1.1.

Naziv nacrta prijedloga zakona:

Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj

1.2.

Program rada Vlade Republike Hrvatske, akt planiranja ili reformska mjera:

Da/Ne:

Da

Naziv akta:

Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, koji je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici 23. prosinca 2020. Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20.)

Opis mjere:

U razdoblju koje prethodi uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: uvođenje eura), Vlada Republike Hrvatske predložit će Hrvatskom saboru donošenje zakona kojim se uređuje uvođenje eura. Tim zakonom u hrvatsko zakonodavstvo prenijet će se glavne odrednice postupka koje je utvrdilo Vijeće Europske unije (u daljnjem tekstu: Vijeće EU), a kojima će se urediti datum uvođenja eura i utvrđeni fiksni tečaj konverzije između kune i eura. Nadalje, navedenim zakonom propisat će se pravilo o preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti, utvrditi trajanje prijelaznog razdoblja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti kuna i euro, propisati obveza dvojnog iskazivanja cijena te neprekidnost ugovora i drugih pravnih instrumenata.

1.3.

Plan usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije

Da/Ne:

Da

Naziv pravne stečevine EU:

- Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura (SL L, posebno izdanje 2004., poglavlje 10., svezak 1.), kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 2595/2000 od 27. studenoga 2000. (SL L, posebno izdanje 2004., poglavlje 10., svezak 1.)

- Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (SL L 139 od 11. svibnja 1998.) kako je posljednji puta izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 827/2014 od 23. srpnja 2014. ( SL L 228 od 31. srpnja 2014.)

- Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro (SL L 359 od 31. prosinca 1998.) kako je posljednji puta izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 851/2014 od 23. srpnja 2014. (SL L od 6. kolovoza 2014.).

- Uredba EU 1210/2010 o provjeri autentičnosti eurokovanica i postupanju s eurokovanicama neprikladnim za optjecaj

- Uredba Vijeća 729/2014 od 24. lipnja 2014. o apoenima i tehničkim specifikacijama eurokovanica namijenjenih za optjecaj

- Uredba EU 651/2012 od 4. srpnja 2012. o izdavanju eurokovanica

- Smjernica ECB 2003/5 o izvršenju mjera protiv nepropisnih reprodukcija euronovčanica te o zamjeni i povlačenju euronovčanica (ESB/2003/5)

- Smjernica ECB 2013/11 o izmjeni Smjernice ESB/2003/5 o izvršenju mjera protiv nepropisnih reprodukcija euronovčanica te o zamjeni i povlačenju euronovčanica (ESB/2013/11)

- Smjernica ECB 2020/61 o izmjeni Smjernice ESB/2003/5 o izvršenju mjera protiv nepropisnih reprodukcija euronovčanica te o zamjeni i povlačenju euronovčanica (ESB/2020/61)

- Smjernica  ECB 2006/10 o zamjeni novčanica nakon neopozivog utvrđivanja deviznih tečajeva u vezi s uvođenjem eura

- Odluka ECB 2013/10o apoenima, specifikacijama, reprodukciji, zamjeni i povlačenju euronovčanica

- Odluka ECB 2020/60Odluka o izmjeni Odluke ESB/2013/10 od 4. prosinca 2020. o apoenima, specifikacijama, reprodukciji, zamjeni i povlačenju euronovčanica (ESB/2020/60).

2.1.

Republika Hrvatska postala je, potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su: Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.

Budući da je uspostava Ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.

Ugovorom iz Maastrichta čelnici država članica Europske unije utvrdili su kriterije nominalne konvergencije za ulazak u europodručje. Utvrđena su četiri kriterija: stabilnost cijena, održivost javnih financija, stabilnost tečaja i konvergencija dugoročnih kamatnih stopa. Uvjet za ispunjenje kriterija stabilnosti tečaja je da država mora provesti najmanje dvije godine u tečajnom mehanizmu ERM II i u tom razdoblju ne smiju biti zabilježene veće fluktuacije tečaja.

Republika Hrvatska je 10. srpnja 2020. ušla u mehanizam ERM II, a 7. svibnja 2021. dostavila je prvo Izvješće o provedbi preuzetih obveza za ulazak u europodručje, o čemu je Europska komisija izvijestila države članice europodručja te je zaključeno kako Republika Hrvatska provodi preuzete obveze sukladno definiranim rokovima.

Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, koji je Vlada Republike Hrvatske donijela u prosincu 2020., sadrži pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz javnog i privatnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura. Do sada su ispunjeni svi preduvjeti i poduzimaju se potrebne daljnje aktivnosti s ciljem da se uvede nova valuta na planirani datum. Pod uvjetom da se ispune svi zadani kriteriji za ulazak u europodručje, ciljani datum uvođenja eura je 1. siječnja 2023.

Prijedlogom zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) doprinosi se provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom Ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro.

Prijedlogom zakona uređuju se:

­ uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj

­ pravila za preračunavanje novčanih iskaza vrijednosti iz kune u euro (kod novčanih sredstava, kredita, depozita, leasinga, vrijednosnih papira, plaća, mirovina, socijalnih davanja, u financijskim planovima i izvještajima, poslovnim knjigama i dr.)

­ opskrba i zamjena gotovog novca kune za gotov novac eura

­ dvojni optjecaj u kojem se prilikom gotovinskih transakcija istodobno u optjecaju koriste kuna i euro kao zakonsko sredstvo plaćanja

­ dvojno iskazivanje cijene robe i usluge te vrijednosti i iznosa na način da su cijena robe i usluge, vrijednost i iznos istovremeno naznačeni u kunama i u eurima

­ neprekidnost ugovora i drugih pravnih instrumenata

­ obavještavanje klijenata

­ prekršajne odredbe

­ nadzor nad primjenom Zakona.

Svrha Prijedloga zakona je stvoriti zakonsku osnovu za zamjenu službene valute Republike Hrvatske u smislu osiguravanja pravne jasnoće i pravne sigurnosti od dana kada euro postane službena valuta u Republici Hrvatskoj.

3.1.

Analiza gospodarskih učinaka

Uvođenje eura imat će snažan pozitivan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Koristi koje će ono ostvariti većinom su makroekonomskog karaktera poput: uklanjanja valutnog rizika, smanjenja rizika za financijsku stabilnost te povećanja konkurentnosti. Ipak, najveća pojedinačna korist od uvođenja eura jest ukidanje valutnog rizika povezanog s tečajem kune prema euru, kojemu je hrvatsko gospodarstvo izrazito izloženo.

Ukupan bruto devizni dug svih domaćih sektora, uključujući i dug u kuni s valutnom klauzulom, iznosi 522 milijarde kuna, što iznosi 140,6% BDP. Valutnom riziku izloženi su svi domaći sektori – država (s 234 milijarde kuna deviznog duga), poduzetnici (s 203 milijarde kuna deviznog duga) i stanovništvo (64 milijarde kuna deviznog duga). Više od 90% deviznog duga vezano je uz euro, što znači da bi snažnija deprecijacija kune prema euru znatno povećala teret otplate duga za domaće dužnike. Primjerice, ako bi kuna oslabjela prema euru za 10%, glavnica ukupnoga deviznog duga trenutačno bi se povećala za više od 52 milijarde kuna (14% BDP-a), što bi rezultiralo zamjetnim povećanjem izdataka za otplaćivanje duga. Uvođenjem eura valutni rizik nestaje te dug u eurima postaje dug u domaćoj valuti.

Izvor: HNB

Uvođenjem eura nestat će transakcijski troškovi zamjene kuna u euro i obrnuto koji proizlaze iz razlike kupovnog i prodajnog tečaja uključujući i konverziju kartičnih transakcija pri korištenju platnih transakcija hrvatskih izdavatelja u državama europodručja. Dakle, uvođenjem eura nestaju transakcijski (mjenjački) troškovi zamjene kuna u eure i obratno, što predstavlja uštedu za građane i poduzetnike. Ti troškovi proizlaze iz razlike kupovnoga i prodajnog tečaja te naknada i provizija banaka i mjenjačnica pri obavljanju konverzije, uključujući i konverziju kartičnih transakcija iz eura u kune pri korištenju platnih kartica hrvatskih izdavatelja u državama europodručja. Godišnja ušteda procjenjuje se na oko 1,2 mlrd kuna za cjelokupno gospodarstvo. Po ovoj će osnovi najviše profitirati subjekti koji intenzivno trguju s europodručjem, budući da poduzetnici pri uvozu i izvozu robe više neće morati kupovati odnosno prodavati eure, kao i oni koji posluju u sektoru turizma jer gosti iz europodručja više neće morati kupovati kune u mjenjačnicama i bankama po dolasku u Republiku Hrvatsku što će dodatno ojačati konkurentski položaj hrvatskog turizma.

Također, očekuje se smanjenje naknada za nacionalna i prekogranična plaćanja u eurima, što će posljedično smanjiti transakcijske troškove subjektima koji su uključeni u vanjskotrgovinsku razmjenu s europodručjem.

Tu su i koristi pristupa Europskom mehanizmu za stabilnost (ESM) koji služi za osiguranje financijske stabilnosti unutar europodručja pomažući državama europodručja koje imaju financijske poteškoće ili kojima one prijete. Države članice europodručja, koje ujedno sudjeluju i u bankovnoj uniji, ESM koriste kao zajednički zaštitni mehanizam u slučaju snažnih poremećaja u bankovnom sustavu. Iako je hrvatski bankovni sustav visoko kapitaliziran, ipak je značajno da će se uvođenjem eura rizik bankovne krize dodatno smanjiti, a rizik izbijanja valutne krize nestati.

Zaduživanje će postati povoljnije, odnosno kamatne stope približit će se razinama kamatnih stopa u državama europodručja.

Sve navedeno pridonijet će poboljšanju konkurentnosti domaćih poslovnih subjekata osiguravajući im dodatan prostor za povećanje poslovnih i investicijskih aktivnosti.

Izvjesno je da će pozitivni učinci uvođenja eura biti trajnog karaktera, dok će troškovi biti uglavnom jednokratni.

Poslovni subjekti će prilikom zamjene službene valute, neposredno prije i u kratkom razdoblju nakon samog uvođenja eura, imati određene jednokratne troškove uzrokovane:

- pribavljanjem novčanica i kovanica eura

- prilagodbom u prometu gotovim novcem

- prilagodbom informatičkih sustava

- prilagodbom računovodstvenih sustava i sustava za izvještavanje

- informacijskom kampanjom i edukacijom zaposlenika, posebice financijskih institucija, s ciljem bolje informiranosti šire javnosti.

S obzirom na visok stupanj euroiziranosti hrvatskoga gospodarstva, ali i važnost sektora turizma koji generira velik priljev gotovine u eurima, gospodarski subjekti već imaju iskustvo u upotrebi eura, a zahvaljujući činjenici da je znatan dio hrvatskoga financijskog sektora u vlasništvu institucija iz europodručja, informatičke i računovodstvene prilagodbe trebale bi biti relativno male jer mogu djelomično iskoristiti rješenja svojih vlasnika. Isto vrijedi i za ostale poslovne subjekte koji su dio stranih trgovačkih društava koja posluju u europodučju.

U odnosu na učinak konverzije kune u euro na povećanje ukupne inflacije potrošačkih cijena očekuje se da će biti blag, odnosno procjenjuje se na oko 0,2 postotnih bodova u razdoblju od pola godine prije i poslije konverzije. Neopravdano povećanje cijena (nepošteno zaokruživanje cijena pri konverziji) sprječavat će se primjerenim mehanizmima praćenja postupka konverzije, među čijim će glavnim mjerama biti dvojno iskazivanje cijena na način da će cijene roba i usluga istovremeno biti naznačene u kunama i u eurima.

Ukupan neto iznos potreban za prilagodbu uvođenju eura za financijski nebankarski sektor procijenjen je na 154.145.488,00 kuna. Bitno je napomenuti kako iskazani neto iznos potreban za prilagodbu uvođenja eura prikupljen od  15 društva za osiguranje ujedno posredno pokriva i iznose prilagodbe za 323 društva za zastupanje i 62 društva za brokerske poslove u osiguranju i/ili reosiguranju koji pružaju usluge na području Republike Hrvatske. Također iznos koji je potreban za prilagodbu uključuju i rashode za integraciju tržišta kapitala Republike Hrvatske na financijska tržišta europodručja, odnosno pristup platformama TARGET2 i TARGET2-securities. Navedeno zahtjeva prilagodbu poslovnog modela Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, prilagodbu IT infrastrukture te unaprjeđenje digitalnih i informacijskih tehnologija i poslovnih procesa.  Važnost pristupa T2S-u i Eurosystem collateral management systemu (ECMS) od važnosti je za hrvatski monetarni sustav, provedbu monetarne politike i financijsku stabilnost te prihvatljivost hrvatskih vrijednosnih papira za kreditne operacije u ECMS-u, te su predmetni troškovi uključeni u ovaj iskaz troškova.

Ukupni neto iznos potreban za prilagodbu uvođenju eura za bankovni sustav procijenjen je na 2.256.992.615,00 kuna. Iznos je procijenjen na neto principu što znači da je umanjen za očekivane uštede i dodatne prihode povezane s uvođenjem eura. Rezultati provedene simulacije pokazuju da se daleko najveći dio tog iznosa odnosi na gubitak prihoda banaka zbog smanjenog obujma mjenjačkih poslova te gubitka prihoda od pozitivnih tečajnih razlika, kao i da banke očekuju i materijalno značajno smanjenje neto prihoda od kamata te naknada. Smanjenje neto prihoda od kamata je uvjetovano konverzijom kunskog kreditnog i depozitnog portfelja u eurski (niže kamate na kredite, ali i veći troškovi kod plasmana eurskog viška likvidnosti koji se trenutno može plasirati uz značajne negativne kamatne stope). Valja napomenuti da se očekuje da će banke dio troškova vezanih uz uvođenje eura evidentirati kao ulaganje što će u godinama nakon uvođenja eura biti predmetnom amortizacije, kao i da će se efekt gubitka prihoda od mjenjačkih poslova te pozitivnih tečajnih razlika materijalizirati i u 2022. (manji dio) i u 2023. (veći dio), pa se ne očekuje da bi ukupna procijenjeni neto trošak prilagodbe opteretio poslovni rezultat samo u jednoj poslovnoj godini.

3.2.

Analiza učinaka na zaštitu tržišnog natjecanja

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

3.3.

Analiza socijalnih učinaka

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

3.4.

Analiza učinaka na rad i tržište rada

Uvođenje eura imat će i snažan pozitivan utjecaj na rad i tržište rada. Koristi uvođenja eura odnose se na smanjenje rizika za makroekonomsku i financijsku stabilnost, povoljnije uvjete financiranja i niže transakcijske troškove. Navedene koristi trebale bi omogućiti snažniji gospodarski rast, povećati ekonomsku učinkovitost i učiniti Republiku Hrvatsku privlačnijom za investicije te posljedično otvaranje novih radnih mjesta.

Izvjesno je da će Prijedlog zakona imati negativan učinak na poslovanje ovlaštenih mjenjača, posebice onih kojima je glavna/jedina djelatnost mjenjački poslovi. Ovlašteni mjenjači su pravne osobe i obrtnici koji imaju odobrenje Hrvatske narodne banke za obavljanje mjenjačkih poslova. Budući da ovlašteni mjenjači ostvaruju glavninu prometa u eurima, uvođenje eura dovest će do zatvaranja određenog broja ovlaštenih mjenjača i posljedično do gubitka radnih mjesta.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, broj pravnih osoba i obrtnika s odobrenjem za obavljanje mjenjačkih poslova u Republici Hrvatskoj tijekom 2021. iznosi 1.147. Od tog broja ovlaštenih mjenjača, njih 852 imala su tijekom 2021. sklopljen ugovor s poslovnom bankom, što je uvjet da smiju obavljati mjenjačke poslove. Stoga broj od 852 ovlaštena mjenjača predstavlja početno stanje za procjenu gubitka radnih mjesta kod ovlaštenih mjenjača.

Procjenjuje se da od ukupno 852 ovlaštena mjenjača, za njih 780 je djelatnost mjenjačkih poslova sporedna djelatnost te njihovi zaposlenici obavljaju mjenjačke poslove uz druge poslove koji su u vezi s glavnom djelatnosti. U većini slučajeva riječ je o dioničkim društvima i društvima s ograničenom odgovornošću kojima je glavna djelatnost hotelijersko-turistička djelatnost (hoteli, marine, kampovi, terme, turističke agencije) ili organiziranje igara na sreću (kasina) te prodaja tiskovina ili naftnih derivata (benzinske stanice) odnosno čiji zaposlenici obavljaju mjenjačke poslove uz poslove koji se odnose na glavnu djelatnost tih osoba. Stoga, može se smatrati da uvođenje eura neće utjecati na smanjenje broja radnih mjesta kod tih ovlaštenih mjenjača.

Za preostala 72 ovlaštena mjenjača (852-780) procjenjuje se da je djelatnost mjenjačkih poslova glavna djelatnost, da oni imaju ukupno 357 mjenjačkih mjesta na kojima su zaposlene prosječno 2 osobe (357x2=714). Od 714 zaposlenih osoba kod ovlaštenih mjenjača procjenjuje se da 150 osoba radi na osnovi ugovora o djelu, a da su stalno zaposlene 564 osobe (714-150).

Od 564 stalno zaposlene osobe kod ovlaštenih mjenjača kojima je to glavna djelatnost, prema procjeni Hrvatske narodne banke, njih 200 nastavit će obavljati mjenjačke poslove i nakon uvođenja eura, dok bi 364 osobe koje obavljaju mjenjačke poslove mogle ostati bez radnog mjesta nakon uvođenja eura.

3.5.

Analiza učinaka na zaštitu okoliša

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

3.6.

Analiza učinaka na zaštitu ljudskih prava

Provedbom prethodne procjene nisu utvrđeni značajni učinci koji bi zahtijevali daljnju analizu u postupku procjene učinaka propisa.

MSP testom ocjenjuju se gospodarski učinci Prijedloga zakona na male i srednje poduzetnike, ako je provedbom Prethodnog MSP testa u okviru Prethodne procjene utvrđena obveza provedbe učinaka propisa na malo gospodarstvo i izrada MSP testa.

Pri odlučivanju o kvaliteti izrade MSP testa isključivo je mjerodavno mišljenje tijela nadležnog za njihovo provođenje sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine", broj 44/17.).

4.1.

Moguće opcije javnih politika

4.1.1. Opcija 1. (nenormativno rješenje) »Ne poduzimati ništa«

Navedena opcija imala bi za posljedicu zadržavanje postojećeg stanja, pri čemu bi zakonodavni okvir ostajao nepromijenjen čime se ne može se postići ishod naveden u točki 3. Obrasca prethodne procjene te se zanemaruje obveza uvođenja zajedničke valute nakon ispunjavanja propisanih uvjeta. Naime, potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji Republika Hrvatska postala je stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete, kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.

4.1.2. Opcija 2. (nenormativno rješenje) »Poduzimati nenormativne aktivnosti«

Uvođenje eura zahtijeva prilagodbu pravnog okvira Republike Hrvatske u cilju osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano i učinkovito funkcioniranje gospodarstva. Iskustva država članica koje su uvodile euro upućuju na to da se u pravilu u razdoblju koje prethodi uvođenju eura donosi zakon koji uređuje opća pitanja povezana s uvođenjem eura te da se mijenjaju pojedini zakoni i drugi propisi koji se pozivaju na nacionalnu valutu. Dakle, nenormativnim rješenjima ne može se postići namjeravani cilj s obzirom da se radi o zahtjevnoj materiji koja se sukladno obujmu i učincima, osobito u dijelu preračunavanja cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti, zaštite potrošača i primjene načela neprekidnosti ugovora ne može urediti na drugi način osim normativnim rješenjem.

4.1.3. Opcija 3. (normativno rješenje) »Poduzimati nenormativnu aktivnost A«

U cilju osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano i učinkovito funkcioniranje gospodarstva, opcija koja podrazumijeva normativno rješenje ocjenjuje se kao jedina moguća. Prijedlogom zakona uredit će se uvođenje eura na način da će sadržavati osnovne odredbe opće naravi kojima se uređuje uvođenje eura te druge odredbe kojima se uređuje i niz drugih pitanja važnih za uvođenje eura. U Prijedlogu zakona će biti sadržana osnovna načela uvođenja eura u Republici Hrvatskoj, kao i temeljne odredbe o zamjeni hrvatske valute eurom. Svrha ovoga Prijedloga zakona je stvoriti zakonitu osnovu za zamjenu službene valute Republike Hrvatske u smislu osiguravanja pravne jasnoće i pravne sigurnosti. Njime će se u hrvatsko zakonodavstvo prenijeti glavne odrednice postupka koje je utvrdilo Vijeće EU, a kojima će se utvrditi datum uvođenja eura te fiksni tečaj konverzije između kune i eura, propisat će se pravila o preračunavanju cijena i drugih novčanih iskaza vrijednosti, trajanje razdoblja dvojnog optjecaja u kojemu će se u optjecaju istodobno nalaziti gotov novac kune i gotov novac eura, obveza dvojnog iskazivanja te neprekidnost ugovora i drugih pravnih instrumenata.

4.1.4. Opcija 4. (normativno rješenje) »Poduzimati nenormativnu aktivnost B«

Jedino normativno rješenje koje je moguće je donošenje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kojim će se urediti glavne odrednice postupka uvođenja eura.

Optimalno rješenje je donošenje Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kojim će se urediti glavne odrednice postupka uvođenja eura u Republici Hrvatskoj. Očekivani pozitivni učinci uvođenja eura uistinu su izraženi i daleko nadmašuju jednokratne troškove samog postupka uvođenja eura. Naime, euro uklanja transakcijske troškove, unutar europodručja dokida međuvalutne promjene, a za članice europodručja koje velikim dijelom trguju s drugim članicama europodručja smanjuje izloženost valutnom riziku i olakšava trgovinu te povećava otpornost gospodarstava na krize. Dakle, općenito, pozitivni učinci uvođenja eura očituju se u stabilnijim gospodarskim prilikama i rastu, većim investicijama i novim radnim mjestima.

Prijedlogom zakona utvrđeno je da Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, osim određenih odredbi koje stupaju na snagu na datum uvođenja eura.

Praćenje provedbe Zakona započet će u razdoblju dvojnog iskazivanja cijena (iznos je istovremeno naznačen u kunama i u eurima) koje započinje prvog ponedjeljka u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem će proteći trideset dana od dana objave odluke Vijeća EU o usvajanju eura u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i uredbe Vijeća EU u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije i završava protekom 12 mjeseci  od datuma uvođenja eura. Prijedlogom zakona propisano je da se predstavke u vezi s povredom provedbe Zakona u dijelu koji se odnosi na postupanja tijekom trajanja dvojnog optjecaja, poštivanje obveznog dvojnog iskazivanja i pravilnost preračunavanja te u odnosu na druga postupanja na način kako je to utvrđeno u Zakonu podnose tijelima koja su Zakonom određena za provedbu nadzora.

Postizanja očekivanih ishoda zakona moguće je procjenjivati nakon godinu dana od dana uvođenja eura.

-

Potpis: dr. sc. Zdravko Marić, potpredsjednik Vlade RH i ministar financija

Datum: 18. siječnja 2022.

Uputa:

 Prilikom primjene ovoga Obrasca na provedbene propise i akte planiranja u izradi, izričaj „nacrt prijedloga zakona“ potrebno je zamijeniti s nazivom provedbenog propisa odnosno akta planiranja.