje Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina
Izrada Konačnog prijedloga Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina; upućivanje u proceduru donošenja u Hrvatski sabor, provedba Zakona
4.
Uspostava središnjeg repozitorija katastra vodova, s modulom GIS EKI i povezane opreme te jedinstvene informacijske točke za razmjenu podataka o planiranim radovima
Uspostavit će se informacijski sustav za vođenje katastra vodova u elektroničkom obliku na državnoj razini, uz inicijalan unos podataka o postojećoj infrastrukturi vodova, koji bi istovremeno imao i funkciju jedinstvene informacijske točke na državnoj razini.
5.
Pojednostavnjenje procedura za ishođenje potrebnih dozvola za objekte elektroničke komunikacijske infrastrukture
Izmjena postojećih ili donošenje posebnih propisa iz područja gradnje i prostornog uređenja u cilju pojednostavljenja administrativnih procedura za ishođenje potrebnih dozvola za postavljanje infrastrukture širokopojasnog pristupa
6.
Poticanje investicija u razvoj širokopojasne infrastrukture sljedeće generacije kroz jednostavniji postupak pripreme dokumentacije
Izmjena postojećih propisa koja će osigurati efikasnu izgradnju NGN pristupnih mreža, definicijom jednostavnih građevina, naročito tehnologijom mikro-rova, uz prethodno ustanovljenje služnosti sa vlasnicima javnog i privatnog zemljišta.
7.
Osiguranje preduvjeta za dodjelu radiofrekvencijskog spektra u pojasu 694-790 MHz (druga digitalna dividenda) za širokopojasni pristup
Izrada prijedloga strategije za dodjelu druge digitalne dividende i prelazak na DVB-T2
Poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina
8.
Izrada prijedloga Odluke Vlade RH o donošenju nacionalnih programa za razvoj pristupne i agregacijske NGN mreže (ONP i NP-BBI)
Po završetku postupka notifikacije i dobivenog odobrenja državnih potpora od strane EK (state-aid clearance), izradit će se prijedlog Odluke VRH o donošenju nacionalnih programa za razvoj pristupne i agregacijske NGN mreže (ONP i NP-BBI), te odrediti Nositelje programa
9.
Provedba Okvirnog nacionalnog programa za razvoj širokopojasne pristupne infrastrukture (ONP)
- Potpora JRS/JLS u pokretanju i pripremi projekata razvoja širokopojasne pristupne infrastrukture sljedeće generacije uz državne potpore u skladu s ONP-om kroz mogućnost financiranja izrade studija izvodljivosti i Plana razvoja širokopojasne infrastrukture kao pripremne dokumentacije za pokretanje projekata,
- Pružanje podrške JRS/JLS u provedbi projekata razvoja širokopojasne pristupne infrastrukture sljedeće generacije u skladu s ONP-om kroz osiguranje sredstava za nacionalni udio sufinanciranja projekata
- Priprema javnog natječaja za prijavu projekata razvoja širokopojasne pristupne infrastrukture
10.
Provedba Nacionalnog programa razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture (NP-BBI)
Razvoj NGN agregacijske širokopojasne mreže do naselja obuhvaćenih NP-BBI te osiguranje dostupnosti ultrabrzog širokopojasnog pristupa za potrebe tijela javne uprave u ciljanim naseljima
11.
Edukacija javnosti u vezi s utjecajem razina elektromagnetskih polja i neionizirajućeg zračenja baznih postaja javnih pokretnih komunikacijskih mreža na zdravlje ljudi
Izrada službenih, znanstveno utemeljenih, stajališta nadležnih institucija RH o utjecaju razina elektromagnetskih polja i neionizirajućeg zračenja baznih postaja pokretnih komunikacijskih mreža na zdravlje ljudi; prezentacija rezultata provedenih neovisnih studija EU putem kontinuirane komunikacije s javnošću, tiskanje promidžbenog materijala
Izraditi studiju utjecaja propisane visine naknada za uporabu RF spektra (npr. M2M), naknade za pravo puta, naknada za prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti, visina upravnih pristojbi za lokacijske, građevinske i uporabne dozvole te analizu opravdanosti izuzimanja EKI iz popisa nekretnina na koje će se odnositi sustav budućeg oporezivanja nekretnina; predložiti izmjene mjerodavnih propisa
Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (ONP)
Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (u nastavku: ONP) je provedbeni program usmjeren k ostvarenju nacionalnih strateških ciljeva zadanih Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2012.-2015., te Digitalnom agendom za Europu u razdoblju do 2020., posebno u dijelu osiguranja dostupnosti brzog širokopojasnog pristupa na cijelom području Republike Hrvatske.
Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2012.-2015.g., donesena je krajem 2011., i obuhvaća četverogodišnje razdoblje 2012.-2015. Time se trajanje iste strategije podudara s početnim razdobljem provedbe ONP-a (sam ONP bi trebao trajati do 2023.). Potrebno je naglasiti da će eventualne promjene koje će donijeti nova Strategija širokopojasnog pristupa za razdoblje nakon 2015., biti potrebno obuhvatiti odgovarajućim naknadnim promjenama u ONP-u (što može biti izvedeno u okviru redovne revizije ONP-a).
Svojom namjenom i strukturom ONP služi ispunjavanju navedenog općeg cilja Strategije širokopojasnog pristupa, tako da daje smjernice i propisuje formalni okvir pravila za provedbu svih aktivnosti pripreme i provedbe projekata izgradnje širokopojasne infrastrukture na lokalnoj razini. Time se lokalnim i područnim (regionalnim) samoupravama omogućava i olakšava provedba takvih projekata.
Republika Hrvatska administrativno je podijeljena na ukupno 556 jedinica lokalne samouprave (gradova i općina), te 21 jedinicu područne (regionalne) samouprave (županija). Velik broj jedinica lokalne samouprave, uz potrebu za koordiniranim provođenjem mjera poticane izgradnje širokopojasne infrastrukture, nameće potrebu da se na nacionalnoj razini donese krovni program koji će istovremeno omogućiti i olakšati provedbu pojedinačnih projekata na lokalnoj razini. Pri tome ONP predviđa da će nositelji provedbe projekata biti pojedinačni JLS-ovi, uz poželjnu opciju zajedničkog provođenja pojedinačnih projekata u više susjednih JLS-ova, pri čemu nositelji projekata mogu biti i županije. Ovakav pristup čest je i u zemljama EU.
Slijedom toga, a dodatno uzevši u obzir i velik broj JLS-ova u Hrvatskoj, razvijen je i ONP, s prvenstvenom namjenom da obuhvati većinu izglednih projekata poticane izgradnje pristupnih NGA širokopojasnih mreža u Hrvatskoj koji će se provoditi u razdoblju od 2014.-2020.
Okvirnim nacionalnim programom definirani su slijedeći ciljevi:
pružiti upute i smjernice za provedbu svih aktivnosti koje su nužne za uspješnu pripremu i provedbu pojedinačnih projekata izgradnje širokopojasne infrastrukture uz državne potpore;
definirati okvir za provedbu projekata koji će osigurati usklađenost s pravilima državnih potpora (tzv. strukturna pravila Okvirnog programa);
pružiti preporuke i smjernice koja de omoguditi i olakšati postupke prijave za sufinanciranje projekata iz sredstava fondova EU-a, no uzevši u obzir i nedostupnost konačnih verzija programskih dokumenata fondova EU-a za proračunsko razdoblje 2014.-2020. u trenutku zaključenja ovog dokumenta;
pružiti smjernice za poticanje primjene optimalnih tehnoloških i poslovnih rješenja u projektima, koja de osigurati održiv razvoj tržišta elektroničkih komunikacija i povedanje dobrobiti za krajnje korisnike;
dati preporuke za koordinaciju i nadzor provedbe projekata iz Okvirnog programa unutar tijela državne uprave, uključujući i inicijalni postupak odobrenja Okvirnog programa s obzirom na pravila državnih potpora.
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA), NP-BBI
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA), (u nastavku: NP-BBI) usmjeren je u izgradnju nacionalne agregacijske širokopojasne infrastrukture sljedeće generacije i povezivanje ciljanih krajnjih korisnika unutar skupine tijela javne uprave na pristupnu širokopojasnu infrastrukturu sljedeće generacije s brzinama iznad 100 Mbit/s.
NP-BBI je formalno podijeljen u dvije projektne cjeline:
A)projektnu cjelinu PC-A u sklopu koje se gradi NGN agregacijska infrastruktura (ova cjelina obuhvaća državne potpore, te će za cjelokupan NP-BBI biti ishođeno odobrenje o sukladnosti s pravilima državnih potpora kroz procese prednotifikacije i notifikacije u tijelima Europske komisije)
B)projektnu cjelinu PC-B u sklopu koje se povezuju krajnji korisnici tijela javne uprave na NGA ultrabrzu infrastrukturu.
NP-BBI je usmjeren k ostvarenju dva osnovna cilja:
Razvoj NGN agregacijske širokopojasne infrastrukture, kao spojnog segmenta mreže između NGA pristupnih mreža i jezgrenih nacionalnih mreža
Osiguranje dostupnosti ultrabrzog širokopojasnog pristupa za potrebe tijela javne uprave (tijela državne uprave i njihove ispostave, obrazovne, zdravstvene, kulturne ustanove i dr., u nastavku označavani i kao javni korisnici) u područjima u kojima ultrabrzi širokopojasni pristup nije dostupan, a koja se područja poklapaju s područjima izgradnje agregacijske mreže u sklopu prvog cilja Programa (pod ultrabrzim širokopojasnim pristupom za potrebe tijela javne vlasti podrazumijeva se mogućnost ostvarenja simetričnog pristupa s brzinama iznad 100 Mbit/s u oba smjera, prema korisniku (download) i od korisnika (upload)
Prvi cilj NP-BBI-ja komplementaran je ciljevima ONP-a. Ciljevi ONP-a su osiguranje NGA širokopojasnog pristupa za sve krajnje korisnike u Hrvatskoj kroz poticanje izgradnje pristupnih NGA mreža. Provedba NP-BBI-ja predstavlja preduvjet za punu provedbu ONP-a u svim područjima Hrvatske u kojima ne postoji odgovarajuća NGN agregacijska mreža. Dok ispunjenje prvog cilja u formalno-pravnom smislu obuhvaća državne potpore, drugi cilj ih ne obuhvaća, budući da se njime ostvaruju ultrabrzi širokopojasni infrastrukturni priključci za vlastite potrebe tijela javne uprave koja ne obavljaju gospodarsku djelatnost. Ipak, iz razloga pravne sigurnosti, sukladnost s pravilima državnih potpora kod prvog cilja te nepostojanje državnih potpora kod drugog cilja bit će zajednički verificirani kroz jedinstvene postupke prednotifikacije i notifikacije u tijelima Europske komisije.
U infrastrukturno-tehnološkom i provedbenom smislu, NP-BBI se ostvaruje kroz izgradnju jedinstvene elektroničke komunikacijske infrastrukture koja služi ispunjavanju oba njegova cilja. Samo iz formalnih razloga, priprema i provedba NP-BBI-ja razdvojena je u dvije projektne cjeline „A“ i „B“.
Pregled odnosa strategija i PRATEĆIH programa (ONP i NP-BBI) s odgovarajućim strategijama, planovima i programima
Strategijom i pratećim programima (ONP i NP-BBI) definirani su ciljevi kojima će se stvoriti preduvjeti za razvoj cijelog niza drugih područja kao što su: gospodarstvo, obrazovanje, znanost, zdravstvo, zaštita okoliša, gospodarenje otpadom te mnogi drugi.
Također, ciljevi Strategije i mogućnost njihove provedbe čine preduvjet za provedbu cijelog niza strategija, planova i programa koji se odnose na druga područja te utječu na uspješnost njihovog postizanja, a to se prvenstveno odnosi na uspostavu baza podataka, informacijskih sustava, sustava praćenja/monitoringa, mogućnost prikupljanja i objave podataka te njihovu mrežnu dostupnost i mogućnost korištenja za sve stanovnike na području Republike Hrvatske pod jednakim uvjetima.
U tablici navodi se odnos Strategije sa ostalim ciljevima strateških dokumenata iz područja:
Zaštite okoliša i prirode
Održivog razvoja
Prostornog uređenja
Tlo i poljoprivreda
Šumarstva i lovstva
Vodnog gospodarstva
Zaštite zraka
Kulturne baštine
Znanosti i obrazovanja
Socijalne politike i zdravlja
Regionalnog razvoja i poduzetništva
Energetike
Prometa
Industrije
Otpada
Razmatrani strateški dokumenti usvajani su u različitim razdobljima i od strane različitih nadležnih tijela tako da je moguća upotreba različitih naziva i objašnjenja, kao i različito definirani ciljevi, u tablici u nastavku navode kao i u izvornim dokumentima.
Tablica 2 Pregled odgovarajućih strategija, planova i programa
ODGOVARAJUĆE STRATEGIJE, PLANOVI I PROGRAMI
Strategija, ONP i NP-BBI
ODRŽIVI RAZVOJ, ZAŠTITA OKOLIŠA I PRIRODE
Nacionalna strategija zaštite okoliša
Strategija zaštite okoliša u cijelosti se temelji na načelima održivog razvoja i zasnovana je na sljedećim načelima: integraciji politike zaštite okoliša u sektorske politike; partnerstva i podijeljene odgovornosti; subsidijarnosti; promjena u ponašanju u proizvodnji; korištenja većeg broja instrumenata, pretežito ekonomskih.Osnovni cilj Strategija zaštite okoliša je očuvanje okoliša Republike Hrvatske na načelima održivog razvoja kroz ostvarivanje sljedećih koraka:
Poboljšanje zakonskog, financijskog i institucionalnog okvira za upravljanje okolišem na lokalnoj i na državnoj razini, uključujući kadrovsko jačanje, uzimajući u obzir približavanje EU-u.
Integriranje zaštite okoliša u druge sektore (poljoprivreda, šumarstvo, turizam, energetika, industrija, rudarstvo, promet, ...) radi smanjenja onečišćenja okoliša i održivog korištenja prirodnih dobara
Uspostava cjelovitog monitoringa i jedinstvenog informacijskog sustava
Jačanje svijesti javnosti i uključivanje javnost u proces donošenja odluka i provedbe mjera.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba svih glavnih ciljeva Nacionalne strategije zaštite okoliša posebno u dijelu upravljanja okolišem i uspostave cjelovitog monitoringa i jedinstvenog informacijskog sustava te uključivanja javnosti u procese donošenja odluka.
Nacionalni plan djelovanja na okoliš
U Nacionalnom planu djelovanja na okoliš ciljevi (C) i mjere (M) obrađeni su prema tematskim cjelinama:
Upravljanje kakvoćomzraka
Primarni cilj politike zaštite zraka u sljedećih deset godina, znači do 2012. godine je:
uspostaviti informacijski sustav o praćenju kakvoće zraka kao dio informacijskog sustava o okolišu
M9 Uspostaviti u sklopu ISZO-a registar napuštenih jama, površinskih kopova, klizišta, kamenoloma, šljunčara i drugih načina odnošenja/premještanja tla
M4 Dovršiti ustanovljivanje područja onečišćenih/degradiranih nekontroliranim odlaganjem otpada i odrediti prioritete za sanaciju
C4 Izbjegavanje nastanka otpada
M13 Izraditi izobrazbene programe osiguravajući komuniciranje i obavješćivanje radi stvaranja uvjeta za jednakosti svih sudionika: proizvođača otpada, kupaca i potrošačâ te javnosti
C1 Izraditi karte imisija buke, konfliktne karte i akcijske planove te ustanoviti broj stanovnika i stanova ugroženih prevelikom bukom
M4 Izraditi karte imisija buke, konfliktne karte i akcijske planove. Stalno ažurirati karte imisija buke
Biološka raznolikost, očuvanje krajobraza i geološka baština
Biološka raznolikost
M1 Provesti cjelovitu inventarizaciju dijelova biološke raznolikosti.
M2 Kartirati rasprostranjenost dijelova biološke raznolikosti
M6 Ustanoviti mehanizme provedbe (uključujući zakonodavne i institucionalne okvire, obrazovanje, razvoj znanstvenih resursa, obavješćivanje, mehanizme financiranja i dr.)
M11 Utvrditi stanje i osigurati monitoring vlažnih staništa
Očuvanje krajobraza
M1 Načiniti identifikaciju obilježja i stanja te izvršiti inventarizaciju i kategorizaciju krajobraza
M6 Tijekom izrade Studija procjene utjecaja na okoliš, potrebno je posebnu pozornost posvetiti procjeni negativnog utjecaja na okolinu tj. krajobraz - kao prostorni vidik zaštite. Angažirati mjerodavne stručnjake i institucije.
M7 Poticati na programe sanacije i inventarizacije svih oblika devastiranog krajobraza (uzrokovanih sektorskim razvojnim tokovima kao što su poljoprivreda, infrastruktura, iskorištavanje prirodnih resursa, itd.)
Geološka baština
M4 U sklopu sustava zaštite geološke baštine posebnu pozornost pridati tomu da se u postupku procjene investicijskih zahvata na okoliš utvrdi, postoji li potreba za očuvanjem pojedinih dijelova stijena ili lokacija
M8 Inventarizirati zaštićenu geološku baštinu na državnoj i lokalnoj razini
Upravljanje obalnim i otočnim područjem
C1 Očuvanje odgovarajuće kakvoće mora za kupanje i rekreaciju te za proizvodnju zdrave hrane.
M5 Uspostaviti koordinirani Jadranski motrilački sustav (CAOS) u suradnji sa susjednim zemljama i međunarodnim ustanovama (IOC)
C3 Regulacija prometa i nadzor nad njime radi sprječavanja akcidenata na moru
M8 Postići međunarodni dogovor o određivanju plovnih putova i o nadzoru nad plovidbom Jadranskim morem, u prvome redu o nadzoru nad prijevozom opasnih tvari brodovima
M9 Donijeti zajednički plan jadranskih zemalja za akcidentna stanja te nabaviti opremu i uređaje
C5 Očuvanje obalnoga i otočnog područja od neprimjerene izgradnje
M13 Izraditi prostorne planove na načelu održivoga razvoja, izraditi strateške procjene utjecaja na okoliš te stvoriti uvjete za detaljnu provedbu planova
M14 Uspostaviti jedinstveni informacijski sustav za Jadransko more i obalno područje
C6 Stvaranje uvjeta za održivi gospodarski razvoj koji će pridonijeti boljoj kakvoći življenja obalnoga stanovništva
C7 Očuvanje biološke raznolikosti i integriteta osobito vrijednih obalnih ekosustava
C8 Stvaranje uvjeta za održivi razvoj otoka
Urbano područje
C1 Skladan i prostorno uravnotežen razvoj urbanoga područja
C2 Skladan razvoj urbanoga sustava uz uzimanje u obzir prihvatnoga kapaciteta okoliša te uz omogućavanje zdravoga stanovanja odnosno zaštite prirodne i kulturne baštine
C3 Razvoj naselja s posebnim obilježjima i značajkama
Ruralno područje
C1 Ekonomski, prostorno uravnotežen i održivi razvoj sela sa zaštitom okoliša kao jednom od osnovnih postavaka
M3 Povezivati (gospodarski) ruralna i urbana gospodarstava radi jačanja područja i ublažavanja depopulacije uz omogućavanje poticajnih mjera
C6 Postupno rješavanje problematike bespravne izgradnje
C7 Djelotvorno zakonodavstvo o prostoru povezano s zakonodavstvom o okolišu
M35 Osigurati preglednost planskih postavaka na svim razinama i u svim fazama uređivanja prostora, a donošenje odluka temeljiti na potpunom poznavanju gospodarskih, prostornih i ekoloških učinaka uz omogućavanja udjela svih legitimnih subjekata
C8 Očuvanje regionalnih identiteta ruralnih naselja i njihov razvoj
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, s naglaskom na: uspostavu informacijskog sustava i sustava monitoringa, operacionalizaciju baze podataka, provedbu projekta Računanje i kartiranje kritičkih opterećenja tala, izrada izobraznih programa, izrada karti buke, istraživanja novih tehnologija, provedba programa sanacije i inventarizacije svih oblika devastiranog krajobraza, uspostava informacijskog sustava povezanog s održivim gospodarenjem otpadom, poticanje programa sanacije, skladan i prostorno uravnotežen razvoj urbanih područja i sela.
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske
Strategijom su prepoznati sljedeći opći strateški ciljevi:
1.Očuvati sveukupnu biološku, krajobraznu i geološku raznolikost kao temeljnu vrijednost i potencijal za daljnji razvitak Republike Hrvatske
2.Ispuniti sve obveze koje proizlaze iz procesa pridruživanja Europskoj uniji i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU (Direktivom o staništima, Direktivom o pticama, CITES uredbama)
3.Ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora na području zaštite prirode, biološke sigurnosti, pristupa informacijama i dr.
4.Osigurati integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima
5.Utvrditi i ocijeniti stanje biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti, uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države
6.Poticati unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja
7.Razvijati mehanizme provedbe propisa kroz jačanje zakonodavnih i institucionalnih kapaciteta, obrazovanjem, razvojem znanstvenih resursa, obavješćivanjem, razvojem mehanizama financiranja.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske s naglaskom na integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima, uspostavu informacijskog sustava zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države, unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja.
Operativni program (OP) „Zaštita okoliša“ (OPZO) za razdoblje 2007. – 2013.
Doprinos OP-a ciljevima Nacionalnog strateškog referentnog okvira (NSRO-a):
Opći cilj NSRO-a je postizanje konvergencije s drugim zemljama EU ubrzavanjem gospodarskog rasta i poticanjem zapošljavanja. Kao podrška ostvarenju ovog općeg cilja identificirana (prepoznata) su tri strateška cilja:
konkurentnije gospodarstvo temeljeno na integraciji tržišta, institucionalnim reformama i održivom razvoju
unaprjeđenje okruženja za stvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje
uravnotežen regionalni razvoj i poboljšanje životnih uvjeta.
Opći cilj NSRO-a, zajedno s pripadajućim strateškim ciljevima, definira strateško usmjerenje investicija u širem kontekstu razvoja, dok ih četiri tematska prioriteta NSRO-a definiraju u specifičnijem smjeru.
Tematski prioriteti NSRO-a su:
razvoj suvremenih prometnih mreža i dostupnost regija
poboljšanje okolišne infrastrukture i kvalitete povezanih usluga
veća konkurentnost malih i srednjih poduzeća i podrška gospodarstvu temeljenom na znanju
poboljšanje učinkovitosti tržišta rada, razvoj ljudskog kapitala i jačanje socijalnog uključivanja.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Operativni program „Zaštita okoliša“ s naglaskom na stvaranje konkurentnijeg gospodarstva, unaprjeđenje okruženja za stvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje te uravnotežen regionalni razvoj i poboljšanje životnih uvjeta. Isto tako omogućava se provedba tematskih prioriteta Nacionalnog strateškog referentnog okvira.
Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske
Strategija pretpostavlja ostvarivanje tri opća cilja:
Opći ciljevi:
stabilni gospodarski razvitak (razvoj)
pravedna raspodjela socijalnih mogućnosti
zaštita okoliša.
U ostvarivanju spomenutih ciljeva treba (izdvojeni ciljevi povezani sa SPUO predmetne Strategije):
a)uvažiti nacionalne osobitosti;
b)promicati gospodarstvo temeljeno na blagostanju, razvojnim promjenama, natjecateljskom duhu i s društvenom odgovornošću, gospodarstvo koje osigurava kvalitetu života te punu zaposlenost;
c)promicati demokratsko, socijalno uključivo, kohezivno, zdravo, sigurno i pravedno društvo koje poštuje temeljna prava i kulturnu raznolikost te koje stvara jednake mogućnosti i bori se protiv diskriminacije u svim oblicima;
d)znanstvenim i stručnim spoznajama razvijati sustav zaštite zdravlja ljudi, uključujući sanaciju postojećih opterećenja okoliša;
e)jačati partnerstvo svih segmenata zajednice
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se i potiče provedba ciljeva od a) do e) Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske i to na način da se pružaju i potiču razvojne mogućnosti gospodarstva u područjima u kojima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa, omogućava bolja kvaliteta života i veće mogućnosti zapošljavanja te se promiče socijalno uključivo i pravedno društvo u kojem se stvaraju jednake mogućnosti za sve. Također, pružaju se razvojne mogućnosti i veće mogućnosti zapošljavanja jer se osiguravanjem širokopojasnog pristupa smanjuje digitalni jaz.
TLO I POLJOPRIVREDA
Strateški plan Ministarstva poljoprivrede za razdoblje 2016. – 2018.
Strateškim planom Ministarstva poljoprivrede za razdoblje 2015. – 2017. određeni su sljedeći ciljevi:
1. Podizanje razine konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog i ribarskog sektora razini EU kako bi se smanjile razlike u negativnim pokazateljima proizvodnje u sektoru u odnosu na EU
1.1. Okrupnjavanje posjeda i uređenje poljoprivrednog zemljišta
1.2. Provedba financiranja poljoprivrednog i ribarskog sektora sukladno ZPP
1.3. Održivo upravljanje živim bogatstvima u ribarstvu
1.4. Modernizacija proizvodnih sustava poljoprivredne proizvodnje i ribarstva standardima EU vezanim za higijenu, javno zdravstvo, dobrobit životinja, sigurnost na radu, uvjete zaštite okoliša te restrukturiranje proizvodnje
1.5. Poboljšanje tržišnih mehanizama za prodaju poljoprivredno-prehrambenih i ribarskih proizvoda
1.6. Jačanje sustava zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
2. Zaštita zdravlja ljudi, životinja i bilja te zaštita interesa potrošača
2.1. Unapređenje sustava sigurnosti i kakvoće hrane i hrane za životinje
2.2. Učinkovita organizacija službenih kontrola u području sigurnosti i kvalitete hrane i hrane za životinje, zdravlja i zaštite životinja
2.3. Djelotvorna zaštita zdravlja ljudi i životinja, dobrobiti životinja, veterinarska zaštita okoliša 2.4. Unapređenje sustava i programa u području fitosanitarne politike
3. Poboljšanje uvjeta života na ruralnom prostoru
3.1. Gospodarski razvoj ruralnih područja
3.2. Jačanje lokalnog partnerstva
4. Održivi razvoj šumarstva, lovstva i drvne industrije
4.1. Održivo gospodarenje šumskim resursima
4.2. Razvoj gospodarenja lovištima i divljači
4.3. Razvoj drvne industrije
5. Održivi razvoj vodnog gospodarstva
5.1. Postizanje i očuvanje dobrog stanja voda
5.2. Razvoj sustava navodnjavanja i zaštite od štetnog djelovanja voda
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba većine strateških ciljeva Strateškog plana Ministarstva poljoprivrede za razdoblje 2016. – 2018. posebno u dijelu koji se odnosi na podizanje razine konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog i ribarskog sektora razini EU, poboljšanje uvjeta života na ruralnom prostoru kao i održivi razvoj šumarstva, lovstva i drvne industrije.
Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2008. – 2013
Hrvatski Ured za strategiju razvitka u 2005. je izradio Nacionalnu strategiju razvoja koja slijedi tri globalna cilja razvoja:
1.postizanje ubrzanog rasta realnog BDP-a i zaposlenosti, kao i bolji životni standard u usporedbi s bogatijim regijama Europe;
2.postizanje veće konkurentnosti nacionalnog gospodarstva u usporedbi s razvijenijim regijama Europe;
3.smanjenje regionalnih nejednakosti unutar zemlje stvaranjem povoljnih uvjeta za socijalno-ekonomski razvitak u najnazadnijim regijama.
U svrhu ostvarenja pretpostavki strategije definirani su strateški ciljevi ruralnog razvoja za razdoblje od 2008. – 2013. godine koji odgovaraju gore navedenim globalnim ciljevima i doprinose njihovom ostvarenju:
1.Poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora
2.Očuvanje, zaštita i održiva uporaba okoliša, krajolika, prirodnog i kulturnog naslijeđa
3.Poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima i proširenje gospodarskog programa ruralnog gospodarstva
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba svih strateških ciljeva Strategije ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2008. – 2013., s naglaskom na poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora, poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima i proširenje gospodarskog programa ruralnog gospodarstva, poboljšanje učinkovitosti institucijsko okruženja.
ŠUME,ŠUMARSTVO, LOVSTVO
Nacionalna šumarska politika i strategija
Opći je cilj Nacionalne šumarske politike i strategije je povećati doprinos nacionalnom gospodarstvu održivim gospodarenjem, korištenjem i sveobuhvatnom zaštitom šumskih resursa i bioraznolikosti, primjenjujući rezultate istraživanja, poštivanje međunarodnih norma i rezolucija, i uvažavajući prava lokalne zajednice.
Nacionalna politika i strategija podijeljena je u sljedeća područja:
A. Gospodarenje šumskim ekološkim sustavima;
B. Šumarska uprava i zakonodavstvo;
C. Nedrvni proizvodi – turizam, lovstvo i ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta;
D. Drvna industrija;
E. Okoliš i prostorno planiranje;
F. Obrazovanje, istraživanje i međunarodna suradnja;
G. Odnosi s javnošću i promidžba,
za koja se razrađujuciljevi politike i specifične strateške aktivnosti nužne za njihovo ostvarenje.
Gospodarenje šumskim ekološkim sustavima
Optimalno gospodarenje svim šumskim resursima u suradnji sa zainteresiranim stranama
A1: Sačuvati i promicati stabilnost staništa, zdravstveno stanje šuma i produktivni kapacitet sastojina
A1.6 Provođenje inventarizacije sadašnjeg stanja staništa (temeljeno na GIS-u i definiranim kriterijima) i uspostavljanje primjernih ploha za nadzor nad promjenama u stanju staništa
A3: Poboljšanje sustava gospodarenja krškim područjem
A3.4 Područja određena za aktivnosti gospodarenja šumama valja jasno razgraničiti u prostornim planovima
A.3.6 Identifikacija nekorištenog šumskog zemljišta pogodnog za realizaciju turističkih projekta
A5: Korištenje biomase za energiju
A5.2 Identifikacija nekorištenog zemljišta, odabir najpovoljnije vrste i tehnologije za uspostavu plantaža
Šumarska uprava i zakonodavstvo
B1: Učinkovitost i racionalizacija šumarske uprave kao osnova održivog gospodarenja šumama i stvaranja potrebne razine ljudskih resursa unutar sektora
B1.5 Provođenje inventarizacije i ukupnoga ekonomskog vrednovanja šumskih resursa i razgraničavanje između poljoprivrednog i šumskog zemljišta
B4: Usklađivanje zakona
B4.1 Osnivanje stručne skupine/skupina koje će kroz participatorni pristup uskladiti sve zakone koji se odnose na zajednička interesna područja ili koji ih uređuju
B4.2 Uspoređivanje i usklađivanje odredbi vezanih za šumarstvo s odredbama u EU i prihvaćanje smjernica EU-a
B6: Prilagodba i usklađivanje zakonskih odredbi s uvjetima za uključivanje šumskih ekoloških sustava u razvoj turizma
B6.1 Usklađivanje zakonskih mjera koje uređuju odnos između razvoja turizma i gospodarenja šumskim ekološkim sustavima
Nedrvni proizvodi – turizam, lovstvo i ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta
C3: Pridonijeti seoskom razvoju
C3.1 Razvijanje zapošljavanja u seoskim sredinama kroz stimuliranje djelatnosti vezanih uz šumarstvo
C4: Razviti sektor lovstva na načelima uravnoteženog razvoja
C4.1 Provođenje nacionalne inventarizacije lovnih resursa
C5: Pojačati razvoj lovnog turizma kao dijela turističke ponude
C5.1 Uključivanje lovnog turizma u ponudu turističkih agencija uz razvoj alternativnih ponuda (npr. foto-safari, itd.)
C5.3 Izrada katastra vrijednosti lovišta prema kriterijima kvalitete infrastrukture za lovni turizam
Drvna industrija
D2: Kakvoća koja se prepoznaje na tržištu
D2.1 Uspostavljanje tržišta drvom i drvnim proizvodima
Okoliš i prostorno planiranje
E2: Međusektorska suradnja u upravljanju zaštićenim područjima
E2.5 Provođenje inventarizacije biološke raznolikosti i usklađivanje granica zaštićenih područja i zona na osnovi nalaza inventarizacije
E4: Uključivanje šumarskih stručnjaka u izradu prostornih planova
E4.4 Promicanje izrade registra naknada za korištenje zemljišta
(valja poboljšati dostupnost informacija – na osnovi GIS-a)
E4.5 Uključivanje rezultata dobivenih skupljanjem podataka iz nacionalne inventarizacije šuma i šumskog zemljišta u studije nužne za prostorne planove i gospodarenje
Obrazovanje, istraživanje i međunarodna suradnja
F2: Poboljšanje međunarodne suradnje između škola, fakulteta i šumarskih ustanova
F2.2 Poboljšanje dostupnosti znanstvenih podataka (tj. časopisi, internet, itd.), naročito za studente i učenike
F4: Sustav upravljanja projektom
F4.2 Opremanje računalima i povezivanje knjižnice fakulteta, Šumarskog instituta, poduzeća za šume i ostalih relevantnih ustanova
F4.3 Uspostaviti bazu podataka međunarodnih projekata u šumarstvu i povezati se s postojećim bazama podataka
F6: Razvoj nastavnog programa
F6.4 Poboljšanje kakvoće i intenziteta jezičnih i informatičkih tečajeva
Odnosi s javnošću i promidžba
G1: Odnosi s javnošću i promidžba
G1.4 Uspostavljanje stalne komunikacije s lokalnim vlastima
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Šumarske strategije u vidu ispunjavanja uvjeta za omogućavanje i poboljšavanje pristupa informacijama, bržeg protoka istih te boljeg umrežavanja svih gospodarskih aktivnosti vezanih uz šumarstvo, lovstvo i prateću industriju. Time će se također omogućit racionalnije korištenje prirodnih resursa, uvođenje novih tehnologija, bolja zaštita prirodnih dobara, edukacija, promidžba, te sve ostale aktivnosti vezane uz potrajno gospodarenje šumama i divljači.
PROSTORNO UREĐENJE
Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske
Općim ciljem Strategije prostornog uređenja RH smatra se postizanje višeg (objektivno mogućeg) stupnja sigurnosti i razvijenosti Države radi ostvarivanja razvitka i kvalitete života stanovništva na svim područjima.
Taj će se cilj ostvariti:
potpunom unutarnjom integracijom i konsolidacijom prostora Države
povećanjem vrijednosti i kvalitete hrvatskog prostora
uključivanjem Hrvatske u europske razvojne sustave
Prioritetni cilljevi unaprjeđenja stanja u prostoru su:
obnova ratom zahvaćenih područja (kompleksna obnova i povratak stanovništva, pokretanje gospodarstva),
zaustavljanje negativnih procesa na depopulacijskim područjima (osobito graničnim),
pokretanje gospodarske dinamike na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez većih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke,
otklanjanje nedostataka i modernizacija postojećih infrastrukturnih sustava (tehnološki, sigurnosni),
izvedba ključnih novih sustava i segmenata prometne i ostale infrastrukture važnih za uključivanje u međunarodnu razmjenu dobara i ravnomjerniji razvoj područja unutar Države,
sanacija kritičnih mjesta ugrožavanja prostora i okoliša (zaštićena baština, poljodjelske površine, šume, vode i more).
Zasebno poglavlje Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske je poglavlje 3.4. Informacijski sustav - uvođenje informacijske tehnologije u sustav prostornog planiranja i uređenja prostora
Primjena informacijske tehnologije u sustav prostornog planiranja i uređenja odvija se kroz informatizaciju državnih upravnih organizacija i izgradnju državne informacijske infrastrukture iz toga područja.
Ciljevi uvođenja informacijske tehnologije su sljedeći:
znatno ubrzavanje pristupa informacijama, pretraživanja i analize baza podataka, nadzora nad procesima i pojavama u prostoru te donošenja odgovarajućih odluka.
smanjenje mogućnosti pogreške i previda u pretraživanju i analizi informacija te donošenju odluka
povećati mogućnosti analize, te omogućiti praćenje utjecaja na veći broj subjekata.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se ostvarenje prioritetnih ciljeva Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske i to prvenstveno kroz primjena informacijske tehnologije u sustav prostornog planiranja i uređenja.
Program prostornog uređenja Republike Hrvatske
Osnovni ciljevi prostornog razvoja definirani Programom prostornog uređenja RH su:
Osnažiti prostorno razvojnu strukturu države
Povećati vrijednost i kvalitetu prostora i okoliša
Racionalno koristiti i zaštititi nacionalna dobra
Uvažiti zajednička obilježja i osobitosti područja,
Razvijati infrastrukturne sustave
Osigurati učinkovitost sustava prostornog uređenja
Usmjeriti prostorno-razvojne prioritete
Infrastrukturne sustave potrebno je razvijati na cijelom području Države sukladno razvojnim potrebama i europskim mjerilima te pri tom postići:
bolje i racionalnije korištenje postojećih kapaciteta infrastrukture a sve do sada izgrađeno na optimalan način uključiti u planove daljnjeg gospodarskog i prostornog razvitka,
jednakovrijednost pristupa ukupnoj infrastrukturi posebice u novim oblicima komunikacija s mogućnošću ravnopravnog sudjelovanja u podjeli informacija i znanja.
Infrastrukturni sustavi moraju zadovoljiti potrebnu sigurnost, neovisnost i fleksibilnost, uz dovoljnu prostornu razvijenost i primjenu posebnih rješenja za pojedina specifična područja ko što su otoci, rijetko naseljena i prirodno osjetljiva područja.
U poglavlju 2. Stanovništvo i naselja navodi se kako je skladniji razvoj urbanog sustava RH potrebno postići revitalizacijom ruralnih krajeva i provođenjem aktivne i pasivne sanacije te povezivanjem ruralnih i urbanih gospodarstava, a ćime će se osnažiti pojedina područja i ublažiti depopulaciju.
U poglavlju 3. Infrastrukturni i vodnogospodarski sustavi navodi se kako se program razvoja telekomunikacijske mreže temelji na unapređenju već postignutog, relativno visokog stupnja razvijenosti i pratit će dostignuća razvijenih država Zapada. Treba osigurati kontinuitet dosadašnjih programa i mjera te i dalje primjenjivati i pratiti nove tehnologije komuniciranja uz sljedeće smjernice:
promijeniti neke odredbe regulative koje onemogućavaju istovremeno izgradnju kabelskih mreža i cestovne i željezničke infrastrukture,
pojačati koridore koji Hrvatsku povezuju (kabelski) sa susjednim zemljama (prvenstveno Mađarskom, Italijom),
istražiti lokaciju zemaljske satelitske stanice (TT i RTV komunikacija),
izgraditi preostalu mrežu odašiljača kako bi se pokrivenost teritorija države što više približila 100% pokrivanju, a kod izgradnje primijeniti tehnologiju odašiljača bez posada kako bi zahtjevani prostor za instalaciju bio što manji (minimalno zahtjevan).
kod izvođenja rekonstrukcija ili zamjena postrojenja, zahvate izvoditi po najvišim tehnološkim, ekonomskim i ekološkim kriterijima te koristiti postojeće koridore, a stare mreže zamjenjivati.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva Programa prostornog uređenja RH posebno u dijelovima koji se odnose na: razvoj infrastrukturnih sustava, revitalizaciju ruralnih krajeva te osiguranje učinkovitijeg sustava prostornog uređenja.
VODNO GOSPODARSTVO
Strategija upravljanja vodama
Postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju temeljni je cilj upravljanja vodama. To podrazumijeva brigu za prostorni raspored i izgrađenost vodnoga sustava, te za stanje količina i kakvoće voda na način koji najbolje odgovara određenom području i određenom vremenu. Uzimajući u obzir prethodno navedena
polazišta, integralnim upravljanjem vodama potrebno je:
osigurati dovoljno kvalitetne pitke vode za javnu vodoopskrbu stanovništva;
osigurati potrebnu količinu vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene;
zaštititi ljude i materijalna dobra od štetnoga djelovanja voda;
postići i očuvati dobro stanje voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se sustavno praćenje i nadzor nad provedbom mjera kojima će se omogućiti učinkovitije upravljanje vodama, dok će informacijski sustav voda pružiti informacijske usluge i proizvode koji će obuhvatiti vodnogospodarske aktivnosti planiranja, provedbe, te motrenja i stručno-tehničke potpore.
KULTURNA BAŠTINA
Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.–2015.
Tri su strateška cilja očuvanja, zaštite i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike
Hrvatske propisana Strategijom:
1.povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.
2.povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine.
3.podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja
Posebni cilj 1.1.
Unaprijediti pravni okvir za zaštitu i očuvanje te održivo korištenje kulturne baštine i osigurati u činkovitu provedbu propisa.
Posebni cilj 1.2.
Razviti i primijeniti sustav planiranja i upravljanja u zaštiti i očuvanju te održivom korištenju kulturne baštine.
Posebni cilj 1.3.
Povećati znanja, vještine i motiviranost svih sudionika u zaštiti i očuvanju kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.
Posebni cilj 1.4.
Poboljšati organizaciju i uvjete rada službe zaštite kulturne baštine.
Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine
Posebni cilj 2.1.
Poticati razvoj poduzetništva utemeljenog na kulturnoj baštini koje uključuje kulturne industrije, kulturni turizam i kulturni menadžment.
Posebni cilj 2.2.
Osigurati porast proizvoda zasnovanih na kulturnoj baštini koji imaju veću dodanu vrijednost.
Posebni cilj 2.3.
Povećati i produbiti edukaciju za razvoj proizvoda za vlasnike i nositelje kulturne baštine.
Podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Posebni cilj 3.1.
Poboljšati kvalitetu i proširiti formalno i neformalno obrazovanje o važnosti kulturne baštine, njezinu očuvanju i zaštiti te održivom korištenju.
Posebni cilj 3.2.
Povećati vidljivost kulturne baštine u društvu putem promotivnih aktivnosti.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba strateških ciljeva Strategije zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. osobito u aspektu povećavanja znanja, vještina i motiviranosti onih sudionika u zaštiti i očuvanju kulturne baštine koji ne posjeduju temeljnu edukaciju s tog područja, no aktivno sudjeluju u procesima njezina održivog korištenja. Također, na taj se način olakšava kreiranje i promoviranje kvalitetnih turističkih proizvoda temeljenih na kulturnoj baštini, kao i povećavanje prisutnosti kulturne baštine u društvu, što se osobito odnosi na kulturnu baštinu pasivnih područja koja u navedenim aspektima zaštite i očuvanja kulturne baštine i njezina održivog korištenja zaostaju za razvijenijim područjima Republike Hrvatske. Značajne su mogućnosti unaprjeđenja organizacije posla službe za zaštitu kulturne baštine i to poglavito u smislu primjene i lakšeg korištenja podataka prikupljenih suvremenim tehnologijama dokumentacije te monitoringa stanja spomenika
SOCIJALNA POLITIKA I ZDRAVLJE
Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.- 2020.
Strategija Europske komisije iz područja zdravstva poznata pod nazivom »Zajedno za zdravlje« (engl. Together for health: A Strategic Approach for the EU 2008-2013) ima za cilj povećati sigurnost pacijenata, blagostanje i solidarnost građana te poticati znanje i širenje informacija o zdravlju. Strategija naglašava važnost razvoja takvog sustava zdravstva koji će se temeljiti na zajedničkim vrijednostima i načelima, smanjivati nejednakosti, koji će uz politiku zdravstvene zaštite uključiti i ostale povezane politike kao što su politika zaštite suradnje, politika lijekova i druge politike te kojim će se naglasiti potreba jačanja glasa EU-a na globalnoj razini kroz suradnju s međunarodnim organizacijama. U skladu s navedenim, ključna načela na kojima se treba temeljiti zdravstveni sustav i šira strategija zdravstva uključuju:
strategija temeljena na zajedničkim vrijednostima
isticanje zdravlja kao najvećeg bogatstva
integracija zdravlja u sve politike
jačanje glasa EU-a na području zdravlja i zdravstva na globalnoj razini.
Tri su temeljna cilja koji proizlaze iz strategije »Zajedno za zdravlje«:
1.promoviranje zdravlja svih građana te održivost zdravlja uslijed nepovoljnih demografskih uvjeta starenja stanovništva,
2.unapređenje sustava praćenja i odgovora na prijetnje zdravlju,
3.poticanje dinamičnih sustava zdravstva, razvoja i usvajanja novih medicinskih tehnologija, kao i poticanje brige o sigurnosti pacijenata i reguliranje prekograničnih prava pacijenata
Nacionalnom strategijom razvoja zdravstva 2012.- 2020. definirani su također strateški razvojni pravci, a unutar njih navodi se osam prioritetnih mjera:
Strateški razvojni pravci
1. Poboljšanje povezanosti i kontinuiteta u zdravstvu
2. Ujednačavanje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite
3. Povećanje učinkovitosti i djelotvornosti zdravstvenog sustava
4. Povećanje dostupnosti zdravstvene zaštite
5. Poboljšanje pokazatelja zdravlja.
Prioritetne mjere
Prioritet 1: Razvoj informatizacije i e-Zdravstva
Prioritet 2: Jačanje i bolje korištenje ljudskih resursa u zdravstvu
Prioritet 3: Jačanje upravljačkih kapaciteta u zdravstvu
Prioritet 4: Reorganizacija ustroja i djelovanja zdravstvenih ustanova
Prioritet 5: Poticanje kvalitete u zdravstvenoj zaštiti
Prioritet 8: Suradnja s drugim resorima i društvom u cjelini
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba strateških ciljeva strategije „Zajedno za zdravlje“, posebno sustava praćenja i odgovora na prijetnje zdravlju, poticanje dinamičnih sustava zdravstva, razvoja i usvajanja novih medicinskih tehnologija, kao i poticanje brige o sigurnosti pacijenata i reguliranje prekograničnih prava pacijenata.
ICT i širokopojasni internet u najvećoj će mjeri utjecati na razvoj i globalno korištenje sustava e-zdravstva koje je već postalo okosnica socijalne i zdravstvene politike RH.
EM zračenja pri tome igraju dvojaku ulogu, koriste se u medicini (bez ograničenja) za dobrobit ljudi i unapređivanje zdravstvenih sustava i koriste se u javnoj uporabi gdje ih je i potrebno regulatorno „pratiti“ s obzirom na moguću 2B karakterizaciju karcinogenosti (WHO).
Potrebno je poticati izradu posebne strategija uporabe EM zračenja u svakodnevnom životu ljudi u RH.
ZNANOST I OBRAZOVANJE
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije
Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije identificirano je i definirano pet ciljeva koji se odnose na cijelu vertikalu odgoja i obrazovanja, bez obzira na to radi li se o formalnim ili neformalnim oblicima izvođenja:
1.cilj: izgraditi sustav za identificiranje, poticanje, razvoj sposobnosti i potencijala pojedinaca te ojačati službe za cjeloživotno osobno i profesionalno usmjeravanje
2.cilj: unaprijediti kvalitetu i uspostaviti sustav osiguravanja kvalitete
3.cilj: razviti procese i sustav priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i vještina
4.cilj: unaprijediti sustav trajnoga profesionalnog razvoja i usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika
5.cilj: poticati primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju i obrazovanju.
.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se razvoj cijelog niza mjera kojima se podupire provedba ciljeva Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije kao što su:
uspostava cjelovita sustava osiguravanja kvalitete inicijalnog obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja
izgradnja kapaciteta cjelovita sustava podrške djeci i učenicima
e-škola: cjelovita informatizacija odgojno-obrazovnog procesa i procesa poslovanja škola
razvoj digitalnih obrazovnih sadržaja, alata i metoda korištenja IKT-a u učenju i poučavanju
stvaranje i organiziranje otvorenih repozitorija znanja i nastavnih pomagala
uspostava koncepta masovnih otvorenih online tečajeva s velikim besplatnim repozitorijima akademskih i drugih obrazovnih sadržaja
REGIONALNI RAZVOJ I PODUZETNIŠTVO
Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.
Strategija Operativnog programa se temelji na koncentraciji ulaganja u 9 tematskih ciljeva (TC) zajedničkog Strateškog okvira (TC 1, TC 2, TC 3, TC 4, TC 5, TC 6, TC 7, TC 9 i TC 10) i njihovim specifičnim investicijskim prioritetima, s daljnjim fokusom na specifične ciljeve koje je potrebno ostvariti.
TC 1 Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija
TC 2 Jačanje pristupa i korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija
TC 3 Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzetnika (MSP)
TC 4 Podrška približavanju prema ekonomiji utemeljenoj na niskim emisijama CO2 u
svim sektorima
TC 5 Promicanje prilagodbe klimatskim promjenama, prevencija te upravljanje
rizicima
TC 6 Zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa
TC 7 Promocija održivog prometa te uklanjanje uskih grla na ključnoj infrastrukturi
prometne mreže
TC 9 Promicanje socijalnog uključivanja i borba protiv siromaštva
TC 10 Ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje
TC 11 Jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i učinkovita javna uprava
Unutar Operativnog plana definirano je 8 prioritetnih osi:
Prioritetna os 1. Jačanje gospodarstva primjenom istraživanja i inovacija
Prioritetna os 2. Korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija
Prioritetna os 3. Poslovna konkurentnost
Prioritetna os 4. Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije
Prioritetna os 5. Zaštita okoliša, prilagodba klimatskim promjenama i održivost resursa
Prioritetna os 6. Povezanost i mobilnost
Prioritetna os 7. Poboljšanje pružanja javnih usluga
Prioritetna os 8. Tehnička pomoć
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a pruža se podrška za provedbu tematskih ciljeva TC 1, TC 2, TC 3, TC 4, TC 6, TC 9, TC 10 I TC 11 te prioritetnih osi br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8, te se omogućava ujednačen regionalni razvoj u Hrvatskoj i eksploatiranje socioekonomske koristi vezane uz raspoloživost širokopojasnih pristupnih mreža sljedeće generacije.
Opći cilj Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske je postizanje učinkovitog i održivog prometnog sustava na teritoriju Republike Hrvatske, uzimajući u obzir novu ulogu nakon njezina pristupanja Europskoj uniji u srpnju 2013. godine. Kako bi se postigao taj cilj sve intervencije koje definira Strategija sukladne su politikama, standardima i propisima Europske unije:
osiguranje ekološke i socijalne održivosti,
osiguranje sigurnosti i zaštite,
osiguranje učinkovitosti,
osiguranje financijske održivosti,
unapređenje dostupnosti i socijalne uključenosti,
unapređenje energetske učinkovitosti,
unapređenje podjele vidova prometa u korist javnog prijevoza, ekološki prihvatljivih i alternativnih vidova (pješaci i bicikl),
povećanje razine uslužnosti,
osiguranje kvalitete usluge,
osiguranje interoperabilnosti sustava.
Glavni ciljevi definirani Strategijom su:
1.unapređenje prometne povezanosti i koordinacija sa susjednim zemljama
2.unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu na velike udaljenosti unutar RH
3.unapređenje regionalne povezanosti u putničkom prometu jačanjem teritorijalne kohezije
4.unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu unutar i prema glavnim urbanim aglomeracijama
5.unapređenje pristupačnosti u teretnom prometu unutar RH
6.unapređenje prometnog sustava u smislu organizacije i operativnog ustrojstva s ciljem osiguranja efikasnosti i održivosti samog sustava
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se ujednačen razvoj prometnih sustava u cijeloj RH, efikasnije i održivo funkcioniranje samog prometnog sustava s posebnim naglaskom na omogućavanje protoka informacija o prometu, poboljšanja učinkovitosti nadzora i planiranja prometnog sustava te omogućavanja kooridnacije s drugim zemljama. Strategijom i pratećim programima predviđeno je da se prometni koridori i pravici koriste za postavljanje EKI-a.
Operativni program Promet 2007.- 2013.
Opći cilj Operativnog plana je razvoj suvremenih prometnih mreža i povećana dostupnost regija koji odgovara tematskom prioritetu 1 Nacionalnog strateškog referentnog okvira (NSRO). Opći cilj NSRO-a je podržati približavanje Hrvatske standardima drugih država članica EU ubrzavanjem gospodarskog rasta i promicanjem mogućnosti zapošljavanja.
OPP pridonosi općem cilju fokusirajući se na sljedeća načelna područja:
a)osiguravanjem bolje integracije hrvatskih prometnih mreža unutar europske prometne
mreže poboljšavanjem prometne infrastrukture
b)poticanjem uravnoteženijeg razvoja hrvatskih prometnih mreža i regija provedbom
radnji koje osiguravaju ravnomjerniji omjer ulaganja vezano za različite prometne sektore i uravnoteženija infrastruktura duž regija Hrvatske.
Unutar Operativnog programa predviđene su 4 prioritetne osi:
Prioritetna os 1: Modernizacija željezničke infrastrukture i priprema projekta u sektoru
prometa
Prioritetna os 2: Unaprjeđenje sustava unutarnje plovidbe
Prioritetna os 3: Tehnička pomoć
Prioritetna os 4: Razvoj cesta i zračne luke
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se ujednačen razvoj prometnih sustava u cijeloj RH, efikasnije i održivo funkcioniranje samog prometnog sustava s posebnim naglaskom na omogućavanje protoka informacija o prometu, poboljšanja učinkovitosti nadzora i planiranja prometnog sustava te omogućavanja kooridnacije s drugim zemljama. Strategijom i pratećim programima predviđeno je da se prometni koridori i pravci koriste za postavljanje EKI-a.
ENERGETIKA
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09)
Cilj Strategije energetskog razvoja je da Republika Hrvatska, u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domaće energijske resurse, izgradi održivi energetski sustav.
Dakle, cilj je Strategije izgradnja sustava uravnoteženog razvoja odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša, koji će hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu omogućiti kvalitetnu, sigurnu, dostupnu i dostatnu opskrbu energijom. Takva opskrba energijom preduvjet je gospodarskog i socijalnog napretka.
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske slijedi tri temeljna energetska cilja:
Sigurnost opskrbe energijom;
Konkurentnost energetskog sustava;
Održivost energetskog razvoja.
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva Strategije s naglaskom na uspostavu funkcionalne mreže industrijske energetske učinkovitosti, uspostava sheme energetskih pregleda za industriju, provedbu informacijskih kampanja za podizanje svijesti građana i zaposlenika u javnoj upravi, kao i provedbu programa »Sustavno gospodarenje energijom (SGE) u gradovima i županijama“.
Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014.-2020.
Osnovni (glavni) cilj hrvatske industrije za razdoblje 2014. – 2020. je repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti prema razvoju aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost.
Pored osnovnoga, definirani su i drugi ciljevi hrvatske industrije, a to su:
1.Rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85%;
2.Rast broja novozaposlenih za 85.619 do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30% visokoobrazovanih
3.Rast produktivnosti radne snage za 68,9% u razdoblju 2014. – 2020.
4.Povećanje izvoza u razdoblju 2014. – 2020. za 30% i promjena strukture izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se razvoj ICT industrije kao jedne od industrijskih grana te pruža tehnička podrška razvoju ostalih industrijskih grana.
OTPAD
Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05)
Strategijom se utvrđuju sljedeći strateški ciljevi gospodarenja otpadom.
1.Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru te otpada kojega se mora odložiti, uz materijalnu i energetsku oporabu otpada.
2.Razvitak infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom IVO (stvaranje uvjeta za učinkovito funkcioniranje sustava).
3.Smanjivanje rizika od otpada.
4.Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj
5.Edukacija upravnih struktura, stručnjaka i javnosti za rješavanje problema gospodarenje otpadom.
Strategijom, ONP-om i NP-BBI-om omogućava se provedba mjera koje će omogućiti realizaciju ciljeva pod 2., 3., 4. i 5.
PODACI O POSTOJEĆEM STANJU OKOLIŠA I MOGUĆI RAZVOJ BEZ PROVEDBE STRATEGIJE I PRATEĆIH PROGRAMA, ONP-a I NP-BBI-a
KLIMATSKE PROMJENE I KVALITETA ZRAKA
Klimatske promjene
Klimatske promjene su jedna od globalnih tema 21. stoljeća i predmet brojnih međunarodnih aktivnosti koje se odnose na njihovo ublažavanje. Klimatske su promjene prepoznate u porastu prosječne temperature zraka, promjenama u količini oborina, ekstremnim klimatskim uvjetima (visoke temperature, suše, požari, poplave i dr.), kao i u podizanju prosječne razine mora i temperature oceana te promjenom riječnih protoka. Klimatske promjene su, osim utjecaja na sve aspekte ljudskog žvota, gospodarske aktivnosti i okoliš općenito, zbog svega navedenog i značajno međunarodno političko pitanje. Smatra se da su klimatske promjene posljedica ispuštanja stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid, fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid) u atmosferu i stvaranja učina staklenika, posljedica čega je globalno zagrijavanje.
Republika Hrvatska uključena je u aktivnosti smanjenja utjecaja na klimatske promjene potpisivanjem svih važnih sporazuma i ugovora (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjenama klime (UNFCCC), Kyotski protokol, Montrealski protokol) povezanih s klimatskim promjenama, globalnim zagrijavanjem, emisijom ugljikova dioksida i smanjivanjem stakleničkih plinova te njihovim ugrađivanjem u propise i strateške dokumente. Za izvješćivanje o klimatskim promjenama na europskoj i međunarodnoj razini odgovorna je Agencija za zaštitu okoliša (AZO) koja sudjeluje u radu radnih skupina Europskog tematskog centra za klimatske promjene, radnih skupina za izvješćivanje po pojedinim direktivama Europske komisije i međunarodnim konvencijama. Poglavlje o kimatskim promjenama temelji se na podacima Agencije za zaštitu okoliša. Izvješćivanje koje se odnosi na klimatske promjene temelji se na pokazateljima za klimatske promjene:
CSI 006 – Proizvodnja i potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj
CSI 010 – Emisija stakleničkih plinova i trendovi
CSI 011 – Emisija stakleničkih plinova i projekcije.
Izvješća o klimatskim promjenama sastavni su dio Izvješća o stanju okoliša u RH koje se izrađuje sukladno Zakonu o zaštiti okoliša na temelju pokazatelja stanja okoliša pojedinog područja. Posljednji izrađeni pokazatelji tematskog područja Klimatske promjene dostupni su u Izvješću o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014 .
Sukladno prihvaćanju i ratificiranju Kyotskog protokola, Hrvatska je bila obvezna u petogodišnjem razdoblju od 2008. do 2012. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova na 95% u odnosu na emisije izračunate u baznoj 1990. godini. Kako je emisija u baznoj 1990. godini iznosila 31,32 Mt CO2-eq, za 5%-tno smanjenje u obvezujućem petogodišnjem razdoblju Hrvatska je trebala smanjiti prosječne godišnje emisije stakleničkih plinova na oko 29,76 Mt CO2-eq godišnje, odnosno za oko 1,57 Mt CO2eq u svakoj godini obvezujućeg razdoblja. Dozvoljena kvota emisija u razdoblju od 2008. do 2012. godine iznosi 148,78 Mt CO2-eq, a podaci pokazuju da je kumulativna emisija u navedenom razdoblju iznosila 144,35 Mt CO2-eq, čime je Hrvatska ispunila cilj zadan Kyotskim protokolom , Slika 2.
Slika 2 Trend ukupnih emisija i odliva stakleničkih plinova s ciljem prema Kyotskom protokolu
Izvor: Izvješće o stanju okoliša u RH 2014, AZO
Hrvatska dostiže cilj zadan Kyotskim protokolom, s trendom daljnjeg smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Promatrajući prosječne vrijednosti udjela stakleničkih plinova iz pojedinih sektora u razdoblju od 2009. do 2012., sektor Energetika i dalje ima najveći doprinos ukupnim emisijama stakleničkih plinova (oko 72,9%). Slijedi Poljoprivreda s 12%, Industrijski procesi s 10,7%, Otpad s 3,9% te Uporaba otapala i ostalih proizvoda s 0,5%. Najzastupljeniji staklenički plin je ugljikov dioksid (CO2) koji u razdoblju od 2009. do 2012. ima udio od 72 do 75% ukupnih emisija. Slijedi metan (CH4) s oko 12% do 13% udjela, zatim didušikov oksid (N2O) s oko 12% udjela te fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid s manje od 2% udjela. U razdoblju od 2009. do 2012. odliv stakleničkih plinova kretao se u rasponu od oko -5,9 do -7,3 Mt CO2-eq, no posljednjih je godina zabilježeno smanjenje, primarno kao posljedica značajnog porasta opožarenih površina.
U Republici Hrvatskoj su prepoznate tri glavne značajke klimatskih promjena: porast srednje godišnje temperature zraka, smanjenje količine oborina te sve učestalija pojava ekstremnih vremenskih događaja kao što su olujna nevremena praćena ekstremnim padalinama i/ili vjetrom i toplinski udari. Sve to rezultira dužim i intenzivnijim sušnim ili kišnim razdobljima, a smanjuje se broj godina koje se mogu smatrati prosječnim odnosno normalnim godinama.
Mogući razvoj bez provedbe mjera
Na temelju dosadašnjih emisija i određenih pretpostavki za opće gospodarske parametre kao što su stopa gospodarskoga rasta i broj stanovnika te određenih podataka pojedinih sektora (npr. cijene energenata, indeksa rasta proizvodnje, politike korištenja poljoprivrednih površina i načina gospodarenja šumama i otpadom), proračunavaju se emisije za tri različita scenarija: scenarij „bez mjera“, „s mjerama“ i „s dodatnim mjerama“.
Projekcije prema scenariju „bez mjera“, Slika 3., pokazuju kako će u odnosu na baznu 1990. godinu emisije naglo rasti te će u 2035. biti veće za čak 24,6%. U scenariju „s mjerama“ emisije u 2035. ostaju približno na razini iz 1990., a od značajnijih mjera ističu se poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Primjenom navedenih mjera, uz povećanje poticaja za njihovo provođenje, emisije bi prema scenariju „s dodatnim mjerama“ bile za 20,2% niže u odnosu na baznu godinu.
Klimatske promjene i s njima vezane emisije stakleničkih plinova, koje se dovode u vezu s globalnim zagrijavanjem i pojavom kiselih kiša, značajno su globalno pitanje dugoročnog održivog razvoja. Stoga strategije ublažavanja klimatskih promjena usmjeravaju na kontrolu i smanjivanje emisije stakleničkih plinova koji su nastali djelovanjem čovjeka, u prvom redu ugljikova dioksida, a instrumenti djelovanja primarno su vezani uz energetski sustav, primjerice učinkovitije korištenje energije i povećani udio obnovljivih i drugih izvora energije koji ne proizvode stakleničke plinove, te razvoj održivog prijevoza.
Slika 3 Projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1990. do 2020. godine.
Izvor: Izvješće o stanju okoliša u RH 2014, AZO
Prema Izvještaju o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014., Cilj zadan Kyotskim protokolom je postignut, u obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012. se smanjuju na 95 % u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine.
Kvaliteta zraka
U Republici Hrvatskoj se temeljem Zakona o zaštiti zraka (NN 130/11, NN 47/14) te Pravilnika o praćenju kvalitete zraka (NN 3/13) mjerenje onečišćujućih tvari u zraku obavlja u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka, te u lokalnim mrežama (u nadležnosti županija, Grada Zagreba, gradova i općina). Također, u okolini izvora onečišćenja zraka, onečišćivači (najčešće industrijska postrojenja, farme, odlagališta) su dužni osigurati praćenje kvalitete zraka prema rješenju o prihvatljivosti zahvata na okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša/okolišnoj dozvoli, te su ova mjerenja posebne namjene sastavni dio lokalnih mreža za praćenje kvalitete zraka.
Kategorija kvalitete zraka utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar posebno jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu, a s obzirom na kategorizaciju razlikujemo:
Prvu kategoriju kvalitete zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon,
Drugu kategoriju kvalitete zraka – onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon.
Uredbom o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN 1/14) određeno je pet zona i četiri aglomeracije (Slika 4.).
Slika 4 Zone i aglomeracije za praćenje kvalitete zraka na teritoriju RH
Izvor: zvješće_kvaliteta zraka za 2013_prosinac 2014.
Od ukupnog broja postaja u RH, tek 12 pozadinskih postaja za praćenje kvalitete zraka pokriva određena ruralna područja, odnosno smješteno je u nacionalnim parkovima i parkovima prirode i mjeri pozadinsko onečišćenje zraka, odnosno promjene onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima.
Prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2013. g. iz prosinca 2014.g. kvaliteta zraka procijenjena je s obzirom na koncentraciju slijedećih onečišćujućih tvari u zraku: sumporovog dioksida (SO2), dušikovog dioksida (NO2), lebdećih čestica (PM10 i PM2,5), olova, benzena, ugljikovog monoksida (CO), prizemnog ozona (O3) i prekursora prizemnog ozona (hlapivi organski spojevi – HOS-evi), arsena, kadmija, žive, nikla, benzo(a)pirena (BaP) i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU), pokazatelja prosječne izloženosti za PM2,5 (PPI), te kemijskog sastava PM2,5.
U nastavku je dan prikaz sumarne ocjene onečišćenosti zona i aglomeracija prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2013. g. iz prosinca 2014.g. po onečiščujućim tvarima:
Sumporov dioksid SO
Nijedna zona i aglomeracija nije ocjenjena kao onečišćena.
Aglomeracije Zagreb, Osijek i Split su neocijenjene.
Dušikov dioksid NO
Nijedna zona i aglomeracija nije ocjenjena kao onečišćena.
Aglomeracija Split je neocijenjena.
Lebdeće čestice PM10
Aglomeracije Zagreb i Osijek i Industrijska zona su ocjenjene kao onečišćene.
Aglomeracija Rijeka ocjenjena je kao čista.
Zone Kontinentalna Hrvatska, Lika, Gorski kotar i Primorje, Istra i Dalmacija nisu ocjenjene kao ni aglomeracija Split.
Lebdeće čestice PM2,5
Industrijska zona ocjenjena je kao onečišćena.
Aglomeracija Zagreb ocjenjena je kao čista.
Aglomeracije Rijeka i Split, te zone Kontinentalna hrvatska, Lika, Gorski kotar i Primorje, Istra i Dalmacija nisu ocjenjene.
Ozon O3
Aglomeracija Rijeka ocjenjena je kao onečišćena.
Aglomeracija Zagreb i Industrijska zona ocjenjene su kao čiste.
Aglomeracija Split te zone Kontinentalna hrvatska, Lika, Gorski kotar i Primorje, Istra i Dalmacija nisu ocjenjene.
Ugljikov monoksid CO
Aglomeracije Zagreb, Osijek i Rijeka su ocjenjene kao čiste
Aglomeracija Split nije ocjenjena.
Sve zone su ocjenjene kao čiste
Benzen
Aglomeracije Zagreb, Osijek i Rijeka su ocjenjene kao čiste
Aglomeracija Split nije ocjenjena.
Sve zone su ocjenjene kao čiste
Pb i Cd u PM10
Sve zone ocjenjene su kao čiste
Sve aglomeracije nisu ocjenjene
Najveća prekoračenja u zonama i aglomeracijama koje su ocjenjene kao onečišćene (nesukladne) zabilježena su u:
Aglomeracija Zagreb s obzirom na PM₁₀
Aglomeracija Osijek s obzirom na PM₁₀
Aglomeracija Rijeka s obzirom na O3
Industrijska zona Sisak s obzirom na PM₁₀ (Mjerno mjesto Sisak-1)
Industrijska zona Slavonski Brod s obzirom na PM2.5, (Mjerno mjesto Slavonski Brod-1)
Gledano po sektorima, glavni izvor onečišćenja zraka u RH je sektor energetike (izgaranje goriva i fugitivne emisije). Slijedi ga industrija odnosno proizvodni procesi i uporaba proizvoda, posebno metala i uporaba otapala koji su jedni od ključnih izvora emisija NMHOS, PCB, Se, Cd, TSP, PM10 i PM2,5. Sektor poljoprivrede je glavni izvor emisije NH3 a onda i lebdećih čestica, a sektor otpada je najveći izvor emisija PCDD/PCDF (Izvješće o emisijama 2015).
Prema Izvješću o proračunu emisija Republike Hrvatske 2015. ( za period 1990. – 2013.), emisije svih relevantnih onečišćujućih tvari pokazuju opći trend smanjenja emisija u razdoblju od 1990. do 2013. godine. Tako je emisija NOx smanjena za 47%, SO2 za 90,4%, NH3 za 40%, NMHOS za 90,4%, CO za 66,9%, emisije lebdećih čestiva PM2,5 za 29,1%, PM10 za 25,3%, TSP za 11,3%, BC za 40,8%, teški metali: Pb za 98,8 %, Cd za 51 %, Hg za 57,8%, As za 94,9 %, Cr za 71,9 %, Cu za 14,5 %, Ni za 75 %, Se za 29,7 % i Zn za 28,3 %.
U spomenutom razdoblju emisija PCDD/PCDF (dioksini i furani (poliklorirani dibenzo-dioksini / poliklorirani dibenzo-furani) smanjena je za 32,4 %, PCB za 11,0 %, HCB za 11,9 % i PAU za 31,1 %.
Smanjenje emisija je uglavnom posljedica smanjenja potrošnje energenata u domaćinstvima uslugama i transportu, započetih aktivnosti u modernizaciji gospodarskih subjekata ali i općenito pada gospodarskih aktivnosti, što je posebno vidljivo u razdoblju 2008.-2011. kada je maha uzela i gospodarska kriza u Republici Hrvatskoj ali i šire. Ipak, sve navedeno svakako pokazuje vidljiv napredak u općem stanju kvalitete zraka na teritoriju RH zahvaljujući između ostalog trajnom praćenju kvalitete, obveze usklađivanja sa strožim kriterijima graničnih vrijednosti i sukladno tome provođenju mjera zaštite zraka.
Moguć razvoj bez provedbe Strategije
Nepobitno je da se provođenjem ove Strategije otvaraju veće mogućnosti ka javnoj dostupnosti podataka, lakšoj komunikaciji te pravovremenom informiranju i obavještavanju javnosti odnosno općenito efikasnijem korištenju informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Inovativne informacijsko-komunikacijske tehologije danas same po sebi nisu dovoljne za direktno poboljšanje kvalitete zraka neke države, ali imaju sve veću ulogu u smanjenju emisija onečišćujućih tvari, posebno stakleničkih plinova i povećanju energetske učinkovitosti na indirektan način, jer štede energiju i općenito smanjuju potrebu za svakodnevnim prometovanjem u svrhu razmjene informacija i podataka. Ova Strategija i prateći programi će tako imati ulogu i u bržem rješavanju problema onečišćenja zraka na regionalnoj odnosno prekograničnoj razini, otvarajući također vrata većim i efikasnijim mogućnostima praćenja kvalitete zraka i prateće komunikacije koji u određenim dijelovima Republike Hrvatske do sada nisu bili dostupni ili su bile izrazito ograničene. Također, pospješuje se provedba promotivnih i edukativnih aktivnosti kojima se potiče učinkovitije korištenje energije.
Treba ipak naglasiti da je razvoj i unaprijeđenje kompletnog sustava praćenja kvalitete zraka te provođenja odgovarajućih mjera za smanjenje emisija štetnih tvari u zrak nužno općenito radi stanja kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj (i šire) i zdravlja ljudi i ekosustava ali i iz obveza koje je Hrvatska preuzela u pripremi za ulazak u EU a sada i kao zemlja članica. Navedeno će se i dalje provoditi i bez provedbe ove Strategije i pratećih programa, no vremenski okvir u kojemu bi se postigli određeni ciljevi i prioriteti u zaštiti zraka bi u tom slučaju bio nešto drugačiji.
TLO I POLJOPRIVEDA
Postanak, tip i sastav tla uvjetovan je geološkom građom (tip/vrsta stijena), topografijom - reljefom (nagib), klimom, vremenom i u posljednjih nekoliko stoljeća i djelovanjem čovjeka. U Hrvatskoj tako postoji tri osnovne skupine stijena kao podloga širokom spektru tipova tla koje danas postoji na teritoriju RH i to sedimentne ili taložne stijene (oko 95% reljefa), magmatske stijene (oko 1% reljefa) te metamorfne stijene (2 - 4% reljefa).
Na području Republike Hrvatske evidentirano je ukupno 36 tipova tla najrazličitijih prednosti i/ili ograničenja po pitanju uloge tla i načina korištenja. Među najzastupljenijim tipovima prednjači lesivirano tlo (12,1%), a slijede ga pseudoglej (9,9%), močvarno glejno tlo (9,6%), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (8,4%), rendzina (7,5%) te distrično (kiselo) smeđe tlo (5,5%). Ostali tipovi tala pojedinačno zauzimaju površinu manju od 5%. Utvrđeno je da se u nešto drugačijim omjerima zavisnim od okolišnih i prostornih značajki, gotovo svi navedeni tipovi tla pojavljuju i na poljoprivrednim zemljištima.
Prema podacima iz Programa ruralnog razvoja za period 2014-2020, 2012. godine je gotovo 80% kopnene površine Hrvatske klasificirano kao pretežno ruralno. Procijenjeno je i da je u istoj godini 56,7% stanovništva živjelo u pretežno ruralnim područjima. Oba postotka su značajno veća od prosjeka u zemljama Europske unije, dok s druge strane Hrvatska vidljivo zaostaje u broju priključaka širokopojasnog pristupa za istim tim zemljama, pogotovo ako se govori o ruralnim područjima u kojima je digitalni jaz najuočljiviji.
U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska ima značajnu površinu ukupnog poljoprivrednog zemljišta koja je u 2012., prema sada dostupnim podacima, iznosila cca 2,7 milijuna ha. Sukladno dostupnim podacima oko 33% poljoprivrednog zemljišta je u vlasništvu države, a otprilike 67% u privatnom vlasništvu (Slika 5.).
Površina ukupnog poljoprivrednog zemljišta posljednjih godina postepeno opada. Pri tome je i dalje visok potencijal razmjerno slabo korištenih livada i pašnjaka koji zauzimaju oko 1,2 milijuna ha i njihova se površina posljednjih godina nije mijenjala.
Slika 5 Površine poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj
Izvor: Izvješće o stanju okoliša za razdoblje 2009.-2012. (2014.)
Od 2012. godine značajno se smanjio i broj poljoprivrednih gospodarstava, u odnosu na razdoblje 2005.-2008. kada je njihov broj kontinuirano rastao. Za hrvatski poljoprivredni sektor je karakteristična i mala prosječna površina poljoprivrednog gospodarstva koja iznosi svega 5,6 ha, pri čemu (prema podacima iz Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, APPRRR, iz 2012.) više od polovice poljoprivrednih gospodarstava koristi manje od 3 ha zemljišta. Ovakve brojke upućuju na činjenicu da je u Hrvatskoj još uvelike prisutna značajna usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava.
U 2012. godini udio zaposlenih u poljoprivrednoj djelatnosti (stočarstvo, ratarstvo, vinogradarstvo i dr.) u odnosu na ukupan broj zaposlenih iznosio je 4,5%, a stalno je prisutan trend pada zaposlenosti u poljoprivrednom sektoru (od 2009.-2012. pad od 9%) ali i općenito smanjenja poljoprivrednog pučanstva. Poljoprivredni sektor u državnom BDP-u sudjeluje sa 5,5% (stanje 2012. godine).
Po pitanju onečišćenja tla, koje može predstavljati značajan rizik za zdravlje ljudi i ostalih životinjskih vrsta s obzirom da neke onečišćujuće tvari lako dospijevaju u vodotoke pitke vode i hranu, razina onečišćenja tla relativno je niska.
Međutim, prema dostupnim podacima za Hrvatsku (koji pretežno obuhvaćaju izdvojena istraživanja i praćenja stanja većinom poljoprivrednog i šumskog zemljišta) utvrđena su lokalna onečišćenja raznim štetnim tvarima, među njima mazivim uljima, teškim metalima, ostatcima herbicida itd. Onečišćenja mineralnim gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja posebno su karakteristična za poljoprivredne površine. Ipak, u odnosu na zemlje Europske unije, onečišćenje tla u Hrvatskoj s obzirom na količinu unosa (prekomjerna primjena mineralnih gnojiva i dr.) koji bi mogli utjecati na kemijsku i fizičku degradaciju tla je niže i nije zabrinjavajuće. To je posebno slučaj u posljednjih nekoliko godina kada je došlo do smanjenja potrošnje mineralnih goriva i utroška istih po hektaru zemljišta. Trend smanjenja uporabe mineralnih gnojiva u razdoblju od 2009.-2013. vidljiv je iz Tablice 3. i Slike 6.
STRATEŠKA STUDIJA UTJECAJA NA OKOLIŠ ZA STRATEGIJU RAZVOJA ŠIROKOPOJASNOG PRISTUPA U REPUBLICI HRVATSKOJ U RAZDOBLJU OD 2016. DO 2020. GODINE I PRATEĆE PROGRAME, ONP I NP-BBI
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
UVOD
Razvoj elektroničkih komunikacijskih usluga od iznimnog je značenja za gospodarski razvoj Republike Hrvatske te od ključne važnosti za omogućivanje stvaranja društva znanja, a infrastrukturna dostupnost širokopojasnog pristupa većih brzina osnovni je preduvjet za njihov razvoj.
Paralelno sa razvojem i ulaganjem u gospodarstvo, područja održivog razvoja i zaštite okoliša postali su neraskidivi dio svakodnevnog života i svijest o potrebi njihove primjene ugrađena je u gotovo sve segmente života, kako u Europskoj uniji, tako i u Republici Hrvatskoj.
U nastavku se navode strategije usvojene na razini Europske unije kojima se daje poticaj razvoju informacijskih i komunikacijskih tehnologija kao i inovativnih usluga poput e-uprava, e-zdravstvo, e-obrazovanje, itd., uz uvažavanje i vodeći računa o održivom razvoju i zaštiti okoliša, a s kojima je usklađena i postojeća Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj, kao i Strategija koja je u postupku donošenja, a koja obuhvaća razdoblje 2016. – 2020.g.
Strategija za pametan, održiv i uključiv rast - Europa 2020
Na razini EU usvojena je tijekom 2010.g. Strategija za pametan, održiv i uključiv rast - Europa 2020 (u nastavku: Strategija Europa 2020), kao odgovor na nastale gospodarske, okolišne i socijalne probleme, te kao poticaj da se EU pretvori u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo.
Strategija Europa 2020 donosi viziju europskog socijalnog tržišnog gospodarstva za 21. stoljeće i predlaže tri prioriteta koji se međusobno nadopunjuju:
Pametan rast: razvijanjem gospodarstva utemeljenog na znanju i inovacijama;
Održiv rast: promicanje gospodarstva koje učinkovitije iskorištava resurse, koje je „zelenije“ i konkurentnije;
Uključiv rast: održavanje gospodarstva s visokom stopom zaposlenosti koje donosi društvenu i teritorijalnu povezanost.
U skladu s navedenim prioritetima, Europska unija je odredila glavne ciljeve do 2020 godine:
75 % populacije u dobi između 20- 64 godina trebalo bi biti zaposleno;
3 % BDP-a Europska unija treba investirati u istraživanje i razvoj;
Treba ispuniti klimatsko-energetske ciljeve „20/20/20“ (uključujući i povećanje do 30% smanjenja emisije ukoliko okolnosti to omogućavaju);
Postotak osoba koje rano napuste školovanje trebao bi biti ispod 10%, a najmanje 40 % mlađih naraštaja trebalo bi završiti tercijarni stupanj obrazovanja;
20 milijuna ljudi manje bi trebalo biti u opasnosti od siromaštva.
Navedeni su ciljevi međusobno povezani i presudni za opći uspjeh te se potiče zemlje članice na njihovo ispunjavanje putem donošenja nacionalnih strategija uz uvažavanje posebnosti razvoja svake države.
Iako su ciljevi reprezentativni za tri prioriteta pametnog, održivog i uključivog rasta, oni nisu razrađeni. Stoga je Europska unija donijela sedam inicijativa koje podupiru napredak u okviru svake prioritetne teme. Jedna od njih je i Digitalna agenda za Europu s ciljem ubrzavanja širenja brzog interneta te korištenja prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta za kućanstva i poslovni sektor.
Digitalna agenda
U području razvoja širokopojasnog pristupa na razini Europske unije Digitalna agenda za Europu donijela je konkretne mjere i ciljeve te preporučene rokove za ispunjavanje tih ciljeva, kako bi se ostvarile najveće pogodnosti od takva razvoja za gospodarstvo i stanovništvo Europske unije.
Ciljevi Digitalne agende za Europu su sljedeći:
1. Jedinstveno digitalno tržište;
2. Unaprjeđenje interoperabilnosti i standarda;
3. Jačanje povjerenja u on-line i sigurnosti;
4. Promicanje brzog i ultra-brzog pristupa internetu za sve;
a) osnovni pristup pokrivenost: 100% stanovništva EU do 2013. godine,
b) brzi pristup (30 Mbit/s ili više) pokrivenost: 100% stanovništva EU do 2020. godine,
c) ultra-brzi pristup (100 Mbit/s ili više) korištenje: 50% kućanstava EU do 2020. godine;
5. Investicije u istraživanje i razvoj;
6. Promicanje digitalne pismenosti, vještina i digitalne uključivosti;
7. Koristi za europsko društvo koje omogućava ICT.
Razvijen je indeks gospodarske i društvene digitalizacije (DESI) za praćenje postizanja ciljeva Digitalne agende za Europu i ocjenjivanja razvoja država članica EU u smjeru digitalizacije gospodarstva i društva. DESI se sastoji od pet odgovarajućih pokazatelja: povezivost, ljudski kapital, služenje internetom, integracija digitalne tehnologije i digitalne javne usluge.
Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine
Države članice Europske unije u posljednjih nekoliko godina, neovisno o naporima Europske komisije u promicanju razvoja širokopojasnog pristupa, samostalno donose nacionalne planove i strategije razvoja širokopojasnog pristupa. Nacionalni planovi i strategije razlikuju se od članice do članice, pri čemu se mogu uočiti sljedeći zajednički trendovi:
planovi i strategije odnose se na razdoblje od tri do pet godina za osnovni širokopojasni pristup, te sedam i više godina za brzi i ultrabrzi širokopojasni pristup;
ciljevi su postavljeni u odnosu na pokrivanje određenog postotka stanovništva, odnosno kućanstava širokopojasnim pristupom određene ili najmanje brzine;
ciljevi se razlikuju za osnovni širokopojasni pristup i brzi, odnosno ultrabrzi širokopojasni pristup;
planovi i strategije promiču, u svrhu ostvarivanja navedenih ciljeva, uvođenje mreža nove generacije, uz primjenu tehnologije svjetlovodnih niti temeljene na FTTx standardu u nepokretnoj komunikacijskoj mreži, te dodjelom i uporabom raspoloživog radiofrekvencijskog spektra za izgradnju mreža pokretnih komunikacija temeljenih na LTE tehnologijama;
osigurana su financijska sredstva kojima se ostvaruju zacrtani ciljevi.
U području elektroničkih komunikacija usvojen je cijeli niz zakonskih i podzakonskih akata kojima se utvrđuju temeljna načela i ciljevi politike razvoja elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj te određuju nacionalni prioriteti u planiranju gradnje, postavljanja i korištenja javnih elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničke komunikacijske infrastrukture, sa strategijama te provedbenim programima kao najvišim dokumentima.
Nacrt Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine., kao i provedbeni programi koji ju prate:
Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, Zagreb, ožujak 2014, u nastavku: ONP
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske inf rast rukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA), u nastavku: NP-BBI,
dokumenti su za koje je temeljem Zakona o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13) potrebno provesti postupak strateške procjenu utjecaja na okoliš.
Postupak Strateške procjene utjecaja na okoliš
Strateška procjena utjecaja na okoliš, na način kako je definirana Zakonom, je postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš koji mogu nastati provedbom strategije, plana ili programa. Njome se stvara osnova za promicanje održivog razvitka kroz objedinjavanje uvjeta za zaštitu okoliša u strategije, planove i programe pojedinog područja. Time se omogućava da se mjerodavne odluke o prihvaćanju strategije, plana i programa donose uz poznavanje mogućih značajnih utjecaja koje bi strategija, plan i program svojom provedbom mogao imati na okoliš, a nositeljima zahvata pružaju se okviri djelovanja i daje se mogućnost uključivanja bitnih elemenata zaštite okoliša u donošenje odluka.
Postupak strateške procjene utjecaja na okoliš provodi se u skladu s:
Europskom Direktivom 2001/42/EZ o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš
Zakonom o zaštiti okoliša (NN 80/13, 153/13)
Zakonom o zaštiti prirode (NN 80/13)
Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08)
Uredbom o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08)
Kako je za strategije, planove i programe koji se odnose na područje elektroničkih komunikacija obavezna provedba postupka strateške procjene, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture započelo je postupak strateške procjene utjecaja na okoliš za Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. g. i programe koji ju prate, ONP i NP-BBI .
Postupak strateške procjene slijedio je zakonom propisane korake (Slika 1.), te je sam postupak započeo donošenjem Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 30. ožujka 2015.
Odlukom su određeni:
dokumenti za koje se provodi postupak strateške procjene i njihovi glavni ciljevi
redosljed radnji koje će se provesti u postupku
popis tijela koja sudjeluju u postupku.
Nakon donošenja Odluke započeo je postupak utvrđivanja sadržaja strateške studije i to objavom Informacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš Strategije, od 01. travnja 2015.g. Tijekom utvrđivanja sadržaja strateške studije održana je prezentacija Nacrta strategije i postupka SPUO predstavnicima tijela koja će sudjelovati u postupku, te su zaprimljena očitovanja na sadržaj.
Odluka o sadržaju strateške studije za Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine, donesena je 25. svibnja 2015.g. Sadržaj strateške studije sukladan je obaveznom sadržaju iz Priloga I. Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš (NN 64/08), a pojedina poglavlja dopunjena su sukladno zaprimljenim mišljenjima tijela koja su sudjelovala u postupku utvrđivanja sadržaja SPUO.
Samom pokretanju postupka prethodilo je Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 25. ožujka 2015.g. kojim se isključuje mogućnost značajnih negativnih utjecaja Strategije, ONP i NP-BBI i na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te se definira kako nije potrebno provesti postupak glavne ocjene prema zakonu kojim se uređuje zaštita prirode.
Informirane javnosti o fazama postupka bilo je provedeno sukladno odredbama Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša (NN 64/08) na način da je javnosti omogućeno informiranje i sudjelovanje putem:
objave Odluke o provođenju postupka strateške procjene utjecaja na okoliš od 30. ožujka 2015. (Klasa: 351-01114-01/227, Urbroj: 530-06-2-15-7)
objave I nformacije o pokretanju postupka strateške procjene i izradi strateške studije - određivanje sadržaja strateške studije o utjecaju na okoliš Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020.g., ONP i NP-BBI od 01. travnja 2015.g. (Klasa: 351-01114-01/227, Urbroj: 530-06-2-15-8)
objave Odluke o sadržaju strateške studije za Strategiju razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine,
od 25. svibnja 2015.g. (Klasa: 351-01114-011227, Urbroj: 530-06-2-15-31)
objave ciljeva Strategije razvoja širokopojasnog pristupa 2016-2020.g. od 01. travnja 2015.g
Slika 1 Postupak izrade strateške procjene utjecaja na okoliš
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA STRATEGIJE, PRATEĆIH PROGRAMA ONP-a I NP-BBI-a I ODNOS S DRUGIM ODGOVARAJUĆIM PLANOVIMA I PROGRAMIMA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
PREGLED SADRŽAJA I GLAVNIH CILJEVA STRATEGIJE I PRATEĆIH PROGRAMA, ONP-a I NP-BBI-a
Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture u pripremi je Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2016. do 2020. g. koju prate Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja iz ožujka 2014. (ONP), te Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža sljedećih generacija (NGA), NP-BBI.
ONP i NP-BBI predstavljaju dva osnovna programa državnih poticaja za izgradnju pristupnih, odnosno agregacijskih mreža sljedeće generacije, kojima se treba osigurati dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina u područjima u kojima operatori nemaju komercijalni interes za ulaganja.
U pripremi ove Strategije Vlada Republike Hrvatske koristila se rezultatima i iskustvom provedbe Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine.
Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine
Glavni cilj Strategije je stvaranje preduvjeta za ubrzani razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa internetu i širokopojasnih usluga kao temelja za daljnji razvoj informacijskog društva i društva znanja, uz osiguranje dostupnosti usluga širokopojasnog pristupa internetu pod jednakim uvjetima na cijelom području RH. S obzirom na punopravno pristupanje RH Europskoj uniji, Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2015. godine slijedi ciljeve razvoja širokopojasnog pristupa u skladu sa smjernicama Europske komisije.
Obilježja dosadašnjeg razvoja mreža osnovnog širokopojasnog pristupa su:
kasni početak razvoja tržišta osnovnog širokopojasnog pristupa (2005. godine);
ispodprosječna gustoća priključaka širokopojasnog pristupa internetu,
korištenje najrasprostranjenije mreže simetričnih bakrenih parica i DSL tehnologija za ostvarenje osnovnog širokopojasnog pristupa za najveći dio populacije,
postojanje infrastrukturnog natjecanja u osnovnom širokopojasnom pristupu samo u dijelovima najvećih urbanih sredina, zasnovanog najviše na kabelskoj infrastrukturi.
Temeljni ciljevi koje Vlada Republike Hrvatske ističe u Strategiji do 2020. godine su:
pokrivenost pristupnim mrežama slijedeće generacije (NGA, Next Generation Access Networks), koje omogućuju pristup internetu brzinama većim od 30 Mbit/s za 100% stanovnika Republike Hrvatske;
najmanje 50% kućanstava Republike Hrvatske budu korisnici usluge pristupa internetu brzinom od 100 Mbit/s ili većom;
Vlada u Strategiji utvrđuje mjere javne politike, komplementarne slobodnoj inicijativi privatnog i nevladinog sektora, čija je svrha stvaranje društvenog, pravnog i poslovnog okruženja, koje će potaknuti sve čimbenike gospodarstva, kao i korisnike digitalnih usluga, na donošenje vlastitih poslovnih odluka i odluka o potrošnji, usklađenih s ciljevima ove Strategije.
Nadalje, prilikom provođenja ciljeva i mjera definiranih Strategijom pootrebno je voditi računa o primjeni tri osnovna načela:
načela uslužne i tehnološke neutralnosti,
načela neutralnosti mreža
načela uključivanja širokopojasnog pristupa internetu unutar opsega univerzalnih usluga
Poticajne mjere Strategije podijeljene su u tri osnovne skupine, koje su akcijskim planom Strategije dodatno razrađuju, a navode se u tablici niže.
Poticajne mjere Strategije:
sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina;
stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina;
poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina.
Tablica 1 Mjere za provedbu ciljeva strategije
Br.
MJERE ZA PROVEDBU CILJEVA STRATEGIJE
OPIS MJERA
Sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina
1.
Izrada pravnog okvira za potrebe verifikacija boja ciljanih područja unutar projekta razvoja NGN mreže iz sredstava državnih potpora
Izrada pravnog okvira za potporu iskazivanju komercijalnog interesa za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa u postupku verifikacije boja ciljanih područja, koji će obvezati operatore da dostave nositelju projekta i NOP-u vjerodostojne poslovne i vremenske planove ulaganja u područjima obuhvata gradnje
2.
Promocija svih društvenih i ekonomskih koristi vezanih uz dostupnost širokopojasnog pristupa velikih brzina
Informiranje zainteresiranih subjekata o mogućnostima i koristima vezanim uz razvoj infrastrukture i usluga širokopojasnog pristupa velikim brzinama putem skupova, sastanaka, javnih tribina
Stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina
3.
Donošenje Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina
Izrada Konačnog prijedloga Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina; upućivanje u proceduru donošenja u Hrvatski sabor, provedba Zakona
4.
Uspostava središnjeg repozitorija katastra vodova, s modulom GIS EKI i povezane opreme te jedinstvene informacijske točke za razmjenu podataka o planiranim radovima
Uspostavit će se informacijski sustav za vođenje katastra vodova u elektroničkom obliku na državnoj razini, uz inicijalan unos podataka o postojećoj infrastrukturi vodova, koji bi istovremeno imao i funkciju jedinstvene informacijske točke na državnoj razini.
5.
Pojednostavnjenje procedura za ishođenje potrebnih dozvola za objekte elektroničke komunikacijske infrastrukture
Izmjena postojećih ili donošenje posebnih propisa iz područja gradnje i prostornog uređenja u cilju pojednostavljenja administrativnih procedura za ishođenje potrebnih dozvola za postavljanje infrastrukture širokopojasnog pristupa
6.
Poticanje investicija u razvoj širokopojasne infrastrukture sljedeće generacije kroz jednostavniji postupak pripreme dokumentacije
Izmjena postojećih propisa koja će osigurati efikasnu izgradnju NGN pristupnih mreža, definicijom jednostavnih građevina, naročito tehnologijom mikro-rova, uz prethodno ustanovljenje služnosti sa vlasnicima javnog i privatnog zemljišta.
7.
Osiguranje preduvjeta za dodjelu radiofrekvencijskog spektra u pojasu 694-790 MHz (druga digitalna dividenda) za širokopojasni pristup
Izrada prijedloga strategije za dodjelu druge digitalne dividende i prelazak na DVB-T2
Poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina
8.
Izrada prijedloga Odluke Vlade RH o donošenju nacionalnih programa za razvoj pristupne i agregacijske NGN mreže (ONP i NP-BBI)
Po završetku postupka notifikacije i dobivenog odobrenja državnih potpora od strane EK (state-aid clearance), izradit će se prijedlog Odluke VRH o donošenju nacionalnih programa za razvoj pristupne i agregacijske NGN mreže (ONP i NP-BBI), te odrediti Nositelje programa
9.
Provedba Okvirnog nacionalnog programa za razvoj širokopojasne pristupne infrastrukture (ONP)
- Potpora JRS/JLS u pokretanju i pripremi projekata razvoja širokopojasne pristupne infrastrukture sljedeće generacije uz državne potpore u skladu s ONP-om kroz mogućnost financiranja izrade studija izvodljivosti i Plana razvoja širokopojasne infrastrukture kao pripremne dokumentacije za pokretanje projekata,
- Pružanje podrške JRS/JLS u provedbi projekata razvoja širokopojasne pristupne infrastrukture sljedeće generacije u skladu s ONP-om kroz osiguranje sredstava za nacionalni udio sufinanciranja projekata
- Priprema javnog natječaja za prijavu projekata razvoja širokopojasne pristupne infrastrukture
10.
Provedba Nacionalnog programa razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture (NP-BBI)
Razvoj NGN agregacijske širokopojasne mreže do naselja obuhvaćenih NP-BBI te osiguranje dostupnosti ultrabrzog širokopojasnog pristupa za potrebe tijela javne uprave u ciljanim naseljima
11.
Edukacija javnosti u vezi s utjecajem razina elektromagnetskih polja i neionizirajućeg zračenja baznih postaja javnih pokretnih komunikacijskih mreža na zdravlje ljudi
Izrada službenih, znanstveno utemeljenih, stajališta nadležnih institucija RH o utjecaju razina elektromagnetskih polja i neionizirajućeg zračenja baznih postaja pokretnih komunikacijskih mreža na zdravlje ljudi; prezentacija rezultata provedenih neovisnih studija EU putem kontinuirane komunikacije s javnošću, tiskanje promidžbenog materijala
12.
Povećanje investicijskog potencijala privatnog sektora
Izraditi studiju utjecaja propisane visine naknada za uporabu RF spektra (npr. M2M), naknade za pravo puta, naknada za prava služnosti i prava građenja na javnoj cesti, visina upravnih pristojbi za lokacijske, građevinske i uporabne dozvole te analizu opravdanosti izuzimanja EKI iz popisa nekretnina na koje će se odnositi sustav budućeg oporezivanja nekretnina; predložiti izmjene mjerodavnih propisa
Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (ONP)
Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (u nastavku: ONP) je provedbeni program usmjeren k ostvarenju nacionalnih strateških ciljeva zadanih Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2012.-2015., te Digitalnom agendom za Europu u razdoblju do 2020., posebno u dijelu osiguranja dostupnosti brzog širokopojasnog pristupa na cijelom području Republike Hrvatske.
Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2012.-2015.g., donesena je krajem 2011., i obuhvaća četverogodišnje razdoblje 2012.-2015. Time se trajanje iste strategije podudara s početnim razdobljem provedbe ONP-a (sam ONP bi trebao trajati do 2023.). Potrebno je naglasiti da će eventualne promjene koje će donijeti nova Strategija širokopojasnog pristupa za razdoblje nakon 2015., biti potrebno obuhvatiti odgovarajućim naknadnim promjenama u ONP-u (što može biti izvedeno u okviru redovne revizije ONP-a).
Svojom namjenom i strukturom ONP služi ispunjavanju navedenog općeg cilja Strategije širokopojasnog pristupa, tako da daje smjernice i propisuje formalni okvir pravila za provedbu svih aktivnosti pripreme i provedbe projekata izgradnje širokopojasne infrastrukture na lokalnoj razini. Time se lokalnim i područnim (regionalnim) samoupravama omogućava i olakšava provedba takvih projekata.
Republika Hrvatska administrativno je podijeljena na ukupno 556 jedinica lokalne samouprave (gradova i općina), te 21 jedinicu područne (regionalne) samouprave (županija). Velik broj jedinica lokalne samouprave, uz potrebu za koordiniranim provođenjem mjera poticane izgradnje širokopojasne infrastrukture, nameće potrebu da se na nacionalnoj razini donese krovni program koji će istovremeno omogućiti i olakšati provedbu pojedinačnih projekata na lokalnoj razini. Pri tome ONP predviđa da će nositelji provedbe projekata biti pojedinačni JLS-ovi, uz poželjnu opciju zajedničkog provođenja pojedinačnih projekata u više susjednih JLS-ova, pri čemu nositelji projekata mogu biti i županije. Ovakav pristup čest je i u zemljama EU.
Slijedom toga, a dodatno uzevši u obzir i velik broj JLS-ova u Hrvatskoj, razvijen je i ONP, s prvenstvenom namjenom da obuhvati većinu izglednih projekata poticane izgradnje pristupnih NGA širokopojasnih mreža u Hrvatskoj koji će se provoditi u razdoblju od 2014.-2020.
Okvirnim nacionalnim programom definirani su slijedeći ciljevi:
pružiti upute i smjernice za provedbu svih aktivnosti koje su nužne za uspješnu pripremu i provedbu pojedinačnih projekata izgradnje širokopojasne infrastrukture uz državne potpore;
definirati okvir za provedbu projekata koji će osigurati usklađenost s pravilima državnih potpora (tzv. strukturna pravila Okvirnog programa);
pružiti preporuke i smjernice koja de omoguditi i olakšati postupke prijave za sufinanciranje projekata iz sredstava fondova EU-a, no uzevši u obzir i nedostupnost konačnih verzija programskih dokumenata fondova EU-a za proračunsko razdoblje 2014.-2020. u trenutku zaključenja ovog dokumenta;
pružiti smjernice za poticanje primjene optimalnih tehnoloških i poslovnih rješenja u projektima, koja de osigurati održiv razvoj tržišta elektroničkih komunikacija i povedanje dobrobiti za krajnje korisnike;
dati preporuke za koordinaciju i nadzor provedbe projekata iz Okvirnog programa unutar tijela državne uprave, uključujući i inicijalni postupak odobrenja Okvirnog programa s obzirom na pravila državnih potpora.
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA), NP-BBI
Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža novih generacija (NGA), (u nastavku: NP-BBI) usmjeren je u izgradnju nacionalne agregacijske širokopojasne infrastrukture sljedeće generacije i povezivanje ciljanih krajnjih korisnika unutar skupine tijela javne uprave na pristupnu širokopojasnu infrastrukturu sljedeće generacije s brzinama iznad 100 Mbit/s.
NP-BBI je formalno podijeljen u dvije projektne cjeline:
A) projektnu cjelinu PC-A u sklopu koje se gradi NGN agregacijska infrastruktura (ova cjelina obuhvaća državne potpore, te će za cjelokupan NP-BBI biti ishođeno odobrenje o sukladnosti s pravilima državnih potpora kroz procese prednotifikacije i notifikacije u tijelima Europske komisije)
B) projektnu cjelinu PC-B u sklopu koje se povezuju krajnji korisnici tijela javne uprave na NGA ultrabrzu infrastrukturu.
NP-BBI je usmjeren k ostvarenju dva osnovna cilja:
Razvoj NGN agregacijske širokopojasne infrastrukture, kao spojnog segmenta mreže između NGA pristupnih mreža i jezgrenih nacionalnih mreža
Osiguranje dostupnosti ultrabrzog širokopojasnog pristupa za potrebe tijela javne uprave (tijela državne uprave i njihove ispostave, obrazovne, zdravstvene, kulturne ustanove i dr., u nastavku označavani i kao javni korisnici) u područjima u kojima ultrabrzi širokopojasni pristup nije dostupan, a koja se područja poklapaju s područjima izgradnje agregacijske mreže u sklopu prvog cilja Programa (pod ultrabrzim širokopojasnim pristupom za potrebe tijela javne vlasti podrazumijeva se mogućnost ostvarenja simetričnog pristupa s brzinama iznad 100 Mbit/s u oba smjera, prema korisniku (download) i od korisnika (upload)
Prvi cilj NP-BBI-ja komplementaran je ciljevima ONP-a. Ciljevi ONP-a su osiguranje NGA širokopojasnog pristupa za sve krajnje korisnike u Hrvatskoj kroz poticanje izgradnje pristupnih NGA mreža. Provedba NP-BBI-ja predstavlja preduvjet za punu provedbu ONP-a u svim područjima Hrvatske u kojima ne postoji odgovarajuća NGN agregacijska mreža. Dok ispunjenje prvog cilja u formalno-pravnom smislu obuhvaća državne potpore, drugi cilj ih ne obuhvaća, budući da se njime ostvaruju ultrabrzi širokopojasni infrastrukturni priključci za vlastite potrebe tijela javne uprave koja ne obavljaju gospodarsku djelatnost. Ipak, iz razloga pravne sigurnosti, sukladnost s pravilima državnih potpora kod prvog cilja te nepostojanje državnih potpora kod drugog cilja bit će zajednički verificirani kroz jedinstvene postupke prednotifikacije i notifikacije u tijelima Europske komisije.
U infrastrukturno-tehnološkom i provedbenom smislu, NP-BBI se ostvaruje kroz izgradnju jedinstvene elektroničke komunikacijske infrastrukture koja služi ispunjavanju oba njegova cilja. Samo iz formalnih razloga, priprema i provedba NP-BBI-ja razdvojena je u dvije projektne cjeline „A“ i „B“.
Pregled odnosa strategija i PRATEĆIH programa (ONP i NP-BBI) s odgovarajućim strategijama, planovima i programima
Strategijom i pratećim programima (ONP i NP-BBI) definirani su ciljevi kojima će se stvoriti preduvjeti za razvoj cijelog niza drugih područja kao što su: gospodarstvo, obrazovanje, znanost, zdravstvo, zaštita okoliša, gospodarenje otpadom te mnogi drugi.
Također, ciljevi Strategije i mogućnost njihove provedbe čine preduvjet za provedbu cijelog niza strategija, planova i programa koji se odnose na druga područja te utječu na uspješnost njihovog postizanja, a to se prvenstveno odnosi na uspostavu baza podataka, informacijskih sustava, sustava praćenja/monitoringa, mogućnost prikupljanja i objave podataka te njihovu mrežnu dostupnost i mogućnost korištenja za sve stanovnike na području Republike Hrvatske pod jednakim uvjetima.
U tablici navodi se odnos Strategije sa ostalim ciljevima strateških dokumenata iz područja:
Zaštite okoliša i prirode
Održivog razvoja
Prostornog uređenja
Tlo i poljoprivreda
Šumarstva i lovstva
Vodnog gospodarstva
Zaštite zraka
Kulturne baštine
Znanosti i obrazovanja
Socijalne politike i zdravlja
Regionalnog razvoja i poduzetništva
Energetike
Prometa
Industrije
Otpada
Razmatrani strateški dokumenti usvajani su u različitim razdobljima i od strane različitih nadležnih tijela tako da je moguća upotreba različitih naziva i objašnjenja, kao i različito definirani ciljevi, u tablici u nastavku navode kao i u izvornim dokumentima.
Tablica 2 Pregled odgovarajućih strategija, planova i programa
ODGOVARAJUĆE STRATEGIJE, PLANOVI I PROGRAMI
Strategija, ONP i NP-BBI
ODRŽIVI RAZVOJ, ZAŠTITA OKOLIŠA I PRIRODE
Nacionalna strategija zaštite okoliša
Strategija zaštite okoliša u cijelosti se temelji na načelima održivog razvoja i zasnovana je na sljedećim načelima: integraciji politike zaštite okoliša u sektorske politike; partnerstva i podijeljene odgovornosti; subsidijarnosti; promjena u ponašanju u proizvodnji; korištenja većeg broja instrumenata, pretežito ekonomskih. Osnovni cilj Strategija zaštite okoliša je očuvanje okoliša Republike Hrvatske na načelima održivog razvoja kroz ostvarivanje sljedećih koraka:
Poboljšanje zakonskog, financijskog i institucionalnog okvira za upravljanje okolišem na lokalnoj i na državnoj razini, uključujući kadrovsko jačanje, uzimajući u obzir približavanje EU-u.
Integriranje zaštite okoliša u druge sektore (poljoprivreda, šumarstvo, turizam, energetika, industrija, rudarstvo, promet, ...) radi smanjenja onečišćenja okoliša i održivog korištenja prirodnih dobara
Uspostava cjelovitog monitoringa i jedinstvenog informacijskog sustava
Jačanje svijesti javnosti i uključivanje javnost u proces donošenja odluka i provedbe mjera.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba svih glavnih ciljeva Nacionalne strategije zaštite okoliša posebno u dijelu upravljanja okolišem i uspostave cjelovitog monitoringa i jedinstvenog informacijskog sustava te uključivanja javnosti u procese donošenja odluka.
Nacionalni plan djelovanja na okoliš
U Nacionalnom planu djelovanja na okoliš ciljevi (C) i mjere (M) obrađeni su prema tematskim cjelinama:
Upravljanje kakvoćom zraka
Primarni cilj politike zaštite zraka u sljedećih deset godina, znači do 2012. godine je:
uspostaviti informacijski sustav o praćenju kakvoće zraka kao dio informacijskog sustava o okolišu
Upravljanje tlom i šumama
C1 Tvorba cjelovite politike zaštite tla
M5 Dovršiti rad na operacionalizaciji baze podataka i osnovne pedolo š ke karte
M6 Priprem a druge inventarizacije tala
M8 Nastaviti rad na projektu Ra č unanje i kartiranje kriti č kih optere ć enja tala
C2 Uspostava sustavnoga monitoringa tla
M9 Uspostaviti u sklopu ISZO-a registar napuštenih jama, površinskih kopova, klizišta, kamenoloma, šljunčara i drugih načina odnošenja/premještanja tla
Gospodarenje otpadom
C1 Izgradnja i uspostava CSGO
M3 Uspostaviti informacijski sustav o mjestu nastanka , koli č ini i vrsti otpada , objektima za zbrinjavanje otpada , izvo đ a č ima aktivnost î postupanja s otpadom i o starim problemima ( crne to č ke )
C2 Odlaganje samo ostatnog otpada
M4 Dovršiti ustanovljivanje područja onečišćenih/degradiranih nekontroliranim odlaganjem otpada i odrediti prioritete za sanaciju
C4 Izbjegavanje nastanka otpada
M13 Izraditi izobrazbene programe osiguravajući komuniciranje i obavješćivanje radi stvaranja uvjeta za jednakosti svih sudionika: proizvođača otpada, kupaca i potrošačâ te javnosti
M17 Poticati istra ž ivanja novih tehnologija , organizacijskih struktura i ekonomskih insrumenata
Zaštita od buke
C1 Izraditi karte imisija buke, konfliktne karte i akcijske planove te ustanoviti broj stanovnika i stanova ugroženih prevelikom bukom
M4 Izraditi karte imisija buke, konfliktne karte i akcijske planove. Stalno ažurirati karte imisija buke
Biološka raznolikost, očuvanje krajobraza i geološka baština
Biološka raznolikost
M1 Provesti cjelovitu inventarizaciju dijelova biološke raznolikosti.
M2 Kartirati rasprostranjenost dijelova biološke raznolikosti
M6 Ustanoviti mehanizme provedbe (uključujući zakonodavne i institucionalne okvire, obrazovanje, razvoj znanstvenih resursa, obavješćivanje, mehanizme financiranja i dr.)
M11 Utvrditi stanje i osigurati monitoring vlažnih staništa
Očuvanje krajobraza
M1 Načiniti identifikaciju obilježja i stanja te izvršiti inventarizaciju i kategorizaciju krajobraza
M6 Tijekom izrade Studija procjene utjecaja na okoliš, potrebno je posebnu pozornost posvetiti procjeni negativnog utjecaja na okolinu tj. krajobraz - kao prostorni vidik zaštite. Angažirati mjerodavne stručnjake i institucije.
M7 Poticati na programe sanacije i inventarizacije svih oblika devastiranog krajobraza (uzrokovanih sektorskim razvojnim tokovima kao što su poljoprivreda, infrastruktura, iskorištavanje prirodnih resursa, itd.)
Geološka baština
M4 U sklopu sustava zaštite geološke baštine posebnu pozornost pridati tomu da se u postupku procjene investicijskih zahvata na okoliš utvrdi, postoji li potreba za očuvanjem pojedinih dijelova stijena ili lokacija
M8 Inventarizirati zaštićenu geološku baštinu na državnoj i lokalnoj razini
Upravljanje obalnim i otočnim područjem
C1 Očuvanje odgovarajuće kakvoće mora za kupanje i rekreaciju te za proizvodnju zdrave hrane.
M5 Uspostaviti koordinirani Jadranski motrilački sustav (CAOS) u suradnji sa susjednim zemljama i međunarodnim ustanovama (IOC)
C3 Regulacija prometa i nadzor nad njime radi sprječavanja akcidenata na moru
M8 Postići međunarodni dogovor o određivanju plovnih putova i o nadzoru nad plovidbom Jadranskim morem, u prvome redu o nadzoru nad prijevozom opasnih tvari brodovima
M9 Donijeti zajednički plan jadranskih zemalja za akcidentna stanja te nabaviti opremu i uređaje
C5 Očuvanje obalnoga i otočnog područja od neprimjerene izgradnje
M13 Izraditi prostorne planove na načelu održivoga razvoja, izraditi strateške procjene utjecaja na okoliš te stvoriti uvjete za detaljnu provedbu planova
M14 Uspostaviti jedinstveni informacijski sustav za Jadransko more i obalno područje
C6 Stvaranje uvjeta za održivi gospodarski razvoj koji će pridonijeti boljoj kakvoći življenja obalnoga stanovništva
M15 Izraditi operativne osnove za uspostavu na č ela integralnoga planiranja obalnim podru č jem .
C7 Očuvanje biološke raznolikosti i integriteta osobito vrijednih obalnih ekosustava
C8 Stvaranje uvjeta za održivi razvoj otoka
Urbano područje
C1 Skladan i prostorno uravnotežen razvoj urbanoga područja
C2 Skladan razvoj urbanoga sustava uz uzimanje u obzir prihvatnoga kapaciteta okoliša te uz omogućavanje zdravoga stanovanja odnosno zaštite prirodne i kulturne baštine
C3 Razvoj naselja s posebnim obilježjima i značajkama
Ruralno područje
C1 Ekonomski, prostorno uravnotežen i održivi razvoj sela sa zaštitom okoliša kao jednom od osnovnih postavaka
M3 Povezivati (gospodarski) ruralna i urbana gospodarstava radi jačanja područja i ublažavanja depopulacije uz omogućavanje poticajnih mjera
M7 Razvijati specifi č ne tehnologije u komunalnoj infrastrukturi ( selu / rijetkoj naseljenosti prilago đ en sustav za odvodnju ; na č in zbrinjavanja otpada – uklju č ivanje sel a u gradske sustava , a otok a na obalne sustave )
M12 Poticati razvoj turizma na seoskim gospodarstvima uz skrb o turisti č kome nosivom kapacitetu ruralnoga podru č ja
M14 Uspostaviti gospodarski sustav za plasman proizvoda sa sela
C2 Omogućavanje kakvoće životnih i radnih uvjeta za cjelokupno stanovništvo
M24 Omogu ć iti kvalitetniji ž ivot pove ć avanjem broja i kakvo ć e izobrazbenih i zdravstvenih usluga
C3 Poboljšavanje infrastrukturne opskrbe
M26 Prostorno optimizirati infrastrukturni sustav ; razvijati specifi č ne tehnologije namijenjene selu i rijetko naseljenim mjestima . Uklanjati nedostatake ( tehnolo š ke , sigurnosne ) postoje ć ih infrastrukturnih sustava i integrirati ih u dr ž avni sustav.
C4 Razvoj prometnoga sustava, osobito javnoga putničkog prijevoza
M27 Pove ć ati dostupnost i povezanost svih naselja i dijelova naselja s ve ć im gospodarskim i kulturnim sredi š tima
C5 Racionalna uporaba energije
C6 Postupno rješavanje problematike bespravne izgradnje
C7 Djelotvorno zakonodavstvo o prostoru povezano s zakonodavstvom o okolišu
M35 Osigurati preglednost planskih postavaka na svim razinama i u svim fazama uređivanja prostora, a donošenje odluka temeljiti na potpunom poznavanju gospodarskih, prostornih i ekoloških učinaka uz omogućavanja udjela svih legitimnih subjekata
C8 Očuvanje regionalnih identiteta ruralnih naselja i njihov razvoj
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Nacionalnog plana djelovanja na okoliš, s naglaskom na: uspostavu informacijskog sustava i sustava monitoringa, operacionalizaciju baze podataka, provedbu projekta Računanje i kartiranje kritičkih opterećenja tala, izrada izobraznih programa, izrada karti buke, istraživanja novih tehnologija, provedba programa sanacije i inventarizacije svih oblika devastiranog krajobraza, uspostava informacijskog sustava povezanog s održivim gospodarenjem otpadom, poticanje programa sanacije, skladan i prostorno uravnotežen razvoj urbanih područja i sela.
Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske
Strategijom su prepoznati sljedeći opći strateški ciljevi:
1. Očuvati sveukupnu biološku, krajobraznu i geološku raznolikost kao temeljnu vrijednost i potencijal za daljnji razvitak Republike Hrvatske
2. Ispuniti sve obveze koje proizlaze iz procesa pridruživanja Europskoj uniji i usklađivanja zakonodavstva s relevantnim direktivama i uredbama EU (Direktivom o staništima, Direktivom o pticama, CITES uredbama)
3. Ispuniti obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora na području zaštite prirode, biološke sigurnosti, pristupa informacijama i dr.
4. Osigurati integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima
5. Utvrditi i ocijeniti stanje biološke, krajobrazne i geološke raznolikosti, uspostaviti informacijski sustav zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države
6. Poticati unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja
7. Razvijati mehanizme provedbe propisa kroz jačanje zakonodavnih i institucionalnih kapaciteta, obrazovanjem, razvojem znanstvenih resursa, obavješćivanjem, razvojem mehanizama financiranja.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske s naglaskom na integralnu zaštitu prirode kroz suradnju s drugim sektorima, uspostavu informacijskog sustava zaštite prirode s bazom podataka povezanom u informacijski sustav države, unaprjeđivanje institucionalnih i izvaninstitucionalnih načina obrazovanja o biološkoj raznolikosti i sudjelovanje javnosti u postupcima odlučivanja.
Operativni program (OP) „Zaštita okoliša“ (OPZO) za razdoblje 2007. – 2013.
Doprinos OP-a ciljevima Nacionalnog strateškog referentnog okvira (NSRO-a):
Opći cilj NSRO-a je postizanje konvergencije s drugim zemljama EU ubrzavanjem gospodarskog rasta i poticanjem zapošljavanja. Kao podrška ostvarenju ovog općeg cilja identificirana (prepoznata) su tri strateška cilja:
konkurentnije gospodarstvo temeljeno na integraciji tržišta, institucionalnim reformama i održivom razvoju
unaprjeđenje okruženja za stvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje
uravnotežen regionalni razvoj i poboljšanje životnih uvjeta.
Opći cilj NSRO-a, zajedno s pripadajućim strateškim ciljevima, definira strateško usmjerenje investicija u širem kontekstu razvoja, dok ih četiri tematska prioriteta NSRO-a definiraju u specifičnijem smjeru.
Tematski prioriteti NSRO-a su:
razvoj suvremenih prometnih mreža i dostupnost regija
poboljšanje okolišne infrastrukture i kvalitete povezanih usluga
veća konkurentnost malih i srednjih poduzeća i podrška gospodarstvu temeljenom na znanju
poboljšanje učinkovitosti tržišta rada, razvoj ljudskog kapitala i jačanje socijalnog uključivanja.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Operativni program „Zaštita okoliša“ s naglaskom na stvaranje konkurentnijeg gospodarstva, unaprjeđenje okruženja za stvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje te uravnotežen regionalni razvoj i poboljšanje životnih uvjeta. Isto tako omogućava se provedba tematskih prioriteta Nacionalnog strateškog referentnog okvira.
Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske
Strategija pretpostavlja ostvarivanje tri opća cilja:
Opći ciljevi:
stabilni gospodarski razvitak (razvoj)
pravedna raspodjela socijalnih mogućnosti
zaštita okoliša.
U ostvarivanju spomenutih ciljeva treba (izdvojeni ciljevi povezani sa SPUO predmetne Strategije):
a) uvažiti nacionalne osobitosti;
b) promicati gospodarstvo temeljeno na blagostanju, razvojnim promjenama, natjecateljskom duhu i s društvenom odgovornošću, gospodarstvo koje osigurava kvalitetu života te punu zaposlenost;
c) promicati demokratsko, socijalno uključivo, kohezivno, zdravo, sigurno i pravedno društvo koje poštuje temeljna prava i kulturnu raznolikost te koje stvara jednake mogućnosti i bori se protiv diskriminacije u svim oblicima;
d) znanstvenim i stručnim spoznajama razvijati sustav zaštite zdravlja ljudi, uključujući sanaciju postojećih opterećenja okoliša;
e) jačati partnerstvo svih segmenata zajednice
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se i potiče provedba ciljeva od a) do e) Strategije održivog razvitka Republike Hrvatske i to na način da se pružaju i potiču razvojne mogućnosti gospodarstva u područjima u kojima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u infrastrukturu širokopojasnog pristupa, omogućava bolja kvaliteta života i veće mogućnosti zapošljavanja te se promiče socijalno uključivo i pravedno društvo u kojem se stvaraju jednake mogućnosti za sve. Također, pružaju se razvojne mogućnosti i veće mogućnosti zapošljavanja jer se osiguravanjem širokopojasnog pristupa smanjuje digitalni jaz.
TLO I POLJOPRIVREDA
Strateški plan Ministarstva poljoprivrede za razdoblje 2016. – 2018.
Strateškim planom Ministarstva poljoprivrede za razdoblje 2015. – 2017. određeni su sljedeći ciljevi:
1. Podizanje razine konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog i ribarskog sektora razini EU kako bi se smanjile razlike u negativnim pokazateljima proizvodnje u sektoru u odnosu na EU
1.1. Okrupnjavanje posjeda i uređenje poljoprivrednog zemljišta
1.2. Provedba financiranja poljoprivrednog i ribarskog sektora sukladno ZPP
1.3. Održivo upravljanje živim bogatstvima u ribarstvu
1.4. Modernizacija proizvodnih sustava poljoprivredne proizvodnje i ribarstva standardima EU vezanim za higijenu, javno zdravstvo, dobrobit životinja, sigurnost na radu, uvjete zaštite okoliša te restrukturiranje proizvodnje
1.5. Poboljšanje tržišnih mehanizama za prodaju poljoprivredno-prehrambenih i ribarskih proizvoda
1.6. Jačanje sustava zaštite poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
2. Zaštita zdravlja ljudi, životinja i bilja te zaštita interesa potrošača
2.1. Unapređenje sustava sigurnosti i kakvoće hrane i hrane za životinje
2.2. Učinkovita organizacija službenih kontrola u području sigurnosti i kvalitete hrane i hrane za životinje, zdravlja i zaštite životinja
2.3. Djelotvorna zaštita zdravlja ljudi i životinja, dobrobiti životinja, veterinarska zaštita okoliša 2.4. Unapređenje sustava i programa u području fitosanitarne politike
3 . Poboljšanje uvjeta života na ruralnom prostoru
3.1. Gospodarski razvoj ruralnih područja
3.2. Jačanje lokalnog partnerstva
4 . Održivi razvoj šumarstva, lovstva i drvne industrije
4.1. Održivo gospodarenje šumskim resursima
4.2. Razvoj gospodarenja lovištima i divljači
4.3. Razvoj drvne industrije
5. Održivi razvoj vodnog gospodarstva
5.1. Postizanje i očuvanje dobrog stanja voda
5.2. Razvoj sustava navodnjavanja i zaštite od štetnog djelovanja voda
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba većine strateških ciljeva Strateškog plana Ministarstva poljoprivrede za razdoblje 2016. – 2018. posebno u dijelu koji se odnosi na podizanje razine konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog i ribarskog sektora razini EU, poboljšanje uvjeta života na ruralnom prostoru kao i održivi razvoj šumarstva, lovstva i drvne industrije.
Strategija ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2008. – 2013
Hrvatski Ured za strategiju razvitka u 2005. je izradio Nacionalnu strategiju razvoja koja slijedi tri globalna cilja razvoja:
1. postizanje ubrzanog rasta realnog BDP -a i zaposlenosti, kao i bolji životni standard u usporedbi s bogatijim regijama Europe;
2. postizanje veće konkurentnosti nacionalnog gospodarstva u usporedbi s razvijenijim regijama Europe;
3. smanjenje regionalnih nejednakosti unutar zemlje stvaranjem povoljnih uvjeta za socijalno-ekonomski razvitak u najnazadnijim regijama.
U svrhu ostvarenja pretpostavki strategije definirani su strateški ciljevi ruralnog razvoja za razdoblje od 2008. – 2013. godine koji odgovaraju gore navedenim globalnim ciljevima i doprinose njihovom ostvarenju:
1. Poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora
2. Očuvanje, zaštita i održiva uporaba okoliša, krajolika, prirodnog i kulturnog naslijeđa
3. Poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima i proširenje gospodarskog programa ruralnog gospodarstva
4. Poboljšanje učinkovitosti institucijsko okruženja
Strategijom ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2008. – 2013. određeni su sljedeći prioriteti:
Poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora
Očuvanje, zaštita i održiva uporaba okoliša, krajolika, prirodnog i kulturnog naslijeđa
Poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima i proširenje gospodarskog programa ruralnog gospodarstva
Poboljšanje učinkovitosti institucijskog okruženja
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba svih strateških ciljeva Strategije ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2008. – 2013., s naglaskom na poboljšanje konkurentnosti poljoprivrednog i šumarskog sektora, poboljšanje kvaliteta života u ruralnim područjima i proširenje gospodarskog programa ruralnog gospodarstva, poboljšanje učinkovitosti institucijsko okruženja.
ŠUME,ŠUMARSTVO, LOVSTVO
Nacionalna šumarska politika i strategija
Opći je cilj Nacionalne šumarske politike i strategije je povećati doprinos nacionalnom gospodarstvu održivim gospodarenjem, korištenjem i sveobuhvatnom zaštitom šumskih resursa i bioraznolikosti, primjenjujući rezultate istraživanja, poštivanje međunarodnih norma i rezolucija, i uvažavajući prava lokalne zajednice .
Nacionalna politika i strategija podijeljena je u sljedeća područja:
A. Gospodarenje šumskim ekološkim sustavima;
B. Šumarska uprava i zakonodavstvo;
C. Nedrvni proizvodi – turizam, lovstvo i ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta;
D. Drvna industrija;
E. Okoliš i prostorno planiranje;
F. Obrazovanje, istraživanje i međunarodna suradnja;
G. Odnosi s javnošću i promidžba,
za koja se razrađuju ciljevi politike i specifične strateške aktivnosti nužne za njihovo ostvarenje.
Gospodarenje šumskim ekološkim sustavima
Optimalno gospodarenje svim šumskim resursima u suradnji sa zainteresiranim stranama
A1 : Sačuvati i promicati stabilnost staništa, zdravstveno stanje šuma i produktivni kapacitet sastojina
A1.6 Provođenje inventarizacije sadašnjeg stanja staništa (temeljeno na GIS-u i definiranim kriterijima) i uspostavljanje primjernih ploha za nadzor nad promjenama u stanju staništa
A3 : Poboljšanje sustava gospodarenja krškim područjem
A3.4 Područja određena za aktivnosti gospodarenja šumama valja jasno razgraničiti u prostornim planovima
A.3.6 Identifikacija nekorištenog šumskog zemljišta pogodnog za realizaciju turističkih projekta
A5 : Korištenje biomase za energiju
A5.2 Identifikacija nekorištenog zemljišta, odabir najpovoljnije vrste i tehnologije za uspostavu plantaža
Šumarska uprava i zakonodavstvo
B1 : Učinkovitost i racionalizacija šumarske uprave kao osnova održivog gospodarenja šumama i stvaranja potrebne razine ljudskih resursa unutar sektora
B1.5 Provođenje inventarizacije i ukupnoga ekonomskog vrednovanja šumskih resursa i razgraničavanje između poljoprivrednog i šumskog zemljišta
B4 : Usklađivanje zakona
B4.1 Osnivanje stručne skupine/skupina koje će kroz participatorni pristup uskladiti sve zakone koji se odnose na zajednička interesna područja ili koji ih uređuju
B4.2 Uspoređivanje i usklađivanje odredbi vezanih za šumarstvo s odredbama u EU i prihvaćanje smjernica EU-a
B6 : Prilagodba i usklađivanje zakonskih odredbi s uvjetima za uključivanje šumskih ekoloških sustava u razvoj turizma
B6.1 Usklađivanje zakonskih mjera koje uređuju odnos između razvoja turizma i gospodarenja šumskim ekološkim sustavima
Nedrvni proizvodi – turizam, lovstvo i ostali proizvodi šuma i šumskog zemljišta
C3 : Pridonijeti seoskom razvoju
C3.1 Razvijanje zapošljavanja u seoskim sredinama kroz stimuliranje djelatnosti vezanih uz šumarstvo
C4 : Razviti sektor lovstva na načelima uravnoteženog razvoja
C4.1 Provođenje nacionalne inventarizacije lovnih resursa
C5 : Pojačati razvoj lovnog turizma kao dijela turističke ponude
C5.1 Uključivanje lovnog turizma u ponudu turističkih agencija uz razvoj alternativnih ponuda (npr. foto-safari, itd.)
C5.3 Izrada katastra vrijednosti lovišta prema kriterijima kvalitete infrastrukture za lovni turizam
Drvna industrija
D2 : Kakvoća koja se prepoznaje na tržištu
D2.1 Uspostavljanje tržišta drvom i drvnim proizvodima
Okoliš i prostorno planiranje
E2 : Međusektorska suradnja u upravljanju zaštićenim područjima
E2.5 Provođenje inventarizacije biološke raznolikosti i usklađivanje granica zaštićenih područja i zona na osnovi nalaza inventarizacije
E4 : Uključivanje šumarskih stručnjaka u izradu prostornih planova
E4.4 Promicanje izrade registra naknada za korištenje zemljišta
(valja poboljšati dostupnost informacija – na osnovi GIS-a)
E4.5 Uključivanje rezultata dobivenih skupljanjem podataka iz nacionalne inventarizacije šuma i šumskog zemljišta u studije nužne za prostorne planove i gospodarenje
Obrazovanje, istraživanje i međunarodna suradnja
F2 : Poboljšanje međunarodne suradnje između škola, fakulteta i šumarskih ustanova
F2.2 Poboljšanje dostupnosti znanstvenih podataka (tj. časopisi, internet, itd.), naročito za studente i učenike
F4 : Sustav upravljanja projektom
F4.2 Opremanje računalima i povezivanje knjižnice fakulteta, Šumarskog instituta, poduzeća za šume i ostalih relevantnih ustanova
F4.3 Uspostaviti bazu podataka međunarodnih projekata u šumarstvu i povezati se s postojećim bazama podataka
F6 : Razvoj nastavnog programa
F6.4 Poboljšanje kakvoće i intenziteta jezičnih i informatičkih tečajeva
Odnosi s javnošću i promidžba
G1 : Odnosi s javnošću i promidžba
G1.4 Uspostavljanje stalne komunikacije s lokalnim vlastima
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva i mjera Šumarske strategije u vidu ispunjavanja uvjeta za omogućavanje i poboljšavanje pristupa informacijama, bržeg protoka istih te boljeg umrežavanja svih gospodarskih aktivnosti vezanih uz šumarstvo, lovstvo i prateću industriju. Time će se također omogućit racionalnije korištenje prirodnih resursa, uvođenje novih tehnologija, bolja zaštita prirodnih dobara, edukacija, promidžba, te sve ostale aktivnosti vezane uz potrajno gospodarenje šumama i divljači.
PROSTORNO UREĐENJE
Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske
Općim ciljem Strategije prostornog uređenja RH smatra se postizanje višeg (objektivno mogućeg) stupnja sigurnosti i razvijenosti Države radi ostvarivanja razvitka i kvalitete života stanovništva na svim područjima.
Taj će se cilj ostvariti:
potpunom unutarnjom integracijom i konsolidacijom prostora Države
povećanjem vrijednosti i kvalitete hrvatskog prostora
uključivanjem Hrvatske u europske razvojne sustave
Prioritetni cilljevi unaprjeđenja stanja u prostoru su:
obnova ratom zahvaćenih područja (kompleksna obnova i povratak stanovništva, pokretanje gospodarstva),
zaustavljanje negativnih procesa na depopulacijskim područjima (osobito graničnim),
pokretanje gospodarske dinamike na lokacijama i kapacitetima koji mogu bez većih ulaganja dati brze, kvalitetne i višeznačne učinke,
otklanjanje nedostataka i modernizacija postojećih infrastrukturnih sustava (tehnološki, sigurnosni),
izvedba ključnih novih sustava i segmenata prometne i ostale infrastrukture važnih za uključivanje u međunarodnu razmjenu dobara i ravnomjerniji razvoj područja unutar Države,
sanacija kritičnih mjesta ugrožavanja prostora i okoliša (zaštićena baština, poljodjelske površine, šume, vode i more).
Zasebno poglavlje Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske je poglavlje 3.4. Informacijski sustav - uvođenje informacijske tehnologije u sustav prostornog planiranja i uređenja prostora
Primjena informacijske tehnologije u sustav prostornog planiranja i uređenja odvija se kroz informatizaciju državnih upravnih organizacija i izgradnju državne informacijske infrastrukture iz toga područja.
Ciljevi uvođenja informacijske tehnologije su sljedeći:
znatno ubrzavanje pristupa informacijama, pretraživanja i analize baza podataka, nadzora nad procesima i pojavama u prostoru te donošenja odgovarajućih odluka.
smanjenje mogućnosti pogreške i previda u pretraživanju i analizi informacija te donošenju odluka
p ovećati mogućnosti analize, te omogućiti praćenje utjecaja na veći broj subjekata.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se ostvarenje prioritetnih ciljeva Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske i to prvenstveno kroz primjena informacijske tehnologije u sustav prostornog planiranja i uređenja.
Program prostornog uređenja Republike Hrvatske
Osnovni ciljevi prostornog razvoja definirani Programom prostornog uređenja RH su:
Osnažiti prostorno razvojnu strukturu države
Povećati vrijednost i kvalitetu prostora i okoliša
Racionalno koristiti i zaštititi nacionalna dobra
Uvažiti zajednička obilježja i osobitosti područja,
Razvijati infrastrukturne sustave
Osigurati učinkovitost sustava prostornog uređenja
Usmjeriti prostorno-razvojne prioritete
Infrastrukturne sustave potrebno je razvijati na cijelom području Države sukladno razvojnim potrebama i europskim mjerilima te pri tom postići:
bolje i racionalnije korištenje postojećih kapaciteta infrastrukture a sve do sada izgrađeno na optimalan način uključiti u planove daljnjeg gospodarskog i prostornog razvitka,
jednakovrijednost pristupa ukupnoj infrastrukturi posebice u novim oblicima komunikacija s mogućnošću ravnopravnog sudjelovanja u podjeli informacija i znanja.
Infrastrukturni sustavi moraju zadovoljiti potrebnu sigurnost, neovisnost i fleksibilnost, uz dovoljnu prostornu razvijenost i primjenu posebnih rješenja za pojedina specifična područja ko što su otoci, rijetko naseljena i prirodno osjetljiva područja.
U poglavlju 2. Stanovništvo i naselja navodi se kako je skladniji razvoj urbanog sustava RH potrebno postići revitalizacijom ruralnih krajeva i provođenjem aktivne i pasivne sanacije te povezivanjem ruralnih i urbanih gospodarstava, a ćime će se osnažiti pojedina područja i ublažiti depopulaciju.
U poglavlju 3. Infrastrukturni i vodnogospodarski sustavi navodi se kako se program razvoja telekomunikacijske mreže temelji na unapređenju već postignutog, relativno visokog stupnja razvijenosti i pratit će dostignuća razvijenih država Zapada. Treba osigurati kontinuitet dosadašnjih programa i mjera te i dalje primjenjivati i pratiti nove tehnologije komuniciranja uz sljedeće smjernice:
promijeniti neke odredbe regulative koje onemogućavaju istovremeno izgradnju kabelskih mreža i cestovne i željezničke infrastrukture,
pojačati koridore koji Hrvatsku povezuju (kabelski) sa susjednim zemljama (prvenstveno Mađarskom, Italijom),
istražiti lokaciju zemaljske satelitske stanice (TT i RTV komunikacija),
izgraditi preostalu mrežu odašiljača kako bi se pokrivenost teritorija države što više približila 100% pokrivanju, a kod izgradnje primijeniti tehnologiju odašiljača bez posada kako bi zahtjevani prostor za instalaciju bio što manji (minimalno zahtjevan).
kod izvođenja rekonstrukcija ili zamjena postrojenja, zahvate izvoditi po najvišim tehnološkim, ekonomskim i ekološkim kriterijima te koristiti postojeće koridore, a stare mreže zamjenjivati.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva Programa prostornog uređenja RH posebno u dijelovima koji se odnose na: razvoj infrastrukturnih sustava, revitalizaciju ruralnih krajeva te osiguranje učinkovitijeg sustava prostornog uređenja.
VODNO GOSPODARSTVO
Strategija upravljanja vodama
Postizanje cjelovitog i usklađenog vodnog režima na državnom teritoriju temeljni je cilj upravljanja vodama. To podrazumijeva brigu za prostorni raspored i izgrađenost vodnoga sustava, te za stanje količina i kakvoće voda na način koji najbolje odgovara određenom području i određenom vremenu. Uzimajući u obzir prethodno navedena
polazišta, integralnim upravljanjem vodama potrebno je:
osigurati dovoljno kvalitetne pitke vode za javnu vodoopskrbu stanovništva;
osigurati potrebnu količinu vode odgovarajuće kakvoće za različite gospodarske namjene;
zaštititi ljude i materijalna dobra od štetnoga djelovanja voda;
postići i očuvati dobro stanje voda zbog zaštite vodnih i o vodi ovisnih ekosustava
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se sustavno praćenje i nadzor nad provedbom mjera kojima će se omogućiti učinkovitije upravljanje vodama, dok će informacijski sustav voda pružiti informacijske usluge i proizvode koji će obuhvatiti vodnogospodarske aktivnosti planiranja, provedbe, te motrenja i stručno-tehničke potpore.
KULTURNA BAŠTINA
Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.–2015 .
Tri su strateška cilja očuvanja, zaštite i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike
Hrvatske propisana Strategijom:
1. povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.
2. povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine.
3. podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Povećati efikasnost i uspješnost politike zaštite i očuvanja kulturne baštine radi njezina održivog korištenja
Posebni cilj 1.1.
Unaprijediti pravni okvir za zaštitu i očuvanje te održivo korištenje kulturne baštine i osigurati u činkovitu provedbu propisa.
Posebni cilj 1.2.
Razviti i primijeniti sustav planiranja i upravljanja u zaštiti i očuvanju te održivom korištenju kulturne baštine.
Posebni cilj 1.3.
Povećati znanja, vještine i motiviranost svih sudionika u zaštiti i očuvanju kulturne baštine radi njezina održivog korištenja.
Posebni cilj 1.4.
Poboljšati organizaciju i uvjete rada službe zaštite kulturne baštine.
Povećati prihode i druge koristi od održivog korištenja kulturne baštine
Posebni cilj 2.1.
Poticati razvoj poduzetništva utemeljenog na kulturnoj baštini koje uključuje kulturne industrije, kulturni turizam i kulturni menadžment.
Posebni cilj 2.2.
Osigurati porast proizvoda zasnovanih na kulturnoj baštini koji imaju veću dodanu vrijednost.
Posebni cilj 2.3.
Povećati i produbiti edukaciju za razvoj proizvoda za vlasnike i nositelje kulturne baštine.
Podizati razinu svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine i održivom korištenju kulturne baštine.
Posebni cilj 3.1.
Poboljšati kvalitetu i proširiti formalno i neformalno obrazovanje o važnosti kulturne baštine, njezinu očuvanju i zaštiti te održivom korištenju.
Posebni cilj 3.2.
Povećati vidljivost kulturne baštine u društvu putem promotivnih aktivnosti.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba strateških ciljeva Strategije zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015. osobito u aspektu povećavanja znanja, vještina i motiviranosti onih sudionika u zaštiti i očuvanju kulturne baštine koji ne posjeduju temeljnu edukaciju s tog područja, no aktivno sudjeluju u procesima njezina održivog korištenja. Također, na taj se način olakšava kreiranje i promoviranje kvalitetnih turističkih proizvoda temeljenih na kulturnoj baštini, kao i povećavanje prisutnosti kulturne baštine u društvu, što se osobito odnosi na kulturnu baštinu pasivnih područja koja u navedenim aspektima zaštite i očuvanja kulturne baštine i njezina održivog korištenja zaostaju za razvijenijim područjima Republike Hrvatske. Značajne su mogućnosti unaprjeđenja organizacije posla službe za zaštitu kulturne baštine i to poglavito u smislu primjene i lakšeg korištenja podataka prikupljenih suvremenim tehnologijama dokumentacije te monitoringa stanja spomenika
SOCIJALNA POLITIKA I ZDRAVLJE
Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.- 2020.
Strategija Europske komisije iz područja zdravstva poznata pod nazivom »Zajedno za zdravlje« (engl. Together for health: A Strategic Approach for the EU 2008-2013) ima za cilj povećati sigurnost pacijenata, blagostanje i solidarnost građana te poticati znanje i širenje informacija o zdravlju. Strategija naglašava važnost razvoja takvog sustava zdravstva koji će se temeljiti na zajedničkim vrijednostima i načelima, smanjivati nejednakosti, koji će uz politiku zdravstvene zaštite uključiti i ostale povezane politike kao što su politika zaštite suradnje, politika lijekova i druge politike te kojim će se naglasiti potreba jačanja glasa EU-a na globalnoj razini kroz suradnju s međunarodnim organizacijama. U skladu s navedenim, ključna načela na kojima se treba temeljiti zdravstveni sustav i šira strategija zdravstva uključuju:
strategija temeljena na zajedničkim vrijednostima
isticanje zdravlja kao najvećeg bogatstva
integracija zdravlja u sve politike
jačanje glasa EU-a na području zdravlja i zdravstva na globalnoj razini.
Tri su temeljna cilja koji proizlaze iz strategije »Zajedno za zdravlje«:
1. promoviranje zdravlja svih građana te održivost zdravlja uslijed nepovoljnih demografskih uvjeta starenja stanovništva,
2. unapređenje sustava praćenja i odgovora na prijetnje zdravlju,
3. poticanje dinamičnih sustava zdravstva, razvoja i usvajanja novih medicinskih tehnologija, kao i poticanje brige o sigurnosti pacijenata i reguliranje prekograničnih prava pacijenata
Nacionalnom strategijom razvoja zdravstva 2012.- 2020. definirani su također strateški razvojni pravci, a unutar njih navodi se osam prioritetnih mjera:
Strateški razvojni pravci
1. Poboljšanje povezanosti i kontinuiteta u zdravstvu
2. Ujednačavanje i poboljšanje kvalitete zdravstvene zaštite
3. Povećanje učinkovitosti i djelotvornosti zdravstvenog sustava
4. Povećanje dostupnosti zdravstvene zaštite
5. Poboljšanje pokazatelja zdravlja.
Prioritetne mjere
Prioritet 1: Razvoj informatizacije i e-Zdravstva
Prioritet 2: Jačanje i bolje korištenje ljudskih resursa u zdravstvu
Prioritet 3: Jačanje upravljačkih kapaciteta u zdravstvu
Prioritet 4: Reorganizacija ustroja i djelovanja zdravstvenih ustanova
Prioritet 5: Poticanje kvalitete u zdravstvenoj zaštiti
Prioritet 6: Jačanje preventivnih aktivnosti
Prioritet 7: Očuvanje financijske stabilnosti zdravstva
Prioritet 8: Suradnja s drugim resorima i društvom u cjelini
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba strateških ciljeva strategije „Zajedno za zdravlje“, posebno sustava praćenja i odgovora na prijetnje zdravlju, poticanje dinamičnih sustava zdravstva, razvoja i usvajanja novih medicinskih tehnologija, kao i poticanje brige o sigurnosti pacijenata i reguliranje prekograničnih prava pacijenata.
ICT i širokopojasni internet u najvećoj će mjeri utjecati na razvoj i globalno korištenje sustava e-zdravstva koje je već postalo okosnica socijalne i zdravstvene politike RH.
EM zračenja pri tome igraju dvojaku ulogu, koriste se u medicini (bez ograničenja) za dobrobit ljudi i unapređivanje zdravstvenih sustava i koriste se u javnoj uporabi gdje ih je i potrebno regulatorno „pratiti“ s obzirom na moguću 2B karakterizaciju karcinogenosti (WHO).
Potrebno je poticati izradu posebne strategija uporabe EM zračenja u svakodnevnom životu ljudi u RH.
ZNANOST I OBRAZOVANJE
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije
Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije identificirano je i definirano pet ciljeva koji se odnose na cijelu vertikalu odgoja i obrazovanja, bez obzira na to radi li se o formalnim ili neformalnim oblicima izvođenja:
1. cilj: izgraditi sustav za identificiranje, poticanje, razvoj sposobnosti i potencijala pojedinaca te ojačati službe za cjeloživotno osobno i profesionalno usmjeravanje
2. cilj: unaprijediti kvalitetu i uspostaviti sustav osiguravanja kvalitete
3. cilj: razviti procese i sustav priznavanja neformalno i informalno stečenih znanja i vještina
4. cilj: unaprijediti sustav trajnoga profesionalnog razvoja i usavršavanja odgojno-obrazovnih djelatnika
5. cilj: poticati primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju i obrazovanju.
.
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se razvoj cijelog niza mjera kojima se podupire provedba ciljeva Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije kao što su:
uspostava cjelovita sustava osiguravanja kvalitete inicijalnog obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja
izgradnja kapaciteta cjelovita sustava podrške djeci i učenicima
e-škola: cjelovita informatizacija odgojno-obrazovnog procesa i procesa poslovanja škola
razvoj digitalnih obrazovnih sadržaja, alata i metoda korištenja IKT-a u učenju i poučavanju
stvaranje i organiziranje otvorenih repozitorija znanja i nastavnih pomagala
uspostava koncepta masovnih otvorenih online tečajeva s velikim besplatnim repozitorijima akademskih i drugih obrazovnih sadržaja
REGIONALNI RAZVOJ I PODUZETNIŠTVO
Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020.
Strategija Operativnog programa se temelji na koncentraciji ulaganja u 9 tematskih ciljeva (TC) zajedničkog Strateškog okvira (TC 1, TC 2, TC 3, TC 4, TC 5, TC 6, TC 7, TC 9 i TC 10) i njihovim specifičnim investicijskim prioritetima, s daljnjim fokusom na specifične ciljeve koje je potrebno ostvariti.
TC 1 Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija
TC 2 Jačanje pristupa i korištenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija
TC 3 Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzetnika (MSP)
TC 4 Podrška približavanju prema ekonomiji utemeljenoj na niskim emisijama CO2 u
svim sektorima
TC 5 Promicanje prilagodbe klimatskim promjenama, prevencija te upravljanje
rizicima
TC 6 Zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa
TC 7 Promocija održivog prometa te uklanjanje uskih grla na ključnoj infrastrukturi
prometne mreže
TC 9 Promicanje socijalnog uključivanja i borba protiv siromaštva
TC 10 Ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje
TC 11 Jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i učinkovita javna uprava
Unutar Operativnog plana definirano je 8 prioritetnih osi:
Prioritetna os 1. Jačanje gospodarstva primjenom istraživanja i inovacija
Prioritetna os 2. Korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija
Prioritetna os 3. Poslovna konkurentnost
Prioritetna os 4. Promicanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije
Prioritetna os 5. Zaštita okoliša, prilagodba klimatskim promjenama i održivost resursa
Prioritetna os 6. Povezanost i mobilnost
Prioritetna os 7. Poboljšanje pružanja javnih usluga
Prioritetna os 8. Tehnička pomoć
Ciljevima Strategije, ONP-a i NP-BBI-a pruža se podrška za provedbu tematskih ciljeva TC 1, TC 2, TC 3, TC 4, TC 6, TC 9, TC 10 I TC 11 te prioritetnih osi br. 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 i 8, te se omogućava ujednačen regionalni razvoj u Hrvatskoj i eksploatiranje socioekonomske koristi vezane uz raspoloživost širokopojasnih pristupnih mreža sljedeće generacije.
PROMET
Strategija prometnog razvoja Republike Hrvatska za razdoblje od 2014. do 2030. godine
Opći cilj Strategije prometnog razvoja Republike Hrvatske je postizanje učinkovitog i održivog prometnog sustava na teritoriju Republike Hrvatske, uzimajući u obzir novu ulogu nakon njezina pristupanja Europskoj uniji u srpnju 2013. godine. Kako bi se postigao taj cilj sve intervencije koje definira Strategija sukladne su politikama, standardima i propisima Europske unije:
osiguranje ekološke i socijalne održivosti,
osiguranje sigurnosti i zaštite,
osiguranje učinkovitosti,
osiguranje financijske održivosti,
unapređenje dostupnosti i socijalne uključenosti,
unapređenje energetske učinkovitosti,
unapređenje podjele vidova prometa u korist javnog prijevoza, ekološki prihvatljivih i alternativnih vidova (pješaci i bicikl),
povećanje razine uslužnosti,
osiguranje kvalitete usluge,
osiguranje interoperabilnosti sustava.
Glavni ciljevi definirani Strategijom su:
1. unapređenje prometne povezanosti i koordinacija sa susjednim zemljama
2. unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu na velike udaljenosti unutar RH
3. unapređenje regionalne povezanosti u putničkom prometu jačanjem teritorijalne kohezije
4. unapređenje pristupačnosti u putničkom prometu unutar i prema glavnim urbanim aglomeracijama
5. unapređenje pristupačnosti u teretnom prometu unutar RH
6. unapređenje prometnog sustava u smislu organizacije i operativnog ustrojstva s ciljem osiguranja efikasnosti i održivosti samog sustava
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se ujednačen razvoj prometnih sustava u cijeloj RH, efikasnije i održivo funkcioniranje samog prometnog sustava s posebnim naglaskom na omogućavanje protoka informacija o prometu, poboljšanja učinkovitosti nadzora i planiranja prometnog sustava te omogućavanja kooridnacije s drugim zemljama. Strategijom i pratećim programima predviđeno je da se prometni koridori i pravici koriste za postavljanje EKI-a.
Operativni program Promet 2007.- 2013.
Opći cilj Operativnog plana je razvoj suvremenih prometnih mreža i povećana dostupnost regija koji odgovara tematskom prioritetu 1 Nacionalnog strateškog referentnog okvira (NSRO). Opći cilj NSRO-a je podržati približavanje Hrvatske standardima drugih država članica EU ubrzavanjem gospodarskog rasta i promicanjem mogućnosti zapošljavanja.
OPP pridonosi općem cilju fokusirajući se na sljedeća načelna područja:
a) osiguravanjem bolje integracije hrvatskih prometnih mreža unutar europske prometne
mreže poboljšavanjem prometne infrastrukture
b) poticanjem uravnoteženijeg razvoja hrvatskih prometnih mreža i regija provedbom
radnji koje osiguravaju ravnomjerniji omjer ulaganja vezano za različite prometne sektore i uravnoteženija infrastruktura duž regija Hrvatske.
Unutar Operativnog programa predviđene su 4 prioritetne osi:
Prioritetna os 1: Modernizacija željezničke infrastrukture i priprema projekta u sektoru
prometa
Prioritetna os 2: Unaprjeđenje sustava unutarnje plovidbe
Prioritetna os 3: Tehnička pomoć
Prioritetna os 4: Razvoj cesta i zračne luke
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se ujednačen razvoj prometnih sustava u cijeloj RH, efikasnije i održivo funkcioniranje samog prometnog sustava s posebnim naglaskom na omogućavanje protoka informacija o prometu, poboljšanja učinkovitosti nadzora i planiranja prometnog sustava te omogućavanja kooridnacije s drugim zemljama. Strategijom i pratećim programima predviđeno je da se prometni koridori i pravci koriste za postavljanje EKI-a.
ENERGETIKA
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09)
Cilj Strategije energetskog razvoja je da Republika Hrvatska, u neizvjesnim uvjetima globalnog tržišta energije i uz oskudne domaće energijske resurse, izgradi održivi energetski sustav.
Dakle, cilj je Strategije izgradnja sustava uravnoteženog razvoja odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša, koji će hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu omogućiti kvalitetnu, sigurnu, dostupnu i dostatnu opskrbu energijom. Takva opskrba energijom preduvjet je gospodarskog i socijalnog napretka.
Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske slijedi tri temeljna energetska cilja:
Sigurnost opskrbe energijom;
Konkurentnost energetskog sustava;
Održivost energetskog razvoja.
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se provedba ciljeva Strategije s naglaskom na uspostavu funkcionalne mreže industrijske energetske učinkovitosti, uspostava sheme energetskih pregleda za industriju, provedbu informacijskih kampanja za podizanje svijesti građana i zaposlenika u javnoj upravi, kao i provedbu programa »Sustavno gospodarenje energijom (SGE) u gradovima i županijama“.
https://www.smartgrid.gov/the_smart_grid/smart_grid.html
INDUSTRIJA
Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014.-2020.
Osnovni (glavni) cilj hrvatske industrije za razdoblje 2014. – 2020. je repozicioniranje identificiranih strateških djelatnosti na globalnom lancu vrijednosti prema razvoju aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost.
Pored osnovnoga, definirani su i drugi ciljevi hrvatske industrije, a to su:
1. Rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85%;
2. Rast broja novozaposlenih za 85.619 do kraja 2020. godine, od čega minimalno 30% visokoobrazovanih
3. Rast produktivnosti radne snage za 68,9% u razdoblju 2014. – 2020.
4. Povećanje izvoza u razdoblju 2014. – 2020. za 30% i promjena strukture izvoza u korist izvoza proizvoda visoke dodane vrijednosti
Provedbom ciljeva Strategije, ONP-a i NP-BBI-a omogućava se razvoj ICT industrije kao jedne od industrijskih grana te pruža tehnička podrška razvoju ostalih industrijskih grana.
OTPAD
Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05)
Strategijom se utvrđuju sljedeći strateški ciljevi gospodarenja otpadom.
1. Izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru te otpada kojega se mora odložiti, uz materijalnu i energetsku oporabu otpada.
2. Razvitak infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom IVO (stvaranje uvjeta za učinkovito funkcioniranje sustava).
3. Smanjivanje rizika od otpada.
4. Doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj
5. Edukacija upravnih struktura, stručnjaka i javnosti za rješavanje problema gospodarenje otpadom.
Strategijom, ONP-om i NP-BBI-om omogućava se provedba mjera koje će omogućiti realizaciju ciljeva pod 2., 3., 4. i 5.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
PODACI O POSTOJEĆEM STANJU OKOLIŠA I MOGUĆI RAZVOJ BEZ PROVEDBE STRATEGIJE I PRATEĆIH PROGRAMA, ONP-a I NP-BBI-a
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
KLIMATSKE PROMJENE I KVALITETA ZRAKA
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
Klimatske promjene
Klimatske promjene su jedna od globalnih tema 21. stoljeća i predmet brojnih međunarodnih aktivnosti koje se odnose na njihovo ublažavanje. Klimatske su promjene prepoznate u porastu prosječne temperature zraka, promjenama u količini oborina, ekstremnim klimatskim uvjetima (visoke temperature, suše, požari, poplave i dr.), kao i u podizanju prosječne razine mora i temperature oceana te promjenom riječnih protoka. Klimatske promjene su, osim utjecaja na sve aspekte ljudskog žvota, gospodarske aktivnosti i okoliš općenito, zbog svega navedenog i značajno međunarodno političko pitanje. Smatra se da su klimatske promjene posljedica ispuštanja stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid, fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid) u atmosferu i stvaranja učina staklenika, posljedica čega je globalno zagrijavanje.
Republika Hrvatska uključena je u aktivnosti smanjenja utjecaja na klimatske promjene potpisivanjem svih važnih sporazuma i ugovora (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjenama klime (UNFCCC), Kyotski protokol, Montrealski protokol) povezanih s klimatskim promjenama, globalnim zagrijavanjem, emisijom ugljikova dioksida i smanjivanjem stakleničkih plinova te njihovim ugrađivanjem u propise i strateške dokumente. Za izvješćivanje o klimatskim promjenama na europskoj i međunarodnoj razini odgovorna je Agencija za zaštitu okoliša (AZO) koja sudjeluje u radu radnih skupina Europskog tematskog centra za klimatske promjene, radnih skupina za izvješćivanje po pojedinim direktivama Europske komisije i međunarodnim konvencijama. Poglavlje o kimatskim promjenama temelji se na podacima Agencije za zaštitu okoliša. Izvješćivanje koje se odnosi na klimatske promjene temelji se na pokazateljima za klimatske promjene:
CSI 006 – Proizvodnja i potrošnja tvari koje oštećuju ozonski sloj
CSI 010 – Emisija stakleničkih plinova i trendovi
CSI 011 – Emisija stakleničkih plinova i projekcije.
Izvješća o klimatskim promjenama sastavni su dio Izvješća o stanju okoliša u RH koje se izrađuje sukladno Zakonu o zaštiti okoliša na temelju pokazatelja stanja okoliša pojedinog područja. Posljednji izrađeni pokazatelji tematskog područja Klimatske promjene dostupni su u Izvješću o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014 .
Sukladno prihvaćanju i ratificiranju Kyotskog protokola, Hrvatska je bila obvezna u petogodišnjem razdoblju od 2008. do 2012. godine smanjiti emisije stakleničkih plinova na 95% u odnosu na emisije izračunate u baznoj 1990. godini. Kako je emisija u baznoj 1990. godini iznosila 31,32 Mt CO2-eq, za 5%-tno smanjenje u obvezujućem petogodišnjem razdoblju Hrvatska je trebala smanjiti prosječne godišnje emisije stakleničkih plinova na oko 29,76 Mt CO2-eq godišnje, odnosno za oko 1,57 Mt CO2eq u svakoj godini obvezujućeg razdoblja. Dozvoljena kvota emisija u razdoblju od 2008. do 2012. godine iznosi 148,78 Mt CO2-eq, a podaci pokazuju da je kumulativna emisija u navedenom razdoblju iznosila 144,35 Mt CO2-eq, čime je Hrvatska ispunila cilj zadan Kyotskim protokolom , Slika 2.
Slika 2 Trend ukupnih emisija i odliva stakleničkih plinova s ciljem prema Kyotskom protokolu
Izvor: Izvješće o stanju okoliša u RH 2014, AZO
Hrvatska dostiže cilj zadan Kyotskim protokolom, s trendom daljnjeg smanjivanja emisija stakleničkih plinova. Promatrajući prosječne vrijednosti udjela stakleničkih plinova iz pojedinih sektora u razdoblju od 2009. do 2012., sektor Energetika i dalje ima najveći doprinos ukupnim emisijama stakleničkih plinova (oko 72,9%). Slijedi Poljoprivreda s 12%, Industrijski procesi s 10,7%, Otpad s 3,9% te Uporaba otapala i ostalih proizvoda s 0,5%. Najzastupljeniji staklenički plin je ugljikov dioksid (CO 2 ) koji u razdoblju od 2009. do 2012. ima udio od 72 do 75% ukupnih emisija. Slijedi metan (CH 4 ) s oko 12% do 13% udjela, zatim didušikov oksid (N 2 O) s oko 12% udjela te fluorougljikovodici, perfluorougljikovodici i sumporov heksafluorid s manje od 2% udjela. U razdoblju od 2009. do 2012. odliv stakleničkih plinova kretao se u rasponu od oko -5,9 do -7,3 Mt CO2-eq, no posljednjih je godina zabilježeno smanjenje, primarno kao posljedica značajnog porasta opožarenih površina.
U Republici Hrvatskoj su prepoznate tri glavne značajke klimatskih promjena: porast srednje godišnje temperature zraka, smanjenje količine oborina te sve učestalija pojava ekstremnih vremenskih događaja kao što su olujna nevremena praćena ekstremnim padalinama i/ili vjetrom i toplinski udari. Sve to rezultira dužim i intenzivnijim sušnim ili kišnim razdobljima, a smanjuje se broj godina koje se mogu smatrati prosječnim odnosno normalnim godinama.
Mogući razvoj bez provedbe mjera
Na temelju dosadašnjih emisija i određenih pretpostavki za opće gospodarske parametre kao što su stopa gospodarskoga rasta i broj stanovnika te određenih podataka pojedinih sektora (npr. cijene energenata, indeksa rasta proizvodnje, politike korištenja poljoprivrednih površina i načina gospodarenja šumama i otpadom), proračunavaju se emisije za tri različita scenarija: scenarij „bez mjera“, „s mjerama“ i „s dodatnim mjerama“.
Projekcije prema scenariju „bez mjera“, Slika 3., pokazuju kako će u odnosu na baznu 1990. godinu emisije naglo rasti te će u 2035. biti veće za čak 24,6%. U scenariju „s mjerama“ emisije u 2035. ostaju približno na razini iz 1990., a od značajnijih mjera ističu se poticanje korištenja obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Primjenom navedenih mjera, uz povećanje poticaja za njihovo provođenje, emisije bi prema scenariju „s dodatnim mjerama“ bile za 20,2% niže u odnosu na baznu godinu.
Klimatske promjene i s njima vezane emisije stakleničkih plinova, koje se dovode u vezu s globalnim zagrijavanjem i pojavom kiselih kiša, značajno su globalno pitanje dugoročnog održivog razvoja. Stoga strategije ublažavanja klimatskih promjena usmjeravaju na kontrolu i smanjivanje emisije stakleničkih plinova koji su nastali djelovanjem čovjeka, u prvom redu ugljikova dioksida, a instrumenti djelovanja primarno su vezani uz energetski sustav, primjerice učinkovitije korištenje energije i povećani udio obnovljivih i drugih izvora energije koji ne proizvode stakleničke plinove, te razvoj održivog prijevoza.
Slika 3 Projekcije emisija stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj za razdoblje 1990. do 2020. godine.
Izvor: Izvješće o stanju okoliša u RH 2014, AZO
Prema Izvještaju o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj 2014., Cilj zadan Kyotskim protokolom je postignut, u obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012. se smanjuju na 95 % u odnosu na emisije iz bazne 1990. godine.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
Kvaliteta zraka
U Republici Hrvatskoj se temeljem Zakona o zaštiti zraka (NN 130/11, NN 47/14) te Pravilnika o praćenju kvalitete zraka (NN 3/13) mjerenje onečišćujućih tvari u zraku obavlja u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka, te u lokalnim mrežama (u nadležnosti županija, Grada Zagreba, gradova i općina). Također, u okolini izvora onečišćenja zraka, onečišćivači (najčešće industrijska postrojenja, farme, odlagališta) su dužni osigurati praćenje kvalitete zraka prema rješenju o prihvatljivosti zahvata na okoliš ili rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša/okolišnoj dozvoli, te su ova mjerenja posebne namjene sastavni dio lokalnih mreža za praćenje kvalitete zraka.
Kategorija kvalitete zraka utvrđuje se za svaku onečišćujuću tvar posebno jedanput godišnje za proteklu kalendarsku godinu, a s obzirom na kategorizaciju razlikujemo:
Prvu kategoriju kvalitete zraka – čist ili neznatno onečišćen zrak: nisu prekoračene granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon,
Drugu kategoriju kvalitete zraka – onečišćen zrak: prekoračene su granične vrijednosti (GV), ciljne vrijednosti i dugoročni ciljevi za prizemni ozon.
Uredbom o određivanju zona i aglomeracija prema razinama onečišćenosti zraka na teritoriju Republike Hrvatske (NN 1/14) određeno je pet zona i četiri aglomeracije (Slika 4.).
Slika 4 Zone i aglomeracije za praćenje kvalitete zraka na teritoriju RH
Izvor: zvješće_kvaliteta zraka za 2013_prosinac 2014.
Od ukupnog broja postaja u RH, tek 12 pozadinskih postaja za praćenje kvalitete zraka pokriva određena ruralna područja, odnosno smješteno je u nacionalnim parkovima i parkovima prirode i mjeri pozadinsko onečišćenje zraka, odnosno promjene onečišćenja zraka u nenaseljenim područjima.
Prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2013. g. iz prosinca 2014.g. kvaliteta zraka procijenjena je s obzirom na koncentraciju slijedećih onečišćujućih tvari u zraku: sumporovog dioksida (SO 2 ), dušikovog dioksida (NO 2 ), lebdećih čestica (PM 10 i PM 2,5 ), olova, benzena, ugljikovog monoksida (CO), prizemnog ozona (O 3 ) i prekursora prizemnog ozona (hlapivi organski spojevi – HOS-evi), arsena, kadmija, žive, nikla, benzo(a)pirena (BaP) i drugih policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAU), pokazatelja prosječne izloženosti za PM 2,5 (PPI), te kemijskog sastava PM 2,5 .
U nastavku je dan prikaz sumarne ocjene onečišćenosti zona i aglomeracija prema Godišnjem izvješću o praćenju kvalitete zraka na području Republike Hrvatske za 2013. g. iz prosinca 2014.g. po onečiščujućim tvarima:
Sumporov dioksid SO
Nijedna zona i aglomeracija nije ocjenjena kao onečišćena.
Aglomeracije Zagreb, Osijek i Split su neocijenjene.
Dušikov dioksid NO
Nijedna zona i aglomeracija nije ocjenjena kao onečišćena.
Aglomeracija Split je neocijenjena.
Lebdeće čestice PM 10
Aglomeracije Zagreb i Osijek i Industrijska zona su ocjenjene kao onečišćene.
Aglomeracija Rijeka ocjenjena je kao čista.
Zone Kontinentalna Hrvatska, Lika, Gorski kotar i Primorje, Istra i Dalmacija nisu ocjenjene kao ni aglomeracija Split.
Lebdeće čestice PM 2,5
Industrijska zona ocjenjena je kao onečišćena.
Aglomeracija Zagreb ocjenjena je kao čista.
Aglomeracije Rijeka i Split, te zone Kontinentalna hrvatska, Lika, Gorski kotar i Primorje, Istra i Dalmacija nisu ocjenjene.
Ozon O 3
Aglomeracija Rijeka ocjenjena je kao onečišćena.
Aglomeracija Zagreb i Industrijska zona ocjenjene su kao čiste.
Aglomeracija Split te zone Kontinentalna hrvatska, Lika, Gorski kotar i Primorje, Istra i Dalmacija nisu ocjenjene.
Ugljikov monoksid CO
Aglomeracije Zagreb, Osijek i Rijeka su ocjenjene kao čiste
Aglomeracija Split nije ocjenjena.
Sve zone su ocjenjene kao čiste
Benzen
Aglomeracije Zagreb, Osijek i Rijeka su ocjenjene kao čiste
Aglomeracija Split nije ocjenjena.
Sve zone su ocjenjene kao čiste
Pb i Cd u PM 10
Sve zone ocjenjene su kao čiste
Sve aglomeracije nisu ocjenjene
Najveća prekoračenja u zonama i aglomeracijama koje su ocjenjene kao onečišćene (nesukladne) zabilježena su u:
Aglomeracija Zagreb s obzirom na PM ₁₀
Aglomeracija Osijek s obzirom na PM ₁₀
Aglomeracija Rijeka s obzirom na O 3
Industrijska zona Sisak s obzirom na PM ₁₀ (Mjerno mjesto Sisak-1)
Industrijska zona Slavonski Brod s obzirom na PM 2.5 , (Mjerno mjesto Slavonski Brod-1)
Gledano po sektorima, glavni izvor onečišćenja zraka u RH je sektor energetike (izgaranje goriva i fugitivne emisije). Slijedi ga industrija odnosno proizvodni procesi i uporaba proizvoda, posebno metala i uporaba otapala koji su jedni od ključnih izvora emisija NMHOS, PCB, Se, Cd, TSP, PM 10 i PM 2,5 . Sektor poljoprivrede je glavni izvor emisije NH 3 a onda i lebdećih čestica, a sektor otpada je najveći izvor emisija PCDD/PCDF (Izvješće o emisijama 2015).
Prema Izvješću o proračunu emisija Republike Hrvatske 2015. ( za period 1990. – 2013.), emisije svih relevantnih onečišćujućih tvari pokazuju opći trend smanjenja emisija u razdoblju od 1990. do 2013. godine. Tako je emisija NO x smanjena za 47%, SO 2 za 90,4%, NH 3 za 40%, NMHOS za 90,4%, CO za 66,9%, emisije lebdećih čestiva PM 2,5 za 29,1%, PM 10 za 25,3%, TSP za 11,3%, BC za 40,8%, teški metali: Pb za 98,8 %, Cd za 51 %, Hg za 57,8%, As za 94,9 %, Cr za 71,9 %, Cu za 14,5 %, Ni za 75 %, Se za 29,7 % i Zn za 28,3 %.
U spomenutom razdoblju emisija PCDD/PCDF (dioksini i furani (poliklorirani dibenzo-dioksini / poliklorirani dibenzo-furani) smanjena je za 32,4 %, PCB za 11,0 %, HCB za 11,9 % i PAU za 31,1 %.
Smanjenje emisija je uglavnom posljedica smanjenja potrošnje energenata u domaćinstvima uslugama i transportu, započetih aktivnosti u modernizaciji gospodarskih subjekata ali i općenito pada gospodarskih aktivnosti, što je posebno vidljivo u razdoblju 2008.-2011. kada je maha uzela i gospodarska kriza u Republici Hrvatskoj ali i šire. Ipak, sve navedeno svakako pokazuje vidljiv napredak u općem stanju kvalitete zraka na teritoriju RH zahvaljujući između ostalog trajnom praćenju kvalitete, obveze usklađivanja sa strožim kriterijima graničnih vrijednosti i sukladno tome provođenju mjera zaštite zraka.
Moguć razvoj bez provedbe Strategije
Nepobitno je da se provođenjem ove Strategije otvaraju veće mogućnosti ka javnoj dostupnosti podataka, lakšoj komunikaciji te pravovremenom informiranju i obavještavanju javnosti odnosno općenito efikasnijem korištenju informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Inovativne informacijsko-komunikacijske tehologije danas same po sebi nisu dovoljne za direktno poboljšanje kvalitete zraka neke države, ali imaju sve veću ulogu u smanjenju emisija onečišćujućih tvari, posebno stakleničkih plinova i povećanju energetske učinkovitosti na indirektan način, jer štede energiju i općenito smanjuju potrebu za svakodnevnim prometovanjem u svrhu razmjene informacija i podataka. Ova Strategija i prateći programi će tako imati ulogu i u bržem rješavanju problema onečišćenja zraka na regionalnoj odnosno prekograničnoj razini, otvarajući također vrata većim i efikasnijim mogućnostima praćenja kvalitete zraka i prateće komunikacije koji u određenim dijelovima Republike Hrvatske do sada nisu bili dostupni ili su bile izrazito ograničene. Također, pospješuje se provedba promotivnih i edukativnih aktivnosti kojima se potiče učinkovitije korištenje energije.
Treba ipak naglasiti da je razvoj i unaprijeđenje kompletnog sustava praćenja kvalitete zraka te provođenja odgovarajućih mjera za smanjenje emisija štetnih tvari u zrak nužno općenito radi stanja kvalitete zraka u Republici Hrvatskoj (i šire) i zdravlja ljudi i ekosustava ali i iz obveza koje je Hrvatska preuzela u pripremi za ulazak u EU a sada i kao zemlja članica. Navedeno će se i dalje provoditi i bez provedbe ove Strategije i pratećih programa, no vremenski okvir u kojemu bi se postigli određeni ciljevi i prioriteti u zaštiti zraka bi u tom slučaju bio nešto drugačiji.
Komentirate u ime: MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
TLO I POLJOPRIVEDA
Postanak, tip i sastav tla uvjetovan je geološkom građom (tip/vrsta stijena), topografijom - reljefom (nagib), klimom, vremenom i u posljednjih nekoliko stoljeća i djelovanjem čovjeka . U Hrvatskoj tako postoji tri osnovne skupine stijena kao podloga širokom spektru tipova tla koje danas postoji na teritoriju RH i to sedimentne ili taložne stijene (oko 95% reljefa), magmatske stijene (oko 1% reljefa) te metamorfne stijene (2 - 4% reljefa) .
Na području Republike Hrvatske evidentirano je ukupno 36 tipova tla najrazličitijih prednosti i/ili ograničenja po pitanju uloge tla i načina korištenja. Među najzastupljenijim tipovima prednjači lesivirano tlo (12,1%), a slijede ga pseudoglej (9,9%), močvarno glejno tlo (9,6%), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (8,4%), rendzina (7,5%) te distrično (kiselo) smeđe tlo (5,5%). Ostali tipovi tala pojedinačno zauzimaju površinu manju od 5%. Utvrđeno je da se u nešto drugačijim omjerima zavisnim od okolišnih i prostornih značajki, gotovo svi navedeni tipovi tla pojavljuju i na poljoprivrednim zemljištima.
Prema podacima iz Programa ruralnog razvoja za period 2014-2020, 2012. godine je gotovo 80% kopnene površine Hrvatske klasificirano kao pretežno ruralno. Procijenjeno je i da je u istoj godini 56,7% stanovništva živjelo u pretežno ruralnim područjima. Oba postotka su značajno veća od prosjeka u zemljama Europske unije, dok s druge strane Hrvatska vidljivo zaostaje u broju priključaka širokopojasnog pristupa za istim tim zemljama, pogotovo ako se govori o ruralnim područjima u kojima je digitalni jaz najuočljiviji.
U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska ima značajnu površinu ukupnog poljoprivrednog zemljišta koja je u 2012., prema sada dostupnim podacima, iznosila cca 2,7 milijuna ha. Sukladno dostupnim podacima oko 33% poljoprivrednog zemljišta je u vlasništvu države, a otprilike 67% u privatnom vlasništvu (Slika 5.).
Površina ukupnog poljoprivrednog zemljišta posljednjih godina postepeno opada. Pri tome je i dalje visok potencijal razmjerno slabo korištenih livada i pašnjaka koji zauzimaju oko 1,2 milijuna ha i njihova se površina posljednjih godina nije mijenjala.
Slika 5 Površine poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj
Izvor: Izvješće o stanju okoliša za razdoblje 2009.-2012. (2014.)
Od 2012. godine značajno se smanjio i broj poljoprivrednih gospodarstava, u odnosu na razdoblje 2005.-2008. kada je njihov broj kontinuirano rastao. Za hrvatski poljoprivredni sektor je karakteristična i mala prosječna površina poljoprivrednog gospodarstva koja iznosi svega 5,6 ha, pri čemu (prema podacima iz Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, APPRRR, iz 2012.) više od polovice poljoprivrednih gospodarstava koristi manje od 3 ha zemljišta. Ovakve brojke upućuju na činjenicu da je u Hrvatskoj još uvelike prisutna značajna usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava.
U 2012. godini udio zaposlenih u poljoprivrednoj djelatnosti (stočarstvo, ratarstvo, vinogradarstvo i dr.) u odnosu na ukupan broj zaposlenih iznosio je 4,5%, a stalno je prisutan trend pada zaposlenosti u poljoprivrednom sektoru (od 2009.-2012. pad od 9%) ali i općenito smanjenja poljoprivrednog pučanstva. Poljoprivredni sektor u državnom BDP-u sudjeluje sa 5,5% (stanje 2012. godine).
Po pitanju onečišćenja tla, koje može predstavljati značajan rizik za zdravlje ljudi i ostalih životinjskih vrsta s obzirom da neke onečišćujuće tvari lako dospijevaju u vodotoke pitke vode i hranu, razina onečišćenja tla relativno je niska.
Međutim, prema dostupnim podacima za Hrvatsku (koji pretežno obuhvaćaju izdvojena istraživanja i praćenja stanja većinom poljoprivrednog i šumskog zemljišta) utvrđena su lokalna onečišćenja raznim štetnim tvarima, među njima mazivim uljima, teškim metalima, ostatcima herbicida itd. Onečišćenja mineralnim gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja posebno su karakteristična za poljoprivredne površine. Ipak, u odnosu na zemlje Europske unije, onečišćenje tla u Hrvatskoj s obzirom na količinu unosa (prekomjerna primjena mineralnih gnojiva i dr.) koji bi mogli utjecati na kemijsku i fizičku degradaciju tla je niže i nije zabrinjavajuće. To je posebno slučaj u posljednjih nekoliko godina kada je došlo do smanjenja potrošnje mineralnih goriva i utroška istih po hektaru zemljišta. Trend smanjenja uporabe mineralnih gnojiva u razdoblju od 2009.-2013. vidljiv je iz Tablice 3. i Slike 6.
Tablica 3 Potrošnja mineralnih gnojiva
Izvor: Statistički ljetopis 2014
.