Nacrt STRATEGIJE HRVATSKOG KNJIŽNIČARSTVA 2016.–2020.
POLAZIŠTA
Knjižnična djelatnost od posebnog je društvenog interesa za Republiku Hrvatsku. Suvremene knjižnice imaju utjecaj na društvo u pet glavnih područja javih politika: obrazovanju, kulturi, socijalnoj politici, informacijama i gospodarstvu. Hrvatske knjižnice obavljaju svoju zakonom propisanu djelatnost − odabiru, nabavljaju, obrađuju, čuvaju i daju na korištenje knjižničnu građu i pružaju stručne, znanstvene i druge vrste informacija svojim korisnicima. Pritom slijede načela stručnog rada i prate informacijske potrebe društva u cjelini unatoč osvjedočenoj marginalizaciji u pojedinim lokalnim zajednicama, institucijama i obrazovnim ustanovama te nedorečenim načinima financiranja i nejedinstvenom nacionalnom sustavu.
Polazeći od važnosti knjižnične djelatnosti kao nezaobilazne podrške poticanju razvoja znanosti i tehnologije, obrazovanja, gospodarstva i društva u cjelini, Nacrt Strategije hrvatskog knjižničarstva 2016. − 2020., kao temelj razvoja knjižnične djelatnosti, u potpunosti je usuglašen sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske kao sveobuhvatnom strategijom budućeg razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije u Republici Hrvatskoj.
Za potrebe izradbe Prijedloga strategije hrvatskog knjižničarstva do 2020. godine provedena je unutar radnih skupina Hrvatskog knjižničnog vijeća SWOT analiza (u Prilogu br. 1) iz koje je moguće izdvojiti osnovne elemente dostignutog stupnja razvoja, probleme s kojima se djelatnost susreće te izazove suvremenog društva i očekivane prepreke provedbi predloženih ciljeva.
Nacionalni knjižnični sustav – postojeće stanje
Prema statističkim podatcima Državnog zavoda za statistiku u Republici Hrvatskoj djeluje 1731 knjižnica s 3972 zaposlena djelatnika, od čega je njih 3200 zaposleno na stručnim poslovima (19 % zaposlenih nije stručno osoblje). Od ukupnog broja knjižnica samostalnih je 145, 102 su u sastavu drugih knjižnica, a 1484 knjižnica u sastavu je ustanova/poduzeća. Prema vrsti knjižnica: 1 nacionalna knjižnica (313 zaposlenih), 137 visokoškolskih knjižnica (392 zaposlena), 4 općeznanstvene (119 zaposlenih), 162 specijalne (227 zaposlenih), 14 samostanskih (14 zaposlenih), 249 narodnih knjižnica (1562 zaposlena) te 1178 školskih knjižnica (1345 zaposlenih). Od ukupnog broja narodnih knjižnica 141 je samostalna, 77 ih je u sastavu drugih knjižnica i 31 je u sastavu druge ustanove. Od ukupnog broja školskih knjižnica 840 je osnovnoškolskih i 338 srednjoškolskih (1162 su u sastavu ustanove i 16 u sastavu druge knjižnice).
Knjižnice putem podsustava narodnih, školskih, specijalnih knjižnica i sveučilišnih knjižničnih sustava čine nacionalni knjižnični sustav (shema Nacionalnog knjižničnog sustava u Prilogu br. 2).
Središte nacionalnog knjižničnog sustava u Republici Hrvatskoj jest Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (NSK).
NSK je javna ustanova od nacionalne važnosti koja obavlja knjižničnu i informacijsku djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske i središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu. Knjižnica obavlja i znanstveno-istraživačku i razvojnu djelatnost radi promicanja hrvatskog knjižničarstva te izgradnje i razvoja hrvatskog knjižničnog sustava.
Problemi s kojima se NSK suočava (za rješavanje kojih je Hrvatsko knjižnično vijeće 11. 7. 2013. utvrdilo prioritete: nužna reorganizacija poslovanja i upravljanja slijedom logike upravljanja velikim sustavom kao što je knjižnica s dvojakom funkcijom, korištenje primjerenih i poznatih upravljačkih metoda, uvođenje sustava za praćenje kvalitete rada i vrjednovanje usluga) dijelom su posljedica sustavnog smanjivanja sredstava te nedovoljno razrađene i pravično podijeljene odgovornosti u financiranju aktivnosti vezanih uz obrazovanje i znanost, s jedne strane, i općedruštvenih i kulturoloških zadaća, s druge strane.
Narodne knjižnice
Narodne knjižnice javne su ustanove čije su zbirke i usluge namijenjene svim kategorijama stanovništva. Promiču pismenost i čitanje, pružaju informacije važne za svakodnevni život, podupiru formalno školovanje, omogućuju cjeloživotno učenje i usavršavanje. Djeluju kao kulturna i informacijska središta putem organizirane mreže središnjih knjižnica (regionalnih, gradskih, općinskih) i ogranaka te pokretnih knjižnica (bibliobusa). Pri narodnim knjižnicama djeluju i središnje knjižnice nacionalnih manjina u RH, njih ukupno 10.
U središtima županija djeluju županijske matične narodne knjižnice kojih je ukupno dvadeset. Od 576 jedinica lokalne samouprave, njih 264 nisu svojim građanima osigurale knjižnične usluge sukladno proklamiranima i Ustavom zajamčenim pravima na informiranje i slobodan pristup informacijama te vrijedećem Zakonu o knjižnicama. U 2012. g. u narodnim knjižnicama 525.928 korisnika posudilo je ukupno gotovo 11 milijuna primjeraka knjižne i neknjižne građe. Pridodaju li se tomu brojni edukativni i kulturni programi koji se provode u narodnim knjižnicama, razvidno je da su narodne knjižnice društveno afirmativna središta nužno potrebna zajednicama u kojima djeluju.
Osnovni problem predstavljaju odnosi s osnivačima i osiguravanje minimuma usluga i infrastrukturnih petpostavki propisanih Standardima za narodne knjižnice Republike Hrvatske te je nužno osigurati provođenje zakona i podzakonskih akata, odnosno omogućiti jedinstveni minimalni standard svim knjižnicama.
Školske knjižnice
Školske knjižnice namijenjene su učenicima, nastavnicima, stručnim suradnicima i odgojiteljima osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova u kojima djeluju i potpora su odgojnom i obrazovnom procesu. Poslove u školskim knjižnicama obavljaju školski knjižničari. Nepostojanje specifičnog obrazovanja za knjižničare u prošlosti, nejasnoće oko stručne spreme školskog knjižničara te nepoštovanja zakonskih odredbi ili njihovo zloupotrebljavanje, čak i u novije vrijeme, zakonska nadležnost i nadzor dvaju ministarstava (ministarstvo nadležno za poslove znanosti, obrazovanja i sporta i ministarstvo nadležno za kulturu), odnosno njihova neusklađenost u praćenju rada i podržavanju struke, financiranje podijeljeno između države i lokalne samouprave, nedefinirana norma i poslovi školskog knjižničara, često nerazumijevanje čak i u okviru struke – sve su to problemi s kojima se suočavaju školske knjižnice i njezini djelatnici, a uzrokovani su specifičnim položajem školskih knjižnica.
Ipak, usprkos svim navedenim problemima, u Hrvatskoj je ostvareno ono što nemaju ni neke razvijenije sredine: svaka škola u Hrvatskoj ima školsku knjižnicu! Što se tiče stručne osposobljenosti školskih knjižničara, vidljiv je velik pomak: od podatka o 43 % diplomiranih knjižničara u školskim knjižnicama 2003. godine do 85 % školskih knjižničara s odgovarajućom stručnom spremom u školskoj 2008./2009. godini.
U vezi s opremanjem i financiranjem školskih knjižnica napravljen je pomak u zakonskoj regulativi, ali problemi nastaju zbog nedosljedne primjene zakona. Iz navedenih podataka moguće je zaključiti da je u školskom knjižničarstvu u Hrvatskoj u posljednjih deset godina ostvaren značajan napredak; gledano iz svjetske perspektive, može se zaključiti da hrvatsko školsko knjižničarstvo na svjetskoj ljestvici zauzima mjesto u „boljoj polovici“. Zagovaranje školskih knjižnica za cilj ima sljedeće: svaka škola treba imati školsku knjižnicu u skladu sa Standardima i u njoj zaposlenog kvalificiranog školskog knjižničara.
Visokoškolske i znanstvene knjižnice
Nacionalni sveučilišni knjižnični sustav čini sedam sveučilišnih knjižničnih sustava. Sveučilišne knjižni-ce sjedišta su triju integriranih sveučilišta (Dubrovnik, Pula i Zadar) i središnje knjižnice neintegriranih sveučilišta (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb). Problemi u dosadašnjem radu sveučilišnih knjižničnih sustava u Republici Hrvatskoj proizlaze iz različitih statusa samih sustava (integrirana ili neintegrirana) i statusa knjižnica sastavnica neintegriranih sveučilišta. Za učinkovito funkcioniranje knjižnica i sveučilišnih knjižničnih sustava neophodno je i transparentno financiranje. I u teškim ekonomskim uvjetima stručno knjižnično osoblje u visokoškolskim knjižnicama ispunjava važnu ulogu potpore nastavnom i znanstveno-istraživačkom radu na fakultetu/sveučilištu. Sveučilišne knjižnice, uz dodatne napore i bez financiranja, obavljaju, doduše ograničeno, i Zakonom utvrđenu ulogu matične knjižnice kako za specijalne, tako i za visokoškolske knjižnice.
Nezadovoljavajuće je stanje knjižnica javnih veleučilišta kojih je u Republici Hrvatskoj 12, a samo njih 7 ima knjižnicu s jednim zaposlenikom (često nije knjižničarske struke) ili se oslanjaju na drugu knjižnicu (ugovorni odnos). Otvoreno je još i pitanje integracije i financiranja dviju znanstvenih knjižnica (Dubrovnik i Zadar).
Specijalne knjižnice
Specijalne (stručne) knjižnice prikupljaju građu iz pojedine znanstvene discipline ili određenog područja ljudskog znanja, a osnivaju se za potrebe institucija, vladinih ili državnih ureda, medicinskih, pravnih, tehničkih ili sličnih ustanova, privatnih i državnih tvrtki, arhiva i muzeja. Zbog specifičnosti stručnih, znanstvenih i istraživačkih interesa vlastitih korisnika specijalne knjižnice dale su značajan doprinos razvoju informacijskih službi u knjižnicama, posebno u stvaranju baza podataka, pretraživanju informacija, njihovoj dostupnosti i širenju korisnicima.
Kako se specijalne knjižnice nalaze u sastavu drugih ustanova, problemi u njihovu radu proizlaze iz njihovog statusa u matičnim ustanovama. Iako je većina specijalnih knjižnica u okviru javnih ustanova, one su nedostupne širokom krugu korisnika, a vidljivost njihovih fondova moguća je ako imaju elektroničke kataloge. Kako u specijalnim knjižnicama uglavnom radi samo po jedan knjižničar, nema ujednačenosti kvalitete usluga, loše su povezane zbog raznorodnosti, a jedina poveznica za sve specijalne knjižnice jest sveučilišna matična djelatnost (zakonska obveza sveučilišnih knjižnica i NSK), koja funkcionira ograničeno jer nije financirana.
Financiranje hrvatskih knjižnica
Nacionalna i sveučilišna knjižnica financira se iz proračuna, opće znanstvene knjižnice financiraju se iz različitih izvora (država/grad), a nekolicinu specijalnih knjižnica financiraju tvrtke ili ustanove u čijem su sastavu. Ministarstvo kulture financira arhive i muzeje pa tako i knjižnice u njihovom sastavu (s otprilike 150 zaposlenih) te izdvaja redovita godišnja namjenska sredstva za nabavu knjižnične građe u narodnim knjižnicama, kao i za investicijska ulaganja, nabavu računalne opreme, digitalizaciju, međunarodnu suradnju, razvojne programe i manifestacije u knjižničnoj djelatnosti te matičnu djelatnost za narodne i školske knjižnice (s 20 djelatnika u županijskim matičnim knjižnicama). Ministarstvo kulture financira po jednog djelatnika u svakoj središnjoj knjižnici nacionalnih manjina (ukupno 11 zaposlenika) te nabavu građe i programe tih knjižnica.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) financira institucije osnovnoškolske, srednjoškolske i visokoškolske naobrazbe u čijem je sastavu 1315 knjižnica s 1737 djelatnika. Tomu se trebaju pridodati knjižnice znanstvenih instituta i ustanova (izdvojene iz skupine specijalnih knjižnica). Namjenskim sredstvima MZOS sufinancira nabavu knjižnične građe u knjižnicama (nepoznati podatci) i baze podataka u ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
Kako do strategije ili može li se povećati uspješnost poslovanja?
Knjižnična djelatnost u Hrvatskoj na nacionalnoj razini do sada nije imala jedinstveni pristup strateškom razvoju djelatnosti, pri čemu glavnu prepreku predstavljaju izostanak sveobuhvatnog pristupa pri sagledavanja razvojnih mogućnosti, odnosno planiranje unutar izdvojenih sektora prema vrstama knjižnica, te nedovoljno precizirana nadležnost i odgovornost dvaju ministarstava. Takav odnos prema knjižnicama doveo je do marginalizacije djelatnosti i njezina neodgovarajućeg financiranja. Zato su danas knjižnice razjedinjene, funkcionalno nepovezane, što je, uz nedostatno financiranje, dovelo do neracionalnog poslovanja te nedjelotvornih i skupih službi i usluga u sustavu.
Zbog brzih promjena u informacijskom okruženju te zbog potrebe za prilagođenim djelovanjem u izmijenjenim društvenim okolnostima, nužno je da knjižnična djelatnost izdvoji strateške ciljeve koje će Vlada RH podržati.
STRATEŠKI CILJEVI
Strategija razvoja knjižničarstva temelji se stoga na četirima ciljevima koji obuhvaćaju: temeljne i inovativne knjižnične usluge, učinkovitu i funkcionalnu mrežu knjižnica povezanih u jedinstveni nacionalni knjižnični informacijski sustav, ravnomjerne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti te kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu.
1. Razvijati temeljne i inovativne knjižnične usluge
Temeljne i inovativne knjižnične usluge proizlaze iz potreba stvarnih i potencijalnih korisnika knjižnica, a mogu se ostvariti trima mjerama koje obuhvaćaju: osiguran slobodan pristup informacijskim izvorima, korištenje knjižničnih usluga u digitalnom okruženju te osposobljavanje korisnika za korištenje svih vrsta izvora.
Mjera 1.1. Unaprjeđivati slobodan pristup informacijskim izvorima
Kako bi se korisnicima omogućio slobodan pristup knjižničnim uslugama, građi i informacijskim izvorima, potrebno je kontinuirano razvijati i širiti mrežu knjižnica ponudom stacionarnih, pokretnih i elektroničkih knjižničnih usluga u cilju njihove ravnomjerne dostupnosti svim građanima RH. Pritom je izuzetno važno naglasiti da usluge i dobra financirani javnim novcem moraju biti općedostupni.
Besplatne i svima dostupne knjižnične usluge jedan su od glavnih preduvjeta za slobodan pristup knjižničnoj građi i informacijskim izvorima te u širem smislu znanstvenoj građi i kulturnoj baštini. Nužno je zakonskim i podzakonskim rješenjima osigurati javnim sredstvima subvencionirano članstvo za sve građane u svim vrstama knjižnica za korištenje osnovnih knjižničnih usluga te obvezati osnivače na osiguravanje sredstava za korištenje tih usluga.
Nadležnost: MK, MZOS, NSK, osnivači, knjižnice
Provedba: MK, MZOS, NSK, osnivači, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
1.1.1. Javnim sredstvima subvencionirano članstvo za sve građane u svim vrstama knjižnica do 2020.
1.1.2. Definirana politika slobodnog pristupa stručnim i znanstvenim informacijama
1.1.3. Dostupnost knjižničnih usluga u skladu s potrebama korisnika.
Mjera 1.2. Unaprjeđivati korištenje knjižničnih usluga u digitalnom okruženju
Razvojem postojećih i uvođenjem sve većeg broja elektroničkih usluga sustavno poboljšavati mogućnosti korištenja kulturne baštine, stručne, znanstvene, književne i popularne građe te osigurati optimalnu potporu znanstvenoistraživačkom i nastavnom radu, cjeloživotnom učenju na svim razinama sustava formalnog i neformalnog obrazovanja te sustavno poticati čitanje za osobne potrebe i razonodu.
Nadležnost: NSK, knjižnice
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
1.2.1. Analiza potreba korisnika
1.2.2. Unaprijeđene usluge za korisnike kulturne, stručne i znanstvene baštine
1.2.3. Unaprijeđene usluge za znanstvenoistraživački i nastavni rad
1.2.4. Unaprijeđene usluge kao potpora cjeloživotnom učenju.
Mjera 1.3. Kontinuirano osposobljavati korisnike za korištenje svih vrsta izvora
Čitalačka pismenost, a posebno informacijska pismenost, ključna je kompetencija za cjeloživotno učenje te pretpostavka razvoja društva znanja. Uključivanjem knjižničnih usluga i informacijskih izvora u programe formalne i neformalne edukacije u knjižnicama, u nastavne programe osnovnih i srednjih škola te u studijske programe kontinuirano se osposobljavaju korisnici za korištenje svih vrsta izvora.
Na osnovi provedenih istraživanja potrebno je ustanoviti potrebe za stručnim osposobljavanjem te primijeniti dobivene podatke pri oblikovanju novih programa kako bi se unaprijedio taj oblik sustavne edukacije korisnika o vještinama korištenja informacijskih izvora i tehnologija (informacijsko opismenjavanje).
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
1.3.1. Provedeni programi informacijske pismenosti te programi poticanja čitanja u tradicionalnom i digitalnom okruženju
1.3.2. Sustavno uključene knjižnične usluge i informacijski izvori u nastavne, znanstvene i istraživačke procese i programe
1.3.3. Uspostavljeni programi za sustavno mjerenje i analizu ishoda učenja korisnika knjižnica
1.3.4. Akreditirani programi informacijskog opismenjavanja unutar sustava osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja koje usvaja Agencija za odgoj i obrazovanje
1.3.5. Akreditirani programi informacijskog opismenjavanja unutar sustava akademskog obrazovanja koje usvaja Agencija za znanost i visoko obrazovanje.
2. Uspostaviti učinkovitu i funkcionalnu mrežu knjižnica povezanih u jedinstveni nacionalni knjižnični informacijski sustav
Uspješan knjižnični sustav prije svega mora biti funkcionalno povezan, što podrazumijeva dobru zakonsku uređenost, funkcionalno i teritorijalno povezane izvore i usluge u sustavu, koordinaciju sustava u svrhu ponude optimalnih usluga svim skupinama korisnika, uz racionalno i svrhovito trošenje sredstava, s jedne strane, te očuvanje knjižnične znanstvene i kulturne baštine i uspostavljanje jedinstvenog sustava za praćenje kvalitete knjižničnih usluga, s druge strane.
Mjera 2.1. Zakonskim i podzakonskim rješenjima redefinirati funkcionalno i teritorijalno povezivanje knjižnica u nacionalnom knjižničnom sustavu i podsustavima, uz osigurano financiranje njegovih sastavnica
Postavljeni zakonski temelji funkcionalnog povezivanja knjižnica u nacionalnom sustavu omogućuju njegovu provedbu te praćenje učinkovitosti djelovanja i opravdanosti trošenja sredstava namijenjenih javnoj djelatnosti od posebna društvenog interesa. Mjera obuhvaća uspostavu okvira za financiranje sustava koji osigurava jednakopravni pristup informacijama i knjižničnim uslugama za sve građane RH, čime se omogućuje nesmetano obavljanje osnovne djelatnosti knjižnica. Sadržaj i plan funkcionalnog i teritorijalnog povezivanja knjižnica u Hrvatskoj usvaja Vlada RH, a provode dva ministarstva (MK i MZOS) u čijoj je nadležnosti i najveći broj knjižnica. Sredstva za redovitu djelatnost samostalnih knjižnica, odnosno knjižnica u sastavu, osigurava Vlada RH za osnovne usluge te osnivač na temelju odredbi Zakona o knjižnicama, standarda za pojedinu vrstu knjižnice te plana i programa knjižnica.
U zakonskim i podzakonskim aktima potrebno je predvidjeti kontrolu izvršavanja obveza osnivača, kao i sankcije za prekršitelje.
Matična djelatnost potiče unaprjeđivanje knjižničnog poslovanja i upravljanja te predstavlja temeljni oslonac za koordinaciju, razvoj i vrjednovanje knjižničnog sustava Republike Hrvatske pa ju je stoga nužno jedinstveno financirati za sve podsustave iz proračuna.
Nadležnost: Vlada RH
Provedba: Vlada RH, osnivači, Ministarstvo kulture, MZOS
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost
Pokazatelj rezultata:
2.1.1. Uključeni elementi funkcionalnog povezivanja knjižnica u Zakon o knjižničnoj djelatnosti i podzakonske akte
2.1.2. Jasno definirano financiranje knjižnične djelatnosti u skladu sa Zakonom o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama
2.1.3. Utvrđene matične knjižnice i njihovo financiranje.
Mjera 2.2. Funkcionalno povezati izvore i usluge u nacionalnom knjižničnom sustavu
U okviru ove mjere potrebno je uspostaviti nacionalnu normativnu bazu s jedinstvenim identifikatorima; poticati cjelovitu obradbu svih vrsta knjižnične građe, u skladu s međunarodnim normama; osigurati temelj za povezivanje bibliografskih podataka u skupnim katalozima nacionalnog knjižničnog sustava i podsustava; poticati izradbu opisa na razini zbirke (osobito u području zbirki knjižničnog dobra) te uspostaviti temelj za daljnju obradbu građe na razini jedinice; uspostaviti skupne kataloge knjižnica u sustavu i podsustavima te osigurati jedinstven pristup elektroničkim izvorima informacija putem nacionalnog knjižničnog portala i ponuditi raznovrsne usluge za korisnike.
Nadležnost: NSK
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost knjižnica, projektno
Pokazatelji rezultata:
2.2.1. Uspostavljena nacionalna normativna baza s jedinstvenim identifikatorima
2.2.2. Uspostavljeni skupni katalozi knjižnica u sustavu i podsustavima
2.2.3. Usvojen jedinstveni nacionalni kataložni pravilnik kao temelj standardizirane obradbe
2.2.4. Osiguran jedinstveni pristup izvorima informacija u hrvatskim knjižnicama
2.2.5. Uspostavljen i sustavno ažuriran nacionalni knjižnični portal.
Mjera 2.3. Koordinirati nacionalni knjižnični sustav i podsustave u svrhu djelotvornog poslovanja knjižnica
Ova mjera obuhvaća: sustavno unaprjeđivanje suvremenih načina bibliografske i sadržajne obradbe knjižnične građe, optimalizaciju sustava obveznog primjerka te dostupnost podataka o ukupnoj nacionalnoj nakladničkoj produkciji, razradbu modela konzorcijske nabave / licenciranja informacijskih izvora za nacionalni sustav i podsustave; uspostavu zajedničkih usluga i koordiniranih programa knjižnica u sustavu, što racionalizira utrošeno vrijeme knjižničara i sredstva za uspostavljanje i razvoj informacijskih sustava te standardizaciju obradbe knjižnične građe kao preduvjet preuzimanja zapisa, čime se smanjuju troškovi za izvornu katalogizaciju.
Usklađivanjem podzakonske regulative i ostalih dokumenata sustavno pridonositi kvaliteti upravljanja knjižničnim kulturnim dobrom (utvrđivanje zadaća nacionalnih baštinskih ustanova, jedinstveno funkcioniranje matične djelatnosti i financiranje programa i projekata zaštite i sl.). Uspostavom nacionalnog sustava trajne pohrane knjižničnog kulturnog dobra, u okviru kojega i sustava obveznog primjerka RH, utemeljenog na međunarodnim normama, sustavno osiguravati pohranu, dostupnost, trajnu čitljivost i dugoročnu zaštitu analogne i digitalne knjižnične građe (nastale digitalizacijom knjižničnog kulturnog dobra ili digitalno rađene u sklopu programa nacionalne e-nakladničke produkcije).
Nadležnost: Ministarstvo kulture, MZOS, NSK
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
2.4.1. Usklađena podzakonska regulativa vezana uz zaštitu knjižnične baštine s novim Zakonom o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama i donesena nacionalna strategija, planovi i programi zaštite i očuvanja knjižničnog kulturnog dobra
2.4.2. Uspostavljen nacionalni sustav za zaštitu knjižnične građe i očuvanje knjižničnih zbirki kulturnog dobra
2.4.3. Osiguranje trajne pohrane i dostupnosti digitalne građe hrvatskih knjižnica.
Mjera 2.5. Uspostaviti jedinstveni sustav u praćenju kvalitete knjižničnih usluga
Sustavno vrjednovanje knjižničnih usluga preduvjet je za analizu sustava i podsustava, poboljšanje postojećih i planiranje novih usluga te upravljanje razvojem sustava kao i njegovih sastavnica. U okviru ove mjere planira se uvesti jedinstven, precizno definiran sustav prikupljanja statističkih podataka utemeljen na relevantnim međunarodnim standardima, sustav pokazatelja za utvrđivanje uspješnosti poslovanja utemeljen na relevantnim međunarodnim standardima te sustav upravljanja kvalitetom s postupkom certificiranja, ili koji od postojećih međunarodno priznatih standarda, ili razvojem novih preporuka specifičnih za knjižnično poslovanje i upravljanje.
Nadležnost: NSK
Provedba: NSK, sveučilišne sastavnice u polju informacijskih i komunikacijskih znanosti, knjižnice
Financiranje: projektno, sredstva za redovitu djelatnost
Pokazatelji rezultata:
2.5.1. Uveden jedinstveni sustav za prikupljanje statističkih podataka
2.5.2. Uveden sustav pokazatelja za utvrđivanje uspješnosti poslovanja knjižnica
2.5.3. Uveden sustav upravljanja kvalitetom u knjižnicama.
3. Osigurati ravnomjerne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti
Infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti obuhvaćaju prostor, legislativnu osnovu, stručne djelatnike, knjižničnu građu te opremu i informacijsku infrastrukturu.
Minimalne uvjete za osnivanje knjižnica i obavljanje knjižnične djelatnosti utvrđuje ministarstvo nadležno za kulturu, osiguravaju Vlada RH i/ili osnivač, a optimalne uvjete utvrđene standardima (prema vrstama knjižnica) osiguravaju osnivač, odnosno nadležna ministarstva.
U knjižničnoj djelatnosti sve su stručne aktivnosti usmjerene prema krajnjem korisniku – od nabave i obradbe građe preko pružanja usluga do specifičnih načina dodatnog rada s korisnicima, stoga su podjednaki infrastrukturni uvjeti ključ za ujednačavanje razvijenosti i kvalitete knjižničnih usluga.
Mjera 3.1. Osigurati temeljne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti: prostor, legislativnu osnovu, stručne djelatnike i kontinuiranu nabavu knjižnične građe
Prostor, stručni djelatnici te inicijalni knjižnični fond koji će se kontinuirano izgrađivati u skladu s pravilima struke osnovni su preduvjeti za obavljanje knjižnične djelatnosti. Ne može se osnovati knjižnica ako ne zadovoljava minimalne propisane kriterije za obavljanje knjižnične djelatnosti, a knjižnice koje već djeluju, a ne zadovoljavaju minimalne kriterije za obavljanje knjižnične djelatnosti, moraju postići tu usklađenost u što kraćem roku.
Nadležnost: Vlada RH, osnivači
Provedba: MK, MZOS, NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnosti, projektno
Pokazatelji rezultata:
3.1.1. Osigurano kontinuirano financiranje redovite i programske djelatnosti te razvoja knjižnica iz izvora na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj i državnoj
3.1.2. Osigurani minimalni prostorni uvjeti za rad knjižnica u skladu s minimalnim uvjetima za obavljanje knjižnične djelatnosti
3.1.3. Usvojen novi zakon o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama i prateći podzakonski akti
3.1.4. Zaposlen minimalan broj stručnih djelatnika za rad u knjižnicama u skladu s minimalnim uvjetima za obavljanje knjižnične djelatnosti
3.1.5. Osigurano kontinuirano financiranje nabave knjižnične građe u skladu sa standardima prema vrstama knjižnica.
Mjera 3.2. Osigurati temeljne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti: tehničku i telekomunikacijsku opremu
U sklopu ove mjere potrebno je u svim vrstama knjižnica osigurati temeljnu tehničku opremu za rad, pristup brzoj internetskoj vezi te kompatibilne računalne sustave za upravljanje knjižničnim službama i uslugama. Pristupom internetu svim knjižnicama, nabavom potrebne opreme i poticanjem uvođenja informacijskih sustava u knjižnice koje nisu informatizirane osigurati preduvjete za njihovo uključivanje u nacionalni knjižnični sustav/podsustave.
Planskom suradnjom s CARNetom i Srcem, i projektima javno-privatnog partnerstva, racionalizirati korištenje telekomunikacijske opreme i specijalizirana znanja stručnjaka.
Nadležnost: MK, MZOS, osnivači, knjižnice
Provedba: MK, MZOS, NSK, knjižnice, CARNet, Srce
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
3.2.1. Osigurani minimalni tehnički uvjeti i telekomunikacijski preduvjeti te njihov ravnomjeran razvoj
3.2.2. Informatizacija i uporaba računalnih sustava za upravljanje knjižničnim službama i uslugama
3.2.3. Potpuna obrađenost svih vrsta građe u knjižnicama
3.2.4. Potpuna dostupnost podataka o knjižničnim zbirkama u RH
Mjera 3.3. Osigurati računalnu podršku knjižnicama za digitalizaciju, upravljanje digitalnom građom te pružanje ujedinjene usluge digitalnih knjižnica za korisnike
Digitalizaciju je potrebno prikladnim internim aktima uspostaviti kao redovitu stručnu aktivnost u knjižnicama te osigurati potrebne uvjete za njezinu koordiniranu provedbu, čime se izbjegavaju nepotrebna udvostručavanja i osigurava ujednačenost kvalitete i opisa digitalizirane građe.
Osiguranjem sredstava za digitalizaciju i poticanjem koordinirane nabave/korištenja postojeće opreme u knjižnicama za digitalizaciju osigurava se opsežnija i kvalitetnija uključenost knjižnica u nove poslove.
Poticanjem razvoja i osiguranjem sredstava za implementaciju sustava digitalne knjižnice koji podržavaju međunarodne norme osigurava se temelj za upravljanje digitalnom građom i njezinim metapodatcima te pružanje usluga korisnicima.
Povezivanjem metapodataka digitalne građe i njihovom zajedničkom prezentacijom na portalu Hrvatska digitalna knjižnica osigurava se cjelovita usluga za korisnike.
Nadležnost: MK, MZOS, NSK, knjižnice
Provedba: MK, MZOS, NSK, knjižnice, CARNet, Srce
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
3.3.1. Koordinirana digitalizacija građe u knjižnicama
3.3.2. Koordinirana nabava i razvoj sustava za upravljanje digitalnom građom u knjižnicama
3.3.3. Sustavni razvoj portala Hrvatska digitalna knjižnica.
4. Utvrditi kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu
Kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu čine: temeljna znanja i vještine koje se stječu putem sveučilišnih obrazovnih programa na trima razinama, programi informacijskog opismenjavanja kao obvezni sadržaj na svim obrazovnim razinama, nacionalni program trajne izobrazbe knjižničara neophodan za nastavak razvoja certificiranog nacionalnog programa stalnog stručnog usavršavanja knjižničara te uvođenje profesionalnog e-portfolia koji omogućuje bilježenje, obradbu podataka i refleksiju o iskustvima svih oblika učenja i usavršavanja knjižničara i drugih stručnjaka. Sudjelovanje na suradničkim znanstvenim, stručnim i razvojnim projektima na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini uporište je za funkcioniranje nacionalnog knjižničnog sustava i poticanje istraživanja za njegov daljnji razvoj.
Mjera 4.1. Poticati i pratiti prijedloge i izvođenje studijskih programa u području informacijskih i komunikacijskih znanosti
Kako se programi na svim trima razinama visokog obrazovanja akreditiraju u skladu sa zakonskim propisima koje provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje, potrebno je sustavno pratiti prijedloge koji se odnose na obrazovanje budućih knjižničara i sudjelovati u njihovom osuvremenjivanju.
Nadležnost: AZVO, AZOO
Provedba: akademska zajednica
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.1.1. Akreditirani programi u području informacijskih i komunikacijskih znanosti koje donosi Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj vezani uz knjižničarstvo
4.1.2. Stjecanje kvalifikacija i kompetencija za rad u knjižničarstvu.
Mjera 4.2. Provoditi cjeloživotnu izobrazbu knjižničnih djelatnika usklađenu sa suvremenim potrebama rada u knjižnici
Cjeloživotna izobrazba knjižničnih djelatnika usklađena sa suvremenim potrebama rada u knjižnici provodi se uvođenjem certificiranog nacionalnog programa stalnog stručnog usavršavanja i uvođenjem profesionalnog e-portfolia.
Nadležnost: AZVO, AZOO, CSSU, akademska i znanstvena zajednica, strukovne udruge
Provedba: NSK, CSSU, AZVO, AZOO, knjižnice u sustavu, strukovne udruge
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.2.1. Nacionalni program trajne izobrazbe knjižničara
4.2.2. Stjecanje viših stručnih zvanja prema jedinstvenim kriterijima
4.2.3. Knjižničarski e-portfolio.
Mjera 4.3. Poticati istraživački rad u knjižnicama
Sudjelovanje na suradničkim znanstvenim, stručnim i razvojnim projektima na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini pridonosi djelotvornom funkcioniranju nacionalnog knjižničnog sustava i poticanju istraživanja koja unaprjeđuju njegov daljnji razvoj. Stjecanjem viših stručnih, a posebice znanstvenih, zvanja stječu se preduvjeti za vođenje znanstvenih, stručnih i drugih projekata.
Nadležnost: NSK, akademska i znanstvena zajednica, strukovna udruženja i stručna tijela
Provedba: NSK, akademska i znanstvena zajednica, knjižnice u sustavu
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.3.1. Suradnički znanstveni, stručni i razvojni projekti
4.3.2. Istraživanje i analiza stanja u knjižnicama.
Mjera 4.4. Uspostaviti protok informacija i znanja u sustavu
Povećan broj programa razmjene kojima se pospješuje mobilnost stručnjaka i prijenos znanja. Povećanje aktivnog sudjelovanja na stručnim i znanstvenim skupovima, čime se omogućuje predstavljanje postignuća knjižnica, usvajanje novih znanja i širenje međunarodnih kontakata. U skladu s interesima i potrebama knjižnica poticat će se uključivanje u međunarodne baze podataka, repozitorije, agregatore itd.
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.4.1. Razmjena stručnjaka, programi stručnih usavršavanja, studijski posjeti u inozemstvo
4.4.2. Organizacija i sudjelovanje na stručnim i znanstvenim skupovima
4.4.3. Uključenost u međunarodne baze podataka, repozitorije, agregatore itd.
HRVATSKO KNJIŽNIČNO VIJEĆE
SWOT analiza o stanju hrvatskog knjižničarstva – lipanj, 2015.
DOBRE STRANE / PREDNOSTI
LOŠE STRANE / NEDOSTACI
U odnosu na razinu struke
-Knjižničarstvo je regulirana profesija prednost hrvatskog knjižničarstva je što funkcionira kao regulirana djelatnost i što pozitivni zakonski propisi omogućuju zaštitu i razvoj pozitivnih stečevina struke)
-Školovano i profesionalno osoblje (duga tradicija obrazovanja; visokoškolsko obrazovanje knjižničara na svim trima razinama; etički kodeks)
-Postavljene osnove cjeloživotnog učenja i stalnog stručnog usavršavanja te vrednovanje stručnih zvanja u postupcima napredovanja (Centar za stalno stručno usavršavanje – CSSU; Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci)
-Sustavno građena mreža narodnih knjižnica (središnje knjižnice sa ili bez podružnica i ogranaka, pokretnim službama, usmjerenost prema lokalnim zajednicama; pojedine knjižnice primjeri dobre prakse prepoznati i izvan granica)
-Reorganizacija sveučilišnih knjižničnih sustava (novi modeli organizacije knjižnične djelatnosti na visokim učilištima, jačanje suradnje uspostavom Zajednice knjižnica hrvatskih sveučilišta ZaKHS )
-Prepoznata važnost školskih knjižnica (plansko otvaranje radnih mjesta školskih knjižničara sredinom 2000.)
-Duga tradicija strukovnog udruživanja knjižničara na nacionalnoj i regionalnoj razini, tečlanstvo u krovnim međunarodnim udrugama
-Kvalitetna izdanja stručne literature (redovito objavljivanje najvažnijih stručnih normi; smjernica i priručnika; prijevodi i autorski prinosi u časopisima, zbornicima, omeđenim publikacijama i dr. ) te poticanje i provedba znanstvenoistraživačkih i razvojnih projekata
-Razvijene usluge za sve dobne skupine, za osobe s posebnim potrebama, te promicanje multikulturalnosti (organizirane radionice, dostava u kuću, digitalizacija na zahtjev, knjižnice manjina, programi knjižnicaza manjinske zajednice, biblioterapijske službe)
-Brojni programi za poticanje čitanja i opismenjavanje kao i za podršku razvoju znanja na lokalnoj i nacionalnoj razini (na primjer, Mjesec hrvatske knjige, Zadar čita...)
-Bogate baštinske knjižnične zbirke
(uključujući brigu za njihovu daljnju i stalnu izgradnju obveznog primjerka RH
-Prepoznata važnost uporabe novih tehnologija i praćenje novih oblika komuniciranja s korisnicima
-Promišljeno i na stručnim osnovama zasnovano prilagođavanje potrebama suvremenih korisnika
U odnosu na okruženje
-U legislativnim temeljima knjižničarstvo prepoznato kao djelatnost od posebne društvene važnosti (Zakon o knjižnicama)
-Knjižnice prepoznate kao bitan čimbenik za očuvanje kulturne i znanstvene baštine
-Knjižnice prepoznate kao 'treća mjesta', važna za život pojedinca i zajednice
-Sustavno i plansko financiranje djelatnosti
U odnosu na razinu struke
-Nepostojanje cjelovite analize postojećeg stanja u knjižničarstvu
-Zastarjelost i nepotpunost legislative (neprilagođenost postojećeg Zakona o knjižnicama s drugim zakonima i podzakonskim aktima važnima za djelatnost; stručni ispiti za školske knjižničare u dvama sustavima; zastarjeli standardi, nedefiniran status zbirki knjižne i neknjižne građe u ustanovama bez knjižničnog osoblja; nepostojanje pravnog uporišta koje bi omogućilo legalno pobiranje zaštićene mrežne građe i digitalizaciju zaštićenih djela; nedorečen zakonodavni okvir sustava obveznog primjerka)
-Nedovoljna koordinacija obrazovnih programa i nedovoljno korištenje mogućnosti učenja na daljinu u sustavu stalnog stručnog usavršavanja (unatoč početnim uspjesima CSSU-a, izostanak online učenja, webinara i sl.; nekoordinirani napori pojedinih ustanova, službi, društava i obrazovnih jedinica vode prema nepotrebnom udvostručavanju poslova i neracionalnom trošenju sredstava)
-Neusklađenost nacionalnih normi s međunarodnim bibliografskim i drugim normama
-Nedovoljna funkcionalna povezanost knjižnica na vertikalnoj i horizontalnoj razini (razjedinjenost struke i loš protok informacija – neprohodnost sustava; neujednačeno prikupljanje statističkih podataka; nekoordinirana nabava znanstvene literature i elektroničkih izvora; nedostatak skupnih kataloga; nedostatak skupne normativne baze autora; nedostatak organizacije i infrastrukture (hrvatske) digitalne knjižnice koja uključuje i e-izdanja obveznog primjerka; nepostojanje upisnika digitalizirane građe; bogati fondovi samostanskih knjižnica nedostupni javnosti)
-Nedostatna primjena novih metoda u upravljanju knjižnicama i računalno podržanim knjižničnim sustavima (organizacijska struktura zasnovana na tradiciji a ne na novim pristupima organizaciji i upravljanju; sporost u promjenama i strah od promjena; zbog fokusiranja na formu a ne na sadržaj, slabljenje kvalitete knjižničnog poslovanja; preopterećenost knjižničara kao jedinog zaposlenika u većini knjižnica u sastavu)
-Pasivna integracija IKT (nedostatna primjena digitalne i računalne kompetencije u svrhu razvoja inovativnih informacijskih sustava i usluga)
-Neusvojen nacionalni plan zaštite knjižnične građe
-Manjak javno-zagovaračke tradicije i aktivističkog djelovanja knjižničara te nedovoljna „vidljivost“ struke (nerazvijena kultura suradnje u ostvarivanju interesa struke, slabe pregovaračke pozicije pri donošenju odluka na svim razinama zbog nepravodobnih i neučinkovitih reakcija; nehomogenost struke, na primjer, dvije udruge školskih knjižničara s različitom svrhom djelovanja; knjižničari iz različitih vrsta knjižnica ne osjećaju pripadnost istoj struci)
U odnosu na okruženje
-Nesigurno i nedostatno financiranje(budžeti knjižnica moraju pratiti potrebe za novim/osuvremenjenim prostorima, opremom i građom, kao i za obrazovanjem korisnika i cjeloživotnim obrazovanjem stručnog osoblja; nedostatno se financira nabava knjižnične građe, posebno u sustavu znanosti i obrazovanja; nedovoljna su ulaganja u zaštitu baštinskih zbirki u svim vrstama knjižnica te uopremljenost knjižnica u skladu s brzim promjenama informacijsko-telekomunikacijske tehnologije IKT)
-Nedostatno vrednovanje i samovrednovanje rada (nejednako vrednovanje viših stručnih zvanja u sustavu kulture, znanosti i obrazovanja te u specijalnim knjižnicama)
-Otežana provedba propisa uslijed podijeljene nadležnosti nad djelatnošću između Ministarstva kulture i MZOS
-Neusvojen nacionalni plan vrednovanja znanstvenoga rada (uključujući jedinstveni sustav praćenja znanstvene produkcije de visu)
RAZVOJNE MOGUĆNOSTI
OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI
U odnosu na razinu struke
-Status knjižnice kao ustanove važne za razvoj društva znanja (knjižničarstvo kao javna djelatnost u službi osiguravanja slobodnog pristupa građana relevantnim izvorima znanja čime se pridonosi jednakopravnosti pristupa; formalna uređenost knjižnične djelatnosti kao kulturne, obrazovne i javne djelatnosti; senzibilizacija politike za konsenzus oko donošenja odluka o razvoju knjižničarstva)
-Razvoj odgovornog knjižničarstva u smislu organizacije novih usluga u funkciji zaštite javnog interesa (očuvanje zapisane nacionalne memorije i osiguranje njezine dostupnosti kao javnoga dobra; uspostava nacionalnog sustava zaštite i trajnog očuvanja knjižnične kulturne i znanstvene baštine u hrvatskim knjižnicama; uspostava nacionalnog sustava za trajnu pohranu digitalne građe i osiguranje dostupnosti digitalnih sadržaja hrvatskih knjižnica)
-Usklađivanje i osuvremenjivanje legislative (proaktivno djelovanje Hrvatskoga knjižničnog vijeća i njegovih radnih tijela)
-Usklađivanje nacionalnih bibliografskih normi s međunarodnim bibliografskim i drugim normama
-Uspostava skupnih kataloga i njihovo povezivanje kako bi korisnici s jednog mjesta mogli pretraživati
-Uspostava koordinirane nabave znanstvene literature i elektroničkih izvora
-Sustavan razvoj nacionalnog centra za trajnu izobrazbu knjižničara, poticanje cjeloživotnog učenja te planiranja i razvoja profesionalnih karijera u području knjižničarstava i informacijskih i komunikacijskih znanosti
-Suradnja i partnerstvo s javnim i privatnim sektorom (neformalno i formalno udruživanje; povezivanje knjižnica i drugih baštinskih ustanova, kao i stručnjaka, tijela i ustanova različitih profila; zajedničkouključivanje u interdisciplinarne nacionalne i međunarodne projekte; korištenje sredstava europskih fondova)
-Definiranje novih stručnih profila u knjižničarstvu (otvorenošću struke prema zajednici korisnika; razvojem kompetencijskog profila tj. profesionalnog okvira i uvođenjem sustava profesionalnog portfolia; periodičkim licenciranjem stečenih stručnih zvanja te uvođenjem obaveznog sustava stalnog stručnog usavršavanja)
U odnosu na okruženje
-Osiguranje pristupa sredstvima za razvoj knjižnične djelatnosti iz drugih izvora (fondovi EU, podrška zajedničkim/združenim projektima razvoja sustava)
-Poticanje koordinacije djelovanja nadležnih ministarstava (Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanje i sporta) te zagovaranje djelatnosti na razini Sabora i Vlade.
U odnosu na razinu struke
-Nejednakomjeran razvoj mreže knjižnica uslijed različitih ekonomskih uvjeta u lokalnim zajednicama (gubi se nadležnost nad pojedinim uslugama zbog sve izraženije konkurencije trgovačkih centara, udruga)
-Tržište rada u RH ne prepoznaje prvostupnike i ne upošljava ih (iako sve ustanove i tvrtke imaju sustave za upravljanje dokumentima i trebaju im stručnjaci koji bi te dokumente organizirali; postoji tendencija zasićenja tržišta rada u okviru postojećih radnih mjesta; profesija se ne pomlađuje dovoljno brzom dinamikom)
-Tendencija da digitalne usluge komercijalnog sektora zamijene usluge knjižnica (konkurencija ponuditelja digitalnih usluga: brojni, ne uvijek i stručni izvori informacija; smanjivanje broja korisnika;ovisnost o komercijalnim ponuditeljima e-baza i e-knjiga;ekonomska kriza utječe na nemogućnost knjižnica u ispunjenju temeljnih zadaća kao i na razvoj novih usluga u digitalnom okruženju; percepcija struke u javnosti)
U odnosu na okruženje
-Ekonomsko okruženje: recesija i posljedično smanjenje financiranja na lokalnoj i nacionalnoj razini (nadležnost i financiranje više ministarstava i osnivača; nedostatna proračunska sredstva pojedinih lokalnih zajednica; nedovoljno financiranje knjižnica u sastavu; smanjivanje sredstava za nabavu građe; zabrana zapošljavanja; netransparentno financiranje)
-Političko okruženje (primjena EU direktiva i drugih pravnih dokumenata može izazvati jačanje političkih utjecaja)
-Tehnološko okruženje (nejednakomjerna i otežana nabava i primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u poslovanju knjižnica, osobito u osiguranju pristupa elektroničkim zbirkama)
-Nedostatna uključenost stručnjaka u procese strateškog planiranja u kulturi, obrazovanju i znanosti
-Liberalizacija tržišta ponude obrazovnih sadržaja (moguća posljedica je snižavanje kvalitete postojećeg obrazovanog sustava)
-Učestalo mijenjanje pravila i postupaka vrednovanja znanstvenoga rada i nedostatna koordinacija između MZOS-a i NSK kao nacionalnog bibliografskog središta (Baza Crossbi ne uključuje sve članove hrvatske znanstvene zajednice i ne polazi od temeljnog stručnog načela obrade građe de visu; ne postoje licencirane osobe za izdavanje uvjerenja o citiranosti; nedostatna uključenost knjižničnih stručnjaka u izradu pravilnika o napredovanju u zvanja temeljem kategorizacije radova i sl.)
-Neusklađena zakonska regulativa u odnosu na status knjižnica i knjižničnog osoblja u knjižnicama u sastavu.
Na osnovi rasprave provedene među članovima svih radnih skupina (za izradu Prijedloga strategije hrvatskog knjižničarstva do 2020., za izradu Prijedloga zakona o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama, za izradu prijedloga novog Pravilnika o stručnim zvanjima i napredovanju u knjižničarskoj struci i za izradu osnove za novi model uspostave obveznog primjerka) tekst priredila prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić.
Nacrt STRATEGIJE HRVATSKOG KNJIŽNIČARSTVA 2016.–2020.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
POLAZIŠTA
Knjižnična djelatnost od posebnog je društvenog interesa za Republiku Hrvatsku. Suvremene knjižnice imaju utjecaj na društvo u pet glavnih područja javih politika: obrazovanju, kulturi, socijalnoj politici, informacijama i gospodarstvu. Hrvatske knjižnice obavljaju svoju zakonom propisanu djelatnost − odabiru, nabavljaju, obrađuju, čuvaju i daju na korištenje knjižničnu građu i pružaju stručne, znanstvene i druge vrste informacija svojim korisnicima. Pritom slijede načela stručnog rada i prate informacijske potrebe društva u cjelini unatoč osvjedočenoj marginalizaciji u pojedinim lokalnim zajednicama, institucijama i obrazovnim ustanovama te nedorečenim načinima financiranja i nejedinstvenom nacionalnom sustavu.
Polazeći od važnosti knjižnične djelatnosti kao nezaobilazne podrške poticanju razvoja znanosti i tehnologije, obrazovanja, gospodarstva i društva u cjelini, Nacrt Strategije hrvatskog knjižničarstva 2016. − 2020., kao temelj razvoja knjižnične djelatnosti, u potpunosti je usuglašen sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske kao sveobuhvatnom strategijom budućeg razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije u Republici Hrvatskoj.
Za potrebe izradbe Prijedloga strategije hrvatskog knjižničarstva do 2020. godine provedena je unutar radnih skupina Hrvatskog knjižničnog vijeća SWOT analiza (u Prilogu br. 1) iz koje je moguće izdvojiti osnovne elemente dostignutog stupnja razvoja, probleme s kojima se djelatnost susreće te izazove suvremenog društva i očekivane prepreke provedbi predloženih ciljeva.
Nacionalni knjižnični sustav – postojeće stanje
Prema statističkim podatcima Državnog zavoda za statistiku u Republici Hrvatskoj djeluje 1731 knjižnica s 3972 zaposlena djelatnika, od čega je njih 3200 zaposleno na stručnim poslovima (19 % zaposlenih nije stručno osoblje). Od ukupnog broja knjižnica samostalnih je 145, 102 su u sastavu drugih knjižnica, a 1484 knjižnica u sastavu je ustanova/poduzeća. Prema vrsti knjižnica: 1 nacionalna knjižnica (313 zaposlenih), 137 visokoškolskih knjižnica (392 zaposlena), 4 općeznanstvene (119 zaposlenih), 162 specijalne (227 zaposlenih), 14 samostanskih (14 zaposlenih), 249 narodnih knjižnica (1562 zaposlena) te 1178 školskih knjižnica (1345 zaposlenih). Od ukupnog broja narodnih knjižnica 141 je samostalna, 77 ih je u sastavu drugih knjižnica i 31 je u sastavu druge ustanove. Od ukupnog broja školskih knjižnica 840 je osnovnoškolskih i 338 srednjoškolskih (1162 su u sastavu ustanove i 16 u sastavu druge knjižnice).
Knjižnice putem podsustava narodnih, školskih, specijalnih knjižnica i sveučilišnih knjižničnih sustava čine nacionalni knjižnični sustav (shema Nacionalnog knjižničnog sustava u Prilogu br. 2).
Središte nacionalnog knjižničnog sustava u Republici Hrvatskoj jest Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (NSK).
NSK je javna ustanova od nacionalne važnosti koja obavlja knjižničnu i informacijsku djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske i središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu. Knjižnica obavlja i znanstveno-istraživačku i razvojnu djelatnost radi promicanja hrvatskog knjižničarstva te izgradnje i razvoja hrvatskog knjižničnog sustava.
Problemi s kojima se NSK suočava (za rješavanje kojih je Hrvatsko knjižnično vijeće 11. 7. 2013. utvrdilo prioritete: nužna reorganizacija poslovanja i upravljanja slijedom logike upravljanja velikim sustavom kao što je knjižnica s dvojakom funkcijom, korištenje primjerenih i poznatih upravljačkih metoda, uvođenje sustava za praćenje kvalitete rada i vrjednovanje usluga) dijelom su posljedica sustavnog smanjivanja sredstava te nedovoljno razrađene i pravično podijeljene odgovornosti u financiranju aktivnosti vezanih uz obrazovanje i znanost, s jedne strane, i općedruštvenih i kulturoloških zadaća, s druge strane.
Narodne knjižnice
Narodne knjižnice javne su ustanove čije su zbirke i usluge namijenjene svim kategorijama stanovništva. Promiču pismenost i čitanje, pružaju informacije važne za svakodnevni život, podupiru formalno školovanje, omogućuju cjeloživotno učenje i usavršavanje. Djeluju kao kulturna i informacijska središta putem organizirane mreže središnjih knjižnica (regionalnih, gradskih, općinskih) i ogranaka te pokretnih knjižnica (bibliobusa). Pri narodnim knjižnicama djeluju i središnje knjižnice nacionalnih manjina u RH, njih ukupno 10.
U središtima županija djeluju županijske matične narodne knjižnice kojih je ukupno dvadeset. Od 576 jedinica lokalne samouprave, njih 264 nisu svojim građanima osigurale knjižnične usluge sukladno proklamiranima i Ustavom zajamčenim pravima na informiranje i slobodan pristup informacijama te vrijedećem Zakonu o knjižnicama. U 2012. g. u narodnim knjižnicama 525.928 korisnika posudilo je ukupno gotovo 11 milijuna primjeraka knjižne i neknjižne građe. Pridodaju li se tomu brojni edukativni i kulturni programi koji se provode u narodnim knjižnicama, razvidno je da su narodne knjižnice društveno afirmativna središta nužno potrebna zajednicama u kojima djeluju.
Osnovni problem predstavljaju odnosi s osnivačima i osiguravanje minimuma usluga i infrastrukturnih petpostavki propisanih Standardima za narodne knjižnice Republike Hrvatske te je nužno osigurati provođenje zakona i podzakonskih akata, odnosno omogućiti jedinstveni minimalni standard svim knjižnicama.
Školske knjižnice
Školske knjižnice namijenjene su učenicima, nastavnicima, stručnim suradnicima i odgojiteljima osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova u kojima djeluju i potpora su odgojnom i obrazovnom procesu. Poslove u školskim knjižnicama obavljaju školski knjižničari. Nepostojanje specifičnog obrazovanja za knjižničare u prošlosti, nejasnoće oko stručne spreme školskog knjižničara te nepoštovanja zakonskih odredbi ili njihovo zloupotrebljavanje, čak i u novije vrijeme, zakonska nadležnost i nadzor dvaju ministarstava (ministarstvo nadležno za poslove znanosti, obrazovanja i sporta i ministarstvo nadležno za kulturu), odnosno njihova neusklađenost u praćenju rada i podržavanju struke, financiranje podijeljeno između države i lokalne samouprave, nedefinirana norma i poslovi školskog knjižničara, često nerazumijevanje čak i u okviru struke – sve su to problemi s kojima se suočavaju školske knjižnice i njezini djelatnici, a uzrokovani su specifičnim položajem školskih knjižnica.
Ipak, usprkos svim navedenim problemima, u Hrvatskoj je ostvareno ono što nemaju ni neke razvijenije sredine: svaka škola u Hrvatskoj ima školsku knjižnicu! Što se tiče stručne osposobljenosti školskih knjižničara, vidljiv je velik pomak: od podatka o 43 % diplomiranih knjižničara u školskim knjižnicama 2003. godine do 85 % školskih knjižničara s odgovarajućom stručnom spremom u školskoj 2008./2009. godini.
U vezi s opremanjem i financiranjem školskih knjižnica napravljen je pomak u zakonskoj regulativi, ali problemi nastaju zbog nedosljedne primjene zakona. Iz navedenih podataka moguće je zaključiti da je u školskom knjižničarstvu u Hrvatskoj u posljednjih deset godina ostvaren značajan napredak; gledano iz svjetske perspektive, može se zaključiti da hrvatsko školsko knjižničarstvo na svjetskoj ljestvici zauzima mjesto u „boljoj polovici“. Zagovaranje školskih knjižnica za cilj ima sljedeće: svaka škola treba imati školsku knjižnicu u skladu sa Standardima i u njoj zaposlenog kvalificiranog školskog knjižničara.
Visokoškolske i znanstvene knjižnice
Nacionalni sveučilišni knjižnični sustav čini sedam sveučilišnih knjižničnih sustava. Sveučilišne knjižni-ce sjedišta su triju integriranih sveučilišta (Dubrovnik, Pula i Zadar) i središnje knjižnice neintegriranih sveučilišta (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb). Problemi u dosadašnjem radu sveučilišnih knjižničnih sustava u Republici Hrvatskoj proizlaze iz različitih statusa samih sustava (integrirana ili neintegrirana) i statusa knjižnica sastavnica neintegriranih sveučilišta. Za učinkovito funkcioniranje knjižnica i sveučilišnih knjižničnih sustava neophodno je i transparentno financiranje. I u teškim ekonomskim uvjetima stručno knjižnično osoblje u visokoškolskim knjižnicama ispunjava važnu ulogu potpore nastavnom i znanstveno-istraživačkom radu na fakultetu/sveučilištu. Sveučilišne knjižnice, uz dodatne napore i bez financiranja, obavljaju, doduše ograničeno, i Zakonom utvrđenu ulogu matične knjižnice kako za specijalne, tako i za visokoškolske knjižnice.
Nezadovoljavajuće je stanje knjižnica javnih veleučilišta kojih je u Republici Hrvatskoj 12, a samo njih 7 ima knjižnicu s jednim zaposlenikom (često nije knjižničarske struke) ili se oslanjaju na drugu knjižnicu (ugovorni odnos). Otvoreno je još i pitanje integracije i financiranja dviju znanstvenih knjižnica (Dubrovnik i Zadar).
Specijalne knjižnice
Specijalne (stručne) knjižnice prikupljaju građu iz pojedine znanstvene discipline ili određenog područja ljudskog znanja, a osnivaju se za potrebe institucija, vladinih ili državnih ureda, medicinskih, pravnih, tehničkih ili sličnih ustanova, privatnih i državnih tvrtki, arhiva i muzeja. Zbog specifičnosti stručnih, znanstvenih i istraživačkih interesa vlastitih korisnika specijalne knjižnice dale su značajan doprinos razvoju informacijskih službi u knjižnicama, posebno u stvaranju baza podataka, pretraživanju informacija, njihovoj dostupnosti i širenju korisnicima.
Kako se specijalne knjižnice nalaze u sastavu drugih ustanova, problemi u njihovu radu proizlaze iz njihovog statusa u matičnim ustanovama. Iako je većina specijalnih knjižnica u okviru javnih ustanova, one su nedostupne širokom krugu korisnika, a vidljivost njihovih fondova moguća je ako imaju elektroničke kataloge. Kako u specijalnim knjižnicama uglavnom radi samo po jedan knjižničar, nema ujednačenosti kvalitete usluga, loše su povezane zbog raznorodnosti, a jedina poveznica za sve specijalne knjižnice jest sveučilišna matična djelatnost (zakonska obveza sveučilišnih knjižnica i NSK), koja funkcionira ograničeno jer nije financirana.
Financiranje hrvatskih knjižnica
Nacionalna i sveučilišna knjižnica financira se iz proračuna, opće znanstvene knjižnice financiraju se iz različitih izvora (država/grad), a nekolicinu specijalnih knjižnica financiraju tvrtke ili ustanove u čijem su sastavu. Ministarstvo kulture financira arhive i muzeje pa tako i knjižnice u njihovom sastavu (s otprilike 150 zaposlenih) te izdvaja redovita godišnja namjenska sredstva za nabavu knjižnične građe u narodnim knjižnicama, kao i za investicijska ulaganja, nabavu računalne opreme, digitalizaciju, međunarodnu suradnju, razvojne programe i manifestacije u knjižničnoj djelatnosti te matičnu djelatnost za narodne i školske knjižnice (s 20 djelatnika u županijskim matičnim knjižnicama). Ministarstvo kulture financira po jednog djelatnika u svakoj središnjoj knjižnici nacionalnih manjina (ukupno 11 zaposlenika) te nabavu građe i programe tih knjižnica.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) financira institucije osnovnoškolske, srednjoškolske i visokoškolske naobrazbe u čijem je sastavu 1315 knjižnica s 1737 djelatnika. Tomu se trebaju pridodati knjižnice znanstvenih instituta i ustanova (izdvojene iz skupine specijalnih knjižnica). Namjenskim sredstvima MZOS sufinancira nabavu knjižnične građe u knjižnicama (nepoznati podatci) i baze podataka u ustanovama u sustavu znanosti i visokog obrazovanja.
Kako do strategije ili može li se povećati uspješnost poslovanja?
Knjižnična djelatnost u Hrvatskoj na nacionalnoj razini do sada nije imala jedinstveni pristup strateškom razvoju djelatnosti, pri čemu glavnu prepreku predstavljaju izostanak sveobuhvatnog pristupa pri sagledavanja razvojnih mogućnosti, odnosno planiranje unutar izdvojenih sektora prema vrstama knjižnica, te nedovoljno precizirana nadležnost i odgovornost dvaju ministarstava. Takav odnos prema knjižnicama doveo je do marginalizacije djelatnosti i njezina neodgovarajućeg financiranja. Zato su danas knjižnice razjedinjene, funkcionalno nepovezane, što je, uz nedostatno financiranje, dovelo do neracionalnog poslovanja te nedjelotvornih i skupih službi i usluga u sustavu.
Zbog brzih promjena u informacijskom okruženju te zbog potrebe za prilagođenim djelovanjem u izmijenjenim društvenim okolnostima, nužno je da knjižnična djelatnost izdvoji strateške ciljeve koje će Vlada RH podržati.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
STRATEŠKI CILJEVI
Strategija razvoja knjižničarstva temelji se stoga na četirima ciljevima koji obuhvaćaju: temeljne i inovativne knjižnične usluge, učinkovitu i funkcionalnu mrežu knjižnica povezanih u jedinstveni nacionalni knjižnični informacijski sustav, ravnomjerne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti te kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
1. Razvijati temeljne i inovativne knjižnične usluge
Temeljne i inovativne knjižnične usluge proizlaze iz potreba stvarnih i potencijalnih korisnika knjižnica, a mogu se ostvariti trima mjerama koje obuhvaćaju: osiguran slobodan pristup informacijskim izvorima, korištenje knjižničnih usluga u digitalnom okruženju te osposobljavanje korisnika za korištenje svih vrsta izvora.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 1.1. Unaprjeđivati slobodan pristup informacijskim izvorima
Kako bi se korisnicima omogućio slobodan pristup knjižničnim uslugama, građi i informacijskim izvorima, potrebno je kontinuirano razvijati i širiti mrežu knjižnica ponudom stacionarnih, pokretnih i elektroničkih knjižničnih usluga u cilju njihove ravnomjerne dostupnosti svim građanima RH. Pritom je izuzetno važno naglasiti da usluge i dobra financirani javnim novcem moraju biti općedostupni.
Besplatne i svima dostupne knjižnične usluge jedan su od glavnih preduvjeta za slobodan pristup knjižničnoj građi i informacijskim izvorima te u širem smislu znanstvenoj građi i kulturnoj baštini. Nužno je zakonskim i podzakonskim rješenjima osigurati javnim sredstvima subvencionirano članstvo za sve građane u svim vrstama knjižnica za korištenje osnovnih knjižničnih usluga te obvezati osnivače na osiguravanje sredstava za korištenje tih usluga.
Nadležnost: MK, MZOS, NSK, osnivači, knjižnice
Provedba: MK, MZOS, NSK, osnivači, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
1.1.1. Javnim sredstvima subvencionirano članstvo za sve građane u svim vrstama knjižnica do 2020.
1.1.2. Definirana politika slobodnog pristupa stručnim i znanstvenim informacijama
1.1.3. Dostupnost knjižničnih usluga u skladu s potrebama korisnika.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 1.2. Unaprjeđivati korištenje knjižničnih usluga u digitalnom okruženju
Razvojem postojećih i uvođenjem sve većeg broja elektroničkih usluga sustavno poboljšavati mogućnosti korištenja kulturne baštine, stručne, znanstvene, književne i popularne građe te osigurati optimalnu potporu znanstvenoistraživačkom i nastavnom radu, cjeloživotnom učenju na svim razinama sustava formalnog i neformalnog obrazovanja te sustavno poticati čitanje za osobne potrebe i razonodu.
Nadležnost: NSK, knjižnice
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
1.2.1. Analiza potreba korisnika
1.2.2. Unaprijeđene usluge za korisnike kulturne, stručne i znanstvene baštine
1.2.3. Unaprijeđene usluge za znanstvenoistraživački i nastavni rad
1.2.4. Unaprijeđene usluge kao potpora cjeloživotnom učenju.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 1.3. Kontinuirano osposobljavati korisnike za korištenje svih vrsta izvora
Čitalačka pismenost, a posebno informacijska pismenost, ključna je kompetencija za cjeloživotno učenje te pretpostavka razvoja društva znanja. Uključivanjem knjižničnih usluga i informacijskih izvora u programe formalne i neformalne edukacije u knjižnicama, u nastavne programe osnovnih i srednjih škola te u studijske programe kontinuirano se osposobljavaju korisnici za korištenje svih vrsta izvora.
Na osnovi provedenih istraživanja potrebno je ustanoviti potrebe za stručnim osposobljavanjem te primijeniti dobivene podatke pri oblikovanju novih programa kako bi se unaprijedio taj oblik sustavne edukacije korisnika o vještinama korištenja informacijskih izvora i tehnologija (informacijsko opismenjavanje).
Nadležnost: NSK, MZOS, AZVO, AZOO, strukovne udruge
Provedba: knjižnični sustav RH
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
1.3.1. Provedeni programi informacijske pismenosti te programi poticanja čitanja u tradicionalnom i digitalnom okruženju
1.3.2. Sustavno uključene knjižnične usluge i informacijski izvori u nastavne, znanstvene i istraživačke procese i programe
1.3.3. Uspostavljeni programi za sustavno mjerenje i analizu ishoda učenja korisnika knjižnica
1.3.4. Akreditirani programi informacijskog opismenjavanja unutar sustava osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja koje usvaja Agencija za odgoj i obrazovanje
1.3.5. Akreditirani programi informacijskog opismenjavanja unutar sustava akademskog obrazovanja koje usvaja Agencija za znanost i visoko obrazovanje.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
2. Uspostaviti učinkovitu i funkcionalnu mrežu knjižnica povezanih u jedinstveni nacionalni knjižnični informacijski sustav
Uspješan knjižnični sustav prije svega mora biti funkcionalno povezan, što podrazumijeva dobru zakonsku uređenost, funkcionalno i teritorijalno povezane izvore i usluge u sustavu, koordinaciju sustava u svrhu ponude optimalnih usluga svim skupinama korisnika, uz racionalno i svrhovito trošenje sredstava, s jedne strane, te očuvanje knjižnične znanstvene i kulturne baštine i uspostavljanje jedinstvenog sustava za praćenje kvalitete knjižničnih usluga, s druge strane.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 2.1. Zakonskim i podzakonskim rješenjima redefinirati funkcionalno i teritorijalno povezivanje knjižnica u nacionalnom knjižničnom sustavu i podsustavima, uz osigurano financiranje njegovih sastavnica
Postavljeni zakonski temelji funkcionalnog povezivanja knjižnica u nacionalnom sustavu omogućuju njegovu provedbu te praćenje učinkovitosti djelovanja i opravdanosti trošenja sredstava namijenjenih javnoj djelatnosti od posebna društvenog interesa. Mjera obuhvaća uspostavu okvira za financiranje sustava koji osigurava jednakopravni pristup informacijama i knjižničnim uslugama za sve građane RH, čime se omogućuje nesmetano obavljanje osnovne djelatnosti knjižnica. Sadržaj i plan funkcionalnog i teritorijalnog povezivanja knjižnica u Hrvatskoj usvaja Vlada RH, a provode dva ministarstva (MK i MZOS) u čijoj je nadležnosti i najveći broj knjižnica. Sredstva za redovitu djelatnost samostalnih knjižnica, odnosno knjižnica u sastavu, osigurava Vlada RH za osnovne usluge te osnivač na temelju odredbi Zakona o knjižnicama, standarda za pojedinu vrstu knjižnice te plana i programa knjižnica.
U zakonskim i podzakonskim aktima potrebno je predvidjeti kontrolu izvršavanja obveza osnivača, kao i sankcije za prekršitelje.
Matična djelatnost potiče unaprjeđivanje knjižničnog poslovanja i upravljanja te predstavlja temeljni oslonac za koordinaciju, razvoj i vrjednovanje knjižničnog sustava Republike Hrvatske pa ju je stoga nužno jedinstveno financirati za sve podsustave iz proračuna.
Nadležnost: Vlada RH
Provedba: Vlada RH, osnivači, Ministarstvo kulture, MZOS
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost
Pokazatelj rezultata:
2.1.1. Uključeni elementi funkcionalnog povezivanja knjižnica u Zakon o knjižničnoj djelatnosti i podzakonske akte
2.1.2. Jasno definirano financiranje knjižnične djelatnosti u skladu sa Zakonom o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama
2.1.3. Utvrđene matične knjižnice i njihovo financiranje.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 2.2. Funkcionalno povezati izvore i usluge u nacionalnom knjižničnom sustavu
U okviru ove mjere potrebno je uspostaviti nacionalnu normativnu bazu s jedinstvenim identifikatorima; poticati cjelovitu obradbu svih vrsta knjižnične građe, u skladu s međunarodnim normama; osigurati temelj za povezivanje bibliografskih podataka u skupnim katalozima nacionalnog knjižničnog sustava i podsustava; poticati izradbu opisa na razini zbirke (osobito u području zbirki knjižničnog dobra) te uspostaviti temelj za daljnju obradbu građe na razini jedinice; uspostaviti skupne kataloge knjižnica u sustavu i podsustavima te osigurati jedinstven pristup elektroničkim izvorima informacija putem nacionalnog knjižničnog portala i ponuditi raznovrsne usluge za korisnike.
Nadležnost: NSK
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost knjižnica, projektno
Pokazatelji rezultata:
2.2.1. Uspostavljena nacionalna normativna baza s jedinstvenim identifikatorima
2.2.2. Uspostavljeni skupni katalozi knjižnica u sustavu i podsustavima
2.2.3. Usvojen jedinstveni nacionalni kataložni pravilnik kao temelj standardizirane obradbe
2.2.4. Osiguran jedinstveni pristup izvorima informacija u hrvatskim knjižnicama
2.2.5. Uspostavljen i sustavno ažuriran nacionalni knjižnični portal.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 2.3. Koordinirati nacionalni knjižnični sustav i podsustave u svrhu djelotvornog poslovanja knjižnica
Ova mjera obuhvaća: sustavno unaprjeđivanje suvremenih načina bibliografske i sadržajne obradbe knjižnične građe, optimalizaciju sustava obveznog primjerka te dostupnost podataka o ukupnoj nacionalnoj nakladničkoj produkciji, razradbu modela konzorcijske nabave / licenciranja informacijskih izvora za nacionalni sustav i podsustave; uspostavu zajedničkih usluga i koordiniranih programa knjižnica u sustavu, što racionalizira utrošeno vrijeme knjižničara i sredstva za uspostavljanje i razvoj informacijskih sustava te standardizaciju obradbe knjižnične građe kao preduvjet preuzimanja zapisa, čime se smanjuju troškovi za izvornu katalogizaciju.
Nadležnost: MZOS, Ministarstvo kulture, NSK
Provedba: NSK, Knjižnica Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, Knjižnica HAZU, ostale knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost knjižnica
Pokazatelji rezultata:
2.3.1. Optimalan model obveznog primjerka kao sustava za praćenje i trajno očuvanje ukupne nacionalne nakladničke produkcije
2.3.2. Razrađeni modeli konzorcijske nabave građe / licenciranja informacijskih izvora za podsustave i nacionalni sustav
2.3.3. Utvrđene zajedničke usluge knjižnica u sustavu
2.3.4. Broj preuzetih bibliografskih i normativnih zapisa iz skupnog kataloga i nacionalne normativne baze.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 2.4. Unaprijediti upravljanje knjižničnim kulturnim dobrom
Usklađivanjem podzakonske regulative i ostalih dokumenata sustavno pridonositi kvaliteti upravljanja knjižničnim kulturnim dobrom (utvrđivanje zadaća nacionalnih baštinskih ustanova, jedinstveno funkcioniranje matične djelatnosti i financiranje programa i projekata zaštite i sl.). Uspostavom nacionalnog sustava trajne pohrane knjižničnog kulturnog dobra, u okviru kojega i sustava obveznog primjerka RH, utemeljenog na međunarodnim normama, sustavno osiguravati pohranu, dostupnost, trajnu čitljivost i dugoročnu zaštitu analogne i digitalne knjižnične građe (nastale digitalizacijom knjižničnog kulturnog dobra ili digitalno rađene u sklopu programa nacionalne e-nakladničke produkcije).
Nadležnost: Ministarstvo kulture, MZOS, NSK
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
2.4.1. Usklađena podzakonska regulativa vezana uz zaštitu knjižnične baštine s novim Zakonom o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama i donesena nacionalna strategija, planovi i programi zaštite i očuvanja knjižničnog kulturnog dobra
2.4.2. Uspostavljen nacionalni sustav za zaštitu knjižnične građe i očuvanje knjižničnih zbirki kulturnog dobra
2.4.3. Osiguranje trajne pohrane i dostupnosti digitalne građe hrvatskih knjižnica.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 2.5. Uspostaviti jedinstveni sustav u praćenju kvalitete knjižničnih usluga
Sustavno vrjednovanje knjižničnih usluga preduvjet je za analizu sustava i podsustava, poboljšanje postojećih i planiranje novih usluga te upravljanje razvojem sustava kao i njegovih sastavnica. U okviru ove mjere planira se uvesti jedinstven, precizno definiran sustav prikupljanja statističkih podataka utemeljen na relevantnim međunarodnim standardima, sustav pokazatelja za utvrđivanje uspješnosti poslovanja utemeljen na relevantnim međunarodnim standardima te sustav upravljanja kvalitetom s postupkom certificiranja, ili koji od postojećih međunarodno priznatih standarda, ili razvojem novih preporuka specifičnih za knjižnično poslovanje i upravljanje.
Nadležnost: NSK
Provedba: NSK, sveučilišne sastavnice u polju informacijskih i komunikacijskih znanosti, knjižnice
Financiranje: projektno, sredstva za redovitu djelatnost
Pokazatelji rezultata:
2.5.1. Uveden jedinstveni sustav za prikupljanje statističkih podataka
2.5.2. Uveden sustav pokazatelja za utvrđivanje uspješnosti poslovanja knjižnica
2.5.3. Uveden sustav upravljanja kvalitetom u knjižnicama.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
3. Osigurati ravnomjerne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti
Infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti obuhvaćaju prostor, legislativnu osnovu, stručne djelatnike, knjižničnu građu te opremu i informacijsku infrastrukturu.
Minimalne uvjete za osnivanje knjižnica i obavljanje knjižnične djelatnosti utvrđuje ministarstvo nadležno za kulturu, osiguravaju Vlada RH i/ili osnivač, a optimalne uvjete utvrđene standardima (prema vrstama knjižnica) osiguravaju osnivač, odnosno nadležna ministarstva.
U knjižničnoj djelatnosti sve su stručne aktivnosti usmjerene prema krajnjem korisniku – od nabave i obradbe građe preko pružanja usluga do specifičnih načina dodatnog rada s korisnicima, stoga su podjednaki infrastrukturni uvjeti ključ za ujednačavanje razvijenosti i kvalitete knjižničnih usluga.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 3.1. Osigurati temeljne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti: prostor, legislativnu osnovu, stručne djelatnike i kontinuiranu nabavu knjižnične građe
Prostor, stručni djelatnici te inicijalni knjižnični fond koji će se kontinuirano izgrađivati u skladu s pravilima struke osnovni su preduvjeti za obavljanje knjižnične djelatnosti. Ne može se osnovati knjižnica ako ne zadovoljava minimalne propisane kriterije za obavljanje knjižnične djelatnosti, a knjižnice koje već djeluju, a ne zadovoljavaju minimalne kriterije za obavljanje knjižnične djelatnosti, moraju postići tu usklađenost u što kraćem roku.
Nadležnost: Vlada RH, osnivači
Provedba: MK, MZOS, NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnosti, projektno
Pokazatelji rezultata:
3.1.1. Osigurano kontinuirano financiranje redovite i programske djelatnosti te razvoja knjižnica iz izvora na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj i državnoj
3.1.2. Osigurani minimalni prostorni uvjeti za rad knjižnica u skladu s minimalnim uvjetima za obavljanje knjižnične djelatnosti
3.1.3. Usvojen novi zakon o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama i prateći podzakonski akti
3.1.4. Zaposlen minimalan broj stručnih djelatnika za rad u knjižnicama u skladu s minimalnim uvjetima za obavljanje knjižnične djelatnosti
3.1.5. Osigurano kontinuirano financiranje nabave knjižnične građe u skladu sa standardima prema vrstama knjižnica.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 3.2. Osigurati temeljne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti: tehničku i telekomunikacijsku opremu
U sklopu ove mjere potrebno je u svim vrstama knjižnica osigurati temeljnu tehničku opremu za rad, pristup brzoj internetskoj vezi te kompatibilne računalne sustave za upravljanje knjižničnim službama i uslugama. Pristupom internetu svim knjižnicama, nabavom potrebne opreme i poticanjem uvođenja informacijskih sustava u knjižnice koje nisu informatizirane osigurati preduvjete za njihovo uključivanje u nacionalni knjižnični sustav/podsustave.
Planskom suradnjom s CARNetom i Srcem, i projektima javno-privatnog partnerstva, racionalizirati korištenje telekomunikacijske opreme i specijalizirana znanja stručnjaka.
Nadležnost: MK, MZOS, osnivači, knjižnice
Provedba: MK, MZOS, NSK, knjižnice, CARNet, Srce
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
3.2.1. Osigurani minimalni tehnički uvjeti i telekomunikacijski preduvjeti te njihov ravnomjeran razvoj
3.2.2. Informatizacija i uporaba računalnih sustava za upravljanje knjižničnim službama i uslugama
3.2.3. Potpuna obrađenost svih vrsta građe u knjižnicama
3.2.4. Potpuna dostupnost podataka o knjižničnim zbirkama u RH
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 3.3. Osigurati računalnu podršku knjižnicama za digitalizaciju, upravljanje digitalnom građom te pružanje ujedinjene usluge digitalnih knjižnica za korisnike
Digitalizaciju je potrebno prikladnim internim aktima uspostaviti kao redovitu stručnu aktivnost u knjižnicama te osigurati potrebne uvjete za njezinu koordiniranu provedbu, čime se izbjegavaju nepotrebna udvostručavanja i osigurava ujednačenost kvalitete i opisa digitalizirane građe.
Osiguranjem sredstava za digitalizaciju i poticanjem koordinirane nabave/korištenja postojeće opreme u knjižnicama za digitalizaciju osigurava se opsežnija i kvalitetnija uključenost knjižnica u nove poslove.
Poticanjem razvoja i osiguranjem sredstava za implementaciju sustava digitalne knjižnice koji podržavaju međunarodne norme osigurava se temelj za upravljanje digitalnom građom i njezinim metapodatcima te pružanje usluga korisnicima.
Povezivanjem metapodataka digitalne građe i njihovom zajedničkom prezentacijom na portalu Hrvatska digitalna knjižnica osigurava se cjelovita usluga za korisnike.
Nadležnost: MK, MZOS, NSK, knjižnice
Provedba: MK, MZOS, NSK, knjižnice, CARNet, Srce
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
3.3.1. Koordinirana digitalizacija građe u knjižnicama
3.3.2. Koordinirana nabava i razvoj sustava za upravljanje digitalnom građom u knjižnicama
3.3.3. Sustavni razvoj portala Hrvatska digitalna knjižnica.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
4. Utvrditi kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu
Kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu čine: temeljna znanja i vještine koje se stječu putem sveučilišnih obrazovnih programa na trima razinama, programi informacijskog opismenjavanja kao obvezni sadržaj na svim obrazovnim razinama, nacionalni program trajne izobrazbe knjižničara neophodan za nastavak razvoja certificiranog nacionalnog programa stalnog stručnog usavršavanja knjižničara te uvođenje profesionalnog e-portfolia koji omogućuje bilježenje, obradbu podataka i refleksiju o iskustvima svih oblika učenja i usavršavanja knjižničara i drugih stručnjaka. Sudjelovanje na suradničkim znanstvenim, stručnim i razvojnim projektima na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini uporište je za funkcioniranje nacionalnog knjižničnog sustava i poticanje istraživanja za njegov daljnji razvoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 4.1. Poticati i pratiti prijedloge i izvođenje studijskih programa u području informacijskih i komunikacijskih znanosti
Kako se programi na svim trima razinama visokog obrazovanja akreditiraju u skladu sa zakonskim propisima koje provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje, potrebno je sustavno pratiti prijedloge koji se odnose na obrazovanje budućih knjižničara i sudjelovati u njihovom osuvremenjivanju.
Nadležnost: AZVO, AZOO
Provedba: akademska zajednica
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.1.1. Akreditirani programi u području informacijskih i komunikacijskih znanosti koje donosi Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj vezani uz knjižničarstvo
4.1.2. Stjecanje kvalifikacija i kompetencija za rad u knjižničarstvu.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 4.2. Provoditi cjeloživotnu izobrazbu knjižničnih djelatnika usklađenu sa suvremenim potrebama rada u knjižnici
Cjeloživotna izobrazba knjižničnih djelatnika usklađena sa suvremenim potrebama rada u knjižnici provodi se uvođenjem certificiranog nacionalnog programa stalnog stručnog usavršavanja i uvođenjem profesionalnog e-portfolia.
Nadležnost: AZVO, AZOO, CSSU, akademska i znanstvena zajednica, strukovne udruge
Provedba: NSK, CSSU, AZVO, AZOO, knjižnice u sustavu, strukovne udruge
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.2.1. Nacionalni program tra jne izobrazbe knjižničara
4.2.2. Stjecanje viših stručnih zvanja prema jedinstvenim kriterijima
4.2.3. Knjižničarski e-portfolio.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 4.3. Poticati istraživački rad u knjižnicama
Sudjelovanje na suradničkim znanstvenim, stručnim i razvojnim projektima na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini pridonosi djelotvornom funkcioniranju nacionalnog knjižničnog sustava i poticanju istraživanja koja unaprjeđuju njegov daljnji razvoj. Stjecanjem viših stručnih, a posebice znanstvenih, zvanja stječu se preduvjeti za vođenje znanstvenih, stručnih i drugih projekata.
Nadležnost: NSK, akademska i znanstvena zajednica, strukovna udruženja i stručna tijela
Provedba: NSK, akademska i znanstvena zajednica, knjižnice u sustavu
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.3.1. Suradnički znanstveni, stručni i razvojni projekti
4.3.2. Istraživanje i analiza stanja u knjižnicama.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Mjera 4.4. Uspostaviti protok informacija i znanja u sustavu
Povećan broj programa razmjene kojima se pospješuje mobilnost stručnjaka i prijenos znanja. Povećanje aktivnog sudjelovanja na stručnim i znanstvenim skupovima, čime se omogućuje predstavljanje postignuća knjižnica, usvajanje novih znanja i širenje međunarodnih kontakata. U skladu s interesima i potrebama knjižnica poticat će se uključivanje u međunarodne baze podataka, repozitorije, agregatore itd.
Nadležnost: NSK, akademska zajednica, knjižnice, strukovne udruge
Provedba: NSK, knjižnice
Financiranje: sredstva za redovitu djelatnost, projektno
Pokazatelji rezultata:
4.4.1. Razmjena stručnjaka, programi stručnih usavršavanja, studijski posjeti u inozemstvo
4.4.2. Organizacija i sudjelovanje na stručnim i znanstvenim skupovima
4.4.3. Uključenost u međunarodne baze podataka, repozitorije, agregatore itd.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
HRVATSKO KNJIŽNIČNO VIJEĆE
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
SWOT analiza o stanju hrvatskog knjižničarstva – lipanj, 2015.
DOBRE STRANE / PREDNOSTI
LOŠE STRANE / NEDOSTACI
U odnosu na razinu struke
- Knjižničarstvo je regulirana profesija prednost hrvatskog knjižničarstva je što funkcionira kao regulirana djelatnost i što pozitivni zakonski propisi omogućuju zaštitu i razvoj pozitivnih stečevina struke)
- Školovano i profesionalno osoblje (duga tradicija obrazovanja; visokoškolsko obrazovanje knjižničara na svim trima razinama; etički kodeks)
- Postavljene osnove cjeloživotnog učenja i stalnog stručnog usavršavanja te vrednovanje stručnih zvanja u postupcima napredovanja (Centar za stalno stručno usavršavanje – CSSU; Pravilnik o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci )
- Sustavno građena mreža narodnih knjižnica (središnje knjižnice sa ili bez podružnica i ogranaka, pokretnim službama, usmjerenost prema lokalnim zajednicama; pojedine knjižnice primjeri dobre prakse prepoznati i izvan granica)
- Reorganizacija sveučilišnih knjižničnih sustava (novi modeli organizacije knjižnične djelatnosti na visokim učilištima, jačanje suradnje uspostavom Zajednice knjižnica hrvatskih sveučilišta ZaKHS )
- Prepoznata važnost školskih knjižnica (plansko otvaranje radnih mjesta školskih knjižničara sredinom 2000.)
- Duga tradicija strukovnog udruživanja knjižničara na nacionalnoj i regionalnoj razini, te članstvo u krovnim međunarodnim udrugama
- Kvalitetna izdanja stručne literature (redovito objavljivanje najvažnijih stručnih normi; smjernica i priručnika; prijevodi i autorski prinosi u časopisima, zbornicima, omeđenim publikacijama i dr. ) te poticanje i provedba znanstvenoistraživačkih i razvojnih projekata
- Razvijene usluge za sve dobne skupine, za osobe s posebnim potrebama, te promicanje multikulturalnosti (organizirane radionice, dostava u kuću, digitalizacija na zahtjev, knjižnice manjina, programi knjižnica za manjinske zajednice, biblioterapijske službe)
- Brojni programi za poticanje čitanja i opismenjavanje kao i za podršku razvoju znanja na lokalnoj i nacionalnoj razini (na primjer, Mjesec hrvatske knjige, Zadar čita...)
- Bogate baštinske knjižnične zbirke
(uključujući brigu za njihovu daljnju i stalnu izgradnju obveznog primjerka RH
- Prepoznata važnost uporabe novih tehnologija i praćenje novih oblika komuniciranja s korisnicima
- Promišljeno i na stručnim osnovama zasnovano prilagođavanje potrebama suvremenih korisnika
U odnosu na okruženje
- U legislativnim temeljima knjižničarstvo prepoznato kao djelatnost od posebne društvene važnosti (Zakon o knjižnicama)
- Knjižnice prepoznate kao bitan čimbenik za očuvanje kulturne i znanstvene baštine
- Knjižnice prepoznate kao 'treća mjesta', važna za život pojedinca i zajednice
- Sustavno i plansko financiranje djelatnosti
U odnosu na razinu struke
- Nepostojanje cjelovite analize postojećeg stanja u knjižničarstvu
- Zastarjelost i nepotpunost legislative (neprilagođenost postojećeg Zakona o knjižnicama s drugim zakonima i podzakonskim aktima važnima za djelatnost; stručni ispiti za školske knjižničare u dvama sustavima; zastarjeli standardi, nedefiniran status zbirki knjižne i neknjižne građe u ustanovama bez knjižničnog osoblja; nepostojanje pravnog uporišta koje bi omogućilo legalno pobiranje zaštićene mrežne građe i digitalizaciju zaštićenih djela; nedorečen zakonodavni okvir sustava obveznog primjerka)
- Nedovoljna koordinacija obrazovnih programa i nedovoljno korištenje mogućnosti učenja na da ljin u u sustavu stalnog stručnog usavršavanja (unatoč početnim uspjesima CSSU-a, izostanak online učenja, webinara i sl.; nekoordinirani napori pojedinih ustanova, službi, društava i obrazovnih jedinica vode prema nepotrebnom udvostručavanju poslova i neracionalnom trošenju sredstava)
- Neusklađenost nacionalnih normi s međunarodnim bibliografskim i drugim normama
- Nedovoljna funkcionalna povezanost knjižnica na vertikalnoj i horizontalnoj razini ( razjedinjenost struke i loš protok informacija – neprohodnost sustava; neujednačeno prikupljanje statističkih podataka; nekoordinirana nabava znanstvene literature i elektroničkih izvora; nedostatak skupnih kataloga; nedostatak skupne normativne baze autora; nedostatak organizacije i infrastrukture (hrvatske) digitalne knjižnice koja uključuje i e-izdanja obveznog primjerka ; nepostojanje upisnika digitalizirane građe; bogati fondovi samostanskih knjižnica nedostupni javnosti)
- Nedostatna primjena novih metoda u upravljanju knjižnicama i računalno podržanim knjižničnim sustavima (organizacijska struktura zasnovana na tradiciji a ne na novim pristupima organizaciji i upravljanju; sporost u promjenama i strah od promjena; zbog fokusiranja na formu a ne na sadržaj, slabljenje kvalitete knjižničnog poslovanja; preopterećenost knjižničara kao jedinog zaposlenika u većini knjižnica u sastavu)
- Pasivna integracija IKT (nedostatna primjena digitalne i računalne kompetencije u svrhu razvoja inovativnih informacijskih sustava i usluga)
- Neusvojen nacionalni plan zaštite knjižnične građe
- Manjak javno-zagovaračke tradicije i aktivističkog djelovanja knjižničara te nedovoljna „vidljivost“ struke (nerazvijena kultura suradnje u ostvarivanju interesa struke, slabe pregovaračke pozicije pri donošenju odluka na svim razinama zbog nepravodobnih i neučinkovitih reakcija; nehomogenost struke, na primjer, dvije udruge školskih knjižničara s različitom svrhom djelovanja; knjižničari iz različitih vrsta knjižnica ne osjećaju pripadnost istoj struci)
U odnosu na okruženje
- Nesigurno i nedostatno financiranje (budžeti knjižnica moraju pratiti potrebe za novim/osuvremenjenim prostorima, opremom i građom, kao i za obrazovanjem korisnika i cjeloživotnim obrazovanjem stručnog osoblja; nedostatno se financira nabava knjižnične građe, posebno u sustavu znanosti i obrazovanja; nedovoljna su ulaganja u zaštitu baštinskih zbirki u svim vrstama knjižnica te u opremljenost knjižnica u skladu s brzim promjenama informacijsko-telekomunikacijske tehnologije IKT)
- Nedostatno vrednovanje i samovrednovanje rada (nejednako vrednovanje viših stručnih zvanja u sustavu kulture, znanosti i obrazovanja te u specijalnim knjižnicama)
- Otežana provedba propisa uslijed podijeljene nadležnosti nad djelatnošću između Ministarstva kulture i MZOS
- Neusvojen nacionalni plan vrednovanja znanstvenoga rada (uključujući jedinstveni sustav praćenja znanstvene produkcije de visu)
RAZVOJNE MOGUĆNOSTI
OTEŽAVAJUĆE OKOLNOSTI
U odnosu na razinu struke
- Status knjižnice kao ustanove važne za razvoj društva znanja (knjižničarstvo kao javna djelatnost u službi osiguravanja slobodnog pristupa građana relevantnim izvorima znanja čime se pridonosi jednakopravnosti pristupa; formalna uređenost knjižnične djelatnosti kao kulturne, obrazovne i javne djelatnosti; senzibilizacija politike za konsenzus oko donošenja odluka o razvoju knjižničarstva )
- Razvoj odgovornog knjižničarstva u smislu organizacije novih usluga u funkciji zaštite javnog interesa ( očuvanje zapisane nacionalne memorije i osiguranje njezine dostupnosti kao javnoga dobra; uspostava nacionalnog sustava zaštite i trajnog očuvanja knjižnične kulturne i znanstvene baštine u hrvatskim knjižnicama; uspostava nacionalnog sustava za trajnu pohranu digitalne građe i osiguranje dostupnosti digitalnih sadržaja hrvatskih knjižnica )
- Usklađivanje i osuvremenjivanje legislative (proaktivno djelovanje Hrvatskoga knjižničnog vijeća i njegovih radnih tijela)
- Usklađivanje nacionalnih bibliografskih normi s međunarodnim bibliografskim i drugim normama
- Uspostava skupnih kataloga i njihovo povezivanje kako bi korisnici s jednog mjesta mogli pretraživati
- Uspostava koordinirane nabave znanstvene literature i elektroničkih izvora
- Sustavan razvoj nacionalnog centra za trajnu izobrazbu knjižničara, poticanje cjeloživotnog učenja te planiranja i razvoja profesionalnih karijera u području knjižničarstava i informacijskih i komunikacijskih znanosti
- Suradnja i partnerstvo s javnim i privatnim sektorom (neformalno i formalno udruživanje; povezivanje knjižnica i drugih baštinskih ustanova, kao i stručnjaka, tijela i ustanova različitih profila; zajedničko uključivanje u interdisciplinarne nacionalne i međunarodne projekte; korištenje sredstava europskih fondova)
- Definiranje novih stručnih profila u knjižničarstvu (otvorenošću struke prema zajednici korisnika; razvojem kompetencijskog profila tj. profesionalnog okvira i uvođenjem sustava profesionalnog portfolia; periodičkim licenciranjem stečenih stručnih zvanja te uvođenjem obaveznog sustava stalnog stručnog usavršavanja)
U odnosu na okruženje
- Osiguranje pristupa sredstvima za razvoj knjižnične djelatnosti iz drugih izvora (fondovi EU, podrška zajedničkim/združenim projektima razvoja sustava)
- Poticanje koordinacije djelovanja nadležnih ministarstava ( Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanje i sporta) te zagovaranje djelatnosti na razini Sabora i Vlade.
U odnosu na razinu struke
- Nejednakomjeran razvoj mreže knjižnica uslijed različitih ekonomskih uvjeta u lokalnim zajednicama (gubi se nadležnost nad pojedinim uslugama zbog sve izraženije konkurencije trgovačkih centara, udruga)
- Tržište rada u RH ne prepoznaje prvostupnike i ne upošljava ih (iako sve ustanove i tvrtke imaju sustave za upravljanje dokumentima i trebaju im stručnjaci koji bi te dokumente organizirali; postoji tendencija zasićenja tržišta rada u okviru postojećih radnih mjesta; profesija se ne pomlađuje dovoljno brzom dinamikom)
- Tendencija da digitalne usluge komercijalnog sektora zamijene usluge knjižnica (konkurencija ponuditelja digitalnih usluga : brojni, ne uvijek i stručni izvori informacija; smanjivanje broja korisnika; ovisnost o komercijalnim ponuditeljima e-baza i e-knjiga; ekonomska kriza utječe na nemogućnost knjižnica u ispunjenju temeljnih zadaća kao i na razvoj novih usluga u digitalnom okruženju; percepcija struke u javnosti)
U odnosu na okruženje
- Ekonomsko okruženje: recesija i posljedično smanjenje financiranja na lokalnoj i nacionalnoj razini ( nadležnost i financiranje više ministarstava i osnivača; nedostatna proračunska sredstva pojedinih lokalnih zajednica; nedovoljno financiranje knjižnica u sastavu; smanjivanje sredstava za nabavu građe; zabrana zapošljavanja; netransparentno financiranje )
- Političko okruženje (primjena EU direktiva i drugih pravnih dokumenata može izazvati jačanje političkih utjecaja)
- Tehnološko okruženje (nejednakomjerna i otežana nabava i primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u poslovanju knjižnica, osobito u osiguranju pristupa elektroničkim zbirkama)
- Nedostatna uključenost stručnjaka u procese strateškog planiranja u kulturi, obrazovanju i znanosti
- Liberalizacija tržišta ponude obrazovnih sadržaja (moguća posljedica je snižavanje kvalitete postojećeg obrazovanog sustava)
- Učestalo mijenjanje pravila i postupaka vrednovanja znanstvenoga rada i nedostatna koordinacija između MZOS-a i NSK kao nacionalnog bibliografskog središta (Baza Crossbi ne uključuje sve članove hrvatske znanstvene zajednice i ne polazi od temeljnog stručnog načela obrade građe de visu ; ne postoje licencirane osobe za izdavanje uvjerenja o citiranosti; nedostatna uključenost knjižničnih stručnjaka u izradu pravilnika o napredovanju u zvanja temeljem kategorizacije radova i sl.)
- Neusklađena zakonska regulativa u odnosu na status knjižnica i knjižničnog osoblja u knjižnicama u sastavu.
Na osnovi rasprave provedene među članovima svih radnih skupina (za izradu Prijedloga strategije hrvatskog knjižničarstva do 2020., za izradu Prijedloga zakona o knjižničnoj djelatnosti i knjižnicama, za izradu prijedloga novog Pravilnika o stručnim zvanjima i napredovanju u knjižničarskoj struci i za izradu osnove za novi model uspostave obveznog primjerka) tekst priredila prof. dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić.
Komentirate u ime: Ministarstvo kulture
Shema nacionalnog knjižničnog sustava