1. UVOD

Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. predstavlja kontinuitet politike Vlade Republike Hrvatske u strateškom planiranju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj, nastavljajući se na Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.).

Ustavom Republike Hrvatske određeno je da je Hrvatska socijalna država te da „slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo za podmirenje osnovnih životnih potreba".

Nacionalni je plan srednjoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značenja kojim se pobliže definira provedba ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine kojom je predviđeno smanjenje stope rizika od siromaštva na 15% (prosjek EU [EU27 bez Velike Britanije] za 2019. godinu iznosio je 16,5%) u sklopu općeg cilja koji se odnosi na suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti svih ranjivih skupina. Za izradu Nacionalnog plana značajan je Razvojni smjer 2. JAČANJE OTPORNOSTI NA KRIZE, S trateški cilj 5. Zdrav, aktivan i kvalitetan život. koji obuhvaća z dravlje i zdravstvenu zaštitu; kvalitetu života starijih sugrađana; solidarnost s ranjivim društvenim skupinama ili osobama izloženim riziku od siromaštva; zaštitu dostojanstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji; te civilnih stradalnika Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, i prepoznaje ih kao bitne sastavnice solidarnog i prosperitetnog društva.

Sveobuhvatni pristup borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti započeo je izradom Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju (engl. Joint Inclusion Memorandum - JIM) koji su u ožujku 2007. potpisale Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada RH) i Europska komisija (u daljnjem tekstu: EK), nakon čega je uslijedilo donošenje Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.).

Jedan od osnovnih prioriteta politike EU je suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na dječje siromaštvo. U svrhu poboljšanja socijalne kohezije, te osiguravanja jednakog pristupa mogućnostima i resursima za sve građane, i  Hrvatska je uključena u niz inicijativa i aktivnosti na ovom području.

Zbog pandemije koronavirusa SARS-CoV-2 i razornih potresa koji su u 2020. pogodili Zagreb i Banovinu cjelokupno se društvo našlo pred posebnim izazovima, a posljedice će zasigurno dugoročno utjecati i na sliku siromaštva i socijalne isključenosti i biti predmetom mnogobrojnih istraživanja.

Kontinuitet javne politike usmjeren je na tri glavna prioriteta, i to: borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti, te smanjenje nejednakosti u društvu; smanjenje broja siromašnih i socijalno isključenih osoba, kao i sprečavanje nastanka novih kategorija siromašnih; uspostava koordiniranog sustava potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Pri osiguravanju uvjeta za ostvarivanje ovih prioriteta polazi se od načela nediskriminacije i poštivanja ljudskih prava uopće.

Strateški pristup rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti zasniva se na europskoj i međunarodnoj politici i prati sve relevantne dokumente u ovom području.  Program održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: UN) sadrži 17 ciljeva ostvarenjem kojih bi se okončalo siromaštvo, zaštitio planet, osiguralo blagostanje i mir. Europa 2020. - Strategija za pametan, održiv i uključiv rast, Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti, te Europski stup socijalnih prava, predstavljaju putokaz prema jakoj socijalnoj Europi, pravednoj, uključivoj i punoj mogućnosti i neki su od strateških dokumenata koji su podloga budućeg djelovanja u Hrvatskoj na tom području.

Svrha je Nacionalnog plana osiguravanje uvjeta za sveobuhvatnu dijagnozu siromaštva, djelotvoran način smanjivanja siromaštva i socijalne isključenost, borba protiv segregacije na svim poljima socijalne zaštite te poboljšanje svakodnevnog života osoba u riziku od siromaštva, kao i onih koji žive u teškoj materijalnoj deprivaciji.

Nacionalnim planom su utvrđeni razvojni prioriteti za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, te su iskazane potrebe u odnosu na sve ranjive skupine u svim sustavima od značenja na ovom području.  

Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti sastoji se od sljedećih dijelova:

1. Uvod

2. Srednjoročna vizija razvoja

3. Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala

4. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom, sektorskim i višesektorskim strategijama, te dokumentima prostornog uređenja

5. Opis prioriteta javne politike u srednjoročnom razdoblju

6. Posebni ciljevi i ključni pokazatelji ishoda

7. Terminski plan provedbe projekata od strateškog značaja

8. Indikativni financijski plan

9. Praćenje i vrednovanje

10. Prilozi

Obzirom na potrebu multidisciplinarnog pristupa u području suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti za izradu Nacionalnog plana bila je zadužena radna skupina sastavljena od predstavnika tijela državne uprave nadležnih i mjerodavnih za provedbu mjera i aktivnosti; predstavnika organizacija civilnog društva, tijela javne vlasti i socijalnih partnera, a po potrebi su uključivani i/ili konzultirani predstavnici akademske zajednice, koordinatori za strateško planiranje tijela državne uprave, predstavnici tijela državne uprave nadležnih za provedbu javnih politika u područjima koja obuhvaća Nacionalni plan kao i niz drugih relevantnih dionika.

U svrhu izrade ovog plana koristilo se podacima Državnog zavoda za statistiku, Eurostata, podacima iz izvješća tijela državne i javne vlasti, izvješća i analiza organizacija civilnog društva i drugim važnim podacima.

Zakonska osnova za donošenje Nacionalnog plana je Odluka o utvrđivanju akata strateškog planiranja povezanih s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova EU u razdoblju od 2021. do 2027. godine, rokova donošenja i tijela zaduženih za njihovu izradu , koju je na sjednici održanoj dana 14. listopada 2020. donijela Vlada RH.

Temeljem Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. - 2027. izradit će se dva provedbena dokumenta - Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. - 2024. i Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2025. - 2027. Navedenim će se dokumentima definirati mjere u području borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, radi ostvarenja posebnih ciljeva iz Nacionalnog plana.

2. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

U nastavku slijedi prikaz siromaštva i socijalne isključenosti, te analiza postojećeg stanja prema programskim područjima od značenja za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti. Ujedno su prikazane utvrđene razvojne potrebe i potencijali na koja se usmjerava pozornost u narednom razdoblju.

3.1 Siromaštvo i socijalna isključenost

Pojmovi siromaštva i socijalne isključenosti međusobno su ovisni i povezani, iako nužno ne uvjetuju jedno drugo. Iako se siromaštvo ne poistovjećuje sa socijalnom isključenosti, ono se najčešće smatra njegovim najčešćim uzrokom i oblikom.

Ljudi su siromašni ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti isključuju iz aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu. Siromaštvo se tako očituje na različite načine, među kojima su nedostatak dohotka i sredstava potrebnih da se osigura održiva egzistencija, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, nedostupnost ili ograničena dostupnost obrazovanja i drugih temeljnih usluga, povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i neodgovarajući stambeni uvjeti, nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija.

Višedimenzionalnost siromaštva očituje se u stanju koje obilježava dugotrajna ili stalna uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koje su nužne za odgovarajući životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava .

Pojam siromaštva se uglavnom definira kao oskudica materijalnih ili novčanih sredstava.

Pojam socijalne isključenosti predstavlja šire značenje koje " valja razumjeti kao razmjerno trajnu, višestruko uvjetovanu i višedimenzionalnu depriviranost pojedinca ", odnosno " podrazumijeva više od nedostatka novca ili materijalnih dobara, te osim ekonomske uključuje socijalnu, kulturnu, političku i drugu dimenziju, što znači da politika protiv isključenosti pretpostavlja bolji pristup institucijama i drugim mehanizmima socijalne integracije " .

Većina sociologa ne poistovjećuje siromaštvo i isključenost, već siromaštvo definira kao jedan od oblika socijalne isključenosti. Ljudi mogu biti isključeni iz različitih područja društvenog života: zaposlenja, obrazovanja, stanovanja, socijalnih veza, kulture, poštovanja itd.

Cilj je borbe protiv siromaštva preraspodjela resursa, dok isključenost nastoji osigurati više od raspodjele dobara, osigurati socijalnu integraciju i participaciju.

EK definirala je socijalnu isključenost kao proces koji gura pojedince na margine društva i sprječava ih da u potpunosti sudjeluju u društvu zbog osobnog siromaštva, nedostatka osnovnih kompetencija, šansi za cjeloživotno učenje ili zbog diskriminacije. Na nju utječe niz različitih i međusobno povezanih faktora, kao što su regionalna nejednakost, nezaposlenost, slabe stručne ili socijalne vještine, nizak dohodak, loši stambeni uvjeti, pripadnost manjinskoj skupini, itd. te obuhvaća nemogućnost pojedinca da pristupi javnim službama, da sudjeluje u životu zajednice i da djeluje u društvu s osjećajem osobnog dostojanstva.

Nacionalni plan temeljem analiza stanja i stručnih izvješća o siromaštvu i socijalnoj isključenosti ističe ranjive skupine društva koje će biti obuhvaćene ovim i vezanim Nacionalnim planovima koji svojim mjerama nastoje doprinijeti socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva te segregaciji građana Republike Hrvatske:

- djeca, mladi i starije osobe te umirovljenici;

- osobe s invaliditetom;

- beskućnici;

- nezaposleni, posebice dugotrajno nezaposleni;

- samačka kućanstva, jednoroditeljske obitelji, djeca bez roditeljske skrbi, obitelji s više od dvoje djece;

- povratnici i raseljene osobe, migranti, azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom, tražitelji azila, osobe koje žive na depriviranim područjima i u ruralnim predjelima;

- nacionalne/etničke/rasne/vjerske manjine;

- zatvorenici i bivši zatvorenici, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, žrtve zločina, posebice žrtve trgovanja ljudima i žrtve obiteljskog nasilja;

- osobe zaražene HIV/AIDS-om i hepatitisom C, osobe s problemom ovisnosti o alkoholu, kocki i opojnim drogama;

- hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskog rata te članovi njihovih obitelji, kao i civilni stradalnici Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji koji su suočeni s problemima poput siromaštva, socijalne isključenosti, invaliditeta, nezaposlenosti, bolesti, neriješenog stambenog pitanja, otežanih socijalnih kontakta, bez potpore obitelji i dr.;

Problemi siromaštva i socijalne isključenosti u raznim oblicima kao i diskriminacija te segregacija od strane društva i pojedinaca pojavljuje se kod svih navedenih skupina. Pritom treba istaknuti princip kojim se trebaju voditi svi dionici u provedbi Nacionalnog plana, a koje nalaže da se u realizaciji svih mjera i aktivnosti, bez obzira na određenu ciljnu skupinu i kategoriju stanovništva ili vrstu potpore, trebaju u obzir uzeti prije svega konkretni pojedinci i njihove individualne potrebe.

Dugovječni problem s kojim se Republika Hrvatska suočava svakako je demografska situacija. Razvidno je da se broj stanovnika Hrvatske smanjuje od 1991. te se prema procjenama Eurostata broj stanovnika 2021. spustio ispod 4 milijuna stanovnika.

S istim problemom se suočava većina država članica EU, stoga je EK donijela prvo „Izvješće o demografskim promjenama“, u kojima analizira demografsku sliku EU-a te najavljuje dio rješenja.

U usporedbi s ostalim članicama EU, prema podacima Eurostata hrvatsko stanovništvo je među starijima. U Hrvatskoj je odnos stanovništva starijeg od 65 godina prema stanovništvu starom od 15 do 64 godine neznatno veći nego na razini cijele EU, 31,6% prema 31,4%, što čini otprilike tri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 ili više godina. Ovakva demografska slika nije izolirani problem Hrvatske, nego i problem država EU, stoga je EK izdala dokument „Zelenu knjigu o starenju“ u kojem se fokus stavlja na inkluziji starijeg stanovništva u radni proces.

Dodatno, sadašnja, ali i buduća demografska slika Hrvatske izrazito je nepovoljna u uvjetima ekonomske nesigurnosti i pandemije COVID-19. Hrvatska je na relativno niskom stupnju ekonomskog razvoja te ostvaruje prirodno smanjenje stanovništva s tendencijom pogoršanja i istovremeno negativni migracijski saldo s tendencijom povećanja, u kojem prednjači poglavito iseljavanje mladih osoba.

Zbog svega navedenog Hrvatska nastavlja razvijati mjere i aktivnosti kojima je cilj poboljšati kvalitetu života za obitelji, pogotovo u uvjetima pandemije bolesti COVID-19. Cilj Hrvatske je poboljšanje demografskih kretanja te sukladno tome podizanje stope ukupnog fertiliteta na 1,8 što je utvrđeno NRS-om.

Poboljšanje kvalitete života građana, kao i njihovo zadovoljstvo uvjetima života važan su preduvjet demografske revitalizacije. Reforme i ulaganja pridonijet će upravo smanjivanju rizika od siromaštva, što je nužan odgovor na društveno-ekonomske posljedice pandemije COVID-19. Prema podacima Eurostata za 2018., o zadovoljstvu uvjetima života i ukupnoj kvaliteti života, potrebno je kontinuirano podizati kvalitetu života za sve građane i usmjeriti se na poboljšanja kvalitete javnih usluga; kvalitete odgoja,  obrazovanja i poticati cjeloživotno učenje kako bi se osnažio ljudski kapital; raditi na većoj zaposlenosti, odnosno manjoj stopi nezaposlenosti; podizati kvalitetu i dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga, povećati adekvatnost socijalnih naknada i mirovina; poboljšati i osigurati primjereno stanovanje i dr.

Obzirom da pandemija COVID-19 dodatno dovodi do rizika od siromaštva i socijalnog isključivanja građana, potreban je snažan angažman svih relevantnih dionika po tom pitanju.

3.2. Analiza stanja siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj

Najnoviji pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti, dobiveni su iz podataka prikupljenih Anketom o dohotku stanovništva koja je provedena u 2020. (ADS 2020.)

Prema trenutno privremenim rezultatima Ankete, stopa rizika od siromaštva u 2020. u RH je iznosila 18,3%, a prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo je iznosio 35.124,00 kn na godinu, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece iznosio 73.761,00 kn na godinu.

Stopa rizika od siromaštva  za razdoblje 2017.-2020. prikazana je u grafikonu G-1.

Grafikon G-1 - Izvor: ADS 2017 -2020 – privremeni rezultati