Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA
A)Pregled stanja
a)Razlozi zbog kojih se Zakon donosi
b)Strateška osnova za donošenje Zakona
B)Osnovna pitanja koja se Zakonom uređuju
C)Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
A. Pregled stanja
a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi
Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj provodi se sukladno Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.) (dalje u tekstu: ZPIOK), a priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/2015., 70/2019. i 47/2020.) (dalje u tekstu: ZORP).
Donošenjem ZPIOK-a 2003. godine napušten je postupak nostrifikacije koji se temeljio na usporedbi studijskih i obrazovnih programa sa srodnim programima koji se izvode u Republici Hrvatskoj te rezultirao ispravom koja je potvrđivala izjednačenost inozemne kvalifikacije kvalifikacijom koja se stječe u Republici Hrvatskoj (rješenje o nostrifikaciji). Umjesto nostrifikacije uveden je postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja i postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija ili razdoblja obrazovanja u inozemstvu sa svrhom nastavka obrazovanja. Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija tako više nije podrazumijevao usporedbu sadržaja studijskih i obrazovnih programa, već „formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju“.
Međutim, u provedbi ZPIOK-a pojavili su se određeni nedostaci koji su posebno došli do izražaja pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Uniji te stupanjem na snagu ZORP-a i donošenjem ostalih posebnih propisa kojima se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2005/36/EZ, koja je izmijenjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija.
S obzirom na to da važeći ZPIOK ne razlikuje jasno postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada koje nije regulirano i pristupa profesiji koja je utvrđena kao regulirana u Republici Hrvatskoj, dolazi do nejasnoća u nadležnosti između agencija u sustavu obrazovanja, zaduženih za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i tijela nadležnih za regulirane profesije. Dodatne nejasnoće u nadležnostima uključuju nejasnoće zbog dvostrukih nadležnosti ili nejasnoće zbog nepostojanja nadležnosti. Tako primjerice, sukladno članku 6. ZPIOK-a „postupak priznavanja inozemne školske kvalifikacije o završenom osnovnom obrazovanju radi zapošljavanja ili nastavka obrazovanja“ vodi Agencija za odgoj i obrazovanje, dok se u članku 7. istog Zakona navodi da „postupak priznavanja osnovnoškolskog obrazovanja radi pristupa srednjoškolskom obrazovanju vodi školska ustanova“. S druge strane, postojećim ZPIOK-om nije niti jednoj od agencija dano u nadležnost priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija na razini koja je viša od srednjoškolske, ali nije dio visokog obrazovanja (engleski „non-tertiary post-secondary“, budući da se takve kvalifikacije ne stječu u Republici Hrvatskoj (ali se stječu u inozemstvu).
Nadalje, nedostatna transparentnost i nedovoljna jasnoća u postupcima priznavanja koja proizlazi iz postojećih propisa ne sastoji se samo u nejasnoj nadležnosti, već i u nedostatnoj informaciji koju pruža formalni ishod postupka priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom zapošljavanja. Naime, u praksi se pokazalo da su postojeća rješenja o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja koja izdaju agencije u sustavu obrazovanja nedovoljno informativna nositeljima kvalifikacija i poslodavcima, pogotovo u dijelu koji se odnosi na određivanje razine obrazovne kvalifikacije u državi u kojoj je kvalifikacija stečena te na usporedbu razine stečene kvalifikacije s razinama kvalifikacija koje se stječu u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenoga agencije, na zahtjev stranke, izdaju dodatna mišljenja o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji što produžuje postupak, predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje za agenciju i trošak za stranku.
Osim nedostataka u postupcima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada, pojavili su se i nedostaci u priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja posebno s obzirom na trendove u razvoju europskih obrazovnih politika.
Priznavanje kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na prvoj razini visokog obrazovanja, prema postojećem ZPIOK-u, provode Agencija za odgoj i obrazovanje ako je riječ o priznavanju srednjoškolske kvalifikacije općeg obrazovanja ili Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih kada je riječ o kvalifikaciji stečenoj u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Taj postupak može trajati i do 60 dana te završiti nakon što se stranka već upisala na visoko učilište. Dodatno, procjenu ispunjenosti kriterija za upis u prvu godinu studijskog programa na prvoj razini visokog obrazovanja, koje podrazumijeva utvrđivanje razine prethodno stečene kvalifikacije, provodi i Središnji prijavni ured pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje u sklopu središnjeg prijavnog postupka. Ovakav dvostruki postupak kojem je zajednički ishod utvrditi razinu stečene kvalifikacije s obzirom na utvrđivanje prava pristupa visokom obrazovanju, predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje.
Kada je riječ o priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije prve razine visokog obrazovanja sa svrhom pristupa drugoj razini visokog obrazovanja, također dolazi do dupliciranja postupka procjene i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije. Sukladno postojećem ZPIOK-u, općim aktima visokih učilišta te praksi koja se razvila od donošenja ZPIOK-a, postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja u visokom obrazovanju provode uredi za akademsko priznavanje na visokim učilištima. Postupak priznavanja provodi se odvojeno od prijavnog postupka kojega provodi sastavnica visokoga učilišta na kojoj stranka želi nastaviti studiranje. U postupku priznavanja, uredi za akademsko priznavanje, po potrebi, konzultiraju Agenciju za znanost i visoko obrazovanje te stručno povjerenstvo koje provodi vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije. Nakon izdavanja Rješenja o akademskom priznavanju stranku se upućuje na sastavnicu visokoga učilišta koja još jedanput vrednuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju procjenjujući, sukladno svojoj nadležnosti za utvrđivanje kriterija za upis i ispunjenost kriterija za upis u određeni studijski program. Ovakav postupak administrativno je složen te vremenski dug tako da je moguće da stranka ne dobije rješenje o akademskom priznavanju, do kraja roka prijave na natječaj za upis u prvu godinu diplomskog studija.
Zaključno, ishodi postupaka priznavanja koji se provode prema postojećem ZPIOK-u nedovoljno su transparentni i jasni građanima i poslodavcima te onima koji reguliraju pristup određenim profesijama na tržištu rada. Zbog navedenoga dolazi do dupliciranja postupaka, stvaranja administrativnog opterećenja institucijama te administrativnih prepreka i višestrukih troškova osobama koje tržištu rada u Republici Hrvatskoj pristupaju s kvalifikacijama stečenima u inozemstvu.
b) Strateška osnova za donošenje Zakona
Ovaj zakon temelji se na načelu promicanja internacionalizacije i međunarodne mobilnosti uz primjenu kvalifikacijskih okvira i europskih načela u osiguravanju kvalitete visokoga obrazovanja. Strateško opredjeljenje Republike Hrvatske prema promicanju internacionalizacije obrazovanja i poticanju međunarodne mobilnosti, posebno u visokom obrazovanju, razvidno je iz „Nacionalne razvojne strategije 2030.“ - Prioritetnog područja javnih politika za strateški cilj 2. „Obrazovani i zaposleni ljudi” gdje je kao prioritet provedbe na području politike visokog obrazovanja naveden „razvoj sustava visokog obrazovanja i internacionalizacija u skladu sa suvremenim europskim trendovima kroz unaprjeđenje dostupnosti kvalitetnog visokog obrazovanja, relevantnog u odnosu na tržište rada i društvo“ i „Rezolucije o strateškom okviru suradnje u području obrazovanja i osposobljavanja prema Europskom prostoru obrazovanja i dalje (2021.-2030.)“ koju su ministri obrazovanja EU-a usvojili u veljači 2021.
Među ključnim strateškim dokumentima koji promoviraju priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja bez prepreka među državama članicama Europske unije je “Preporuka Vijeća od 26. studenoga 2018. o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja kvalifikacija visokog obrazovanja i srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja te ishoda razdoblja učenja u inozemstvu” (SL C 444, 10.12.2018.). Ovom se Preporukom, između ostaloga, preporuča državama članicama da najkasnije do 2025. godine poduzmu korake neophodne za ostvarivanje automatskog uzajamnog priznavanja razina kvalifikacija te razdoblja obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja u visokom obrazovanju, u skladu s određenim kriterijima i načelima, odnosno da poduzmu korake neophodne za ostvarivanje znatnog napretka prema istom cilju u srednjoškolskom obrazovanju. Cilj Preporuke Vijeća je osigurati da se svakom studentu i učeniku koji provede razdoblje obrazovanja u inozemstvu, bilo u svrhu stjecanja kvalifikacije ili u sklopu mobilnosti u svrhu učenja, stečeni ishodi učenja u tom razdoblju automatski priznaju u svrhu nastavka obrazovanja, čime se ne dovodi u pitanje pravo visokih učilišta ili obrazovnih ustanova da odrede posebne uvjete za upis u određene programe ili da provjere vjerodostojnost dokumenata.
Nadalje, politika priznavanja kvalifikacija u visokom obrazovanju temelji se na strateškoj inicijativi u sklopu Bolonjskog procesa te u skladu s razvojem i primjenom kvalifikacijskih okvira i osiguravanjem kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja koji uključuje 49 država.
Postupci priznavanja u zemljama Bolonjskog procesa razvijaju se u skladu s Konvencijom o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe (dalje u tekstu: Lisabonska konvencija) koja je u zakonodavstvo Republike Hrvatske ugrađena Zakonom o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (NN MU 9/2002.) te njenim pratećim dokumentima i ministarskim priopćenjima kojima se obnavljaju strateški ciljevi Bolonjskog procesa.
Prateći dokumenti Lisabonske konvencije uključuju i „Preporuke za korištenje kvalifikacijskih okvira u priznavanju inozemnih kvalifikacija“, usvojene u lipnju 2013. godine, prema kojima se preporučuje korištenje kvalifikacijskih okvira u priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju i kvalifikacija koje omogućavaju pristup visokom obrazovanju kao i u svrhu pristupa tržištu rada. Naime, informacija o smještanju kvalifikacija na razine nacionalnih kvalifikacijskih okvira i njihovom povezivanju s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja (tzv. europski meta okviri), temelj je za utvrđivanje razine inozemne obrazovne kvalifikacije i usporedbu s razinama Hrvatskog kvalifikacijskog okvira temeljem čega se procjenjuju prava nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije koja proizlaze iz kvalifikacije stečene u inozemstvu te prepoznaju mogućnosti za daljnje obrazovanje ili pristup tržištu rada.
Revidiranje nacionalnog zakonodavstva s ciljem potpunog usklađivanja s Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima istaknuto je u Erevanskom ministarskom priopćenju (2015.), Pariškom ministarskom priopćenju (2018.) i Rimskom ministarskom priopćenju (2020.).
B. Osnovna pitanja koja se Zakonom uređuju
Nastavno na iznesenu analizu postojećeg stanja i problema u provedbi postojećeg ZPIOK-a, ovim se Nacrtom prijedloga Zakona predlaže razlikovati priznavanje od vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija primjenjuje se u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. Nakon postupka vrednovanja izdaje se mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo. Mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji je neupravni dokument koji donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Nadalje, ovim se Nacrtom prijedloga Zakona želi unaprijediti kvaliteta informacije o kvalifikaciji stečenoj u inozemstvu sa svrhom pristupa tržištu rada kako bi, na temelju dobivenih informacija o znanjima i vještinama te pravima koje stečena kvalifikacija daje, nadležna tijela i poslodavci mogli donositi utemeljene procjene.
U slučajevima kada nositelj kvalifikacije želi nastaviti obrazovanje u Republici Hrvatskoj ovim Nacrtom prijedloga Zakona predlaže se priznavanje razdoblja obrazovanja, priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja i automatsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u visokom obrazovanju.
Priznavanje razdoblja obrazovanja provodit će visoka učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove za osobe koje su započele obrazovanje u inozemstvu, a nisu stekle inozemnu obrazovnu kvalifikaciju.
Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja provodit će nadležne agencije prema razini obrazovne kvalifikacije ili će ih samostalno provoditi visoko učilište. U slučajevima kada visoko učilište provodi postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja, visoko učilište može svojim općim aktima propisati objedinjeni postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije i upisa. Priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja predviđeno je u sklopu prijavnog postupka u nadležnosti agencije nadležne za znanost i visoko obrazovanja (središnjeg prijavnog ureda).
Visoko učilište i agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje provodit će automatsko priznavanje razine inozemne obrazovne kvalifikacije u sklopu prijavnih odnosno upisnih postupaka bez provođenja postupka priznavanja. Automatsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u visokom obrazovanju provodi se u slučajevima kada postoji opravdano povjerenje u sustav osiguravanja kvalitete obrazovanja u zemlji u kojoj je kvalifikacija stečena. Takvo povjerenje postoji ako se radi o kvalifikaciji stečenoj u državi u kojoj je nacionalni kvalifikacijski okvir povezan s Europskim kvalifikacijskim okvirom te s Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja i na visokom učilištu koje je vanjski vrednovano od strane agencije za osiguravanje kvalitete koja je upisana u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR).
Nacrt prijedloga Zakona uvodi mogućnost vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja te u svrhu pristupa tržištu rada za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koji nisu u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuju inozemnu obrazovnu kvalifikaciju ili razdoblje obrazovanja. Time se omogućava provedba odredbi o pravima osoba bez dokumentacije potrebne za priznavanje sukladno Zakonu o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 9/2002) i pratećeg dokumenta „Preporuke o priznavanju kvalifikacija izbjeglica sukladno Lisabonskoj konvenciji“ koje je Vijeće Europe usvojilo 2017. godine.
C. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona
Cilj izmjena zakonskog okvira za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija je unapređenje politike priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija uz pojednostavljenje procedura i otklanjanje administrativnih prepreka za međunarodnu mobilnost u obrazovanju i mobilnost radne snage, uz primjenu kvalifikacijskih okvira i u skladu s europskim načelima u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju.
Ovim se Nacrtom prijedloga Zakona otklanjaju nedostatci postojećeg zakonodavnog i institucijskog okvira te se unapređuje transparentnost, kvaliteta i svrhovitost te dostupnost priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, uz prihvaćanje strateških opredjeljenja Republike Hrvatske prema internacionalizaciji obrazovanja i poticanju dolazne obrazovne mobilnosti.
III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIZNAVANJU I VREDNOVANJU INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA
Glava I.
OpĆe odredbe
Članak 1.
(1) Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuju se način i postupci vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, a koji se provode sukladno posebnim propisima
(2) Zakonom se uređuju i način i postupci priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja te se utvrđuju nadležna tijela koja provode postupke vrednovanja i priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
(3) Priznavanje razdoblja obrazovanja u inozemstvu, koje se provodi temeljem sporazuma između studenta, odnosno učenika, matične obrazovne ustanove i obrazovne institucije u inozemstvu, ili između visokih učilišta, provodi se sukladno općim aktima visokog učilišta, odnosno općim aktima odgojno-obrazovne ustanove, te se na isto ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona.
(4) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Članak 2.
Priznavanje i vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije temelji se na sljedećim načelima:
-svaki nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ima pravo zatražiti vrednovanje, odnosno priznavanje stečene inozemne obrazovne kvalifikacije
-u postupku vrednovanja, odnosno priznavanja nije dopuštena diskriminacija po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, invaliditet, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalnost, etničko ili socijalno podrijetlo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, odnosno bilo koja druga okolnost koja nije povezana s vrijednošću inozemne obrazovne kvalifikacije
-postupak vrednovanja i priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije provodi se transparentno i uz dosljednu primjenu kriterija za vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija
-nositelju inozemne obrazovne kvalifikacije treba osigurati dostupnost informacija o mogućnostima zapošljavanja na tržištu rada, odnosno o uvjetima za nastavak obrazovanja u Republici Hrvatskoj
-istovjetne inozemne obrazovne kvalifikacije različitih nositelja vrednovat će se i priznavati na isti način.
Članak 3.
Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije nakon provedenog postupka vrednovanja i priznavanja ima pravo na prigovor ili žalbu.
Članak 4.
U Zakonu su u uporabi pojmovi sa sljedećim značenjem:
1)Inozemna obrazovna kvalifikacijapodrazumijeva naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svjedodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koje izdaje nadležna ustanova.
2)Priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije je potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa ili nastavka obrazovanja.
3)Priznavanje razdoblja obrazovanja je potvrđivanje djelomičnog obrazovanja u inozemstvu prije stjecanja inozemne obrazovne kvalifikacije s ciljem nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
4)Vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije je utvrđivanje razine, obujma, profila i kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena.
5)Automatsko priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije je omogućavanje nositelju kvalifikacije pristup nastavku obrazovanja na visokom učilištu u Republici Hrvatskoj bez provođenja postupka priznavanja.
6)Automatsko priznavanje razdoblja obrazovanja je priznavanje razine obrazovanja radi pristupa nastavku obrazovanja na visokom učilištu u Republici Hrvatskoj bez provođenja postupka priznavanja.
7)Odgojno-obrazovna ustanova je osnovna i srednja škola i druga ustanova koja ima odobrenje za izvođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
8)Tijela nadležna za priznavanje u smislu članka 12. ovog Zakonasu agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje, agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, agencija nadležna za odgoj i obrazovanje, visoka učilišta i odgojno-obrazovne ustanove.
9)Tijela nadležna za vrednovanje u smislu članka 8. ovog Zakona su agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje, agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, agencija nadležna za odgoj i obrazovanje (nadležne agencije).
10)Mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji jeneupravni akt kojega donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.
11)Informacija o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji (background document) je neupravni akt kojega donosi nadležna agencija na temelju zahtjeva azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju.
Članak 5.
Pravo na vrednovanje i priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije imaju hrvatski državljani, strani državljani, osobe bez državljanstva, azilanti te stranci pod supsidijarnom zaštitom.
Članak 6.
Postupak vrednovanja i priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije pokreće se na zahtjev nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Glava II.
VREDNOVANJE INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA u svrhu pristupa tržištu rada
Članak 7.
Postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj provodi:
-Agencija nadležna za odgoj i obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima
- Agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnim programima te o završenom programu na razini poslije-srednjoškolskog obrazovanja koje nije visoko obrazovanje
-Agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju.
Članak 8.
(1) Zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije podnosi se nadležnom tijelu iz članka 7. ovog Zakona.
(2) Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije uz zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže sljedeću dokumentaciju:
-izvornik ili ovjerenu presliku javne isprave kojom se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-izvornik ili ovjerenu presliku dopunske isprave o studiju ili dopunske isprave uz svjedodžbu na engleskom jeziku ako postoji, s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-presliku osobne iskaznice, putne isprave, dokaza o državljanstvu ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se može utvrditi identitet nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
(3) Tijelo nadležno za postupak vrednovanja može od podnositelja zahtjeva zatražiti i druge isprave ako ocijeni da su bitni za donošenje mišljenja.
Članak 9.
(1) U postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje se sljedeće:
- vjerodostojnost priložene isprave. Ako postoji sumnja u vjerodostojnost priložene isprave nadležna agencija će po službenoj dužnosti tražiti provjeru vjerodostojnosti javne isprave o stečenoj inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji kod obrazovne institucije koja je izdala predmetnu javnu ispravu i/ili drugog nadležnog tijela u matičnoj državi
- izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije i obrazloženje naziva inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koje u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju
- razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanosti s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru
- obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija
- naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena
- informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ista stečena
- informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu
- kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđeni i/ili izdani od strane nadležnog tijela te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena
- naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije
(2) Nadležna agencija će svojim općim aktima, sukladno odredbama ovog Zakona, propisati postupak za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 10.
(1) Nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 9. nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo.
(2) Mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. ovoga članica sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.
(3) Nadležna agencija mišljenje iz stavka 1. ovog članka izdaje najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za vrednovanje.
(4) Protiv mišljenja nadležne agencije o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije može se izjaviti prigovor čelniku tijela.
Članak 11.
Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije stečeni naziv koristi u Republici Hrvatskoj u njegovom izvornom obliku.
Glava III.
PRIZNAVANJE INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA U SVRHU NASTAVKA OBRAZOVANJA
Članak 12.
(1) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provodi se kao postupak priznavanja u okviru upisnog postupka.
(2) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provode tijela nadležna za priznavanje iz članka 4. stavka 8. ovog Zakona.
(3) U postupku priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja primjenjuju se odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak.
Članak 13.
(1) Zahtjev za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja podnosi se agenciji nadležnoj za znanost i visoko obrazovanje, ili visokom učilištu.
(2) Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije uz zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže sljedeću dokumentaciju:
-izvornik ili ovjerenu presliku javne isprave kojom se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-izvornik ili ovjerenu presliku dopunske isprave o studiju ili dopunske isprave uz svjedodžbu na engleskom jeziku ako postoji, s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-presliku osobne iskaznice, putne isprave, dokaza o državljanstvu ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se može utvrditi identitet nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
(3) Tijelo nadležno za postupak priznavanja može od podnositelja zahtjeva zatražiti i druge isprave ako ocijeni da su bitni za donošenje rješenja.
Postupak priznavanja u okviru upisnog postupka
Članak 14.
(1) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u okviru upisnog postupka za nastavak obrazovanja na višoj razini započinje podnošenjem zahtjeva s pripadajućim ispravama agenciji nadležnoj za znanost i visoko obrazovanje koja isti, ovisno o razini obrazovanja za koje se priznavanje traži, dostavlja nadležnoj agenciji odnosno pokreće postupak priznavanja ako je riječ o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenoj preddiplomskoj razini visokog obrazovanja u svrhu upisa na diplomski studij.
(2) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenom osnovnom obrazovanju u svrhu nastavka obrazovanja na srednjoškolskoj razini provodi agencija nadležna za odgoj i obrazovanje, u okviru središnjeg prijavnog postupka, u skladu s odredbama ovog Zakona.
(3) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenom srednjem obrazovanju u svrhu upisa na preddiplomski studij provode agencija nadležna za odgoj i obrazovanje i agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u okviru središnjeg prijavnog postupka, u skladu s odredbama ovog Zakona.
(4) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenoj preddiplomskoj razini visokog obrazovanja u svrhu upisa na diplomski studij provodi agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje u okviru središnjeg prijavnog postupka, u skladu s odredbama ovog Zakona.
(5) U slučaju da je za rješavanje postupka priznavanja iz stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovog članka potrebna dodatna informacija o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji, tijelo koje rješava postupak priznavanja iste će zatražiti od nadležnog tijela iz članka 4. stavka 8. ovog Zakona
(6) Nadležna tijela iz stavka 5. ovog članka dužna su tijelu koje rješava postupak priznavanja dostaviti tražene informacije o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
(7) Ako se informacije iz stavka 6. ovog članka ne mogu pribaviti u navedenom roku visoko učilište i odgojno-obrazovna ustanova donosi odluku o uvjetnom upisu.
(8) U slučajevima prilikom upisa na diplomske, poslijediplomske, i studije na stranim jezicima te nastavka obrazovanja na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija može i samostalno provoditi visoko učilište i/ili nadležna agencija prema razini obrazovne kvalifikacije.
(9) U slučajevima kada visoko učilište samostalno provodi postupke upisa dužno je svojim općim aktima, sukladno odredbama ovog Zakona, propisati priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja.
(10) U slučajevima kada visoko učilište samostalno provodi postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja, može svojim općim aktima propisati postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije u okviru upisnog postupka.
(11) Ministar nadležan za poslove obrazovanja, uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora RH, donosi pravilnik kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini.
Članak 15.
Rješenje o zahtjevu iz stavka 1. članka 14. nadležno tijelo donosi najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva a protiv rješenja može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove obrazovanja.
Automatsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u visokom obrazovanju
Članak 16.
(1) Visoko učilište, odnosno agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje, dužni su u sklopu prijavnih odnosno upisnih postupaka automatski priznati razinu inozemne obrazovne kvalifikacije bez provođenja postupka priznavanja ako je kvalifikacija stečena:
-u državi u kojoj je nacionalni kvalifikacijski okvir povezan s Europskim kvalifikacijskom okvirom i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokoga obrazovanja,
-na visokom učilištu na kojem je vanjsko osiguravanje kvalitete provela agencija upisana u Europski registar za osiguravanje kvalitete (EQAR).
(2) U slučaju sumnje u vjerodostojnost isprave o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji provjerava se njezina vjerodostojnost.
(3) Automatsko priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije iz stavka 1. ovog članka proizvodi učinke isključivo u okviru tog upisnog postupka.
(4) Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije za kojeg je donesena odluka o odbijanju upisa temeljem postupka iz stavka 1. ovog članka može izjaviti prigovor tijelu koje je donijelo odluku.
(5) O prigovoru odlučuje čelnik tijela.
PRIZNAVANJE RAZDOBLJA OBRAZOVANJA
Članak 17.
(1) Osobe koje su započele obrazovanje u inozemstvu, a nisu stekle inozemnu obrazovnu kvalifikaciju mogu zatražiti priznavanje razdoblja obrazovanja na visokom učilištu ili odgojno-obrazovnoj ustanovi u kojoj žele nastaviti obrazovanje u Republici Hrvatskoj.
(2) Priznavanje razdoblja osnovnoškolskog ili srednjoškolskog odgoja i obrazovanja provedenog u inozemstvu u svrhu nastavka obrazovanja provodi odgojno-obrazovna ustanova u kojoj podnositelj zahtjeva namjerava nastaviti obrazovanje, sukladno načelima propisanima ovim Zakonom i zakonima iz područja odgoja i obrazovanja. te u skladu s općim aktima odgojno-obrazovne ustanove.
(3) Priznavanje razdoblja obrazovanja provedenog u inozemstvu na razini visokog obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja provodi visoko učilište na kojem se nastavlja obrazovanje sukladno načelima propisanima ovim Zakonom i zakonima iz područja visokog obrazovanja te u skladu s općim aktima visokog učilišta.
(4) Nadležne agencije u okviru svog djelokruga pružaju pomoć i savjetuju odgojno-obrazovne ustanove i visoka učilišta u provođenju postupaka priznavanja iz stavka 1. ovoga članka.
VREDNOVANJE INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA ZA AZILANTE I STRANCE POD SUPSIDIJARNOM ZAŠTITOM
Članak 18.
(1) Vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada te u svrhu nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja mogu tražiti azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koji su pravima i dužnostima izjednačeni sa hrvatskim državljanima.
(2) Nadležno tijelo ne može odbiti zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije osobi iz stavka 1. ovog članka isključivo zbog činjenice da podnositelj ne posjeduje službene dokumente kojima se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija.
Članak 19.
(1) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, agencija nadležna za vrednovanje u svrhu pristupa tržištu rada provest će vrednovanje sukladno raspoloživim informacijama i izraditi informaciju o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji.
(2) Obvezni dijelovi informacije o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji su podaci o odgojno-obrazovnoj ustanovi ili visokom učilištu koje je izdalo kvalifikaciju, podaci o profilu, razini i procjeni obujma kvalifikacije.
Članak 20.
Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju potrebnu za nastavak obrazovanja ili razdoblje obrazovanja, odgojno-obrazovna ustanova ili visoko učilište provest će vrednovanje prethodnog učenja, u skladu s odredbama zakona kojim se propisuje Hrvatski kvalifikacijski okvir i pravilnikom kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini obrazovanja iz članka 14. stavka 11. ovog Zakona kojeg donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora RH.
Glava IV.
INFORMIRANJE, EVIDENCIJE I POSLOVI
Članak 21.
(1) Informacije o postupku i kriterijima priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija te upute o pravnom lijeku i mogućnosti prigovora moraju biti javno dostupne.
(2) Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja dio su unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete te, kao i ostale djelatnosti visokih učilišta i odgojno-obrazovnih ustanova, podliježu vanjskom vrednovanju, sukladno propisima kojima se uređuje osiguravanje kvalitete u odgoju i obrazovanju i visokom obrazovanju.
Članak 22.
(1) Nadležna agencija, visoka učilišta i odgojno-obrazovne ustanove koje provode vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija dužne su u elektroničkom obliku voditi evidencije o svim ishodima vrednovanja, odnosno priznavanja.
(2) Evidencijeiz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati:
-podatke o nositelju inozemne obrazovne kvalifikacije: puno ime i prezime, godina rođenja, spol i državljanstvo
-podatke o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji: naziv u izvorniku, odnosno njegov prijevod, razina, obrazovni profil, obujam (trajanje) obrazovnog programa, datum te naziv zemlje i institucije koja je izdala inozemnu obrazovnu kvalifikaciju
-podaci o akreditaciji visokog učilišta ili obrazovne ustanove
-podatke o obrazovnom, odnosno studijskom programu, godinama obrazovanja, semestrima/razredima.
(3) Podaci iz stavka 2. ovog članka prikupljaju se, obrađuju, i pohranjuju u svrhu osiguravanja jednakog postupanja prema nositeljima inozemnih obrazovnih kvalifikacija u postupku priznavanja te u druge svrhe predviđene posebnim propisima.
NADZOR
Članak 23.
Nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja.
Članak 24.
Pravilnik o visini naknade za troškove postupka vrednovanja i priznavanja, načina raspodjele naknade, oslobođenja od plaćanja naknade te druga pitanja troškova postupka donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.
Glava V.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 25.
Školske svjedodžbe, diplome i druge javne isprave o stečenoj naobrazbi izdane do 8. listopada 1991. godine na visokim učilištima i odgojno-obrazovnim ustanovama na području bivše SFRJ izjednačene su po pravnoj snazi sa školskim svjedodžbama, diplomama i drugim javnim ispravama obrazovnih ustanova Republike Hrvatske i ne podliježu postupku priznavanja niti vrednovanja.
Članak 26.
(1) Pravilnik iz članka 14. stavka 11. i članka 20. te članka 24. ovog Zakona donijeti će ministar nadležan za poslove obrazovanja u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(2) Opće akte iz članka 17., stavka 2. i 3. nadležna tijela donijet će u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz stavka 1. ovog članka.
(3) Nadležne agencije i visoka učilišta uskladiti će svoje statute i opće akte sukladno odredbama ovog Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Članak 27.
Postupci priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Članak 28.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Članak 29.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
OBRAZLOŽENJE ODREDBI PREDLOŽENOG ZAKONA
Članak 1.
Ovim člankom utvrđuje se predmet Zakona, a to je priznavanje i vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Članak utvrđuje da se Zakonom uređuju način i postupci vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u zanimanjima koja nisu uključena u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj te priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja te se utvrđuju nadležna tijela koja provode postupke vrednovanja i priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Članak 2.
U članku 2. navode se načela na kojima se treba temeljiti vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Članak 3.
U članku 3. utvrđuje se pravo na žalbu.
Članak 4.
U članku 4. objašnjavaju se osnovni pojmovi vezani uz priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja te pojmovi vezani uz vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Članak 5.
Ovim člankom se utvrđuje da pravo na vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija imaju hrvatski državljani, strani državljani, osobe bez državljanstva, azilanti te stranci pod supsidijarnom zaštitom.
Članak 6.
U ovom članku utvrđuje se da se postupak priznavanja i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije pokreće na zahtjev nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 7.
Članak 7. uređuje koja nadležna tijela provode postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključena u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.
Članak 8.
Članak 8 propisuje da se zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije podnosi nadležnom tijelu iz članka 6. i dokumentaciju koju nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže uz zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 9.
Članak 9. propisuje što se sve procjenjuje u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 10.
Članak 10. propisuje da se nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 9. izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji, rok u kojem je nadležna agencija dužna donijeti mišljenje te mogućnost izjavljivanja prigovora čelniku tijela.
Članak 11.
Članak 11. propisuje da nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije stečeni naziv koristi u Republici Hrvatskoj u njegovom izvornom obliku.
Članak 12.
Članak 12. propisuje da se postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provodi kao postupak priznavanja u okviru upisnog postupka te da postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provode tijela nadležna za priznavanje sukladno odredbama zakona kojim je uređen opći upravni postupak.
Članak 13.
U članku 13 propisuje da se zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije podnosi nadležnim agencijama, odgojno-obrazovnoj ustanovi ili visokom učilištu te koju dokumentaciju nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže uz zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 14.
Članak 14. propisuje da postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u okviru upisnog postupka za nastavak obrazovanja na višoj razini započinje podnošenjem zahtjeva agenciji nadležnoj za znanost i visoko obrazovanje koja isti dostavlja nadležnoj agenciji odnosno pokreće postupak priznavanja ako je riječ o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenoj preddiplomskoj razini visokoga obrazovanja u svrhu upisa na diplomski studij.
Također propisuje postupak priznavanja o završenom osnovom obrazovanju i o završenom srednjem obrazovanju u svrhu nastavka obrazovanja.
Također propisuje da postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija može i samostalno provoditi visoko učilište i/ili nadležna agencija prema razini obrazovne kvalifikacije. U slučajevima kada visoko učilište samostalno provodi postupke upisa dužno je svojim općim aktima, sukladno odredbama ovog Zakona, propisati priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja.
U slučajevima kada visoko učilište provodi postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja, može svojim općim aktima propisati postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije u okviru upisnog postupka.
Članak propisuje da će ministar nadležan za poslove obrazovanja uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora Republike Hrvatske donijeti pravilnik kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini.
Članak 15.
Članak 15. uređuje rokove u kojem je nadležno tijelo dužno riješiti o zahtjevu te propisuje pravo na žalbu.
Članak 16.
Članak 16. propisuje da su visoko učilište odnosno agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje dužni u sklopu prijavnih odnosno upisnih postupaka automatski priznati razinu inozemne obrazovne kvalifikacije bez provođenja postupka priznavanja te kriterije koje mora zadovoljavati takva kvalifikacija. Automatsko priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije proizvodi učinke isključivo u okviru tog upisnog postupka. Također propisuje da nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije za kojega je donesena odluka o odbijanju upisa može izjaviti prigovor tijelu koje je donijelo odluku.
Članak 17.
Članak 17. propisuje da osobe koje su započele obrazovanje u inozemstvu mogu zatražiti priznavanje razdoblja obrazovanja na visokom učilištu ili odgojno-obrazovnoj ustanovi u kojoj žele nastaviti obrazovanje i nadležnost u postupcima priznavanja razdoblja obrazovanja provedenog u inozemstvu u svrhu nastavka obrazovanja.
Članak 18.
Članak 16. propisuje da vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada i nastavka obrazovanja mogu tražiti azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te da nadležno tijelo ne može odbiti zahtjev podnositelja ukoliko isti ne posjeduje službene dokumente kojima se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija.
Članak 19.
Članak 19. propisuje da će za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, agencija nadležna za vrednovanje u svrhu pristupa tržištu rada provesti vrednovanje sukladno raspoloživim informacijama i izraditi informaciju o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji. Članak utvrđuje obvezne dijelove spomenute informacije.
Članak 20.
Članak 20. propisuje da će za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju ili razdoblje obrazovanja, odgojno-obrazovna ustanova ili visoko učilište provesti vrednovanje prethodnog učenja, u skladu s odredbama zakona kojim se propisuje Hrvatski kvalifikacijski okvir i pravilnikom kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini obrazovanja iz članka 14. stavka 11. ovog Zakona.
Članak 21.
Članak 21. propisuje da informacije o postupku i kriterijima priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija te upute o pravnom lijeku i mogućnosti prigovora moraju biti javno dostupne. Također propisuje da su priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i priznavanje razdoblja obrazovanja dio unutarnjeg sustava kvalitete te da podliježu vanjskom vrednovanju.
Članak 22.
Članak 22. propisuje da su nadležna agencija, visoka učilišta i odgojno-obrazovne ustanove koje provode vrednovanje i priznavanje dužne u elektroničkom obliku voditi evidencije o svim ishodima vrednovanja, odnosno priznavanja. Također utvrđuje što sve moraju sadržavati evidencije te koja je svrha njihova prikupljanja, obrađivanja i pohranjivanja.
Članak 23.
Članak 23. propisuje da nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja.
Članak 24.
Članak 24. propisuje da Pravilnik o visini naknade za troškove postupka vrednovanja i priznavanja, oslobađanja od plaćanja naknade te druga pitanja troškova postupaka donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.
Članak 25.
Članak 25. propisuje da školske svjedodžbe, diplome i druge javne isprave o stečenoj izobrazbi izdane do 8. listopada 1991. na visokim učilištima i odgojno-obrazovnim ustanovama na području bivše SFRJ ne podliježu postupku priznavanja i vrednovanja jer su izjednačene po pravnoj snazi sa školskim svjedodžbama, diplomama i drugim javnim ispravama obrazovnih ustanova Republike Hrvatske.
Članak 26.
Članak 26. propisuje rok u kojem će ministar nadležan za poslove obrazovanja uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora RH donijeti pravilnik kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini obrazovanja iz članka 14. stavka 11. i članka 20. te Pravilnik iz članka 24. ovog Zakona.
Također propisuje rok u kojem će nadležna tijela donijeti opće akte iz članka 17., stavka 2. i 3., ovog Zakona.
Članak 27.
Članak 27. propisuje da će se postupci priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Članak 28.
Članak 28. propisuje da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Članak 29.
Članak 29. propisuje da ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.
MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA
___________________________________________________________________________
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIZNAVANJU
I VREDNOVANJU INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA
Zagreb, listopad 2021.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA
A) Pregled stanja
a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi
b) Strateška osnova za donošenje Zakona
B) Osnovna pitanja koja se Zakonom uređuju
C) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
A. Pregled stanja
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi
Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u Republici Hrvatskoj provodi se sukladno Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.) (dalje u tekstu: ZPIOK), a priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 82/2015., 70/2019. i 47/2020.) (dalje u tekstu: ZORP).
Donošenjem ZPIOK-a 2003. godine napušten je postupak nostrifikacije koji se temeljio na usporedbi studijskih i obrazovnih programa sa srodnim programima koji se izvode u Republici Hrvatskoj te rezultirao ispravom koja je potvrđivala izjednačenost inozemne kvalifikacije kvalifikacijom koja se stječe u Republici Hrvatskoj ( rješenje o nostrifikaciji ). Umjesto nostrifikacije uveden je postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja i postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija ili razdoblja obrazovanja u inozemstvu sa svrhom nastavka obrazovanja. Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija tako više nije podrazumijevao usporedbu sadržaja studijskih i obrazovnih programa, već „formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa obrazovanju ili zapošljavanju“.
Međutim, u provedbi ZPIOK-a pojavili su se određeni nedostaci koji su posebno došli do izražaja pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj Uniji te stupanjem na snagu ZORP-a i donošenjem ostalih posebnih propisa kojima se u zakonodavstvo Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2005/36/EZ, koja je izmijenjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća o priznavanju stručnih kvalifikacija.
S obzirom na to da važeći ZPIOK ne razlikuje jasno postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada koje nije regulirano i pristupa profesiji koja je utvrđena kao regulirana u Republici Hrvatskoj, dolazi do nejasnoća u nadležnosti između agencija u sustavu obrazovanja, zaduženih za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i tijela nadležnih za regulirane profesije. Dodatne nejasnoće u nadležnostima uključuju nejasnoće zbog dvostrukih nadležnosti ili nejasnoće zbog nepostojanja nadležnosti. Tako primjerice, sukladno članku 6. ZPIOK-a „postupak priznavanja inozemne školske kvalifikacije o završenom osnovnom obrazovanju radi zapošljavanja ili nastavka obrazovanja“ vodi Agencija za odgoj i obrazovanje, dok se u članku 7. istog Zakona navodi da „postupak priznavanja osnovnoškolskog obrazovanja radi pristupa srednjoškolskom obrazovanju vodi školska ustanova“. S druge strane, postojećim ZPIOK-om nije niti jednoj od agencija dano u nadležnost priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija na razini koja je viša od srednjoškolske, ali nije dio visokog obrazovanja (engleski „non-tertiary post-secondary“, budući da se takve kvalifikacije ne stječu u Republici Hrvatskoj (ali se stječu u inozemstvu).
Nadalje, nedostatna transparentnost i nedovoljna jasnoća u postupcima priznavanja koja proizlazi iz postojećih propisa ne sastoji se samo u nejasnoj nadležnosti, već i u nedostatnoj informaciji koju pruža formalni ishod postupka priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom zapošljavanja. Naime, u praksi se pokazalo da su postojeća rješenja o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja koja izdaju agencije u sustavu obrazovanja nedovoljno informativna nositeljima kvalifikacija i poslodavcima, pogotovo u dijelu koji se odnosi na određivanje razine obrazovne kvalifikacije u državi u kojoj je kvalifikacija stečena te na usporedbu razine stečene kvalifikacije s razinama kvalifikacija koje se stječu u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenoga agencije, na zahtjev stranke, izdaju dodatna mišljenja o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji što produžuje postupak, predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje za agenciju i trošak za stranku.
Osim nedostataka u postupcima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada, pojavili su se i nedostaci u priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja posebno s obzirom na trendove u razvoju europskih obrazovnih politika.
Priznavanje kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na prvoj razini visokog obrazovanja, prema postojećem ZPIOK-u, provode Agencija za odgoj i obrazovanje ako je riječ o priznavanju srednjoškolske kvalifikacije općeg obrazovanja ili Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih kada je riječ o kvalifikaciji stečenoj u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Taj postupak može trajati i do 60 dana te završiti nakon što se stranka već upisala na visoko učilište. Dodatno, procjenu ispunjenosti kriterija za upis u prvu godinu studijskog programa na prvoj razini visokog obrazovanja, koje podrazumijeva utvrđivanje razine prethodno stečene kvalifikacije, provodi i Središnji prijavni ured pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje u sklopu središnjeg prijavnog postupka. Ovakav dvostruki postupak kojem je zajednički ishod utvrditi razinu stečene kvalifikacije s obzirom na utvrđivanje prava pristupa visokom obrazovanju, predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje.
Kada je riječ o priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije prve razine visokog obrazovanja sa svrhom pristupa drugoj razini visokog obrazovanja, također dolazi do dupliciranja postupka procjene i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije. Sukladno postojećem ZPIOK-u, općim aktima visokih učilišta te praksi koja se razvila od donošenja ZPIOK-a, postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja u visokom obrazovanju provode uredi za akademsko priznavanje na visokim učilištima. Postupak priznavanja provodi se odvojeno od prijavnog postupka kojega provodi sastavnica visokoga učilišta na kojoj stranka želi nastaviti studiranje. U postupku priznavanja, uredi za akademsko priznavanje, po potrebi, konzultiraju Agenciju za znanost i visoko obrazovanje te stručno povjerenstvo koje provodi vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije. Nakon izdavanja Rješenja o akademskom priznavanju stranku se upućuje na sastavnicu visokoga učilišta koja još jedanput vrednuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju procjenjujući, sukladno svojoj nadležnosti za utvrđivanje kriterija za upis i ispunjenost kriterija za upis u određeni studijski program. Ovakav postupak administrativno je složen te vremenski dug tako da je moguće da stranka ne dobije rješenje o akademskom priznavanju , do kraja roka prijave na natječaj za upis u prvu godinu diplomskog studija.
Zaključno, ishodi postupaka priznavanja koji se provode prema postojećem ZPIOK-u nedovoljno su transparentni i jasni građanima i poslodavcima te onima koji reguliraju pristup određenim profesijama na tržištu rada. Zbog navedenoga dolazi do dupliciranja postupaka, stvaranja administrativnog opterećenja institucijama te administrativnih prepreka i višestrukih troškova osobama koje tržištu rada u Republici Hrvatskoj pristupaju s kvalifikacijama stečenima u inozemstvu.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
b) Strateška osnova za donošenje Zakona
Ovaj zakon temelji se na načelu promicanja internacionalizacije i međunarodne mobilnosti uz primjenu kvalifikacijskih okvira i europskih načela u osiguravanju kvalitete visokoga obrazovanja. Strateško opredjeljenje Republike Hrvatske prema promicanju internacionalizacije obrazovanja i poticanju međunarodne mobilnosti, posebno u visokom obrazovanju, razvidno je iz „ Nacionalne razvojne strategije 2030.“ - Prioritetnog područja javnih politika za strateški cilj 2. „Obrazovani i zaposleni ljudi” gdje je kao prioritet provedbe na području politike visokog obrazovanja naveden „razvoj sustava visokog obrazovanja i internacionalizacija u skladu sa suvremenim europskim trendovima kroz unaprjeđenje dostupnosti kvalitetnog visokog obrazovanja, relevantnog u odnosu na tržište rada i društvo“ i „Rezolucije o strateškom okviru suradnje u području obrazovanja i osposobljavanja prema Europskom prostoru obrazovanja i dalje (2021.-2030.)“ koju su ministri obrazovanja EU-a usvojili u veljači 2021.
Među ključnim strateškim dokumentima koji promoviraju priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja bez prepreka među državama članicama Europske unije je “Preporuka Vijeća od 26. studenoga 2018. o promicanju automatskog uzajamnog priznavanja kvalifikacija visokog obrazovanja i srednjoškolskog obrazovanja i osposobljavanja te ishoda razdoblja učenja u inozemstvu” (SL C 444, 10.12.2018.). Ovom se Preporukom, između ostaloga, preporuča državama članicama da najkasnije do 2025. godine poduzmu korake neophodne za ostvarivanje automatskog uzajamnog priznavanja razina kvalifikacija te razdoblja obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja u visokom obrazovanju, u skladu s određenim kriterijima i načelima, odnosno da poduzmu korake neophodne za ostvarivanje znatnog napretka prema istom cilju u srednjoškolskom obrazovanju. Cilj Preporuke Vijeća je osigurati da se svakom studentu i učeniku koji provede razdoblje obrazovanja u inozemstvu, bilo u svrhu stjecanja kvalifikacije ili u sklopu mobilnosti u svrhu učenja, stečeni ishodi učenja u tom razdoblju automatski priznaju u svrhu nastavka obrazovanja, čime se ne dovodi u pitanje pravo visokih učilišta ili obrazovnih ustanova da odrede posebne uvjete za upis u određene programe ili da provjere vjerodostojnost dokumenata.
Nadalje, politika priznavanja kvalifikacija u visokom obrazovanju temelji se na strateškoj inicijativi u sklopu Bolonjskog procesa te u skladu s razvojem i primjenom kvalifikacijskih okvira i osiguravanjem kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja koji uključuje 49 država.
Postupci priznavanja u zemljama Bolonjskog procesa razvijaju se u skladu s Konvencijom o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe (dalje u tekstu: Lisabonska konvencija) koja je u zakonodavstvo Republike Hrvatske ugrađena Zakonom o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (NN MU 9/2002.) te njenim pratećim dokumentima i ministarskim priopćenjima kojima se obnavljaju strateški ciljevi Bolonjskog procesa.
Prateći dokumenti Lisabonske konvencije uključuju i „Preporuke za korištenje kvalifikacijskih okvira u priznavanju inozemnih kvalifikacija“, usvojene u lipnju 2013. godine, prema kojima se preporučuje korištenje kvalifikacijskih okvira u priznavanju kvalifikacija u visokom obrazovanju i kvalifikacija koje omogućavaju pristup visokom obrazovanju kao i u svrhu pristupa tržištu rada. Naime, informacija o smještanju kvalifikacija na razine nacionalnih kvalifikacijskih okvira i njihovom povezivanju s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja (tzv. europski meta okviri), temelj je za utvrđivanje razine inozemne obrazovne kvalifikacije i usporedbu s razinama Hrvatskog kvalifikacijskog okvira temeljem čega se procjenjuju prava nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije koja proizlaze iz kvalifikacije stečene u inozemstvu te prepoznaju mogućnosti za daljnje obrazovanje ili pristup tržištu rada.
Revidiranje nacionalnog zakonodavstva s ciljem potpunog usklađivanja s Lisabonskom konvencijom i njenim pratećim dokumentima istaknuto je u Erevanskom ministarskom priopćenju (2015.), Pariškom ministarskom priopćenju (2018.) i Rimskom ministarskom priopćenju (2020.).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
B. Osnovna pitanja koja se Zakonom uređuju
Nastavno na iznesenu analizu postojećeg stanja i problema u provedbi postojećeg ZPIOK-a, ovim se Nacrtom prijedloga Zakona predlaže razlikovati priznavanje od vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija primjenjuje se u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj. Nakon postupka vrednovanja izdaje se mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo. Mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji je neupravni dokument koji donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Nadalje, ovim se Nacrtom prijedloga Zakona želi unaprijediti kvaliteta informacije o kvalifikaciji stečenoj u inozemstvu sa svrhom pristupa tržištu rada kako bi, na temelju dobivenih informacija o znanjima i vještinama te pravima koje stečena kvalifikacija daje, nadležna tijela i poslodavci mogli donositi utemeljene procjene.
U slučajevima kada nositelj kvalifikacije želi nastaviti obrazovanje u Republici Hrvatskoj ovim Nacrtom prijedloga Zakona predlaže se priznavanje razdoblja obrazovanja, priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja i automatsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u visokom obrazovanju.
Priznavanje razdoblja obrazovanja provodit će visoka učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove za osobe koje su započele obrazovanje u inozemstvu, a nisu stekle inozemnu obrazovnu kvalifikaciju.
Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja provodit će nadležne agencije prema razini obrazovne kvalifikacije ili će ih samostalno provoditi visoko učilište. U slučajevima kada visoko učilište provodi postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja, visoko učilište može svojim općim aktima propisati objedinjeni postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije i upisa. Priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom nastavka obrazovanja predviđeno je u sklopu prijavnog postupka u nadležnosti agencije nadležne za znanost i visoko obrazovanja (središnjeg prijavnog ureda).
Visoko učilište i agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje provodit će automatsko priznavanje razine inozemne obrazovne kvalifikacije u sklopu prijavnih odnosno upisnih postupaka bez provođenja postupka priznavanja. Automatsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u visokom obrazovanju provodi se u slučajevima kada postoji opravdano povjerenje u sustav osiguravanja kvalitete obrazovanja u zemlji u kojoj je kvalifikacija stečena. Takvo povjerenje postoji ako se radi o kvalifikaciji stečenoj u državi u kojoj je nacionalni kvalifikacijski okvir povezan s Europskim kvalifikacijskim okvirom te s Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja i na visokom učilištu koje je vanjski vrednovano od strane agencije za osiguravanje kvalitete koja je upisana u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR).
Nacrt prijedloga Zakona uvodi mogućnost vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja te u svrhu pristupa tržištu rada za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koji nisu u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuju inozemnu obrazovnu kvalifikaciju ili razdoblje obrazovanja. Time se omogućava provedba odredbi o pravima osoba bez dokumentacije potrebne za priznavanje sukladno Zakonu o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 9/2002) i pratećeg dokumenta „Preporuke o priznavanju kvalifikacija izbjeglica sukladno Lisabonskoj konvenciji“ koje je Vijeće Europe usvojilo 2017. godine.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
C. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona
Cilj izmjena zakonskog okvira za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija je unapređenje politike priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija uz pojednostavljenje procedura i otklanjanje administrativnih prepreka za međunarodnu mobilnost u obrazovanju i mobilnost radne snage, uz primjenu kvalifikacijskih okvira i u skladu s europskim načelima u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju.
Ovim se Nacrtom prijedloga Zakona otklanjaju nedostatci postojećeg zakonodavnog i institucijskog okvira te se unapređuje transparentnost, kvaliteta i svrhovitost te dostupnost priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, uz prihvaćanje strateških opredjeljenja Republike Hrvatske prema internacionalizaciji obrazovanja i poticanju dolazne obrazovne mobilnosti.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PRIZNAVANJU I VREDNOVANJU INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA
Glava I.
OpĆe odredbe
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 1.
(1) Zakonom o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (u daljnjem tekstu: Zakon) uređuju se način i postupci vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj, a koji se provode sukladno posebnim propisima
(2) Zakonom se uređuju i način i postupci priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja te se utvrđuju nadležna tijela koja provode postupke vrednovanja i priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
(3) Priznavanje razdoblja obrazovanja u inozemstvu, koje se provodi temeljem sporazuma između studenta, odnosno učenika, matične obrazovne ustanove i obrazovne institucije u inozemstvu, ili između visokih učilišta, provodi se sukladno općim aktima visokog učilišta, odnosno općim aktima odgojno-obrazovne ustanove, te se na isto ne primjenjuju odredbe ovoga Zakona.
(4) Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 2.
Priznavanje i vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije temelji se na sljedećim načelima:
- svaki nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ima pravo zatražiti vrednovanje, odnosno priznavanje stečene inozemne obrazovne kvalifikacije
- u postupku vrednovanja, odnosno priznavanja nije dopuštena diskriminacija po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, invaliditet, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalnost, etničko ili socijalno podrijetlo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status, odnosno bilo koja druga okolnost koja nije povezana s vrijednošću inozemne obrazovne kvalifikacije
- postupak vrednovanja i priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije provodi se transparentno i uz dosljednu primjenu kriterija za vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija
- nositelju inozemne obrazovne kvalifikacije treba osigurati dostupnost informacija o mogućnostima zapošljavanja na tržištu rada, odnosno o uvjetima za nastavak obrazovanja u Republici Hrvatskoj
- istovjetne inozemne obrazovne kvalifikacije različitih nositelja vrednovat će se i priznavati na isti način.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 3.
Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije nakon provedenog postupka vrednovanja i priznavanja ima pravo na prigovor ili žalbu.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 4.
U Zakonu su u uporabi pojmovi sa sljedećim značenjem:
1) Inozemna obrazovna kvalifikacija podrazumijeva naziv za određenu razinu odnosno stupanj stečenih znanja, vještina i kompetencija koji se dokazuje inozemnom školskom svjedodžbom, diplomom i drugom javnom ispravom koje izdaje nadležna ustanova.
2) Priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije je potvrđivanje vrijednosti inozemne obrazovne kvalifikacije, odnosno razdoblja obrazovanja, koje je izdalo nadležno tijelo, u svrhu pristupa ili nastavka obrazovanja.
3) Priznavanje razdoblja obrazovanja je potvrđivanje djelomičnog obrazovanja u inozemstvu prije stjecanja inozemne obrazovne kvalifikacije s ciljem nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
4) Vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije je utvrđivanje razine, obujma, profila i kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena.
5) Automatsko priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije je omogućavanje nositelju kvalifikacije pristup nastavku obrazovanja na visokom učilištu u Republici Hrvatskoj bez provođenja postupka priznavanja.
6) Automatsko priznavanje razdoblja obrazovanja je priznavanje razine obrazovanja radi pristupa nastavku obrazovanja na visokom učilištu u Republici Hrvatskoj bez provođenja postupka priznavanja.
7) Odgojno-obrazovna ustanova je osnovna i srednja škola i druga ustanova koja ima odobrenje za izvođenje programa osnovnog i srednjeg obrazovanja u Republici Hrvatskoj.
8) Tijela nadležna za priznavanje u smislu članka 12. ovog Zakona su agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje, agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, agencija nadležna za odgoj i obrazovanje, visoka učilišta i odgojno-obrazovne ustanove.
9) Tijela nadležna za vrednovanje u smislu članka 8. ovog Zakona su agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje, agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, agencija nadležna za odgoj i obrazovanje (nadležne agencije).
10) Mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji je neupravni akt kojega donosi nadležna agencija na temelju provedenog postupka vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.
11) Informacija o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji (background document) je neupravni akt kojega donosi nadležna agencija na temelju zahtjeva azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 5.
Pravo na vrednovanje i priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije imaju hrvatski državljani, strani državljani, osobe bez državljanstva, azilanti te stranci pod supsidijarnom zaštitom.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 6.
Postupak vrednovanja i priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije pokreće se na zahtjev nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Glava II.
VREDNOVANJE INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA u svrhu pristupa tržištu rada
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 7.
Postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj provodi:
-Agencija nadležna za odgoj i obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom osnovnom i srednjem obrazovanju u općim, gimnazijskim i umjetničkim programima
- Agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom srednjem obrazovanju u strukovnim programima te o završenom programu na razini poslije-srednjoškolskog obrazovanja koje nije visoko obrazovanje
-Agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje za inozemne obrazovne kvalifikacije o završenom visokom obrazovanju.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 8.
(1) Zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije podnosi se nadležnom tijelu iz članka 7. ovog Zakona.
(2) Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije uz zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže sljedeću dokumentaciju:
-izvornik ili ovjerenu presliku javne isprave kojom se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-izvornik ili ovjerenu presliku dopunske isprave o studiju ili dopunske isprave uz svjedodžbu na engleskom jeziku ako postoji, s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-presliku osobne iskaznice, putne isprave, dokaza o državljanstvu ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se može utvrditi identitet nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
(3) Tijelo nadležno za postupak vrednovanja može od podnositelja zahtjeva zatražiti i druge isprave ako ocijeni da su bitni za donošenje mišljenja.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 9.
(1) U postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje se sljedeće:
- vjerodostojnost priložene isprave. Ako postoji sumnja u vjerodostojnost priložene isprave nadležna agencija će po službenoj dužnosti tražiti provjeru vjerodostojnosti javne isprave o stečenoj inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji kod obrazovne institucije koja je izdala predmetnu javnu ispravu i/ili drugog nadležnog tijela u matičnoj državi
- izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije i obrazloženje naziva inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koje u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju
- razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanosti s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru
- obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija
- naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena
- informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ista stečena
- informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu
- kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđeni i/ili izdani od strane nadležnog tijela te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena
- naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije
(2) Nadležna agencija će svojim općim aktima, sukladno odredbama ovog Zakona, propisati postupak za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 10.
(1) Nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 9. nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo.
(2) Mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. ovoga članica sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.
(3) Nadležna agencija mišljenje iz stavka 1. ovog članka izdaje najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za vrednovanje.
(4) Protiv mišljenja nadležne agencije o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije može se izjaviti prigovor čelniku tijela.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 11.
Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije stečeni naziv koristi u Republici Hrvatskoj u njegovom izvornom obliku.
Glava III.
PRIZNAVANJE INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA U SVRHU NASTAVKA OBRAZOVANJA
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 12.
(1) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provodi se kao postupak priznavanja u okviru upisnog postupka.
(2) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provode tijela nadležna za priznavanje iz članka 4. stavka 8. ovog Zakona.
(3) U postupku priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja primjenjuju se odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 13.
(1) Zahtjev za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja podnosi se agenciji nadležnoj za znanost i visoko obrazovanje, ili visokom učilištu.
(2) Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije uz zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže sljedeću dokumentaciju:
-izvornik ili ovjerenu presliku javne isprave kojom se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-izvornik ili ovjerenu presliku dopunske isprave o studiju ili dopunske isprave uz svjedodžbu na engleskom jeziku ako postoji, s ovjerenim prijevodom na hrvatski ili engleski jezik
-presliku osobne iskaznice, putne isprave, dokaza o državljanstvu ili drugog odgovarajućeg dokumenta kojim se može utvrditi identitet nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
(3) Tijelo nadležno za postupak priznavanja može od podnositelja zahtjeva zatražiti i druge isprave ako ocijeni da su bitni za donošenje rješenja.
Postupak priznavanja u okviru upisnog postupka
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 14.
(1) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u okviru upisnog postupka za nastavak obrazovanja na višoj razini započinje podnošenjem zahtjeva s pripadajućim ispravama agenciji nadležnoj za znanost i visoko obrazovanje koja isti, ovisno o razini obrazovanja za koje se priznavanje traži, dostavlja nadležnoj agenciji odnosno pokreće postupak priznavanja ako je riječ o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenoj preddiplomskoj razini visokog obrazovanja u svrhu upisa na diplomski studij.
(2) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenom osnovnom obrazovanju u svrhu nastavka obrazovanja na srednjoškolskoj razini provodi agencija nadležna za odgoj i obrazovanje, u okviru središnjeg prijavnog postupka, u skladu s odredbama ovog Zakona.
(3) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenom srednjem obrazovanju u svrhu upisa na preddiplomski studij provode agencija nadležna za odgoj i obrazovanje i agencija nadležna za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u okviru središnjeg prijavnog postupka, u skladu s odredbama ovog Zakona.
(4) Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenoj preddiplomskoj razini visokog obrazovanja u svrhu upisa na diplomski studij provodi agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje u okviru središnjeg prijavnog postupka, u skladu s odredbama ovog Zakona.
(5) U slučaju da je za rješavanje postupka priznavanja iz stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovog članka potrebna dodatna informacija o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji, tijelo koje rješava postupak priznavanja iste će zatražiti od nadležnog tijela iz članka 4. stavka 8. ovog Zakona
(6) Nadležna tijela iz stavka 5. ovog članka dužna su tijelu koje rješava postupak priznavanja dostaviti tražene informacije o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva.
(7) Ako se informacije iz stavka 6. ovog članka ne mogu pribaviti u navedenom roku visoko učilište i odgojno-obrazovna ustanova donosi odluku o uvjetnom upisu.
(8) U slučajevima prilikom upisa na diplomske, poslijediplomske, i studije na stranim jezicima te nastavka obrazovanja na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija može i samostalno provoditi visoko učilište i/ili nadležna agencija prema razini obrazovne kvalifikacije.
(9) U slučajevima kada visoko učilište samostalno provodi postupke upisa dužno je svojim općim aktima, sukladno odredbama ovog Zakona, propisati priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja.
(10) U slučajevima kada visoko učilište samostalno provodi postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja, može svojim općim aktima propisati postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije u okviru upisnog postupka.
(11) Ministar nadležan za poslove obrazovanja, uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora RH, donosi pravilnik kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 15.
Rješenje o zahtjevu iz stavka 1. članka 14. nadležno tijelo donosi najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva a protiv rješenja može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za poslove obrazovanja.
Automatsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u visokom obrazovanju
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 16.
(1) Visoko učilište, odnosno agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje, dužni su u sklopu prijavnih odnosno upisnih postupaka automatski priznati razinu inozemne obrazovne kvalifikacije bez provođenja postupka priznavanja ako je kvalifikacija stečena:
- u državi u kojoj je nacionalni kvalifikacijski okvir povezan s Europskim kvalifikacijskom okvirom i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokoga obrazovanja,
- na visokom učilištu na kojem je vanjsko osiguravanje kvalitete provela agencija upisana u Europski registar za osiguravanje kvalitete (EQAR).
(2) U slučaju sumnje u vjerodostojnost isprave o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji provjerava se njezina vjerodostojnost.
(3) Automatsko priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije iz stavka 1. ovog članka proizvodi učinke isključivo u okviru tog upisnog postupka.
(4) Nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije za kojeg je donesena odluka o odbijanju upisa temeljem postupka iz stavka 1. ovog članka može izjaviti prigovor tijelu koje je donijelo odluku.
(5) O prigovoru odlučuje čelnik tijela.
PRIZNAVANJE RAZDOBLJA OBRAZOVANJA
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 17.
(1) Osobe koje su započele obrazovanje u inozemstvu, a nisu stekle inozemnu obrazovnu kvalifikaciju mogu zatražiti priznavanje razdoblja obrazovanja na visokom učilištu ili odgojno-obrazovnoj ustanovi u kojoj žele nastaviti obrazovanje u Republici Hrvatskoj.
(2) Priznavanje razdoblja osnovnoškolskog ili srednjoškolskog odgoja i obrazovanja provedenog u inozemstvu u svrhu nastavka obrazovanja provodi odgojno-obrazovna ustanova u kojoj podnositelj zahtjeva namjerava nastaviti obrazovanje, sukladno načelima propisanima ovim Zakonom i zakonima iz područja odgoja i obrazovanja. te u skladu s općim aktima odgojno-obrazovne ustanove.
(3) Priznavanje razdoblja obrazovanja provedenog u inozemstvu na razini visokog obrazovanja u svrhu nastavka obrazovanja provodi visoko učilište na kojem se nastavlja obrazovanje sukladno načelima propisanima ovim Zakonom i zakonima iz područja visokog obrazovanja te u skladu s općim aktima visokog učilišta.
(4) Nadležne agencije u okviru svog djelokruga pružaju pomoć i savjetuju odgojno-obrazovne ustanove i visoka učilišta u provođenju postupaka priznavanja iz stavka 1. ovoga članka.
VREDNOVANJE INOZEMNIH OBRAZOVNIH KVALIFIKACIJA ZA AZILANTE I STRANCE POD SUPSIDIJARNOM ZAŠTITOM
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 18.
(1) Vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada te u svrhu nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja mogu tražiti azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj koji su pravima i dužnostima izjednačeni sa hrvatskim državljanima.
(2) Nadležno tijelo ne može odbiti zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije osobi iz stavka 1. ovog članka isključivo zbog činjenice da podnositelj ne posjeduje službene dokumente kojima se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija .
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 19.
(1) Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, agencija nadležna za vrednovanje u svrhu pristupa tržištu rada provest će vrednovanje sukladno raspoloživim informacijama i izraditi informaciju o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji.
(2) Obvezni dijelovi informacije o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji su podaci o odgojno-obrazovnoj ustanovi ili visokom učilištu koje je izdalo kvalifikaciju, podaci o profilu, razini i procjeni obujma kvalifikacije.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 20.
Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju potrebnu za nastavak obrazovanja ili razdoblje obrazovanja, odgojno-obrazovna ustanova ili visoko učilište provest će vrednovanje prethodnog učenja, u skladu s odredbama zakona kojim se propisuje Hrvatski kvalifikacijski okvir i pravilnikom kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini obrazovanja iz članka 14. stavka 11. ovog Zakona kojeg donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora RH.
Glava IV.
INFORMIRANJE, EVIDENCIJE I POSLOVI
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 21.
(1) Informacije o postupku i kriterijima priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija te upute o pravnom lijeku i mogućnosti prigovora moraju biti javno dostupne.
(2) Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja dio su unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete te, kao i ostale djelatnosti visokih učilišta i odgojno-obrazovnih ustanova, podliježu vanjskom vrednovanju, sukladno propisima kojima se uređuje osiguravanje kvalitete u odgoju i obrazovanju i visokom obrazovanju.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 22.
(1) Nadležna agencija, visoka učilišta i odgojno-obrazovne ustanove koje provode vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija dužne su u elektroničkom obliku voditi evidencije o svim ishodima vrednovanja, odnosno priznavanja.
(2) Evidencije iz stavka 1. ovog članka moraju sadržavati:
- podatke o nositelju inozemne obrazovne kvalifikacije: puno ime i prezime, godina rođenja, spol i državljanstvo
- podatke o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji: naziv u izvorniku, odnosno njegov prijevod, razina, obrazovni profil, obujam (trajanje) obrazovnog programa, datum te naziv zemlje i institucije koja je izdala inozemnu obrazovnu kvalifikaciju
- podaci o akreditaciji visokog učilišta ili obrazovne ustanove
- podatke o obrazovnom, odnosno studijskom programu, godinama obrazovanja, semestrima/razredima.
(3) Podaci iz stavka 2. ovog članka prikupljaju se, obrađuju, i pohranjuju u svrhu osiguravanja jednakog postupanja prema nositeljima inozemnih obrazovnih kvalifikacija u postupku priznavanja te u druge svrhe predviđene posebnim propisima.
NADZOR
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 23.
Nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 24.
Pravilnik o visini naknade za troškove postupka vrednovanja i priznavanja, načina raspodjele naknade, oslobođenja od plaćanja naknade te druga pitanja troškova postupka donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.
Glava V.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 25.
Školske svjedodžbe, diplome i druge javne isprave o stečenoj naobrazbi izdane do 8. listopada 1991. godine na visokim učilištima i odgojno-obrazovnim ustanovama na području bivše SFRJ izjednačene su po pravnoj snazi sa školskim svjedodžbama, diplomama i drugim javnim ispravama obrazovnih ustanova Republike Hrvatske i ne podliježu postupku priznavanja niti vrednovanja.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 26.
(1) Pravilnik iz članka 14. stavka 11. i članka 20. te članka 24. ovog Zakona donijeti će ministar nadležan za poslove obrazovanja u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(2) Opće akte iz članka 17., stavka 2. i 3. nadležna tijela donijet će u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu pravilnika iz stavka 1. ovog članka.
(3) Nadležne agencije i visoka učilišta uskladiti će svoje statute i opće akte sukladno odredbama ovog Zakona u roku od godine dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 27.
Postupci priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 28.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011 .).
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
Članak 29.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja
OBRAZLOŽENJE ODREDBI PREDLOŽENOG ZAKONA
Članak 1.
Ovim člankom utvrđuje se predmet Zakona, a to je priznavanje i vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Članak utvrđuje da se Zakonom uređuju način i postupci vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u zanimanjima koja nisu uključena u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj te priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja te se utvrđuju nadležna tijela koja provode postupke vrednovanja i priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Članak 2.
U članku 2. navode se načela na kojima se treba temeljiti vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Članak 3.
U članku 3. utvrđuje se pravo na žalbu.
Članak 4.
U članku 4. objašnjavaju se osnovni pojmovi vezani uz priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i razdoblja obrazovanja te pojmovi vezani uz vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija.
Članak 5.
Ovim člankom se utvrđuje da pravo na vrednovanje i priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija imaju hrvatski državljani, strani državljani, osobe bez državljanstva, azilanti te stranci pod supsidijarnom zaštitom.
Članak 6.
U ovom članku utvrđuje se da se postupak priznavanja i vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije pokreće na zahtjev nositelja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 7.
Članak 7. uređuje koja nadležna tijela provode postupak vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključena u Popis reguliranih profesija u Republici Hrvatskoj.
Članak 8.
Članak 8 propisuje da se zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije podnosi nadležnom tijelu iz članka 6. i dokumentaciju koju nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže uz zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 9.
Članak 9. propisuje što se sve procjenjuje u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 10.
Članak 10. propisuje da se nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 9. izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji, rok u kojem je nadležna agencija dužna donijeti mišljenje te mogućnost izjavljivanja prigovora čelniku tijela.
Članak 11.
Članak 11. propisuje da nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije stečeni naziv koristi u Republici Hrvatskoj u njegovom izvornom obliku.
Članak 12.
Članak 12. propisuje da se postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provodi kao postupak priznavanja u okviru upisnog postupka te da postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja provode tijela nadležna za priznavanje sukladno odredbama zakona kojim je uređen opći upravni postupak.
Članak 13.
U članku 13 propisuje da se zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije podnosi nadležnim agencijama, odgojno-obrazovnoj ustanovi ili visokom učilištu te koju dokumentaciju nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije prilaže uz zahtjev za priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije.
Članak 14.
Članak 14. propisuje da postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u okviru upisnog postupka za nastavak obrazovanja na višoj razini započinje podnošenjem zahtjeva agenciji nadležnoj za znanost i visoko obrazovanje koja isti dostavlja nadležnoj agenciji odnosno pokreće postupak priznavanja ako je riječ o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija o završenoj preddiplomskoj razini visokoga obrazovanja u svrhu upisa na diplomski studij.
Također propisuje postupak priznavanja o završenom osnovom obrazovanju i o završenom srednjem obrazovanju u svrhu nastavka obrazovanja.
Također propisuje da postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija može i samostalno provoditi visoko učilište i/ili nadležna agencija prema razini obrazovne kvalifikacije. U slučajevima kada visoko učilište samostalno provodi postupke upisa dužno je svojim općim aktima, sukladno odredbama ovog Zakona, propisati priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja.
U slučajevima kada visoko učilište provodi postupke priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom nastavka obrazovanja na višoj razini obrazovanja, može svojim općim aktima propisati postupak priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije u okviru upisnog postupka.
Članak propisuje da će ministar nadležan za poslove obrazovanja uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora Republike Hrvatske donijeti pravilnik kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini.
Članak 15.
Članak 15. uređuje rokove u kojem je nadležno tijelo dužno riješiti o zahtjevu te propisuje pravo na žalbu.
Članak 16.
Članak 16. propisuje da su v isoko učilište odnosno agencija nadležna za znanost i visoko obrazovanje dužni u sklopu prijavnih odnosno upisnih postupaka automatski priznati razinu inozemne obrazovne kvalifikacije bez provođenja postupka priznavanja te kriterije koje mora zadovoljavati takva kvalifikacija. Automatsko priznavanje inozemne obrazovne kvalifikacije proizvodi učinke isključivo u okviru tog upisnog postupka. Također propisuje da nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije za kojega je donesena odluka o odbijanju upisa može izjaviti prigovor tijelu koje je donijelo odluku.
Članak 17.
Članak 17. propisuje da osobe koje su započele obrazovanje u inozemstvu mogu zatražiti priznavanje razdoblja obrazovanja na visokom učilištu ili odgojno-obrazovnoj ustanovi u kojoj žele nastaviti obrazovanje i nadležnost u postupcima priznavanja razdoblja obrazovanja provedenog u inozemstvu u svrhu nastavka obrazovanja.
Članak 18.
Članak 16. propisuje da vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada i nastavka obrazovanja mogu tražiti azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj te da nadležno tijelo ne može odbiti zahtjev podnositelja ukoliko isti ne posjeduje službene dokumente kojima se dokazuje inozemna obrazovna kvalifikacija.
Članak 19.
Članak 19. propisuje da će za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju, agencija nadležna za vrednovanje u svrhu pristupa tržištu rada provesti vrednovanje sukladno raspoloživim informacijama i izraditi informaciju o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji. Članak utvrđuje obvezne dijelove spomenute informacije.
Članak 20.
Članak 20. propisuje da će za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nije u mogućnosti dostaviti dokumentaciju kojom dokazuje inozemnu obrazovnu kvalifikaciju ili razdoblje obrazovanja, odgojno-obrazovna ustanova ili visoko učilište provesti vrednovanje prethodnog učenja, u skladu s odredbama zakona kojim se propisuje Hrvatski kvalifikacijski okvir i pravilnikom kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini obrazovanja iz članka 14. stavka 11. ovog Zakona.
Članak 21.
Članak 21. propisuje da informacije o postupku i kriterijima priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija te upute o pravnom lijeku i mogućnosti prigovora moraju biti javno dostupne. Također propisuje da su priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija i priznavanje razdoblja obrazovanja dio unutarnjeg sustava kvalitete te da podliježu vanjskom vrednovanju.
Članak 22.
Članak 22. propisuje da su nadležna agencija, visoka učilišta i odgojno-obrazovne ustanove koje provode vrednovanje i priznavanje dužne u elektroničkom obliku voditi evidencije o svim ishodima vrednovanja, odnosno priznavanja. Također utvrđuje što sve moraju sadržavati evidencije te koja je svrha njihova prikupljanja, obrađivanja i pohranjivanja.
Članak 23.
Članak 23. propisuje da nadzor nad primjenom odredbi ovog Zakona obavlja ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja.
Članak 24.
Članak 24. propisuje da Pravilnik o visini naknade za troškove postupka vrednovanja i priznavanja, oslobađanja od plaćanja naknade te druga pitanja troškova postupaka donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.
Članak 25.
Članak 25. propisuje da školske svjedodžbe, diplome i druge javne isprave o stečenoj izobrazbi izdane do 8. listopada 1991. na visokim učilištima i odgojno-obrazovnim ustanovama na području bivše SFRJ ne podliježu postupku priznavanja i vrednovanja jer su izjednačene po pravnoj snazi sa školskim svjedodžbama, diplomama i drugim javnim ispravama obrazovnih ustanova Republike Hrvatske.
Članak 26.
Članak 26. propisuje rok u kojem će ministar nadležan za poslove obrazovanja uz prethodno mišljenje Rektorskog zbora RH donijeti pravilnik kojim se uređuju kriteriji priznavanja i vrednovanja u svrhu nastavka obrazovanja na visokoškolskoj razini obrazovanja iz članka 14. stavka 11. i članka 20. te Pravilnik iz članka 24. ovog Zakona.
Također propisuje rok u kojem će nadležna tijela donijeti opće akte iz članka 17., stavka 2. i 3., ovog Zakona.
Članak 27.
Članak 27. propisuje da će se postupci priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija započeti prije stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Članak 28.
Članak 28. propisuje da danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaje važiti Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/2003., 198/2003., 138/2006. i 45/2011.).
Članak 29.
Članak 29. propisuje da ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.
Komentirate u ime: Ministarstvo znanosti i obrazovanja