UVOD

Strateški plan Zaklade "Kultura nova" 2022. – 2025. je dokument u kojem su objedinjene sve ključne strateške smjernice za četverogodišnje razdoblje. Plan se temelji na prepoznatim potrebama organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti koje djeluju u Republici Hrvatskoj. Gospodarski, politički, društveni i kulturni trendovi i kretanja na nacionalnoj i međunarodnoj razini uzeti su u obzir prilikom definiranja svih ključnih elemenata ovog Strateškog plana .  

Misija je Zaklade od samog početka njezina djelovanja pružanje podrške civilnom društvu u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a određena je Zakonom o Zakladi "Kultura nova" (NN 90/11). U novom četverogodišnjem razdoblju ta svrha ostaje Zakladina konstanta, ali su nadograđeni načini kako se ona ostvaruje.

Vizija je Zaklade identificirana i formulirana u procesu definiranja prvog Strateškog plana Zaklade za razdoblje 2014. – 2017. Ona je usmjerena prema civilnom društvu u suvremenoj kulturi i umjetnosti i nadilazi jedan ili više ciklusa strateških dokumenata. Kontinuiranim, stabilnim, održivim i dugoročnim djelovanjem Zaklada pridonosi ostvarenju svoje vizije.  

Deseta obljetnica Zaklade obilježena je 15. srpnja 2021. U tih deset godina Zaklada je svojom konceptualnom orijentacijom i operativnim aktivnostima pridonosila profesionalizaciji i stabilnosti organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, koje omogućavaju i unapređuju kulturno-umjetničko izražavanje građana. Misija i vizija Zaklade ostvarivale su se kroz jedan od najkvalitetnijih sustava dodjele sredstava u zemlji i šire. Oko tog centralnog sustava dodjele sredstava, programa podrške, Zaklada je izgradila niz drugih komplementarnih aktivnosti koje su se realizirale kroz obrazovne programe, istraživanja, umrežavanja, partnerstva, međunarodnu suradnju i sudjelovanje u kreiranju javnih politika.    

Izrada ovog Strateškog plana provedena je kroz participativni proces tijekom 2021., godine koja je obilježena krizom izazvanom pandemijom bolesti COVID-19 te pojačana nizom potresa koji su u 2020. pogodili središnju Hrvatsku (Zagreb i okolicu te Banovinu). Organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti osjetile su dramatične negativne posljedice pandemije i potresa u svom svakodnevnom radu (što pokazuju i podaci Zakladinih istraživanja u 2020. i 2021.) te pokazale ranjivost svih aspekata rada ovog dijela kulturnog sektora, od svakodnevnog načina njihovog funkcioniranja, uvjeta rada, prihoda, produkcije i distribucije sadržaja, mobilnosti, umrežavanja i međunarodne suradnje do načina sudjelovanja u kulturi. U takvim turbulentnim okolnostima te kontekstu ograničenih financijskih sredstava, Zaklada nije u mogućnosti odgovoriti na raznolikost i brojnost potreba organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti što se nameće kao jedan od ključnih problema u ostvarivanju njezine svrhe kroz pružanje stabilne podrške organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti.

Sudioničke prakse su ugrađene u sve aspekte Zakladinog djelovanja. Tako je i stvaranje ovog novog strateškog dokumenta Zaklade temeljeno na participativnom procesu. Mišljenja o dosadašnjem radu i prijedloge za naredno četverogodišnje razdoblje Zaklada je prikupila putem online upitnika, online diskusija, intervjua i radionica u koje je uključila sve zainteresirane aktere – korisnike, partnere i suradnike u zemlji i inozemstvu te zaposlenike i članove upravnih tijela Zaklade. Na taj je način zajedničko definiranje daljnjeg djelovanja Zaklade obuhvatilo više od 140 aktera, a facilitaciju pojedinih dijelova tog procesa vodile su Andrijana Parić i Ana Žuvela.

Svi elementi Strateškog plana izrađeni su na temelju prikupljenih mišljenja, komentara i preporuka te provedenih analiza. Novi Strateški plan donosi pregled postignutih rezultata u prethodnom razdoblju, analizu unutarnjeg i vanjskog okruženja te prikazuje ključne trendove u području kulture i umjetnosti, civilnog društva i filantropije koji se razvijaju u Hrvatskoj i Europi. Identificirana su ključna područja djelovanja Zaklade u narednom četverogodišnjem razdoblju, analizirane su organizacijska struktura, procedure, kapaciteti i informacijskih tokovi, prepoznati su ključni dionici prema kojima će Zaklada usmjeriti svoje djelovanje u postizanju ciljeva, korišteni su temeljni strateški analitički alati kako bi se utvrdile negativne i pozitivne strane unutarnjeg i vanjskog okruženja te su vrednovana dosadašnja postignuća i rezultati. Sve provedene analize predstavljale su ključnu podlogu za definiranje strateških i posebnih ciljeva, glavnih programa i aktivnosti te za utvrđivanje indikatora njihove provedbe u predstojećem razdoblju kao i prepoznavanje ključnih elemenata uspjeha. Prilikom definiranja svih strateških elemenata uzete su u obzir moguće promjene u političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom okruženju koje se mogu očitovati kao razvojne mogućnosti, ali i ograničenja.

Zaklada zahvaljuje svima koji su svojim doprinosima sudjelovali u definiranju Strateškog plana Zaklade "Kultura nova" 2022. – 2025. te svima onima koji su u prethodnih 10 godina doprinijeli izgradnji Zaklade kao stabilne, otvorene i transparentne institucije.

Zaklada "Kultura nova"

SAŽETAK OSNOVNIH ELEMENATA STRATEŠKOG PLANA

VIZIJA, MISIJA I VRIJEDNOSTI

Vizija

Snažno, stabilno i raznoliko civilno društvo na području suvremene kulture i umjetnosti koje kreira nove i eksperimentalne i/ili kritičke umjetničke prakse potičući nove tendencije u umjetnosti i/ili pozitivne društvene promjene u Republici Hrvatskoj.

Misija

Zaklada "Kultura nova" pruža stručnu i financijsku podršku organizacijama civilnog društva koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti u Republici Hrvatskoj.

Vrijednosti

Polazište Zakladinog operativnog i konceptualnog djelovanja leži na demokratskim standardima i pravima. U svoj je svakodnevni organizacijski i programski rad utkala sljedeće vrijednosti, a također razvija i okruženje u kojem se djeluje u skladu s njima:

 Dostojanstvo svih pojedinaca.  

 Poštivanje raznolikosti tradicija, naslijeđa, sredina, izričaja, iskustava, gledišta i ideja.

 Jednakost svih pojedinaca bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi.

 Nulta tolerancija na bilo kakvu diskriminaciju, uznemiravanje, zlostavljanje ili neprikladan tretman na temelju bilo koje osnove i na neprimjerenu javnu komunikaciju.

 Sloboda izražavanja u umjetničkom i kulturnom polju.

 Očuvanje javnog dobra te prirode i čovjekova okoliša.

Principi

Sljedeći principi odražavaju se u Zakladinom svakodnevnom radu i ponašanju:

 Pravna usklađenost: Pridržavanje svih važećih zakonskih i podzakonskih propisa, definiranih internih propisa, kao i obaveza preuzetih prema trećim stranama.

 Odgovornost: Provođenje svih postupaka i rad u skladu s kriterijima izvrsnosti u upravljanju, učinkovitosti u ishodima i izbjegavanja sukoba interesa.

 Transparentnost: Uvid u potpune, točne, pravovremene i razumljive informacije o svim postupcima i radnjama.  

 Otvorenost: Uvažavanje različitih praksi, formi, stručnosti i iskustva, spremnost na promjenu i unapređenje ponašanja, praksi i politika, eksperimentalni pristup u djelovanju i anticipacija novih trendova u suvremenoj kulturi i umjetnosti, civilnom društvu i drugim relevantnim područjima.  

 Sudioničke prakse: Promicanje, poticanje i ohrabrivanje odgovornog sudjelovanja različitih dionika u procesima donošenja odluka o pitanjima od javnog interesa u kulturnim i drugim javnim politikama relevantnima za rad Zaklade.

 Društvena i ekološka odgovornost: Predanost održivom razvoju te usklađivanje strateških elemenata s UN-ovim Ciljevima održivog razvoja (UN, 2015.) i zalaganje za ulogu kulture kao četvrtog stupa održivog razvoja.

 Profesionalizam i timski rad: Usmjerenost prema postizanju rezultata koji se postižu povjerenjem među ljudima i njihovim zajedničkim radom koji kombinira snage svakog pojedinca te pristupačan i predan način rada.  

ANALIZA ORGANIZACIJE I OKRUŽENJA U KOJEM DJELUJE

Opis organizacije

Zakladu "Kultura nova" osnovala je Republika Hrvatska posebnim zakonom (Zakon o Zakladi "Kultura nova", NN 90/11) usvojenim u Hrvatskom saboru 15. srpnja 2011. godine s osnovnom svrhom promicanja i razvoja civilnog društva u Republici Hrvatskoj na području suvremene kulture i umjetnosti.

Zaklada svoju svrhu ostvaruje dodjelom bespovratnih sredstava kroz programe podrške te provedbom razvojnih i istraživačkih programa i projekata u okviru operativnog djelovanja.

Zaklada se financira iz dijela prihoda od igara na sreću i nagradnih igara u skladu sa Zakonom o igrama na sreću te Uredbom o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načina raspodjele dijela prihoda od igara na sreću, kao i iz osnovne imovine, prihoda od osnovne imovine, donacija i ostalih prihoda u skladu sa zakonom.

Rješenjem Ministarstva uprave RH od 25. studenog 2011. odobren je upis Zaklade "Kultura nova" u Zakladni upisnik, Zakladnu knjigu broj I, registarski broj zakladnog uloška 180. Rješenjem Ministarstva uprave RH od 27. veljače 2012. godine odobren je Statut Zaklade "Kultura nova".

Organizacijska struktura

Upravna tijela Zaklade čine Upravni odbor i upravitelj Zaklade, a rad je organiziran u okviru Stručne službe Zaklade.  

Upravni odbor ima pet članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra kulture na mandat od četiri godine, s pravom ponovnog imenovanja, a svi članovi obavljaju svoje funkcije bez naknade. Vlada Republike Hrvatske je, na prijedlog ministrice kulture dr. sc. Nine Obuljen Koržinek, na sjednici održanoj 14. veljače 2019. godine donijela Rješenje o imenovanju Orsata Frankovića članom Upravnog odbora, dok je na sjednici održanoj 16. travnja 2020. godine donijela Rješenje o imenovanju četiriju članova Upravnog odbora Zaklade "Kultura nova" u sastavu: Branko Mihanović, Dorotea Milas, Joško Ševo i Ksenija Zec. Na konstituirajućoj sjednici trećeg saziva Upravnog odbora, održanoj 24. lipnja 2020. godine, za predsjednicu Upravnog odbora jednoglasno je izabrana Ksenija Zec, a za njezinog zamjenika Joško Ševo.

Upravitelja Zaklade imenuje i razrješava Upravni odbor većinom članova, a odluka se donosi na temelju provedenoga javnog natječaja. Mandat upravitelja Zaklade traje četiri godine, s pravom ponovnog imenovanja. Upravni odbor je na sjednici održanoj 24. lipnja 2020. godine imenovao dr. sc. Deu Vidović za upraviteljicu Zaklade čiji je četverogodišnji mandat započeo 1. listopada 2020. godine.

Zaklada djeluje kroz Stručnu službu čijim radom upravlja upravitelj Zaklade. Na temelju Poslovnika o ustrojstvu i radu Stručne službe Zaklade "Kultura nova" usvojenog 2019. rad Stručne službe tijekom 2021. bio je organiziran u tri odjela s pripadajućim poslovima:

 Odjel za opće i ekonomske poslove u kojemu se obavljaju financijski poslovi i poslovi vođenja ureda Zaklade

 Odjel za programe podrške u kojemu se obavljaju poslovi vezani za programe podrške te

 Odjel za istraživanje i razvoj u kojemu se obavljaju poslovi vezani za Zakladine istraživačke, razvojne programe i projekte.

U prosincu 2021. godine u Zakladi je uz upraviteljicu Zaklade u stalnom radnom odnosu osam zaposlenika: Ljerka Jakšić (voditeljica financijskih poslova), Ines Vanjak (voditeljica ureda Zaklade), Lucija Mandić (suradnica financijskih poslova), Danijela Šavrljuga Todorović (voditeljica Odjela za programe podrške), Marijana Jurčević (viša stručna suradnica programa podrške), Tamara Zamelli (voditeljica Odjela za istraživanje i razvoj), Antonija Letinić (savjetnica za istraživanje i razvoj) i Marta Jalšovec (suradnica za istraživanje i razvoj).

Zaklada također imenuje pomoćna tijela, kao što su Povjerenstvo za procjenu kvalitete prijava pristiglih na javne pozive Zaklade, druga stalna i/ili povremena pomoćna tijela i radne grupe za obavljanje poslova iz djelokruga Zaklade koja se osnivaju odlukom Upravnog odbora odnosno, u slučaju operativnih poslova, odlukom upravitelja Zaklade. Osim toga, Zaklada razvija bogatu mrežu vanjskih suradnika s kojima surađuje na pripremi, provedbi i praćenju programa podrške te u okviru svoga operativnoga djelovanja u osmišljavanju i realizaciji različitih razvojnih i istraživačkih programa i projekata.

Matrica procesa odlučivanja

Proces odlučivanja u Zakladi detaljno je propisan Zakonom o Zakladi "Kultura nova", Statutom Zaklade te ostalim aktima koji definiraju način rada u Zakladi i njezinim pojedinim tijelima. Jasno uspostavljena hijerarhija odlučivanja i precizno ustanovljene procedure donošenja odluka osiguravaju transparentnost, funkcionalnost, učinkovitost djelovanja te brzu koordinaciju aktivnosti. Sve odluke donose se na temelju objektivnih pokazatelja i prikupljenih podataka, argumentiranih obrazloženja i rasprava te stručnog i dubinskog uvida u probleme i pitanja o kojima se odlučuje. Iz opisane organizacijske strukture vidljivo je da u Zakladi postoji višestruka razina odlučivanja. Upravljačka tijela zajednički strateški promišljaju i donose strateške i razvojne odluke te vrednuju proces rada i programskih postignuća. Upravljačke i izvršne funkcije odvojene su te se one preklapaju samo u funkciji upravitelja Zaklade, koji osigurava prikupljanje svih potrebnih podatka za donošenje i provođenje odluka donesenih na razini Upravnog odbora. Upravni odbor donosi sve temeljne odluke vezane za operativno i programsko djelovanje koje proizlaze iz strateškog usmjerenja Zaklade, kao i njezinih pravnih akata. Upravitelj Zaklade donosi specifične operativne odluke vezane za svakodnevno djelovanje. Na razini Stručne službe, a vezano za svaki pojedini segment poslovanja, podijeljene su odgovornosti te su jasno definirane procedure donošenja odluka u provedbi i izvršenju zadataka, kao i izvještavanja o njima. Način donošenja odluka transparentno je utvrđen za sva pomoćna stručna tijela koja imaju ovlasti donositi odluke u polju svojega djelovanja ili davati prijedloge za kvalitetnije donošenje odluka na drugim razinama. Kroz formiranje različitih stalnih i/ili povremenih pomoćnih i radnih tijela Zaklada otvara procese odlučivanja za sudjelovanje različitih stručnjaka i drugih relevantnih dionika koji su zainteresirani za pojedine teme i mogu doprinijeti kvaliteti provedbe pojedinih programa, projekata i aktivnosti ili stvarati analitičku podlogu za donošenje informiranih i stručnih odluka u Zakladi.

Informacijski tokovi

U cilju osiguravanja što učinkovitijeg funkcioniranja, organizacijskog i programskog razvoja, kao i stvaranja kvalitetnih preduvjeta za donošenje različitih odluka Zaklada je postupno, u okviru procesa podizanja organizacijskih kapaciteta, osmišljavala i uspostavljala protok informacija koji ima nekoliko uloga: komunikacijsku i informativnu, zatim ulogu arhiviranja, dokumentiranja te unutarnjeg praćenja i kontrole. Na taj je način razvijen sustav koji osigurava izradu i dostupnost podataka potrebnih za sve oblike poslovanja i radne procese. Uspostavljeni informacijski tokovi unutar Zaklade, kao i prema njezinoj relevantnoj okolini razvojno su orijentirani te usklađeni s organizacijskom strukturom i matricom procesa donošenja odluka, a odlikuje ih transparentnost, učinkovitost i participativnost.

Informacijski sustav obuhvaća raznolike oblike poslovnih događaja kroz koje se generiraju različiti akti i procedure za provođenje različitih operativnih i programskih procesa, poslovne i financijske knjige, planovi i izvještaji. Osim uobičajenog mehanizma informiranja unutar organizacije (redovni sastanci Stručne službe te sastanci između upravitelja Zaklade i pojedinih radnih jedinica kao i dnevno informiranje između zaposlenika, sjednica Upravnog odbora i drugih pomoćnih tijela, sastanci radnih grupa i vanjskih suradnika) te prema okolini (priopćenja za javnost, izvještaji, javna događanja, javna savjetovanja), Zaklada u komunikaciji koristi različite e-alate: direktnu e-poštu, e-bilten, službenu mrežnu stranicu, za potrebe Zaklade osmišljene i izrađene e-sustave za različite vrste prijava kao i za komunikaciju s korisnicima sredstava Zaklade (Korisnička zona), kao i za prikupljanje podataka, ankete i slično te posebno izrađene mrežne stranice za Zakladine specifične, samostalne i partnerske, projekte.

Razvojem e-sustava za prijavu, provedbu postupka dodjele sredstava te praćenje i kontrolu podržanih projekata, Zaklada je u potpunosti digitalizirala cjelokupni životni ciklus svakog podržanog programa/projekta i time pridonijela izgradnji jednog od najtransparentnijih procesa pružanja podrške. Zatvaranje tog kruga digitalizacije podržanih programa/projekata ostvareno je finalizacijom jedinstvenog e-sustava za komunikaciju s korisnicima – Korisničke zone. Taj je sustav izrađen za potrebe praćenja provedbe podržanih programa/projekata te uspješne i transparentne komunikacije s korisnicima. Korisnička zona osigurava korisnicima brzu i efikasnu komunikaciju sa Zakladom i administriranje podržanih programa/projekata, a Stručnoj službi ubrzava i olakšava praćenje i kontrolu programa/projekata. Osim toga, Korisnička zona svim korisnicima i Zakladi daje pregled djelovanja svake pojedine organizacije i implementacije njezinih programa/projekata jer su svakoj podržanoj organizaciji u okviru njezinoga korisničkoga profila dostupni svi podaci o organizaciji kao i o provedenim programima/projektima za one godine u kojima je Zaklada podržala organizaciju.

Unutar Zaklade provodi se primanje, pregled, razvrstavanje, obrada, zaštita i spremanje, kao i otpremanje svih relevantnih dokumenata čime se osigurava pravodobno, jednoobrazno i na druge načine kvalitetno vođenje uredskoga poslovanja. Također, Zaklada će u narednom četverogodišnjem razdoblju pristupiti digitalizaciji svojeg uredskog poslovanja te stvaranju digitalne arhive čitavog djelovanja što će daljnje unaprijediti te ubrzati pretragu, prijenos i pohranu relevantnih podataka i informacija.

Na ovaj način postavljeni informacijski tokovi bilježe, obrađuju i prezentiraju podatke i informacije, omogućavaju komunikaciju u svim smjerovima, povezujući upravljački s izvršnim jedinicama i podsustavima te osiguravajući vezu s vanjskom okolinom. Osim toga, takav sustav predstavlja i temelj za učinkovitost proceduralnog funkcioniranja institucije, a ujedno ubrzava procese donošenja odluka i operativno djelovanje, olakšava prilagodbu novim i nepredviđenim okolnostima te osigurava visoku participativnost i uključenost različitih sudionika u komunikacijske procese.

Dosadašnja postignuća i rezultati

Zaklada "Kultura nova" se od 2012. godine kada je započela s operativnim djelovanjem razvijala prije svega kao zaklada koja dodjeljuje bespovratna sredstva organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a 2014. godine uspostavila je i svoje istraživačke i razvojne programe čime je započela funkcionirati i kao operativna zaklada. Takav pristup u ostvarivanju misije i postizanju definirane vizije nije neobičan za svijet filantropije unutar kojega mnoge zaklade

djeluju upravo na opisani način. Pritom je komplementarnost u pristupu sastavni dio svih Zakladinih programa što znači da sve svoje aktivnosti razvija na način da su one dodatni i nadopunjujući element bilo postojećim izvorima financiranja bilo razvojnim i istraživačkim projektima. Time Zaklada doprinosi izgradnji snažnih, stabilnih i raznolikih organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Tijekom prvih šest godina djelovanja Zaklada je sve svoje resurse prije svega uložila u programski razvoj, a u razdoblju provedbe svog drugog Strateškog plana, od 2018. do 2021., paralelno je ulagala i u jačanje svojih institucionalnih kapaciteta.

U trenutku provedbe participativnog procesa izrade novog Strateškog plana Zaklada je obilježila prvih deset godina od donošenja Zakona o Zakladi "Kultura nova". Ovaj se pregled dosadašnjih postignuća i rezultata Zaklade odnosi na prvih deset godina i prilika je da se na jednom mjestu predstavi brojnost i raznolikost djelovanja jedne institucije.  

Programsko djelovanje

Zaklada je svoje programsko djelovanje oblikovala kroz dva programa: Program podrške te Razvojne i istraživačke programe.

Program podrške

Temeljna djelatnost Zaklade ostvaruje se kroz Program podrške u okviru kojega se raspisuju javni pozivi za dodjelu bespovratnih sredstava programima i projektima organizacija civilnog društva (udruga i umjetničkih organizacija) u području suvremene kulture i umjetnosti. Sredstva se dodjeljuju kroz nekoliko programskih područja i kategorija koja su kreirana kao komplementarna mjera postojećim izvorima financiranja na nacionalnoj, regionalnim i lokalnim razinama te kao odgovor na aktualne potrebe i probleme organizacija. Dodjelom podrški u različitim programskim područjima Zaklada pridonosi održivom razvoju organizacija, unapređuje uvjete njihovog rada i potiče razvoj novih programa i projekata. Također pridonosi razvoju naprednih suradničkih i sudioničkih praksi u sektoru, podržava stvaranje novih znanja i potiče angažman i sudjelovanje građana u kulturi. U prvih deset godina Zaklada je dodjelu sredstava provodila kroz devet programskih područja:

 Razvojna podrška za organizacije

 Osmišljavanje i priprema novih programa/projekata

 Razvoj novih umjetničkih ideja

 Razvoj suradničkih platformi u Republici Hrvatskoj

 Razvoj suradničkih platformi u Europi

 Podrška za razvoj publike

 Podrška za organizacijsko i umjetničko pamćenje

 Podrška za profesionalno usavršavanje za upravljanje u kulturi  

 Podrška za pomoć u kriznim situacijama.

Prvi javni pozivi raspisani su 2012., a od tada do kraja 2021:

 provedeno je 57 javnih poziva

 podržano je 1.250 programa / projekata / aktivnosti

 dodijeljeno je 82.533.057,28 kn

 podršku za provedbu programa/projekata koristilo je 223 različitih organizacija

 podrška je dodijeljena u više od 40 različitih gradova diljem Republike Hrvatske

 aktivnosti su se provodile u više od 400 gradova u Hrvatskoj i izvan nje.

Nastojeći unaprijediti uvjete rada zaposlenika organizacija civilnog društva koje su izložene projektnoj logici i nestandardnim oblicima rada, Zaklada je svojim djelovanjem i dodjelom bespovratnih sredstava u prethodnih 10 godina sufinancirala više od 1500 plaća u ukupnom iznosu većem od 35 milijun kuna. Na taj je način doprinijela osiguravanju sredstava za zaposlene u organizacijama civilnog društva te izgradnji i unapređenju njihovih organizacijskih kapaciteta.

Program za istraživanje i razvoj

Godine 2014. Zaklada je započela s provođenjem svojih istraživačkih i razvojnih programa i projekata kojima doprinosi održivom razvoju organizacija i unapređenju okvira kulturnih politika. Svoje aktivnosti provodi kroz različite obrazovne programe i aktivnosti u području upravljanja u kulturi, istraživanja o aktualnim temama kulturnog razvoja i kulturne politike te niz drugih aktivnosti kroz implementaciju međunarodnih projekata. Od 2014. godine Zaklada je organizirala više od 70 različitih aktivnosti (radionica, seminara, konferencija itd.) na kojima je sudjelovalo više od 2600 predstavnika organizacija civilnog društva, kulturnih djelatnika, stručnjaka, istraživača, teoretičara, umjetnika, donosioca politika, aktivista i drugih dionika.

Program obrazovanja za upravljanje u kulturi pokrenut je zbog nedostatka edukacije u tom području i potrebe današnjih radnika u kulturi da se brzo prilagođavaju novim okolnostima, stječu nova znanja i vještine te prate nove trendove u suvremenim načinima rada u kulturi i umjetnosti. Zaklada je organizirala 55 radionica i seminara o različitim temama, od pisanja projektnih prijedloga, financiranja iz EU fondova i upravljanja projektnim ciklusom u socijalnom i strukturnim fondovima EU, rada u organizacijama civilnog društva, računovodstva neprofitnih organizacija, novih modela upravljanja, sudioničkog upravljanja u kulturi, evaluacije, do tehničke produkcije kulturnih i umjetničkih događanja te sudjelovanja u kulturi i razvoja publike. Programi su namijenjeni predstavnicima organizacija civilnog društva i drugim kulturnim radnicima, a ukupno je sudjelovalo 1042 polaznika iz 242 različite organizacije iz 41 grada. Zaklada je obrazovne programe osmišljavala samostalno i/ili u suradnji s partnerima i provoditeljima obrazovnih aktivnosti, a kao predavači i treneri angažirani su domaći i strani stručnjaci.

Zaklada u okviru Programa istraživanja provodi ciljana istraživanja u suvremenoj kulturi i umjetnosti kako bi na temelju prikupljenih podataka donosila zaključke o specifičnim problemima, potrebama i trendovima te u skladu sa znanstvenim i stručnim procjenama učinaka pojedinih politika i mjera donosila utemeljene odluke i preporuke za budući razvoj. U okviru istraživačkih aktivnosti objavljeno je šest publikacija:

 Vidović, D. (ur.) (2015.) Prema institucionalnom pluralizmu: Razvoj društveno-kulturnih centara

 Barada, V., Primorac, J. i Buršić, E. (2016.) Osvajanje prostora rada. Uvjeti rada organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti

 Žuvela, A. (2016.) Krojeno po mjeri? Prakse i tendencije kulturnog obrazovanja u Hrvatskoj

 Vidović, D. (ur.) (2018.) Uradimo zajedno. Prakse i tendencije sudioničkog upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj

 Krolo, K., Tonković, Ž., Vidović, D. i Žuvela, A. (2020.) Utjecaj pandemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na OCD-e u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Rezultati testne faze istraživanja

 Vidović, D. (ur.) (2021.) Utjecaj pandemije COVID-19 i potresa na kulturi sektor u Republici Hrvatskoj. Izvještaj o rezultatima istraživanja .  

Tijekom pisanja ovog strateškog dokumenta Zaklada, u partnerstvu s Europskom kulturnom zakladom i MitOst-om, provodi istraživanje o mobilnosti u kulturi u Europi, čiji će rezultati biti objavljeni 2022. godine.

U okviru Odjela za istraživanje i razvoj Zaklada provodi međunarodne projekte čime osigurava diverzifikaciju sredstava te je njihovu provedbu sufinancirala uz podršku programa, fondova ili zaklada kao što su program Kreativna Europa , Europska kulturna zaklada, UNESCO-ov Međunarodni fond za kulturnu raznolikost ili Srednjoeuropska inicijativa. Međunarodnim projektima su obuhvaćene teme sudioničkog upravljanja u kulturi, razvoja publike, transnacionalne mobilnosti u kulturi te suvremenih izazova u Europi, kojima se Zaklada bavila kroz različite aktivnosti, od istraživanja, radionica, konferencija i ljetnih škola, do objavljivanja publikacija:

 Zaklada je od 2016. do 2018. provodila projekt o sudioničkom upravljanju u kulturi ("Approaches to Participatory Governance of Cultural Institutions") koji je, osim objavljene publikacije nastale na temelju provedenoga istraživanja u okviru projekta, uključio i seriju edukacijskih programa za dionike uključene u rad sedam društveno-kulturnih centara te organizaciju međunarodne konferencije "Sudioničko upravljanje u kulturi: Istraživanje praksi, teorija i politika. URADIMO ZAJEDNO".

 Europski projekt "Audience DEvelopment STrategies for cultural organisations in Europe (ADESTE+)" započet je 2018. u suradnji s 14 partnera iz 7 europskih zemalja, a financiran je kroz Program Europske unije Kreativna Europa . ADESTE+ istražuje moguća strateška rješenja u pristupu publici kroz organizacijsku transformaciju, odnosno aktivno uključivanje svih organizacijskih resursa na putu prema smještanju publike u središte organizacijskog djelovanja.

 Međunarodni projekt "i-Portunus Houses" posvećen je ispitivanju i analizi različitih transnacionalnih grant shema za mobilnost u kulturnom sektoru, a jedna od ključnih komponenti projekta je i istraživanje o mobilnosti u kulturnom sektoru u Europi. Projekt je inicirala i financijski podržala Europska komisija, a Zaklada ga od 2020. provodi u partnerstvu s Europskom kulturnom zakladom i organizacijom MitOst.

 Zaklada se u 2021. pridružila inicijativi "European Pavilion" Europske kulturne zaklade, u okviru koje osmišljava novu shemu podrške za kulturne i umjetničke programe i projekte koji bi adresirali različite izazove pred kojima se nalazi Europa te specifične potrebe i interese lokalnih zajednica širom Europe.

Operativno djelovanje

Zaklada je vrlo promišljeno i postupno razvijala svoje operativno djelovanje te razvijala kapacitete i resurse (ljudske, financijske, materijalne, informacijske, tehničke, prostorne). S obzirom na to da je u prvih šest godina daleko više resursa ulagala u razvijanje svojega programskog djelovanja nego u institucionalni razvoj i ljudske potencijale, u posljednjem strateškom razdoblju je, prepoznavši tu slabost, posebnu pažnju posvetila i razvoju svojih institucionalnih kapaciteta te pozicioniranju Zaklade u područjima istraživanja, edukacije, kulturne politike i međunarodne suradnje. Pritom je Zaklada, uz svakodnevni rad i koordiniranje svih programskih aktivnosti, od samih početaka u okviru svojega operativnog djelovanja sudjelovala u procesima kreiranja politika i donošenja odluka na nacionalnoj razini te je svoju međunarodnu vidljivost gradila i kroz svoje članstvo i sudjelovanje u radu međunarodnih mreža.

Kreiranje javnih politika

Sudjelovanje u procesima kreiranja politika i donošenja odluka sastavni je dio Zakladinog djelovanja putem kojega nastoji doprinijeti unapređenju javnih politika koje su relevantne za područje djelovanja Zaklade, prije svega kulturne politike. Uz samostalno otvaranje pojedinih tema i prikupljanje relevantnih podataka koji mogu poslužiti i za unapređenje javnih politika, predstavnici Zaklade također su sudjelovali u različitim radnim grupama i povjerenstvima koja su se bavila koordinacijom politike financiranja programa i projekata udruga iz državnog proračuna Republike Hrvatske, programiranjem Europskih investicijskih i strukturnih fondova za financijsko razdoblje 2014. – 2020., dodjelom nekretnina organizacijama civilnog društva, nacionalnim programima za mlade, nacionalnim strategijama stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, razvijanjem natječaja za društveno-kulturne centre ili definiranjem novog zakona o financiranju javnih potreba u kulturi, kulturnim vijećima i upravljanju javnim ustanovama u kulturi te su tako doprinosili kreiranju i/ili provedbi politika. Djelovanje Zaklade uvršteno je u neke od ključnih strateških dokumenata Republike Hrvatske u područjima kulture, civilnog društva i mladih, među kojima su: Strateški planovi Ministarstva kulture i medija koji su doneseni u razdoblju od 2012. do 2021. godine, Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2012. do 2016. godine, Nacionalni program za mlade od 2014. do 2017. godine te Nacrt nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od 2017. do 2021. Uključivanje Zaklade u navedene strateške dokumente treba tumačiti i kao potvrdu tijela državne uprave i drugih vladinih institucija da je Zaklada "Kultura nova" prepoznata kao relevantan dionik u provedbi politika koji može doprinijeti dugoročnoj stabilizaciji i razvoju organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti te da u ostvarenju ovoga zadatka ima podršku drugih relevantnih partnera.

Međunarodna suradnja i umrežavanje

Od samih početaka Zaklada je sudjelovala na brojnim skupovima koji su organizirani u Republici Hrvatskoj, a na međunarodnoj razini Zaklada je započela djelovati 2013. godine kroz sudjelovanje na međunarodnim skupovima primarno u područjima kulture, civilnog društva i filantropije na kojima je stručnjacima iz različitih područja predstavila svoj rad, svrhu i ciljeve te stjecala nova znanja i iskustva. Zaklada je o sudjelovanju na skupovima u zemlji i inozemstvu redovno izvještavala u svim programskim i financijskim izvještajima. Svoju mrežu kontakata u zemlji širila je i članstvom u Forumu "ZaDobroBit", mreži koja okuplja predstavnike zaklada, donatora i davatelja financijskih podrški iz Hrvatske, a koji je nastao na poticaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Zaklada je svoje kapacitete razvijala i kroz članstvo u međunarodnim mrežama kroz koje produbljuje postojeća partnerstva, uspostavlja nove suradnje i razmjenjuje znanja i iskustva sa sličnim organizacijama iz područja kulture i umjetnosti, civilnog društva, filantropije, financiranja itd. Sudjelovanjem u radu četiriju mreža Zaklada je obuhvatila raznolika područja djelovanja koja su komplementarna i relevantna za njezin rad, od zagovaranja u kulturi i umjetnosti na europskoj razini (Culture Action Europe – CAE) ili umrežavanja s umjetničkim vijećima, ministarstvima kulture i sličnim institucijama koje financiraju umjetnost i kulturu širom svijeta (International Federation of Arts Councils and Culture Agencies – IFACCA), preko povezivanja s institucijama i profesionalcima aktivnima u obrazovanju i istraživanjima u području kulturnog menadžmenta i kulturne politike (European Network on Cultural Management and Policy – ENCATC), do svijeta filantropije (European Foundation Centre – EFC). Kao članica Zaklada je također imala priliku izravno se uključiti u upravljačke strukture pojedinih mreža, pa je tako Dea Vidović, upraviteljica Zaklade, izabrana za članicu Odbora mreže ENCATC u kojem je tijekom dvaju mandata (od 2017. do 2019. te od 2019. do 2021.) a obavljala funkciju rizničara, dok je u novom, trećem mandatu od 2021. do 2023., izabrana za zamjenicu predsjednika Odbora. Upraviteljica Zaklade je 2020. i 2021. godine bila zamjenica predsjednika Tematske mreže za Umjetnost i kulturu u okviru mreže EFC.  

Razvoj resursa

Zaklada je od početka svojega osnivanja provodila javna savjetovanja o pitanjima koja su od interesa za organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a najčešće su bila vezana za provedbu postupka dodjele bespovratnih sredstava te donošenje strateških dokumenata. U cilju omogućavanja visoke razine kvalitete svakodnevnog funkcioniranja organizacije, uspostave efikasnih informacijskih tokova, kvalitetnog dokumentiranja, arhiviranja i institucionalnoga pamćenja, Zaklada je od samog početka svojega rada razvijala informacijske i tehničke resurse, a izrađeni su mrežna stranica Zaklade te e-sustav za provedbu postupka dodjele bespovratnih sredstava, e-sustav prijavnica koji imaju mogućnost mijenjanja i nadopune u skladu s potrebama i definiranim programima podrške, e-sustav za komunikaciju s korisnicima te e-sustav za praćenje provedbe podržanih programa i projekata. Iako je već 2012. godine Ministarstvo kulture Republike Hrvatske podnijelo Agenciji za upravljanje državnom imovinom zahtjev za korištenjem državnog prostora za potrebe djelovanja Zaklade, koji je potom upućen i Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom te ponovljen Ministarstvu državne imovine, Zaklada i dalje djeluje u poslovnom prostoru u privatnom vlasništvu.

Prihodi

Glavni izvor prihoda predstavljaju sredstva od prihoda iz dijela prihoda od igara na sreću i nagradnih igara koja se svake godine predviđaju u državnom proračunu za Zakladu "Kultura nova". Ta su sredstva uglavnom rasla iz godine u godinu, što je sa svim drugim izvorima prihoda i prikupljanjem sredstava iz međunarodnih izvora omogućilo Zakladin financijski rast u prvih nekoliko godina, a potom relativnu stagnaciju u posljednjih pet godina. No, možemo utvrditi da su Zakladini prihodi stabilni u posljednjih nekoliko godina, a da svako povećanje prihoda od igara na sreću također svjedoči o vrijednosti i važnosti uloge koju "Kultura nova" ima u razvoju civilnog sektora u suvremenoj kulturi i umjetnosti te je potvrda njezinih postignuća i rezultata djelovanja. Stoga je za očekivati da će ovaj pozitivan trend biti nastavljen i u narednom razdoblju jer Zaklada ne može sa sredstvima koja su joj trenutno na raspolaganju odgovoriti na raznolikost i brojnost potreba organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Osim toga tek uz podršku Republike Hrvatske i suradnju s tijelima državne uprave, tijelima javne vlasti, javnim ustanovama i brojnim drugim organizacijama iz javnog i privatnog sektora može očekivati razvoj snažnog, stabilnog i raznolikog civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti koje kreira nove i eksperimentalne umjetničke prakse i/ili kritičke umjetničke prakse potičući nove tendencije u umjetnosti i/ili pozitivne društvene promjene u Republici Hrvatskoj.

Tablica 1. Ukupni prihodi Zaklade "Kultura nova" od 2012. do 2021.

DIONICI

Zaklada je u skladu sa svojom misijom i vizijom te definiranim strateškim i posebnim ciljevima analizirala postojeće i potencijalne vanjske dionike te ih grupirala u pet skupina: korisnike, partnere, suradnike, mreže i medije. Među pojedinim je skupinama prepoznala konkretne organizacije i institucije, ali i određene podskupine dionika i njihove predstavnike s kojima već razvija ili planira uspostaviti različite oblike suradnji i partnerskih odnosa.  

KORISNICI

Zakonom o Zakladi "Kultura nova" propisana je temeljna svrha djelovanja Zaklade kojom su definirani i njezini primarni korisnici – organizacije civilnog društva koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti u Republici Hrvatskoj. Zaklada pobliže definira organizacije civilnog društva kao one koje imaju registrirano sjedište u Republici Hrvatskoj i koje su registrirane kao udruge ili umjetničke organizacije u području suvremene kulture i umjetnosti. Primarnim korisnicima su namijenjeni različiti programi podrške, kao i mnogobrojne aktivnosti u okviru razvojnih i istraživačkih programa i projekata koje Zaklada provodi u sklopu svoga operativnoga djelovanja.

Uz primarne korisnike Zaklada u pojedinim programima podrške te u okviru razvojnih i istraživačkih programa i projekata definira sekundarnu i tercijarnu grupu korisnika.

Sekundarna skupina korisnika – organizacije civilnog društva koje djeluju u drugim područjima, kao što su ljudska prava, ekologija, obrazovanje, znanost, izgradnja kapaciteta civilnog društva i sl.; ustanove u kulturi kojima je osnivač Republika Hrvatska i/ili jedinice lokalne i regionalne samouprave; drugi pravni subjekti koji djeluju u području kulture.

Tercijarna skupina korisnika – jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave i predstavnici lokalnih zajednica.

Zaklada "Kultura nova" ne propisuje direktne i indirektne korisnike programa i projekata organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, već odabir i definiranje korisnika tih programa/projekata prepušta svakoj pojedinoj organizaciji. Iz tih razloga Zaklada kao potencijalne korisnike programa/projekata organizacija prepoznaje različite skupine korisnika, među kojima su najčešće sljedeće skupine:

 kulturni djelatnici (voditelji, menadžeri, članovi uprava i sl.), umjetnici i drugi plaćeni kulturni i kreativni radnici i volonteri u javnom, civilnom i privatnom sektoru

 redovna publika koja ima naviku pratiti kulturne programe (izvedbena umjetnost, film, video, vizualna umjetnost, dizajn, književnost, glazba i sl.)

 slučajna publika u javnim otvorenim prostorima (ulice, trgovi, parkovi, javni prijevoz itd.)

 mladi koji su angažirani u umjetničkim i kulturnim programima i projektima i mlada publika

 studenti umjetničkih akademija i društveno-humanističkih smjerova, kao i studenti drugih usmjerenja

 građani koji sudjeluju u amaterskoj umjetnosti ili srodnim aktivnostima u slobodno vrijeme

 članovi lokalne zajednice koji koriste različite usluge u kreativnim prostorima i aktivno sudjeluju u kulturnim, društvenim i obrazovnim aktivnostima

 medijski djelatnici iz tiskanih i elektroničkih medija

 predstavnici akademske zajednice

 pripadnici različitih marginaliziranih skupina (manjine, osobe s invaliditetom, imigranti, azilanti, LGBTIQ osobe i druge skupine u riziku od socijalne isključenosti)

 osobe starije dobi koje pasivno i/ili aktivno sudjeluju u kulturnim, društvenim i obrazovnim aktivnostima

 predstavnici nacionalne i lokalne administracije, primarno zaposlenici odjela za kulturu, društvene djelatnosti, urbano planiranje i slično

 stvaratelji javnih politika te donosioci odluka u području kulture i drugim relevantnim politikama.

PARTNERI

U ovoj skupini nalaze se tijela državne uprave, vladini uredi i druga javna tijela s kojima Zaklada može graditi partnerske odnose i zajednički razvijati poticajno okruženje za razvoj civilnog društva, njegovu stabilizaciju i održivost. Među njima Zaklada izdvaja:  

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske – U Zakonu o Zakladi "Kultura nova" Ministarstvo kulture i medija navedeno je kao tijelo državne uprave nadležno za poslove kulture koje Zakladi pruža administrativnu, tehničku i stručnu podršku prilikom osnivanja i registriranja. Ministarstvo kulture i medija je jedan od ključnih dionika koji može utjecati na izgradnju poticajnog okruženja za razvoj civilnog sektora u kulturi, ali i kulture u cjelini.

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske – Za razvoj civilnog društva u Republici Hrvatskoj važnu ulogu ima Ured za udruge Vlade RH koji predstavlja jednog od ključnih dionika kao koordinacijska institucija između različitih tijela državne uprave, ureda Vlade Republike Hrvatske, državnih upravnih organizacija i tijela uprave na lokalnoj razini i koji je također važna veza sa Savjetom za razvoj civilnog društva i Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva.

Međuresorno povjerenstvo za koordinaciju politike financiranja projekata i programa udruga iz državnog proračuna Republike Hrvatske – Povjerenstvo je jedan od ključnih dionika za razvoj politika financiranja civilnog društva jer predstavlja tijelo kroz koje se provodi izrada sektorskih analiza za utvrđivanje prioritetnih područja financiranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge i druge organizacije civilnoga društva iz javnih izvora, a koje ujedno služe za izradu Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za svaku proračunsku godinu, kao i Godišnjeg plana natječaja, javnih poziva i drugih programa financiranja programa i projekata organizacija civilnog društva iz Državnog proračuna RH i fondova Europske unije.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva – Nacionalna Zaklada, koja je osnovana 2003. godine na temelju posebnog Zakona o Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva, predstavlja značajnog dionika za stvaranje pozitivnog okruženja za organizacije civilnog društva, pa tako i onih koje djeluju na području suvremene kulture i umjetnosti. Nacionalna zaklada također je važan dionik u razvoju filantropije i zakladništva u Republici Hrvatskoj.  

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine – Ovo ministarstvo važan je dionik jer predstavlja tijelo državne uprave odgovorno i za upravljanje državnom imovinom, koja ima snažan potencijal i za razvoj onih prostornih resursa koje koriste ili bi mogle koristiti organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti.

Savjet za razvoj civilnog društva – Savjet ima ključnu ulogu u razvoju civilnog društva u Hrvatskoj jer djeluje kao savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske i tijelo koje razvija suradnju između Vlade Republike Hrvatske i organizacija civilnoga društva u Republici Hrvatskoj na provođenju strateškog usmjerenja za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, razvoju filantropije, socijalnog kapitala, partnerskih odnosa i međusektorske suradnje.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske – Ovo Ministarstvo predstavlja važnog dionika jer obavlja poslove vezane za razvoj visokog obrazovanja i razvitak znanstvene djelatnosti, pa je tako i ministarstvo odgovorno za umjetničko obrazovanje kao i obrazovanje u područjima upravljanja u kulturi, kulturnoj politici i drugim disciplinama relevantnim za kulturni sektor.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje – Agencija predstavlja važnog dionika jer obavlja poslove vezane za vrednovanja u znanosti i visokom obrazovanju te ustroju visokoga obrazovanja i stoga može imati važnu ulogu za visoko obrazovanje u područjima umjetnosti, upravljanja u kulturi i kulturnoj politici.

SURADNICI

U ovoj se skupini nalaze različiti pojedinci i organizacije iz zemlje i inozemstva s kojima Zaklada izravno surađuje bilo kroz zajedničku provedbu programa, projekata ili aktivnosti bilo kroz različite usluge koje suradnici pružaju Zakladi u okviru provedbe njezinih različitih aktivnosti. Među njima Zaklada izdvaja:  

Organizacije civilnog društva – U ovoj skupini nalaze se ključni dionici s pozicije korisnika Zaklade koji ujedno predstavljaju i suradnike s kojima Zaklada uspostavlja različite vrste suradničkih odnosa. Uz organizacije civilnog društva koje djeluju u suvremenoj kulturi i umjetnosti i njihovih predstavnika, u ovoj skupini su i sve druge organizacije koje djeluju u različitim područjima civilnog društva, kao što su ekologija, ljudska prava, obrazovanje, znanost, izgradnja kapaciteta civilnog društva itd. s kojima Zaklada razvija suradnje.

Stručnjaci iz različitih područja – Sa stručnjacima iz zemlje i inozemstva koji djeluju u različitim područjima (suvremena umjetnost, kulturna politika, civilno društvo, filantropija itd.), kao vanjskim suradnicima, Zaklada uspostavlja suradnju u provođenju pojedinih aktivnosti te ih također može imenovati u različita stalna i/ili povremena pomoćna tijela. Zaklada kontinuirano razvija i grana mrežu svojih suradnika.

Ustanove u kulturi – Ključni dionici u ovoj skupini su ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinice lokalne i regionalne samouprave, kao što su muzeji, kazališta, galerije, kulturni centri itd., a posebno one koje djeluju u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Razvoj suradnje s javnim ustanovama može ojačati kapacitete kako organizacija civilnog društva tako i samih ustanova.  

Jedinice lokalne i regionalne samouprave – Ova grupa dionika sa svojim odjelima, kao što su odjeli za kulturu, društvene djelatnosti, obrazovanje, prostorno uređenje, zaštitu okoliša i slično, u svim krajevima Hrvatske može doprinijeti stabilizaciji i daljnjem jačanju organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti, a koji predstavljaju važnu polugu lokalnog kulturnog razvoja i jačanja identiteta lokalne zajednice.

European Cultural Foundation – Ova najznačajnija europska zaklada u kulturi sa sjedištem u Nizozemskoj važan je dionik koji podupire kulturnu razmjenu i kreativno izražavanje širom Europe te razmjenu znanja u kulturi i koja na europskoj razini sudjeluje u kampanjama zagovaranja važnosti uloge kulture u društvenim procesima.

Odjel za kulturu i komunikacije Instituta za razvoj i međunarodne odnose – U okviru Instituta za razvoj i međunarodne odnose djeluje Odjel za kulturu i komunikacije koji zajedno sa svojim zaposlenicima predstavlja važnog dionika jer provodi interdisciplinarna znanstvena istraživanja u području kulturnog razvoja, kulturnih i medijskih politika, međunarodne kulturne suradnje i komunikacije.

Fakulteti i instituti u umjetničkim, društvenim i humanističkim te drugim područjima – Predstavnici pojedinih visokoobrazovnih ustanova i instituta koji djeluju u umjetničkim, društvenim i humanističkim te drugim prirodnim i tehničkim područjima predstavljaju važne dionike za provođenje različitih interdisciplinarnih programa, kao i raznovrsnih istraživanja u kulturi i kulturnoj politici.  

Veleposlanstva i kulturni centri u Republici Hrvatskoj – Mnoga veleposlanstva stranih država u Republici Hrvatskoj imaju svoje urede ili odjele zadužene za društvene djelatnosti, civilno društvo, kulturu i umjetnost, a u Republici Hrvatskoj također djeluju i kulturni centri stranih država koji su važni za promociju kultura tih zemalja u Hrvatskoj, razvijanje međunarodne suradnje s Hrvatskom, pružanje podrške hrvatskim umjetnicima i kulturnim profesionalcima za povezivanje s kulturnim sektorom u njihovim matičnim zemljama te njihovu međusobnu razmjenu.

Nadnacionalne i međunarodne organizacije te inozemni donatori – U ovoj skupini dionika nalaze se različita tijela, kao što su: UNESCO, Europska komisija, međunarodne organizacije, razvojne agencije i mreže te razne međunarodne zaklade koje djeluju u kulturi, umjetnosti, civilnom društvu, obrazovanju i znanosti, filantropiji i drugim područjima relevantnim za rad Zaklade.

Foundation Center – Zakladni centar je vodeći svjetski izvor informacija o filantropiji, prikupljanju sredstava i programima dodjele bespovratnih sredstava. Ova neprofitna organizacija prikuplja i analizira podatke te ih dijeli širom svijeta kako bi osigurala bolje razumijevanje filantropije i povećala njezine sposobnosti da utječe na poboljšanje svijeta.

Društveno poduzetničke inicijative – Organizacije koje pružaju potporu razvoju društvenog poduzetništva predstavljaju važne pokretače kreativnosti i inovativnosti društvenog poduzetništva te mogu biti važan partner organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnsoti.

Zaklade koje djeluju u Hrvatskoj – Domaće zaklade su dionici koji mogu doprinijeti promociji i razvoju filantropije i zakladništva u Republici Hrvatskoj i na taj način potaknuti unapređenje institucionalnog okvira za razvoj civilnog društva.

Profitni sektor – Pojedine tvrtke i kompanije iz privatnog sektora koje djeluju na temelju filozofije društveno odgovornog poslovanja predstavljaju važne dionike koji mogu ulagati u razvoj organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti, posebno kroz pružanje podrške kulturnim akcijama i aktivnostima za različite sustavne i društvene promjene.

MREŽE

U ovoj skupini nalaze se domaće i međunarodne mreže s kojima Zaklada razmjenjuje informacije, stječe nova znanja i kontakte te razvija suradničke odnose u svrhu unapređenja pojedinih oblasti u kojima te mreže djeluju. Među njima Zaklada izdvaja:

Forum "ZaDobroBIT!" – Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva okupila je u Forum "ZaDobroBIT" predstavnike zaklada, donatora i davatelja financijskih podrški iz Hrvatske. Forum može predstavljati važnu platformu za zagovaranje stvaranja kvalitetnije podrške razvoju filantropije i zakladništva, povećanje vidljivosti i prepoznatljivosti zaklada kao i važnosti davanja u općekorisne svrhe te unapređenje poticajnog okruženja za razvoj zakladništva i podizanje razine kvalitete djelovanja zaklada u Republici Hrvatskoj.

Culture Action Europe – Mreža Culture Action Europe ključan je dionik na europskoj razini koji kulturu smješta u središte javne rasprave i procesa donošenja odluka na svim razinama te promovira kulturu kao nužan uvjet održivog razvoja društva.

Philanthropy Europe Association – Philea (prije European Foundation Centre) – Mreža Philea predstavlja važnog dionika europske filantropije koja okuplja brojne međunarodne zaklade, korporacijske fondove te filantropske organizacije i nacionalne mreže.

European Network on Cultural Management and Policy (ENCATC) – Mreža ENCATC jedina je europska mreža koja okuplja visokoobrazovne institucije i organizacije za osposobljavanje u području kulturnog menadžmenta i kulturne politike.

International Federation of Arts Councils and Culture Agencies (IFACCA) – Svjetska mreža umjetničkih vijeća, ministarstava kulture i drugih institucija okuplja članove iz više od 70 zemalja, čija je vizija svijet u kojem su umjetnost i kultura prepoznati kao sfere koje doprinose razvoju društva.

EDGE Funders Alliance – Globalna mreža okuplja financijere i donatore koji su predani globalnoj društvenoj filantropiji i koji vjeruju da su jednakost i pravda od ključne važnosti za unapređenje održivog međunarodnog blagostanja. EDGE se zalaže za povećanje sredstava za zajednicu, stvarajući alternative za sustavne promjene koje će osigurati prijelaz prema društvu pravednosti, jednakosti i dobrobiti.

MEDIJI

Ova grupa dionika predstavlja važan prostor za promociju i podizanje vidljivosti organizacija civilnog društva, suvremene kulture i umjetnosti i zakladništva u javnosti. Također predstavlja važnu medijsku platformu za teme koje otvaraju organizacije civilnog društva, pa tako i one koje djeluju u suvremenoj kulturi i umjetnosti.

ANALIZA OKRUŽENJA I TRENDOVI RELEVANTNI ZA RAD ZAKLADE

Globalni i europski trendovi u kulturi

Analizu okruženja i trendova nije moguće započeti bez sagledavanja utjecaja pandemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 ¹ ( Dana 11. ožujka 2020. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pandemiju bolesti COVID-19 uzrokovanu virusom SARS-CoV-2. Istoga je dana Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske donijelo odluku o proglašenju epidemije u Republici Hrvatskoj.) na politički, društveni, ekonomski, kulturni, tehnološki i ekološki kontekst koji ostavlja izravne i neizravne otiske i na djelovanje Zaklade. Naime, izrada ovog strateškog dokumenta započeta je u drugoj godini pandemije bolesti COVID-19. Izazvavši zdravstvenu krizu zbog koje su osmišljene i implementirane mjere za suzbijanje širenja bolesti COVID-19, pandemija je uzrokovala domino efekt brzog širenja virusa širom svijeta, ali i brzog prijenosa transformacija iz jedne domene u drugu – od zabrane i ograničavanja društvenih kretanja, zatvaranja granica, zaustavljanja i potom usporavanja globalnih ekonomskih kretanja, izmjene sustava industrijskih odnosa, preko utjecaja na mobilnost ljudi i roba, izmijenjene upotrebe javnog prostora, intenzivnije upotrebe digitalnih tehnologija, smanjenja ugljičnog otiska, uvođenja novih načina rada, do utjecaja na načine kupovanja, životne stilove, mentalno zdravlje itd. Posljedice uvođenja mjera fizičkog distanciranja, zabrane ili ograničavanja javnih okupljanja kao i zabrane ili otežanog putovanja i drugi negativni aspekti pandemije pogodili su i kulturni sektor. Na europskoj i šire međunarodnoj razini o tome su provedena brojna istraživanja, objavljene razne studije i organizirane javne rasprave. U Hrvatskoj, Zaklada " Kultura nova " je promptno reagirala na krizu izazvanu pandemijom osiguravši maksimalnu fleksibilnost ugovorenih uvjeta provedbe podržanih programa i projekata te istraživanjem utjecaja pandemije i potresa prvo na civilni sektor u suvremenoj kulturni i umjetnosti, a potom, u suradnji s Ministarstvom kulture i medija Republike Hrvatske, na cjelokupni kulturni sektor. Rezultati istraživanja koje je Zaklada provela u hrvatskom kontekstu, objavljeni u dvjema publikacijama ² (Krolo, K., Tonković, Ž., Vidović, D. i Žuvela, A. (2020.) Utjecaj pandemije COVID-19 i zagrebačkog potresa na OCD-e u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Rezultati testne faze istraživanja. Zagreb: Zaklada "Kultura nova". Dostupno na mrežnim stranicama: https://kulturanova.hr/istrazivanje_covid_potres/zkn-covid-potres.pdf (27. 9. 2021.). Vidović, D. (ur.) (2021.) Utjecaj pandemije COVID-19 i potresa na kulturni sektor u Republici Hrvatskoj. Izvještaj o rezultatima istraživanja. Zagreb: Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada "Kultura nova". Dostupno na mrežnim stranicama: https://kulturanova.hr/istrazivanje_covid_potres_2_faza/ (17. 12. 2021.).), potvrdili su nalaze brojnih drugih studija o tome da su negativni i pozitivni otisci pandemije vidljivi u svim aspektima kulturnog djelovanja, od svakodnevnog načina funkcioniranja, uvjeta rada, prihoda, produkcije i distribucije sadržaja, mobilnosti, umrežavanja i međunarodne suradnje do načina sudjelovanja u kulturi.  

Promjene u kulturi tijekom pandemije naslonile su se na niz problema vidljivih i prije širenja koronavirusa, a koji su rezultat ubrzanih tehnoloških, komunikacijskih i ekonomskih transformacija u posljednjih nekoliko desetljeća. U novom geološkom dobu antropocena ³ (Geološka era antropocen započela je prije dvjestotinjak godina, ali je tek u novije vrijeme dobila naziv s obzirom na sve izrazitiji čovjekov (anthropos) utjecaj na ekosferu. Vidi: Meštrović, M. (2016.) "Antropocen – kakav kraj kapitalizma?" U: Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline, Vol. 25 No. 1-2, 2016. Str. 191 - 208.) evidentan je utjecaj čovjeka na Zemlju. Inženjerski odnos ljudske vrste prema prirodi ogleda se u nizu negativnih posljedica, izumiranju biljaka i životinja, erozijama, zagađenjima, klimatskim promjenama i nizu drugih nepovratno štetnih učinaka. Utjecaj ljudske vrste na Zemlju ubrzan je posljednjih desetljeća sa sve bržim razvojem tehnologije, dominantne tehno-pozitivističke paradigme i apsolutizmom ideologije neograničenog ekonomskog rasta koji u potpunosti oblikuju društvene, političke, ekonomske i kulturne procese. Radikalne promjene tih procesa vidljive su u svim sferama, pa tako i u kulturi i umjetnosti koje danas nije moguće razumjeti, interpretirati ni analizirati izvan okvira globalizacije, internacionalizacije, tehnološkog i digitalnog razvoja i snažnih prožimanja koje ti tokovi donose.

Značajna transformacija kulture u posljednjih 50-ak godina ogleda se kroz uvođenje ekonomske metrike u kulturni sektor ⁴ ( O'Connor, J. (2016.) "After the Creative Industries: Cultural Policy in Crisis." U: Special Issue Cultural Economies and Cultural Activism, 2016(1).), imperativ rasta i inovacija, stvaranje radnih mjesta i doprinos rastu nefinancijske poslovne ekonomije ⁵ (Bonet, A. L. i Négrier, E. (2018.) "The participatory turn in cultural policy: Paradigms, models, contexts." U: Poetics, Elsevier, 2018., 66. Str. 64-73. (10.1016/j.poetic.2018.02.006). (hal-02511148).) Diskurs kreativne ekonomije naglasio je važnost poduzetničkih poduhvata malih i srednjih poduzeća te povezao kulturu s digitalnim i komunikacijskim tehnologijama, čime je omogućio preokret od pasivnog prema aktivnom sudjelovanju u kulturi te pozicionirao kulturu u središte kreativnog ekonomskog razvoja i razvoja kreativnog društva i društva znanja. Ti su argumenti dočekani kao dobrodošli unutar okvira javnih politika povezanih s kulturom. S jedne strane, mjerenje doprinosa kulture ekonomskim pokazateljima postao je ključni kriterij i argument javnih vlasti za ulaganje javnih sredstava u kulturu. No, s druge strane, taj je pristup utjecao na kontinuirana smanjenja javnih ulaganja u kulturu te usmjeravanje kulture na tržište što je uvjetovalo normalizaciju komodifikacije kulturnih resursa. Posljedice tog zaokreta u logici pružanja javne podrške umjetničkom, kulturnom i kreativnom sektoru utjecale su na stvaranje nejednakih pristupa u kulturi, resursima i informacijama te diskriminaciju po različitim osnovama (nacionalnoj, rasnoj, rodnoj, dobnoj, klasnoj, političkoj, ideološkoj itd.) i ozbiljne demokratske deficite u kulturnim politikama. Sve te promjene i pritisci postavljali su nove zahtjeve pred umjetnike, kulturne profesionalce, organizacije i publiku kojima su se morali prilagođavati kako bi opstali unutar sveprisutne projektne logike financiranja te atipičnih oblika rada (fleksibilizacija organizacije i načina rada, niske plaće, nestabilni radni ugovori i općenito nestabilni uvjeti rada u kulturi). Pandemija je sve te " stare " , kronične probleme kulturnog sektora učinila gorućim i akutnim zbog čega su se diljem svijeta povele rasprave o nedostatcima i manama postojećeg sustava kulture te potrebi da se uspostavi pravedniji kulturno-politički sustav koji će osigurati održivost kulturnog sektora.

Problematiku održivosti kulturnog sektora naznačio je europski strateški dokument Nova europska agenda za kulturu koji je Europska komisija objavila 2018. ⁶ (EC (2018.) Communication from the Commission to the European Parliament, the European Council, the Council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions. A New European Agenda for Culture. COM(2018) 267 final. Brussels: European Commission.) Nova agenda istaknula je problem smanjivanja prihoda kulturnih profesionalaca kao posljedicu tržišne fragmentacije, nedovoljnih izvora financiranja i neizvjesnih ugovornih uvjeta, a kao glavni izazov kulturnih politika prepoznala je rasprostranjenost zapošljavanja na temelju projekata, privremenog angažmana ili zapošljavanja na pola radnog vremena. Kao što je već istaknuto, pitanja održivosti kulturnog sektora postala su goruća tema tijekom pandemije kada je, između ostalih, objavljena i studija o statusu i uvjetima rada umjetnika i kulturnih i kreativnih profesionalaca ⁷ (EENCA (2020.) The status and working conditions of artists and cultural and creative professionals. European Expert Network on Culture and Audiovisual.), financirana kroz Program Europske unije Kreativna Europa . Osim toga, Europska komisija je i jedno izdanje Voices of Culture (VoC) ⁸ (Voices of Culture je mehanizam Europske komisije putem kojega se osigurava strukturirani dijalog s predstavnicima kulturnog sektora u Europskoj uniji o aktualnim i relevantnim temama. Više na mrežnim stranicama: https://voicesofculture.eu/about/ (6. 8. 2021.).) posvetila upravo toj temi ⁹ (VoC (2021. a) Status and Working Conditions for Artists, Cultural and Creative Professionals. Voices of Culture Report, June 2021. Brussels: Goethe-Institut.), dok je u okviru drugog izdanja VoC , posvećenog vezi između kulture i Ciljeva održivog razvoja ¹⁰ (VoC (2021. b) Culture and the UN Sustainable Development Goals: Challenges and Opportunities. Brainstorming Report, February 2021. Voices of Culture. Brussels: Goethe-Institut.) (UN, 2015.), dionica koja se bavila ekonomskim rastom i kulturom posebno obradila problematiku održivosti kulture. Rasprave održane tijekom pandemije naslonile su se na ranije analize i istraživanja te policy dokumente koji su adresirali izazove u području zapošljavanja u kulturi i prekarnog radnog okruženja aktera u kulturi. Udjel koji kulturne i kreativne industrije imaju u tržištu rada u EU i doprinosa BDP-u prema podacima Eurostata ¹¹ (Statistika za zaposlenost u kulturi u 2020. dostupna je na mrežnim stranicama Eurostata: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Culture_statistics_-_cultural_employment (6. 8. 2021.).) za 2020. ¹² (U odnosu na 2015. godinu taj je broj povećan za ukupno 333.000 zaposlenika u kulturi, iako je za 195.000 manji u odnosu na pretpandemijsku 2019. godinu.) je 7,2 milijuna ljudi u 27 članica EU, odnosno zaposleni u kulturi činili su 3,6 % ukupnog broja zaposlenih na razini Europske unije. Prema istim podacima, tijekom 2020. je čak jedna trećina (33 %) radne snage u kulturi bila samozaposlena što je gotovo dvostruko više od ukupnog prosjeka samozaposlenih u EU-27 gdje taj postotak iznosi 14 % za cijelo gospodarstvo. Za razliku od pojedinih država članica gdje je taj postotak samozaposlenih vrlo visok ¹³ (Primjerice, u 2020. je postotak samozaposlenih u kulturi u Nizozemskoj činio gotovo polovicu ukupne zaposlenosti (47 %), dok je u Italiji iznosio 46 %, u Češkoj 39 %, Grčkoj 38 %, Cipru 37 %, a Španjolskoj 36 %. Manje je samozaposlenih u Bugarskoj, Danskoj i Estoniji (u svakoj od zemalja po 19 %) ili Luksemburgu sa 16 %.), u Hrvatskoj on iznosi 15 % što je možda povezano i s činjenicom da su podaci koji se odnose na Hrvatsku, prema navodima Eurostata, niske pouzdanosti, ali i time da veliki dio kulturnog pogona u Republici Hrvatskoj čine javne kulturne ustanove kojima su u javnim proračunima (državnim, županijskim, gradskim) osigurani troškovi plaća zaposlenika i druge beneficije koje proizlaze iz kolektivnih ugovora između osnivača i sindikata u kulturi. Umjetnici i kulturni profesionalci često su samozaposleni, rade na pola radnog vremena, kombiniraju dva ili više poslova, nemaju stalne poslove ili su privremeno zaposleni unatoč tome što u prosjeku imaju viši stupanj obrazovanja u odnosu na mnoge druge sektore u EU. Zbog navedenih uvjeta, umjetnici i kulturni radnici nemaju dovoljno vremena da se posvete svom stvaralaštvu dok se njihova zaposlenja u kulturi često opisuju kao "atipični" ili "nestandardni" oblici rada ¹⁴ (Barada, V., Primorac, J. i Buršić, E. (2016.) Osvajanje prostora rada. Uvjeti rada organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti. Zagreb: Zaklada "Kultura nova".). U nedostatku odgovarajućih pravnih, poreznih i financijskih rješenja, prilika za mobilnost, profesionalni razvoj, istraživanje i inovacije, zbog neadekvatnog modela socijalnog osiguranja te zbog ekonomskih, a često i političkih pritisaka, radni uvjeti umjetnika i kulturnih profesionalca u EU i šire postali su sve nesigurniji. Stoga je posljednje izdanje ¹⁵ (VoC (2021. a) Status and Working Conditions for Artists, Cultural and Creative Professionals. Voices of Culture Report, June 2021. Brussels: Goethe-Institut.) Voices of Culture naglasilo da "ekonomska, društvena ili bilo koja druga uloga kulture i umjetnosti ne može biti ispunjena ako primarni i vitalni uvjeti nisu osigurani – slobodno i pravedno okruženje koje će omogućiti procvat umjetničkih vrijednosti, a umjetnicima omogućiti da slijede svoje ideje i težnje." ¹⁶ (VoC (2021. a) Status and Working Conditions for Artists, Cultural and Creative Professionals. Voices of Culture Report, June 2021. Brussels: Goethe-Institut. Str: 3.)

Koncept održivosti u kontekstu kulture danas valja sagledavati i iz perspektive kulture kao motora i pokretača održivog razvoja ¹⁷ (Koncept održivog razvoja definiran je 1987. godine kada je Svjetska komisija za okoliš i razvoj objavila izvješće Our Common Future (WCED, 1987.) u kojem je naglašeno zadovoljavanje današnjih potreba bez ugrožavanja potreba budućih generacija. Koncept se prije svega odnosio na aspekte negativnog utjecaja na okoliš i ubrzane klimatske promjene, ali se s vremenom proširio na mnoga druga područja. Ona su prvo 2000. artikulirana kroz Milenijske razvojne ciljeve, ključni dokument UN-a za 21. stoljeće koji utvrđuje razvojne ciljeve po pojedinim područjima, a potom 2015. u UN 2030 Agendi za održivi razvoj kroz 17 ciljeva koji predstavljaju 15-godišnji globalni okvir za djelovanje vlada, civilnog i privatnog sektora. Vidi: https://www.un.org/millenniumgoals/bkgd.shtml (27. 9. 2021.). Vidi: https://sdgs.un.org/goals (27. 9. 2021.).). Izvorno kultura nije bila razmatrana u kontekstu održivog razvoja i u taj je diskurs ušla tek kasnije kada je kultura, uz ekonomiju, društvo i okoliš, prepoznata kao četvrti stup održivog razvoja ¹⁸ (Hawkes, J. (2001.) The fourth pillar of sustainability: Culture's essential role in public planning. Melbourne: Common Ground Publishing.), nakon čega su uslijedile zagovaračke inicijative kulturnog sektora za uključivanje kulture u UN Agendu 2030 . ¹⁹ (Jednu od vidljivijih globalnih zagovaračkih kampanja "The Future We Want Includes Culture", koja je imala za cilj uključivanje specifičnog cilja posvećenog kulturi u Ciljeve održivog razvoja, predvodile su mreže IFACCA, IFCCD, Agenda 21 for Culture (UCLG), Culture Action Europe, IMC – International Music Council, ICOMOS, IFLA i Latinoamerican Network of Arts for Social Transformation. Kampanja je poznata i pod etiketom #culture2015goal. Više na mrežnim stranicama: https://www.agenda21culture.net/advocacy/culture-as-a-goal-in-post-2015 (7. 8. 2021.).), a i Europska komisija je važnost veze između kulture i Ciljeva održivog razvoja ( Sustainable Development Goals – SDG ) naglasila kroz, kako je već istaknuto, organiziranje jednog izdanja Voices of Culture u 2020. posvećenog toj temi. Europska komisija je posebno izdvojila doprinose kulture u osiguravanju uključivog i pravednog obrazovanja i promicanja mogućnosti cjeloživotnog učenja za sve (SDG 4 ²⁰ ) (Osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje te promovirati mogućnosti cjeloživotnog učenja svih ljudi, svih životnih dobi.), promicanju dostojanstvenog rada za sve, održivog i uključivog gospodarskog rasta i zapošljavanja (SDG 8 ²¹ ) (Promovirati uključiv i održiv ekonomski rast, zaposlenost i dostojanstven rad za sve.), stvaranju održivih gradova i zajednica (SDG 11 ²² ) (Učiniti gradove i naselja uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim.) te provedbi pravedne tranzicije u borbi protiv klimatskih promjena (SDG 13 ²³ ) (Poduzeti hitne akcije u borbi protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica.). Kultura sa svojim raznolikim disciplinama, sektorima i dimenzijama doprinosi širenju informacija i znanja o Ciljevima među građanima i služi njihovoj implementaciji, ali ključni izazov suvremene kulturne politike, kako se ističe u Izvještaju tog izdanja Voices of Culture , odnosi se na to da se za kulturu moraju osigurati održivi resursi i održivo financiranje ako se istovremeno od nje očekuje da pridonosi održivosti i ostvarenju UN 2030 Agende .  

U iznalaženju odgovora na klimatske promjene, u posljednjem desetljeću porastao je broj aktera (aktivista, istraživača, novinara, političara, ekonomista i dr.) koji su adresirali pitanja povezana s klimatskim promjenama. Znanstveni i politički konsenzus oko klimatskih promjena vidljiv je u Europskoj uniji, koja je u uništavanju okoliša prepoznala prijetnju za egzistenciju Europe i svijeta te je novi strategijski dokument Europski zeleni plan ²⁴ (Vidi: https://ec.europa.eu/info/strategy/priorities-2019-2024/european-green-deal_hr (27. 9. 2021.).) usmjerila prema transformaciji gospodarstva u svrhu borbe protiv klimatskih promjena i njihovih negativnih posljedica. Slijedom toga otvara se pitanje kakva je uloga kulturne politike i kulture u planovima održivosti i borbi za zdraviji planet u kontekstu prevladavajućeg diskursa kreativne ekonomije temeljene na modelu gospodarskog rasta. Dosadašnji neuspjeh kulturnih politika u suodnošenju s okolišnim promjenama ²⁵ (Maxwell, R. i Miller, T. (2018.) "Greening cultural policy". U: Kangas, A., Duxbury, N. i De Beukelaer, Ch. (ur.) Cultural Policies for Sustainable Development. London i New York: Routledge, Taylor & Francis Group. Str. 46 – 57.) proizlazi iz shvaćanja da je kultura područje s niskim udjelom otiska ugljičnog dioksida i drugih stakleničkih plinova, ali i pristupa javnih politika koji kulturu smatraju irelevantnom u borbi s ovom okolišnom krizom ²⁶ (Oakley, K. i Banks, M. (2021.) "Cultural Industries and Environmental Crisis: An Introduction". U: Oakley, K. i Banks, M. (ur.) Cultural Industries and the Environmental Crisis. New Approaches for Policy. Cham: Springer. Str: 1 – 10.). Međutim, suprotno od tih dominantnih shvaćanja, kultura također sudjeluje u zagađivanju i potrošnji resursa jer u nedostatku znanja i kapaciteta u kulturnom sektoru nisu razvijeni novi načini rada niti ponašanja koji bi bili u skladu s okolišnom odgovornošću i održivošću ²⁷ (Gross, J. i Wilson, N. (2021.) "The Green New Deal and Cultural Policy". U: Oakley, K. i Banks, M. (ur.) Cultural Industries and the Environmental Crisis. New Approaches for Policy. Cham: Springer. Str: 139 – 151.). Ujedno, kultura nosi i ogroman potencijal koji može doprinijeti podizanju svijesti javnosti o urgentnosti klimatskih promjena, dok kulturna politika može doprinijeti i transformaciji kreativne ekonomije te prilagodbi kulturne infrastrukture i promjeni načina rada i ponašanja u kulturnom sektoru ²⁸ (Gross, J. i Wilson, N. (2021.) "The Green New Deal and Cultural Policy". U: Oakley, K. i Banks, M. (ur.) Cultural Industries and the Environmental Crisis. New Approaches for Policy. Cham: Springer. Str: 139 – 151.) . Istovremeno, klimatske promjene prijetnja su kulturi i kulturnim pravima jer ta problematika ne dobiva dostatnu pažnju u okviru zelenih i kulturnih politika, iako bi, navodi se u UN-ovom Izvještaju "Climate change, culture and cultural rights" ²⁹ (UN (2020.) Report of the Special Rapporteur in the field of cultural rights, Karima Bennoune.), trebala biti i među prioritetima međunarodnih prava i obveza. Iz tih su razloga sve učestalije rasprave i preporuke koje postavljaju zahtjeve za provedbu sveobuhvatnih promjena u načinima djelovanja kulturnog sektora odnosno njegove prilagodbe klimatskim promjenama i integraciji zelenih politika u sve aspekte stvaranja i rada u kulturi. Tu su i zahtjevi koji se odnose na prepoznavanje i upotrebu pozitivnih potencijala kulture i kulturnih prava kao kritičkih alata koji mogu pomoći u stvaranju odgovora i implementaciji politika povezanih s klimatskim promjenama, kao i oni koji su povezani s potrebom uspostavljanja zdravorazumske interakcije između zelenih i kulturnih politika, odnosno integracije društvenog, kulturnog i prirodnog okoliša.

Inzistiranje na proizvodnji ekonomske vrijednosti kulture je od 2010-ih sve više kritizirano naglašavajući socijalni karakter kulture. Iako taj diskurs još uvijek nije prevladao unutar javnih kulturnih politika, sve su važnije rasprave o tome da kultura nije jedna od industrija i mašina za inovacije, već kompleksan javni servis koji ima svoje specifičnosti, jedinstvenost i omogućava individualno i kolektivno izražavanje i izgradnju identiteta, jačanje društvene kohezije, samopoštovanja i slično. Razumijevanje kulturnog razvoja kao inherentnog svim drugim područjima dobilo je veću vidljivost u vrijeme pandemije. Posebno je isticana relevantnost kulture u procesima održavanja i postizanja društvene kohezije i njezine uloge u očuvanju mentalnog zdravlja u vremenu izolacije. Ta je kompleksna javna vrijednost i multidimenzionalnost kulture isticana i prije pandemije, ali je potreba da se kultura potiče, zaštiti i podrži dobila na dodatnoj vidljivosti u vremenu krize kada je njezina uloga, onkraj utilitarističke primjene u svrhu gospodarskog razvoja, postala puno evidentnija i važnija. Te vrijednosti kulture dobivaju na snazi i postaju ključni argument za javna ulaganja u kulturu. Stoga je danas potrebno preispitati i ulogu kulturnih politika na svim razinama koja će potaknuti veze između prirode i društva, ljudskog razvoja, kulturnih procesa i promjena, umjetničke autonomije, značenja kulturnog i umjetničkog stvaralaštva i sudjelovanja u kulturi. Ta je potreba provedbe strukturne transformacije okvira kulturne politike i načina kako funkcionira kulturni sektor utemeljene na vrijednostima jednakosti, uključivanja, pravednosti i održivog razvoja, prepoznata tijekom pandemije kao prekretnica za budućnost djelovanja u kulturnom sektoru. Kulturni sektor se na globalnoj razini u 2021. godini susreće s izazovima stvaranja novog sustava kulturne politike koji će ponuditi stabilna i održiva rješenja, uzimajući u obzir specifičnosti svakog pojedinog umjetničkog područja i sektora, raznolikost kulturnih izričaja i različite stupnjeve razvijenosti sredina. Novo globalno okruženje raznolikosti zahtijeva od javnih institucija odgovornih za javne politike u kulturi prevladavanje zastarjelih oblika centraliziranog i homogeniziranog upravljanja koji stvaraju povlastice za određenu vrstu kulture umjesto da se promovira i zaštiti raznolikost kulturnih izričaja i omogući održivi kulturni razvoj koji neće biti podređen kompetitivnosti i ekonomskim pokazateljima, već onaj kojem je inherentna kompleksna javna vrijednost ³⁰ (Bianchi Geisse, C. (2014.) 6th World Summit on Arts & Culture, Santiago de Chile 2014. Discussion Papaper. Santiago: IFACCA.).

Kulturni razvoj u hrvatskom kontekstu    

Tranzicijski i postranzicijski procesi obilježili su kulturni razvoj Hrvatske, a od njezine samostalnosti do početka 2020. i pandemijske krize možemo prepoznati tri vremenske faze ³¹ (Faze kulturnog razvoja analizirane su u publikaciji koja donosi pregled razvoja kulture i kulturnih politika u Hrvatskoj u posljednjih trideset godina. Za više vidi: Matanovac Vučković, R., Uzelac, A. i Vidović, D. "Kulturne politike na putu prema održivosti". U: Matanovac Vučković, R., Uzelac, A. i Vidović, D. (ur.) Pregled kulturnog razvoja i kulturnih politika u Republici Hrvatskoj 1990. – 2020. Zagreb: Ministarstvo kulture i medija RH. Publikacija u pripremi.) koje se i danas ogledaju u kulturnom sustavu. Tijekom tog cjelokupnog razdoblja vidljivi su kontinuiteti i diskontinuiteti instrumenata kulturne politike s prethodnim socijalističkim sustavom, a sveobuhvatna reforma kulturno-političkog okvira nije temeljito i sustavno provedena. Prvu fazu tijekom 1990-ih godina obilježilo je ratno i postratno vrijeme kada je kulturnom politikom dominirao nacionalno-emancipatorski model temeljen na revitalizaciji nacionalnog identiteta te političkim i ideološkim intervencijama u kulturno-umjetničko djelovanje. Od 2000. do 2013. godine traje druga faza kada dolazi do otvaranja prema izvaninstitucionalnom sektoru kulture te demokratizacije sustava odlučivanja kroz osnivanje vijeća za kulturu, Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC-a) i Zaklade "Kultura nova". Nakon ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije započinje treća faza kulturnog razvoja tijekom koje se, unatoč načelu supsidijarnosti i poštivanja nacionalnih raznolikosti, i na Hrvatsku počinje odnositi kulturna politika Europske unije, od odredbi definiranih u članku 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije posvećenog kulturi, preko punopravnog pristupa svim EU programima namijenjenima kulturi, ali i onima kojima težište nije na kulturno-umjetničkom području, usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU u području autorskoga prava, sudjelovanja hrvatskih predstavnika u različitim radnim grupama EU relevantnima za kulturu, do otvaranja natječaja specifično definiranih za aktere u kulturi u okviru financijskog instrumenta Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI). Iako je otvaranje ESI fondova prije svega ocijenjeno pozitivno zbog diverzifikacije financijskih izvora za kulturni sektor, ti su fondovi usmjereni prema ostvarivanju drugih ciljeva (socijalnog uključivanja, izgradnje ili obnove infrastrukture, razvoja kulturnog turizma i sl.), a ne prema poticanju slobode umjetničkog i kulturnog stvaralaštva. Osim toga administrativna pravila prilikom provedbe i izvještavanja podržanih projekata su često vrlo nelogična, neopravdana i kompleksna te ukazuju na nerazumijevanje specifičnosti kulturno-umjetničkog djelovanja, zbog čega je birokracija dovedena do paradoksa jer se u praksi generira primarno pluralitet obveza i administriranja, bez vrijednosno opravdanih ishoda.

U posljednjih nekoliko godina treće faze kulturnog razvoja tijekom kojih je Hrvatska smanjila makroekonomske neravnoteže nakon globalne financijske krize koja je ostavila ozbiljne i dugogodišnje posljedice na hrvatsko gospodarstvo, ostvaren je i rast izdvajanja za kulturu. Ta su izdvajanja na državnoj razini u pretpandemijskoj godini iznosila 0,96 % što je gotovo 1 %, iznos koji se uzima kao minimum potrebnog ulaganja u kulturu. Nije ostvaren samo rast postotka, nego i ukupnog iznosa, pa je u 2019. u kulturu iz državnog proračuna uloženo 1.345.171.364 HRK, što je za čak 47 % veći iznos od onog uloženog 2016. u kulturu kada je iznosio 913.229.308 HRK. Zajednička izdvajanja za kulturu iz državnog i lokalnih proračuna iznosila su u 2019. 1,82 %, pri čemu su izdvajanja za kulturu veća na lokalnim razinama nego na državnoj, pa je u 2019. na lokalnim razinama ukupno uloženo 58 % ukupnog ulaganja u kulturu u toj godini. Ti podaci ukazuju na važnost lokalnih kulturnih politika za kulturni razvoj, a koje su često u javnom diskursu zanemarene u odnosu na državnu razinu od koje se očekuje da riješi sve nagomilane probleme u kulturi, ne samo kroz pravni instrument kojim će unaprijediti zakonske podloge za kulturni sektor, već i financijske mehanizme. Rast sredstava za kulturu povezan je i s otvaranjem te povlačenjem sredstava iz Europskih investicijskih i strukturnih fondova u okviru kojih su otvoreni i natječaji za kulturne i umjetničke projekte. No, budući da su ta sredstva namjenska, odnosno da je njihova primarna svrha ostvarivanje ciljeva u kojima kultura i umjetnost služe kao alati u njihovom postizanju, važno je ostvarivati i rast sredstava na izvorima općih prihoda i primitaka koji mogu omogućiti slobodu kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.

Tijekom ove tri faze izrađen je samo jedan strateški dokument kulturnog razvoja na nacionalnoj razini ³² (Cvjetičanin, B. i Katunarić, V. (2003.) Hrvatska u 21. stoljeću. Strategija kulturnog razvitka. Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.) koji nikada nije u potpunosti primijenjen te nekoliko strateških dokumenata za pojedina područja (primjerice kulturnu baštinu, čitanje i arhivsku djelatnost ³³ (Pojedinačne strategije i planovi za kulturnu baštinu, čitanje i arhivsku djelatnost dostupni su na mrežnim stranicama: https://min-kulture.gov.hr/kulturne-politike-52/strategije/16422 (30. 9. 2021.).)), a samo je manji broj županija i gradova koji strateški planira, dok je za većinu gadova koji su od 2014. do 2016. sudjelovali u kandidacijskom procesu za titulu Europske prijestolnice kulture izrada strateških dokumenata budućeg lokalnog razvoja bila prvo takvo iskustvo. Ova negativna karakteristika kulturnih politika na svim razinama (državnoj, županijskoj i gradskoj) otežava planiranje te definiranje i provedbu sveobuhvatnih reformskih zahvata kulturnog sustava koji bi bili usuglašeni kroz participativni proces te usklađeni s potrebama i specifičnostima sektora (javnog, privatnog i civilnog), kao i područjima kulturne baštine, umjetničkih disciplina i kulturnih djelatnosti te usklađeni s razvojnim kapacitetima pojedinih sredina, njihovim problemima i potrebama i u odnosu na suvremene međunarodne trendove. Utvrđivanje ključnih smjernica i prioriteta kulturnih politika stoga nije moguće iščitati iz jednog dokumenta nego ih valja prikupljati, analizirati i tumačiti iz niza postojećih zakonskih rješenja, praksi upravljanja i financijskih instrumenata (postojećih postupaka javnih poziva, procedura, prioriteta, uvjeta, kriterija, odobrenih iznosa, dinamike provedbe natječaja, praćenja provedbe, izvještavanja, vrednovanja i sl.). Odsustvo prakse strateškog promišljanja i planiranja otežava nositeljima kulturnih politika na nacionalnoj i subnacionalnim razinama prepoznavanje vanjskih i unutarnjih elemenata koji utječu na njihovo djelovanje, suočavanje s izazovima i iznalaženje rješenja te donošenje odluka u različitim situacijama, čime se smanjuje racionalnost, učinkovitost, djelotvornost i transparentnost njihovog rada i uvjetuje pružanje kvalitetne javne usluge. Na nacionalnoj razini uvedena je praksa donošenja trogodišnjih strateških planova s artikuliranim prioritetima i ciljevima koje je donosilo i državno tijelo zaduženo za kulturu ³⁴ (Strateški planovi Ministarstva kulture RH za razdoblje 2011. – 2020. dostupni su na mrežnim stranicama: https://min-kulture.gov.hr/kulturne-politike-52/stratesko-planiranje/16421 (30. 9. 2021.).), a 2021. ti su planovi zamijenjeni provedbenim programima, pa je i Ministarstvo kulture i medija donijelo Provedbeni program za razdoblje od 2021. do 2024. godine ³⁵ (Vidi: https://min-kulture.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Provedbeni%20plan%202021%20-%202024/Provedbeni%20plan%20Ministarstva%20kulture%20i%20medija%20za%20od%20razdoblje%20od%202021.%20do%202024..pdf (30. 9. 2021.).). Na temelju novije zakonske regulative ³⁶ (Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN 123/17) i pripadajuća Uredba o smjernicama za izradu akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN 89/18).) koja definira načine strateškog planiranja na nacionalnoj razini, izrađena je Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine ³⁷ (NN 13/2021. Za više: https://hrvatska2030.hr/ (17. 11. 2021.).) koju je Hrvatski sabor usvojio 5. veljače 2020. U toj je Strategiji poticanje razvoja kulture i medija navedeno u okviru 1. strateškog cilja posvećenog konkurentnom i inovativnom gospodarstvu, a iz nje bi trebao proizaći i Nacionalni plan razvoja kulture i medija od 2022. do 2027. godine . Smještanje kulture upravo u okvir navedenog cilja ukazuje na tendenciju da se svrha i legitimitet kulture potvrđuju primarno kroz prizmu doprinosa gospodarskom rastu, pa će plan za kulturu trebati – ako će se temeljiti na ideji participativne, uključive i demokratske kulturne politike – artikulirati onkraj ekonomskih vrijednosti i planirati održivu kulturu kao mjesto kulturno-umjetničkog stvaranja, refleksije, razumijevanja, aktivnog sudjelovanja i povezivanja.    

Četvrta faza razvoja otvorena je globalnom pandemijom bolesti COVID-19 koja je, kao i drugdje u svijetu, i u Hrvatskoj u prvi plan stavila čitav niz problema u različitim sferama kulturne politike (oblicima i načinima financiranja, legislativnoj podlozi, socijalnom modelu, infrastrukturi, resursima, kapacitetima, dostupnosti i pristupu kulturnim sadržajima itd.). Na postojeće probleme nadovezali su se novi (epidemiološke mjere, onemogućavanje i/ili otežavanje svakodnevnog rada, gubitak prihoda, nemogućnost mobilnosti, negativne strane digitalne ekonomije i sl.) koji ne uvjetuju samo daljnji održivi razvoj kulturnog sektora već u mnogim segmentima i njegovo temeljno preživljavanje. U Hrvatskoj su se učincima pandemije pridružile i posljedice potresa koji su u nekoliko navrata pogodili središnju Hrvatsku (Zagreb i okolicu te Banovinu) tijekom 2020. godine. Materijalna šteta i oštećenja nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara, sakralnih objekata i inventara, dekorativnih elemenata zgrada i umjetničkih zbirki ³⁸ (U potresu je oštećeno 346 objekata iz sektora kulture, od toga 95 muzeja i galerija, 44 knjižnice, arhiva i kulturnih centara, 30 kazališta, kina i koncertnih dvorana, 18 objekata udruga u kulturi, 148 crkvi i kapela te 55 drugih vjerskih objekata, dok ukupna evidentirana šteta prema površini u sektoru kulture i kulturne baštine iznosi 714.629 m2. Podaci su preuzeti iz "Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026.", str. 1128. Dostupno na mrežnim stranicama: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti/2021/srpanj/29%20srpnja/Plan%20oporavka%20i%20otpornosti%2C%20srpanj%202021..pdf (17. 12. 2021.).) dodatno su opteretili kulturni sektor kako kroz planiranje pristupa obnovi, samu obnovu i financiranje te osiguravanje rada u oštećenim i/ili zamjenskim prostorima tako i kroz značajno pojačanje osjećaja ugroženosti i tjeskobe kod mnogih umjetnika i kulturnih radnika, što potvrđuju i podaci istraživanja koje su proveli Zaklada i Ministarstvo kulture i medija. Ministarstvo kulture i medija vrlo je brzo reagiralo u korona krizi te osmislilo različite mjere pružanja potpora samostalnim umjetnicima, osiguran je fond jednokratne pomoći za profesionalce koji nemaju osiguran status te niz drugih jednokratnih natječaja kroz koje su investirana sredstva za umjetnost i kulturu online , poticanje poduzetništva u kulturnim i kreativnim industrijama, digitalnu prilagodbu kulturnih sadržaja, koncertne programe itd. Na lokalnim je razinama u većini slučajeva izostao ozbiljniji odgovor na kriznu situaciju, a sve implementirane mjere na nacionalnoj i lokalnim razinama nisu bile dovoljne da bi zadovoljile sve potrebe, posebice izvaninstitucionalnog kulturnog sektora. Te je nagomilane stare probleme, proširene novim nizom problema kulturnog sektora, moguće razmatrati na različite načine, a ovdje ćemo ih sumirati kroz sljedećih pet aspekata koji čvrsto određuju okruženje unutar kojega Zaklada djeluje i potvrđuju važnost svrhe njezinog djelovanja: nejednakost, uvjeti rada, resursi, znanja te sudjelovanje u kulturi.          

Bogatstvo kulturnog sektora u Hrvatskoj, u smislu raznolikosti područja djelovanja (kulturne baštine, kulturnih djelatnosti i umjetničkih disciplina), dijelom je naslijeđe ranijih vremena, barem kada je riječ o kulturnom pogonu javnih kulturnih ustanova i njihovih pripadajućih prostornih resursa. Unatoč skromnim sredstvima koja se ulažu u izvaninstitucionalnu kulturu, sve je veći broj aktera koji djeluju u civilnom i privatnom sektoru. Zbog nepostojanja institucije koja bi se bavila prikupljanjem podataka, statističkom obradom te provedbom različitih istraživanja u kulturi, cjelokupni sustav kulture suočen je s nizom nedostataka u polju istraživanja i vrednovanja u kulturi, što pridonosi sveukupnom nepoznavanju opsega, brojnosti i raznolikosti kulturnog sektora te ujedno pomanjkanju znanja i uvida, a često i nerazumijevanju stanja u različitim područjima djelovanja kulturnog sektora, posebice onog izvaninstitucionalnog. Istovremeno, raznolikost kulturnog sektora nije praćena adekvatnim intervencijama instrumenata i mehanizama kulturne politike koji bi bili u skladu sa specifičnim problemima i potrebama, zbog čega postoje velike neujednačenosti između sektora (javnog, privatnog i civilnog) i područja (kulturna baština, kulturne djelatnosti i umjetničke discipline). Raznolikost kulturnih izričaja podrazumijeva i ostvarivanje ljudskih prava u kontekstu kulture, a unatoč tome što niti u ovom području ne postoje relevantni podaci, već i površnim uvidom moguće je primijetiti podzastupljenost različitih društvenih skupina (osoba s invaliditetom, ranjivih skupina, žena, mladih, LGBTIQ osoba i drugih) u kulturno-umjetničkom djelovanju, bilo kroz njihovo pasivno ili aktivno sudjelovanje. Za mnoge od njih je presudno upravo djelovanje organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Kontinuitet politike, naslijeđen iz ranijih vremena, koja je usmjerena na javni kulturni sektor i nespremnost sustava da se prilagodi izmijenjenim okolnostima u kojima je sve veći broj onih koji djeluju u izvaninstitucionalnom polju, stvorio je nejednake pozicije između aktera u kulturi zbog kojih je neizvjesnost i nestabilnost djelovanja postala inherentno svojstvo izvaninstitucionalnog kulturnog sektora.

Takvo okruženje nestabilnog i nedostatnog financiranja, projektne logike te nerazvijenog i uskog tržišta u kulturi utječe na uvjete rada izvaninstitucionalnog dijela kulturnog sektora čiji su predstavnici dominantno izloženi nestandardnim oblicima rada, odnosno njihovo je zaposlenje privremeno, često povremeno ili na više istovremenih projekata i u nepunom radnom vremenu. Poslovi nisu adekvatno plaćeni, često su potplaćeni, a ponekad i neplaćeni, radni zadaci se prelijevaju u slobodno vrijeme, temeljna se egzistencija nerijetko osigurava radom u drugim sektorima ili zahvaljujući obiteljskoj potpori, a socijalna i zdravstvena zaštita često nije osigurana ili dovoljna i slično. Takva nesigurnost rada i ovisnost o mnogostrukim izvorima prihoda često su praćene samoizrabljivanjem kao jednom od strategija preživljavanja u izvaninstitucionalnom sektoru zbog čega u tom sektoru nije neobična pojava sagorijevanja, odnosno stanja fizičke, emocionalne i mentalne iscrpljenosti koja proizlazi iz dugoročne uključenosti u radne situacije koje su emocionalno zahtjevne. Upravo su takvi prekarni i nesigurni uvjeti rada, koji su ključna karakteristika suvremenog rada u kulturi, došli do punog izražaja tijekom pandemije, pa ne čudi da je većina javnih rasprava kulturnog sektora na globalnoj razini tijekom pandemije bila posvećena upravo toj temi. Zakladina istraživanja o uvjetima rada organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti kao i ona povezana s utjecajem pandemije i potresa na ovaj sektor, također ukazuju na ranjivost i ugroženost radnika u ovom dijelu kulturnog sektora te potrebu unapređenja uvjeta rada i osiguravanja boljih uvjeta rada praćenih primjerenim naknadama za rad. Ti su uvjeti rada dodatno otežani zbog obveze uvođenja epidemioloških mjera i prilagodbe rada bilo u fizičkom ili digitalnom prostoru, a opterećenje u radu također predstavljaju i stalne izmjene te ponekad nejasne i nedosljedne mjere koje je teško provoditi u kontekstu kulturno-umjetničkog stvaranja.  

Kao što ne postoje potpuni podaci o opsegu i raznolikosti kulturnog sektora, jednako tako ne postoje objedinjeni podaci o postojećim resursima (ljudskim, prostornim ³⁹ (U području kulturne baštine postoje objedinjeni podaci, prema kojima 13 % svih zgrada u Hrvatskoj čine nepokretna kulturna dobra ili su smještene u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama. U Hrvatskoj se nalazi 102.615 zgrada sa statusom kulturnih dobara u kulturno-povijesnim cjelinama (44,889 u kontinentalnoj Hrvatskoj te 57.726 u primorskoj Hrvatskoj), od toga 1.950 zgrada imaju status pojedinačnog kulturnog dobra. Osim toga je 467 zgrada pojedinačno zaštićeno izvan zaštićenih cjelina. Podaci su preuzeti iz "Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026.", str. 1135.), financijskim, materijalnim, tehničkim, informacijskim, komunikacijskim) u kulturi. Međutim, dostupni podaci i metoda promatranja ukazuju i u ovom području na nejednakost između sektora, odnosno na bolje kapacitete javnog sektora. Iako izvaninstitucionalni sektor odlikuje bogatstvo i raznolikost ljudskih potencijala, profesionalaca koji su djelujući u kontinuirano turbulentnim okolnostima stekli niz znanja i vještina ( learning by doing ) koja im omogućavaju opstanak i preživljavanje, veliki problem predstavljaju upravo radni uvjeti, nedovoljna financijska sredstava i nedostatak svih ostalih resursa koji bi osigurali zadržavanje u sektoru i ulazak mladih radnih snaga na tržište rada u izvaninstitucionalnom dijelu kulturnog pogona. Bez obzira na to, motivacija i razlozi ostanka u sektoru su povezani sa stjecanjem društvenih priznanja, a ne financijskih pokazatelja, zbog čega mnogi akteri civilnog sektora u suvremenoj kulturi i umjetnosti svoj angažman u sektoru vide kao poziv , a ne posao ⁴⁰ (Barada, V., Primorac, J. i Buršić, E. (2016.) Osvajanje prostora rada. Uvjeti rada organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti. Zagreb: Zaklada "Kultura nova". Str. 20.). Nedostatak i neadekvatni prostori za rad, stvaranje, produkciju, distribuciju, prezentaciju, edukaciju ili rezidencijalne boravke u mnogome određuju djelovanje mnogih aktera izvaninstitucionalnog sektora i utječu na stabilnost i vidljivost njihovog razvoja te doprinose njihovoj često marginalnoj poziciji u sustavu. Manjak financijskih resursa utječe na raznolikost, brojnost i kvalitetu materijalnih, tehničkih, informacijskih i komunikacijskih resursa, što dodatno opterećuje ljudske resurse zbog potrebe ulaganja višestrukog napora u stvaranje, produkciju, distribuciju ili bilo koje druge oblike kulturno-umjetničkog djelovanja. Nepostojanje sustavne suradnje između sektora (javnog, privatnog i civilnog), a posebice partnerstvo s javnim sektorom koje bi se temeljilo na ekonomiji dijeljenja resursa i korištenja tih resursa ili čak zajedničkog upravljanja, predstavlja jednu od prepreka stabilnijem razvoju ne samo izvaninstitucionalne kulture već i javnih kulturnih ustanova koje tako nastavljaju funkcionirati po tradicionalnom modelu devetnaestostoljetnih institucija čiji se oblici organizacije zasnivaju na krutim, birokratskim i hijerarhijskim rutinama, manjku transparentnosti, demokratskog donošenja odluka i kreativnosti ⁴¹ (Gielen, P. (2019.) "Emancipating Cultures: From Canonising Cultural Institutions Towards Commoning Art Constitutions". U: Ünsal, D. i Ertürk, N. (ur.). Forced Migration and Cultural Production. Cultural Policy Yearbook 2019. Istanbul: Istanbul Bilgi University i Cultural Policy Management Research Center (KPY).).

Kao i drugdje u svijetu, kulturni sektor u Hrvatskoj je u pandemiji, u vremenu fizičkog distanciranja i izolacija, potvrdio važnost kulture i umjetnosti u kontekstu njihovog doprinosa u održavanju društvenosti, povezivanju ljudi i očuvanju mentalnog zdravlja. Unatoč ranjivosti koja je došla do punog izražaja upravo tijekom pandemije i u prvi plan gurnula sve prepreke s kojima se umjetnici i kulturni radnici već godinama suočavaju, kulturni sektor je istovremeno potvrdio svoju sposobnost brzog snalaženja u neizvjesnim okolnostima, a načini njihovih odgovora direktno su bili uvjetovani resursima kojima raspolažu, ali i znanjima kojima su raspolagali. Ta je potreba za kontinuiranim stjecanjem novih znanja i vještina koja omogućavaju snalaženje i opstanak u sektoru i prije pandemije bila sastavni dio suvremenog rada u kulturi. Pandemija je ubrzala procese digitalizacije u kulturi, ali isto tako ukazala ne samo na pozitivne strane digitalne transformacije već i na sve probleme koje digitalni razvoj stavlja pred kulturu. On se ne odnosi samo na neadekvatne resurse i digitalnu infrastrukturu, na pitanja pristupa i primjerenosti digitalnog okruženja za pojedine umjetničke discipline, posebice one kojima je izvedba uživo imanentno svojstvo, već se tiče i niza novih znanja i vještina potrebnih za razumijevanje prirode digitalnog razvoja i digitalne ekonomije, a ujedno i za potpuno korištenje digitalnih alata, prilagodbu digitalnom okruženju i sudjelovanje u digitalnom razvoju. Osim potrebe stjecanja novih znanja i vještina u sferi digitalizacije kulture te znanja iz upravljanja, strateškog menadžmenta, projektnog menadžmenta, autorskih prava, zagovaranja, javne komunikacije, sudjelovanja u kulturi i niza drugih područja, novo strateško usmjerenje Europske unije prema zelenoj tranziciji u svim sferama stavlja pred cjelokupni kulturni sektor, pa tako i onaj u Hrvatskoj, potrebu za brzim pomacima i mijenjanju svakodnevnih načina rada. Za postizanje takve prilagodbe kulturnog sektora zelenim politikama, uz pružanje financijskih poticaja, potrebna su nova znanja i vještine koje će omogućiti akterima kulturnog sektora razumijevanje i osposobiti ih da poduzimaju kreativne i učinkovite mjere u skladu s klimatskom urgentnošću kojima ne samo da će postati otporni na negativne utjecaje klimatskih promjena nego će i promijeniti svoje načine rada i time osigurati brzi pomak kulturnog sektora prema klimatski neutralnom sektoru.

Jedan od najvećih izazova suvremenih kulturnih politika koje se temelje na demokratskim vrijednostima uključivanja i aktivnog angažmana građana predstavlja upravo sudjelovanje u kulturi. Pojam sudjelovanja mijenjao se kroz povijest i danas ima različita značenja, a u kontekstu mnogih kulturnih politika on se odnosi kako na pasivne tako i na aktivne oblike sudjelovanja građana u kulturi, pri čemu se kao najviša razina aktivnog sudjelovanja smatra koncept sudioničkog upravljanja koji omogućava uključivanje građana u procese donošenje odluka. U potrazi za odgovorima na neuspjehe u ovoj sferi, odnosno neuspjeha u osiguravanju široke dostupnosti kulturnih sadržaja i pristupa kulturnoj infrastrukturi te stvaranja prilika i poticanja građana na aktivno sudjelovanje u kulturi, europske kulturne politike osmislile su koncept razvoja publike koji treba osigurati postizanje javne svrhe kulturno-umjetničkog djelovanja kroz produbljivanje odnosa s postojećom publikom i uspostavljanje odnosa s novom publikom. U Hrvatskoj je područje sudjelovanja u kulturi kao jedno od tri područja (uz kulturnu baštinu te umjetničke discipline i kulturne djelatnosti) najslabije razvijeno. Prema posljednjim podacima Eurostata o kulturnoj participaciji u zemljama članicama Europske unije u 2015. godini, vidljivo je da je Hrvatska među zemljama s najmanjim postotkom sudjelovanja odrasle populacije (starije od 16 godina) u kulturnim aktivnostima kao što su odlazak u kino, prisustvo nastupu uživo (kazališnoj predstavi, koncertu, kulturnom događaju na otvorenom i sl.), posjete prostorima za kulturu (muzeju, umjetničkoj galeriji, povijesnom spomeniku, arheološkom nalazištu) itd. Dok je najviša razina sudjelovanja u kulturi zabilježena u nordijskim zemljama (u Danskoj 85,3 %, Švedskoj 85 % te Finskoj 83,7 %) i Nizozemskoj (83,7 %), u skupini zemalja u kojoj je postotak sudjelovanja manji od polovice odraslog stanovništva nalaze se osim Hrvatske (36,6 %) još Grčka i Italija, s nešto višim postotkom u odnosu na Hrvatsku (obje zemlje s 46,9 %) te Bugarska (28,6 %) i Rumunjska (27,4 %) s još manjim postotkom ⁴² (Za više vidi: Eurostat – Culture statistics - cultural participation na mrežnim stranicama: https://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php?title=Culture_statistics_-_cultural_participation#Cultural_participation_by_country_of_birth (30. 9. 2021).).

U Hrvatskoj ne postoje artikulirane politike, odnosno mjere koje će potaknuti cjelokupni kulturni sektor da sudjelovanje u kulturi stavi u središte svojega fokusa, pa se bavljenje ovom problematikom svodi na pojedinačne, projektno orijentirane pothvate, najčešće usmjerene na privremeno razvijanje odnosa s određenom društvenom skupinom, u specifičnom prostoru/teritoriju, ovisno o temi projekta. Ministarstvo kulture i medija prepoznalo je važnost djelovanja u ovom području, ali ga još uvijek svodi tek na projektnu praksu kroz pružanje potpora akterima kulturnog sektora u okviru projekta "Ruksak pun kulture" čija je svrha osiguravanje umjetničko-edukativnog programa u predškolskim i školskim (osnovnim i srednjim) ustanovama, kroz javne pozive za razvoj publike namijenjene projektima koji će kulturu dovesti u prometno slabije povezana područja i povećati sudjelovanje ranjivih skupina, javne pozive za poticanje čitanja te projekte provedene u okviru Europskog socijalnog fonda koji su bili usmjereni na uključivanje mladih i starije populacije (54+) u kulturno-umjetničke programe i razvoj sudioničkog upravljanja u kulturi. Iako su takvi poticaji za razvoj postojeće i stvaranje nove publike potrebni, pokazalo se da se projektnim pristupom ne ostvaruju vidljivi pomaci u angažiranju publike i njihovom uključivanju u kulturu već je potrebna sustavna organizacijska transformacija koja će građane postaviti u samo središte djelovanja kulturnog sektora i time potvrditi ostvarivanje javne svrhe kulturnog sektora. Navike građana u načinima sudjelovanja u kulturi mijenjaju se u skladu s tehnološkim razvojem, posebice informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a njihovi su interesi i motivacije za sudjelovanjem također mijenjani u skladu s trendovima i rastom svijesti građana o važnosti njihovog aktivnog uključivanja i angažmana u različitim društvenim procesima. Prakse, iskustvo i navike sudjelovanja građana u kulturi dodatno su izmijenjene tijekom pandemije zbog ograničavanja javnog okupljanja, ali i straha od zaraze te stvaranja novih iskustava i navika u digitalnom okruženju. Sve te prakse, iskustva i navike, ali i potrebe imaju dugoročne posljedice na sudjelovanje u kulturi koje zahtijeva nove mjere i pristupe, nova znanja i vještine te unapređenje kapaciteta, resursa i infrastrukture kulturnog sektora koji će uzeti u obzir, prije svega, kulturne (autonomija umjetnosti i programska izvrsnost) i društvene (demokratska prava građana na kulturu) interese, pa potom i ekonomske (postizanje ekonomskih ishoda) interese u ovom području te osigurati njihovo uravnoteženo postizanje.

Dakako da je problematika kulturnog razvoja daleko razgranatija nego što je prikazano u ovoj sažetoj analizi koja se primarno vodila onim aspektima koji određuju svrhu rada Zaklade " Kultura nova", odnosno koji čine okruženje organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. U analizi okruženja relevantnog za kulturni razvoj u Republici Hrvatskoj neophodno je uzeti u obzir činjenice da Hrvatska pripada trećem valu demokratizacije kao i tranzicijske procese koji bitno određuju različita krizna stanja hrvatskog društva, gospodarstva, politike i svih drugih sfera života. Hrvatsku je tijekom pandemije snažno odredio pad gospodarstva na što su utjecali i mnogobrojni potresi u 2020. ⁴³ (Pandemija je od ožujka 2020. utjecala na slabljenje hrvatskog gospodarstva, a pad je u 2020. bio veći nego 2009. godine kada je nastupila jedna od najvećih globalnih financijskih kriza čije su posljedice u Hrvatskoj bile vidljive nekoliko godina. Financijski učinak pandemije na proračun u srpnju 2021. iznosio je preko 32 milijarde HRK. Teška gospodarska situacija je u Hrvatskoj pojačana i razornim potresima koji su tijekom 2020. pogodili središnju Hrvatsku (Zagreb i okolicu te Banovinu), a čija je šteta procijenjena na iznos od 129 milijardi HRK što je gotovo iznos cjelokupnoga godišnjeg državnog proračuna. Ukupni pad BDP-a je u Hrvatskoj u 2020. iznosio 8,4 % i samo su dvije zemlje Europske unije imale veći pad, Španjolska (10,8 %) i Italija (8,9 %). Međutim, nakon znatnog pada tijekom 2020. taj je pad usporen u prvom tromjesečju 2021. da bi u naredna dva tromjesečja bilježio rast u odnosu na ista razdoblja prethodne godine. Tako je u trećem tromjesečju 2021. BDP bio veći za 15,8 % u odnosu na isto razdoblje 2020., a ta je brza dinamika rasta realnog BDP-a omogućila rast BDP-a i u odnosu na treće tromjesečje 2019. za 4,2 % . Podatke za udio kulture u BDP-u Republike Hrvatske u 2020. kao niti udio kulture po stanovniku još nisu objavljeni. U 2019., godini makroekonomske stabilnosti i pozitivnih gospodarskih pokazatelja koja je i u kulturi bila godina značajnog rasta, udio kulture u BDP-u u Republici Hrvatskoj iznosio je 0,79 %, a udio kulture po stanovniku bio je 99,00 Eura. Iako se praćenje BDP-a sve više kritizira jer ne daje realnu sliku ekonomskih aktivnosti, odnosno ne razlikuje dobre i loše aktivnosti, taj se pokazatelj i dalje uzima kao relevantan indikator ostvarenog rasta, a važno ga je razmatrati i u kontekstu utjecaja na kulturu jer je ona ovisna o ekonomskoj dinamici koja izravno utječe na pravce njezinoga kretanja, a očito i iznose uloženih sredstava iz javnih proračuna. Međutim, za razumijevanje prepreka ili prilika koje stoje pred kulturnim sektorom potrebno je sagledavati, osim ukupne slike nacionalnoga gospodarstva i trendova na tržištu rada, i kretanja u socijalnoj zaštiti, obrazovanju, znanosti, istraživanju i drugim područjima čija dinamika kretanja može imati utjecaja na kulturni razvoj. Vidi: DZS (2021.) "Učinci pandemije bolesti COVID-19 na društveno-ekonomske pokazatelje. Bruto domaći proizvod. Prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za prvo tromjesečje 2021." Zagreb: Državni zavod za statistiku. Dostupno na mrežnim stranicama: https://www.dzs.hr/Hrv/Covid-19/bdp_1_q_21.html (17. 12. 2021.).), a kao članica Europske unije korisnica je instrumenata Europske unije kojima se planira ublažiti ekonomske i društvene posljedice pandemije među državama članicama. Tako će Hrvatskoj kroz Mehanizam za oporavak i otpornost koji je nastao u okviru instrumenta "EU sljedeće generacije" biti na raspolaganju iznos od 6,3 milijardi Eura te zajmovi u iznosu od 3,6 milijardi Eura. Uz to će Hrvatskoj biti na raspolaganju i dodatnih 5,3 milijardi Eura kroz "Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021. – 2027." Navedeni iznosi raspoloživih sredstava mogu predstavljati za Hrvatsku važan potencijal i podlogu za provedbu niza reformi i investicija u brojnim područjima te ravnomjerniji razvoj ⁴⁴ (Prioriteti ulaganja tih sredstava artikulirani su u okviru "Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. " kroz pet komponentni (Gospodarstvo, Javna uprava, pravosuđe i državna imovina, Obrazovanje, znanost i istraživanje, Tržište rada i socijalna zaštita, Zdravstvo) i jednu inicijativu (Obnova zgrada).). Iako kultura nije definirana kao zasebna komponenta ulaganja, ona se navodi u pojedinim komponentama. U dijelu Gospodarstva predviđene su reforme autorskopravnog okvira u kulturi koje se odnose na uklanjanje prepreka u digitalizaciji te omogućavanje poslovanja u novim uvjetima jedinstvenoga digitalnog tržišta čime će se doprinijeti oporavku i jačanju otpornosti kulturnog i kreativnog sektora. Unapređenja zakonodavnog okvira trebala bi omogućiti komercijalizaciju i monetizaciju digitalnih kreativnih sadržaja koja su zaštićena autorskim pravima. U kontekstu zelene tranzicije gospodarstva predviđene su reforme za razvoj otpornog kulturnog i kreativnog sektora te investicije za transformaciju i jačanje kulturnih i kreativnih industrija. Kultura se spominje i u kontekstu potpora za kulturne sadržaje u dijelu namijenjenom osnaživanju mladih za demografsku revitalizaciju koji se odnosi na mjere podržavanja centara za mlade u ruralnim područjima. Za očekivati je da će intervencije predviđene u brojnim drugim područjima imati također pozitivne učinke i na kulturni razvoj, poput ulaganja u prometnu infrastrukturu koja bi omogućila lakšu pristupačnost i kulturnim sadržajima, ili primjerice valorizaciju i prezentaciju kulturne baštine u svrhu turizma i slično. Međutim, vidljivo je da su Planom oporavka uglavnom obuhvaćeni kulturna baština te poduzetničke inicijative iz privatnog sektora. Stoga će biti neophodno povećati sredstava državnog proračuna koja će biti usmjerena i ulagana u neprofitne inicijative u kulturi kako taj dio kulturnog sektora ne bi ostao zanemaren, a čime bi se iskoristili njegovi potencijali, posebice potencijali organizacija civilnog društva za razvoj suvremenog umjetničkog stvaralaštva te daljnji razvoj održive i uključive kulture.  

SWOT ANALIZA

SWOT analiza je kvalitativna analitička metoda koja je često korišten instrument u analizi politika. Riječ je o strukturiranoj metodi koja kroz 4 aspekta procjenjuje unutrašnje snage i slabosti te vanjske prilike i prijetnje s kojima se organizacija suočava.

Sljedeća tablica sažeto prikazuje glavne unutarnje snage i slabosti te vanjske prilike i prijetnje koje su prepoznate u provedenoj SWOT analizi Zaklade "Kultura nova".

SNAGE I SLABOSTI

Snage i slabosti koje su od posebne važnosti za djelovanje Zaklade analizirane su s obzirom na najznačajnije unutarnje specifičnosti i karakteristike rada Zaklade.

SNAGE

U analizi unutarnjih snaga Zaklade prepoznati su sljedeći elementi:

Misija – definirana je jasno i odražava svrhu postojanja Zaklade, njezinu usmjerenost i djelovanje te je prepoznata od strane korisnika, partnera i suradnika.

Čvrsta upravljačka struktura: upravljanje, upravljačka tijela, strukture i procedure – Zaklada upravljanje organizacijom temelji na jasno definiranim i podijeljenim odgovornostima i zaduženjima za sve uključene u upravljanje i rad organizacije. Jasno definirana struktura i procedure funkcioniranja odnose se na operativne i programske aspekte djelovanja organizacije, posebno na postupak dodjele bespovratnih sredstava. Ovakav pristup osigurava transparentnost i omogućava sustavno i dosljedno provođenje svih aktivnosti organizacije. Upravljačka tijela Zaklade odlikuje kompetentnost, stručnost i raznolikost znanja, vještina i profesionalnih iskustava, koherentnost, posvećenost i predanost Zakladi, kao i kvalitetna komunikacija između dvaju upravljačkih tijela – Upravnog odbora i upravitelja Zaklade.

Kvalitetni ljudski kapaciteti – Raznolikost znanja, vještina i iskustava zaposlenika, kao i njihova profesionalnost, kompetentnost, predanost, otvorenost, pristupačnost i dostupnost, dinamičnost, brzina, fleksibilnost i spremnost na timski rad i suradnju te kvalitetna komunikacija između svih zaposlenika Zaklade (upravitelja Zaklade, voditelja i suradnika) stvaraju pozitivno i kreativno okruženje te predstavljaju temeljne vrijednosti Zakladinih ljudskih potencijala.

Mreža vanjskih suradnika – Postupno razvijajući svoje organizacijske kapacitete i ljudske resurse Zaklada je razvijala suradničke odnose s brojnim vanjskim suradnicima iz različitih područja stručnosti koji uz vodstvo Zaklade sudjeluju u provedbi brojnih aktivnosti u okviru operativnog i programskog djelovanja Zaklade. Na taj je način stvorena bogata mreža stručnjaka koji su kao vanjski suradnici osigurali obavljanje svih zadataka na visokoj profesionalnoj razini i kvaliteti.

Administrativni i tehnički resursi – Zaklada raspolaže adekvatnim administrativnim i tehničkim resursima za efikasno funkcioniranje organizacije i provođenje svih programskih aktivnosti, a posebnu pažnju ulaže u razvoj tehničkih i informacijskih resursa (npr. razvoj e-sustava za provođenje postupka dodjele bespovratnih sredstava kao i e-sustava za komunikaciju s korisnicima, koji su osmišljeni i izrađeni za potrebe Zaklade). Zakladin administrativni aparat je formuliran na način da se birokracija učini manje staromodnom, anakronom i opterećujućom za korisnike, odnosno svedena je na primjerenu mjeru javne odgovornosti koju Zaklada ima, ali i organizacijskog menadžmenta njezinih korisnika.

Redovan, transparentan i digitaliziran program podrške – Zakladin Program podrške provodi se redovno i transparentno na temelju detaljno razrađenog postupka dodjele bespovratnih sredstava. Razvojem i uvođenjem e-sustava za provedbu postupka dodjele bespovratnih sredstava kao i e-sustava za komunikaciju s korisnicima, digitaliziran je cjelokupan životni ciklus projekta: od faze njegove prijave, preko procjene, odobravanja sredstava, provedbe, praćenja, provjere, izvještavanja i vrednovanja. Digitalizacija je eliminirala određene administrativne barijere i smanjila birokraciju.

Programska ekstenzija – Zahvaljujući kontinuiranom zalaganju zaposlenika i rastu financijskih prihoda prošireno je programsko djelovanje Zaklade. Povećanje sredstava odrazilo se u Programima podrške ne samo kroz rast uloženih sredstava u pojedina programska područja nego i kroz uvođenje novih programskih područja. U okviru Odjela za istraživanje i razvoj kontinuirano se provode nova istraživanja i edukacijski programi te se osmišljavaju i provode novi međunarodni projekti relevantni za organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti.

Nova znanja – Jedna od programskih ekstenzija Zaklade vezana je za redovan obrazovni program za korisnike iz područja upravljanja u kulturi koji im omogućava stjecanje novih znanja i vještina te produbljivanje postojećih. Zaklada i kroz mnoge druge aktivnosti (studijska putovanja, prezentacije i predavanja, radne sastanke, konferencije i slično) stvara prilike za učenje, usavršavanje i osposobljavanje u različitim područjima koja su relevantna za rad organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti i drugih dionika.

Poznavanje područja rada – Zakladu odlikuje visoka razina upućenosti i poznavanja specifičnosti rada, područja djelovanja i potreba udruga i umjetničkih organizacija u suvremenoj kulturi i umjetnosti što je vidljivo u Zakladinim programima podrške te razvojnim i istraživačkim programima i projektima.  

Praćenje potreba korisnika – Kako bi osigurala kontinuirano praćenje potreba korisnika Zaklada provodi istraživanja putem kojih prikuplja i analizira relevantne podatke o problemima i potrebama te specifičnostima rada korisnika. Kroz kontinuiranu, otvorenu i efikasnu komunikaciju s korisnicima Zaklada uočava trendove razvoja civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a kroz različite oblike formalnih i neformalnih konzultacija s predstavnicima organizacija civilnog društva prepoznaje njihove aktualne probleme i potrebe te iznalazi različite adekvatne odgovore.

Praćenje trendova u kulturi, kulturnoj politici i civilnom društvu – Redovnim praćenjem trendova razvoja u suvremenoj kulturi i umjetnosti, kulturnoj politici i civilnom društvu na međunarodnoj razini Zaklada prepoznaje relevantne teme kojima posvećuje svoje operativno i programsko djelovanje i time kreira oblike stručne i profesionalne podrške koji doprinose kulturnom razvoju.

Prepoznatljivost Zaklade kao primjera dobre prakse – Zaklada je prepoznata kao relevantna i stručna institucija koja predstavlja primjer dobre prakse u Hrvatskoj zbog kvalitetnog postupka dodjele bespovratnih sredstava, brzine i dostupnosti u komunikaciji, administrativnog sustava s "ljudskim licem" koji razumije potrebe krajnjih korisnika, programske diverzifikacije i slično, dinamike isplate sredstava koja svim korisnicima omogućava da veći dio odobrenih sredstava prime unaprijed te raznolikosti Zakladinih istraživačkih i razvojnih programa koji prate i odgovaraju na ključne potrebe civilnog sektora u kulturi.

Prepoznatljivost Zaklade na međunarodnoj kulturnoj sceni – Aktivnim uključivanjem u rad međunarodnih organizacija i mreža relevantnih za umjetnost i kulturnu politiku, civilno društvo i filantropiju, sudjelovanjem na međunarodnim događanjima te kroz provedbu međunarodnih projekata i organiziranje međunarodnih događanja Zaklada je osigurala svoju prepoznatljivost kao važnog dionika u kulturi na međunarodnoj razini što potvrđuju brojni pozivi Zakladi da sudjeluje na međunarodnim skupovima i u međunarodnim projektima, ali i odabir predstavnika Zaklade kao članova upravljačkih i savjetodavnih tijela međunarodnih mreža i projekata.

Pristup institucijama i sudjelovanje u kreiranju javnih politika relevantnih za područje djelovanja Zaklade – Djelujući kao javna zaklada na nacionalnoj razini Zaklada odgovorno pristupa svojoj poziciji razvijajući kvalitetne partnerske odnose s tijelima državne uprave i tijelima javne vlasti, vladinim uredima, drugom javnom administracijom i javnim ustanovama, kako na nacionalnoj tako i na subnacionalnim razinama, a također se uključuje u procese stvaranja javnih politika u područjima koja su relevantna za djelovanje Zaklade – kultura i kulturna politika, civilno društvo, filantropija itd.

Adaptabilan i razuman donator – Organizacijska agilnost Zaklade ogleda se u njezinom umijeću prilagođavanja promjenama. Na temelju kontinuirane komunikacije s korisnicima te uzimajući u obzir turbulentno i nepredvidivo okruženje, Zaklada djeluje kao vrlo razuman donator koji ima razumijevanja za probleme i potrebe korisnika što se potvrdilo u pandemijskoj krizi kada je Zaklada već u prvim tjednima donijela odluke o maksimalnoj fleksibilnosti u provedbi programa i projekata korisnika te ih dalje prilagođavala u skladu s izmijenjenim okolnostima. Adaptabilnost Zaklade ogleda se i u njezinoj otvorenosti komentarima, mišljenjima i prijedlozima dionika na temelju kojih kontinuirano preispituje i unapređuje svoje operativno i programsko djelovanje.

Pouzdan partner – Zaklada je otvorena prema drugoj strani, brza i dinamična u radu i komunikaciji te uvijek spremna razumjeti okolnosti i (turbulentne) uvjete u kojima djeluje te brzo iznaći adekvatna rješenja i odgovoriti na probleme i potrebe. Stoga se Zaklada u svim suradničkim odnosima potvrđuje kao vjerodostojan i visoko pouzdan partner jer njeguje otpornost i dosljednost u komunikaciji i provedbi svih aktivnosti, bez obzira na eventualne nepredviđene okolnosti.

SLABOSTI

U analizi unutarnjih slabosti Zaklade prepoznati su sljedeći elementi:

Disbalans između veličine Zaklade i brojnosti potreba sektora – Unatoč prvotno kontinuiranom rastu prihoda Zaklade, a potom njihovoj stabilizaciji u posljednjih nekoliko godina, raspoloživa sredstva od prihoda od igara na sreću i drugih nagradnih igara nisu dovoljna da bi odgovorili na sve potrebe i probleme organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti do kojih dolazi zbog rasta broja organizacija, ali i kao posljedica njihova djelovanja u nestabilnim uvjetima i manjka financijskih sredstava na svim drugim izvorima na nacionalnoj i lokalnim razinama, koji su posebno došli do izražaja u vremenu pandemije bolesti COVID-19 i potresa koji su pogodili Hrvatsku. Nedovoljna sredstva Zaklade za program podrške i nemogućnost veće diverzifikacije programa podrške, kao i mali iznosi sredstava za podršku za organizacijski razvoj te sve kvalitetniji i brojniji programi i projekti organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti utječu na rast kompetitivnosti i konkurentnosti među korisnicima.  

Nedostatni ljudski resursi – U cilju uravnoteženog razvijanja organizacije Zaklada je postupno razvijala ljudske potencijale zbog čega je organizacijski tim u pojedinim situacijama izložen visokom intenzitetu rada (raznolikost zadataka, osjećaj visokog pritiska rada, preopterećenost planom rada), što ujedno predstavlja i ključnu slabost ovog aspekta funkcioniranja organizacije te je s rastom aktivnosti potrebno nastaviti intenzivno razvijati i ljudske potencijale kako bi se smanjio pritisak i opterećenost zaposlenika. Također je potrebno razvijati ljudske resurse za pojedina specifična područja rada kao što je primjerice digitalni razvoj jer je organizacijska transformacija te prilagodba korisnika digitalnom okruženju sastavni dio suvremenog poslovanja i djelovanja.  

Prostor za rad u privatnom vlasništvu – Zaklada nema osiguran prostor koji je u javnom vlasništvu zbog čega djeluje u uredskim prostorima koji su u privatnom vlasništvu.

Nerazvijen sustav educiranja zaposlenika – Zaposlenici Zaklade povremeno koriste prilike za profesionalno i stručno usavršavanje, ali ne postoji sustavan plan dodatnog obrazovanja, obučavanja i stjecanja novih znanja i vještina.  

Nerazvijena suradnja s jedinicama lokalne i regionalne samouprave – U nedostatku kapaciteta Zaklada nema razvijenu suradnju s jedinicama lokalne i regionalne samouprave koja bi osigurala stvaranje poticajnijeg okruženja za razvoj organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti na subnacionalnim razinama.

Nedovoljno razvijen model mjerenja i vrednovanja utjecaja – Zaklada je implementirala sustav praćenja i vrednovanja administrativne provedbe i kvalitete sadržajne provedbe te proces provedbe dovela u vezu s postupkom dodjele bespovratnih sredstava, ali model ne uključuje mjerenje utjecaja organizacijskog i programskog djelovanja na organizacijski i programski razvoj korisnika, kao i razvoj društvene i umjetničke zajednice u lokalnoj sredini u kojoj korisnici djeluju.  

Nedovoljno razvijen sustav nemonetarne podrške – Zaklada doprinosi jačanju organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti kroz različite obrazovne programe u području upravljanja u kulturi, ali nema razvijen sustav pružanja drugih oblika nemonetarne podrške pomoću kojih bi se također doprinijelo stabilnijem razvoju organizacija te osiguralo i određene oblike podrške za one organizacije kojima nisu dodijeljena bespovratna sredstava.

Nedovoljno razvijen sustav pružanja podrške u kriznim situacijama – Zbog nedostatka financijskih sredstava Zaklada nema osigurana rezervna sredstava koja bi mogla aktivirati u različitim kriznim situacijama te razviti sustav podrške u kriznim vremenima i izvanrednim situacijama (prirodnim katastrofama, zdravstvenim ugrozama, ratnim zbivanjima, u slučaju bolesti, liječenja i bolovanja, hitnim popravcima ili gubicima opreme, krađama i sličnim nepredviđenim događajima) kojim bi se sanirale nastale štete i posljedice.

Nedovoljna vidljivost – Uspješnost Zakladinog djelovanja te raznolikost i relevantnost programa prepoznati su od strane dionika, ali nisu dovoljno vidljivi u medijima te posljedično prepoznati u javnosti.

Nerazvijena zelena politika – Zaklada nije provela transformaciju svoga operativnog i programskog djelovanja u skladu s okolišnom urgentnošću i nema razvijen plan zelene politike.

PRILIKE I PRIJETNJE

Prilike i prijetnje koje su od posebne važnosti za buduće djelovanje Zaklade analizirane su s obzirom na najznačajnija društvena, gospodarska, politička i kulturna kretanja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

PRILIKE

U provedenoj analizi identificirane su sljedeće prilike za djelovanje Zaklade:

Raznolik umjetnički i kulturni sektor – Raznolikost umjetničkih izričaja, kulturnih aktivnosti, projekata, programa, proizvoda i usluga, modela organiziranja i načina rada predstavljaju važnu podlogu za daljnji razvoj kulturnog sektora.

"Nacionalni plan razvoja kulture i medija od 2022. do 2027. godine" – Tijekom tranzicijskih i post-tranzicijskih procesa u Republici Hrvatskoj nije provedena sustavna reforma kulturne politike ni reforma sustava financiranja i načina upravljanja kulturnim sektorom, a ne postoji ni dokument strateškog razvoja koji bi bio podloga za provedbu transformacija kulturnog sustava. Uzimajući u obzir i sveukupne promjene u suvremenom društvu te utjecaj pandemijske krize i potresa na kulturni sektor, neophodno je osmisliti i stvoriti legislativnu podlogu te razvijati nove modele upravljanja, financiranja, programiranja i proizvodnje kako bi se provela modernizacija i demokratizacija cjelokupnog kulturnog sustava, izjednačile pozicije između sektora te stvorilo poticajno okruženje za daljnji razvoj organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Takvu podlogu može predstavljati dokument nacionalnog plana za kulturu koji je potrebno izraditi u 2022.  

Mogućnost utjecaja na javne politike – Djelujući kao javna zaklada na nacionalnoj razini Zaklada ima priliku izravnog sudjelovanja u kreiranju javnih politika u kulturi, civilnom društvu kao i drugim relevantnim politikama.

Partnerski odnos s međunarodnim organizacijama, mrežama i zakladama – Daljnji razvoj partnerskih odnosa s međunarodnim organizacijama, mrežama i zakladama predstavlja priliku za daljnje unapređenje kvalitete rada Zaklade,  širenje njezine uključenosti u međunarodnu kulturnu suradnju i osiguravanje doticaja s međunarodnim tokovima te rast njezine vidljivosti u međunarodnom okruženju, kao i jačanje njezinoga utjecaja na međunarodnoj razini.

Partnerski odnos s privatnim sektorom – Nedovoljna uključenost privatnog sektora u pružanje podrške razvoju kulture i umjetnosti predstavlja neiskorištenu priliku za diverzifikaciju financijskih izvora i oblika podrške za kulturni sektor.

Uspostavljanje suradnje sa znanstvenim i istraživačkim institucijama – Suradnja s obrazovnim i znanstvenim sektorom danas predstavlja jednu od važnijih komponenti daljnjeg napretka i razvoja društva, pa je tako uspostavljanje adekvatne suradnje i raznolikih oblika partnerskih odnosa između kulturnog i civilnog te obrazovnog i znanstvenog sektora prilika za unapređenje kulturnog i umjetničkog razvoja.

Umrežavanje – važnost suradničkih odnosa i razvoj raznih oblika mreža kao odgovor na brze i dinamične promjene u društvu predstavljaju važan potencijal za razvoj organizacija civilnog društva i u području suvremene kulture i umjetnosti jer omogućavaju učinkovito povezivanje s drugima, brz protok informacija i prijenos ideja u konkretne akcije te nude niz pogodnosti koje unapređuju programski i operativni rad i sveukupno stvaraju prilike za međusobno jačanje onih koji sudjeluju u radu mreža.

Intersektorska, transdisciplinarna i međunarodna suradnja – Rast osviještenosti o tome da tradicionalne striktne podjele između različitih disciplina, područja, sektora i teritorija više ne postoje vodi prema sve većem razvoju intersektorske, transdisciplinarne i međunarodne suradnje čime se pozitivno utječe na ekonomski, društveni i kulturni razvoj. U kulturi su takve suradnje neophodne jer mogu osigurati veću demokratizaciju sustava, promovirati i štititi raznolikost, zalagati se i djelovati u skladu s održivim razvojem te kroz interakciju s drugim sektorima, disciplinama i kulturama osigurati bolje razumijevanje različitih pozicija, interesa i motivacija.

Rast potrebe za cjeloživotnim učenjem – Rast važnosti stručnog usavršavanja profesionalaca i cjeloživotnog obrazovanja građana predstavlja priliku i u području kulture, s jedne strane za profesionalno usavršavanje kulturnih radnika i umjetnika i njihovu daljnju motivaciju za rad u ovom području, a s druge za produbljivanje odnosa s postojećom publikom i razvoj nove publike.

Razvoj inovacija – Brze i dinamične promjene kojima je izloženo suvremeno društvo postavljaju u svim područjima zahtjev za iznalaženje novih rješenja kojima će se odgovoriti na prepoznate potrebe, što se postiže promišljanjem i razvojem inovacija u svim područjima, pa tako i u kulturi i umjetnosti. Inovacije stvaraju nove sadržaje, proizvode, usluge i servise, ali i razvijaju nove procese, prakse i odnose koji omogućavaju utjecaj različitih novih ideja na područja u kojima se uspostavljaju.

Novi modeli upravljanja – Tradicionalni modeli upravljanja koji favoriziraju centralizirani, birokratski i hijerarhijski pristup imaju tendenciju zatvorenosti, nastavljanja dominantne prakse i sveukupno otvaraju malo prostora za eksperimentiranje, improvizaciju i istraživanje. Na drugoj se strani nalaze novi modeli upravljanja koji osiguravaju demokratizaciju sustava i predstavljaju važne nadomjeske u sustavu koji trenutno ne može odgovoriti na raznolikost potreba kulturnog sektora.

Nove tehnologije – Nove tehnologije omogućavaju brže i kvalitetnije povezivanje umjetnika i kulturnih radnika, inovacije u suvremenoj kulturi i umjetnosti te predstavljaju veliku priliku za daljnji razvoj kulturnog sektora u dodiru s novim tehnologijama i u digitalnom okruženju.

Rast važnosti sudjelovanja u kulturi – Potreba za stvaranjem prilika za sudjelovanje u kulturi, pasivno i aktivno, jedan je od najvećih izazova suvremene kulturne politike. Smještanje publike u središte organizacije i paralelno uz umjetničke i kulturne programe zahtijeva nove pristupe, kreativnost i inovacije u radu te organizacijsku transformaciju koja će stvoriti kvalitetniju podlogu za raznolike prakse sudjelovanja u kulturi.

Novi europski fond za kulturu – Na europskoj razini nema mnogo izvora financiranja u kulturi i umjetnosti, niti su razvijena javno-filantropska partnerstva. Inicijativa Europske zaklade za kulturu za stvaranjem alternativnog fonda za kulturu i umjetnost na europskoj razini, kao rezultat suradnje filantropije i Europske unije, predstavlja značajan potencijal za diverzifikaciju izvora financiranja u kulturi te stvaranje novih fleksibilnih i progresivnih oblika dodjele sredstava koji će biti usklađeni s različitim potrebama lokalnih aktera.    

PRIJETNJE

U provedenoj analizi identificirane su sljedeće prijetnje djelovanju Zaklade:

Pandemijska kriza i post-COVID izazovi – Pandemija bolesti COVID-19 drastično je utjecala na kulturni sektor, pa tako i na organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Obavezne mjere fizičkog distanciranja, zatvaranje prostora za kulturu, otkazivanje kulturnih događanja i/ili ograničavanje broja sudionika javnih okupljanja pogađaju sve aspekte rada organizacija, od svakodnevnog uredskog rada, umjetničke proizvodnje i distribucije, obrazovnih i diskurzivnih programa, prihoda, do putovanja i međunarodne suradnje. S obzirom na to da kriza još uvijek traje i da se ne nazire njezin kraj, tradicionalni i novi problemi te izmijenjene donedavne uvriježene prakse rada u kulturno-umjetničkom području kao i prelijevanje zdravstvene krize u druga područja, mogu dugoročno predstavljati prijetnje održivom i stabilnom razvoju kulturnog sektora, posebice onog dijela koji je slabije zaštićen.

Klimatske promjene – Klimatske promjene jedna su od najvećih prijetnji budućnosti svijeta. Opseg i brzina klimatskih promjena dovode kulturu i kulturna prava u ozbiljan rizik. Istovremeno kultura i umjetnost mogu igrati važnu ulogu u podizanju svijesti o važnosti transformacije, prilagodbe i odgovora na klimatske promjene. Dosadašnji izostanak usmjerenosti kulturnih politika prema važnosti prilagodbe kulturnog sektora ekološkom sustavu zahtijeva podešavanje dominantne paradigme kulturnih politika i preispitivanje temeljnih konceptualnih i operativnih aspekata načina funkcioniranja kulturnog i umjetničkog sektora.

Promjena političke volje i političke intervencije – Zbog neprovedene reforme kulturnog sustava, kao i dominacije tradicionalnog modela upravljanja u kulturi koji ne osigurava participaciju u procesima donošenja odluka, postojeći sustav je ovisan o promjenama političke volje i političkim intervencijama u donošenju odluka u kulturi i kulturnoj politici.

Ekonomska nestabilnost – U izazovnim i nepredvidivim vremenima sve su češće pojave različitih globalnih ekonomskih nestabilnosti koje vode u politiku štednje što može imati izravne posljedice na usporavanje svih gospodarskih grana, nezaposlenost, inflaciju te prelijevanje krize i na kretanja u brojnim drugim područjima, pa tako i negativno utjecati na kulturni razvoj.  

Smanjenje javnog ulaganja u kulturu i umjetnost – Ekonomska i politička nestabilnost predstavljaju prijetnju održivom kulturnom razvoju jer su često praćene scenarijem u kojem vlade ne prepoznaju kulturu i umjetnost kao sfere od javnog interesa u koje treba ulagati javna sredstva i koje trebaju imati podršku javne administracije. Stoga svako smanjivanje ulaganja javnih sredstava iz državnog, regionalnih i lokalnih proračuna u kulturu dovodi do sve veće financijske nestabilnosti, iscrpljivanja i osiromašivanja cjelokupnog kulturnog sektora, a posebno organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti koje djeluju na neprofitnoj osnovi.

Smanjenje i promjena mehanizma raspodjele prihoda od igara na sreću – Trend rasta prihoda od igara na sreću predstavlja s jedne strane priliku za kontinuirano povećanje prihoda Zaklade, ali istovremeno može predstavljati prijetnju u slučaju smanjenja prihoda, promjene mehanizma raspodjele ili uvođenja drugih područja i korisnika lutrijskih sredstava između kojih se distribuiraju ovi prihodi. Povećavanje prihoda od igara na sreću može postati izgovor za smanjivanje direktnog ulaganja javnih sredstava iz državnog proračuna u kulturu. Osim toga, donošenje Uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za svaku proračunsku godinu otežava planiranje za višegodišnje razdoblje i stvara svojevrsnu nesigurnost i nestabilnost za dugoročno djelovanje.

Nepostojanje artikuliranih politika komplementarnosti djelovanja između davatelja bespovratnih sredstava – Različito razumijevanje komplementarnosti djelovanja između davatelja bespovratnih sredstava otežava diverzifikaciju sredstava namijenjenih organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti te onemogućava svrhovito uspostavljanje programa podrške koji će biti dodatni i nadopunjujući izvori financiranja programa i projekata te doprinijeti izgradnji kvalitetnijeg okruženja za razvoj civilnog društva u kulturi.

Rast birokracije i administracije – Konzervativni prioriteti i pristupi, nepovjerenje prema kulturnom sektoru, kao i nepostojanje adekvatnih mehanizama praćenja i sankcioniranja onih koji djeluju izvan granica normativnog okvira, mogu voditi prema pretjeranoj birokraciji, ograničavanju i usporavanju u djelovanju te staromodnoj i anakronoj administraciji koja ne može odgovoriti na specifične potrebe i načine rada u kulturi i umjetnosti te predstavlja suzbijajući element daljnjeg razvoja.

Nedovoljna povezanost OCD-a – Projektna logika financiranja i neadekvatni uvjeti rada otežavaju organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi međusobno povezivanje, smanjuju kvalitetu njihove suradnje i razmjene informacija, dobrih praksi, iskustava i programa.  

Nestabilno financiranje OCD-a – Iznosi sredstava koji se mijenjaju iz godine u godinu te praksa kasnog objavljivanja rezultata o financiranju programa iz javnih izvora na regionalnim i lokalnim razinama, zajedno s nedovoljnim iznosom ukupnih sredstava namijenjenih civilnom sektoru u suvremenoj kulturi i umjetnosti, posebno za operativne troškove plaća, naknada za rad i održavanje organizacija, produkciju novih radova i njihovu distribuciju, upravljanje prostorima za kulturu kao i nerazumijevanje korisnosti ulaganja u suvremenu kulturu i umjetnost, stvaraju veliki pritisak na stabilnost, pa čak i opstanak organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti.

Nerazvijeni resursi i kapaciteti OCD-a – Djelujući u okruženju koje ne osigurava stabilnost i kvalitetne uvjete rada, organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti raspolažu ograničenim resursima, posebno prostornim, tehničkim, financijskim i materijalnim. Ljudski resursi su također ograničeni uslijed raznih financijskih rizika i nemogućnosti da se osiguraju dostatni i redovni prihodi za zaposlenike zbog čega je broj zaposlenika ograničen, a mnogi egzistenciju osiguravaju radeći paralelno na drugim poslovima ili odlučuju napustiti sektor radi stvaranja kvalitetnijih uvjeta života. Osim toga, za opstanak u sektoru potrebno je stalno stjecati nova znanja i vještine iz različitih područja upravljanja i menadžmenta u kulturi, umrežavanja, zagovaranja, digitalizacije, zelene prilagodbe, javnog komuniciranja, pripreme i provedbe projekata u okviru ESI fondova itd.  

Nestabilni radni uvjeti kulturnih profesionalaca i umjetnika – Kao posljedica tržišne fragmentacije, nedovoljnih izvora financiranja i neizvjesnih ugovornih uvjeta, jedan od prisutnijih problema s kojima se kulturni sektor susreće vezan je za smanjivanje prihoda kulturnih profesionalaca, dok glavni izazov kulturne politike predstavlja učestalost i rasprostranjenost zapošljavanja na temelju projekata, privremenog angažmana ili zapošljavanja na pola radnog vremena. Iz tih razloga su kulturni profesionalci i umjetnici koji djeluju u izvaninstitucionalnom kulturnom sektoru izloženi nestabilnim radnim uvjetima.  

Nerazumijevanje negativnih strana digitalizacije i digitalne ekonomije – Pandemija je ubrzala proces digitalizacije u kulturnom sektoru te je gotovo preko noći mnoge aktere kulturnog sektora prisilila na transformaciju djelovanja i prilagodbu digitalnom okruženju kako bi nastavili djelovati. Međutim, digitalizacija nije primjerena za sve oblike rada u kulturi te kulturno-umjetničko stvaralaštvo nosi sa sobom izazove digitalne ekonomije, neadekvatan autorskopravni okvir i probleme monetizacije umjetničkog stvaralaštva na jedinstvenom digitalnom tržištu, a suprotno nekim uvjerenjima ima i negativan utjecaj na okoliš. Stoga je u procesima budućeg digitalnog razvoja ključno osigurati razumijevanje svih negativnih strana digitalizacije u kulturi.  

Nepovjerenje između jedinica lokalne i regionalne samouprave i civilnog društva – Iako organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti predstavljaju važan pokretač lokalnog razvoja, postojeće nepovjerenje regionalnih i lokalnih uprava prema civilnom društvu otežava njihovu suradnju te onemogućava organizacijama civilnog društva da daju veći doprinos održivom kulturnom razvoju lokalne sredine.  

Nerazvijeni odnosi između javnog, civilnog i privatnog sektora u kulturi – U tranzicijskom procesu u Hrvatskoj je očuvan institucionalni okvir iz ranijih vremena, pa je i nakon 1990. godine u središtu kulturnog sustava javni kulturni sektor, dok su civilni i privatni sektori marginalizirani. Zaštićena pozicija javnih kulturnih ustanova, ali i kriza njihove društvene i javne uloge dodatno polariziraju odnose između sektora te onemogućavaju njihovu suradnju i međusobno podupiranje te zajedničko korištenje i dijeljenje resursa.

Neadekvatan sustav obrazovanja za umjetnost i kulturni sektor – Iskorjenjivanje umjetničkog obrazovanja u školama kao i nedovoljna razvijenost obrazovnih prilika za umjetnike i profesionalce angažirane u kulturnom sektoru vodi do smanjenja javne i političke važnosti koju imaju kultura i umjetnost. Istovremeno se smanjuje publika za kulturna događanja, a od kulturnog sektora se očekuje da preuzme ulogu i brojne funkcije drugih područja, prije svega obrazovanja.  

Nerazvijeni kapaciteti za pripremu i provedbu EU projekata u kulturi – Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju otvorile su se nove mogućnosti za financiranje projekata u kulturi i umjetnosti, ali zbog nedovoljnog broja stručnjaka te visoko birokratiziranog postupka dodjele sredstava i provedbe projekata financiranih iz EU programa kao i Europskih strukturnih i investicijskih fondova još uvijek nisu dovoljno razvijeni kapaciteti kulturnog sektora za pripremu i provedbu EU projekata u kulturi. Otvaranje novih europskih fondova predstavlja administrativno opterećenje za organizacije te može voditi prema sve većem smanjivanju ulaganja sredstava iz domaćih izvora u razvoj civilnog društva u cjelini, pa tako i u području kulture. Također, nedostatan broj stručnjaka za pripremu i provedbu europskih projekata može otežati prikupljanje sredstava te posljedično dovesti do nepotpunog iskorištavanja ovih potencijala.

Komodifikacija kulture – Usmjerenost prema mjerljivim brojčanim pokazateljima u svim područjima zahvatila je i kulturu. Nerazumijevanje kulture, njezine važnosti i uloge u razvoju društva zahtjeva drukčiji pristup (razbijanje predrasuda, zlouporaba i neznanja). Iz tih je razloga ključna uloga svih aktera iz područja kulture (donosioci odluka i administratori, kulturni radnici i umjetnici te publika) da zagovaraju kulturu kao javno dobro te javno artikuliraju važnost i ulogu koju ona ima u društvenim procesima.

Nedovoljno razvijen sustav poticanja i podrške za sudjelovanje u kulturi – Artikulacija sudjelovanja u kulturi u kontekstu ljudskih prava pokazuje da je "pravo na kulturu" jedan od temeljenih i ključnih instrumenata kulturne politike te sastavni dio kulturnih praksi. Međutim, kulturna politika još nije razvila adekvatan sustav poticanja i podrške za sudjelovanje u kulturi kojim bi se osiguralo jednake i pravedne mogućnosti te osmislili i implementirali različiti oblici sudjelovanja u kulturi.

Nedostatak statističkih podataka i analiza u kulturi – Nedostatak podataka, pokazatelja i analiza u području kulture, a posebno u polju civilnog društva u kulturi otežava argumentirano zagovaranje i provođenje promjena u kulturi te ujedno predstavlja ozbiljan izazov, ali i priliku za razvoj mreže stručnjaka koji će provoditi i razvijati interdisciplinarna znanstvena i evaluacijska istraživanja vezana za civilni sektor u području suvremene kulture i umjetnosti.

Nezainteresiranost medija za teme iz kulture – Smanjivanje i/ili ukidanje redakcija / rubrika / emisija u području kulture, kako u tiskanim tako i elektroničkim medijima, kao i senzacionalizam medija te njihova neinformiranost i nezainteresiranost za kulturu, utječu na daljnji razvoj organizacija civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti jer događanja iz ovog polja ignoriraju ili ih prate na neadekvatan način. Sveukupno mediji doprinose nedovoljnoj vidljivosti djelovanja organizacija civilnog društva zbog čega javnost ne prepoznaje važnost njihova djelovanja.

Uvidom u izrađenu SWOT analizu, a s obzirom na strateške smjernice, uočena je potreba kontinuiteta razvijanja sljedećih aspekata Zaklade:

◊ pozicioniranje Zaklade kao aktera iznimno razvijenih organizacijskih kapaciteta koji predstavlja relevantnog i poželjnog partnera u kulturi, civilnom društvu i filantropiji ukazujući na rješenja za budući održivi i zeleni razvoj

◊ pozicioniranje Zaklade kao relevantnoga aktera u područjima kulture, civilnog društva, filantropije i drugih srodnih područja, koji doprinosi održivosti i razvoju organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti u skladu s postpandemijskim izazovima i klimatskim promjenama

◊ pozicioniranje Zaklade kao relevantnog aktera koji potiče i razvija različite oblike naprednih suradničkih i sudioničkih praksi te utječe na razvoj inovativnih kulturnih politika i drugih srodnih politika

◊ pozicioniranje Zaklade kao relevantnog aktera koji doprinosi stvaranju i širenju novih znanja kroz obrazovanje u području suvremene kulture i umjetnosti i provedbu istraživanja u područjima kulture i civilnog društva

◊ pozicioniranje Zaklade kao relevantnog aktera koji je usmjeren prema razvoju kulturne demokracije i kulturne raznolikosti te zagovaranju važnosti i uloge kulture u društvenim procesima.

OSNOVNI ELEMENTI (STRATEŠKI CILJEVI, POSEBNI CILJEVI, GLAVNI PROGRAMI, AKTIVNOSTI I INDIKATORI)

Svi strateški ciljevi Zaklade "Kultura nova" za četverogodišnje razdoblje od 2022. do 2025. definirani su na temelju provedenih analiza i uvida u kontekst te uzimajući u obzir sve probleme, nedostatke i potrebe u području djelovanja organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti na koje Zaklada može odgovoriti kako bi osigurala ostvarenje svoje misije. Ciljevi su također definirani i s obzirom na temeljno određenje Zaklade kao institucije koja ne predstavlja konkurentski niti zamjenski izvor financiranja u kulturi postojećim izvorima na nacionalnoj, regionalnim i lokalnim razinama, već predstavlja komplementarnu i nadopunjujuću mjeru u sustavu financiranja kulture. Komplementarnost je ugrađena i u sve posebne ciljeve, glavne programe i aktivnosti, dakle obuhvaća sve aspekte djelovanja Zaklade, njezine programe podrške kao i razvojne i istraživačke programe i projekte. Na temelju provedenih analiza utvrđena je potreba kontinuiteta strateškog djelovanja Zaklade u skladu s prvim desetljećem njezinoga rada te unapređenja i nadogradnji u pojedinim dijelovima kako bi se odgovorilo na trenutne izvanredne okolnosti te aktualne probleme, potrebe, trendove i izazove. U skladu s navedenim, osnovni strateški elementi su u odnosu na one definirane za prethodno razdoblje dorađeni u onim segmentima koje je trebalo prilagoditi novim okolnostima te budućem razvoju.  

Zaklada suvremenu kulturu i umjetnost shvaća kao eksperimentalnu i istraživačku i/ili kritičku i društveno angažiranu praksu, a organizacije civilnog društva vidi kao ključne nositelje novih tendencija u suvremenoj kulturi i umjetnosti. Te su suvremene kulturne i umjetničke prakse usmjerene prema istraživanju i ispitivanju granica disciplina i područja, uspostavljanju novih pristupa i kretanja, poduzimanju estetskih i konceptualnih iskoraka, inovativnom korištenju materijala, metoda, formata i medija te sveukupno otvaranju novih pogleda i shvaćanja u svijetu umjetnosti i kulturi. Takve prakse mogu biti usmjerene i prema društvenom angažmanu, orijentirane na zajednicu i aktivno sudjelovanje i angažman različitih društvenih skupina u kulturi, one se bave delikatnim temama u društvu i artikuliraju raznovrsne probleme s kojima se suvremeno društvo susreće. Suvremene kulturne i umjetničke prakse kroz različite pristupe, formate i kanale djelovanja omogućavaju građanima uključivanje u različite kulturne aktivnosti, čime se podiže svijest građana o važnosti njihova angažmana i aktivnog sudjelovanja u kulturi.

Shvaćajući sudjelovanje u kulturi kao okosnicu ljudskih prava i uzimajući u obzir ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u stvaranju prilika za slobodno kulturno i umjetničko izražavanje građana, Zaklada sudjelovanje u kulturi prepoznaje kao područje koje je potrebno poticati i razvijati ravnopravno s kulturnim i umjetničkim izražavanjem. Koncept kulturne demokracije prepoznat je kao važan dio programa i projekata organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, a Zaklada stvara uvjete za uspostavljanje ravnoteže između umjetničkih vrijednosti i slobode izražavanja te osiguravanja pristupa i sudjelovanja u kulturi. Sloboda umjetničkog izražavanja, kao i nastojanje da se postigne veća ravnopravnost između različitih društvenih skupina te stvore temelji za sudjelovanje građana i organiziranih kolektiva u kulturi, kulturnoj politici i različitim procesima donošenja odluka, predstavljaju ključne vrijednosti za procjenu demokratskih standarda suvremenih kulturnih politika, a ujedno su sastavni dio prirode djelovanja udruga i umjetničkih organizacija koje stoga danas predstavljaju važne nositelje kulturnog razvoja i demokratizacije kulture.

Zbog svega navedenoga, Zaklada civilno društvo u suvremenoj kulturi i umjetnosti vidi i kao važnu polugu budućeg oporavka društva nakon globalne krize izazvane pandemijom COVID-19. Uzimajući u obzir pad prihoda organizacija civilnog društva iz javnih proračuna, posebice na lokalnim razinama, ali i niz drugih negativnih učinaka krize na njihov rad, Zaklada prepoznaje važnost svoje uloge u budućem razdoblju za opstojnost, oporavak te daljnju održivost organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti.

Svjesna važnosti djelovanja na svim razinama, Zaklada svoje aktivnosti razvija na lokalnoj i regionalnoj te nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Zaklada "Kultura nova" je u prethodnom strateškom razdoblju (2018. – 2021.) definirala strateški cilj koji je usmjeren na institucionalni razvoj Zaklade jer je u prvim godinama svoga operativnog i programskog djelovanja većinu svojih resursa usmjerila prema rastu i diverzifikaciji programskog djelovanja, a manje je ulagala u razvoj organizacijskih kapaciteta, odnosno u ljudske, materijalne, tehničke, informacijske i prostorne resurse. Zaklada je tako u prethodnom strateškom razdoblju osim unapređenja programskog djelovanja i njegove diverzifikacije, posebnu pažnju posvetila razvoju ljudskih, tehničkih, materijalnih i prostornih resursa. Taj proces izgradnje institucije treba nastaviti i u narednom razdoblju kako bi institucija bila adekvatno kapacitirana za rast programskog djelovanja te nastavila funkcionirati kao transparentna, pouzdana i agilna institucija koja djeluje u skladu s principima održivog razvoja. Pažnju je potrebno usmjeriti i prema povećanju vidljivosti rada Zaklade i temama kojima se bavi jer će time doprinijeti i povećanju legitimiteta organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti i doprinijeti boljem razumijevanju njihove uloge u lokalnom kulturnom razvoju. Zaklada je tijekom godina uspostavila različita partnerstva na domaćoj i međunarodnoj razini, stoga u novom strateškom ciklusu nastavlja produbljivati postojeće suradnje te uspostavljati nove koje će doprinijeti daljnjem jačanju Zaklade u svim aspektima njezinoga rada.    

U cilju izgradnje učinkovite i održive institucije koja će biti otporna na različite unutarnje, ali i vanjske promjene okruženja, Zaklada će se u narednom razdoblju strateški usmjeriti prema izgradnji organizacijskih kapaciteta kroz razvoj ljudskih potencijala, osmišljavanje i uspostavu obrazovne politike za profesionalno usavršavanje zaposlenika Zaklade. Osim toga, Zaklada će se, u skladu sa svojim potrebama, usredotočiti na sustavno povećavanje materijalnih, tehničkih i informacijskih resursa, a od posebne važnosti će biti osiguravanje adekvatnoga uredskoga prostora u javnom vlasništvu koji će odgovarati dugoročnim planovima i potrebama Zaklade.

Povećanje financijskih sredstava podrazumijeva rast prihoda od dijela prihoda od igara na sreću i drugih nagradnih igara te diverzifikaciju financijskih resursa iz drugih, dodatnih izvora koji nisu prihodi od dijela prihoda od igara na sreću i nagradnih igara. Drugi izvori financiranja će omogućiti diverzifikaciju razvojnih i istraživačkih programa, a uspostavljanje suradnje sa sličnim organizacijama te privatnim sektorom omogućit će pokretanje novih tematskih programa podrške. Uvođenje kontrole, praćenja i vanjske evaluacije rada Zaklade osigurat će primjenu sustava kvalitete čime će cjelokupni rad Zaklade biti podignut na još višu razinu.

U kontekstu ubrzane digitalizacije u kulturi te potrebe za digitalizacijom javne uprave, Zaklada će u sljedećem strateškom razdoblju uspostaviti novi Odjel za digitalni razvoj koji će osigurati digitalizaciju operativnog i programskog rada Zaklade.

Zelena transformacija ključni je cilj Europske unije te je i sastavni dio hrvatskog plana oporavka i otpornosti u razdoblju od 2021. do 2026. Zaklada prepoznaje važnost zelene transformacije te će u narednom strateškom razdoblju razviti i implementirati zelene politike kako bi svoje poslovanje prilagodila klimatskim promjenama.

S obzirom na to da je Zaklada u svojim prvim godinama bila usmjerena ponajviše prema online promociji aktivnosti i događanja koje je organizirala i provodila, u narednom razdoblju Zaklada će sustavno raditi na povećanju vidljivosti cjelokupne institucije u javnosti i predstavljanju važne uloge koju ima u kulturnom razvoju te će u tu svrhu osmišljavati i organizirati različita događanja, a ujedno i intenzivirati promociju svojeg djelovanja.

Kako bi se osiguralo pravovremeno i brzo, adekvatno i kvalitetno informiranje zainteresirane javnosti, informacijski i komunikacijski sustavi bit će unaprijeđeni, čime će se unaprijediti i ubrzati svi aspekti operativnog i programskog djelovanja poput administrativnog i financijskog planiranja, poslovanja, kontrole i praćenja, komunikacije s korisnicima, potencijalnim prijaviteljima, svim partnerima i suradnicima te će se posljedično smanjiti birokracija.

U skladu s potrebama praćenja trendova u suvremenoj kulturi i umjetnosti, kulturnoj politici, civilnom društvu i filantropiji, prikupljanja novih informacija i znanja, širenja kontakata te predstavljanja svojega rada i postignuća, kao i otvaranja problemskih i aktualnih tema u navedenim područjima, važno je osigurati sudjelovanje Zaklade na lokalnim, nacionalnim i međunarodnim skupovima. Tako će slijedom dosadašnje prakse Zaklada nastaviti razvijati nova partnerstva te se povezivati s drugim organizacijama u zemlji i inozemstvu s kojima dijeli zajedničke ciljeve i vrijednosti u svrhu razmjene znanja i informacija, pružanja međusobne podrške i osmišljavanja i provedbe zajedničkih projekata i aktivnosti te organiziranja različitih događanja. Prepoznajući važnost suradnji, komunikacije i informiranja, kao i vrijednosti povezivanja s raznolikim organizacijama, Zaklada također nastavlja biti aktivno uključena u rad domaćih i međunarodnih mreža kojih je član, što joj osigurava kontinuiranu komunikacijsku platformu i kvalitetne kanale za susrete, razmjenu ideja, znanja, vještina, iskustva, dogovaranje zajedničkih projekata, suradnje, razmjene programa s drugim članicama i slično. Sudjelovanjem u radu tih mreža Zaklada osigurava dodatni legitimitet i status kojima potvrđuje kvalitetu, vrijednost i važnost svojega rada, ali jednako tako svojim aktivnim uključivanjem u rad mreža doprinosi proizvodnji novih znanja i praksi, sudjeluje u zagovaračkim kampanjama te se usmjerava prema relevantnim agendama u kulturi, kulturnoj politici, civilnom društvu i filantropiji.

Organizacije civilnog društva kontinuirano djeluju u nestabilnim okolnostima i imaju na raspolaganju ograničena sredstava za koja se zbog dominantno projektne logike moraju natjecati svake godine. Takva nestabilnost u financiranju i nedovoljna sredstva utječu na održivost organizacija te otežavaju daljnji rast i profesionalizaciju njihova djelovanja. Dodatni problem predstavlja i primarno financiranje programa, koje uglavnom ne uključuje operativne troškove, kao što su troškovi plaća, naknada za rad menadžera i administratora, troškovi najma ureda, režijski troškovi i slično. Sve te okolnosti utječu na stvaranje nestabilnih i nesigurnih uvjeta rada koji rezultiraju nestandardnim oblicima zapošljavanja i prekarnim radom.

Mobilnost umjetnika i kulturnih profesionalaca danas je inherentna djelovanju u kulturnom sektoru. U Hrvatskoj nema dovoljno izvora za financiranje različitih vrsta mobilnosti u svrhu stvaranja, povezivanja, istraživanja i učenja, odnosno stvaranja dodatnih vrijednosti u postojećem svakodnevnom kulturnom-umjetničkom radu.

Osim nedostatka prostora za rad, produkciju i prezentaciju, civilno društvo u kulturi suočava se s problemom neadekvatnih i/ili nedostupnih prostora za rezidencijalne boravke umjetnika i kulturnih profesionalca.

Sustav ne prepoznaje kao svoj prioritet ni pretprodukcijske i istraživačke procese koji bi trebali prethoditi svakom umjetničkom i kulturnom projektu. Zbog usmjerenosti na proizvode i rezultate, sustav ne podržava u dovoljnoj mjeri sam proces, istraživački i eksperimentalni rad koji su u umjetničkom radu vrlo nepredvidljivi i ne moraju nužno dovesti do ostvarenja planiranih rezultata.

Zelena tranzicija je sastavni dio europskih i hrvatskih politika. Organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti nemaju resurse niti su kapacitirane za prilagodbu svojega svakodnevnog rada klimatskim promjenama te je stoga neophodno stvoriti uvjete za njihovu transformaciju u ovom području.

U hrvatskom sustavu ne postoje izvori financiranja koji bi omogućili kulturnom sektoru, pa tako ni civilnom društvu u suvremenoj kulturi i umjetnosti, pružanje bilo kakve pomoći u kriznim i izvanrednim situacijama izazvanim različitim nepredviđenim situacijama, kao što su prirodne nepogode, bolesti, krađe opreme i slično, kako bi se akterima u kulturi omogućilo da na brži i lakši način odgovore na negativne posljedice takvih situacija.

Nestabilni i nesigurni uvjeti rada otežavaju opstanak aktera u sektoru, a dodatno doprinose različitim oblicima samoizrabljivanja te sagorijevanju u radu. Iako se o tim aspektima sve više raspravlja u javnom prostoru, uz nedovoljna financijska sredstva za rad organizacija, ne postoje ni posebni programi kroz koje bi se nastojalo unaprijediti uvjete rada.

S obzirom na specifičnosti ovog polja kulturni profesionalci i umjetnici najčešće znanja stječu "učenjem kroz djelovanje", a u nedostatku visokoobrazovnih programa u području upravljanja i menadžmenta u kulturi i kulturnih politika, akteri se obrazuju izvan akademske zajednice ili izvan zemlje.

U skladu s navedenim, jedan od ključnih zadataka Zaklade je nadvladati određene prepoznate nedostatke postojećeg sustava financiranja i pružiti podršku civilnom sektoru u suvremenoj kulturi i umjetnosti te na taj način kontinuirano doprinositi jačanju otpornosti i stabilnosti organizacija civilnog društva, kao i izgradnji i jačanju njihovih sposobnosti za razvoj suvremene kulture i umjetnosti kroz unapređenje uvjeta rada i poticanje razvoja novih programa.

U cilju unapređenja uvjeta rada udruga i umjetničkih organizacija koji će direktno utjecati na podizanje kvalitete njihova programskog djelovanja, Zaklada osigurava financijsku i stručnu podršku koja je u sustavu nedostatna, ne postoji i/ili ne zadovoljava na adekvatan način postojeće potrebe organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti. U tu svrhu Zaklada razvija različite oblike programa podrške kroz koje može na što kvalitetniji način odgovoriti na prepoznate potrebe organizacija. Osim pružanja podrške za operativne troškove organizacija za produkciju, distribuciju ili vođenje prostora za kulturu i umjetnost, Zaklada svoje aktivnosti usmjerava i prema pružanju podrške za mobilnost u kulturi, rezidencije u kulturi, umjetnička istraživanja i zelenu tranziciju. U nedostatku financijskih sredstava, a u cilju pružanja što sveobuhvatnije podrške organizacijama civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, Zaklada će osmisliti i provoditi program nemonetarne podrške koji također može doprinijeti održivom razvoju organizacija i jačanju njihovih sposobnosti za razvoj suvremene kulture i umjetnosti. Uspostavom Fonda za pomoć u kriznim situacijama stvorit će se novi izvor za pružanje potpore u nepredviđenim i izvanrednim situacijama u kojima se mogu naći organizacije kao posljedica prirodnih nepogoda, bolesti, krađe ili oštećenja opreme i drugih kriznih situacija kako bi se organizacijama omogućilo da na brži i lakši način odgovore na negativne posljedice takvih situacija.

Zaklada će kroz uspostavu novog programa za bolje uvjete rada kroz različite vrste aktivnosti koje će provoditi i u suradnji s organizacijama civilnog društva adresirati probleme poput samoizrabljivanja, sagorijevanja, nepravedne naknade za rad i slično te na taj način doprinositi unapređenju uvjeta rada.

U cilju unapređenja kapaciteta organizacija civilnog društva odnosno unapređenja njihovih znanja i vještina u području rada u kulturi, Zaklada će nastaviti s provedbom različitih pojedinačnih programa te uspostaviti novi višemjesečni obrazovni programe u područjima kulturnog menadžmenta, upravljanja u kulturi, kulturnih politika, autorskog prava, zagovaranja, zelene tranzicije, javne komunikacije, sudjelovanja u kulturi i slično. Ti će programi objediniti stjecanje elaboriranoga teorijskog znanja i praktičnog iskustva i time kulturnim radnicima u civilnom sektoru u kulturi omogućiti profesionalno napredovanje, ostvarenje obrazovnih ambicija i daljnju motivaciju za djelovanje i sveukupno doprinijeti razvoju ljudskih potencijala u ovom sektoru. Pružanjem podrške za profesionalno usavršavanje Zaklada će stvoriti prilike za sudjelovanje u obrazovnim programima i edukacijama koje provode druge organizacije u Hrvatskoj ili inozemstvu.

Zaklada će također razviti okvir kroz koji će poticati razmjenu znanja i vještina između organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti te i na taj način doprinositi njihovom neformalnom povezivanju i jačanju kapaciteta.  

Kulturna sfera u Hrvatskoj određena je institucionalnim oblicima kojima je opstojnost zagarantirana zakonskim okvirom, bez obzira na kvalitetu njihova operativnoga i programskog djelovanja. Provođenje kulturne politike tzv. pristupom odozgo , vođene političkim odlukama i koncentrirane u rukama ograničenog broja stručnjaka te utemeljene u centraliziranom, hijerarhiziranom i birokratiziranom modelu, posebno na lokalnim razinama, ograničava sudjelovanje različitih dionika u kulturnom razvoju kao i dostupnost i pristup kulturi. Za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva od presudne važnosti se pokazuje provedba sustavnih i kontinuiranih politika koje će jačati ovaj sektor i kroz njegovu suradnju s drugim akterima. Unatoč sve većoj važnosti mreža i izgradnji različitih suradničkih platformi na međunarodnoj razini, u domaćim uvjetima još uvijek ne postoje mjere koje su primarno namijenjene poticanju dugoročnog povezivanja i suradnje između organizacija koja nadilazi okupljanja u projektne konzorcije.  

Djelujući u različitim disciplinama i surađujući s mnogobrojnim sektorima, za organizacije civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti su pomaci i unapređenja u kulturnoj politici kao i drugim relevantnim politikama od velikoga značaja. Reformski zahvati koji će anticipirati potrebe onih koji aktivno ili pasivno sudjeluju u kulturi i umjetnosti u kontekstu nestabilnog i prekarnog rada, odnosno koji će uvažiti pluralizam pristupa i raznolikost izričaja, neophodni su u budućem kulturnom razvoju.

Mrežni model organiziranja omogućava učinkovito djelovanje, brz protok informacija i prijenos ideja u konkretne akcije te nudi niz pogodnosti koje unapređuju suradnju između organizacija (horizontalna struktura, učinkovitost zajedničkog rada, učenje, prijenos znanja, stručnost, podrška između članova, ekonomično iskorištavanje resursa), zbog čega predstavlja važan način povezivanja u području civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti kojim se organizacije, članice mreža, osnažuju za samostalno djelovanje. Kako bi se osigurao održiv i učinkovit razvoj suradničkih platformi, Zaklada pruža podršku za razvoj dinamičnih, samoorganiziranih i dugoročnih suradničkih platformi koje će proizvoditi nova znanja i prakse, a ne samo razmjenjivati postojeće te kroz podršku unapređuje suradnju i povezivanje organizacija različitih disciplina, sektora i teritorija.

U nastojanju da odgovori na nove izazove i potrebe u sektoru kulture, Zaklada stvara poticajno okruženje za razvoj kulture, civilnog društva i drugih relevantnih politika. Suvremeni trendovi u području kulturne politike, ali i drugih javnih politika sve više računaju na aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih strana u procesima diskusija i donošenja odluka čime se unapređuju ovi procesi i osigurava rast povjerenja i utjecaja. Na taj se način stvara okvir za produktivnije kulturne politike koje doprinose poticanju, modernizaciji i demokratizaciji kulturnog života. Budući da kultura igra važnu ulogu u razvoju zajednica i da predstavlja izrazito kompleksno i dinamično područje, veliki je izazov uspostaviti tip politike koji će reagirati na brzi razvoj kulture i osigurati njezinu adaptaciju na stalne promjene. U vremenima promjena i financijskih kriza, kada se državni proračuni za kulturu i umjetnost smanjuju, kada se o kulturi govori ekonomskim jezikom i mjeri se njezina produktivnost, potrebno je zaštiti kulturu kao polje od javnog interesa, usredotočiti se na njezinu društvenu i nematerijalnu vrijednost. U cilju promišljanja i iznalaženja potencijalnih odgovora na navedene suvremene trendove, osmišljavanja novih modela ustanova, upravljanja i financiranja u kulturi te davanja poticaja daljnjim procesima samoorganiziranja u kulturi, Zaklada zagovara implementaciju pozitivnih promjena u polju kulturne politike, aktivno doprinosi ukupnom kulturnom razvoju te vodi prema uspostavljanju i funkcioniranju participativne, inkluzivne i demokratske kulturne politike.

Kroz operativno djelovanje Zaklada se aktivno uključuje u različite procese oblikovanja kulturnih politika na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi potaknula promjene u kulturnim politikama te poticala razvoj inovativnih kulturnih politika. Kako bi postigla navedene ciljeve, Zaklada uz pružanje financijske podrške, organizira različita događanja, osmišljava i realizira raznolike projekte i aktivnosti te provodi analize i istraživanja. U nastojanju da doprinese razvoju drugih srodnih područja, a što može imati pozitivne učinke na stvaranje poticajnog okruženja za civilni sektor u kulturi, Zaklada sudjeluje i u različitim procesima oblikovanja politika u područjima civilnog društva, zakladništva i drugim srodnim područjima. Na te načine Zaklada doprinosi uvođenju načela, pravila i mehanizama sudjelovanja, zastupanja i odgovornosti svih u formiranju, odlučivanju i provedbi kulturnih politika, u cilju stvaranja konkretnog i usklađenog doprinosa nužnim promjenama u kulturnom sustavu, kao i razvoja inovativnih kulturnih politika, ukazujući na rješenja koja će omogućiti bolju budućnost ne samo civilnog već i cjelokupnog kulturnog sektora u Hrvatskoj.  

Sve veće promjene u formalnom sustavu obrazovanja posljedica su ubrzanih transformacija na suvremenoj pozornici rada, usmjerenja na potrebe tržišta i stvaranja ponajprije materijalnih, a sve manje društvenih, simboličkih i kulturnih vrijednosti. U takvim okolnostima sve je veći pritisak na obrazovanje u područjima umjetnosti te društvenim i humanističkim znanostima za koje se stvara javna percepcija kao tržišno neisplativih i time nepotrebnih znanja. Osim toga, tradicionalan i zastarjeli pristup u sustavu formalnog obrazovanja posebno dolazi do izražaja u umjetničkom te društvenom i humanističkom području u kojima svjedočimo nedostatku sadržaja iz kritičkih umjetničkih praksi, suvremene kritičke teorije, kulturnog menadžmenta i kulturne politike. Širenje navedenih znanja i vještina među različitim korisničkim grupama kroz cjeloživotno obrazovanje, a posebice neformalne programe naobrazbe koje provode organizacije civilnog društva, od posebne je važnosti, pa je za njih potrebno osigurati sustavnu podršku.

Unatoč sve većoj pažnji koja se usmjerava prema istraživanju, čitanju i tumačenju umjetničkog i kulturnog djelovanja izvan dominantnih obrazaca, najčešće od strane samih protagonista, još uvijek ne postoji kontinuirana podrška za artikulaciju raznolikih razvojnih procesa, ključnih problema i postignuća organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti, umjetnika ili specifičnih umjetničkih i kulturnih područja, kao ni njihovog kontekstualnog djelovanja i uloge u kulturnom i umjetničkom životu određene sredine.

U Hrvatskoj i danas u području kulture nedostaju analize, studije, statistički izvještaji i istraživanja koji bi dali pregledne kulturne statistike, sveobuhvatne podatke o zapošljavanju u kulturi u svim sektorima (javni, privatni i civilni), izdacima i financiranju, sudjelovanju u kulturnim aktivnostima i slično. O važnosti poduzimanja istraživačkih pothvata govori se i na europskoj razini, pa studija "Ekonomija kulture u Europi" ⁴⁵ (KEA, European Affairs (2006.) The Economy of Culture in Europe. Study prepared for the European Commission.  Dostupno na: http://ec.europa.eu/culture/library/studies/cultural-economy_en.pdf [18/06/2018].) u svom zaključnom dijelu formulira i niz preporuka, među kojima ističe važnost studioznog sakupljanja podataka o značaju kulturnog sektora u Europi. Izostanak sustavnog istraživanja kulturnih i umjetničkih praksi izvan dominantnih matrica onemogućava kreiranje dugoročnih strategija djelovanja udruga u kulturi i umjetničkih organizacija, otežava razumijevanje kompleksnosti kulturnog sustava, što u okviru kulturne politike dovodi do polarizacije cjelokupnog kulturnog polja koje se i dalje najčešće svodi na suprotstavljene pozicije između javnih kulturnih institucija i organizacija civilnog društva, a u novije vrijeme sve češće i s poduzetnički orijentiranim pothvatima koji su ključni nositelji kreativnih industrija. Nedostatak podataka okupljenih na jednom mjestu, kao i izostanak kritičkih refleksija i teorijskih promišljanja i sustavnih analiza o kulturnom i umjetničkom djelovanju predstavljaju svojevrstan problem i za svako buduće istraživanje te otežavaju aktualne rasprave unutar područja kulturne politike. Stoga je u svrhu razvoja znanja o civilnom sektoru u kulturi, ali i osiguravanja kvalitetnijih uvjeta njegova održivog razvoja, potrebno provoditi istraživanja o različitim temama i problemima te stvarati analitičku podlogu za praćenja, vrednovanja i unapređenja u području kulture.

S obzirom na to da obrazovanje u kulturi i umjetnosti predstavlja imperativ kulturnog i umjetničkog razvoja svake zajednice, a ujedno je i snažna podloga za sveukupni društveni razvoj, jedan od ključnih izazova u oblikovanju kulturnih politika predstavlja i pristup obrazovnim programima koji obuhvaćaju umjetnost i kulturu. U cilju stvaranja programa koji će odgovoriti na potrebe raznolike publike te osmišljavanja programa koji će pružiti alternativne obrazovne formate za promicanje kulture i umjetnosti, važno je osmisliti inovativne modele, planove i programe obrazovanja u kulturi te stvoriti podlogu za njihovo sustavno provođenje. Zaklada će provoditi postupak pružanja sustavne podrške u planiranju i osmišljavanju te vođenju različitih obrazovnih aktivnosti organizacija civilnog društva koje će stvarati funkcionalna znanja, vještine, tehnike i metode dostupne zainteresiranoj javnosti, čime će se dugoročno osigurati učinkovitost kulturnog i umjetničkog djelovanja i njegova uspješnost u sudjelovanju u daljnjem društvenom razvoju.

U svrhu osiguravanja stabilnijih i kvalitetnijih uvjeta za dokumentiranje i tumačenje djelovanja pojedinih organizacija, umjetnika ili specifičnih umjetničkih i kulturnih područja koji nisu na adekvatan i/ili dostatan način istraženi i zabilježeni, a koji su značajni za razvoj određenog umjetničkog i kulturnog područja te sredine u kojoj djeluju ili su djelovali, Zaklada nastavlja osiguravati podršku za bilježenje suvremenog umjetničkog i kulturnog djelovanja koje ostaje kao nasljeđe budućim generacijama.

U kulturnom sustavu općenito, pa tako i u dijelu koji se odnosi na civilni sektor u kulturi, izostaje analitička podloga koja bi predstavljala temelj za analize i daljnja promišljanja unapređenja cjelokupnog sustava. Stoga je potrebno provoditi sveobuhvatna istraživanja i vrednovanja u kulturi općenito i civilnom sektoru u kulturi te na taj način proizvoditi informacije na temelju kojih će biti moguće učiti, donositi odluke, definirati daljnje djelovanje, nova promišljanja i tumačenja postojećih uloga i značaja kulture. Zaklada nastavlja u narednom razdoblju provoditi raznolika istraživanja te pratiti i vrednovati podržane programe i projekte kako bi dobila adekvatan uvid u potrebe civilnog sektora u kulturi. Na taj način Zaklada nastavlja doprinositi kreiranju dugoročnih strategija u području kulture i civilnog društva, donošenju odluka na temelju relevantnih pokazatelja i realnog stanja te argumenata proizašlih iz relevantnih i aktualnih podataka i izrađenih preporuka. Time će dati doprinos razumijevanju kompleksnosti ovog polja i umanjiti nerazumijevanje između pojedinih disciplina, područja i sektora te stvoriti podlogu za razvijanje i unapređenje Zakladinih aktivnosti u okviru programa podrške.

Kao jedna od reakcija i kritika na nesposobnost različitih paradigmi kulturnih politika da odgovore na sve veće potrebe uključivanja građana i raznolikih društvenih grupa u kulturu, 1970-ih godina aktualizira se kulturna demokracija, paradigma kulturne politike koja omogućava svim društvenim grupama, bez uvjetovanja postizanja umjetničke izvrsnosti ili ekonomske isplativosti, da se kulturno izražavaju i da za svoju kulturnu praksu dobiju podršku. Još od kraja 1980-ih kulturna demokracija se u nastojanju da osigura zaštitu kulturne raznolikosti i prava, proširila prema konceptu kulturnog razvoja. Idejom kulturnog razvoja nastojali su se prevladati hijerarhijski i homogenizirajući aspekti demokratizacije kulture, kao i efekti globalne ekonomije. Ta su nastojanja 2005. artikulirana kroz UNESCO-ovu Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja. Paradigma kulturne demokracije je u posljednjem desetljeću nadopunjena idejom zajedničke kulture čime je ranija zamisao osnaživanja građana da se aktivno uključe u polje kulturnih politika nadograđena sudjelovanjem kolektiva i građana u donošenju odluka ⁴⁶ (Za više vidi: Bonet, L. i Négrier, E. (2018.) "The participative turn in cultural policy: Paradigms, models, contexts". Poetics 66. Str. 64 – 73.).

U opisanom kontekstu, pristup kulturi i dostupnost kulture danas predstavljaju vrlo aktualne teme u diskursu kulturne politike u Europi, ali i šire. Pitanje sudjelovanja građana ima dugu tradiciju u području kulture i umjetnosti u različitim geopolitičkim okruženjima, "pravo na kulturu" dio je Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.), a sudjelovanje građana neodvojivo je od koncepata kulturne demokracije. Unatoč tome mnogi podaci ukazuju na elitističku viziju kulture i isključenost velikog dijela stanovništva iz sudjelovanja u kulturi zbog niza fizičkih, psiholoških, ekonomskih i društvenih prepreka. Kao jedan od odgovora kulturne politike europskih zemalja na ove izazove, kao i ubrzani informacijski i tehnološki razvoj te promjene u ekonomskom i društvenom okruženju, pronađen je u konceptu "razvoja publike", a ovaj trend potvrđuje i studija o razvoju publike ⁴⁷ (Bollo, A. Et al. (2017.) Study on Audience Development - How to place audiences at the centre of cultural organisations. Brussels: European Commission. Dostupno na mrežnoj stranici: http://engageaudiences.eu/2017/04/21/audience-development-study-how-to-place-audiences-at-the-centre-of-cultural-organisations-in-launched/ (16. 5. 2018.).) koju je naručila Europska komisija za potrebe kreiranja budućih javnih poziva u okviru Programa Europske unije Kreativna Europa .

Iako su principi demokracije i ljudskih prava prisutni kao dio horizonta u retorici kulturne politike, u njezinoj praksi postoji kronični nedostatak čitavog spektra glasova koji će održati i podržati demokraciju kroz otvorenije, fleksibilnije, društveno odgovornije i inkluzivnije strukture sudjelovanja u upravljanju i donošenju odluka. Stoga u okviru pitanja sudjelovanja u kulturi koncept kulturne demokracije stavlja fokus na sudionički pristup, odnosno aktivnu uključenost građana. Sudionički pristupi omogućavaju društvu istraživanje mogućnosti otklona od hijerarhijskih modela prema onima temeljnima na dijeljenju odgovornosti i sudjelovanju u procesima donošenja odluka. U tom kontekstu se ključni izazovi kulturne demokracije odnose na granice između javnosti i profesionalnog okruženja, prepoznavanja kreativnosti građana u umjetničkoj produkciji te uključivanja građana, laika u umjetničke i upravljačke odluke.

U cilju uspostavljanja praksi sudjelovanja u kulturi kao dugoročnih, strateških i dinamičnih procesa koji će zahvatiti cjelokupnu organizaciju i obuhvatiti aktivnosti kojima se unapređuju i produbljuju odnosi s postojećom publikom te razvijaju pristupi prema novoj publici, Zaklada nastavlja osiguravati podršku organizacijama za razvoj praksi sudjelovanja u kulturi. Nastavno na to, a uzimajući u obzir činjenicu da je riječ o aktivnostima koje zahtijevaju specifične kompetencije i organizacijsku predanost, Zaklada sudjeluje u procesima unapređenja strategija i metodologija za organizacijsku transformaciju koje će pomoći i manjim organizacijama da prilagode svoje djelovanje i u fokus interesa uz umjetničke sadržaje stave prakse sudjelovanja u kulturi koje će biti komplementarne umjetničkom programu.

Demokracija u kulturnoj politici uključuje konkretne implikacije na procese donošenja odluka, pa se stoga sudionički pristupi, kao koncept koji omogućuje građanima uključivanje u proces donošenja odluka, vidi kao jedan od mogućih pristupa. Načelo sudjelovanja u razvoju kulturne politike i kulturnog upravljanja podrazumijeva najvišu razinu sudjelovanja temeljenu na ideji decentralizacije struktura moći, tj. na uspostavljanju viših demokratiziranih modela koji se temelje na podjeli odgovornosti i zajedničkom donošenju odluka. Iako sudionički pristupi nisu novina u kontekstu razvoja, oni u području kulture i kulturne politike još nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati kao koncept koji je ključan za sudjelovanje u kulturi, razvoj kulturne demokracije te afirmaciju kulturne raznolikosti i kulturnih prava. Zaklada stoga kroz svoje djelovanje doprinosi afirmaciji i stvaranju pozitivnog okruženja za razvoj sudioničkih pristupa kojima otvara brojne putove za nove, otvorenije i participativnije horizonte kulturnog razvoja.  

S obzirom na to da kultura i umjetnost danas imaju sve veću važnost u društvenom razvoju i razumijevanju društvenih odnosa i promjena, odnosno da nisu samo puki odraz društva, već polja koja kroz procese sudioničke umjetničke prakse reagiraju na promjene u društvu i koja u određenoj mjeri mogu utjecati na društvene trendove i pozitivne promjene, Zaklada će davati podršku za raznolika eksperimentiranja i istraživanja, osmišljavanja i uspostavljanja novih oblika umjetničke "društvene prakse" koja nastaje u direktnoj interakciji i razmjeni s lokalnom zajednicom. Nadalje, u partnerstvu s drugim sektorima i područjima, Zaklada će razvijati tematske programe podrške koji će umjetnicima i kulturnim profesionalcima koji djeluju u organizacijama civilnog društva dati priliku da kreiraju umjetničke sadržaje koji doprinose boljitku različitih društvenih skupina u različitim područjima i kontekstima. Zaklada će također doprinositi većoj vidljivosti i razumijevanju važnosti uloge kulture u procesima postizanja društvenih promjena.

STRATEGIJE DJELOVANJA

Kako bi ostvarila definiranu viziju i misiju, Zaklada će u svom radu u narednom četverogodišnjem razdoblju od 2022. do 2025. godine primjenjivati sljedeće strategije djelovanja:

 Raznolikost djelovanja: diverzifikacija programa i resursa

Zaklada će u četverogodišnjem razdoblju razvijati nove programe podrške te razvojne i istraživačke programe i projekte Zaklade kako bi kroz obje metode djelovanja osigurala kvalitetnije uvjete rada organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti i na taj način umanjila postojeće nedostatke unutar kulturnog sustava koji priječe stabilan i održiv razvoj ovog sektora. U cilju osiguravanja stabilnosti svojega djelovanja, osiguravanja institucionalne stabilnosti, boljeg razumijevanja okruženja, ali i osiguravanja predviđenog programskog razvoja i rasta, Zaklada će kontinuirano raditi na diverzifikaciji programa i svih resursa (financijskih, ljudskih, materijalnih, tehničkih, informacijskih, prostornih itd.).

 Utjecaj na relevantne politike

U cilju poboljšanja uvjeta kulturnog razvoja, posebno u poljima razvoja legislative, upravljanja i financiranja, razvoja profesionalnih standarda civilnog sektora u kulturi, osiguranja poticajnog okruženja za kulturni razvoj i razvoj organizacija civilnog društva u suvremenoj kulturi i umjetnosti kao i osiguravanja boljeg statusa organizacija u društvu i javnosti, Zaklada će provoditi različite aktivnosti kojima će nastojati samostalno i u partnerstvu utjecati na oblikovanje relevantnih politika u području kulture, civilnog društva, filantropije i drugih srodnih područja.

 Razvoj partnerstava i umrežavanje

Izgradnja partnerstava te umrežavanje sa sličnim organizacijama prepoznata je kao ključna vrijednost djelovanja u kulturi, civilnom društvu i filantropiji. Suradnja s različitim partnerima iz zemlje i inozemstva doprinosi razvoju organizacije u različitim segmentima i predstavlja ključnu infrastrukturu koja podržava profesionalizaciju rada, zadovoljava potrebu povezivanja s drugim kolegama sličnih interesa, podiže vidljivost i prepoznatljivost organizacije, razvija kapacitete za zagovaranje i stvara kvalitetnu podlogu da se kroz zajedničko djelovanje utječe na kulturne politike i druge relevantne politike. Zaklada će u narednom razdoblju nastaviti razvijati različita partnerstva i aktivno sudjelovati u radu mreža u okviru svojeg programskog i operativnog rada te na taj način ostvariti kontinuitet u provedbi koordiniranih i kompleksnih aktivnosti izvan svojeg institucionalnog okvira u sferi različitih tema relevantnih za svoj rad, poput važnosti uloge civilnog društva za razvoj raznolikosti kulturnih izričaja, unapređenja uvjeta rada u kulturi, zelene tranzicije, digitalnog razvoja itd.      

 Razvoj sustava kvalitete i transparentnost djelovanja

Razvoj sustava kvalitete i transparentnost djelovanja strateška su opredjeljenja organizacije, a razvijaju se u svim segmentima djelovanja Zaklade, kroz programsko i operativno djelovanje. Stoga ova strategija djelovanja predstavlja temelj i okvir za sve druge odabrane strategije čime ih usmjerava prema najvišim razinama načina djelovanja, ali i postignuća. Dugoročna usmjerenost prema ovoj strategiji djelovanja i njezina primjena osigurat će prepoznatljivu kvalitetu i visoki standard djelovanja Zaklade. U narednom razdoblju Zaklada će certificirati svoje djelovanje u skladu sa standardima kvalitete. Zaklada će također nastaviti razvijati interne procedure postupanja s podacima, dokumentima i svim drugim relevantnim aktima, unapređivati postupke provođenja pojedinih aktivnosti te javnosti osiguravati pristup informacijama.

FINANCIJSKA STRATEGIJA

Zaklada je u analizi financijske strategije razmotrila sljedeće elemente:

 razinu, strukturu i dinamiku prihoda

 razinu i strukturu rashoda poslovanja

 razinu i strukturu rashoda za programe podrške te razvojne i istraživačke programe i projekte Zaklade

 financijske rezultate

 investicije financijskih sredstava: smjernice i menadžment novčanog tijeka

 učinkovitost financijskoga menadžmenta: izrada financijskoga plana, praćenje izvršenja i kontrola, izvještavanje i računovodstvo

 procjenu ekonomičnosti: financijska analiza  

 reviziju i financijsku transparentnost

Navedena analiza pokazala je da se sljedeći elementi moraju uključiti u plan:

 osigurati druge izvore financijskih sredstava u ukupnom godišnjem prihodu i razvijati samofinanciranje

 osigurati stabilnost rashoda poslovanja

 povećati rashode za programe podrške te razvojne i istraživačke programe i projekte Zaklade

 održati osnovnu imovinu u iznosu od 100.000,00 kn

 provesti procjenu ekonomičnosti pojedinih aktivnosti organizacije

 redovno provoditi sustav financijske revizije

Financijski plan za razdoblje 2022. – 2025.

Kako bi se u narednom četverogodišnjem razdoblju od 2022. do 2025. godine ostvarili definirani strateški i posebni ciljevi te proveli glavni programi i aktivnosti, potrebno je za svaku proračunsku godinu osigurati financijska sredstva iz više različitih izvora prema sljedećem planu.

GODIŠNJI OPERATIVNI I FINANCIJSKI PLANOVI

Zaklada će za svaku godinu tijekom četverogodišnjeg razdoblja donositi operativni plan u kojem će detaljnije utvrditi aktivnosti, rokove, strategije djelovanja, uvjete i kriterije za provedbu aktivnosti, potrebne resurse i ciljeve koji se time postižu. Aktivnosti predviđene operativnim planovima trebaju biti utemeljene u godišnjim financijskim planovima Zaklade koji će se također usvajati svake godine.

PRAĆENJE, ANALIZA I VREDNOVANJE PROVEDBE TE IZVJEŠTAVANJE

Na kraju svake godine tijekom provedbe Strateškoga plana 2022. – 2025. Zaklada će izvršiti analizu aktivnosti i rezultata u prethodnoj godini i na temelju tih saznanja unaprijediti djelovanje i unijeti promjene/prilagodbe u operativnom i financijskom planu za narednu godinu. Krajem četverogodišnjeg razdoblja Zaklada će kroz javno savjetovanje izvršiti vrednovanje provedbe Strateškog plana u razdoblju od 2022. do 2025. godine te prikupiti prijedloge za sljedeće strateško razdoblje. Na temelju tih rezultata Zaklada će unaprijediti djelovanje u idućem višegodišnjem razdoblju, a ujedno će prikupljeni komentari i prijedlozi poslužiti za izradu novog Strateškog plana.

Impresum

Strateški plan Zaklade "Kultura nova" 2022. – 2025.

Izdavač:

Zaklada "Kultura nova", Gajeva 2/6, 10000 Zagreb

t/f: 01 553 2778

e: info@kulturanova.hr

w: www.kulturanova.hr

Za izdavača: Dea Vidović

Urednica: Dea Vidović

Priredili: Dea Vidović, Danijela Šavrljuga Todorović, Marijana Jurčević, Tamara Zamelli, Ines Vanjak i Ljerka Jakšić

Zagreb, 2022.