1. UVOD

Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. predstavlja kontinuitet politike Vlade Republike Hrvatske u strateškom planiranju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj, nastavljajući se na Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.).

Ustavom Republike Hrvatske određeno je da je Hrvatska socijalna država te da „slabim, nemoćnima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo za podmirenje osnovnih životnih potreba".

Nacionalni je plan srednjoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značenja kojim se pobliže definira provedba ciljeva iz Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine kojom je predviđeno smanjenje stope rizika od siromaštva na 15% (prosjek EU [EU27 bez Velike Britanije] za 2019. godinu iznosio je 16,5%) u sklopu općeg cilja koji se odnosi na suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti svih ranjivih skupina. Za izradu Nacionalnog plana značajan je Razvojni smjer 2. JAČANJE OTPORNOSTI NA KRIZE, S trateški cilj 5. Zdrav, aktivan i kvalitetan život. koji obuhvaća z dravlje i zdravstvenu zaštitu; kvalitetu života starijih sugrađana; solidarnost s ranjivim društvenim skupinama ili osobama izloženim riziku od siromaštva; zaštitu dostojanstva hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji; te civilnih stradalnika Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, i prepoznaje ih kao bitne sastavnice solidarnog i prosperitetnog društva.

Sveobuhvatni pristup borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti započeo je izradom Zajedničkog memoranduma o socijalnom uključivanju (engl. Joint Inclusion Memorandum - JIM) koji su u ožujku 2007. potpisale Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada RH) i Europska komisija (u daljnjem tekstu: EK), nakon čega je uslijedilo donošenje Strategiju borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj (2014.-2020.).

Jedan od osnovnih prioriteta politike EU je suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, s posebnim naglaskom na dječje siromaštvo. U svrhu poboljšanja socijalne kohezije, te osiguravanja jednakog pristupa mogućnostima i resursima za sve građane, i  Hrvatska je uključena u niz inicijativa i aktivnosti na ovom području.

Zbog pandemije koronavirusa SARS-CoV-2 i razornih potresa koji su u 2020. pogodili Zagreb i Banovinu cjelokupno se društvo našlo pred posebnim izazovima, a posljedice će zasigurno dugoročno utjecati i na sliku siromaštva i socijalne isključenosti i biti predmetom mnogobrojnih istraživanja.

Kontinuitet javne politike usmjeren je na tri glavna prioriteta, i to: borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti, te smanjenje nejednakosti u društvu; smanjenje broja siromašnih i socijalno isključenih osoba, kao i sprečavanje nastanka novih kategorija siromašnih; uspostava koordiniranog sustava potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Pri osiguravanju uvjeta za ostvarivanje ovih prioriteta polazi se od načela nediskriminacije i poštivanja ljudskih prava uopće.

Strateški pristup rješavanju problema siromaštva i socijalne isključenosti zasniva se na europskoj i međunarodnoj politici i prati sve relevantne dokumente u ovom području.  Program održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda (u daljnjem tekstu: UN) sadrži 17 ciljeva ostvarenjem kojih bi se okončalo siromaštvo, zaštitio planet, osiguralo blagostanje i mir. Europa 2020. - Strategija za pametan, održiv i uključiv rast, Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti, te Europski stup socijalnih prava, predstavljaju putokaz prema jakoj socijalnoj Europi, pravednoj, uključivoj i punoj mogućnosti i neki su od strateških dokumenata koji su podloga budućeg djelovanja u Hrvatskoj na tom području.

Svrha je Nacionalnog plana osiguravanje uvjeta za sveobuhvatnu dijagnozu siromaštva, djelotvoran način smanjivanja siromaštva i socijalne isključenost, borba protiv segregacije na svim poljima socijalne zaštite te poboljšanje svakodnevnog života osoba u riziku od siromaštva, kao i onih koji žive u teškoj materijalnoj deprivaciji.

Nacionalnim planom su utvrđeni razvojni prioriteti za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, te su iskazane potrebe u odnosu na sve ranjive skupine u svim sustavima od značenja na ovom području.  

Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti sastoji se od sljedećih dijelova:

1. Uvod

2. Srednjoročna vizija razvoja

3. Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala

4. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom, sektorskim i višesektorskim strategijama, te dokumentima prostornog uređenja

5. Opis prioriteta javne politike u srednjoročnom razdoblju

6. Posebni ciljevi i ključni pokazatelji ishoda

7. Terminski plan provedbe projekata od strateškog značaja

8. Indikativni financijski plan

9. Praćenje i vrednovanje

10. Prilozi

Obzirom na potrebu multidisciplinarnog pristupa u području suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti za izradu Nacionalnog plana bila je zadužena radna skupina sastavljena od predstavnika tijela državne uprave nadležnih i mjerodavnih za provedbu mjera i aktivnosti; predstavnika organizacija civilnog društva, tijela javne vlasti i socijalnih partnera, a po potrebi su uključivani i/ili konzultirani predstavnici akademske zajednice, koordinatori za strateško planiranje tijela državne uprave, predstavnici tijela državne uprave nadležnih za provedbu javnih politika u područjima koja obuhvaća Nacionalni plan kao i niz drugih relevantnih dionika.

U svrhu izrade ovog plana koristilo se podacima Državnog zavoda za statistiku, Eurostata, podacima iz izvješća tijela državne i javne vlasti, izvješća i analiza organizacija civilnog društva i drugim važnim podacima.

Zakonska osnova za donošenje Nacionalnog plana je Odluka o utvrđivanju akata strateškog planiranja povezanih s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova EU u razdoblju od 2021. do 2027. godine, rokova donošenja i tijela zaduženih za njihovu izradu , koju je na sjednici održanoj dana 14. listopada 2020. donijela Vlada RH.

Temeljem Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. - 2027. izradit će se dva provedbena dokumenta - Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. - 2024. i Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2025. - 2027. Navedenim će se dokumentima definirati mjere u području borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, radi ostvarenja posebnih ciljeva iz Nacionalnog plana.

2. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

U nastavku slijedi prikaz siromaštva i socijalne isključenosti, te analiza postojećeg stanja prema programskim područjima od značenja za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti. Ujedno su prikazane utvrđene razvojne potrebe i potencijali na koja se usmjerava pozornost u narednom razdoblju.

3.1 Siromaštvo i socijalna isključenost

Pojmovi siromaštva i socijalne isključenosti međusobno su ovisni i povezani, iako nužno ne uvjetuju jedno drugo. Iako se siromaštvo ne poistovjećuje sa socijalnom isključenosti, ono se najčešće smatra njegovim najčešćim uzrokom i oblikom.

Ljudi su siromašni ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti isključuju iz aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u društvu. Siromaštvo se tako očituje na različite načine, među kojima su nedostatak dohotka i sredstava potrebnih da se osigura održiva egzistencija, glad i neuhranjenost, slabo zdravlje, nedostupnost ili ograničena dostupnost obrazovanja i drugih temeljnih usluga, povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i neodgovarajući stambeni uvjeti, nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i izolacija.

Višedimenzionalnost siromaštva očituje se u stanju koje obilježava dugotrajna ili stalna uskraćenost resursa, sposobnosti, mogućnosti izbora, sigurnosti i moći koje su nužne za odgovarajući životni standard i ostvarenje drugih građanskih, ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih prava .

Pojam siromaštva se uglavnom definira kao oskudica materijalnih ili novčanih sredstava.

Pojam socijalne isključenosti predstavlja šire značenje koje " valja razumjeti kao razmjerno trajnu, višestruko uvjetovanu i višedimenzionalnu depriviranost pojedinca ", odnosno " podrazumijeva više od nedostatka novca ili materijalnih dobara, te osim ekonomske uključuje socijalnu, kulturnu, političku i drugu dimenziju, što znači da politika protiv isključenosti pretpostavlja bolji pristup institucijama i drugim mehanizmima socijalne integracije " .

Većina sociologa ne poistovjećuje siromaštvo i isključenost, već siromaštvo definira kao jedan od oblika socijalne isključenosti. Ljudi mogu biti isključeni iz različitih područja društvenog života: zaposlenja, obrazovanja, stanovanja, socijalnih veza, kulture, poštovanja itd.

Cilj je borbe protiv siromaštva preraspodjela resursa, dok isključenost nastoji osigurati više od raspodjele dobara, osigurati socijalnu integraciju i participaciju.

EK definirala je socijalnu isključenost kao proces koji gura pojedince na margine društva i sprječava ih da u potpunosti sudjeluju u društvu zbog osobnog siromaštva, nedostatka osnovnih kompetencija, šansi za cjeloživotno učenje ili zbog diskriminacije. Na nju utječe niz različitih i međusobno povezanih faktora, kao što su regionalna nejednakost, nezaposlenost, slabe stručne ili socijalne vještine, nizak dohodak, loši stambeni uvjeti, pripadnost manjinskoj skupini, itd. te obuhvaća nemogućnost pojedinca da pristupi javnim službama, da sudjeluje u životu zajednice i da djeluje u društvu s osjećajem osobnog dostojanstva.

Nacionalni plan temeljem analiza stanja i stručnih izvješća o siromaštvu i socijalnoj isključenosti ističe ranjive skupine društva koje će biti obuhvaćene ovim i vezanim Nacionalnim planovima koji svojim mjerama nastoje doprinijeti socijalnom uključivanju i smanjenju siromaštva te segregaciji građana Republike Hrvatske:

- djeca, mladi i starije osobe te umirovljenici;

- osobe s invaliditetom;

- beskućnici;

- nezaposleni, posebice dugotrajno nezaposleni;

- samačka kućanstva, jednoroditeljske obitelji, djeca bez roditeljske skrbi, obitelji s više od dvoje djece;

- povratnici i raseljene osobe, migranti, azilanti, stranci pod supsidijarnom zaštitom, tražitelji azila, osobe koje žive na depriviranim područjima i u ruralnim predjelima;

- nacionalne/etničke/rasne/vjerske manjine;

- zatvorenici i bivši zatvorenici, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, žrtve zločina, posebice žrtve trgovanja ljudima i žrtve obiteljskog nasilja;

- osobe zaražene HIV/AIDS-om i hepatitisom C, osobe s problemom ovisnosti o alkoholu, kocki i opojnim drogama;

- hrvatski branitelji i stradalnici iz Domovinskog rata te članovi njihovih obitelji, kao i civilni stradalnici Domovinskog rata i članovi njihovih obitelji koji su suočeni s problemima poput siromaštva, socijalne isključenosti, invaliditeta, nezaposlenosti, bolesti, neriješenog stambenog pitanja, otežanih socijalnih kontakta, bez potpore obitelji i dr.;

Problemi siromaštva i socijalne isključenosti u raznim oblicima kao i diskriminacija te segregacija od strane društva i pojedinaca pojavljuje se kod svih navedenih skupina. Pritom treba istaknuti princip kojim se trebaju voditi svi dionici u provedbi Nacionalnog plana, a koje nalaže da se u realizaciji svih mjera i aktivnosti, bez obzira na određenu ciljnu skupinu i kategoriju stanovništva ili vrstu potpore, trebaju u obzir uzeti prije svega konkretni pojedinci i njihove individualne potrebe.

Dugovječni problem s kojim se Republika Hrvatska suočava svakako je demografska situacija. Razvidno je da se broj stanovnika Hrvatske smanjuje od 1991. te se prema procjenama Eurostata broj stanovnika 2021. spustio ispod 4 milijuna stanovnika.

S istim problemom se suočava većina država članica EU, stoga je EK donijela prvo „Izvješće o demografskim promjenama“, u kojima analizira demografsku sliku EU-a te najavljuje dio rješenja.

U usporedbi s ostalim članicama EU, prema podacima Eurostata hrvatsko stanovništvo je među starijima. U Hrvatskoj je odnos stanovništva starijeg od 65 godina prema stanovništvu starom od 15 do 64 godine neznatno veći nego na razini cijele EU, 31,6% prema 31,4%, što čini otprilike tri radno sposobne osobe na svaku osobu u dobi od 65 ili više godina. Ovakva demografska slika nije izolirani problem Hrvatske, nego i problem država EU, stoga je EK izdala dokument „Zelenu knjigu o starenju“ u kojem se fokus stavlja na inkluziji starijeg stanovništva u radni proces.

Dodatno, sadašnja, ali i buduća demografska slika Hrvatske izrazito je nepovoljna u uvjetima ekonomske nesigurnosti i pandemije COVID-19. Hrvatska je na relativno niskom stupnju ekonomskog razvoja te ostvaruje prirodno smanjenje stanovništva s tendencijom pogoršanja i istovremeno negativni migracijski saldo s tendencijom povećanja, u kojem prednjači poglavito iseljavanje mladih osoba.

Zbog svega navedenog Hrvatska nastavlja razvijati mjere i aktivnosti kojima je cilj poboljšati kvalitetu života za obitelji, pogotovo u uvjetima pandemije bolesti COVID-19. Cilj Hrvatske je poboljšanje demografskih kretanja te sukladno tome podizanje stope ukupnog fertiliteta na 1,8 što je utvrđeno NRS-om.

Poboljšanje kvalitete života građana, kao i njihovo zadovoljstvo uvjetima života važan su preduvjet demografske revitalizacije. Reforme i ulaganja pridonijet će upravo smanjivanju rizika od siromaštva, što je nužan odgovor na društveno-ekonomske posljedice pandemije COVID-19. Prema podacima Eurostata za 2018., o zadovoljstvu uvjetima života i ukupnoj kvaliteti života, potrebno je kontinuirano podizati kvalitetu života za sve građane i usmjeriti se na poboljšanja kvalitete javnih usluga; kvalitete odgoja,  obrazovanja i poticati cjeloživotno učenje kako bi se osnažio ljudski kapital; raditi na većoj zaposlenosti, odnosno manjoj stopi nezaposlenosti; podizati kvalitetu i dostupnost zdravstvenih i socijalnih usluga, povećati adekvatnost socijalnih naknada i mirovina; poboljšati i osigurati primjereno stanovanje i dr.

Obzirom da pandemija COVID-19 dodatno dovodi do rizika od siromaštva i socijalnog isključivanja građana, potreban je snažan angažman svih relevantnih dionika po tom pitanju.

3.2. Analiza stanja siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj

Najnoviji pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti, dobiveni su iz podataka prikupljenih Anketom o dohotku stanovništva koja je provedena u 2020. (ADS 2020.)

Prema trenutno privremenim rezultatima Ankete, stopa rizika od siromaštva u 2020. u RH je iznosila 18,3%, a prag rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo je iznosio 35.124,00 kn na godinu, dok je za kućanstvo s dvije odrasle osobe i dvoje djece iznosio 73.761,00 kn na godinu.

Stopa rizika od siromaštva  za razdoblje 2017.-2020. prikazana je u grafikonu G-1.

Grafikon G-1 - Izvor: ADS 2017 -2020 – privremeni rezultati

Pokazatelj, osobe u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u 2020. iznosio je 23,2% te je prikazan u grafikonu G-2. za razdoblje 2017.-2020.

Grafikon G-2 - Izvor: ADS 2017 -2020 – privremeni rezultati

Navedeni podaci ukazuju na sljedeće:

- Stopa rizika od siromaštva u 2020. ostala je nepromijenjena u odnosu na godinu ranije (2019.), kada je također iznosila 18,3% (grafikon G-1), odnosno u 2020. u RH u riziku od siromaštva živjelo je 720.091 osoba što je 17.395 manje nego u 2019. Iako je stopa u 2020. u odnosu na 2019. ostala nepromijenjena, broj osoba u riziku od siromaštva se smanjio, što je odraz manjeg broja ukupne populacije stanovništva za izračun stope u odnosu na 2019. godinu.

- Prema pokazatelju Osobe u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u 2020. (Grafikon G-2) 23,2% ili 913.722 osoba u RH su bile u riziku od siromaštva ili teškoj materijalnoj deprivaciji ili su živjele u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada. To je smanjenje u odnosu na 2019. kada je ovaj pokazatelj iznosio 23,3% ili 938.806 osoba.

Pokazatelji Stopa rizika od siromaštva i Osobe u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti na razini regija ne objavljuju se u privremenim rezultatima Ankete. Ti podaci su trenutno dostupni za 2019. godinu, gdje ukazuju na regionalnu nejednakost u životnom standardu u RH. Stopa rizika od siromaštva je 3,3 postotna poena viša u Kontinentalnoj Hrvatskoj nego u Jadranskoj Hrvatskoj, a postotak osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, viši je u Kontinentalnoj Hrvatskoj za 1,9 postotnih poena.

Na razini regija NUTS2, stopa rizika od siromaštva za regiju Jadranska Hrvatska u 2019. godini iznosila je 16,1%, dok je za Kontinentalnu Hrvatsku iznosila 19,4%. Pokazatelj Osobe u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti za Jadransku Hrvatsku u 2019. godini iznosio je 22,0%, a za Kontinentalnu Hrvatsku 23,9%.

Specijalizirana istraživanja ipak daju nijansiraniju sliku i upućuju na osobito ranjive skupine. Tako, primjerice Studija dobrobiti djece ukazuje kako ˝Rizik od siromaštva predškolske djece ovisi prvenstveno o zaposlenosti, obrazovanju i zdravstvenom statusu roditelja, vrsti naselja u kojem žive, tipu obitelji i broju ovisne djece. Više, iznadprosječne stope relativnog siromaštva imaju predškolska djeca iz kućanstava bez zaposlenih osoba, iz jednoroditeljskih obitelji i obitelji s većim brojem ovisne djece te iz seoskih naselja.˝

Nacionalno istraživanje položaja pripadnika romske nacionalne manjine, izrađeno na iznimno velikom uzorku , ukazuje kako je p rema stopi relativnog siromaštva, 92,3% Roma u Republici Hrvatskoj siromašno , dok oko 70 % obitelji romske nacionalne manjine živi u ekstremnom siromaštvu . Najviše romskih kućanstava ispod praga rizika od siromaštva nalazi se na području Središnje Hrvatske (97,5%) i Slavonije (97,3%), potom slijedi Međimurje (96,4%) i Sjeverna Hrvatska (94,9%), a zatim Zagreb i okolica (77,7%) te Istra i Primorje (76,8%) .  

Kako trenutno nisu dostupni podaci za pokazatelje Stopa rizika od siromaštva i Osobe u riziku od siromaštva prema zemljama u EU za 2020. godinu, u grafikonima niže može se vidjeti usporedba oba indikatora sa zemljama EU u 2019. godini.

Ako stopu rizika od siromaštva u RH usporedimo sa zemljama EU, vidimo da je u 2019. Hrvatska s 18,3% bila osma zemlja s najvećom stopom rizika od siromaštva u EU, što je lošije od prosjeka EU, koji je iznosio 16,5% (trenutno procijenjeni podatak).

Grafikon G-5

Izvor: Eurostat, 17.12.2020.

Postotak osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u zemljama EU prikazan je u grafikonu G-6 i pokazuje da je u 2019. Hrvatska s 24,3% bila deveta zemlja s najvećim postotkom osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU. Prosjek EU iznosio je 20,9% (trenutno procijenjeni podatak).

Grafikon G-6

Izvor: Eurostat, 17.12.2020.

3.2.1. Analiza stanja po programskim područjima:

1. Zdravstvena zaštita

Zdravstvena zaštita obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu, rehabilitaciju i palijativnu skrb.

Standard zdravstvene zaštite u Hrvatskoj je općenito zadovoljavajući, uz prisutnu bolju kvalitetu zdravstvenih usluga u gradovima i većim mjestima. Međutim, standard zdravstvenih usluga u udaljenim i rubnim područjima i na otocima je ograničen.

Zdravstvena zaštita regulirana je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti te nizom podzakonskih akata i strateških dokumenata. Zakon o zdravstvenoj zaštiti omogućuje da svaka osoba uključujući i osobe socijalno osjetljivih skupina,  imaju pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja.  

Mrežom javne zdravstvene službe utvrđen je broj potrebnih zdravstvenih timova i kapaciteta po djelatnostima na cijelom području Hrvatske, a uključuje i slabo dostupna, izolirana i udaljena područja. Obvezno zdravstveno osiguranje detaljno je uređeno Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju , dok se odredbama Zakona o dobrovoljnom  zdravstvenom osiguranju , između ostaloga, uređuje i ostvarivanje prava na policu dopunskog zdravstvenog osiguranja čija se premija plaća iz sredstava Državnog proračuna osobama s utvrđenim minimalnim iznosom primanja - prihodovnim cenzusom, i na taj način se zalaže za osobe socijalno osjetljive skupine.

Demografske i druge značajke Hrvatske značajno utječu i na zdravstveni sustav. Prema Popisu stanovništva, kućanstava i stanova 2011. u Hrvatskoj je prebivalo 4.284.889 stanovnika, a prema procjenama sredinom 2019. godine 4.065.253 stanovnika. Na ukupno kretanje broja stanovnika utjecalo je dugogodišnje smanjivanje broja rođenih, porast smrtnosti mlađih dobnih skupina tijekom rata i negativni migracijski trendovi u prošlom desetljeću. Od 1991. Hrvatska ulazi u depopulacijsku fazu prirodnog kretanja. U 2019. je rođeno 36.135 djece, umrle su 51.794 osobe te je umrlih više nego živorođenih za 15.659 stanovnika. Natalitetna stopa je iznosila 8,9/1.000, mortalitetna 12,7/1.000, stopa općeg fertiliteta 42/1.000, a negativna stopa prirodnog kretanja - 3,9.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u 2019. je očekivano trajanje života za oba spola 78,5 godina, za žene 81,6 godina, a za muškarce 75,4 godine. U 2019. je umrlo 143 dojenčadi ili 4,0/1.000 živorođenih, ukupno su u 2019. godini zabilježene 51.794 umrle osobe u Hrvatskoj.

Siromaštvo i slabo zdravlje značajno su povezani. Smanjenje segregacije i nejednakosti iz perspektive zdravstvenog sustava ima za cilj reduciranje nejednakosti dvojakim učinkom: podizanjem kvalitete i dostupnosti zdravstvenih usluga te smanjenjem nejednakosti u prihodu, znanju, dostupnosti zdravstvene zaštite, zdravlju i sl.

U odnosu na bolničku zdravstvenu zaštitu, zdravstveni sustav se transformira i prilagođava potrebama pacijenata. Starenjem populacije i porastom broja kroničnih nezaraznih bolesti, među koje se ubrajaju i onkološke bolesti, povećavaju se potrebe za  dugotrajnim liječenjem i palijativnom skrbi  e tome treba prilagoditi i bolničke kapacitete odnosno reorganizirati pružanje bolničke zdravstvene zaštite.

2. Odgoj i obrazovanje

Ministarstvo znanosti i obrazovanja podupire ukupni razvoj Hrvatske, između ostaloga, osiguravanjem uvjeta za odgoj i obrazovanje te kontinuiranim unapređenjem inkluzivnog obrazovanja od ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog do visokog sustava odgoja i obrazovanja donošenjem zakonskih i podzakonskih akata ( Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju , te osiguravanjem uvjeta za njihovu provedbu sukladno zahtjevima i potrebama ranjivih skupina djece/učenika, a u svrhu borbe protiv segregacije i izjednačavanja mogućnosti za njihovo potpuno uključivanje u život zajednice kojoj pripadaju tijekom i nakon završetka njima primjerenog školovanja te podizanja kvalitete njihovog života.

Rani i predškolski odgoj i obrazovanje reguliran je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju ; osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje regulirano je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi , Zakonom o strukovnom obrazovanju  i Zakonom o umjetničkom obrazovanju te visoko obrazovanje Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju .

Prema podacima " Šer - Školski e-Rudnik "  u školskoj godini 2020/2021 ukupno je u 920 redovnih osnovnih škola uključeno 314.192 učenik te u 400 redovnih srednjih škola ukupno 144.156 učenika. Najveći postotak od ukupnog broja učenika je u Gradu Zagrebu 21,43%, u Splitsko-dalmatinskoj županiji 11,7%, slijede Zagrebačka, Osječka i Primorsko-goranska županija sa oko 6% dok su od ukupnog broja učenika u najmanjem postotku Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska sa nešto manje od 2% te najmanji udio od 0,91% ima Ličko-senjska županija.

Izvor: Hrvatska.eu – Zemlja i ljudi - Shema obrazovnog sustava

Odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj danas se ostvaruje u više od 1.800 ustanova (bez područnih škola i ustanova za obrazovanje odraslih), a u njemu sudjeluje oko 800.000 polaznika (djece, učenika, studenata) i više od 62.400 učitelja (odgojitelja, profesora). U školski sustav neposredno je uključeno više od 20% građana.

U kontekstu visokog obrazovanja, u provedbi je Nacionalni plan za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj 2019.-2021 . te je u izradi novi Nacionalni plan za razdoblje od 2022.-2024. Također, Ministarstvo znanosti i obrazovanja godišnje dodjeljuje stipendije studentima slabijeg socioekonomskog statusa.

Dodatno, sukladno Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i Zakonu o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rada Ministarstvo hrvatskih branitelja poduzima mjere usmjerene na osiguravanje preduvjeta za obrazovanje u cilju osiguranja jednakih mogućnosti školovanja za ranjive skupine učenika iz braniteljsko-stradalničke populacije, kako bi im obrazovanje bilo dostupnije, osobito osobama sa slabijim imovinskim statusom. Zbog toga je propisano pravo na besplatne udžbenike za potrebe redovitog školovanja u srednjim školama te redovitog ili izvanrednog školovanja na visokim učilištima.

3. Zapošljavanje i pristup zapošljavanju

Zapošljavanje i pristup zapošljavanju jedno je od značajnijih programskih područja, putem kojeg se može doprinijeti smanjenju stope rizika od siromaštva i općenito suzbijanju segregacije na ovom području, a uređeno je prvenstveno Zakonom o tržištu rada , zatim Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom kao sustavna podrška osobama s invaliditetom, Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je uspostavio Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za prepoznavanje i usklađivanje ponude i potražnje na tržištu rada kroz standarde zanimanja i standarde kvalifikacija i na njima utemeljene obrazovne ponude. Hrvatski kvalifikacijski okvir ima reformsku ulogu u sustavu obrazovanja što uključuje: obrazovne programe temeljene na ishodima učenja, transparentne kriterije ocjenjivanja ishoda učenja, razvoj sustava i procedura za vrednovanje i priznavanje neformalnog i informalnog učenja, osnaživanje i daljnji razvoj cjeloživotnog učenja te osiguravanje kvalitete stjecanja svih kvalifikacija.

Prosječni broj evidentiranih nezaposlenih osoba na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u 2020. iznosio je 150.824. U prosincu 2020. taj je broj iznosio 159.845, dok je je stopa registrirane nezaposlenosti za prosinac 2020. iznosila 9,5%. U usporedbi s istim razdobljem 2019. (131.753 nezaposlene osobe, stopa registrirane nezaposlenosti 7,9%) bilježimo rast nezaposlenosti što se može povezati s pandemijom virusa COVID-19.

Broj dugotrajno nezaposlenih osoba u 2020. još je visok te ukazuje na činjenicu nužne aktivacije. Istodobno se broj mladih nezaposlenih osoba povećao u odnosu na 2019., čemu je svako značajno doprinijela i pandemija izazvana koronavirusom. U razdoblju od 2018. do 2020., stopa zaposlenosti se povećala što odgovara činjenici povećanja stope aktivnosti u tom razdoblju. Hrvatska bilježi stopu aktivnosti stanovništva od 72,7% u odnosu na EU27 od 78,2% u 3Q 2020. te stopu zaposlenosti od 67,8% za Hrvatsku u odnosu na stopu EU27 od 72,5% u 3Q 2020. Međutim, stopa zaposlenosti mladih se u promatranom razdoblju, smanjila.

Prema najčešćem statusu u aktivnosti, u 2019. stopa rizika od siromaštva bila je najviša za nezaposlene osobe i iznosila je 45,3%.

Uočen je značajan nesklad ponude i potražnje na tržištu rada zbog nedostatka potrebnih znanja i vještina radne snage. Navedeni problem je posebno izražen kod ranjivih skupina kojima je potrebna dodatna podrška kako bi se brzo i uspješno integrirali na tržište rada i uklonila njihova segregacija. Jedan od faktora koji utječu na nedostatak potrebnih znanja i vještina je niska stopa sudjelovanja u obrazovanju odraslih, kao i nedovoljno razvijena svijest o važnosti cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja i razvoja karijere.

Aktivna politika zapošljavanja važan je instrument za uključivanje na tržište rada te je usmjerena na one skupine nezaposlenih osoba koje su zbog niza razloga u nepovoljnom položaju na tržištu rada s posebnim naglaskom na mlade, starije, dugotrajno nezaposlene, niskokvalificirane i neaktivne osobe te žene. Aktivnim mjerama zapošljavanja omogućuje se prelazak iz nezaposlenosti u svijet rada pomoću obrazovanja, stjecanja radnog iskustva na radnom mjestu, javnih radova, potpora za zapošljavanje i samozapošljavanje.

Također, na osnovi Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji Ministarstvo hrvatskih branitelja provodi program usmjeren na zapošljavanje hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji putem mjera aktivne politike zapošljavanja socijalnog uključivanja i podizanja konkurentnosti na tržištu s ciljem prilagodljivosti tržištu rada, rješavanja problema nezaposlenosti braniteljsko-stradalničke populacije, pružanja podrške u razvoju poslovanja, postizanju veće konkurentnosti i učinkovitosti te predstavljanju i plasmanu proizvoda i usluga, kao i povezivanju s partnerima važnim za poslovanje.  

4. Mirovinski sustav

Mirovinski sustav sastavni je element sustava socijalne sigurnosti nužne za održanje i razvoj društva. Od 2002. u Republici Hrvatskoj uspostavljen je tzv. trostupni mirovinski sustav. Uz sustav generacijske solidarnosti (I. stup), koji je uređen Zakonom o mirovinskom osiguranju , uveden je i sustav individualne kapitalizirane štednje u vidu obveznog (II. stup) i dobrovoljnog (III. stup) mirovinskog osiguranja, koji je uređen Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima , Zakonom o dobrovoljnim mirovinskim fondovima i Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima . Zakonom o mirovinskom osiguranju osiguravaju se prava za slučaju nastalog rizika starosti, invaliditeta i smrti osiguranika ili korisnika mirovine (obiteljska mirovina). Sustav generacijske solidarnosti osnovan je na načelu uzajamnosti, prema kojem se uspostavlja ovisnost visine mirovine o dužini mirovinskog staža i visini ostvarenih plaća, kao i načelu solidarnosti prema kojem se odvija redistribucija dohotka radi ostvarenja socijalne pravde u cilju osiguranja donje i gornje razine prava kroz institut najniže i najviše mirovine. Zakonom o mirovinskom osiguranju uspostavljen je sustav kojim je ustanovljeno jamstvo države za potpuno i pravodobno ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja, mehanizmi financiranja mirovinskog sustava i instrumenti za namirenje dostatnih sredstava za financiranje stečenih prava iz mirovinskog osiguranja.

Projekcije stanovništva pokazuju tendenciju pada stanovništva s 4,08 milijuna u 2020. na 3,39 milijuna do 2050. uz povećanje udjela stanovništva starijeg od 65 godina s 21,1% na 30,2%. Omjer populacije starije od 65 godina u odnosu na populaciju dobi 15-64 će se dodatno pogoršati, s 32,6% u 2020. na 52,5% u 2050. Projekcije za Hrvatsku su blago iznad projekcija za prosjek EU . Isto tako, stopa rizika od siromaštva starijih osoba u RH je znatno viša od prosjeka EU. U 2019. za osobe sa 65 i više godina iznosila je 30,1%, dok je EU prosjek 16,1%, a za osobe sa 75 i više godina iznosila je 34,9%, dok je prosjek u EU 17,2%. U starijoj populaciji naročito su ugrožene žene čiji je rizik od siromaštva znatno viši, te je za žene sa 65 i više godina iznosio 33,6 %, dok je za žene sa 75 i više godina iznosio 40 % (Izvor: DZS, ADS 2019). Među ovom populacijom najveći je broj udovica korisnica obiteljskih mirovina kojima je mirovina jedini izvor prihoda.

Sustav uz produljenje prosječnog životnog vijeka dodatno opterećuju i relativno kratak mirovinski staž, nepovoljan omjer osiguranika i umirovljenika te indeksacija mirovina. Usprkos reformi iz 2019. u okviru koje je cjelovito unaprijeđen mirovinski sustav te je ostvaren napredak u poboljšanju razine adekvatnosti mirovina i dalje je posebno značajan broj umirovljenika s niskim mirovinama u kategoriji korisnika obiteljskih mirovina, a u ukupnoj strukturi korisnika mirovine isti je vezan isključivo uz kratko razdoblje navršenog mirovinskog staža. Ukupna prosječna mirovina u Republici Hrvatskoj je u prosincu 2020. godine iznosila 2.874,55 kn, dok je prosječna obiteljska mirovina ostvarena prema općim mirovinskim propisima u prosincu 2020. iznosila 2.280,37 kn, a njezin udio u prosječnoj neto plaći 34,89%.

Trenutno je u Hrvatskoj više od 268.000 korisnika najniže mirovine, s prosječnom mjesečnom mirovinom od 1.882,65 kuna. Korisnici najniže mirovine već sada u prosjeku primaju mirovinu koja je 56% veća od njihove mirovine koja bi im pripadala na temelju uplaćenih doprinosa. Posebno ističemo da je od 1. srpnja 2019. najniža mirovina, uz redovno usklađivanje koje se provodi dva puta godišnje, dodatno povećana za 3,13% u cilju povećanja adekvatnosti mirovina.

S ciljem smanjivanja siromaštva i segregacije starijih osoba koje ne ostvaruju mirovinu, donesen je Zakon o nacionalnoj naknadi za starije osobe koji je stupio na snagu 1.1.2021., a kojim se u bitnom osiguravaju novčana primanja za hrvatske državljane starije od 65 godina života. Procjenjuje se kako u Hrvatskoj približno 20 tisuća starijih osoba (većinom žena) nije ispunilo minimalne uvjete mirovinskog osiguranja od 15 godina za ostvarenje mirovine. Gotovo sigurno su to najsiromašnije osobe u Hrvatskoj.

5. Stambeno zbrinjavanje

Izvor: Državni zavod za statistiku, ADS

Izvor: Državni zavod za statistiku, ADS

Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanja nositelj je mjera stambenog zbrinjavanja na potpomognutim područjima i područjima posebne državne skrbi u okviru kojih predlaže, organizira, provodi i nadzire provedbu stambenog zbrinjavanja s ciljem poticanja povratka, ostanka i naseljavanja stanovništva na tim područjima što pridonosi demografskom i gospodarskom razvoju tih područja.

Vezano za razvojni izazov nepostojanja zasebnih poticajnih programa stambenog zbrinjavanja na otocima Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje suglasan je za poticanje pokretanja poslova proširivanja teritorijalne nadležnosti Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima i na otoke.

Stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima temelji se na Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima . Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje osigurava i provodi nacionalni stambeni program i program obnove, upravlja i gospodari nekretninama u državnom vlasništvu, osigurava stambeni smještaj, provodi regionalno stambeno zbrinjavanje (međunarodni program, partnerstvo s četiri države), rješava stambena pitanja osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom, provodi modele izvanrednog stambenog zbrinjavanja zbog izvanrednih okolnosti, stambeno zbrinjava bivše nositelje stanarskog prava, kadrove za čijim radom postoji posebno iskazana potreba i osobe žrtve nasilja u obitelji, poboljšava stambene uvjete za romsku nacionalnu manjinu, te gradi ili obnavlja kuće u vlasništvu Hrvata u Bosni i Hercegovini. Uz redovne aktivnosti kontinuirano se provode mjere vezano za stavljanje u funkciju slobodnih stanova u vlasništvu Republike Hrvatske (rješavanje stambenih problema kroz alate poticanja povratka, ostanak i naseljavanje stanovništva), kao i aktivnosti osiguravanja privremenog smještaja osobama koje su ostale bez stambenih objekata na područjima pogođenim potresom, a koje nemaju mogućnost neovisno o drugima osigurati odgovarajući smještaj.

Dodatno, Ministarstvo hrvatskih branitelja temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, provodi postupak stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata i dragovoljaca iz Domovinskog rata koji su u borbenom sektoru proveli najmanje dvije godine i to dodjelom stana, dodjelom stambenog kredita i dodjelom bespovratne financijske potpore.

6. Socijalna skrb

Socijalna skrb je organizirana djelatnost od javnog interesa za Republiku Hrvatsku čiji je cilj pružanje pomoći osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima za unaprjeđenje kvalitete života i osnaživanja. Regulirana je prvenstveno Zakonom o socijalnoj skrbi . Obiteljsko pravna zaštita regulirana je Obiteljskim zakonom . Od posebnog značaja su i Zakon o udomiteljstvu , Zakonom o volonterstvu , Zakonom o humanitarnoj pomoći te nizom podzakonskih akata i strateških dokumenata. Osim navedenih propisa, socijalna skrb ostvaruje se i sukladno općim aktima jedinica područne (regionalne) i/ili lokalne samouprave.

Socijalna skrb uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba svima koji ih sami ne mogu podmiriti, kao i stručnu podršku pojedincu, obitelji i skupinama u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja u samostalnom zadovoljavanju životnih potreba, te njihovog aktivnog uključivanja u društvo. Pravo na život u zajednici uz suzbijanje segregacije predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava.

U svrhu osiguravanja građana od rizika siromaštva Zakonom o socijalnoj skrbi osiguravaju se novčane naknade: zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, pravo na troškove ogrjeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratne naknade, naknade u vezi s obrazovanjem (udžbenici i oprema za školu, školski prijevoz, školarina za redovito studiranje), osobna invalidnina, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknada do zaposlenja te naknada za ugroženog kupca energenta, kao i različite socijalne usluge.

Zajamčenu minimalnu naknadu kao osnovno socijalno pravo sa svrhom suzbijanja siromaštva u 2020. godini koristilo je ukupno 57.450 osoba, od toga 23.258 samaca i 34.194 članova kućanstva dok je u ožujku 2021. evidentirano ukupno 56.908 osoba, od toga 23.106 samaca i 33.804 članova kućanstva.

Prava u sustavu socijalne skrbi sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi može ostvariti hrvatski državljanin s prebivalištem u Hrvatskoj, stranac i osoba bez državljanstva sa stalnim boravkom u Hrvatskoj. Prava može ostvariti i stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima, azilant i član njihove obitelji koji zakonito boravi u Hrvatskoj. U iznimnim slučajevima pravo na jednokratnu naknadu i privremeni smještaj mogu ostvariti i druge osobe.

Sustav socijalne skrbi dodatno se osnažuje i volonterstvom. Prema Izvješćima o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja, raste broj izvješća o volontiranju, kao i broj prijavljenih volontera: u 2019. u Hrvatskoj je povećan broj zaprimljenih izvješća o organiziranom volontiranju za 0.3% kao i broj prijavljenih volontera za 3% u odnosu na 2018., dok je broj sati volontiranja smanjen za 6% u odnosu na 2018. Ukupno je bilo 64.280 volontera koji su odradili više od 3 milijuna volonterskih sati u vrijednosti od više od 16 milijuna kuna što predstavlja značajan doprinos društveno-ekonomskom razvoju.

Važno je istaknuti i prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći koje sukladno Zakonu podrazumijeva prikupljena i pružena materijalna i financijska dobra i humanitarne aktivnosti u svrhu zaštite i spašavanja žrtava katastrofa i velikih nesreća te žrtava kriza izazvanih ljudskim djelovanjem, kao i podmirivanja potreba socijalno osjetljivih skupina. Prema evidenciji Ministarstva, od stupanja na snagu Zakona 1.11.2015. do 1.4.2021. nadležna upravna tijela u županijama odnosno Gradu Zagrebu, izdala su ukupno 1.899 rješenja kojim se odobrava provođenje humanitarnih akcija u Republici Hrvatskoj. U istom razdoblju evidentirano je 218 neprofitnih pravnih osoba kojima su, od strane istih upravnih tijela, izdana rješenja kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći.

Prema podacima nadležnih upravnih tijela u županijama odnosno Gradu Zagrebu, u  2019., izdana su 423 rješenja kojim se odobrava provođenje humanitarnih akcija u Hrvatskoj, dok su u istoj godini evidentirane 222 neprofitne pravne osobe kojima su izdana rješenja kojim se odobrava stalno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći. Vrijednost ukupno prikupljene humanitarne pomoći iznosila je 154.025.088,05 kuna, dok je vrijednost ukupno pružene humanitarne pomoći iznosila 127.685.811,84 kuna. Humanitarna pomoć u 2019. godini dodijeljena je 296.438 korisnika.

Ministarstvo hrvatskih branitelja temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji provodi skrb za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, kojim se uređuju njihova prava te uvjeti i način ostvarivanja tih prava radi dostojanstvenog vrednovanja njihove uloge u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kako bi se pridonijelo nadogradnji sustava skrbi o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji te civilnim stradalnicima Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, Ministarstvo inicira i provodi veći broj projekata sufinanciranih, između ostalog, i sredstvima EU fondova, a  usmjerenih poboljšanju njihove kvalitete življenja. Radi se o sufinanciranju projekata udruga iz Domovinskog rata koje se odnose na psihosocijalno osnaživanje i pružanje izvaninstitucionalnih usluga braniteljsko-stradalničkoj populaciji, izgradnji veteranskih centara te provedbi programa psihosocijalne i savjetodavne pomoći koja prati specifične potrebe i probleme braniteljsko-stradalničke populacije, uzimajući u obzir njihovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, iskustva ratnih stradanja, utjecaj dugotrajne izloženosti intenzivnim stresorima, tjelesni invaliditet, ali i narušeni socioekonomski status.  

7. Razvoj civilnog društva

Područje razvoja civilnoga društva utemeljeno je na Nacionalnom planu stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva za razdoblje od 2021. do 2027. kojim se izražava politika Vlade Republike Hrvatske, odnosno ciljevi koji se žele ostvariti u području normativnog, financijskog i institucionalnog okruženja za razvoj civilnoga društva te potpore djelovanju organizacija civilnoga društva kao važnih čimbenika društveno-ekonomskog razvoja Republike Hrvatske, ali i oblikovanja i provedbe EU i međunarodnih politika. U Nacionalnom planu zastupljene su i relevantne mjere i aktivnosti koje će doprinositi smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti građana.

Organizacije civilnog društva značajno doprinose društveno-ekonomskom razvoju Republike Hrvatske te pružaju usluge ranjivim skupinama građana, volontiraju i osmišljavaju inovativna rješenja za probleme uzrokovane krizama, poput pandemije. Djelovanje organizacija civilnoga društva u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti je značajno i nezamjenjivo. Organizacije civilnoga društva prepoznate su kao ključni akteri u pružanju različitih tipova socijalnih usluga, poput skrbi za starije i nemoćne osobe te osobe s invaliditetom, rada s ranjivim društvenim skupinama, rehabilitacije ovisnika i žrtava obiteljskog nasilja, skrbi za djecu, savjetovanja i psihološke skrbi za mlade, ekonomske reintegracije i zapošljavanja osoba s invaliditetom i ranjivih društvenih skupina, ostalih socijalnih usluga koje obuhvaćaju skrb u zajednici, usluge smještaja, osobne asistencije, humanitarne usluge, usluge socijalnih samoposluga, usluge savjetovanja, informiranja, društvenog osvješćivanja i zagovaranja, te podizanja kvalitete i kulture življenja.

8. Regionalni razvoj

Rizicima od  siromaštva i socijalne isključenosti kumulirani su na pojedinim geografskim područjima Republike Hrvatske, osobito manje razvijenim - potpomognutim područjima.

Zakonom o regionalnom razvoju uređuju se ciljevi i načela upravljanja regionalnim razvojem Republike Hrvatske, planski dokumenti politike regionalnog razvoja, tijela nadležna za upravljanje regionalnim razvojem, ocjenjivanje stupnja razvijenosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, način utvrđivanja urbanih i potpomognutih područja, poticanje razvoja potpomognutih područja, provedba, praćenje i izvještavanje o provedbi politike regionalnoga razvoja u svrhu što učinkovitijeg korištenja fondova Europske unije. Cilj je politike regionalnog razvoja pridonijeti društveno-gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, u skladu s načelima održivog razvoja, stvaranjem uvjeta koji će svim dijelovima zemlje omogućavati jačanje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala.

Zakonom o potpomognutim područjima kao dijelom opće politike regionalnog razvoja Republike Hrvatske, uređuje se upravljanje razvojem područja koja su, prema odredbama zakona kojim se uređuje regionalni razvoj, određena kao potpomognuta područja. Cilj upravljanja razvojem potpomognutih područja je pridonijeti njihovu gospodarskom i svekolikom razvoju u skladu s njihovim posebnostima i načelima zakona kojim se uređuje regionalni razvoj Republike Hrvatske.

3.3. Razvojne potrebe po programskim područjima

3.3.1. Zdravstvena zaštita

Glavni izazov zdravstvenog sustava, obzirom na značaj zdravstvene zaštite i očuvanje zdravlja, predstavlja uspostava jednakosti u sustavu kako bi se smanjila segregacija kućanstva s nižim prihodima, nasuprot onima s višim blagostanjem.

Pandemija COVID-19 i višestruki potresi poseban su izazov pred kojima se našao hrvatski zdravstveni sustav. Iznenadne potrebe za prilagodbom i reorganizacijom u smislu ljudskih i materijalnih resursa, planiranje zdravstvenih intervencija i zdravstvene zaštite u kratkom periodu na velikom broju ljudi koji čine cijelu populaciju, provođenje raznih razina zdravstvene zaštite u nedovoljno adekvatnim infrastrukturnim uvjetima, povećanje svih dotadašnjih zahtjeva i potreba sve su temeljni izazovi s kojima se zdravstveni sustav suočava i dalje. S druge strane, ove krizne situacije ostavile su trag i na građanima koji koriste zdravstvenu zaštitu, u smislu kako su se njihove potrebe promijenile ili povećale u odnosu na period prije, a dimenzija povećanja nejednakosti zbog gubitka posla, gubitka mjesta stanovanja, gubitka bliskih osoba zbog epidemije i sl. u kriznim situacijama takvih razmjera dovodi do ekonomskog osiromašenja, narušavanja mentalnog zdravlja, pojave bolesti, povećanog stresa i sl., a time i do kasnijeg povećanja potreba i očekivanja od zdravstvenog sustava.

 U odnosu na izazove pred kojima se našao zdravstveni sustav u doba pandemije i potresa, s utjecajem na sliku siromaštva, bolnička zdravstvena zaštita je kontinuirano osigurana svima, neovisno o socioekonomskom statusu.

3.2.2. Odgoj i obrazovanje

Među razvojnim izazovima sustava odgoja i obrazovanja svakako treba naglasiti da su sposobnosti, vještine i znanje ljudski kapital kojim raspolaže neko društvo, a poboljšanje kvalitete ljudskog kapitala moguć je kroz proces obrazovanja koje treba biti dostupno svima bez obzira na socioekonomske ili zdravstvene razlike.

Prevenciju socijalne isključenosti i nadalje treba vezati s reformom odgojno-obrazovnog sustava (s većim naglaskom na nastavne sadržaje o ljudskim pravima, sprečavanju nasilja i diskriminacije, poticati vrijednosti solidarnosti, integracije i tolerancije).

Odgojnu i obrazovnu politiku potrebno je kontinuirano usklađivati sa sadašnjim i budućim potrebama društva i pojedinca, a posebnu pažnju treba usmjeriti na rane faze obrazovanja gdje počinju socijalne nejednakosti i u čiji razvoj se ulaganje višestruko isplati. Rano uključivanje u sustav obrazovanja od ključne je važnosti za daljnji uspjeh djeteta u obrazovnom sustavu.

Posebna pažnja usmjerit će se na uključivanje i integraciju učenika pripadnika nacionalnih manjina, osobito Roma, u obrazovni sustav. Za pripadnike romske nacionalne manjine osigurava se materijalna potpora od predškolskog odgoja, osnovnoškolskog i srednjoškolskog do visokoškolskog i obrazovanja odraslih.

Također, sukladno donesenim zakonodavnim i strateškim dokumentima, a u svrhu integracije izbjeglica i stranaca kojima je odobrena zaštita, inzistirat će se na provođenju programa učenja hrvatskog jezika za tražitelje azila, azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom, kao jednoj od najvažnijih mjera kojom se osigurava integracija i sprječavaju diskriminirajući postupci i ponašanja prema doseljenicima, te osigurava pristup srednjoškolskom obrazovnom sustavu i sustavu obrazovanja odraslih.

Djeca s teškoćama spadaju u jednu od najrizičnijih skupina po pitanju siromaštva i socijalne isključenosti. Zbog toga će se i dalje raditi na osmišljavanju mjera kojima će se takvim učenicima omogućiti stjecanje kvalifikacija i općenito uključenost u obrazovni sustav.

3.3.3. Zapošljavanje i pristup zapošljavanju

Uslijed pandemije uzrokovane koronavirusom smanjene su gospodarske aktivnosti, što je imalo posljedice na tržište rada. Uz nastavak ulaganja u očuvanje radnih mjesta, u narednom razdoblju potrebno je osigurati stabilnost i učinkovitost podrške na tržištu rada uz stvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta čime će se utjecati i na smanjenje stope nezaposlenosti.  Stanje na tržištu rada ujedno ukazuje na nedovoljnu usklađenost ponude radne snage i njezinih vještina s potrebama gospodarstva. U nadolazećem razdoblju, bit će potrebno razvijati vještine koje će omogućiti suočavanje s brzim tehnološkim, društvenim i ekonomskim promjenama. Usvajanje novih vještina omogućit će povećanje zapošljivosti te bolju usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada, a samim time će se utjecati na povećanje stope aktivnosti stanovništva.

Daljnja provedba i korištenje   mjera   aktivne   politike   zapošljavanja i  omogućavanje  stručnog osposobljavanja usmjerit će naglasak na dugotrajno nezaposlene osobe, mlade  obrazovane osobe bez radnog iskustva, sve kategorije osoba s invaliditetom, Rome,  osobe kojima prijeti trajna nezaposlenost i socijalna isključenost, osobe kojima prijeti gubitak radnog mjesta, starije osobe i dr.

Posebna pažnja posvetit će se provedbi programa namijenjenog stručnom osposobljavanju i zapošljavanju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji kojim se pridonosi stvaranju uvjeta veće dostupnosti iz domovinskog rata i informiranosti o mogućnostima zapošljavanja, te korištenja mjera aktivne politike zapošljavanja. U svrhu poboljšanja stanja na tržištu rada  provodit će se mjere aktivne  politike  zapošljavanja koje su namijenjene pojedinim ciljnim skupinama nezaposlenih osoba koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada, kao i zaposlenim osobama kojima prijeti gubitak radnog mjesta. Iako mjere ne mogu zamijeniti novo zapošljavanje temeljeno na gospodarskom rastu, mogu pomoći najtežim ciljnim skupinama da na određeno vrijeme uđu u svijet rada sa svrhom jačanja kompetencija, znanja i vještina kako bi bili što konkurentniji na tržištu rada.

3.4.4. Mirovinski sustav

Starenje stanovništva i nepovoljni demografski trendovi predstavljaju značajan izazov za održivost mirovinskoga sustava. S druge strane, uz osiguranje održivosti mirovinskog sustava, nužno je povećati razinu adekvatnosti mirovina.

U sustavu generacijske solidarnosti (I. mirovinski stup) predviđeno je dugoročno smanjivanje udjela mirovine u plaći, između ostalog i kao posljedica povećanja broja korisnika mirovine iz I. i II. mirovinskog stupa. Međutim, s obzirom da će korisnici mirovine iz oba stupa primati mirovinu i iz II. mirovinskog stupa, njihova ukupna mirovinska primanja bit će nešto veća, a dovest će i do postupnog smanjenja transfera iz državnog proračuna za pokrivanje deficita mirovinskog sustava. Stoga je nužno u I. mirovinskom stupu dodatno intervenirati u cilju zaštite ranjivih kategorija umirovljenika koje će primati mirovinu samo iz I. mirovinskog stupa, a značajan broj takvih umirovljenika je u kategoriji korisnika obiteljske i najniže mirovine.

Od razvojnih prilika ističu se redefiniranje modela obiteljske mirovine i povećanje najniže mirovine. Redefiniranjem obiteljske mirovine povećala bi se razina socijalne sigurnosti osjetljive kategorije umirovljenika u slučajevima značajnijeg gubitka prihoda nakon smrti bračnog/izvanbračnog druga i to omogućavanjem korištenja dijela mirovine preminulog bračnog/izvanbračnog druga uz osobnu mirovinu i povećanje obiteljske mirovine. Dodatno će se prilikom redefiniranja modela obiteljske mirovine razmotriti mogućnost  rada uz istovremenu isplatu obiteljske mirovine. Ovisno o fiskalnim kapacitetima državnog proračuna, također se predviđa unapređenje instituta najniže mirovine čime bi se podigla donja razina prava iz mirovinskog osiguranja, za više od 300.000 korisnika najniže mirovine. Ovim mjerama bi se povećao udio prosječne obiteljske i prosječne najniže mirovine u prosječnoj mirovini u Republici Hrvatskoj i omogućila bolja integracija u društvo ove korisničke skupine.  

3.5.5. Stambeno zbrinjavanje

Vezano za razvojni izazov nepostojanja zasebnih poticajnih programa stambenog zbrinjavanja na otocima Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje potaknut će pokretanje poslova proširivanja teritorijalne nadležnosti Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima i na otoke.  

Za sve one koji nisu stambeno zbrinuti na potpomognutim područjima i za one koji se žele naseliti na potpomognutim područjima, a nigdje nisu stambeno zbrinuti u planu je provedba različitih stambenih programa (program stambenog zbrinjavanja kroz pet modela stambenog zbrinjavanja) koji su definirani Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.

Poseban izazov je i obnova kuća i stanova u državnom vlasništvu na područjima pogođenim potresom kojima gospodari i upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Prema podacima radi se o 1.558 kuća u Sisačko-moslavačkoj i Karlovačkoj županiji i 1.013 stambenih jedinica za uklanjanje i izgradnju zamjenske stambene jedinice. Prema podacima Povjerenstva za koordinaciju poslova za odobrenje privremenog stambenog zbrinjavanja odobreno je privremeno stambeno zbrinjavanje za 90 obitelji, odnosno 252 osobe, od kojih su useljene 82 obitelji, a useljenje čeka osam obitelji (stanje 23.4.2021. godine).

Nastavit će se sa ulaganjima u stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, te predlagati i razvijati novi modeli stambenog zbrinjavanja najugroženijih pripadnika društva.

3.6.6. Socijalna skrb

Među razvojnim izazovima u području socijalne skrbi, između ostalih, ističu se nezadovoljavajuća skrb o pojedinim korisničkim skupinama (djeci, obiteljima, starijim osobama); neadekvatnost socijalnih naknada; neujednačenost i neadekvatnost ponude socijalnih usluga i dr.

Suočavajući se s izazovima starenja stanovništva i promjena u kontekstu tradicionalnih oblika skrbi, Hrvatska treba znatno proširivati postojeće programe i provoditi novu shemu socijalne zaštite u području skrbi za starije osobe. Uvažavajući novu metodologiju strateškog planiranja kao i nove preporuke međunarodnih dokumenata, mjere i aktivnosti koje se odnose na razvoj socijalnih usluga razvijati će se kroz Nacionalni plan  za razvoj socijalnih usluga, a ovim Nacionalnim planom pratit će se unaprjeđenje pristupa ostvarivanju prava starijih osoba te poticanje projekata i programa organizacija civilnog društva usmjerenih na sprječavanje siromaštva i socijalne isključenosti starijih osoba.

S druge strane, premda u Hrvatskoj postoji osjetljivost u vezi s pravima djeteta, i premda se istima posvećuje značajna pozornost, potrebno je ojačati trajno ulaganje u djecu, mlade i obitelji kao ključne komponente društvenog razvoja i omogućiti im bolju integraciju u društvu. Nažalost, mnoga djeca i njihove obitelji suočavaju se sa siromaštvom, teškim uvjetima života, nedostatkom potrebnih usluga u zajednicama u kojima žive, kao i prilika da istražuju svoje talente i stječu nova znanja i vještine. Poštovanje dječjih prava i briga o njihovoj dobrobiti temeljne su pretpostavke za dobro djetinjstvo kako bi im osigurali kvalitetne buduće životne šanse.

Također, nastavit će se provoditi aktivnosti usmjerene braniteljsko-stradalničkoj populaciji iz Domovinskog rata  koje se odnose na pružanje socijalnih usluga, razvoj infrastrukture te provedbu sveobuhvatnih programa skrbi, između ostalog, i u veteranskim centrima, kao i pružanje potpore projektima udruga iz Domovinskog rata u području psihološkog i socijalnog osnaživanja, te provedbu programa psihosocijalne i savjetodavne pomoći na području Republike Hrvatske.

3.7.7. Razvoj civilnog društva

Unatoč tome što su važan pokretač pozitivnih društvenih promjena u lokalnim zajednicama, organizacijama civilnoga društva često nedostaju dodatna znanja i vještine koje bi im omogućile neometano djelovanje te prikupljanje sredstava za daljnje djelovanje i razvoj. Dodatni je problem nejednaka razvijenost i zastupljenost organizacija civilnoga društva po regijama jer najveći broj organizacija djeluje u glavnim urbanim centrima. Nedvojbeno je da su izrazito velike razlike u standardu građana između hrvatskih regija u izravnoj vezi sa stupnjem razvoja civilnoga društva u tim regijama. Zato je potrebno unaprijediti postojeću infrastrukturu za pružanje podrške ujednačenom regionalnom razvoju civilnoga društva u lokalnim zajednicama. Organizacije civilnoga društva koje djeluju u lokalnim zajednicama obično nisu profesionalizirane, imaju neredovite i/ili vrlo male prihode, te nedovoljne kapacitete i manjak informacija o mogućnostima financiranja. Također, ovakve organizacije imaju iskustvo u upravljanju malim projektima pretežno iz nacionalnih izvora financiranja, ali nemaju iskustva u upravljanju velikim projektima, niti imaju iskustvo upravljanja EU sredstvima koja često zahtijevaju i sufinanciranje. Zbog toga je od velikog značaja osigurana podrška sufinanciranju obveznog doprinosa organizacija civilnoga društva kao korisnika EU projekata od strane Ureda za udruge. Dodatno, potrebno je provoditi više organizacijama civilnoga društva lako dostupnih programa izobrazbe na temu izrade i upravljanja EU projektima. Kapaciteti organizacija civilnog društva kao pružatelja socijalnih usluga trebaju biti podupirani i izgrađeni kako bi se povećala kvaliteta isporuke usluga, čineći ih isplativijima i sposobnima da prepoznaju i svladaju nedostatke u sustavu isporuke usluga, s ciljem povećanja dostupnosti socijalnih službi i omogućavanja pristupa socijalnim uslugama osobama u nepovoljnom položaju.

3.8.8. Regionalni razvoj

Nezaposlenost, niska zaposlenost, niži stupanj obrazovanja, manjak i manja dostupnost  socijalnih usluga i komunalne i društvene infrastrukture, značajna zastupljenost manjinskih skupina stanovništva povezani s dodatnim izazovima socijalne isključenosti i segregacije te još uvijek postojećim dugoročnim posljedicama ratnih zbivanja iz 1990-tih  i  općenito  dugotrajnim negativnim demografskim trendovima. Ovo su samo neki od izazova na manje razvijenim područjima Hrvatske. Izgradnja i obnova postojećih infrastrukturnih objekata na potpomognutim područjima i to kroz ulaganje u obrazovanje, zaštitu okoliša, kulturu, promet, komunalnu i društvenu infrastrukturu, unaprjeđenje društvenih djelatnosti kao i ulaganje u gospodarsku infrastrukturu te dodjelu bespovratnih sredstava poduzetnicima u svrhu smanjenja razlika između pojedinih dijelova Hrvatske doprinijet će u životnom standardu i smanjenju rizika od siromaštva.

Kroz ulaganje u infrastrukturu jedinica lokalne i područne samouprave te organizacija civilnog društva, osigurat će se rad i dostupnost pučkih kuhinja, socijalnih samoposluga, skladišta za hranu i osnovna materijalna pomoć.

Uz navedena programska područja dodatno ističemo važnost kul ture kao sastavnog dijela životne svakodnevice, informatizacije socijalnih naknada u sustavu socijalne zaštite. Međutim, i u tim sferama socioekonomske razlike pojedinaca i skupina čine distinkcije u njihovoj dostupnosti.

Razvojni izazov u području kulture je pristup, koji je još uvijek neujednačen za građane Hrvatske te je sudjelovanje u kulturi neravnomjerno kako za društvene skupine, tako i teritorijalno. Pristup kulturi je složen i višedimenzionalan pojam koji je povezan s društvenim, financijskim i drugim aspektima. Prema podacima Eurostata (2021.), u 2015. u Republici Hrvatskoj je svega 36,6 % posto ispitanika starijih od 16 godina sudjelovalo u nekoj od kulturnih aktivnosti, dok je europski prosjek 62,6 %, što svrstava Hrvatsku na samo dno ljestvice (25. od ukupno 27 zemalja). Prema navedenom istraživanju, u kulturnim su aktivnostima najmanje sudjelovale osobe od 65 do 74 godine (17,3%), a vidljivo je smanjeno sudjelovanje stanovništva koje živi u ruralnim područjima (28,5%), posebice s obzirom na europski prosjek u istom stupnju urbanizacije od 52,3%. Bolji pristup kulturi podrazumijeva kako aktivno sudjelovanje pripadnika ranjivih skupina u kulturnim i umjetničkim aktivnostima, tako i ulaganja u kulturnu infrastrukturu te doprinosi socijalnom uključivanju ranjivih skupina i poboljšanju kvalitete života. Nadalje, medijska pismenost jedna je od preduvjeta za razvoj globalnih kompetencija pojedinaca, koje su prema OECD-ovoj definiciji korištenoj u istraživanju PISA 2018, skup znanja, vještina, stavova i vrijednosti neophodnih za skladan život u multikulturnim društvima, za uspjeh na promjenjivom tržištu rada, za učinkovito i odgovorno korištenje medijskih platformi te za djelovanje u skladu s ciljevima održivog razvoja. Sukladno podacima istraživanja koje su 2019. proveli Agencija za elektroničke medije i UNICEF, tek 8% ispitanika u Hrvatskoj imalo je priliku učiti o vještinama kritičkog sagledavanja medijskih sadržaja, a gotovo svaka četvrta mlada osoba koja je sudjelovala u istraživanju, osobno je doživjela neki oblik nasilja na društvenim mrežama. Jačanjem ključnih kompetencija, s naglaskom na medijsku pismenost, omogućit će se ranjivim skupinama usvajanje potrebnih znanja, vještina, stavova i vrijednosti za aktivno sudjelovanje u društvu.

Kad govorimo o informatizaciji u sustavu socijalne zaštite vezanoj uz ciljeve Nacionalnog programa razvojni izazov je ubrzati procese priznavanja materijalnih prava osobama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Postojeće stanje ne umreženosti tijela državne uprave koja priznaju određena prava iz njihove nadležnosti usporava priznavanje istih i produbljuje rizik od segregacije, siromaštva i socijalne isključenosti. Uvid u socijalne naknade u sustavu socijalne zaštite na nacionalnoj razini nije objedinjen na način da građanin Hrvatske može na jednom mjestu dobiti sve potrebne informacije o naknadama iz sustava socijalne zaštite na koje ima pravo. Čimbenici ne umreženosti dodatno otežavaju rad tijela državne uprave te samim time i pravovremeno priznavanje prava.

Nadalje, općine, gradovi i županije samostalne su u odlučivanju u poslovima iz svog samoupravnog djelokruga, što djelomično dovodi do regionalne neujednačenosti prilikom priznavanja prava na socijalne naknade i visine istih.

Posebni će se napori ulagati u podizanje kvalitete i pojednostavljivanje pismene i internetske komunikacije javnih institucija kako bi ona bila što pristupačnija i razumljivija najširoj javnosti. Provedbom ciljanih programa informatizacije prije svega će se pružiti podrška građanima te javnoj upravi da tu transformaciju uspješno provedu, kako bi javne usluge postale još dostupnije građanima. Informatizacijom svakodnevnih procesa s kojima se susreću građani u radu s javnim tijelima osigurat će se transparentna i brža usluga javne uprave, jednako dostupna u svim dijelovima Hrvatske. Pristupačnost elektroničkih usluga preduvjet je za ravnopravno sudjelovanje svih građana u aktivnoj ulozi u društvu i doprinosu pametnom, održivom i uključivom razvoju digitalnog društva i društva u cjelini. Stoga je cilj povezati jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave s nacionalnom razinom u svrhu razmjene podataka o socijalnim davanjima za svakog pojedinog korisnika kako bi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prilikom uvida u iste imala što bolju procjenu potrebe korisnika i bolje ciljane naknade. Navedeno će ujedno omogućiti poboljšanje protoka informacija o pružanju socijalnih naknada između lokalne i središnje razine upravljanja.

Navedenim procesom informatizacije, planira se izraditi web aplikacija koja bi građanima Hrvatske omogućila uvid u sva postojeća socijalna davanja na nacionalnoj razini i okvirnu procjenu prava koja građani mogu ostvariti. Shodno tome, olakšao bi se pristup informacijama, povećala bi se transparentnost te bi se ubrzao proces priznavanja prava.

Dodatno, ako govorimo o administrativnim podacima, to jest službenim podacima tijela koja pružaju ili vode podatke o naknadama i uslugama socijalne zaštite, valja naglasiti kako trenutno za Republiku Hrvatsku ne postoji podatkovna infrastruktura koja bi obuhvatila na standardizirani način sva tijela opće države koja pružaju naknade i usluge socijalne zaštite. Jedan od temeljnih izazova stabilnog i sveobuhvatnog sustava dijagnostike siromaštva i socijalne isključenosti uspostavom jedinstvene metodologije je povezivanje različitih baza podataka s obzirom da službeni podaci tijela ne koriste adekvatne i ujednačene šifre, imaju različitu strukturu podataka, postoji i paralelan unos istih podataka u različite baze što ne jamči da se ti podaci podudaraju, neujednačen je i način ažuriranja baze (da li u realnom vremenu, da li retroaktivno, i slično.), koje klasifikacije koristi i drugo. Uspostavljanje stabilnog sustava dijagnoze  siromaštva i socijalne isključenosti doprinijeti će se transparentnom sustavu socijalne zaštite i pravednijoj raspodjeli sredstava te usmjeriti procese priznavanja materijalnih i nematerijalnih prava svim osobama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti na adekvatan način. U bitnom, navedenim se stvara podloga za borbu i sprečavanje segregacije u području socijalne zaštite. Dodatno, sveobuhvatnim dijagnosticiranjem siromaštva i socijalne isključenosti stvaraju se preduvjeti učinkovitog postupanja i zakonitosti usmjerenih ka zaštiti prava socijalno ugroženih/isključenih osoba.

4. USKLAĐENOST S NACIONALNOM RAZVOJNOM STRATEGIJOM, SEKTORSKIM I VIŠESEKTORSKIM STRATEGIJAMA TE DOKUMENTIMA PROSTORNOG UREĐENJA

Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. usklađen je s međunarodnim i nacionalnim strateškim dokumentima, te pridonosi ostvarenju ciljeva iz međunarodnog i nacionalnog okvira usmjerenog na područje smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti.

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine (dalje u tekstu: NRS 2030) je najviši akt strateškog planiranja u Republici Hrvatskoj koji obuhvatno i dugoročno usmjerava razvoj društva i gospodarstva u svim pitanjima od značenja za Hrvatsku. Temelji se na prepoznatim razvojnim izazovima na regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini i služi za oblikovanje i provedbu razvojnih politika Republike Hrvatske. Sadrži dugoročnu viziju razvoja Republike Hrvatske i prioritete za ulaganje u desetogodišnjem razdoblju.

NRS-om 2030 se određuju razvojni smjerovi i strateški ciljevi, koji se detaljno razrađuju u kratkoročnim i srednjoročnim nacionalnim planovima i planovima razvoja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Za izradu Nacionalnog plana značajan je strateški cilj 5.5 „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“ unutar Razvojnog smjera 2: „Jačanje otpornosti na krize“ .

Nastavno na sektorske/višesektorske nacionalne akte strateškog planiranja, Nacionalni plan usklađen je sa svim relevantnim važećim nacionalnim aktima koji doprinose provedbi aktivnosti usmjerenih na suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj. Budući da će određene mjere i aktivnosti biti zastupljene i u nacionalnim planovima i strateškim dokumentima vezanim uz zdravstvenu zaštitu, obrazovanje; rad, zaštitu na radu i zapošljavanje; zaštitu osoba s invaliditetom; zaštitu djece i mladih; razvoj socijalnih usluga; poticajno okruženje za razvoj civilnog društva; poljoprivredne politike; promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije; područja zaštite prava nacionalnih manjina i drugima, regionalni razvoj koji se izrađuju za isto razdoblje, ovaj Nacionalni plan usklađen je na način da ne bi došlo do preklapanja.

Nacionalni strateški okvir, koji uključuje područja vezana uz suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti i u uskoj je vezi s ovim Nacionalnim planom, obuhvaća sljedeće dokumente: Strategija borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2014. – 2020., Nacionalna strategiju zaštite od nasilja u obitelji za razdoblje od 2017. do 2022. godine, Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2017. do 2020. godine, Nacionalnu strategiju razvoja sustava podrške žrtvama i svjedocima u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2016. do 2020. godine, Nacionalnu strategiju za prava djece u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2014. do 2020. godine, Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine, te Strategiju socijalne skrbi za starije osobe u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2017.-2020. godine.

Od globalnih inicijativa, Nacionalni plan u skladu je s Ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda iz 2015. godine ( Agenda 2030 ) te doprinosi ostvarenju istih. Posebno ističemo Cilj 1.: „Okončati siromaštvo svugdje i u svim oblicima“ kao jedan od 17 ciljeva održivog razvoja.

Na europskoj razini, Nacionalni plan u skladu je s Europskim stupom socijalnih prava (2016.) koji predstavlja putokaz prema jakoj socijalnoj Europi, pravednoj, uključivoj i punoj mogućnosti , Strategijom Europa 2020. (2010.), Otvorena metoda koordinacije u području socijalnih pitanja (OMK), Smjernice EU-a o pravima djeteta, članci 19., 145. – 150. i 151 – 161. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

U bitnom, Nacionalni plan osim navedenih, oslanja se i na niz drugih međunarodnih dokumenata: UN Opću deklaraciju o pravima čovjeka, UN Konvenciju o pravima djeteta, UN Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom,  UN Deklaraciju o pravima osoba s invaliditetom, Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija iz 2011.), Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima, Strategiju Vijeća Europe za prava djeteta (2016.–2021.), Europsku socijalnu povelju, Europsku strategiju za osobe s invaliditetom 2010. ‐ 2020., Europsku konvencija o ljudskim pravima, Strategiju Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast iz 2010., Zajedničke europske smjernice za prijelaz s institucijske skrbi na usluge podrške za život u zajednici (Europska stručna skupina za prijelaz s institucijske skrbi na usluge podrške za život u zajednici, 2011.), EU Agendu za prava djece, EU smjernice za promociju i zaštitu prava djece (2017) i mnoge druge.

5. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM RAZDOBLJU

U Nacionalnom planu borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. - 2027. opredijelili smo se za Prioritet vezan uz programska područja javnih politika usmjerenih na suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti:

1. Doprinijeti poboljšanju kvalitete življenja kroz koordinirani sustav potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti

5.1. Prioritet 1. Doprinijeti poboljšanju kvalitete življenja kroz koordinirani sustav potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti  

Prioritetno područje odnosi se na revitalizaciju Hrvatske kroz poboljšanje kvalitete življenja i unapređenja dostupnosti javnih usluga:  odgoj i obrazovanje usmjeren na marginalizirane korisničke skupine; zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih korisnika; uvođenje novog modela obiteljske mirovine i povećanje najniže mirovine; povećanje adekvatnosti mirovina i socijalnih naknada kao i funkcionalno objedinjavanje socijalnih naknada te uvođenje indeksacije kao standardno obilježje naknada; osiguravanje police dopunskog zdravstvenog osiguranja za osobe slabijeg socio-ekonomskog statusa; razvoj administrativnih usluga i informatizacije u procesu priznavanja materijalnih prava osobama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti; sveobuhvatna dijagnoza siromaštva i socijalne isključenosti; uključivu kulturu; unapređenje skrbi i infrastrukture usmjerene podizanju kvalitete življenja za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji te civilne stradalnike Domovinskog rata i članove njihovih obitelji, i drugo.

Posebna pažnja posvetit će se djeci s ciljem prevencije i smanjenja dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti kroz koordinirani pristup i djelovanje različitih sustava.

Fokusiranost će biti i na provedbi posebnih stambenih programa za osobe slabijeg socioekonomskog statusa kao i na poticanju regionalnog razvoja; razvoja potpomognutih područja kroz demografsku revitalizaciju i gospodarsku regeneraciju depriviranih područja.

Zbog velikog značaja i djelovanja na području suzbijanja siromaštva i socijalne isključenosti isto obuhvaća kulturu i razvoj organizacija civilnog društva.

U ovom Prioritetu predviđena su četiri posebna cilja :

- Posebni cilj 1: Smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti ranjivih skupina  

- Posebni cilj 2: Prevencija i smanjenje dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti

- Posebni cilj 3: Povećanje visine obiteljskih i najnižih mirovina

- Posebni cilj 4: Unaprijediti životne prilike osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti

5.1.1.Posebni cilj 1: Smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti ranjivih skupina  

Doprinos posebnog cilja provedbi povezanog cilja Nacionalne razvojne strategije do 2030.  

Globalna kriza ostavlja negativne posljedice na sustave socijalne skrbi, zdravstva, društva i gospodarstva, a regionalne razlike se produbljuju zbog sve većeg broja siromašnih i socijalno isključenih građana Hrvatske kao i onih koji se nalaze u riziku od istih. Osobito se posljedice osjećaju u potpomognutim područjima, manje razvijenim i ruralnim područjima te otocima. S ciljem doprinosa zdravom, aktivnom i kvalitetnom životu ovaj posebni cilj fokusiran je na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti ranjivih skupina. Doprinos je usmjeren provedbom mjera na povećanje primjerenosti socijalnih naknada i uvođenja indeksacije kao standardnog obilježja naknada, dijagnosticiranje siromaštva s ciljem unapređenja javnih politika usmjerenih na suzbijanje segregacije, socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva,  osiguravanje dopunskog zdravstvenog osiguranja osobama slabijeg socio-ekonomskog statusa, povećanju zapošljivosti, razvoju i provedbi programa usmjerenih smanjenju materijalne deprivacije, osiguravanje jednakosti u pristupu i sudjelovanju svih građana u kulturi bez obzira na njihove socio-ekonomske prilike, razvoja solidarnosti kroz volonterstvo, socijalnu i gospodarsku regeneraciju potpomognutih područja te zaštitu dostojanstva hrvatskih branitelja i civilnih stradalnika Domovinskog rata te članova njihovih obitelji.

U bitnom, doprinijet će se podizanju kvalitete života građana, smanjiti siromaštvo i socijalna isključenost kao i broj osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. ( UN Agenda 2030.)

Prethodno iznesenim mjerama aktivnosti će biti usmjerene na suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti ranjivih skupina i doprinosit će globalnim ciljevima za održivi razvoj: Svijet bez siromaštva; Svijet bez gladi; zdravlje i blagostanje; kvalitetno obrazovanje; smanjenje nejednakosti. (SDG 1, 2, 3, 4, 10 UN Agenda 2030.).

5.1.2.Posebni cilj 2: Prevencija i smanjenje dječjeg siromaštva i socijalne isključenosti

Doprinos posebnog cilja provedbi povezanog cilja Nacionalne razvojne strategije do 2030.  

Pored prenošenja znanja i vještina, odgoj i obrazovanje imaju ključnu ulogu u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Povećanje dostupnosti odgoja i obrazovanja marginalnim i ranjivim skupinama koji su u lošijem socioekonomskom položaju kao i poboljšanje i dostupnost besplatnih programa te poboljšanjem integriranog pristupa skrbi za djecu doprinosi se ostvarivanju prava na kvalitetan odgoj i obrazovanje od najranije dobi i osiguravanja standarda kvalitete i resursa za podršku djeci izloženoj riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. ( UN Agenda 2030.)

Siromaštvo i socijalna isključenost u Europskoj uniji smanjili su se u posljednjem desetljeću. Oko 91 milijun građana (od kojih je 17,9 milijuna djece u dobi od 0 do 17 godina) bilo je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU-u 2019., što je gotovo 17 milijuna manje od vrhunca 2012. Očekuje se da će pandemija bolesti COVID-19 pogoršati situaciju, što će kratkoročno dovesti do veće financijske nesigurnosti, siromaštva i dohodovne nejednakosti. Od 15 milijuna osoba koje treba izbaviti od siromaštva ili socijalne isključenosti, najmanje pet milijuna bi trebala biti djeca. Usmjerenost na djecu pružit će im nove mogućnosti, ali će i pridonijeti prekidanju međugeneracijskog ciklusa siromaštva i spriječiti da ta djeca postanu odrasle osobe izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. (SDG 1 UN Agenda 2030.).

5.1.3.Posebni cilj 3: Povećanje visine obiteljskih i najnižih mirovina

Doprinos posebnog cilja provedbi povezanog cilja Nacionalne razvojne strategije do 2030.  

Uspješnost gospodarske politike u postizanju održivog rasta temelj je osiguranja primjerenosti budućih mirovina i smanjivanja rizika od siromaštva i socijalne isključenosti s kojim se suočavaju umirovljenici. Prioriteti provedbe politike na području dostojanstvenog starenja i primjerenosti mirovina, između ostalih usmjereni su na: razmatranje mogućnosti uvođenja novog modela obiteljskih mirovina; promicanje odgovornosti pojedinca za osobnu socijalnu sigurnost u starosti te podizanje donje razine prava iz mirovinskog osiguranja.

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. ( UN Agenda 2030.)

Povećanjem visine obiteljskih i najnižih mirovina omogućit će se dostojanstveno starenje i smanjiti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti kao i smanjenje nejednakosti u društvu. (SDG 1 i 10 UN Agenda 2030.).

5.1.4.Posebni cilj 4: Unaprijediti životne prilike osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti

Doprinos posebnog cilja provedbi povezanog cilja Nacionalne razvojne strategije do 2030.  

Unaprjeđenjem životnih prilika osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti kroz stvaranje poticajnog okruženja za ostanak i poboljšanje životnih uvjeta mladih i obitelji kao i stambenim zbrinjavanjem stradalnika i dragovoljaca Domovinskog rata utjecat će se na povećanje životnog standarda, a time i na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti.  

Doprinos posebnog cilja Programu Ujedinjenih naroda za održivi razvoj 2030. ( UN Agenda 2030.)

Stambenim zbrinjavanjem mladih, obitelji i hrvatskih stradalnika i dragovoljaca domovinskog rata utjecat će se na poboljšanje životnih uvjeta i smanjenje nejednakosti u društvu što će rezultirati i smanjenjem siromaštva i socijalne isključenosti (SDG 1, 9 i 10 UN Agenda 2030.).

6. POSEBNI CILJEVI I KLJUČNI POKAZATELJI ISHODA

7. TERMINSKI PLAN PROVEDBE PROJEKATA OD STRATEŠKOG ZNAČAJA

Sukladno Zakonu o strateškim investicijskim projektima Vlade Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 29/18 i 114/18) strateški investicijski projekt je svaki privatni investicijski projekt, javni investicijski projekt ili javno-privatni investicijski projekt iz područja gospodarstva, rudarstva, energetike, turizma, prometa, infrastrukture, elektroničkih komunikacija, poštanskih usluga, zaštite okoliša, komunalnoga gospodarstva, poljoprivrede, šumarstva, vodnoga gospodarstva, ribarstva, zdravstva, kulture, audiovizualnih djelatnosti, znanosti, obrane, pravosuđa, tehnologije i obrazovanja koji uključuje gradnju građevina, a koji na temelju ovoga Zakona proglasi Vlada Republike Hrvatske.

Strateškim projektom smatra se projekt čijom se provedbom stvaraju uvjeti za zapošljavanje većeg broja osoba ovisno o vrsti i lokaciji projekta, koji znatno pridonosi razvoju ili poboljšanju uvjeta i standarda za proizvodnju proizvoda i pružanje usluga, koji uvodi i razvija nove tehnologije kojima se povećava konkurentnost i ekonomičnost u gospodarstvu ili javnom sektoru i/ili kojim se podiže ukupna razina sigurnosti i kvaliteta života građana i zaštita okoliša, koji pozitivno utječe na više gospodarskih djelatnosti i čijom se provedbom stvara dodana vrijednost, u gore navedenim područjima te koji u većoj mjeri pridonosi održivom razvitku i zaštiti prostora, okoliša i kulture, konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva i udovoljava propisanim kriterijima, među kojima i kriterij da projekt ima vrijednost ukupnih kapitalnih troškova ulaganja jednaku ili veću od 75.000.000,00 kuna bez poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV), te da ima mogućnost biti sufinanciran iz fondova i programa Europske unije, a ukupna vrijednost kapitalnih troškova projekta jednaka je ili veća od 75.000.000,00 kuna bez PDV-a.

Slijedom navedenih odredbi ističe se da Nacionalnim planom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine nije predviđen projekt koji bi udovoljavao kriterijima Zakona o strateškim investicijskim projektima Vlade Republike Hrvatske, u svrhu proglašavanja istog Projektom od strateškog značaja.

8. INDIKATIVNI FINANCIJSKI PLAN

Ciljevi utvrđeni u Nacionalnom planu razradit će se kroz mjere definirane u trogodišnjim planovima. Alokacija i raspoloživost financijskih sredstava za provedbu pojedinih mjera, izvori financiranja i planirana sredstva po godinama detaljnije će se prikazati u provedbenim akcijskim planovima. Za sedmogodišnje razdoblje provedbe Nacionalnog plana izradit će se dva Akcijska plana koji će sadržavati razrađene mjere i planirana financijska sredstva: Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. – 2024. i Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje 2025. – 2027.  

Financijska sredstva za provedbu Nacionalnog plana, odnosno mjera iz pratećih akcijskih planova primarno će se osigurati u Državnom proračunu te iz europskih fondova u financijskoj perspektivi Europske unije za razdoblje od 2021. do 2027. Pojedine mjere financirat će se iz ESF + kao i iz dijela prihoda od igara na sreću (tzv. lutrijska sredstva) te prihoda jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i eventualno iz donacija.

Europski socijalni fond plus (ESF+) bit će glavni izvor financiranja u nadolazećem sedmogodišnjem razdoblju za projekte od strateškog značaja koji doprinose posebnim ciljevima u području socijalne politike usmjerenu na prevenciju siromaštva i socijalne isključenosti, također razvojnim ciljevima Republike Hrvatske, ali i ciljevima Europske unije usmjerenim na socijalno uključivanje i jednakost.

Podaci o izvorima financiranja i ukupnom procijenjenom trošku provedbe ovoga akta prikazani su u Akcijskom planu koji je sastavni dio ovoga akta.

9. OKVIR ZA PRAĆENJE I VREDNOVANJE

U skladu s Pravilnikom o provedbi postupka vrednovanja, Nacionalni plan podliježe postupku vrednovanja tijekom izrade, tijekom provedbe i nakon provedbe.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kao nositelj izrade akta strateškog planiranja, uspostavit će mehanizme za praćenje i vrednovanje Nacionalnog plana sukladno Pravilniku o provedbi postupka vrednovanja i Pravilniku o rokovima i postupcima praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave .

Koordinatorom provedbe Nacionalnog plana određuju se ustrojstvena jedinica nadležna za poslove strateškog planiranja Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji će nakon usvajanja Nacionalnog plana isti objaviti na mrežnom mjestu ministarstva.

Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine objavit će se u „Narodnim novinama“.

Okvir za praćenje i izvještavanje

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kontinuirano će pratiti uspješnost provedbe posebnih ciljeva i mjera za njihovo ostvarivanje. U tu će se svrhu prikupljati, analizirati i obrađivati podaci o ostvarenju unaprijed određenih pokazatelja ishoda kojima se prati napredak u ostvarenju posebnih ciljeva.  

Mjere za postizanje posebnih ciljeva Nacionalnog plana, detaljnije opisane u Akcijskom planu, preuzet će se i dodatno razraditi u provedbenim programima nositelja mjera za razdoblje 2021. do 2024. U praćenju napretka u provedbi mjera prikupljat će se podaci o ostvarenju pokazatelja rezultata iz kratkoročnog akta strateškog planiranja nadležnog središnjeg tijela državne uprave.

O napretku u realizaciji postavljenih ciljeva i izazovima u realizaciji, nositelj izrade Nacionalnog plana izrađivat će polugodišnja i godišnja izvješća o napretku u provedbi Nacionalnog plana i provedbenog programa.

Godišnje izvješće o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda iz Nacionalnog plana, nositelj izrade Nacionalnog plana podnijet će Koordinacijskom tijelu do 1. ožujka tekuće godine. Polugodišnje i godišnje izvješće o napretku o provedbi mjera i aktivnosti te ostvarivanju pokazatelja rezultata iz provedbenog programa podnijet će se Koordinacijskom tijelu do 31. srpnja odnosno do 31. siječnja tekuće godine.

U cilju sustavnog procesa prikupljanja, analize i obrade podataka te pružanja pravovremenih i relevantnih informacija radi praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja, nositelj izrade Nacionalnog plana formirat će radnu skupinu koja će uključivati provedbene partnere u provedbi mjera i aktivnosti.

U svrhu učinkovite suradnje i kontinuiranog poboljšanja sustava praćenja i izvještavanja Nacionalnog plana, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike imenovat će osobu za praćenje i izvještavanje o provedbi akata strateškog planiranja.

Radi javne dostupnosti podataka o provedbi akata strateškog planiranja, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike objavljivat će na svojim mrežnim stranicama podatke i godišnja izvješća o provedbi akata strateškog planiranja iz svoje nadležnosti.

Dodatno, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 29. travnja 2021. donijela Odluku o osnivanju Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika (dalje: Vijeće). Vijeće je savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske.

Vijeće čine predstavnici tijela državne uprave, predstavnici nevladinih organizacija, predstavnici akademske zajednice, predstavnici komora stručnih radnika i predstavnici sindikata (ukupno 36 članova).

Zadaća Vijeća je da Vladi Republike Hrvatske daje prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja radi razvoja socijalnih politika, osobito:

1. praćenje primjene međunarodnih ugovora i postojećih propisa koji se odnose na područje sustava socijalne zaštite

2. praćenje potreba na području socijalne zaštite

3. predlaganje programa mjera i razvoja na području socijalne zaštite

4. praćenje rada u području socijalnog planiranja i razvojnog usmjerenja u sustavu socijalne zaštite

5. praćenje standarda socijalnih usluga i drugih pitanja iz područja socijalne zaštite.

U bitnom, Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika odgovorno je za praćenje i reviziju Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027.

Okvir za vrednovanje

Postupkom vrednovanja utvrđuje se neovisna usporedba i ocjena očekivanih i ostvarenih rezultata i ishoda  provedbe posebnih ciljeva Nacionalnog plana.

U skladu s Pravilnikom o provedbi postupka vrednovanja, Nacionalni plan podliježe postupku vrednovanja tijekom izrade, tijekom provedbe i nakon provedbe. U postupcima vrednovanja Nacionalnog plana potrebno je pratiti razvoj i analize mjerodavnih javnih politika.

Uz vrednovanje koje je provedeno tijekom izrade Nacionalnog plana, daljnje je vrednovanje planirano tijekom njegove provedbe te po završetku provedbe Nacionalnog plana. Srednjoročno vrednovanje koje je planirano u 2025. godini treba pokazati napredak u postizanju ciljeva Nacionalnog plana, te dati preporuke za otklanjanje svih uočenih smetnji i prepreka u provedbi Nacionalnog plana, uključujući i prijedloge promjena ili nadopuna Nacionalnog plana.

Naknadno vrednovanje u 2028. godini treba sažeto ocijeniti cjelokupni utjecaj i učinak Nacionalnog plana, odnosno njegovu djelotvornost i učinkovitost u cijelom razdoblju provedbe.

Za provedbu postupaka vrednovanja, osnovan je Odbor za vrednovanje koji se sastoji od predstavnika koordinacijskog tijela, predstavnika koordinatora za strateško planiranje nadležnoga tijela i neovisnih unutarnjih članova tijela nadležnog za izradu akta te Tim za vrednovanje.

Tim za vrednovanje sastavljen od unutarnjih stručnjaka koji nisu neposredno sudjelovali u izradi akta strateškog planiranja proveo je vrednovanje tijekom izrade akta strateškog planiranja.

Tijekom postupka prethodnog vrednovanja utvrđivano je u kojoj mjeri postavljeni prioriteti i definirani ciljevi Nacionalnog plana utječu na smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti i s njima povezane razvojne potrebe i potencijale opisane u analitičkom dijelu dokumenta. U postupku prethodnog vrednovanja utvrđivano je također u kojoj su mjeri zastupljene preuzete obveze iz Nacionalne razvojne strategije u Nacionalni plan. Izvršena je analiza intervencijske logike odnosno povezanost između definiranih ciljeva i pokazatelja ishoda i definiranih mjera i pokazatelja rezultata.

Tim za vrednovanje izradio je izvješće o provedenom postupku prethodnog vrednovanja sa zaključcima i preporukama koje su implementirane u ovaj Nacionalni plan.

Nalazi vrednovanja i preporuke proizašle iz evaluacijskih izvješća, bit će javno dostupne na mrežnim stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

10. PRILOZI

1. SWOT analiza politika usmjerenih na borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti

2. Strategija savjetovanja

3. Pokazatelji siromaštva i socijalne isključenosti u Republici Hrvatskoj

https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/14-01-01_01_2020.htm

4. Dječje siromaštvo i strategije nošenja sa siromaštvom u Republici Hrvatskoj (Ekonomski institut Zagreb, 2017)

https://www.eizg.hr/userdocsimages//projekti/zavrseni/Djecje_siromastvo_hr.pdf

5. Mogućnosti unapređenja socijalne politike u smanjivanju siromaštva djece: perspektiva ključnih dionika (Ajduković, Matančević, Dobrotić, 2017.)

https://www.researchgate.net/publication/322680116_MOGUCNOSTI_UNAPREDENJA_SOCIJALNE_POLITIKE_U_SMANJIVANJU_SIROMASTVA_DJECE_PERSPEKTIVA_KLJUCNIH_DIONIKA/link/5bd05da2a6fdcc204a03b345/download

6. Akcijski plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od  2021. do 2024. godine

PRILOG 1. SWOT ANALIZA POLITIKA USMJERENIH NA BORBU PROTIV SIROMAŠTVA I SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI

PRILOG 2.: STRATEGIJA SAVJETOVANJA

Uvod:

Normativni okvir za provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u Republici Hrvatskoj određen je Zakonom o pravu na pristup informacijama te Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata .

Sukladno normativnom okviru i dobrim praksama savjetovanja s javnošću, prilikom izrade, provedbe, praćenja i vrednovanja Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. posebna pažnja posvetit će se informiranju, savjetovanju, uključivanju i partnerstvu kao najvišem stupnju suradnje s predstavnicima zainteresirane javnosti.

Proces savjetovanja uključuje:

– Informiranje zainteresirane javnosti o procesu izrade strateškog dokumenta te redovito izvještavanje o napretku u postizanju postavljenih ciljeva, kao i informiranje o rezultatima vanjskog vrednovanja.

– Savjetovanje kao dvosmjerni proces tijekom kojeg državna tijela traže i primaju povratne informacije od građana, odnosno zainteresirane javnosti u postupku donošenja strateškog dokumenta.

– Uključivanje kao viši stupanj dvosmjernog procesa putem kojega su predstavnici zainteresirane javnosti aktivno uključeni u radna tijela za izradu, praćenje provedbe i vrednovanje dostignuća strateškog dokumenta.

– Partnerstvo pretpostavlja najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti Vlade i predstavnika zainteresirane javnosti za proces donošenja i provedbe programa, zakona, drugih propisa i akata.

Proces izrade Nacionalnog plana i metode prikupljanja mišljenja

Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 18. stavka 5. i članka 19. stavka 2. Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske donijela Odluku KLASA: 022-03/20-04/352, URBROJ: 50301-05/16-20-6, od 14. listopada 2020. godine o utvrđivanju akata strateškog planiranja s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine, rokova donošenja i tijela zaduženih za njihovu izradu , a u skladu s Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i financijska pravila za njih i za Fond za azil i migracije, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za upravljanje granicama i vize (COM(2018)375 final.

Sukladno navedenoj Odluci, javnost je obaviještena o početku izrade Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine za čiju izradu je zaduženo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.

Odluka o osnivanju i imenovanju članova Radne skupine za izradu i praćenje Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva za razdoblje od 2021. do 2027. donesena je 26. studenoga 2020. godine.

Sastav Radne skupine:

 10 tijela državne uprave

 1 tijelo javne uprave

 1 organizacija civilnog društva

 2 socijalna partnera

Radna skupina, zbog izvanrednih okolnosti izazvanih globalnom pandemijom, sastanke je održavala online, te su po potrebi redovito održavani kontakti putem elektroničke pošte ili telefonom. Zasad je održano 7 sastanka Radne skupine, te će se po potrebi organizirati i novi.

Provedba javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, putem platforme e-Savjetovanja, održat će se u 3Q 2021, nakon čega će se provesti završna dorada nacrta strateškog dokumenta te će isti biti upućen u proceduru usvajanja Vladi Republike Hrvatske.

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću putem središnjeg državnog portala „e-Savjetovanja“ sastojat će se od nekoliko procesnih koraka:

 Upućivanje Nacionalnog plana i pratećih akcijskih planova u javno savjetovanje putem platforme e-Savjetovanje

 Upućivanje komentara zaprimljenih tijekom javne rasprave i izrada očitovanja tijela

 Izrada izvješća o provedenom savjetovanju

 Finaliziranje dokumenta i dostava tijelima na finalno očitovanje.

Ciljevi i oblici savjetovanja

Ciljevi savjetovanja

 USUGLASITI prioritetna područja i posebne ciljeve strateškog dokumenta

 USUGLASITI pokazatelje ishoda

 DEFINIRATI ključne mjere u akcijskim planovima koji će se izrađivati s ciljem pozitivnog djelovanja na prepoznate potrebe u prioritetnim područjima, uključujući i horizontalne politike.

Oblik/način savjetovanja

Formalni mehanizmi savjetovanja:

a) Radna skupina za izradu i praćenje Nacionalnog plana borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti  za razdoblje od 2021. do 2027.

b) savjetovanje sa zainteresiranom javnošću putem središnjeg državnog portala e-Savjetovanje

Za nacionalne planove je skraćeno trajanje objave na portalu e-Savjetovanje jer se radi o tri strateška dokumenta iz područja socijalne politike, povezana s uvjetima koji omogućavaju provedbu fondova Europske unije u razdoblju od 2021. do 2027. godine. Odlukom Vlade predviđeni su i rokovi donošenja koji su premašeni. Za Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. u mjerama NPOO-a njegovo donošenje je predviđeno u III. kvartalu 2021.