I.            USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.           OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Trenutno važećim Zakonom o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“, br. 33/06, 38/09, 87/09, 18/11, 80/13, 56/16, 121/19, uređuje se sustav javnog linijskog pomorskog prijevoza kojim se osigurava redovita pomorska povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otoka međusobno, s primjerenim brojem redovnih linija u oba pravca, radi ostvarivanja općeg gospodarskog interesa koji se ogleda u poticanju demografskog i održivog gospodarskog razvoja otoka te unaprjeđenja uvjeta života i rada ljudi na otocima.

Zakon je od svoga stupanja na snagu 2006. godine, mijenjan i nadopunjavan šest puta iz razloga usklađenja s propisima Europske unije o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), pravima putnika prilikom putovanja morem i unutarnjim plovnim putovima, odlukama i priopćenjima Europske komisije u svezi državnih potpora koje se dodjeljuju brodarima za obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa te proširenjem povlaštenih kategorija putnika koji ostvaruju pravo na besplatni i povlašteni prijevoz.

U međuvremenu su 2017. godine stupili na snagu Zakon o javnoj nabavi te Zakon o koncesijama, koji je mijenjan i nadopunjavan 2020. godine, a s obzirom na to da se radi o krovnim zakonima kojima se uređuju postupci javne nabave te davanje koncesija, koji se primjenjuju i prilikom javnog nadmetanja za obavljanje javne usluge od općeg gospodarskog interesa, odnosno davanja koncesija za obavljanje javnog prijevoza na linijama bez obveze javne usluge, potrebno je novim Zakonom uskladiti posebnosti javnog linijskog prijevoza s tim krovnim zakonima.

Nadalje, potrebno je programe potpora i pojedinačnih potpora koje se dodjeljuju brodarima u obliku naknade za javnu uslugu uskladiti sa zahtjevima propisa EU i Zakonom o državnim potporama, kao krovnim zakonom kojim se uređuju državne potpore i postupanje prije dodjele državne potpore.

U važećem Zakonu ne uređuje se pitanje evidentiranja putnika i vozila prilikom ukrcaja na brod, niti određuje centralno mjesto prikupljanja takvih podataka, koji se kasnije mogu koristiti radi planiranja i organizacije javnog linijskog prijevoza u Republici Hrvatskoj, ali i drugim sektorima, posebice sektoru turizma. Sadašnji statistički podaci temelje se na podacima brodara o broju prodanih putnih karata, a ne na sustavnoj evidenciji putnika prilikom ukrcaja na brod.

Evidentiranje putnika prilikom ukrcaja na brod od posebne je važnosti za statističko praćenje broja prevezenih putnika iz kategorija putnika koji ostvaruju pravo na besplatni ili povlašteni prijevoz, radi upravljanja troškovima koji za njih podmiruje država iz svog proračuna.

Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

Donošenjem novog Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu prvenstveno će se uskladiti odredbe vezane uz postupak davanja ovlaštenja za obavljanje javne usluge od općeg gospodarskog značaja s propisima EU, a koje su u zakonodavstvo Republike Hrvatske bile prenesene donošenjem podzakonskih propisa, odnosno uredbama Vlade Republike Hrvatske.

Nadalje, postupci koji se odnose na postupanje prije dodjele potpora u obliku naknade za obavljanje javne usluge, uskladit će se s krovnim Zakonom o državnim potporama.

Također, postupci javnog nadmetanja za obavljanje javne usluge od općeg gospodarskog značaja, uskladit će se s krovnim Zakonom o javnoj nabavi, a postupci javnog nadmetanja za dodjelu koncesija na linijama sa ili bez obveze javne usluge, uskladit će se sa krovnim Zakonom o koncesijama.

Novim Zakonom će se urediti i pitanja raspodjele koncesijske naknade za obavljanje javne usluge na lokalnim, županijskim i međužupanijskim linijama s obvezom javne usluge, koje se dodjeljuju temeljem propisa kojima se uređuju koncesije.

Dosadašnja provedba važećeg Zakona ukazala je na određene nedostatke u provedbi odredbi kojima se uređuje besplatni i povlašteni prijevoz te se pokazala potreba za dodatnom razradom tih odredbi, kao i razradu odredbi kojima se brodarima naknađuje usluga besplatnog i povlaštenog prijevoza na linijama s obvezom javne usluge, radi podmirenja neto troškova koje brodari imaju prilikom obavljanja takvog prijevoza.

Novim se zakonom uvodi centralni informacijski sustav javnog linijskog prijevoza (CIS) u koji brodari u realnom vremenu prenose podatke očitane s putnika karata prilikom ukrcaja putnika i vozila na brod.

Također, novim Zakonom će se dopuniti odredbe o računovodstvenom odvajanju i metodologiji računovodstvenog odvajanja te vođenja troškovnog računovodstva na razini broda i posade, koje su do sada bile sadržaj podzakonskog akta.

Odredbe novog Zakona propisuju sadržaj izvještaja koje su brodari koji obavljaju javni linijski prijevoz dužni sastaviti i dostaviti Agenciji, a specifični su za sektor javnog linijskog prijevoza s obvezom i bez obveze javne usluge, osobito u pogledu mjera za sprječavanje prekomjerne naknade koja predstavlja zabranjenu državnu potporu.

U odnosu na prekršaje koji su trenutno važećim Zakonom propisani za određene povrede odredbi tog Zakona, novim se Zakonom detaljnije propisuju prekršaji te za vođenje prekršajnog postupka određuje nadležnost općinskog suda prema mjestu sjedišta Agencije.

Također, u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 1177/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o pravima putnika kada putuju morem, unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004, Agencija za obalni linijski pomorski promet određena je kao nacionalno tijelo za izvršenje predmetne Uredbe, u dijelu u kojem se ta Uredba primjenjuje na pomorski putnički promet.

S obzirom na to da je člankom 28. Uredbe određeno da nacionalna tijela utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivim na povredu odredaba Uredbe te da sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, a nacionalno tijelo neovisno po svojoj organizaciji, pravnoj strukturi i donošenju odluka, potrebno je novim Zakonom osigurati ovlast Agencije za provođenje inspekcijskog nadzora radi izvršenja Uredbe (EU) br. 1177/2010 te propisati prekršajne sankcije za povrede odredbi Uredbe.

Povjeravanje inspekcijskog nadzora radi izvršenja provedbe Uredbe (EU) br. 1177/2010 o pravima putnika kada putuju morem, unutarnjim plovnim putovima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004, u dijelu u kojem se ta Uredba primjenjuje u pomorskom putničkom prometu, nužno je za izvršenje Uredbe, a s tim u vezi je potpuno opravdano Agenciji povjeriti i provedbu inspekcijskog nadzora u području sustava javnog linijskog pomorskog prijevoza putnika i stvari koji je predmet novoga Zakona, što je sukladno članku 33. stavku 2. Zakona o sustavu državne uprave.

Trenutno važećim Zakonom, inspekcijski poslovi stavljeni su u nadležnost inspektora sigurnosti plovidbe u lučkim kapetanijama, međutim s obzirom na to da je novim Zakonom Agencija određena kao nacionalno tijelo iz članka 25. Uredbe (EU) br. 1177/2010, zaduženo za izvršenje odredbi Uredbe, poslove inspekcijskog nadzora sustava javnog linijskog pomorskog prijevoza putnika i stvari, čiji su sastavni dio i inspekcijski poslovi za potrebe izvršenja Uredbe (EU) br. 1177/2010, opravdano je i nužno staviti u nadležnost Agencije, osobito stoga što se ne radi o poslovima iz upravnog područja sigurnosti plovidbe.

Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Donošenjem predloženog Zakona uskladit će se postupci koji prethode davanju potpore u obliku naknade za javnu uslugu s odredbama krovnog Zakona o državnim potporama te propisima Europske unije o državnim potporama.

Također, uskladit će se postupci javnog nadmetanja za obavljanje javne usluge od općeg gospodarskog interesa s odredbama Zakona o javnoj nabavi, odnosno s odredbama Zakona o koncesijama.

Donošenjem ovoga Zakona žele se stvoriti bolji uvjeti za ostvarivanje prava na povlašteni prijevoz, posebice za prijevoz osoba sa invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju, dok će se istovremeno onemogućiti zlouporaba prava na besplatni i povlašteni prijevoz.

Predloženim Zakonom će se stvoriti bolji preduvjeti za učinkovitije obavljanje djelatnosti javnog obalnog pomorskog prometa.

III.            OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu postojećeg Zakona osigurana su financijska sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske s osnove potpore za obavljanje usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza u ukupnom iznosu od 326.720.000,00 kuna za 2021. godinu. Projekcija potrebnih godišnjih sredstava za provedbu postojećeg Zakona u 2022. i 2023. godini planirana su u iznosu od 340.000.000,00 kuna.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O PRIJEVOZU U LINIJSKOM I POVREMENOM OBALNOM POMORSKOM PROMETU

PRVI DIO

UVODNE OREDBE

Predmet i područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuje sustav javnog linijskog pomorskog prijevoza kojim se osigurava redovna pomorska povezanost naseljenih otoka s kopnom i naseljenih otoka međusobno.

(2) Ovim se Zakonom ujedno uređuju djelatnosti, način rada te javne ovlasti Agencije za obalni linijski pomorski promet.

(3) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na pomorski prijevoz tereta, kada se on obavlja isključivo teretnim brodovima.

Primjena drugih propisa

Članak 2.

(1) Na odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje obavljanje javne usluge temeljem ugovora o javnoj usluzi na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge, primjenjuju se propisi o javnoj nabavi.

(2) Na odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje obavljanje javne usluge temeljem ugovora o koncesiji na profitabilnoj liniji s obvezom javne usluge, primjenjuju se propisi o koncesijama.

(3) Na odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje obavljanje javnog prijevoza temeljem ugovora o koncesiji na liniji bez obveze javne usluge, primjenjuju se propisi o koncesijama.

(4) Na programe potpora i pojedinačnih potpora koje se dodjeljuju brodarima u obliku naknade na linijama s obvezom javne usluge, primjenjuju se propisi o državnim potporama.

Usklađenje s propisima Europske unije

Članak 3.

(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe kojima se osigurava primjena sljedećih akata Europske unije:

1. Uredbe (EEZ) broj 3577/92, od 7. prosinca 1992., o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), (SL L 364, 12. 12. 1992.), (u daljnjem tekstu: Uredba (EEZ) broj 3577/92) – dalje u tekstu: Uredba (EEZ) broj 3577/92

2. Uredbe (EU) broj 1177/2010, od 24. studenoga 2010., o pravima putnika prilikom putovanja morem i unutarnjim plovnim putovima i kojom se mijenja Uredba (EZ) br. 2006/2004, (tekst značajan za Europski gospodarski prostor), (SL L 334, 17. 12. 2010.) – dalje u tekstu: Uredba (EU) broj 1177/2010.

(2) Ovaj Zakon sadrži odredbe usklađene sa slijedećim aktima Europske komisije:

1. Komunikacija Komisije o tumačenju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) (COM(2014) 232 final) – dalje u tekstu: Komunikacija Komisije broj 3577/92

2. Odluka Komisije od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L7, 11. 1. 2012.) – dalje u tekstu: Odluka Komisije 2012/21/EU

3. Priopćenje Europske komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknadu za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL C8, 11. 1. 2012.),

4. Priopćenje Europske komisije – Okvir Europske unije o državnim potporama u obliku naknade za obavljanje javne usluge (SL C8, 11. 1. 2012.).

Rodna neutralnost izraza

Članak 4.

Riječi i pojmovni sklopovi koji imaju rodno značenje bez obzira na to jesu li u Zakonu korišteni u muškom ili ženskom rodu odnose se jednako na muški i ženski rod.

Značenje pojedinih pojmova

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Agencija je Agencija za obalni linijski pomorski promet.

2. Akt o ovlaštenju kojim se utvrđuju obveze javne usluge je ugovor o javnoj usluzi, kojim se brodaru temeljem izvršne odluke o odbiru najpovoljnijeg ponuditelja dodjeljuje pravo obavljanja javne usluge, a koji između ostalog mora sadržavati:

a) sadržaj i trajanje obveza javne usluge

b) podatke o poduzetniku i, ako je primjenjivo, teritorij

c) narav svih isključivih ili posebnih prava koje je brodaru dodijelilo nadležno tijelo

d) parametre za obračun, kontrolu i preispitivanje naknade za obavljanje javne uslug;

e) način povrata prekomjerne naknade za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama.

3. Brod je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem, čija je duljina trupa veća od 15 metara, ili je ovlašten prevoziti više od 12 putnika, a u smislu ovoga Zakona može biti putnički brod, ro-ro putnički brod i brzo putničko plovilo.

4. Brodar je brodar Zajednice kako je definiran Uredbom (EEZ) br. 3577/92.

5. Brzo putničko plovilo je plovilo koje ima sposobnost postizanja najveće brzine u čvorovima jednake ili veće od 7.1922 ∇ ^0,1667 gdje je ∇ istisnina na konstruktivnoj vodnoj liniji u m³, te koje prevozi više od 12 putnika.

6. Davatelj koncesije za državne profitabilne linije s obvezom javne usluge je Agencija za obalni linijski pomorski promet

7. Davatelj koncesije za županijske i međužupanijske profitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica područne (regionalne) samouprave

8. Davatelj koncesije za lokalne profitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinice lokalne samouprave

9. Davatelj koncesije za linije bez obveze javne usluge je Agencija za obalni linijski pomorski promet.

10. Grupa linija je skup više linija, u pravilu na istom plovnom području ili s istom ishodišnom lukom, na kojima javni linijski prijevoz obavlja jedan ili više operatora temeljem jednog ugovora.

11. Javni naručitelj za državne neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je Agencija za obalni linijski pomorski promet

12. Javni naručitelj za županijske i međužupanijske neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica područne (regionalne) samouprave (županijske skupštine)

13. Javni naručitelj za lokalne neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je jedinica lokalne samouprave (općinsko ili gradsko vijeće).

14. Javni linijski prijevoz je javni prijevoz u linijskom obalnom pomorskom prometu koji može biti sa ili bez obveze javne usluge.

15. Kapital je vrijednost imovine koju brodar ulaže u poduzetnički pothvat s ciljem ostvarivanja dobiti.

16. Koncesionar je operator profitabilne linije s obvezom javne usluge te operator linije bez obveze javne usluge,

17. Linija je redovita linija koja označava niz putovanja putničkih brodova, ro-ro putničkih brodova ili brzih putničkih plovila koji prometuju između dvije iste luke ili više istih luka, ili niz plovidaba iz iste luke i prema istoj luci bez međupostaja prema odobrenom i objavljenom redu plovidbe ili na putovanjima koja su tako pravilna ili učestala da čine prepoznatljiv sustavan niz.

18. Linija s obvezom javne usluge je linija od općeg gospodarskog interesa na kojoj je nametnuta obveza javne usluge.

19. Linija bez obveze javne usluge je linija koja nema opći gospodarski interes i na kojoj nema obveze javne usluge.

20. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za poslove pomorstva.

21. Ministar je ministar nadležan za poslove pomorstva.

22. Nacionalna plovidba označava plovidbu unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske radi prijevoza putnika i stvari.

23. Naknada za koncesiju je novčana naknada koju koncesionar plaća na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji s obvezom javne usluge ili na temelju ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge.

24. Naknada za obavljanje javne usluge je državna potpora koju operator neprofitabilne linije prima za podmirenje neto troškova nastalih u obavljanju javne usluge, uzimajući u obzir ostvarene prihode kao i razumnu dobit te ne predstavlja dio cijene javne usluge, osim u slučaju kada je udovoljeno kriterijima prema kojima se naknada za javnu uslugu, sukladno pravilima o potporama, ne smatra državnom potporom.

25. Naknada za povlašteni prijevoz je državna potpora koju operator neprofitabilne i profitabilne linije s obvezom javne usluge prima za podmirenje neto troškova prijevoza povlaštenih kategorija putnika kako su određene ovim Zakonom i ne predstavlja dio cijene javne usluge. Na neprofitabilnoj liniji ta je naknada uključena u iznos naknade za obavljanje javne usluge.

26. Neprofitabilna linija je linija od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, na kojoj prihodi od  pružanja javne usluge ne mogu pokriti troškove njenog obavljanja, zbog čega operator te linije prima potporu u obliku naknade za obavljanje javne usluge.

27. Obveze javne usluge su obveze kako su definirane u članku 2. točki 4. i članku 4. točki 2. Uredbe Vijeća (EEZ-a) br. 3577/92 od 7. prosinca 1992. o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prijevozu unutar država članica (pomorska kabotaža), (SL L 364, 12. 12. 1992), koje uključuju i obvezu prijevoza povlaštenih kategorija putnika sukladno njihovom pravu na besplatni i povlašteni prijevoz utvrđen ovim Zakonom.

28. Operator ili operator linije je je pojam koji se u ovom Zakonu koristi kao zajednički nazivnik za brodara koji je ovlaštenje za obavljanje javnog prijevoza u obalnom pomorskom prometu stekao:

a) temeljem ugovora o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji, sklopljenog u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o javnoj nabavi, ili

b) temeljem ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji, sklopljenog u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama, ili

c) temeljem ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, sklopljenog u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama.

29. Operator linije s obvezom javne usluge je pojam koji se u ovom Zakonu koristi kao zajednički nazivnik za brodara koji je obvezu obavljanja javne usluge preuzeo:

a) temeljem ugovora o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji, ili

b) temeljem ugovora o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji,

30. Operator neprofitabilne linije s obvezom javne usluge je brodar koji je ugovorom o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na toj liniji, zbog čega prima potporu za pokriće neto troškova obavljanja obveze javne usluge, uključujući i razumnu dobit.

31. Operator profitabilne linije s obvezom javne usluge je brodar koji je ugovorom o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na vlastiti poduzetnički rizik, zbog čega, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika, ne prima nikakvu drugu potporu za obavljanje javne usluge, nego je dužan plaćati koncesijsku naknadu davatelju koncesije za pravo pružanja javne usluge na toj liniji.

32. Operator linije bez obveze javne usluge je brodar koji ne pruža usluge od općeg gospodarskog interesa, nego liniju bez obveze javne usluge održava temeljem ugovora o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge radi ostvarenja svojih gospodarskih interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, zbog čega je dužan plaćati koncesijsku naknadu davatelju koncesije za pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge.

33. Operator međunarodne linije je brodar koji održava liniju u međunarodnom linijskom pomorskom prometu.

34. Opći gospodarski interes označava interes države ili jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, za osiguravanjem trajnog, neprekidnog, cjelogodišnjeg i redovitog povezivanja naseljenih otoka s kopnom i/ili naseljenih otoka međusobno, s primjerenim brojem redovitih linija u oba pravca, radi poticanja demografskog i održivog gospodarskog razvoja otoka te unaprjeđenja uvjeta života i rada ljudi na otocima.

35. Profitabilna linija je linija od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge na kojoj su prihodi nastali od pružanja javne usluge veći od troškova njenog obavljanja, zbog čega operator te linije, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika, ne prima nikakvu drugu potporu za obavljanje javne usluge, nego davatelju koncesije plaća koncesijsku naknadu za njeno obavljanje.

36. Putnički brod je brod na mehanički pogon koji je ovlašten prevoziti više od 12 putnika.

37. Ro-ro putnički brod je brod opremljen tako da omogućava cestovnim ili željezničkim vozilima da se ukrcaju na ili s njega i koji prevozi više od 12 putnika.

38. Teretni brod je brod namijenjen za prijevoz tereta s mehaničkim porivom ili bez njega.

39. Usluge od općeg gospodarskog interesa su usluge javnog obalnog linijskog pomorskog prijevoza na državnim, županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama od općeg gospodarskog interesa na kojima je nametnuta obveza javne usluge.

40. Ugovor o javnoj usluzi je pojam koji se u ovom Zakonu koristi kao zajednički nazivnik za:

a) ugovor o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji, sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o javnoj nabavi  

b) ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji, sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama

u smislu kada se odredbe ovoga Zakona odnose na ugovore temeljem kojih se obavlja javna usluga.

41. Ugovor o javnoj nabavi za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji je ugovor o javnoj nabavi sklopljen u postupku javnog nadmetanja prema propisima o javnoj nabavi, prema kojem je odabrani brodar preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge, zbog čega od javnog naručitelja prima potporu za podmirenje neto troškova obavljanja javne usluge, uključujući i razumnu dobit.

42. Ugovor o koncesiji je pojam koji se u ovom Zakonu koristi kao zajednički nazivnik za:

a) ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji

b) ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge

u smislu kada se odredbe ovoga Zakona odnose na ugovore koji se sklapaju sukladno propisima o koncesijama.

43. Ugovor o koncesiji za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji je koncesijski ugovor sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama, prema kojem je odabrani brodar preuzeo obvezu obavljati javnu uslugu na profitabilnoj liniji na vlastiti poduzetnički rizik, zbog čega, osim potpore za pokriće neto troškova prijevoza povlaštenih kategorija putnika, ne prima nikakve druge potpore za obavljanje javne usluge, nego je dužan plaćati koncesijsku naknadu davatelju koncesije za pravo obavljanja javne usluge na toj liniji.

44. Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge je koncesijski ugovor sklopljen u postupku javnog nadmetanja sukladno propisima o koncesijama, prema kojem  odabrani brodar stječe ovlaštenje obavljati javni prijevoz na liniji koja nije od općeg gospodarskog interesa i na kojoj davatelj koncesije nije nametnuo obvezu javne usluge, nego brodar tu liniju održava radi svojih gospodarskih interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, za što je dužan plaćati koncesijsku naknadu davatelju koncesije za pravo obavljanja javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge.

DRUGI DIO

GLAVA I.

POGLAVLJE I.

JAVNI LINIJSKI POMORSKI PROMET

Opći dio

Članak 6.

(1) Javni linijski pomorski promet je obalni linijski pomorski promet kojim se redovito povezuju naseljeni otoci s kopnom i naseljeni otoci međusobno.

(2) Javnim linijskim pomorskim prometom upravlja Republika Hrvatska.

Članak 7.

(1) Odlukom o isključenju luka od pojedine vrste prijevoza u javnom linijskom pomorskom prometu, mogu se isključiti pojedine luke otvorene za javni promet iz trajektnog, brzobrodskog ili brodskog linijskog prijevoza na županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama te na linijama bez obveze javne usluge.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar i objavljuje se u „Narodnim novinama“.

Članak 8.

Linije se u javnom linijskom pomorskom prometu razvrstavaju na linije s obvezom javne usluge i linije bez obveze javne usluge.

POGLAVLJE II.

JAVNI LINIJSKI PRIJEVOZ S OBVEZOM JAVNE USLUGE

Linije s obvezom javne usluge

Članak 9.

(1) Linije s obvezom javne usluge su linije od državnog, županijskog, međužupanijskog ili lokalnog značaja čije uspostavljanje je od općeg gospodarskog interesa države ili jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, kojima one osiguravaju trajno, neprekidno, cjelogodišnje i redovito povezivanje naseljenih otoka s kopnom i/ili naseljenih otoka međusobno, s primjerenim brojem dnevnih veza u oba pravca, za čije je održavanje operator linije preuzeo obvezu pružanja javne usluge temeljem ugovora o javnoj usluzi sklopljenog s javnim naručiteljem, odnosno davateljem koncesije.

(2) Sustav javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge, čini skup svih linija s obvezom javne usluge koje su javni naručitelji, odnosno davatelji koncesije uspostavili u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih temeljem njega.

(3) Redovno i održivo funkcioniranje sustava javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku.

Članak 10.

(1) Uredbom o vrednovanju kriterija za sklapanje ugovora o javnoj usluzi i davanju koncesije u javnom linijskom pomorskom prometu propisuju se pripremne radnje koje se provode u skladu s propisima o javnoj nabavi radi provođenje postupka javnog nadmetanja za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama s obvezom javne usluge, utvrđuje sastav i rad povjerenstva za javnu nabavu, određuje kriterije i vrednovanje tih kriterija pri odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, utvrđuje dokumentaciju potrebnu za javno nadmetanje, kriterije i način izračuna naknade za javnu uslugu, odnosno naknade za prijevoz povlaštenih kategorija putnika, utvrđuje metodologiju izračuna neto troškova javne usluge, kriterije za određivanje cijene usluga, vrstu i vrijednost potrebnih jamstava te druga pitanja koja se odnose na programe potpora i pojedinačnih potpora za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama u linijskom obalnom pomorskom prometu.

(2) Uredbom iz stavka 1. ovoga članka propisuje se i pripremne radnje koje se provode u skladu s propisima o koncesijama radi davanja koncesije za obavljanje javne usluge na profitabilnim linijama s obvezom javne usluge, odnosno davanja koncesije za obavljanja javnog prijevoza na linijama bez obveze javne usluge, utvrđuje sastav i rad povjerenstva za koncesije, kriterije i vrednovanje tih kriterija pri odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i dodjele koncesije, sadržaj studije opravdanosti davanja koncesije, odnosno analize davanja koncesije, način procjene vrijednosti koncesije, propisuje potrebnu dokumentaciju za javno nadmetanje, u tvrđuje sadržaj odluke o dodjeli koncesije i ugovora o koncesiji, vrstu i vrijednost potrebnih jamstava te druga pitanja vezana uz davanje koncesije za obavljanje javne usluge na profitabilnim linijama s obvezom javne usluge kao i pitanja vezana uz davanje koncesije za obavljanje javnog prijevoza na linijama bez obveze javne usluge.

(3) Uredbu iz stavka 1. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske.

Razvrstavanje linija s obvezom javne usluge

Članak 11.

Linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se prema značaju pravca, vrsti prijevoza i profitabilnosti linije.

(1) Prema značaju pravca, linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se na državne, županijske, međužupanijske i lokalne linije.

(2) Na linijama s obvezom javne usluge iz stavka 1. ovoga članka operator linije s obvezom javne usluge je dužan prometovati tijekom cijele godine prema redu plovidbe odobrenom u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Članak 12.

(1) Prema vrsti prijevoza, linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se na trajektne, brzobrodske i brodske linije.

(2) Trajektne linije obavljaju se ro-ro putničkim brodovima.

(3) Brzobrodske linije obavljaju se brzim putničkim plovilima.

(4) Brodske linije obavljaju se putničkim brodovima.

Članak 13.

(1) Pravilnikom o uvjetima koje mora ispunjavati brod i brodar za obavljanje javnog prijevoza u linijskom pomorskom prometu utvrđuju se tehnički zahtjevi koji se odnose na brzinu, starost broda, broj putnika i broj vozila koji se mogu prevoziti, promjenu broda te drugi tehnički zahtjevi koje brodar mora osigurati u javnom linijskom pomorskom prometu.

(2) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar.

Članak 14.

(1) Prema profitabilnosti, linije s obvezom javne usluge razvrstavaju se na profitabilne i neprofitabilne linije.

(2) Profitabilne linije su linije iz članka 5. stavka 1. točke 35. ovoga Zakona.

(3) Neprofitabilne linije su linije iz članka 5. stavka 1. točke 26. ovoga Zakona.

Članak 15.

(1) Postupak davanja ovlaštenja za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama provodi se u postupku javnog nadmetanja sukladno propisu iz članka 10. ovoga Zakona te u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava.

(2) Postupak dodjele koncesije za obavljanje javne usluge na profitabilnim linijama provodi se u postupku javnog nadmetanja sukladno propisu iz članka 10. ovoga Zakona te u skladu s propisima kojima se uređuju koncesije.

Postupanje prije dodjele potpora za obavljanje

javne usluge na neprofitabilnim linijama

Članak 16.

(1) Javni naručitelj odnosno davatelj potpore dužan je dostaviti ministarstvu nadležnom za financije prijedlog programa potpore ili pojedinačne potpore za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama na kojima prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj se namjerava povjeriti obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa, radi stručnog usuglašavanja sadržaja prijedloga s pravilima o državnim potporama i smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske.

(2) Ostvarivanje naknade za obavljanje javne usluge prema stavku 1. ovoga članka, rokovi, kriteriji i druga pitanja vezana uz naknadu za obavljanje javne usluge, detaljnije se utvrđuju programom državnih potpora ili pojedinačnih potpora za obavljanje javne usluge na linijama ispod praga prosječnog godišnjeg prometa iz stavka 1. ovoga članka, sukladno pravilima o državnim potporama.

(3) Svake dvije godine javni naručitelj odnosno davatelj potpore, putem ministarstva nadležnog za financije, podnosi Europskoj komisiji izvješće o provedbi potpora iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 17.

(1) Javni naručitelj odnosno davatelj potpore dužan je dostaviti ministarstvu nadležnom za financije prijedlog programa potpore ili pojedinačne potpore za obavljanje javne usluge na neprofitabilnim linijama na kojima prosječni godišnji promet prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj se namjerava povjeriti obavljanje usluge od općeg gospodarskog interesa, radi prijave Europskoj komisiji.

(2) Ostvarivanje naknade za obavljanje javne usluge prema stavku 1. ovoga članka, rokovi, kriteriji i druga pitanja vezana uz naknadu za obavljanje javne usluge, detaljnije se utvrđuju programom državnih potpora ili pojedinačnih potpora za obavljanje javne usluge na linijama iznad praga prosječnog godišnjeg prometa iz stavka 1. ovoga članka, sukladno pravilima o državnim potporama.

Članak 18.

Na postupanje javnog naručitelja odnosno davatelja potpore, sukladno odredbama članka 17. stavka 1. i članka 18. stavka 1. ovoga Zakona, primjenjuju se propisi o državnim potporama.

Državne linije

Članak 19.

(1) Državne linije su linije od općeg gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima je prosječni godišnji promet putnika manji, jednak ili veći od 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge.

(2) Državne linije odlukom uspostavlja Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva.

(3) Odluka o uspostavljanju državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge sadrži specifikaciju relacije na kojoj se obavlja prijevoz od državnog značaja, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i minimalni kapacitet brodova, vrstu prijevoza te naznaku o profitabilnosti linije (profitabilna ili neprofitabilna).

(4) Agencija je javni naručitelj za neprofitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge.

(5) Agencija je davatelj koncesije za profitabilne državne linije od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge.

Članak 20.

(1) Ukoliko postoji interes jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave za povećanjem učestalosti prijevoza na pojedinoj neprofitabilnoj državnoj liniji, tada može temeljem odluke predstavničkog tijela o iskazivanju interesa za povećanjem učestalosti prijevoza, podnijeti takav zahtjev Agenciji samo ako je u svom proračunu osigurala potrebna sredstva za financiranje neto troškova obavljanja javne usluge na toj liniji, nastalih zbog povećane učestalosti prijevoza.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave sklopit će ugovor o povećanoj učestalosti prijevoza s onim operatorom koji na neprofitabilnoj državnoj liniji obavlja javnu uslugu, uz prethodnu suglasnost Agencije.

(3) Ugovor o povećanoj učestalosti prijevoza iz stavka 2. ovoga članka ne može se sklopiti na vrijeme duže od trajanja ugovora o obavljanju javnog prijevoza na neprofitabilnoj liniji od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge sklopljenog između operatora neprofitabilne državne linije i Agencije, temeljem kojeg operator obavlja javnu uslugu na toj liniji, a ako taj ugovor bude poništen, oglašen ništavim, raskinut i/ili prestane važiti iz drugih razloga prije isteka vremena na koji je sklopljen, tada istovremeno prestaje važiti i ugovor o povećanoj učestalosti prijevoza sklopljen između operatora te linije i jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

(4) Odredbe ovoga članka odgovarajuće se primjenjuje i na zahtjeve za povećanjem učestalosti prijevoza na neprofitabilnim županijskim, međužupanijskim i lokalnim linijama.

Županijske i međužupanijske linije

Članak 21.

(1) Županijske i međužupanijske linije su linije od općeg gospodarskog interesa za jednu ili više jedinica područne (regionalne) samouprave na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge od općeg gospodarskog interesa.

(2) Županijske i međužupanijske linije ne mogu se uspostavljati pored iste vrste prijevoza na postojećim državnim i lokalnim linijama s obvezom javne usluge, niti se mogu uspostavljati na pravcima koji tiču luke otvorene za javni promet koje su odlukom iz članka 7. ovoga Zakona isključene iz trajektnog, brzobrodskog ili brodskog linijskog prometa na županijskim i međužupanijskim linijama.

(3) Jedinica područne (regionalne) samouprave je javni naručitelj na neprofitabilnoj županijskoj i međužupanijskoj liniji s obvezom javne usluge.

(4) Jedinica područne (regionalne) samouprave je davatelj koncesije na profitabilnoj županijskoj i međužupanijskoj liniji s obvezom javne usluge, a odluku o dodjeli koncesije donosi predstavničko tijelo.

(5) Jedna ili više jedinica područne (regionalne) samouprave može odlukom predstavničkog tijela uspostaviti županijsku ili međužupanijsku liniju s obvezom javne usluge ako je prethodno za uspostavu linije pribavila suglasnost Agencije, a ako se radi o uspostavi neprofitabilne linije, tada i ako je prethodno provela stručno usuglašavanje s ministarstvom nadležnim za financije o usklađenosti prijedloga programa potpore ili pojedinačne potpore sa smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske te ako je u proračunu i projekcijama proračuna najmanje za naredne dvije godine osigurala dostatna sredstva za isplatu naknade za pokriće neto troškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(6) Agencija na zahtjev jedinice područne (regionalne) samouprave rješenjem odlučuje o davanju suglasnosti za uspostavu županijske ili međužupanijske linije, nakon što utvrdi da ne postoje zapreke iz stavka 2. ovoga članka, da linija udovoljava uvjetima o prosječnom godišnjem prometu iz stavka 1. ovoga članka a u slučaju uspostave neprofitabilne linije i da je provedeno stručno usuglašavanje iz stavka 5. ovoga članka te da su u proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave i projekcijama proračuna za naredne dvije godine osigurana dostatna sredstva za pokriće neto troškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(7) Protiv rješenja Agencije iz stavka 6. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom prema sjedištu Agencije.

(8) Odluka o uspostavljanju županijske ili međužupanijske linije sadrži relaciju na kojoj se obavlja prijevoz od područnog (regionalnog) značaja, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i minimalni kapacitet broda kojim se prijevoz obavlja, vrstu prijevoza te naznaku profitabilnosti linije.

(9) Koncesijska naknada na županijskim i međužupanijskim profitabilnim linijama dijeli se:

1. u slučaju uspostave profitabilne županijske linije:

a) 70% u korist županijskog proračuna na čijem području se nalazi polazna i odredišna luka i predstavlja prihod proračuna te županije

b) 30% u korist državnog proračuna Republike Hrvatske

2. u slučaju uspostave profitabilne međužupanijske linije:

a) 35% u korist županijskog proračuna na čijem području se nalazi polazna luka i predstavlja prihod proračuna te županije

b) 35% u korist županijskog proračuna na čijem području se nalazi odredišna luka i predstavlja prihod proračuna te županije.

c) 30% u korist državnog proračuna Republike Hrvatske

Lokalne linije

Članak 22.

(1) Lokalne linije su linije od općeg gospodarskog interesa za jednu ili više jedinica lokalne samouprave na području iste županije, na kojima postoji obveza javne usluge i na kojima prosječni godišnji promet ne prelazi 300.000 putnika u razdoblju od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge od općeg gospodarskog interesa.

(2) Lokalne linije ne mogu se uspostavljati pored iste vrste prijevoza na postojećim državnim, županijskim i međužupanijskim linijama, niti se mogu uspostavljati na pravcima koji tiču luke otvorene za javni promet koje su odlukom iz članka 7. ovoga Zakona isključene iz trajektnog, brzobrodskog ili brodskog linijskog prometa na lokalnim linijama s obvezom javne usluge.

(3) Jedinica lokalne samouprave je javni naručitelj na neprofitabilnoj lokalnoj liniji s obvezom javne usluge.

(4) Jedinica lokalne samouprave je davatelj koncesije na profitabilnoj lokalnoj liniji s obvezom javne usluge, a odluku o dodjeli koncesije donosi njeno predstavničko tijelo.

(5) Jedna ili više jedinica lokalne samouprave na području iste županije može odlukom predstavničkog tijela uspostaviti lokalnu liniju s obvezom javne usluge ako je prethodno za uspostavu linije pribavila suglasnost Agencije, a ako se radi o uspostavi neprofitabilne linije, tada i ako je prethodno provela stručno usuglašavanje s ministarstvom nadležnim za financije o usklađenosti prijedloga programa potpore ili pojedinačne potpore sa smjernicama politike državnih potpora Republike Hrvatske te ako je u proračunu i projekcijama proračuna najmanje za naredne dvije godine osigurala dostatna sredstva za isplatu naknade za pokriće neto troškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji  

(6) Agencija na zahtjev jedinice lokalne samouprave rješenjem odlučuje o davanju suglasnosti za uspostavu lokalne linije, nakon što utvrdi da ne postoje zapreke iz stavka 2. ovoga članka, da lokalnu liniju uspostavljaju jedinice lokalne samouprave na području iste županije, da linija udovoljava uvjetima o prosječnom godišnjem prometu iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju uspostave neprofitabilne linije i da je provedeno stručno usuglašavanje iz stavka 5. ovoga članka te da su u proračunu jedinice lokalne samouprave i projekcijama proračuna za naredne dvije godine osigurana dostatna sredstva za pokriće neto troškova obavljanja javne usluge na neprofitabilnoj liniji.

(7) Protiv rješenja Agencije iz stavka 6. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom prema sjedištu Agencije.

(8) Odluka o uspostavi lokalne linije sadrži relaciju na kojoj se obavlja prijevoz od lokalnog značaja, minimalnu učestalost prijevoza, vrstu i minimalni kapacitet broda kojim se prijevoz obavlja, vrstu prijevoza te naznaku profitabilnosti linije.

(9) Koncesijska naknada u slučaju uspostave profitabilne lokalne linije dijeli se:

1. 35% u korist proračuna općine ili grada na čijem području se nalazi polazna luka na liniji i predstavlja prihod proračuna te općine ili grada

2. 35% u korist proračuna općine ili grada na čijem području se nalazi odredišna luka na liniji i predstavlja prihod proračuna te općine ili grada

3. 30% u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Stjecanje ovlaštenja za obavljanje javne usluge i održavanja linije

Članak 23.

(1) Ovlaštenje za obavljanje javne usluge brodar stječe ugovorom iz članka 5. stavka 1. točke 41. ili ugovorom iz članka 5. stavka 1. točke 43. ovoga Zakona, a upravno ovlaštenje za održavanje linije s obvezom javne usluge stječe trenutkom sklapanja tog ugovora, bez donošenja posebnog rješenja Agencije o tome.

(2) Sklopljeni ugovor iz stavka 1. ovoga članka predstavlja akt o ovlaštenju iz članka 5. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.

(3) Ugovor o javnoj nabavi iz članka 5. stavka 1. točke 41. ovoga Zakona ne može se prenositi na treće osobe, osim kada je takva mogućnost dana javnom naručitelju sukladno propisima o javnoj nabavi.

(4) Ugovor o koncesiji iz članka 5. stavka 1. točke 43. ovoga Zakona može se uz prethodnu suglasnost davatelja koncesije prenositi na treće osobe i dati u zalog pod uvjetima i na način određen propisima o koncesijama.

(5) Ugovor o koncesiji iz članka 5. stavka 1. točke 43. ovoga Zakona ne može se dati u potkoncesiju, niti koncesionar može sklopiti podugovor o koncesiji s trećim osobama.

(6) Ugovor o koncesiji iz članka 5. stavka 1. točke 43. ovoga Zakona može se izmijeniti sukladno propisima o koncesijama i bez pokretanja novog postupka davanja koncesije, ako je za vrijeme trajanja koncesije došlo do znatnog pada prihoda od pružanja javne usluge u okolnostima koje prijete profitabilnosti linije, a na koje koncesionar nije mogao utjecati pažnjom dobrog gospodarstvenika, kao i u drugim slučajevima određenim propisima o koncesijama.

Rok na koji se daje ovlaštenje za obavljanje javne usluge

Članak 24.

(1) Ovlaštenje za obavljanje javne usluge na neprofitabilnoj liniji od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, za koju operator prima naknadu za javnu uslugu, javni naručitelj može u skladu sa sektorskim pravilima o potporama dati na rok do 6 godina, uz mogućnost produljenja do ukupno 12 godina, uračunavajući pritom i razdoblje važenja početnog ovlaštenja, ako brod kojim operator linije s obvezom javne usluge obavlja javnu uslugu u trenutku isteka početnog akta o ovlaštenju nije stariji od 5 godina.

(2) Operator linije s obvezom javne usluge dužan je najkasnije godinu dana prije isteka početnog akta o ovlaštenju pisanim putem obavijestiti javnog naručitelja, odnosno davatelja koncesije da će do isteka važenja početnog ovlaštenja ispuniti uvjete o starosti broda u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, koji odgovara zahtjevima linije i ostalim uvjetima određenim odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih temeljem njega, te da namjerava iskoristiti opciju produljenja ovlaštenja za obavljanje javne usluge, nakon čega se pristupa ugovaranju uvjeta produljenja akta o ovlaštenju u skladu s odredbama ovoga članka.

(3) Mogućnost produljenja početnog ovlaštenja za obavljanja javne usluge u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka, mora biti navedeno u natječajnoj dokumentaciji te definirano u odluci o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i aktu o ovlaštenju u obliku odredbi o produljenju roka u smislu stavka 1. ovoga članka, u protivnom se ovlaštenje za obavljanje javne usluge ne može produljiti nakon isteka važenja početnog ovlaštenja.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na neprofitabilnoj liniji s obvezom javne usluge na kojoj prosječni godišnji promet u dvije godine koje prethode godini u kojoj je povjereno obavljanje javne usluge ne prelazi 300.000 putnika, ovlaštenje za obavljanje javne usluge javni naručitelj može dati na rok do 10 godina, a u slučaju kada operator takve linije mora izvršiti značajna ulaganja koja se moraju amortizirati u dužem vremenskom razdoblju u skladu s opće važećim računovodstvenim načelima, ovlaštenje za obavljanje javne usluge može se dati na rok do 12 godina, odnosno u slučaju namjenske gradnje broda za održavanje takve linija, tada i do potpune amortizacije broda sukladno propisima o amortizaciji.

(5) Ovlaštenje za obavljanje javne usluge na profitabilnoj liniji od općeg gospodarskog interesa i s obvezom javne usluge, za koju koncesionar odnosno operator te linije, osim naknade za povlašteni prijevoz putnika, ne prima nikakvu drugu potporu za podmirenje neto troškova obavljanja javne usluge, nego tu uslugu obavlja na vlastiti poduzetnički rizik, davatelj koncesije može dati na rok:

a) za državne linije do 12 godina

b) za županijske i međužupanijske linije do 10 godina

c) za lokalne linije do 8 godina

pri čemu se rok određuje na način da ne ograničava tržišno natjecanje više nego što je to nužno kako bi se osigurala amortizacija stvarne vrijednosti ulaganja koncesionara i razuman povrat uloženog kapitala, uz istodobno uzimanje u obzir svih troškova i rizika koje koncesionar preuzima za vrijeme trajanja koncesije, a u slučaju namjenske gradnje broda za održavanje profitabilne linije s obvezom javne usluge, tada i do potpune amortizacije broda sukladno propisima o amortizaciji.

Uvjeti za dodjelu ovlaštenja za obavljanje javne usluge

Članak 25.

(1) Ovlaštenje za obavljanje javne usluge na profitabilnoj i neprofitabilnoj liniji može se dati brodaru koji je u postupku javnog nadmetanja odabran kao najbolji ponuditelj i koji ispunjava slijedeće uvjete:

1. da ima sposobnost obavljanja javne usluge u smislu članka 27. ovoga Zakona te da je pružio odgovarajuće bankovno jamstvo za uredno ispunjenje ugovora kojim jamči da će tu sposobnost zadržati tijekom cijelog razdoblja trajanja ugovora o javnoj usluzi,

2. da posjeduje odgovarajući brod za obavljanje javne usluge

3. da je u upisnom listu broda iz točke 2. ovoga stavka upisan kao kompanija kako je definirana odredbama Pomorskog zakonika

4. da je brod iz točke 2. ovoga stavka upisan u odgovarajući upisnik trgovačkih brodova u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora

5. da brod iz točke 2. ovoga stavka ispunjava propisane tehničke zahtjeve sukladno propisu iz članka 13. ovoga Zakona te drugim propisima o sigurnosti plovidbe, odnosno da je tehnički podoban za obavljanje kabotaže u Republici Hrvatskoj, a ako se radi o brodu koji nije plovio u nacionalnoj plovidbi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da tada ispunjava i zahtjeve utvrđene Uredbom (EU) br. 1257/2013 od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330/1, 10.12.2013.)

6. da su članovi posade broda iz točke 2. ovoga stavka državljani Republike Hrvatske ili druge države članice Europskog gospodarskog prostora, koji imaju sklopljen ugovor o radu s brodarom, a koji se temelji na radnim i socijalnim standardima utvrđenim u Nacionalnom kolektivnom ugovoru Republike Hrvatske

7. da sukladno propisima o kabotaži članovi posade broda iz točke 2. ovoga stavka, zaduženi za poslove sigurnosti putnika i svi članovi posade zaduženi za održavanje straže, ako nisu hrvatski državljani, razumiju i sposobni su u skladu sa svojim dužnostima davati naredbe, upute i izvješća na hrvatskom jeziku, što se dokazuje certifikatom izdanim u skladu sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike standardom razine B1 .

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ponuditelj može umjesto dokaza o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, u svojoj ponudbenoj dokumentaciji priložiti ugovor o kupoprodaji broda ili ugovor o gradnji broda ukoliko se radi o novogradnji te privremene brodske svjedodžbe za taj brod ili potvrdu o tehničkoj prihvatljivosti broda, međutim ako takav ponuditelj bude odabran u postupku javnog nadmetanja, tada je dužan u roku do izvršnosti odluke o njegovom odabiru, a u slučaju novogradnje prije isteka roka za sklapanje ugovora o javnoj usluzi, dostaviti javnom naručitelju dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, u protivnom će javni naručitelj, odnosno davatelj koncesije od takvog ponuditelja naplatiti bankovno jamstvo za ozbiljnost ponude i odabrati slijedećeg najpovoljnijeg ponuditelja koji udovoljava uvjetima javnog nadmetanja, a ako takvog nema, tada će poništiti javno nadmetanje.

Prethodna suglasnost za vlasničke i statusne promjene

Članak 26.

(1) Operator linije s obvezom javne usluge (profitabilne i neprofitabilne) dužan je o namjeri promjene vlasnika, osnivača, udjeličara ili dioničara, ili namjeri promjene njihovih međusobnih udjela u svojoj vlasničkoj strukturi, kojima se bitno mijenja pravo odlučivanja i/ili utjecaja na njegove poslove, odnosno o namjeri statusne promjene (spajanje, pripajanje ili odvajanje), prethodno obavijestiti Agenciju i pribaviti njenu suglasnost za takvu promjenu.

(2) Bitnom promjenom prava odlučivanja i/ili utjecaja na vođenje poslova operatora linije s obvezom javne usluge smatra se svaka promjena kojom pojedina fizička ili pravna osoba, ili s njom povezane pravne ili fizičke osobe steknu 25% i više vlasništva u vlasničkoj strukturi operatora ili kada treće osobe pravo odlučivanja i utjecaja na vođenje poslova operatora steknu ortačkim ili drugim sličnim ugovorom.

(3) Agencija na zahtjev operatora linije s obvezom javne usluge, rješenjem odlučuje o davanju suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka, nakon što utvrdi da fizička ili pravna osoba koja stječe 25% i više vlasništva u vlasničkoj strukturi operatora linije s obvezom javne usluge ili koja odlučivanje i/ili utjecaj na poslove operatora stječe ortačkim ili drugim ugovorom, uključujući i s njom povezane fizičke i pravne osobe, nema nepodmirenih poreznih i drugih javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, te da se protiv njih ne vodi upravni, prekršajni ili kazneni postupak u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi članici Europske unije zbog počinjenja kaznenih djela i/ili povrede propisa iz kataloga propisa utvrđenog propisima kojima se uređuje javna nabava odnosno davanje koncesija, a čije počinjenje predstavlja valjani razlog za obvezno ili fakultativno izuzeće iz postupka javnog nadmetanja.

(4) Protiv rješenja Agencije iz stavka 3. ovoga članka, žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom prema sjedištu Agencije.

Sposobnost obavljanja javne usluge

Članak 27.

(1) Operator linije mora imati sposobnost obavljanja javne usluge za cijelo vrijeme trajanja ugovora o javnoj usluzi.

(2) Sposobnost obavljanja javne usluge u smislu stavka 1. ovoga članka, označava:

1. sposobnost operatora da udovoljava tehničkim i drugim zahtjevima određenim odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, odredbama ugovora o javnoj usluzi, propisima o sigurnosti plovidbe, kao i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih temeljem njega

2. sposobnost operatora da udovoljava zahtjevima propisa iz članka 13. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe u pogledu brodara, broda i posade, uključujući i zahtjeve koji se tim propisima traže u odnosu na broj i sastav posade, radnog jezika te životnih i radnih uvjeta na brodovima u obalnoj i otočnoj kabotaži, a ako se radi o brodu koji nije plovio u nacionalnoj plovidbi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da tada brod udovoljava i zahtjevima utvrđenim Uredbom (EU) br. 1257/2013 od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330/1, 10.12.2013.)

3. sposobnost operatora linije da redovito i prema odobrenom redu plovidbe pruža javnu uslugu onim brodom koji je odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi određen kao glavni brod, odnosno da u slučaju nastupa izvanrednih okolnosti koje utječu na tu sposobnost, na liniju uvede zamjenski brod sukladno odredbama članka 28. ovoga Zakona

4. sposobnost operatora da izvršava obvezu evidentiranja putnike i vozila u centralni informatički sustav javnog linijskog prijevoza, na način utvrđen ovim Zakonom i propisima donesenim temeljem njega.

(3) Operator linije s obvezom javne usluge odgovoran je javnom naručitelju, odnosno davatelju koncesije za sve troškove i štetu koju javni naručitelj, odnosno davatelj koncesije trpi zbog njegova gubitka sposobnosti za obavljanje javne usluge, za cijelo vrijeme trajanja te nesposobnosti, ali najviše do iznosa bankovnog jamstva kojim je jamčio za uredno ispunjenje ugovora o javnoj usluzi.

(4) Troškovi iz stavka 3. ovog članka, uključuju i sve troškove koje javni naručitelj učini u skladu s člankom 29. stavkom 1., a u svezi sa stavkom 3. točkama 1. i 2. istoga članka ovoga Zakona.  

(5) Za vrijeme trajanja nesposobnosti za obavljanja javne usluge, operator neprofitabilne linije ne ostvaruje pravo na naknadu za javnu uslugu utvrđenu ugovorom o javnoj usluzi, a operator profitabilne linije ne ostvaruje pravo na naknadu za povlašteni prijevoz.

(6) Ako operator linije s obvezom javne usluge, neovisno o razlogu koji je do toga doveo, ne održava liniju prema odobrenom redu plovidbe duže od 24 sata, osim u slučaju kada nepovoljni vremenski uvjeti i stanje mora ugrožava sigurnost plovidbe, smatra se da je izgubio sposobnost obavljanja javne usluge na toj liniji.

(7) Smatra se da je operator linije s obvezom javne usluge izgubio sposobnost njenog obavljanja i ako u roku iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona na liniju ne uvede zamjenski brod utvrđen odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi ili prekorači rok iz članka 28. stavaka 4. i 6. ovoga Zakona.

Izvanredne okolnosti

Članak 28.

(1) Operator linije s obvezom javne usluge (profitabilne i neprofitabilne) dužan je za slučaj nastupa izvanrednih okolnosti koje utječu na njegovu sposobnost održavanja linije prema odobrenom redu plovidbe, u roku utvrđenom u odluci o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi, a ako taj rok nije određen predmetnom odlukom, odnosno ugovorom, tada u roku od 24 sata, na liniju uvesti zamjenski brod određen odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi, u protivnom se smatra da je izgubio sposobnost obavljanja javne usluge.

(2) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je u dokumentaciji za javno nadmetanje uvjetovati ponuditeljima zamjenski brod koji trajno boravi u području iz kojeg može doploviti do luke u kojoj mora preuzeti liniju s obvezom javne usluge unutar roka iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Zamjenski brod iz stavka 1. ovoga članka mora udovoljavati uvjetima utvrđenim odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja te zahtjevima propisa kao i glavni brod, uključujući i zahtjeve vezane uz posadu broda.

(4) Iznimno od stavka 1. i 3. ovoga članka, u slučaju više sile, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može dopustiti operatoru privremeno obavljanje prijevoza na liniji s obvezom javne usluge, drugim, a ne zamjenskim brodom, iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji je sposoban za plovidbu, ali koji ne ispunjava uvjete utvrđene odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, za razdoblje dok traju takve okolnosti, ali ne duže od 90 dana, u protivnom se smatra da je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge.

(5) Višom silom ne smatra se prekid plovidbe zbog nesposobnosti broda za plovidbu ili izricanja upravnih ili sudskih mjera kojima se operatoru privremeno ukida ovlaštenje za održavanje linije ili brodu zabranjuje isplovljenje i plovidba ili se zabranjuje njegova upotreba i/ili korištenje.

(6) Iznimno od stavka 1. i 4. ovog članka, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može u posebno opravdanim okolnostima i pod uvjetom da operator linije dokaže da kvaliteta usluge neće biti smanjena, dopustiti operatoru privremeno obavljanje prijevoza na liniji s obvezom javne usluge, drugim, a ne zamjenskim brodom iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji udovoljava zahtjevima linije i sposoban je za plovidbu, ali koji ne ispunjava uvjete utvrđene odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja, za razdoblje dok takve okolnosti traju, ali ne duže od 30 dana, u protivnom se smatra da je operator izgubio sposobnost obavljanja javne usluge.

(7) O nastupu izvanrednih okolnosti, kao i o uvođenju na liniju zamjenskog broda sukladno odredbama ovoga članka, operator je dužan u roku 24 sata obavijestiti Agenciju, odnosno zatražiti od Agencije odobrenje za poduzimanje drugih mjera usmjerenih na otklanjanje negativnih učinaka koje te okolnosti mogu proizvesti ili su ih već proizvele u odnosu na redovno održavanje linije i pružanje javne usluge.

Članak 29.

(1) Iznimno, javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može zbog gubitka sposobnosti operatora za obavljanje javne usluge ili iz drugih razloga iznimne žurnosti uspostave redovnog funkcioniranja sustava javnog linijskog prijevoza s obvezom javne usluge, a radi sprječavanja ugroze općeg gospodarskog interesa i otklanjanja uzroka koji bi mogli dovesti do zastoja ili prestanka povezivanja naseljenih otoka s kopnom ili naseljenih otoka međusobno, sklopiti ugovor o javnoj usluzi privremenog trajanja s najpovoljnijim ponuditeljem odabranim u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave poziva na nadmetanje, s kojim će ugovoriti privremeno obavljanje usluge javnog linijskog prijevoza na liniji s obvezom javne usluge čije je redovno funkcioniranje ugroženo ili koju zbog nastupa izvanrednih okolnosti treba žurno uspostaviti.

(2) Ugovor privremenog trajanja iz stavka 1. ovoga članka može se zaključiti na rok određen stavcima 4., 5., 6. i 7. ovoga članka.

(3) Smatra se da iznimna žurnost u smislu stavka 1. ovoga članka, postoji:

1. kada na strani operatora linije s obvezom javne usluge nastupe takve okolnosti uslijed kojih više nije u mogućnosti izvršavati obveze iz ugovora o javnoj usluzi

2. kada na strani operatora linije nastupe okolnosti zbog kojih mu je otežano izvršavanje obveza iz ugovora o javnoj usluzi, a koje se mogu otkloniti u roku od 90 dana

3. ako je sukladno propisima pokrenut postupak javne nabave za pružanje usluga javnog linijskog prijevoza na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge ili je pokrenut postupak dodjele koncesije za obavljanje javne usluge na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge, a taj postupak nije dovršen do dana prestanka važenja važećeg ugovora o javnoj usluzi

4. rekonstrukcije mosta ili luke te u drugim posebnim okolnostima u kojima je nužno osigurati povezivanje naseljenog otoka s kopnom ili naseljenih otoka međusobno,

5. u drugim slučajevima kada to nalaže javni interes i žurnost u postupanju.

(4) U slučaju iz stavka 3. točke 1. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati najduže do izvršnosti odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja u postupku javnog nadmetanja.

(5) U slučaju iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati najduže do uspostave ponovnog redovitog izvršavanja ugovornih obveza od strane operatora linije s obvezom javne usluge, ali ne duže od 90 dana.

(6) U slučaju iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati najduže do dovršetka započetog postupka javne nabave za pružanje usluga javnog linijskog prijevoza na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge odnosno dovršetka započetog postupka davanja koncesije za obavljanje javne usluge na liniji ili grupi linija s obvezom javne usluge, ali ne duže od šest mjeseci.

(7) U slučaju iz stavka 3. točke 4. i 5.. ovoga članka, ugovor o obavljanju privremenog prijevoza može trajati dok traje rekonstrukcija mosta ili luke, odnosno dok traju druge posebno opravdane okolnosti koje radi zaštite javnog interesa nalažu žurnost u postupanju, ali ne duže od godinu dana.

Promjena broda tijekom važenja ugovora o javnoj usluzi

Članak 30.

(1) Operator linije s obvezom javne usluge ne smije bez prethodnog odobrenja javnog naručitelja, odnosno davatelja koncesije promijeniti brod kojim obavlja javnu uslugu, a koji je odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi određen kao glavni brod ili zamjenski brod.

(2) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije može na prijedlog operatora linije s obvezom javne usluge, temeljem statističkih podataka o kretanju broja prevezenih putnika i vozila na pojedinoj liniji, koji se odnose na razdoblje od najmanje dvije godine uzastopce, a radi smanjenja troškova održavanja linije i/ili unaprjeđenja kvalitete javne usluge na toj liniji ili uvođenja broda s pogonom na alternativna goriva ili zbog drugih opravdanih gospodarskih okolnosti, privremeno ili trajno odobriti operatoru promjenu broda tako da umjesto glavnog ili zamjenskog broda određenog odlukom o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi, na liniju uvede drugi brod iste vrste prijevoza, manjeg ili većeg kapaciteta, koji udovoljava zahtjevima linije i uvjetima propisa iz 13. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, visina naknade za javnu uslugu na neprofitabilnoj liniji, koja je određena odlukom o izboru najpovoljnijeg ponuditelja i ugovorom o javnoj usluzi, usklađuje se na razinu stvarnih troškova iskorištavanja broda koji se uvodi na liniju, a koji ne mogu biti veći od troškova iskorištavanja dosadašnjeg broda kojim je operator obavljao javnu uslugu na toj liniji, pazeći pritom da ne dođe do zabranjene prekomjerne naknade.

(4) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, visina koncesijske naknade na profitabilnoj liniji može se izmijeniti samo ako je promjena broda značajno utjecala na ravnotežu odnosa naknade za koncesiju i procijenjene vrijednosti koncesije koja je bila temelj sklapanja ugovora o koncesiji.

(5) Javni naručitelj odnosno davatelj koncesije dužan je predvidjeti u natječajnoj dokumentaciji i ugovoru o javnoj usluzi opciju promjene broda tijekom važenja ugovora o javnoj usluzi, u obliku odredbi o promjeni broda za vrijeme trajanja ugovora o javnoj usluzi, u protivnom se promjena broda ne može obaviti u skladu s odredbama ovoga članka.

(6) Dodatni tehnički uvjeti promjene broda prema odredbama ovoga članka podrobnije se uređuju propisom iz  13. stavka 1. ovoga Zakona.

POGLAVLJE III.

POVLAŠTENI PRIJEVOZ

Ostvarivanje prava na povlašteni i besplatni prijevoz

Članak 31.

(1) Pravo na povlašteni i besplatni prijevoz korisnici tog prava ostvaruju u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Pravo na povlašteni prijevoz s popustom ostvaruju:

1. hrvatski državljani koji imaju prebivalište na otocima ili na poluotoku Pelješcu te državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i članovi njihovih obitelji bez obzira na državljanstvo, koji imaju prijavljen privremeni boravak u Republici Hrvatskoj i koji najmanje 183 dana u jednoj godini borave na otocima ili poluotoku Pelješcu (u daljnjem tekstu: otok), a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

2. djeca starija od tri do navršenih 12 godina života, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

3. vozila fizičkih osoba iz točke 1. ovoga stavka i njihova vozila kao korisnika leasinga, koja su registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

4. vozila domaćih pravnih osoba koja aktivno posluju i imaju sjedište na otoku, vozila predstavništava domaćih pravnih osoba i predstavništava pravnih osoba članica Europskog gospodarskog prostora ako su upisana u sudski registar u Republici Hrvatskoj i aktivno posluju te imaju sjedište predstavništva na otoku, vozila registrirana na obrt, vozila obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te vozila fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja ako aktivno posluju i imaju svoje sjedište na otoku te vozila pravnih i fizičkih osoba iz ove točke ovoga stavka kao korisnika leasinga, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge koje taj otok na kojem imaju sjedište povezuju s kopnom, odnosno koje taj otok povezuju s drugim naseljenim otocima, uz uvjet da su vozila registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj

5. zdravstveni djelatnici i djelatnici policije, oružanih snaga, profesionalnih vatrogasnih postrojbi i lučke kapetanija čije je stalno mjesto rada na otoku i njihova službena vozila koja se koriste na otoku, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge koje otok na kojem imaju mjesto rada povezuje s kopnom, odnosno koje taj otok povezuju s drugim naseljenim otocima

6. zdravstveni djelatnici i njihova službena vozila pri obavljanju sanitetskog prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto, a pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

7. ostale osobe koje to pravo stječu po posebnim propisima, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge.

(3) Pravo na besplatni prijevoz ostvaruju:

1. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji svakodnevno putuju do škole ili visokoškolske ustanove izvan otoka, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

2. učenici i studenti s prebivalištem na otoku koji za vrijeme školovanja privremeno borave izvan otoka, a vikendom dolaze na otok, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

3. djeca koja pohađaju obvezni predškolski program izvan otoka svoga prebivališta, kao i učenici i studenti koji se školuju na otoku svoga prebivališta te djeca koja pohađaju predškolski program na otoku svoga prebivališta, za aktivnosti izvan otoka svoga prebivališta, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

4. djeca od jedne do navršene tri godine života, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

5. umirovljenici i osobe starije od 65 godina s prebivalištem na otoku, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

6. zdravstveni djelatnici i njihova službena vozila pri obavljanju hitnog medicinskog prijevoza bolesnika s otoka na kopno i obrnuto, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

7. djelatnici policije i njihova službena vozila pri obavljanju dužnosti na brodu ili otocima, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

8. inspektori i drugi ovlašteni službenici Ministarstva i Agencije te njihova službena vozila pri obavljanju dužnosti na brodu ili otocima, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim linijama s obvezom javne usluge

9. djelatnici policije, oružanih snaga, dobrovoljnih i profesionalnih vatrogasnih postrojbi, lučke kapetanije i pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja te njihova službena vozila u slučajevima prirodne katastrofe, kao i u slučajevima izvanrednih događaja te traganja i spašavanja, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

10. osobe s invaliditetom kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta 80% i više, hrvatski ratni vojni invalidi sa 100% tjelesnog oštećenja, osobe kojima je utvrđeno oštećenje vida od 100% i gluhoslijepe osobe sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe s invaliditetom kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja, uključujući i osobno vozilo kojim se te osobe prevoze, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge

11. djeca s teškoćama u razvoju s prebivalištem na otoku te sva djeca s teškoća u razvoju kojima je utvrđen III. i IV. stupanj funkcionalnog oštećenja bez obzira na mjesto prebivališta i osobno vozilo kojim se ta djeca prevoze, a pravo na besplatni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge.

(4) Pratitelj osobe s invaliditetom i djeteta s teškoćama u razvoju iz stavka 3. točke 10. i 11. ovoga članka ostvaruje pravo na besplatni prijevoz na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge prema odredbama ovoga Zakona, osim kada to pravo ostvaruje u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje pravo osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

(5) Osobe iz stavka 2. točke 7. ovoga članka osim prava na povlašteni prijevoz s popustom na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge, ostvaruju i druga prava koja imaju po posebnim propisima.

(6) Visina popusta za osobe iz stavka 2. ovoga članka, koje ostvaruju pravo na povlašteni prijevoz s popustom, može iznositi do 50% redovne izvansezonske cijene putne karte i određuje se odlukom javnog naručitelja, odnosno davatelja koncesije prema značaju pravca linije sukladno propisu iz članka 32. ovoga Zakona.

Članak 32.

(1) Pravilnikom o povlaštenom prijevozu određenih kategorija osoba u javnom linijskom pomorskom prijevozu s obvezom javne usluge utvrđuje se dokumentacija temeljem koje se može stvaruje pravo na povlašteni i besplatni prijevoz, utvrđuju se pravila i kriteriji za korištenje tog prava, kao i kriteriji za određivanje visine popusta prema kategorijama osoba koje ostvaruju pravo na popust, utvrđuje se sadržaj zahtjeva za izdavanje iskaznica o povlaštenom prijevozu, otvaranje prepaid računa, kao i druga pitanja važna za organizaciju i nadzor sustava povlaštenog prijevoza putnika i vozila na linijama s obvezom javne usluge.

(2) Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka donosi ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za financije i ministra nadležnog za razvoj otoka,

Članak 33.

(1) Pravo na povlašteni i besplatni prijevoz u sustavu javnog linijskog pomorskog prijevoza s obvezom javne usluge utvrđuje se izvršnim rješenjem Agencije nakon provedenog upravnog postupka pokrenutog na zahtjev stranke, a ostvaruje se predočenjem otočne iskaznice za pomorski prijevoz putnika, otočne iskaznice za pomorski prijevoz vozila i pripadajuće vinjete za vozila, studentske iskaznice i iskaznice za pomorski prijevoz osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju (dalje u tekstu: iskaznice o povlaštenom prijevozu).

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba Ministarstvu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) Evidencija korisnika povlaštenog i besplatnog prijevoza, odobravanje prava na takav prijevoz te praćenje korištenja tih prava, vodi se u informatičkom sustavu za evidenciju korisnika povlaštenog prijevoza (dalje u tekstu: SEOP), kao sastavnom dijelu Centralnog informatičkog sustava javnog linijskog prijevoza iz članka 90. ovoga Zakona.

Otočna iskaznica za putnika

Članak 34.

(1) Radi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz i prava na besplatni prijevoz, korisnicima iz članka 31. stavka 2. i stavka 3. točke 1. do 7. ovoga Zakona izdaje se otočna iskaznica za putnika.

(2) Otočna iskaznica za putnika izdaje se na zahtjev stranke, u skladu s propisom iz članka 32. ovoga Zakona.

Otočna iskaznica za vozilo

Članak 35.

(1) Radi ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz s popustom, korisnicima iz članka 31. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, izdaje se otočna iskaznica za vozilo s pripadajućom vinjetom.

(2) Otočna iskaznica za vozilo s pripadajućom vinjetom izdaje se na zahtjev stranke, u skladu s propisom iz članka 32. ovoga Zakona.

Iskaznice za osobe s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju

Članak 36.

(1) Radi ostvarivanja prava na besplatni prijevoz korisnicima iz članka 31. stavka 3. točke 10. i 11. te stavka 4. ovoga Zakona, izdaje se iskaznica za povlašteni prijevoz putnika i vozila.

(2) Iskaznica iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na zahtjev stranke, u skladu s propisom iz članka 32. ovoga Zakona.

Obveze korisnika iskaznice za povlašteni prijevoz

Članak 37.

(1) Korisnici iskaznice za povlašteni prijevoz ne smiju svoju iskaznicu dati na upotrebu i/ili korištenje drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

(2) Fizičke i pravne osobe ne smiju radi ostvarivanja prava na povlašteni ili besplatni prijevoz, upotrebljavati i/ili koristiti tuđu iskaznicu za povlašteni prijevoz.

(3) Korisnici iskaznice dužni su koristiti iskaznicu za povlašteni prijevoz u skladu s općim aktom Agencije o uvjetima korištenja iskaznice, koji se objavljuje na internetskim stranicama Agencije.

(4) Opći akt iz stavka 1. ovoga članka stupa na snagu osmog dana od dana objave na internetskim stranicama Agencije.

Članak 38.

(1) Operatoru linije nije dopušteno izdavati putne karte za povlašteni ili besplatni prijevoz putnicima koji nemaju iskaznicu o povlaštenom prijevozu ili na koje se ta iskaznica ne odnosi.

(2) Operatoru linije nije dopušteno istom korisniku iskaznice za povlašteni prijevoz, izdati dvije ili više putnih karata za povlašteni prijevoz na istom putovanju.

(3) Ukoliko operator postupa protivno stavku 1. i 2. ovoga članka, odgovara javnom naručitelju za štetu nastalu takvim svojim postupanjem.

Izdavatelj iskaznica o povlaštenom i besplatnom prijevozu

Članak 39.

(1) Agencija izdaje iskaznice o povlaštenom prijevozu za sve kategorije korisnika koji ostvaruje to pravo, uključujući i vinjete za vozila.

(2) Iskaznice i vinjete iz stavka 1. ovoga članka, javne su isprave.

(3) Agencija može stručno-tehničke poslove izrade iskaznica o povlaštenom prijevozu, kao i  pohrane podataka o istima povjeriti pravnoj osobi s ovlastima za izradu javnih isprava, koja ispunjava odgovarajuće tehničke i kadrovske uvjete, te čije je cjelokupno poslovanje obuhvaćeno odgovarajućim dokazima kvalitete i informatičke sigurnosti.

Prepaid račun povezan s iskaznicom

Članak 40.

(1) Iskaznicom o povlaštenom prijevozu, koja je izdana u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim temeljem njega, može se omogućiti elektronska naplata usluge prijevoza (prepaid), sukladno pravu na povlašteni prijevoz koji korisnik njome ostvaruje.

(2) Operatori linija s obvezom javne usluge mogu u svrhu iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev stranke i uz predočenje važeće iskaznice o povlaštenom prijevozu, dodijeliti prepaid račun vezan uz iskaznicu koja joj je izdana.

(3) Korisnik iskaznice o povlaštenom prijevozu, očitanjem iskaznice putem elektronskog čitača prilikom kupnje putne karte, daje suglasnost za terećenje prepaid računa povezanog s iskaznicom.

Troškovi izdavanja iskaznice

Članak 41.

(1) Visinu troškova izdavanja svih iskaznica kojima se ostvaruje pravo na povlašteni i besplatni prijevoz, odlukom utvrđuje Upravno vijeće Agencije, na prijedlog ravnatelja Agencije.

(2) Troškovi prvog izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na povlašteni prijevoz putnika, temeljem zahtjeva stranke iz članka 31. stavka 2. i stavka 3. točke 1. do 7. ovoga Zakona, podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s razdjela Ministarstva, u okviru posebne glave razdjela Agencije, a troškove svakog ponovnog izdavanja iskaznice zbog poništenja, produljenja, krađe ili oštećenja iskaznice, snosi korisnik iskaznice.

(3) Troškovi prvog izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na povlašteni prijevoz vozila, temeljem zahtjeva stranke iz članka 31. stavka 2. točke 4. ovoga Zakona, podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s razdjela Ministarstva, u okviru posebne glave razdjela Agencije, a troškove svakog ponovnog izdavanja iskaznice zbog poništenja, produljenja, krađe ili oštećenja iskaznice, snosi korisnik iskaznice.

(4) Troškove prvog i svakog slijedećeg izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na besplatni prijevoz putnika i vozila, temeljem zahtjeva stranke iz članka 31. stavka 3. točke 10. i 11. i stavka 4. ovoga Zakona, podmiruju se iz državnog proračuna Republike Hrvatske s razdjela Ministarstva, u okviru posebne glave razdjela Agencije.

(5) Troškove prvog i svakog slijedećeg izdavanja iskaznice kojom se ostvaruje pravo na besplatni prijevoz djelatnika javnih službi, podmiruju te javne službe izravno onoj pravnoj osobi koju je odredila Agencija sukladno članku 39. stavku 3. ovoga Zakona.

POGLAVLJE IV.

JAVNI LINIJSKI PRIJEVOZ BEZ OBVEZE JAVNE USLUGE

Linije bez obveze javne usluge

Članak 42.

Linije bez obveze javne usluge su linije koje nisu od općeg gospodarskog interesa i na kojima operator te linije ne obavlja javnu uslugu, nego prijevoz na toj liniji održava zbog svojeg gospodarskog interesa i na vlastiti poduzetnički rizik, prema javno objavljenom cjeniku prijevoza kojeg potvrđuje Agencija.

Razvrstavanje linija bez obveze javne usluge

Članak 43.

(1) Linije bez obveze javne usluge razvrstavaju se prema vrsti prijevoza na trajektne, brzobrodske i brodske linije.

(2) Trajektne linije obavljaju se ro-ro putničkim brodovima.

(3) Brzobrodske linije obavljaju se brzim putničkim plovilima.

(4) Brodske linije obavljaju se putničkim brodovima.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, održavanje brodskih linija bez obveze javne usluge, koje su kraće od tri nautičke milje, može se obavljati brodicom registriranom za gospodarske svrhe, koja je upisana u odgovarajući upisnik, odnosno očevidnik u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

(6) Dodatni tehnički uvjeti koji se odnose na brzinu, starost broda, broj putnika, broj vozila koji se mogu prevoziti, promjenu broda te druge uvjete kojima mora udovoljavati brod i operator linije, utvrđuju se propisom članka 13. stavka 1. ovoga Zakona.

Davatelj koncesije za linije bez obveze javne usluge

Članak 44.

(1) Agencija je davatelj koncesije za linije bez obveze javne usluge.

(2) Dodjela koncesije za liniju bez obveze javne usluge provodi se u postupku javnog nadmetanja sukladno propisu iz članka 10. ovoga Zakona te u skladu s propisima kojima se uređuju koncesije.

(3) Predmet koncesije je obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge kojom se povezuju naseljeni otoci s kopnom, naseljeni otoci međusobno te obalna naselja na kopnu.

Stjecanje ovlaštenja za obavljanje javnog linijskog  prijevoza bez obveze javne usluge

Članak 45.

(1) Ovlaštenje za obavljanje javnog linijskog prijevoza brodar stječe ugovorom o koncesiji iz članka 5. stavka 1. točke 44. ovoga Zakona, a upravno ovlaštenje za održavanje linije bez obveze javne usluge stječe trenutkom sklapanja tog ugovora, bez donošenja posebnog rješenja Agencije o tome.

(2) Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka može se uz prethodnu suglasnost davatelja koncesije prenositi na treće osobe i dati u zalog pod uvjetima i na način određen propisima o koncesijama.

(3) Ugovor o koncesiji iz stavka 1. ovoga članka ne može se dati u potkoncesiju, niti koncesionar može sklopiti podugovor o koncesiji s trećim osobama.

Rok na koji se daje koncesija za linije bez obveze javne usluge

Članak 46.

(1) Koncesija za obavljanje djelatnosti linijskog i obalnog pomorskog prometa na liniji bez obveze javne usluge može se dati na rok do 10 godina.

(2) Agencija u skladu sa stavkom 1. ovoga članka određuje rok na koji se koncesija daje na način da taj rok ne ograničava tržišno natjecanje više nego što je to nužno kako bi se osigurala amortizacija stvarne vrijednosti ulaganja koncesionara i razuman povrat uloženog kapitala, uz istodobno uzimanje u obzir svih troškova i rizika koje koncesionar preuzima za vrijeme trajanja koncesije.

Uvjeti za davanje koncesije na liniji bez obveze javne usluge

Članak 47.

(1) Koncesija za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge, može se dati brodaru odabranom u postupku javnog nadmetanja kao najboljem ponuditelju:

1. ako ne postoje zakonski razlozi koji nalažu njegovo isključenje iz postupka davanja koncesije, kako su utvrđeni propisima o koncesiji

2. ako posjeduje odgovarajući brod za pružanje usluge javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge

3. da je u upisnom listu broda iz točke 2. ovoga stavka upisan kao kompanija kako je definirana općim pomorskim propisom

4. da je brod iz točke 2. ovoga stavka upisan u odgovarajući upisnik trgovačkih brodova u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora

5. da brod iz točke 2. ovoga stavka ispunjava propisane tehničke zahtjeve sukladno propisu iz članka 13. ovoga Zakona i drugim propisima o sigurnosti plovidbe, odnosno da je tehnički podoban za obavljanje kabotaže u Republici Hrvatskoj, a ako se radi o brodu koji nije plovio u nacionalnoj plovidbi do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, da tada ispunjava i zahtjeve utvrđene Uredbom (EU) br. 1257/2013 od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330/1, 10.12.2013.)

6. da su članovi posade broda iz točke 2. ovoga stavka, državljani Republike Hrvatske ili druge države članice Europskog gospodarskog prostora, koji imaju sklopljen ugovor o radu s brodarom, a koji se temelji na radnim i socijalnim standardima utvrđenim u Nacionalnom kolektivnom ugovoru Republike Hrvatske

7. da sukladno propisima o kabotaži članovi posade broda iz točke 2. ovoga stavka, zaduženi za poslove sigurnosti putnika i svi članovi posade zaduženi za održavanje straže, ako nisu hrvatski državljani, razumiju i sposobni su u skladu sa svojim dužnostima davati naredbe, upute i izvješća na hrvatskom jeziku, što se dokazuje certifikatom izdanim u skladu sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike, standardom razine B1.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ponuditelj može umjesto dokaza o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, uz svoju ponudu priložiti ugovor o kupoprodaji broda ili ugovor o gradnji broda, ukoliko se radi o novogradnji te privremene brodske svjedodžbe za taj brod ili potvrdu o tehničkoj prihvatljivosti broda, ali je u tom slučaju dužan do dana izvršnosti odluke o njegovom odabiru, a u slučaju novogradnje prije isteka roka za sklapanje ugovora o koncesiji, dostaviti Agenciji dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga članka, u protivnom će Agencija naplatiti njegovo jamstvo za ozbiljnost ponude i odabrati slijedećeg najpovoljnijeg ponuditelja koji udovoljava uvjetima javnog nadmetanja, a ako takvog nema, tada će poništiti javno nadmetanje.

Uvjeti kojima mora udovoljavati linija bez obveze javne usluge

Članak 48.

Linija bez obveze javne usluge za koju se daje koncesija, mora kumulativno ispunjavati slijedeće uvjete:

1. da polazna i odredišna luke te ostale luke ticanja na pravcu linije nisu odlukom ministra isključene iz trajektnog, brzobrodskog ili brodskog prometa na linijama bez obveze javne usluge

2. da se trajektnom linijom bez obveze javne usluge ne obavlja više od 50% ticanja luka na pravcu na kojem već prometuje trajektna linija s obvezom javne usluge, a ako je jednako ili manje od toga, da tada dnevni broj ticanja luke na liniji bez obveze javne usluge ne prelazi 30% dnevnog broja ticanja linije s obvezom javne usluge, ili

3. da se brodskom i brzobrodskom linijom bez obveze javne usluge ne obavlja više od 80% ticanja luke na pravcu na kojem već prometuje brodska ili brzobrodska linija s obvezom javne usluge, bez obzira na dnevni broj ticanja luka na pravcu u odnosu na liniju s obvezom javne usluge.

Članak 49.

(1) Ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 47. i 48. ovoga Zakona te ostali preduvjeti sukladno propisima o koncesijama, Agencija može provesti postupak javnog nadmetanja za dodjelu koncesije na liniji bez obveze javne usluge.

(2) Ugovor o koncesiji za obavljanje javnog prijevoza na liniji bez obveze javne usluge Agencija može se sklopiti s brodarom odabranim u postupku javnog nadmetanja tek nakon nastupa izvršnosti odluke o davanju koncesije.

Sposobnost obavljanja javnog prijevoza i promjena broda

Članak 50.

(1) Na sposobnost operatora linije da obavlja javni prijevoz na liniji bez obveze javne usluge, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 27. stavaka 1., 2., 6. i 7. te članka 28. ovoga Zakona, koje se odnose na sposobnost operatora linije s obvezom javne usluge.

(2) Na operatora linije bez obveze javne usluge odgovarajuće se primjenjuju odredbe o promijeni broda iz članka 30. ovoga Zakona.

Prethodna suglasnost za vlasničke i statusne promjene

Članak 51.

Na vlasničke i statusne promjene operatora linije bez obveze javne usluge odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 26. ovoga Zakona.