I. USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) sadrži odredbe kojima se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskopravnim sporovima. Kvalitetnim uređenjem pravila parničnog postupka uz istovremeno jednako važnu kvalitetnu organizaciju pravosuđa, u okviru provođenja parničnog postupka osigurava se brzo, kvalitetno i učinkovito ostvarivanje prava svih osoba i poslovnih subjekata na sudsku građanskopravnu zaštitu te se jamči pravna sigurnost.

Razlozi ovih izmjena i dopuna ZPP-a proizlaze iz potrebe da se u okviru kontinuiranog unaprjeđenja sustava ostvarivanja građanskopravne zaštite uređuju pravila parničnog postupka u okviru nacionalnog propisa. Također, s obzirom na to da je Republika Hrvatska država članica Europske unije postoji potreba i za osiguravanje provedbe propisa Europske unije. Pored navedenog, u novijoj povijesti sve države svijeta, pa tako države članice Europske unije i Republika Hrvatska kao jedna od njih, sudionice su ubrzanih procesa digitalizacije društva u svim njegovim segmentima, tako i u segmentu pravosuđa. Na već ubrzani proces digitalizacije pravosuđa dodatno je utjecalo i nastupanje posebnih okolnosti uslijed pandemije novog koronavirusa koja je 2020. iznenada pogodila svijet. U svrhu ublažavanja ekonomskih i društvenih posljedica pandemije, na razini Europske unije uspostavljen je poseban instrument s pratećim financijskim sredstvima, koji državama članicama treba osigurati ubrzan gospodarski oporavak te digitalnu transformaciju radi održivijeg razvoja te veće otpornosti društva i gospodarstva na buduće krize. U okviru navedenog nastao je Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.-2026. koji obuhvaća reformu „Povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava za veće povjerenje građana“ kojom je predviđena reforma parničnog postupka uz ostalo i kroz daljnju digitalizaciju pravosuđa, kao i kroz osnaživanje postojećih te uvođenje novih procesnih instituta u svrhu ubrzanja parničnog postupka.

Predloženim izmjenama i dopunama ZPP-a nastoji se uspostaviti normativni, tehnološki i organizacijski okvir koji će doprinijeti smanjenju broja neriješenih predmeta i skraćivanju trajanja parničnih postupaka te usmjerenju na transparentno i učinkovito upravljanje pravosudnim sustavom. Izmjenama i dopunama provode se reformske mjere C2.5. R1 - Povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava za veće povjerenje građana, a koje reformske mjere proizlaze iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. u dijelu koje se odnose na reformu parničnog postupka koja se bazira na održavanju ročišta na daljinu, uvođenju obveznog tonskog snimanja rasprave, uređenju postupka u sporovima male vrijednosti kao u pravilu pisanog postupka i propisivanju rokova za okončanje postupka na pojedinoj instanci suđenja.

Uvođenjem obveznog tonskog snimanja ročišta, detaljnijim uređenjem ročišta na daljinu i uvođenjem plana upravljanja postupkom ostvaruje se nova metodologija rada u vođenju sudskih postupaka i njihove koncentracije, jača se procesna disciplina svih sudionika te se olakšava rad sucima uz značajne uštede na radnom materijalu. Sve navedeno uvelike utječe i na veću transparentnost parničnih postupaka.

U postupcima u sporovima male vrijednosti dokazivanje se u najvećoj mjeri provodi uvidom u isprave, a tek iznimno saslušanjem stranaka ili svjedoka. Stoga će propisivanje održavanja ročišta u ovoj vrsti postupaka samo u iznimnim slučajevima utjecati na brže rješavanje predmeta, smanjenje troškova postupka te u cjelini na učinkovitiji rad sudova.

Propisivanjem rokova u kojima prvostupanjski i drugostupanjski sudovi moraju okončati postupak odnosno rokova u kojima Vrhovni sud Republike Hrvatske mora donijeti odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije te o odluku o reviziji, rezultirat će poticanjem sudaca koji upravljaju postupkom da svojim pravovremenim odlukama i postupanjem utječu i na ostale sudionike postupka.

Cilj izmjena i dopuna ZPP-a je osuvremenjivanje parničnog postupka u cjelini, a to se ogleda i u sprječavanju pojave ''odluka iznenađenja'', odnosno odluka preinačenih po žalbi na temelju nove pravne ocjene spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Nadalje, planom upravljanja postupkom potiče se proaktivniji pristup suda rješavanju predmeta, dok stranke dobivaju osjećaj izvjesnosti, tj. predvidivosti tijeka i okončanja postupka. Uvodi se i nezakonit dokaz kao institut koji je kao potreba parničnog postupka problematizirana već dugi niz godina.

U cilju unificiranja i pojednostavljenja revizijskog postupka izmijenjene su odredbe o revizijskom postupku. Prema novom uređenju revizijski postupak se uvijek pokreće prijedlogom za dopuštenje revizije, čime je dokinut raniji paralelizam između podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i podnošenja revizije iz razloga previđenih člankom 382.a. Ovim se izmjenama nastojalo istaknuti primarnu svrhu revizije, a to je odlučivanje o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

Posljednjom novelom ZPP-a iz 2019. uveden je institut oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava. S ciljem poticanja češćeg korištenja ovog instituta, kao posebno važnog za ujednačavanje sudske prakse, redefiniran je dio odredbi na način da se taj postupak može pokrenuti, kako na prijedlog suda, tako i na prijedlog stranaka i umješača. Pojednostavljen je i postupak povodom samog prijedloga za pokretanje oglednog postupka te je proširen sastav vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji odlučuje u oglednom postupku u svrhu zauzimanja usuglašenijeg stava te osiguravanja veće pravne snage te odluke.

U vezi s usklađivanjem propisa s pravnim poretkom Europske unije, razlog izmjena i dopuna je potreba da se izmjene i dopune provedbene odredbe u dijelu ZPP-a koji uređuje europske parnične postupke, a s obzirom da je Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (»dostava pismena«), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10. 12. 2007.) preinačena Uredbom (EU) br. 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.), dok je Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27. 6. 2001.) preinačena Uredbom (EU) br. 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.).

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Sredstva za provedbu ovoga Zakona planirana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za razdoblje 2022.-2024., na razdjelu 109 - Ministarstvo pravosuđa i uprave, u limitima ukupnih rashoda utvrđenih Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2022.-2024., u okviru redovnih aktivnosti pravosudnih tijela, osim za odredbe kojima se propisuje obvezno tonsko snimanje ročišta. Sredstva potrebna za provedbu tih odredbi, u ukupnom iznosu 55.000.000 kuna, odnose se na opremanje općinskih, županijskih, trgovačkih sudova i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske za tonsko snimanje ročišta te edukaciju sudaca i službenika, a osigurat će se preraspodjelom u okviru razdjela 109 - Ministarstvo pravosuđa i uprave u limitima ukupnih rashoda utvrđenih Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za 2023. i 2024.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

Tekst prijedloga zakona dan je u obliku Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.) u članku 1.a podstavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„- Uredba (EU) br. 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.), u daljnjem tekstu: Uredba 2020/1784;

- Uredba (EU) br. 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.), u daljnjem tekstu: Uredba 2020/1783;“.

Članak 2.

U članku 5. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„U mjeri u kojoj je to potrebno, sud će omogućiti strankama da se izjasne o pravnim shvaćanjima suda koja se odnose na predmet spora.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Iza dosadašnjeg stavka 2. koji postaje stavak 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj ocjeni spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.“.

Članak 3.

Naslov iznad članka 27. i članak 27. brišu se.

Članak 4.

U članku 34.b stavku 1. točki 1. riječi: „obrtnika, u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim“ zamjenjuju se riječima: „fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću,“.

U točki 5. riječi: „u povodu tog stečajnog postupka“ zamjenjuju se riječima: „u povodu stečajnog i predstečajnog postupka“.

Članak 5.

U članku 34.d stavku 1. točki 2. iza riječi: „odlučuje o“ dodaju se riječi: „prijedlogu za dopuštenje revizije i“.

Iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:

„odlučuje u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava,“.

Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 4. i 5.

Članak 6.

U članku 41. stavku 3. riječi: „ U povodu revizije sudovi odlučuju“ zamjenjuju se riječima: „ U oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava te u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sud odlučuje“.

Članak 7.

Članak 44. mijenja se i glasi:

„Kad odlučuje u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno. U tom sastavu viši sud odlučuje i u svim drugim slučajevima, ako zakonom nije drugačije određeno.

O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije određeno.

Kad odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.“.

Članak 8.

Naslov iznad članka 58. i članak 58. brišu se.

Članak 9.

U članku 91.a stavku 2. riječ: „položeni“ zamjenjuje se riječju: „položen“.

Stavak 3. mijenja se i glasi: „Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. ovoga članka dužni su dokazati da imaju položen pravosudni ispit.“.

Članak 10.

U članku 106.a stavak 5. mijenja se i glasi:

„Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici, punomoćnici iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenici u postupku stečaja potrošača, likvidatori, posebni skrbnici u obiteljskim stvarima, pravne osobe te fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.“.

Članak 11.

U članku 115. stavku 3. iza riječi: „uređaja“ dodaju se riječi: „i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu“.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

„O održavanju ročišta ili izvođenju pojedinog dokaza na daljinu odlučuje sud nakon što o tome pribavi očitovanja stranaka i drugih sudionika koji trebaju sudjelovati na ročištu koje će se održati na daljinu.

Način održavanja ročišta na daljinu uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu ili izvođenje pojedinog dokaza na taj način uređuje se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. “.

Članak 12.

Članak 123. mijenja se i glasi:

„Zapisnik se sastavlja o:

- radnjama i izjavama za koje je to izričito propisano zakonom

- izjavama stranaka o priznanju tužbenog zahtjeva, odricanju od tužbenog zahtjeva, odricanju od prava na žalbu, preinaci ili povlačenju tužbe, priznanju ili osporavanju pojedinih činjenica te predloženim dokazima

- odlukama suda donesenima na ročištu.

Sadržaj ostalih radnji na ročištu bit će sadržan u tonskoj snimci iz članka 126.a ovoga Zakona.

Zapisnik se nakon sastavljanja ulaže u spis kao posebna isprava ili se pohranjuje elektronički u informacijskom sustavu.

Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopćenjima neće se sastavljati zapisnik, nego će se samo sastaviti službena bilješka.

O sklapanju sudske nagodbe i radnjama poduzetim izvan ročišta ili izvan zgrade suda, kad se navedena ročišta tonski ne snimaju, sastavlja se poseban zapisnik.“.

Članak 13.

Članak 124. mijenja se i glasi:

„U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba i njihovih zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika te naznaka o tome da se ročište tonski snima.

U zapisnik o glavnoj raspravi unijet će se je li rasprava javna ili je javnost isključena.

Izjave stranaka i umješača te iskazi stranaka, svjedoka i vještaka naznačuju se u zapisniku tako da se navede ime i prezime osobe, njeno svojstvo te vremenski interval tonske snimke na kojem je sadržana izjava ili iskaz.“.

Članak 14.

Članak 125. mijenja se i glasi:

„Zapisnik se mora voditi uredno.

Strankama će se omogućiti da bez odgode ostvare pristup zapisniku putem informacijskog sustava. Strankama koje nisu uključene u informacijski sustav zapisnik će se dostaviti.“.

Članak 15.

Članak 126. mijenja se i glasi:

„Stranke imaju pravo izjaviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika o radnjama poduzetim izvan ročišta ili izvan zgrade suda koje nisu tonski snimane, najkasnije u roku od tri dana od saznanja za sadržaj na koji žele izjaviti prigovor.“.

Članak 16.

Članak 126.a mijenja se i glasi:

„Ročišta pred sudom tonski se snimaju.

Ročište na kojem se sklapa sudska nagodba te radnje suda izvan ročišta ili izvan zgrade suda u pravilu se tonski ne snimaju.

Tonska snimka ročišta bit će dostupna strankama u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Ako stranka nije uključena u informacijski sustav, elektronički zapis tonske snimke učinit će se dostupnim na odgovarajući način.“.

Članak 17.

Članak 126.b mijenja se i glasi:

„Tonska snimka ročišta dio je spisa sudskog predmeta.

Tehničke uvjete i način snimanja, način pohrane i pristupa tonskoj snimci, kao i druga pitanja vezana za tonsko snimanje ročišta uređuju se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa odlukom će utvrditi jesu li ispunjeni tehnički uvjeti za tonsko snimanje ročišta.“.

Članak 18.

Članak 126.c mijenja se i glasi:

„Tonska snimka ročišta i zapisnik čine jedinstvenu cjelinu.

U slučaju kad se sadržaj zapisnika i tonske snimke razlikuje, mjerodavan je sadržaj tonske snimke.

Pri pozivanju na sadržaj tonske snimke, stranke su dužne u svojim podnescima određeno se pozvati na odgovarajući dio tonske snimke, u pravilu navođenjem identifikacije tonske snimke i vremenskog intervala sadržaja tonske snimke na koji se pozivaju.

Odredbe članaka 126.a do 126.c na odgovarajući se način primjenjuju i na korištenje audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu.“.

Članak 19.

Članak 127. mijenja se i glasi:

„Zapisnik potpisuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.“.

Članak 20.

U članku 133. stavak 5. mijenja se i glasi:

„Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pismena se dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima, punomoćnicima iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenicima u postupku stečaja potrošača, likvidatorima, posebnim skrbnicima u obiteljskim stvarima, pravnim osobama te fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.“.

Iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:

„Osobama iz stavka 5. ovoga članka koje nisu zatražile ili im još nije dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima sud će dostavu prvog pismena obaviti poštom uz obavijest da će se sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova.

Dostava prvog pismena poštom iz stavka 6. ovoga članka obavlja se na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u upisniku, ako je ta adresa različita od adrese navedene u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi odnosno na adresu sjedišta ne uspije, obavit će se stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova.“.

Članak 21.

U članku 133.c stavak 2. briše se.

Članak 22.

U članku 134.a stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 1. mijenja se i glasi:

„Dostava pravnoj osobi nad kojom je otvoren stečajni postupak obavlja se elektroničkim putem stečajnom upravitelju u skladu sa člankom 133. stavkom 5., 6. i 7. ovoga Zakona.“.

Članak 23.

U članku 142. stavak 3. briše se.

Članak 24.

U članku 143.a stavku 1. riječi: „Svaka fizička osoba, neovisno o tome obavlja li ili ne obavlja registriranu djelatnost,“ zamjenjuju se riječima: „Fizička osoba“.

U stavku 4. druga rečenica briše se.

U stavku 5. riječi: „iz stavka 5. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „ovlaštena za preuzimanje pismena“.

Članak 25.

U članku 143.b stavku 1. iza riječi: „boravištu“ dodaje se zarez i riječi: „odnosno izjavi iz članka 143.a ovoga Zakona“.

Članak 26.

U članku 149. stavku 1. dodaje se rečenica koja glasi:

„Dostavnica može biti i u digitalnom obliku izrađena na odgovarajućem tehničkom uređaju.“.

Članak 27.

U članku 151. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. “.

Članak 28.

U članku 185. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„Parnični postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od tri godine od dana podnošenja tužbe, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“.

Članak 29.

U članku 186.g stavku 2. riječi: „60 dana“ i „120 dana“ zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“.

U stavku 3. riječi: „na poziv suda“ brišu se.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Sud će u rješenju o određivanju zastoja postupka upozoriti stranke na posljedicu iz stavka 3. ovoga članka.“.

Članak 30.

U članku 213. stavku 4. umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju riječi: „uz dostavu sadržaja navedenog zahtjeva.“.

Članak 31.

Članak 213.a briše se.

Članak 32.

Iza članka 220. dodaje se članak 220.a koji glasi:

„Članak 220.a

Sudska odluka ne može se temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakonit dokaz).

Sud može rješenjem dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Prilikom odlučivanja o dopustivosti dokaza, sud će uzeti u obzir razmjer težine povrede i interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

Protiv rješenja iz stavka 2. nije dopuštena posebna žalba.“.

Članak 33.

Članak 223.a briše se.

Članak 34.

U članku 224. stavku 1. iza riječi: „zapisnici“ dodaju se riječi: „i tonske snimke“ te se iza riječi: „pročitat će se“ dodaju riječi: „i preslušat“.

Članak 35.

U članku 244. stavku 3. u drugoj rečenici iza riječi: „saslušati“ dodaje se točka, a riječi: „i njihov odgovor unijet će se u zapisnik.“ brišu se.

Članak 36.

U članku 276. stavcima 1. i 2. iza riječi: „zapisnik“ dodaju se riječi: „odnosno tonska snimka“.

Članak 37.

U članku 277. stavak 4. briše se.

Članak 38.

U članku 284. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„Pri zakazivanju pripremnog ročišta sud će voditi računa da pripremno ročište treba održati najkasnije u roku od tri mjeseca od primitka odgovora na tužbu, odnosno isteka roka za odgovor na tužbu.“.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Članak 39.

U članku 291. stavku 2. iza riječi: „može“ dodaje se riječ: „jednom“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„Ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“.

Stavak 5. briše se.

Članak 40.

U članku 292. iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„Ako sud donosi plan upravljanja postupkom iz članka 292.a stavka 3. ovoga Zakona, rješenje o izvođenju dokaza sastavni je dio plana upravljanja postupkom.“.

Dosadašnji stavci 7. i 8. brišu se.

Članak 41.

Iza članka 292. dodaju se članci 292.a i 292.b koji glase:

„ Članak 292.a

Po okončanju pripremnog ročišta, sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak.

Ako ocijeni da je to moguće s obzirom na okolnosti slučaja, sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati i zaključiti glavnu raspravu.

Ako sud ocijeni da nije moguće na istom ročištu zaključiti prethodni postupak te održati i zaključiti glavnu raspravu, izradit će plan upravljanja postupkom.

Plan upravljanja postupkom treba osobito sadržavati:

- sažetak spornih činjeničnih i pravnih pitanja

- dokazna sredstva za utvrđivanje spornih činjenica

- rok za pribavljanje dokaznih sredstava koja je tek potrebno pribaviti

- rok za podnošenje pisanih očitovanja stranaka na navode protivne stranke te

- datum i vrijeme održavanja ročišta za glavnu raspravu.

Ako se glavna rasprava ima održati na više ročišta, sud će nakon izjašnjavanja stranaka utvrditi datum i vrijeme održavanja svih narednih ročišta za glavnu raspravu vodeći računa o razumnom trajanju postupka.

Članak 292.b

Plan upravljanja postupkom sud određuje rješenjem u pravilu na prvom ročištu u postupku. Prije donošenja rješenja o planu upravljanja postupkom sud će strankama omogućiti da se na ročištu o njemu izjasne.

Iznimno, ako koja od stranaka izostane s ročišta na kojem se raspravlja o planu upravljanja postupkom, sud može odrediti plan upravljanja postupkom bez prethodnog izjašnjavanja stranke koja je izostala s ročišta.

Sud u daljnjem tijeku parnice može promijeniti plan upravljanja postupkom ako je strankama dao mogućnost da se o tome izjasne. Ako promjene plana ne utječu na rokove koje se odnose na radnje stranaka, sud plan može izmijeniti i bez prethodnog izjašnjavanja stranaka.“.

Članak 42.

U članku 293. stavku 1. riječi: „zaključenju prethodnog postupka“ zamjenjuju se riječima: „planu upravljanja postupkom.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: „Ročište za glavnu raspravu iz stavka 1. ovog članka treba se održati najkasnije u roku od šest mjeseci od zaključenja prethodnog postupka.“.

Dosadašnji stavci 2. do 4. postaju stavci 3. do 5.

Članak 43.

Članak 295. stavak 2. mijenja se i glasi:

„Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Iznimno od odredbe stavka 2., sud može, ocjenjujući sve okolnosti:

- zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen, ili

- iz važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom u tijeku cjelokupne glavne rasprave.“.

Članak 44.

Članak 299.a mijenja se i glasi:

„Nakon što primi tužbu i odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta, sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano očituju na navode protivne stranke.

Ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke.

Pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti.

Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka.

Iznimno, na zahtjev stranke te uz suglasnost protivne stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz stavka 4. ovoga članka ako to smatra svrsishodnim.“.

Članak 45.

Članak 302. stavak 5. briše se.

Članak 46.

U članku 307. stavku 1. iza riječi: „radi zaštite privatnog života stranaka“ dodaju se riječi: „ili zaštite života i zdravlja ljudi“.

Članak 47.

U članku 312. stavku 2. iza riječi: „zapisnik“ dodaju se riječi: „odnosno tonsku snimku“.

Članak 48.

U članku 315. stavku 3. iza riječi: „tih dokaza“ dodaju se riječi: „odnosno preslušaju tonske snimke.“.

Članak 49.

U članku 332.a stavku 1. riječi: „sud će“ zamjenjuju se riječima: „sud može“.

Članak 50.

Iza članka 333. dodaje se članak 333.a koji glasi:

„Članak 333.a

Potvrdu o pravomoćnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, sud koji je donio potvrdu o pravomoćnosti.“.

Članak 51.

U članku 348. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„Drugostupanjski sud dužan je odlučiti o žalbi u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od primitka žalbe na drugostupanjskom sudu, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 52.

U članku 354. stavku 2. točki 11. iza riječi: „u postupku“ dodaju se riječi: „odnosno tonskih snimki“ te se iza riječi: „zapisnika“ dodaju riječi: „odnosno tonskih snimki.“.

Članak 53.

U članku 363. stavku 3. iza riječi: „prvostupanjskim sudom“ dodaju se riječi: „odnosno preslušati tonske snimke“.

Članak 54.

U članku 365. stavku 2. iza riječi: „razloga“ dodaje se riječ: „određeno“.

Članak 55.

Iza članka 367. dodaje se članak 367.a koji glasi:

„Članak 367.a

Ako drugostupanjski sud smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne ocjene spora koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, pozvat će stranke da se izjasne o takvoj pravnoj ocjeni.

Stranke se mogu o toj pravnoj ocjeni izjasniti na sjednici vijeća, ročištu ili u podnesku u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana.

U mjeri u kojoj takva pravna ocjena traži utvrđivanje novih činjenica i izvođenje novih dokaza, stranke se u svome očitovanju mogu na njih pozvati.“.

Članak 56.

U članku 373.c stavku 4. iza riječi: „prvostupanjskim sudom“ dodaju se riječi: „odnosno preslušati tonske snimke“.

Članak 57.

U članku 381. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„ Odredbe članka 366.a stavaka 1. do 3. ne odnose se na rješenja kojima se postupak okončava, osim rješenja o smetanju posjeda.“.

Članak 58.

U članku 382. stavku 1. iza riječi: „protiv“ dodaju se riječi: „drugostupanjske“, a riječi: „donesene u drugom stupnju“ brišu se.

U stavku 2. riječi: „revizijskog suda“ zamjenjuju se riječima: „Vrhovnog suda Republike Hrvatske“.

Članak 59.

Članak 382.a briše se.

Članak 60.

Članak 384. mijenja se i glasi:

„Prijedlog za dopuštenje revizije i revizija ne zadržavaju ovrhu presude protiv koje su podneseni.“.

Članak 61.

Članak 385. briše se.

Članak 62.

Članak 385.a mijenja se i glasi:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ili

– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“.

Članak 63.

Članak 386. briše se.

Članak 64.

Članak 387. mijenja se i glasi:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije.

Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi

2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put

3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovog Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

Prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv koje se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i, ako je primjereno, koje druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

U prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a stavaka 1. i 2. ovoga Zakona zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.“.

Članak 65.

Članak 388. mijenja se i glasi:

„Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda odbacit će nepravodoban i nepotpun prijedlog za dopuštenje revizije bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da ga izmijeni ili dopuni.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nepravodoban ako nije podnesen u roku koji je određen za njegovo podnošenje.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nepotpun ako se iz njega ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako nije potpisan.

Ako prijedlog za dopuštenje revizije nije nepravodoban ili nepotpun, njegov će primjerak sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostaviti protivnoj stranci i umješaču, koji mogu u roku od 30 dana od dostave prijedloga za dopuštenje revizije podnijeti tom sudu odgovor na taj prijedlog.

Nakon primitka odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno nakon isteka roka za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će prijedlog za dopuštenje revizije i odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, ako je podnesen, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Nepravodobno podnesen odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije neće se odbaciti, već će se dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.“.

Članak 66.

Članak 389. mijenja se i glasi:

„O prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje na nejavnoj sjednici vijeća.

Kad ocijeni da je to u interesu javnosti, vijeće može sjednicu održati javno te na nju pozvati stranke i njihove zastupnike. Nakon javne sjednice Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje u skladu sa stavkom 1. ovog članka.“.

Članak 67.

Iza članka 389. dodaju se članci 389.a do 389.e koji glase:

„Članak 389.a

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije, a i nepravodoban i nepotpun ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud, bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da ga izmijeni ili dopuni.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten ako ga je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njegovo podnošenje ili ako osoba koja ga je podnijela nema pravni interes za podnošenje revizije.“.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava pitanje ili određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava ili jasno naznačene razloge važnosti pitanja u smislu članka 385.a stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije ako ocijeni da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona ili da stranka u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava na koju se u prijedlogu poziva nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put.

U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.

Članak 389.b

Vrhovni sud Republike Hrvatske odbit će prijedlog za dopuštenje revizije ako na temelju onoga što mu je dostavljeno ocijeni da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona.

U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbija sud će određeno navesti razlog odbijanja upućujući, ako je to moguće, na svoju raniju praksu. Iznimno, ako ocijeni da je to u interesu javnosti, sud rješenje može i iscrpnije obrazložiti.

U rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

Članak 389.c

Pravni lijek protiv rješenja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije nije dopušten.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od šest mjeseci od primitka prijedloga za dopuštenje revizije na Vrhovnom sud Republike Hrvatske.

Članak 389.d

Revizija, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi

2) određeno naznačeno važno pravno pitanje ili temeljno ljudsko pravo  zbog kojeg je dopuštena uz oznaku rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je revizija dopuštena

3) jasno određene razloge zbog kojih stranka smatra da je revizija osnovana uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

U reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na pitanja iz članka 385.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona zbog kojih se revizija podnosi.

Članak 389.e

Revizija se podnosi sudu koji je donio prvostupanjsku presudu.

Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda odbacit će nepravodobnu i nepotpunu reviziju bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da je izmijeni ili dopuni.

Revizija je nepravodobna ako nije podnesena u roku koji je određen za njezino podnošenje.

Revizija je nepotpuna ako se iz nje ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako nije potpisana.

Ako je revizija pravodobna i potpuna, njezin će primjerak sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostaviti protivnoj stranci i umješaču koji mogu u roku od 30 dana od dostave revizije podnijeti tom sudu odgovor na reviziju.

Primjerak odgovora na reviziju prvostupanjski će sud dostaviti podnositelju revizije.

Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon isteka roka za odgovor na reviziju, prvostupanjski će sud dostaviti reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zajedno sa spisom.

Nepravodobno podnesen odgovor na reviziju neće se odbaciti, već će se dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.“.

Članak 68.

Članak 390. mijenja se i glasi:

„O reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje u skladu sa člankom 389. ovoga Zakona.

Ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, odluku će prepustiti proširenom vijeću od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o reviziji podnesenoj protiv odluke drugostupanjskog suda u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od dvije godine od dana primitka revizije.“.

Članak 69.

Članak 391. mijenja se i glasi:

„ Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će nedopuštenu reviziju, a i nepravodobnu i nepotpunu ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud, bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da je izmijeni ili dopuni .

Revizija je nedopuštena ako ju je podnijela osoba koja nije ovlaštena za njezino podnošenje, ako osoba koja ju je podnijela nema pravni interes za njezino podnošenje ili ako se odrekla prava na njezino podnošenje nakon što je dopuštena, ako prethodno nije doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja iz članka 385.a stavaka 1. i 2. ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a stavaka 1. i 2. ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

Ako Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi da stranka nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put (članak 385.a stavak 2.) odbacit će podnesenu reviziju.

Vrhovni sud Republike Hrvatske sud odbacit će i reviziju koja uopće ne sadrži razloge podnošenja (članak 389.d stavak 1. točka 3.).

Vrhovni sud Republike Hrvatske sud odbit će reviziju ako je smatra neosnovanom.

Ako reviziju smatra osnovanom, Vrhovni sud Republike Hrvatske sud preinačit će pobijanu presudu ili, ovisno o razlogu osnovanosti revizije, ukinuti drugostupanjsku, odnosno drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje ili ukinuti drugostupanjsku, odnosno drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odbaciti tužbu.“.

Članak 70.

Članci od 392. do 396. brišu se.

Članak 71.

Članak 398. mijenja se i glasi:

„Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske dostavlja se i drugostupanjskom sudu.“.

Članak 72.

Članak 399. mijenja se i glasi:

„Ako odredbama članaka 382. do 398. ovoga Zakona nije što drugo određeno, u postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv presude iz članka 349. stavaka 2. i 3., članka 352., članka 361. stavaka 1. i 2., članaka 363., 368., 369, 370., 371., 373., 373.a, 374., 375., 376., 377. i 377.a ovoga Zakona.

Ako stranka odustane od prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno revizije, to će rješenjem utvrditi predsjednik vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda.“.

Članak 73.

Članak 400. mijenja se i glasi:

„Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

U postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.“.

Članak 74.

U članku 428.a iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5 koji glase:

„Odredbe stavaka 1. do 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava.

Rok za ponavljanje postupka iz stavka 1. ovoga članka u slučaju iz stavka 4. počinje teći od objave odluke o brisanju predmeta s liste Europskog suda za ljudska prava.“.

Članak 75.

Članak 429. mijenja se i glasi:

„Ako stranka podnese prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske može prekinuti postupak u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno revizije do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.“.

Članak 76.

Članci 430. i 431. brišu se.

Članak 77.

U članku 443. stavak 4. briše se.

Članak 78.

U članku 450. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Tužitelj može nakon podnošenja prigovora tuženika preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom.“.

Članak 79.

U članku 451. stavku 3. iza riječi: „ukida“ dodaju se riječi: „te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev“.

Članak 80.

Članak 461. mijenja se i glasi:

„U postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.“.

Članak 81.

Članak 461.a. mijenja se i glasi:

„U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor.

U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak.

Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ovoga Zakona. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka.

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 9. ovoga članka to nije moguće. “ .

Članak 82.

Članak 461.b briše se.

Članak 83.

Članak 463. briše se.

Članak 84.

U članku 464. stavku 1. riječi: „tužbeni zahtjev“ zamjenjuju se riječju: „tužbu“.

Članak 85.

Iza članka 464. dodaje se članak 464.a koji glasi:

„Članak 464.a

U sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.“.

Članak 86.

U članku 465. stavak 1. briše se.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 1. te se riječi: „ne dođe na pripremno ročište“ zamjenjuju riječima: „se ispune uvjeti iz članka 291. stavka 4. ovoga Zakona“, dok se brojevi: „6“ zamjenjuju brojevima: „12“.

Članak 87.

U članku 467. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„U postupku u sporovima male vrijednosti drugostupanjski sud dužan je odlučiti o žalbi u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od šest mjeseci od primitka žalbe na drugostupanjskom sudu.“.

Članak 88.

U članku 495. stavku 1. riječi: „brzojavom“ i „u skladu s posebnim zakonom“ brišu se.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 89.

U članku 502.b stavku 1. iza točke 4. umjesto točke stavlja se zarez te se dodaje točka 5. koja glasi:

„5. da se dosude mjere popravljanja štete u skladu s posebnim propisom o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača“.

Članak 90.

Članak 502.k mijenja se i glasi:

„ Ako sazna za postojanje postupaka iz članka 502.j ovoga Zakona, sud će, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka ili umješača, zatražiti od predsjednika suda zakazivanje sjednice sudskog odjela kako bi se raspravilo o pretpostavkama za podnošenje prijedloga za pokretanje oglednog postupka za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava. Prije podnošenja zahtjeva za održavanje sjednice odjela, sud će sa strankama na ročištu raspraviti o potrebi pokretanja oglednog postupka.

Obavijest o podnošenju zahtjeva za održavanje sjednice odjela iz stavka 1. objavit će se na e-oglasnoj ploči sudova uz poziv da se stranke i umješači iz postupaka iz članka 502.j ovoga Zakona u roku od 30 dana pisano očituju o potrebi pokretanja oglednog postupka. O mogućnosti podnošenja prijedloga za pokretanje oglednog postupka obavještava se i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji će podnijeti očitovanje o postupcima iz članka 502.j ovoga Zakona.

Na sjednici sudskog odjela raspravlja se o primljenim očitovanjima i drugim činjenicama važnima za odlučivanje o podnošenju prijedloga te se daje savjetodavno mišljenje o potrebi podnošenja prijedloga.

Ako odluči podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka, sud će taj prijedlog sa spisom predmeta dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Prijedlog će se odmah objaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

Nakon objave prijedloga za pokretanje oglednog postupka, radnje stranaka kojima se raspolaže predmetom spora ne utječu na mogućnost nastavka i okončanja oglednog postupka.

Od objave prijedloga iz stavka 1. ovoga članka do objave okončanja oglednog postupka zastaje zastarijevanje prava na podnošenje zahtjeva u odnosu na koji je podnesen prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, u pravnim stvarima u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja. “.

Članak 91.

Članak 502.l mijenja se i glasi:

„ Nakon primitka prijedloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske može od predsjednika sudova zatražiti da bez odgode dostave dopunske obavijesti o okolnostima relevantnima za odlučivanje o prijedlogu.

Sve zainteresirane osobe mogu u roku od 45 dana od objave obavijesti o prijedlogu uputiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske svoja očitovanja o potrebi pokretanja oglednog postupka. “.

Članak 92.

U članku 502.lj iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:

„ Odluka o dopuštenosti donijet će se vodeći računa osobito o:

- broju pokrenutih postupaka te predvidivom roku u kojem bi oni redovitim putem mogli biti pravomoćno okončani

- vjerojatnosti da dođe do nejedinstvene primjene prava te mogućnim štetnim posljedicama koje bi mogle uslijediti zbog dugotrajnosti redovitog postupka ujednačavanja pravnih shvaćanja sudova

- potrebi da se radi što kvalitetnijeg rješavanja, pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava raspravi pred većim brojem prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova.

Sud neće pokrenuti ogledni postupak ako je o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava već doneseno rješenje kojim se revizija dopušta “ .

Dosadašnji stavci 3. do 5. postaju stavci 5. do 7.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 6. iza riječi: „ odmah“ dodaju se riječi: „ dostaviti strankama i umješačima te“.

Članak 93.

Članak 502.m mijenja se i glasi:

„O pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava odlučuje prošireno vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske presudom u roku od 90 dana od dana objave rješenja kojim je dopušten prijedlog. Presuda će se odmah objaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

U presudi u oglednom postupku sud će zauzeti pravno shvaćanje o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava uz obrazloženje u kojem će se uzeti u obzir primljena očitovanja stranaka i druge okolnosti važne za odlučivanje.“.

Članak 94.

U članku 502.n stavak 1. briše se.

Dosadašnji stavci 2. do 5. postaju stavci 1. do 4.

Članak 95.

Naslov poglavlja iznad članka 507.a mijenja se i glasi:

„Posebne odredbe o dostavi prema  Uredbi (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2020/1784)“.

Članak 96.

Članak 507.a mijenja se i glasi:

„U smislu ovoga odjeljka:

1. izraz „otpremno tijelo“ podrazumijeva javne službenike, tijela ili druge osobe odgovorne za slanje sudskih ili izvansudskih pismena koja treba dostaviti u drugu državu članicu,

2. izraz „prijamno tijelo“ podrazumijeva javne službenike, tijela ili druge osobe odgovorne za zaprimanje sudskih ili izvansudskih pismena iz druge države članice.“.

Članak 97.

Članak 507.b mijenja se i glasi:

„Dostava pismena prema odredbi članka 17. stavka 1. Uredbe br. 2020/1784 koju treba obaviti u Republici Hrvatskoj dopuštena je samo ako se pismena trebaju dostaviti državljanima države članice iz koje pismena potječu.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje iz članka 22. stavka 4. Uredbe br. 2020/1784 ne može se podnijeti nakon isteka roka od godine dana od datuma donošenja odluke.“.

Članak 98.

Članak 507.c mijenja se i glasi:

„Dostava pismena prema odredbi članka 18. Uredbe br. 2020/1784 dokazuje se povratnicom ili jednakovrijednom ispravom.

Ispravu koju prijamno tijelo u Republici Hrvatskoj treba dostaviti ili predati radi dostave u smislu odredbe članka 11. stavka 1. Uredbe br. 2020/1784 može se dostaviti i preporučenom pošiljkom s povratnicom.“.

Članak 99.

Članak 507.ć mijenja se i glasi:

„Za dostavu u inozemstvo kao hrvatska otpremna tijela u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Uredbe br. 2020/1784 nadležni su:

1. za sudska pismena sud koji treba obaviti dostavu,

2. za izvansudska pismena općinski sud na čijem području ima prebivalište ili uobičajeno boravište, odnosno sjedište tijelo ili osoba koja traži dostavu u inozemstvo,

3. za pismena koja su potvrdili ili izdali javni bilježnici općinski sud na čijem području je njihovo sjedište.

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje poslova iz stavka 1. točke 2. i 3. ovoga članka ovlastiti samo jedan ili samo neki od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova.

Za dostavu u Republici Hrvatskoj, hrvatsko prijamno tijelo u smislu odredbe članka 3. stavka 2. Uredbe br. 2020/1784 je općinski sud na čijem području se pismena trebaju dostaviti.

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje poslova iz stavka 3. ovoga članka ovlastiti samo jedan ili samo neki od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova.

Središnje tijelo u Republici Hrvatskoj u smislu odredaba članka 4. Uredbe br. 2020/1784 je ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

Pomoć pri utvrđivanju adrese, sukladno članku 7. stavku 1. Uredbe br. 2020/1784, pruža se objavom detaljnih informacija, putem europskog portala e-pravosuđe, o tome kako pronaći adrese osoba kojima treba dostaviti pismeno. Prijamno tijelo podnosi na vlastitu inicijativu zahtjeve registrima osoba ili drugim bazama podataka za informacije o adresama u slučajevima kad adresa navedena u zahtjevu za dostavu nije ispravna.“.

Članak 100.

U članku 507.č stavak 1. mijenja se i glasi:

„U smislu odredbe članka 20. stavka 1. Uredbe br. 2020/1784 i na zahtjev osobe koja ima interes u određenom sudskom postupku, dopuštena je dostava u Republici Hrvatskoj izravno putem nadležnog javnog bilježnika.“.

Članak 101.

Naslov poglavlja iznad članka 507.d mijenja se i glasi:

„Posebne odredbe o izvođenju dokaza prema Uredbi (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2020/1783)“.

Članak 102.

Članak 507.d mijenja se i glasi:

„Kad se izvođenje dokaza treba obaviti prema Uredbi br. 2020/1783, sud može:

1. zatražiti izvođenje dokaza od nadležnog suda u drugoj državi članici, ili

2. u skladu s pretpostavkama iz članka 19. Uredbe br. 2020/1783, što obuhvaća i članak 20. Uredbe br. 2020/1783, zatražiti neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici.“.

Članak 103.

U članku 507.e stavak 1. mijenja se i glasi:

„Sudac pojedinac ili ovlašteni član vijeća hrvatskog suda koji zahtijeva izvođenje dokaza može, u slučajevima na koje se primjenjuje Uredba br. 2020/1783 i u skladu s tom Uredbom, biti nazočan i sudjelovati u izvođenju dokaza putem suda države članice primateljice zahtjeva. Stranke, njihovi zastupnici kao i vještaci mogu pri tome sudjelovati u opsegu u kojem bi u postupku pred hrvatskim sudom mogli sudjelovati u izvođenju dokaza.“.

U stavku 2. riječi: „17. stavka 2. Uredbe br. 1206/2001.“ zamjenjuju se riječima: „19. stavka 3. Uredbe br. 2020/1783.“.

Članak 104.

U članku 507.f stavku 1. riječi: „zamoljeni sud u smislu odredbe članka 2. stavka 1. Uredbe br. 1206/2001“ zamjenjuju se riječima: „sud primatelj zahtjeva u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Uredbe br. 2020/1783“.

Članak 105.

U članku 507.g riječi: „Uredbi br. 1206/2001“ zamjenjuju se riječima: „Uredbi br. 2020/1783“.

Članak 106.

U članku 507.h riječi: „3. Uredbe 1206/2001“ zamjenjuju se riječima: „4. Uredbe br. 2020/1783“.

Članak 107.

U članku 507.k riječi: „1393/2007.“ zamjenjuju se riječima: „2020/1784“.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 108.

Postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.).

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 2., 5. do 7., 10., 11., 17., 20. do 27., 29., 31., 33., 46., 49., 50., 54., 55., 57., 74. do 76., 78., 79., 84., 85. i 88. ovoga Zakona primjenjuju se ne postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 12. do 16., 18., 19., 34. do 36., 45., 47., 48., 52., 53., 56. i 83. ovoga Zakona primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku kad ministar nadležan za poslove pravosuđa donese odluku iz članka 17. ovoga Zakona o ispunjavanju tehničkih uvjeta za tonsko snimanje ročišta na općinskim sudovima, županijskim sudovima i Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, a do donošenja odluke postupci će se u navedenim slučajevima voditi sukladno Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.).

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.

Od stupanja na snagu ovoga Zakona na reviziju propisanu posebnim zakonima primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 90. do 94. ovoga Zakona o oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava primjenjivat će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena odluka kojom se dopušta prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.

Članak 109.

U svim postupcima koji su započeti prije 1. travnja 2013., u kojima do stupanja na snagu ovog Zakona nije donesena prvostupanjska presuda, sud će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona, održati pripremno ročište na kojem će zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu.

U slučaju ukidanja prvostupanjske odluke i vraćanja predmeta na ponovno suđenje rok iz stavka 1. ovog članka počinje teći od dana dostave drugostupanjske odluke prvostupanjskom sudu.

Članak 110.

Sve fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti dužne su u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona zatražiti pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

Dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju s obveznim sudionicima elektroničke komunikacije iz stavka 1. ovoga članka, dostava tim osobama obavlja se po pravilima Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.).

Članak 111.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravilnike iz članaka 11. i 17. ovoga Zakona.

Članak 112.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“, osim odredbi članka 1. i članaka 95. do 107. koje stupaju na snagu 1. srpnja 2022. te odredbe članka 89. koja stupa na snagu donošenjem posebnog propisa o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

V. OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (»dostava pismena«), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10. 12. 2007.) i Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27. 6. 2001.) preinačene su Uredbom (EU) br. 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.) i Uredbom (EU) br. 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.) koje se primjenjuju od 1. srpnja 2022. Stoga je izmijenjen članak 1.a ovoga Zakona.

Uz članak 2.

Novim stavkom 2. članka 5. radi daljnjeg oživotvorenja načela otvorenog pravosuđenja te veće izvjesnosti postupka omogućeno je strankama da se izjasne o pravnim shvaćanjima suda o mjerodavnom pravu za bit stvari. Novim stavkom 4. ukazano je na postojanje ''odluka iznenađenja'', odnosno odluka koje donosi drugostupanjski sud na pravnoj ocjeni spora koja je bitno različita od pravne ocjene spora na kojoj je utemeljena prvostupanjska odluka i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti pa se radi o neočekivanoj preinaci odluke. Također, uvođenjem novog članka 367.a, načelo iz novog stavka 4. detaljnije je razrađeno kad se pojavi u postupku pred drugostupanjskim sudom. Ovom odredbom se pitanje ''odluka iznenađenja'' uređuje u skladu s aktualnim postulatima modernog europskog procesnog prava.

Uz članak 3.

U članku 3. predlaže se brisanje članka 27. s naslovom iznad njega s obzirom na to da je materija međunarodne nadležnosti, u mjeri u kojoj nije uređena pravom Europske unije ili međunarodnim ugovorima, cjelovito i sustavno uređena Zakonom o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17., u daljnjem tekstu: ZMPP). Prema članku 2. ZMPP-a, drugi zakoni koji uređuju materiju iz članka 1. tog Zakona imaju u odnosu na njega prednost ("...i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj"). Kako odredba članka 27. ZPP-a nije brisana, ona se primjenjuje na temelju članka 2. ZMPP-a, u mjeri u kojoj nije protivna uredbama Europske unije ili mjerodavnim međunarodnim ugovorima. Dakle, ako tuženik ima prebivalište ili sjedište u državi koja nije članica Europske unije, nadležnost se može zasnovati ne samo prema ZMPP-u, već i prema članku 27. ZPP-a. Takvim dvostrukim uređenjem narušava se sustavnost i preglednost uređenja nadležnosti sudova RH. Slijedom navedenoga, brisana je odredba članka 27.

Uz članak 4.

U članku 34.b stavku 1. točki 1. izvršeno je nomotehničko usklađenje, budući da Zakon o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09, 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.) više ne poznaje pojam trgovca pojedinca. Stavkom 1. točkom 5. otklonjen je problem određivanja nadležnog prvostupanjskog suda u postupcima u kojima je nad strankom otvoren predstečajni postupak na način da su trgovački sudovi nadležni i za sporove u povodu predstečajnog postupka.

Uz članak 5.

U članku 34.d stavku 1. točki 2. i dodavanjem nove točke 3. precizirana je nadležnost Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon posljednjih  izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku iz 2019. na način da taj sud također odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije te u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.

Uz članak 6.

Izmjenom odredbe članka 41. stavka 3. precizirani su slučajevi u kojima Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje u vijeću (povodom prijedloga za dopuštenje revizije te u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava).

Uz članak 7.

U skladu s predloženim izmjenama o žalbi bi uvijek odlučivalo tročlano vijeće, osim o žalbi protiv rješenja i o žalbi u sporovima male vrijednosti. Člankom 467. stavkom 3. predviđeno je da o žalbi protiv presude u sporovima male vrijednosti odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda, stoga je kao suvišan brisan stavak 2. dosadašnjeg članka 44., koji propisuje dodatni vrijednosni kriterij za odlučivanje suca pojedinca u žalbenom postupku protiv presude. Osim toga, radi kvalitete drugostupanjske odluke opravdano je da o žalbi odlučuje vijeće, a ne sudac pojedinac. U dosadašnjem stavku 4. koji je postao stavak 3. precizirano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje u vijeću od pet sudaca u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i protiv rješenja. Navedeno rješenje ocijenjeno je opravdanim radi ujednačenja kriterija kod odabira važnih pravnih pitanja o kojima odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Brisanjem dosadašnjeg stavka 5. osigurava se ujednačenija sudska praksa, neovisno o tome odlučuje li se o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja ili presuda. Brisanjem dosadašnjeg stavka 6. ovoga članka određeno je da će i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kad odlučuje o žalbi, odlučivati u sastavu u kojem inače odlučuju žalbeni sudovi.

Uz članak 8.

U članku 8. predlaže se brisanje članka 58. s naslovom iznad njega s obzirom na to da je materija međunarodne nadležnosti, u mjeri u kojoj nije uređena pravom Europske unije ili međunarodnim ugovorima, cjelovito i sustavno uređena ZMPP-om. Prema članku 2. ZMPP-a, drugi zakoni koji uređuju materiju iz članka 1. tog Zakona imaju u odnosu na njega prednost ("...i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj"). Kako odredbe članka 58. ZPP-a nisu brisane, one se primjenjuju na temelju članka 2. ZMPP-a, u mjeri u kojoj nisu protivne uredbama Europske unije ili mjerodavnim međunarodnim ugovorima. Dakle, ako tuženik ima prebivalište ili sjedište u državi koja nije članica Europske unije, nadležnost se može zasnovati ne samo prema ZMPP-u, već i prema članku 58. ZPP-a. Takvim dvostrukim uređenjem narušava se sustavnost i preglednost uređenja nadležnosti sudova RH. Slijedom navedenoga, brisana je odredba članka 58.

Uz članak 9.

Članak 91.a stavak 2. jezično je poboljšan. U dosadašnjem stavku 3. brisan je dio odredbe prema kojem su stranke mogle najkasnije do isteka roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije i revizije naknadno podnijeti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da stranka ili njezin punomoćnik ima položen pravosudni ispit, ako takva potvrda ili druga javna isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u istom postupku te je odredba preformulirana na način da su stranka, odnosno njezin opunomoćenik dužni dokazati da imaju položen pravosudni ispit. Da podnositelj koji nije odvjetnik ima položen pravosudni ispit dokazuje se u skladu s općim pravilima o dokazivanju, uključujući i na način koji je naveden u brisanom dijelu odredbe.

Uz članak 10.

Člankom 106.a stavkom 5. proširuje se krug obveznih sudionika elektroničke komunikacije.

Uz članak 11.

Ovom odredbom mijenja se članak 115. na način da se razrađuje odredba koja propisuje tehničke uvjete potrebne za održavanje ročišta na daljinu. Osim toga, propisuje se da je prije donošenja odluke o održavanju ročišta na daljinu sud dužan pribaviti očitovanja stranaka i drugih sudionika o održavanju ročišta ili izvođenju pojedinog dokaza na daljinu. Propisuje se i da će ministar nadležan za poslove pravosuđa donijeti pravilnik kojim će se detaljnije urediti održavanje ročišta na daljinu.

Uz članak 12.

Ovom odredbom redefiniraju se odredbe o zapisniku sadržane u članku 123. zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta. Prema novom konceptu zapisnik se vodi samo za taksativno pobrojane slučajeve, dok tonska snimka sadrži ostale radnje s ročišta (npr. izjave stranaka, ispitivanje svjedoka i vještaka itd.), osim kod sklapanja sudske nagodbe i radnjama poduzetim izvan ročišta ili izvan zgrade suda kad se sastavlja poseban zapisnik, jer se takva ročišta u pravilu tonski ne snimaju. Predmetnom izmjenom nastoji se pojednostaviti rad suda i ubrzati tijek ročišta uslijed uvođenja tehnologije za snimanje ročišta. Zapisnik se nakon sastavljanja ulaže u spis kao posebna isprava ili se pohranjuje elektronički u informacijskom sustavu.

Uz članak 13.

Članak 124. izmijenjen je u cijelosti na način da je u stavku 1. dodano da zapisnik osim ranije navedenih dijelova treba sadržavati i naznaku o tome da se ročište ili druga radnja tonski snimaju. Stavak 2. je izmijenjen uslijed uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta, slijedom čega je brisan sadržaj zapisnika, osim dio da se u zapisnik o glavnoj raspravi unosi je li rasprava bila javna ili je javnost isključena. Naime, novom odredbom članka 123. taksativno je pobrojano što zapisnik može sadržavati. Stavkom 3. uređen je način postupanja suda prilikom uzimanja izjava stranaka i umješača te iskaza stranaka, svjedoka i vještaka tako da sud u zapisniku navodi ime i prezime osobe, njeno svojstvo te vremenski interval tonske snimke na kojem je sadržana njena izjava ili iskaz.

Uz članak 14.

S obzirom na to da tonska snimka ročišta vjerodostojno oslikava tijek cjelokupnog ročišta te s obzirom na to da se zapisnici u pravilu sastavljaju na računalu nestala je potreba za tim da se u zapisniku ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati, kao i da prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva (članak 125. stavak 1.), nego samo potreba da se zapisnik vodi uredno. Stavkom 2. dodatno je normiran način osiguravanja dostupnosti zapisnika strankama i drugim sudionicima na način da će se strankama omogućiti da bez odgode ostvare pristup zapisniku putem informacijskog sustava, dok će se strankama koje nisu uključene u informacijski sustav i drugim sudionicima u postupku dostaviti prijepis zapisnika.

Uz članak 15.

Članak 126. je u cijelosti izmijenjen uslijed uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta. Tonska snimka ročišta najvjerodostojnije prikazuje tijek ročišta, slijedom čega zapisnik prestaje predstavljati jedini dokaz o tijeku ročišta, uslijed čega je prilagođena odredba o izjavljivanju prigovora na sadržaj zapisnika za posebnu kategoriju zapisnika kod kojih se sudska radnja ne snima.

Uz članak 16.

Izmjenom članka 126.a stavkom 1. uvodi se obveza tonskog snimanja ročišta radi veće transparentnosti rada sudova i skraćivanja trajanja ročišta. Stavkom 2. taksativno se navode slučajevi kad se ročišta samo iznimno tonski snimanju. Stavak 3. uređuje predaju tonske snimke strankama. Stranke će tonske snimke moći preuzimati preko informacijskog sustava, a u slučaju da nemaju pristup tom sustavu, sud će elektronički zapis tonske snimke učiniti dostupnim na odgovarajući način.

Uz članak 17.

Članak 126.b mijenja se na način da dosadašnji stavak 1. ostaje identičan, dok se stavkom 2. propisuje da će se način pohrane i prijenosa tonske snimke, tehnički uvjeti i način snimanja urediti pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Stavkom 3. je predviđeno da će ministar nadležan za poslove pravosuđa odlukom će utvrditi jesu li ispunjeni tehnički uvjeti za tonsko snimanje ročišta, a sve u svrhu određivanja pravne osnove za donošenje odluke i propisivanje te obveze ministra nadležnog za poslove pravosuđa u prijelaznim i završnim odredbama.

Uz članak 18.

Izmijenjenim člankom 126.c propisuju se odnos zapisnika i tonske snimke, način pozivanja stranaka na sadržaj tonske snimke te primjena odredbi članaka o tonskom snimanju na odgovarajući način i na korištenje audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu.

Uz članak 19.

Budući da će se prema novom uređenju sva ročišta tonski snimati izmijenjen je dosadašnji članak 127. stavak 1. na način da zapisnik potpisuje samo sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća jer tonska snimka vjerodostojno odražava tijek ročišta. Osim toga, takvim normiranjem pojednostavljuje se potpisivanje i dostava zapisnika, posebice u pogledu ročišta na daljinu. Dosadašnji stavci 2. do 4. brisani su zbog istih razloga.

Uz članak 20.

Člankom 133. stavkom 5. proširuje se krug obveznih sudionika elektroničke komunikacije kojima se vrši dostava elektroničkom komunikacijom te se uređuje pitanje daljnjih dostava obveznim sudionicima elektroničke komunikacije koji se nisu pravovremeno uključili u elektroničku komunikaciju, što su bili obvezni sukladno članku 118. stavku 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19.) učiniti do 1. rujna 2020. Kako bi se spriječile neželjene posljedice koje bi pravnim osobama mogle nastati zbog neuključivanja u elektroničku komunikaciju, ovim se izmjenama propisuje da će se dostava prvog pismena obaviti poštom na adresu navedenu u tužbi (stavak 6.). Ako ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u upisniku samo ako je ta adresa različita od adrese navedene u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi odnosno adresu sjedišta  ne uspije, dostava će se obavit stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova (stavak 7.).

Uz članak 21.

Članak 133.c stavak 2. se briše jer fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost postaju obvezni sudionici elektroničke komunikacije pa primjenom stavka 1. više ne mogu izravno upućivati pismena preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji omogućava dokaz o obavljenoj predaji.

Uz članak 22.

Članak 134.a stavci 1. i 2. se brišu jer fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost postaju obvezni sudionici elektroničke komunikacije. Dosadašnji stavak 3. postao je stavak 1. te je izmijenjen, jer se dostava pravnoj osobi nad kojom je otvoren stečajni postupak obavlja stečajnom upravitelju kao obveznom sudioniku elektroničke komunikacije.

Uz članak 23.

Članak 142. stavak 3. je brisan jer fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost postaju obvezni sudionici elektroničke komunikacije.

Uz članak 24.

Budući da su fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost postale obvezni sudionici elektroničke komunikacije sužena je primjena članka 143.a stavka 1. samo na fizičke osobe koje ne obavljaju registriranu djelatnost. Druga rečenica u stavku 4. brisana je iz razloga što se dostava javnom bilježniku ili odvjetniku obavlja putem elektroničke komunikacije. U stavku 5. izvršeno je nomotehničko usklađenje.

Uz članak 25.

Policijska uprava osim vođenja evidencije o adresama prebivališta i boravišta građana može izvršiti i zabilježbu izjave stranke da se dostave za nju u sudskim postupcima obavljaju na određenoj adresi ili određenim osobama na određenoj adresi u Republici Hrvatskoj pa je članak 143.b stavak 1. dopunjen pozivanjem na članak 143.a.

Uz članak 26.

Uslijed digitalnog napretka dostavnica se, osim u papirnatom obliku, može potpisati i putem tehničkog uređaja, slijedom navedenoga dopunjen je stavak 1. članka 149.

Uz članak 27.

Člankom 151. novim stavkom 3. normiran je tijek zatezne kamate na parnične troškove, s obzirom na to da se do sada analogijom primjenjivala odredba članka 30. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.). Odredbom je uređeno pitanje početka tijeka kamate na parnične troškove te je propisano da sud o zateznoj kamati odlučuje samo na zahtjev stranke.

Uz članak 28.

Novi stavak 2. članka 185. propisuje da se u parničnom postupku, osim ako nije drugačije određeno ovim ili drugim zakonom, postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati najkasnije u roku od tri godine od dana podnošenja tužbe. Ranijim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku zakonodavac je u Zakon o parničnom postupku unio instruktivne rokove o postupanju u parnicama iz radnih odnosa. Navedeno rješenje je znatno ubrzalo postupanje u navedenim parnicama te se razabire da je predmetna zakonska intervencija bila odgovarajuća te da je polučila kvalitetne pomake u brzini postupanja. Slijedom navedenog, smatra se opravdanom implementacija istovrsne odredbe i za ostale parnične postupke, kao i za sporove male vrijednosti, pritom uvažavajući specifičnosti određene drugim zakonima.

Uz članak 29.

Člankom 186.g stavkom 2. produžen je maksimalan rok na koji sud može odrediti zastoj postupka. Budući da se zastoj postupka određuje na suglasan prijedlog stranaka isključena je mogućnost da jedna od stranaka zloupotrebljava ovaj institut. Daljnjim stavcima uređeno je da sud više ne mora pozivati stranke da predlože nastavak postupka nakon proteka roka na koji je zastoj određen, nego ih već u samom rješenju o određivanju zastoja upozorava da ako ne predlože nastavak postupka u roku od 15 dana od isteka roka na koji je zastoj određen da će se smatrati da je tužba povučena. Takvim uređenjem olakšava se rad suda, dok stranke dobivaju dovoljnu razinu zaštite upozorenjem sadržanim u rješenju o određivanju zastoja postupka.

Uz članak 30.

Radi brže i učinkovitije koordinacije u obavljanju poslova zastupanja Republike Hrvatske pred Sudom Europske unije, dopunjuje se odredba članka 213. stavka 4. tako što se propisuje da se uz obavijest ministarstvu nadležnom za vanjske poslove dostavlja i sadržaj zahtjeva koji se podnosi sudu Europske unije. Naime, praksa je pokazala, da iako nadležni sudovi postupaju po navedenoj odredbi, u određenom broju slučajeva ministarstvu nadležnom za vanjske poslove, uz dostavu obavijesti, nije dostavljen i sadržaj samog zahtjeva, što predmetna odredba u osnovi ima za cilj i svrhu.  

Uz članak 31.

Članak 213.a brisan je jer je u dovoljnoj mjeri integriran u tekst članka 502.lj.

Uz članak 32.

Novim člankom 220.a uvodi se institut nezakonitog dokaza koji sadržava suvremeni europski pristup uporabe nezakonitih dokaza u parničnom postupku. Odredbom je definiran pojam nezakonitog dokaza i primjena testa razmjernosti prilikom njegovog ocjenjivanja. Stavak 3. propisuje da protiv rješenja o nezakonitom dokazu nije dopuštena posebna žalba.

Uz članak 33.

Članak 223.a uređuje utvrđivanje činjenica u sporovima male vrijednosti po slobodnoj ocjeni, slijedom čega je odredba članka 223.a brisana i premještena u odgovarajući dio Zakona, odnosno u glavu tridesetu, postupak u sporovima male vrijednosti kao novi članak 464.a.

Uz članak 34.

Uslijed uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta dopunjen je članak 224. stavak 1. na način da se dokazi izvedeni pred predsjednikom vijeća ili sucem zamoljenog suda, osim što se čitaju i preslušavaju na glavnoj raspravi.

Uz članak 35.

U članku 244. stavku 3. izbrisane su riječi da će se iskazi suočenih svjedoka unijeti u zapisnik, jer se iskazi suočenih svjedoka tonski snimaju.

Uz članak 36.

U oba stavka članka 276. uz riječ „zapisnik“ dodane su riječi „tonska snimka“ zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta.

Uz članak 37.

U članku 277. je zbog uvođenja plana upravljanja postupkom (članci 292.a i b) te shodno tome redefiniranja članka 299.a brisan stavak 4. kao suvišan i protivan novom uređenju glede upućivanja podnesaka stranaka.

Uz članak 38.

Propisivanjem roka u kojem sudovi moraju održati pripremno ročište nakon davanja odgovora na tužbu ili proteka roka za davanje odgovora na tužbu nastoji se potaknuti sudove da novije predmete rješavaju simultano sa starijim predmetima, kao i što se kod stranaka razvija veće povjerenje u rad sudova, budući da je njihov predmet u razumnom roku uzet u obzir (u članku 284. dodan novi stavak 5.). Osim toga, navedeni rok je sukladan s potrebom uvođenja rokova za dovršetak pojedine instance suđenja u parnične postupke. Dodavanjem predmetne odredbe kao stavka 5., dosadašnji stavak 5. postao je stavak 6.

Uz članak 39.

U članku 291. stavku 2. izvršena je nomotehnička intervencija na način da je sadržaj stavka 5. dodavanjem jedne riječi integriran u stavak 2., slijedom čega je stavak 5. brisan. Prema tome, sud i nadalje može samo jednom odgoditi pripremno ročište. Stavak 4. je nomotehnički preciziran radi otklanjanja dvojbi vezanih za presumirano povlačenje tužbe, bilo kao kumulacije pretpostavki bilo kao više zasebnih alternativnih pretpostavki.

Uz članak 40.

Iza dosadašnjeg članka 292. stavka 6. dodan je novi stavak 7. kojim je usklađen članak 292. stavak 3. koji uređuje donošenje rješenja o izvođenju dokaza s donošenjem plana upravljanja postupkom unutar kojeg bi u slučaju njegova donošenja bilo uključeno i rješenje o izvođenju dokaza. Dosadašnji stavci 7. i 8. su brisani, jer su zbog nomotehničkih razloga premješteni u novi članak 292.a koji uređuje plan upravljanja postupkom.

Uz članak 41.

Ovim člankom dodaju se novi članci 292.a i 292.b koji uvode novi procesni institut plana upravljanja postupkom. Zbog bolje preglednosti i sustavnosti dosadašnji stavci 7. (zaključenje prethodnog postupka) i 8. (zaključenje prethodnog postupka i održavanje glavne rasprave) članka 292. postali su stavci 1. i 2. članka 292.a. Plan upravljanja postupkom donosi se na prvom pripremnom ročištu osim ako je na tom ročištu moguće zaključiti prethodni postupak te održati i zaključiti glavnu raspravu (stavak 3.). Stavkom 4. propisan je sadržaj plana upravljanja postupkom, svrha kojeg je bolja koncentracija i predvidivost postupka. U slučaju potrebe održavanja više ročišta u daljnjem tijeku postupka sud u dogovoru sa strankama planom upravljanja postupkom mora utvrditi termine svih narednih ročišta (stavak 5.). Vezani članak 292.b propisuje trenutak donošenja plana upravljanja postupkom (prvo ročište u postupku), obvezu suda da se prilikom donošenja plana upravljanja postupkom konzultira s prisutnim strankama, dok u slučaju izostanka stranke s ročišta nema obveze konzultiranja suda s tom strankom oko plana upravljanja postupkom. Plan upravljanja postupkom smatra se procesnim rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba (članak 278.) te sud uvijek mora strankama omogućiti da se izjasne o njegovim promjenama. Iznimno, sud može mijenjati plan upravljanja postupkom bez izjašnjavanja stranka ako takve promjene ne utječu na neki od rokova u postupku.

Uz članak 42.

Uvođenjem plana upravljanja postupkom daljnja ročišta više se ne zakazuju u rješenju o zaključenju prethodnog postupka, nego u rješenju o planu upravljanja postupkom, slijedom čega je u članku 293. stavku 1. izvršena predmetna nomotehnička promjena. Novim stavkom 2. predviđen je rok od šest mjeseci u kojem sudovi moraju održati glavnu raspravu nakon zaključenja prethodnog postupka. Predmetnim rokom nastoji se potaknuti sudove da ne zastaju s postupanjem nakon zaključenja prethodnog postupka, nego da odmah nastave postupati po predmetu, dok se kod stranaka time razvija veće povjerenje u rad sudova. Dodavanjem novog stavka 2. dosadašnji stavci 2. do 4. postali su stavci 3. do 5.

Uz članak 43.

Članak 295. stavak 2. nomotehnički je preciziran radi otklanjanja dvojbi o presumiranom povlačenju tužbe, bilo kao kumulacije pretpostavki bilo kao više zasebnih alternativnih pretpostavki. Dodan je novi stavak 3. u svrhu ublažavanja odredbe o presumiranom povlačenju tužbe u slučajevima kad se postupak već nalazi u fazi glavne rasprave. Kako je zakonska presumpcija povlačenja tužbe u slučaju pasivnosti i svojevrsna procesna sankcija za neaktivnost, u stadiju glavne rasprave, kad je postupak već pripremljen, a možda i prikupljen dostatni procesni materijal da bi se moglo pristupiti meritornom odlučivanju, omogućuje se sudu da iznimno, umjesto presumiranog povlačenja, donese meritornu odluku, ili da, zbog važnih razloga (npr. zbog pribavljanja određenog podatka potrebnog za odlučivanje, a u svjetlu dotadašnje aktivnosti stranaka), odgodi ročište, no najviše jednom.

Uz članak 44.

Kako je učinkovito planiranje postupka moguće samo ako se u plan upravljanja postupkom uključe i pisana očitovanja te eliminiraju nepozvani i nenajavljeni podnesci stranaka, izmijenjena je odredba članka 299.a te je brisan članak 277. stavak 4. Novim uređenjem sud može pozvati stranke da se očituju pritom im određujući rok ne dulji od 30 dana, a ako sud ne pozove stranke, one mogu od strane suda zatražiti odobrenje da podnesu očitovanja. Zadržano je ranije rješenje da podnesci moraju biti predani sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti. Svi podnesci zaprimljeni protivno gore navedenom ili protivno planu upravljanja postupkom neće biti uzeti u obzir, osim ako sud ocijeni da je to svrsishodno.

Uz članak 45.

Članak 302. stavak 5. je brisan kao suvišan uslijed uvođenja tonskog snimanja ročišta jer će odbijena pitanja svjedocima, kao i pitanja na koja je zabranjen odgovor biti sadržana na tonskoj snimci ročišta.

Uz članak 46.

Dopunjuje se odredba članka 307. stavka 1. koja uređuje situacije kad sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio. Potreba za dopunom potaknuta je novonastalim okolnostima uzrokovanim proglašenjem epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 te će biti primjenjiva na sve slične slučajeve u kojima zbog određenih okolnosti isključenje javnosti s rasprave može biti opravdano zbog zaštite života i zdravlja ljudi.

Uz članak 47.

U članku 312. stavku 2. uz riječ zapisnik dodane su riječi tonska snimka zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta.

Uz članak 48.

U članku 315. stavku 3. uz riječ zapisnik dodane su riječi tonska snimka zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta.

Uz članak 49.

Člankom 332.a stavkom 1. ublažena je obveza suda da mora donijeti presudu bez održavanja rasprave uvijek kad tuženik ne da odgovor na tužbu na način da sud ipak može odlučiti hoće li donijeti presudu bez održavanja rasprave ili zakazati ročište i provesti daljnje radnje u postupku. Naime, nerijetko iz navoda tužbe proizlazi da je tužba osnovana, ali nema pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe jer se primjerice visina tužbenog zahtjeva ne može utvrditi bez vještačenja pa je potrebno zakazati ročište i izvesti dokaze.

Uz članak 50.

Novim člankom 333.a uvodi se odredba o ukidanju potvrde pravomoćnosti po uzoru na odredbu o ukidanju potvrde ovršnosti iz članka 36. stavka 3. Ovršnog zakona. Ovršni zakon predviđa samo ukidanje potvrde ovršnosti, no ne i pravomoćnosti pa je ovom dopunom otklonjena navedena pravna praznina koja je bila prepuštena analognom tumačenju članka 36. stavka 3. Ovršnog zakona.

Uz članak 51.

Novi stavak 4. članka 348. propisuje da je u postupku povodom žalbe drugostupanjski sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda najkasnije u roku od godine dana od dana primitka žalbe. Ranijim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku zakonodavac je u Zakon o parničnom postupku unio instruktivne rokove o postupanju u parnicama iz radnih odnosa. Ocjenjuje se da je navedeno rješenje znatno ubrzalo postupanje u navedenim parnicama te se razabire da je predmetna zakonska intervencija bila odgovarajuća te da je polučila kvalitetne pomake u brzini postupanja. Slijedom navedenog, smatra se opravdanom implementacija istovrsne odredbe i za ostale parnične postupke, kao i za sporove male vrijednosti, pritom uvažavajući specifičnosti određene drugim zakonima. Navedenom intervencijom ustrajalo bi se kod konzistentnosti i dosljednosti zakonskih rješenja te bi se strankama omogućilo kvalitetnije i brže ostvarivanje njihovih Ustavom i zakonom zajamčenih prava . Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Uz članak 52.

U članku 354. stavku 2. točki 11. dodane su riječi tonska snimka na dva mjesta zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta.

Uz članak 53.

U članku 363. stavku 3. dodana je riječ tonska snimka zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta.

Uz članak 54.

Članak 365. stavak 2. je mijenjan jer drugostupanjski sudovi nakon novele iz 2003., više nemaju ovlast neograničenog ispitivanja žalbe kako je to bilo u sustavu u kojem je vladalo načelo materijalne istine. Razlozi u žalbi stoga moraju biti određeno naznačeni jer se samo tako, poštujući odredbe o stranačkoj dispoziciji i raspravnom načelu, bez povrede prava druge stranke, može pravilno ispitati pobijana odluka i djelotvorno primijeniti pravilo iz članka 365. stavka 2. Uočava se da drugostupanjski sudovi zapravo ne primjenjuju odredbu ovog članka u dijelu koji se odnosi na „granice žalbenih razloga“ i prelaze okvire koji su im zadani razlozima žalbe, posebno kad ispituju pravilnost primjene materijalnog prava i sami nalaze nepravilnosti na koje nije ukazivao žalitelj niti je na njih prigovarao. Ako krajnji ishod parnice u najvećoj mjeri zavisi od umješnosti, znanja i sposobnosti stranke koja vodi parnicu, tada se to pravilo mora jasnije odraziti i u drugostupanjskom postupku. Postupak i razlozi odluke drugostupanjskog suda, u kojem on sam pronalazi ono što žalba ne osporava, može biti i na štetu protivne stranke budući da viši sud ponekad usmjerava protivnika u pravcu koji mu (u eventualnom nastavku) postupka omogućava veće izglede za uspjeh.

Uz članak 55.

Novim člankom 367.a detaljnije se razrađuje načelo iz članka 5. stavka 4. vezano za postojanje ''odluka iznenađenja'', odnosno odluka koje donosi drugostupanjski sud na pravnoj ocjeni spora koja je bitno različita od pravne ocjene spora o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, a što se odnosi na slučajeve neočekivane preinake odluke. U takvim slučajevima drugostupanjski sud poziva stranke da se izjasne o pravnoj ocjeni na ročištu ili pisanim putem. Stranke se eventualno mogu pozivati na nove činjenice ili predlagati izvođenje novih dokaza ako je pravna ocjena spora u bitnoj mjeri promijenjena u odnosu na raniju.

Uz članak 56.

U članku 373.c stavku 4. dodana je riječ tonska snimka zbog uvođenja obveznog tonskog snimanja ročišta.

Uz članak 57.

Novim stavkom 2. članka 381. unutar odredbi o postupku povodom žalbe protiv rješenja je jasno naznačeno da se odredbe članka 366.a stavaka 1. do 3., koje uređuju postupanje u slučaju ukidanja rješenja po žalbi i najviše jednog vraćanja na ponovno suđenje, ne odnose na rješenja kojima se postupak okončava, osim rješenja o smetanju posjeda.

Uz članak 58.

Članak 382. jezično je poboljšan. Revizija po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske postulirana je kao temeljni tip revizije. Revizija po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske revizija je koju je stranka ovlaštena podnijeti samo ako ju je prethodno, u povodu strankina prijedloga za dopuštenje revizije, dopustio Vrhovni sud Republike Hrvatske. U povodu revizije po dopuštenju Vrhovni su Republike Hrvatske bi sud trebao donositi samo odluke važne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Ako Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijeni da nije riječ o takvu pitanju, stranka reviziju uopće nije ovlaštena podnijeti. Funkcija revizije po dopuštenju pretežito je, dakle, javna. To znači da bi u povodu revizije po dopuštenju Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao donositi samo odluke važne za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. U povodu revizije po dopuštenju Vrhovni sud Republike Hrvatske bi, dakle, trebao donositi odluke koje bi u činjenično i pravno istovjetnim predmetima nižim sudovima trebale služiti kao vodilja. Na taj način i ishod budućih sudskih postupaka postaje predvidljiviji, a raste i pravna sigurnost građana. U povodu revizije po dopuštenju Vrhovni sud Republike Hrvatske kontrolira zakonitost odluka nižih sudova samo u predmetima u kojima je reviziju dopustio, i to samo u dijelu u kojem ju je dopustio.

Uz članak 59.

S obzirom na to da je revizija po dopuštenju postulirana kao jedini tip revizije, brisane su odredbe članka 382.a u skladu s kojim je u nekim vrstama sporova revizija bila dopuštena po sili zakona. U tim sporovima revizija će i nadalje biti dopuštena, ali samo ako je prethodno dopusti Vrhovni sud Republike Hrvatske. U taksativno navedenim sporovima ne javljaju se uvijek samo važna pravna pitanja pa se ocjenjuje opravdanim da se i u tim situacijama prihvati opći režim revizije po dopuštenju. Vrijednosni i proceduralni kriterij dopuštenosti revizije, kakvi su postojali prije uvođenja revizije po dopuštenju, ocijenjeni su neprikladnima za selekciju predmeta važnih za ostvarenje jedinstvenosti u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim toga, valja istaknuti da su revizija po dopuštenju i revizija dopuštena po sli zakona međusobno bitno različite ne samo po funkciji, nego i po svom sadržaju, razlozima podnošenja i postupku odlučivanja o njima. Njihovo supostojanje izaziva konfuziju u vezi s tim kako ih treba sastaviti i kako o njima odlučivati.

Uz članak 60.

Članak 384. sada preciznije određuje nesuspenzivnost prijedloga za dopuštenje revizije i revizije.

Uz članak 61.

Članak 385. briše se jer bitne povrede postupka same po sebi, ako ujedno ne indiciraju da je riječ o važnom pitanju, nisu odlučne za dopuštenje ni za osnovanost revizije. Pritom je o važnom pitanju riječ i ako podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije argumentirano naznači da je riječ o povredi kakvog temeljnoga ljudskog (procesnog) prava. Svaka bitna povreda odredaba parničnog postupka nije ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava.

Uz članak 62.

U članku 385. a definirani su kriteriji probira važnih predmeta. Reviziju stoga svakako treba dopustiti u slučaju kad žalbeni sud u svojoj odluci bez valjana obrazloženja odstupi od ustaljene prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kad nema prakse Vrhovnoga suda Republike Hrvatske o određenom pravnom pitanju (pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena) te ako praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, kao i radi usklađenja već ustaljene sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, osobito sa standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, ili pak radi izgradnje prakse u vezi s pitanjem koje Vrhovni sud Republike Hrvatske dotad uopće nije razmatrao. Pojavi li se u nekom predmetu pitanje tumačenja prava Europske unije u vezi s kojim niži sudovi nisu uputili zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije, reviziju bi u načelu trebalo dopustiti jer je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud protiv čijih odluka nema pravnog lijeka, taj zahtjev u pravilu obvezan uputiti. Važno je istaknuti da bi reviziju svakako trebalo dopustiti u slučaju da su pobijanom odlukom ili u postupku koji joj je prethodio povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Europskom konvencijom (novi stavak 2. članka 385.a). Ne bi, međutim, svaku nezakonitost olako trebalo proglašavati očitom i time pretjerano širiti privatnu funkciju revizije po dopuštenju. Nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava. Novom je odredbom pokrivena i obveza intervencije Vrhovnog suda Republike Hrvatske ako bi drugostupanjski sud donio tzv. iznenađujuću odluku (njemački Überraschungsurteil ) jer je ona protivna ustavnom i konvencijskom pravu na pravičan postupak. Na povrede temeljnih ljudskih prava koje bi se odnosile na prvostupanjski postupak stranka bi se u načelu trebala pozvati već u žalbi pa bi i to valjalo uzeti u obzir u prosudbi opravdanosti dopuštenja revizije u konkretnom predmetu. To je, uostalom, uobičajeno pravilo o iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta kakvo poznaje i Ustavni sud Republike Hrvatske i Europski sud za ljudska prava.

Uz članak 63.

Članak 386. briše se jer se njegov sadržaj odnosio na članak 382.a koji je također brisan.

Uz članak 64.

Izmjenama članka 387. propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije te je propisan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu za dopuštenje revizije trebalo bi biti jasno naznačeno pitanje koje podnositelj smatra važnim. Važno je da se u prijedlogu za dopuštenje revizije podnositelj usredotoči samo na određenje pravnoga pitanja i na razloge zbog kojih smatra da reviziju treba dopustiti u konkretnom slučaju. Nadalje, propisuje se što je potrebno priložiti prijedlogu za dopuštenje revizije te da se u prijedlogu u pravilu ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. U prijedlogu bi trebalo navesti i kako su na postavljeno pitanje odgovorili niži sudovi. Iscrpnu argumentaciju pravnih stajališta u vezi s odgovorom na postavljeno pitanje podnositelj treba iznijeti tek u reviziji ako ona bude dopuštena. Bitno je istaknuti da je ponešto drukčiji sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije u kojem podnositelj tvrdi da su niži sudovi povrijedili neko njegovo temeljno ljudsko pravo. U njemu podnositelj treba određeno navesti u čemu se sastoji povreda i pokušati argumentima uvjeriti Vrhovni sud Republike Hrvatske da je u nižestupanjskom postupku došlo do povrede njegova temeljnoga ljudskog prava zbog koje bi i eventualna ustavna tužba bila prihvaćena pa je opravdano da je sanira već i Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije.

Uz članak 65.

U članku 388. stavku 1. radi sustavnosti odredbi o podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije prenesena je nekadašnja odredba članka 387. stavka 2. (podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije prvostupanjskom sudu u roku 30 dana od donošenja drugostupanjske odluke), dok je dio odredbe o podnošenju prijedloga za dopuštenje u dovoljnom broju primjeraka za sudove, protivnu stranku i umješača brisan, budući da je već sadržan u općoj odredbi člana 107. Nekadašnja odredba stavka 2. dopunjena je na način da će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda osim nepravodobnog prijedloga za dopuštenje revizije, odbaciti i onaj koji je nepotpun. Stavci 3. i 4. detaljnije definiraju kad je prijedlog za dopuštenje revizije nepravodoban i nepotpun. Nekadašnje odredbe članka 389. stavaka 1. do 3. uz manje dopune također su integrirane u tekst odredbe članka 388. stavke 5. do 7. radi veće sustavnosti odredbi o postupanju prvostupanjskog suda povodom prijedloga za dopuštenje revizije.

Uz članak 66.

Člankom 389. propisano je da o prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje na nejavnoj sjednici vijeća. Kad ocijeni da je to u interesu javnosti, vijeće može sjednicu održati i javno te na nju pozvati stranke i njihove zastupnike, što je novost u odnosu na dosadašnje uređenje.

Uz članak 67.

U skladu s novim člankom 389.a Vrhovni sud odbacit će nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije, a i nepravodoban i nepotpun ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud. Stavak 2. daje definiciju kad je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten. Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava pitanje ili povrijeđeno temeljno ljudsko pravo ili jasno naznačene razloge važnosti pitanja u smislu članka 385.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona, a i prijedlog za koji ocijeni da u njemu stranka nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona ili ako utvrdi da stranka u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava na koju se u prijedlogu poziva nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put. U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.

U skladu s novim člankom 389.b Vrhovni sud Republike Hrvatske odbit će prijedlog za dopuštenje revizije ako na temelju onoga što mu je dostavljeno ocijeni da u prijedlogu nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu članka 385.a stavka 1. U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbija sud će određeno navesti razlog odbijanja upućujući, ako je to moguće, na svoju raniju praksu. Iznimno, ako ocijeni da je to u interesu javnosti, sud rješenje može i iscrpnije obrazložiti. U rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava i u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.

U skladu s novim člankom 389.c pravni lijek protiv rješenja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije nije dopušten. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije u roku od šest mjeseci od dana primitka prijedloga za dopuštenje revizije.

Novim člankom 389.d propisan je sadržaj revizije. U reviziji podnositelj bi ponovno trebao naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena i iscrpno argumentirati pravna stajališta u vezi s odgovorom na to pitanje. U reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na pitanja iz članka 385.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona zbog kojih se revizija podnosi.

Novim člankom 389.e propisano je da se revizija, kao i dosad, podnosi sudu koji je donio prvostupanjsku presudu i koje su ovlasti i dužnosti prvostupanjskog suda u vezi s njom. Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon isteka roka za odgovor na reviziju, prvostupanjski će sud dostaviti reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zajedno sa spisom. Nepravodoban odgovor na reviziju neće se odbaciti, nego uzeti u obzir ako je to moguće.

Uz članak 68.

Člankom 390. je propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske o reviziji odlučuje na nejavnoj sjednici vijeća. Kad ocijeni da je to u interesu javnosti, vijeće može sjednicu održati i javno te na nju pozvati stranke i njihove zastupnike. Novost je i stavak 2. kojim se uvodi odlučivanje u proširenom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Naime, ako peteročlano vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, odluku će prepustiti proširenom vijeću od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Na taj se način sprječava razvoj neujednačene prakse različitih vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku o reviziji podnesenoj protiv odluke drugostupanjskog suda u roku od dvije godine od dana primitka revizije (članak 390.).

Uz članak 69.

U izmijenjenom članku 391. propisano je koje odluke donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije. Vrhovni sud će odbaciti nedopuštenu reviziju bez održavanja ročišta ne pozivajući stranku da je izmijeni ili dopuni, kao i nepravodobnu i nepotpunu reviziju ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud. U stavku 2. definira se kad je revizija nedopuštena. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Ako Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdi da stranka nije prethodno iscrpila dopušteni pravni put ili da revizija ne sadrži razloge podnošenja odbacit će podnesenu reviziju. I nadalje je Vrhovni sud Republike Hrvatske, ako o reviziji odlučuje meritorno, ovlašten a) odbiti reviziju; b) prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, ali ne i na štetu stranke koja je podnijela reviziju ako je samo ona podnijela reviziju; c) prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku (i prvostupanjsku) presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i d) prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku (i prvostupanjsku) presudu i odbaciti tužbu.

Uz članak 70.

Članak 392. briše se jer su njegove odredbe uglavnom sadržane u drugim, novim odredbama o reviziji.

Članak 392.a briše se jer to sad uređeno u članku 399. stavku 2.

Članci 393., 394., 395. i 396. brišu se jer je u članku 399. stavku 1. upućeno na podrednu primjenu odredaba o žalbenom postupku, koje su u tim odredbama nepotrebno bile ponovljene.

Članak 394.a briše se jer bi autoritet odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske trebao proizlaziti iz uvjerljivosti argumentacije.

Uz članak 71.

Stavak 1. članka 398. je izbrisan kao suvišan jer je jednak članku 376. na koji je upućeno u članku 399. stavku 1. Stavak 2. istog članka jezično je redigiran te je izmjenom postao stavak 1.

Uz članak 72.

U izmijenjenom članku 399. upućeno je na podrednu primjenu nekih odredaba o žalbi te je izrijekom propisano da, ako stranka odustane od prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno revizije, to će rješenjem utvrditi predsjednik vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda. Dosadašnji članak 399. stavak 2. sadržan je u novoj redakciji u prijelaznim i završnim odredbama. Naime, od stupanja na snagu ovoga Zakona i na reviziju propisanu posebnim zakonima primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji.

Uz članak 73.

U skladu s izmijenjenim člankom 400. stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen, i to ne samo o „predmetu spora“ kao dosad, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Na taj je način određeno i da se na rješenja odnosi novi režim revizije po dopuštenju. Za javnu funkciju revizije nije, naime, odlučna vrsta odluke protiv koje se prijedlog za dopuštenje revizije i revizija podnose. U revizijskom postupku protiv rješenja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude. Brisan je stavak 2. koji se odnosio na revizibilnost rješenja o troškovima postupka.

Uz članak 74.

Mogući  načini rješenja spora pred Europskim sudom za ljudska prava su:

- donošenje presude kojom sud utvrđuje postojanje ili nepostojanje povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

- donošenje odluke o prijateljskom rješenju spora kao svojevrsna nagodba kojom tužena država ne priznaje da je došlo do povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali se obvezuje podnositelju isplatiti određeni iznos na ime pravične naknade i/ili na izvršenje neke druge činidbe koja je povezana s predmetom spora

- donošenje odluke o brisanju predmeta s liste na temelju jednostrane izjave tužene države o priznanju povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojom se tužena država obvezuje isplatiti podnositelju određenu pravičnu naknadu i/ili izvršiti neku drugu činidbu koja je u uzročnoj vezi s povredom konvencijskih prava podnositelja

Budući da je krug odluka koje može donijeti Europski sud za ljudska prava širi od same presude kojom se utvrđuje postojanje ili nepostojanje povrede Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u članku 428.a dodani su stavci 4. i 5. kojima se omogućuje ponavljanje postupka i ako je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava okončan prijateljskim rješenjem spora u skladu s člankom 39. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno jednostranim priznanjem povrede u skladu s člankom 62.A Poslovnika Europskog suda za ljudska prava (prijateljska rješenja i jednostrana priznanja povrede od strane države). Rok za ponavljanje postupka u tim slučajevima počinje teći od objave odluke o brisanju predmeta s liste Europskog suda za ljudska prava.

Uz članak 75.

Izmjenom odredbe članka 429. uređen je odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i drugih izvanrednih pravnih lijekova na način da ako je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno revizija i istovremeno ili nakon toga prijedlog za ponavljanje postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske može prekinuti postupak u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno revizije do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka.

Uz članak 76.

Pojednostavljenjem odnosa između prijedloga za ponavljanje postupka i drugih izvanrednih pravnih lijekova u okviru članka 429., članci 430. i 431. brisani su kao suvišni. Prijedlog za ponavljanje postupka i revizija imaju u novom uređenju bitno drugačiju funkciju pa zato njihov odnos ne zahtijeva detaljnu razradu.

Uz članak 77.

Članak 443. stavak 4. brisan je kao suvišan jer je člankom 400. predviđeno da stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije te da će se u postupku povodom prijedloga za dopuštenje revizije i revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjivati odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude.

Uz članak 78.

Dodavanjem stavka 3. u članku 450. kojim tužitelj nakon podnošenja prigovora može preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove povisi tužbeni zahtjev iznad onog iz platnog naloga rješava se učestali problem u sudskoj praksi.

Uz članak 79.

Dopunjuje se članak 451. stavka 3. na način da će se u slučaju ukidanja platnog naloga odbiti tužbeni zahtjev čime se ujednačuje različita sudska praksa.

Uz članak 80.

Članak 461. je u cijelosti izmijenjen, budući da više ne postoji razlikovanje nižih i viših sudova prvog stupnja pa je tu odredbu bilo potrebno brisati, no postojeća odredba je iskorištena da se doda da se postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u roku od jedne godine od dana podnošenja tužbe. Ranijim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku zakonodavac je u Zakon o parničnom postupku unio instruktivne rokove o postupanju u parnicama iz radnih odnosa. Ocjenjuje se da je navedeno rješenje  znatno ubrzalo postupanje u navedenim parnicama te se razabire da je predmetna zakonska intervencija bila odgovarajuća te da je polučila kvalitetne pomake u brzini postupanja. Slijedom navedenog, smatra se opravdanom implementacija istovrsne odredbe i za ostale parnične postupke, kao i za sporove male vrijednosti, pritom uvažavajući specifičnosti određene drugim zakonima. Navedenom intervencijom ustrajalo bi se kod konzistentnosti i dosljednosti zakonskih rješenja te bi se strankama omogućilo kvalitetnije i brže ostvarivanje njihovih Ustavom i zakonom zajamčenih prava , posebice u manje složenim predmetima.

Uz članak 81.

Ovom odredbom mijenja se članak 461.a. Zadržavaju se dosadašnje odredbe stavaka 1. i 2., dok se postupak u sporovima male vrijednosti uređuje kao pisani postupak te se definira način dostave odluka suda u takvim predmetima. U sporovima male vrijednosti sud će održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud može rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta prema ocjeni konkretnog slučaja, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Na taj način omogućava se brže rješavanje navedenih postupaka, smanjene troškova, kao i veći broj riješenih predmeta. Dosadašnji stavci 3. do 8. postaju stavci 6. do 11. te se nomotehnički dorađuju.

Uz članak 82.

Članak 461.b se briše jer sadržajno odgovara općem uređenju iz članka 17. stavaka 1. i 2. te članka 20.

Uz članak 83.

Uvođenjem obveznog tonskog snimanja ročišta više nema potrebe za razlikovanjem zapisnika u sporovima male vrijednosti od općeg uređenja, s obzirom na to da je taksativno pobrojano što se unosi u zapisnik slijedom čega je brisan članak 463.

Uz članak 84.

Članak 464. stavak 1. nomotehnički se dorađuje, s obzirom na to da se prema odredbi članka 190. stavka 1. preinačuje tužba, a ne tužbeni zahtjev.

Uz članak 85.

Dodaje se novi članak 464.a kojim je članak 223.a o utvrđivanju činjenica po slobodnoj ocjeni u sporovima male vrijednosti premješten uz manju nomotehničku doradu u odgovarajući dio Zakona, odnosno u glavu tridesetu, postupak u sporovima male vrijednosti, dok je brisan na ranijem mjestu.

Uz članak 86.

Članak 465. stavak 1. brisan je kao suvišan, s obzirom na to da se i na postupke u sporovima male vrijednosti mogu primjenjivati opće odredbe o presumiranom povlačenju tužbe sadržane u člancima 291. i 295., slijedom čega je dosadašnji stavak 2. postao stavak 1. uz nomotehničku doradu uslijed brisanja stavka 1. (dodano pozivanje na članak 291. stavak 4.) te je nomotehnička dorada izvršena i u odnosu na izmijenjene stavke iz članka 461.a.

Uz članak 87.

Novim stavkom 4. članka 467. se propisuje da je u sporovima male vrijednosti drugostupanjski sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda najkasnije u roku od šest mjeseci od dana primitka žalbe. Ranijim izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku zakonodavac je u Zakon o parničnom postupku unio instruktivne rokove o postupanju u parnicama iz radnih odnosa. Ocjenjuje se da je navedeno znatno ubrzalo postupanje u navedenim parnicama te se razabire da je predmetna zakonska intervencija bila odgovarajuća te da je polučila kvalitetne pomake u brzini postupanja. Slijedom navedenog, smatra se opravdanom implementacija istovrsne odredbe i za ostale parnične postupke, kao i za sporove male vrijednosti, pritom uvažavajući specifičnosti određene drugim zakonima. Navedenom intervencijom ustrajalo bi se kod konzistentnosti i dosljednosti zakonskih rješenja te bi se strankama omogućilo kvalitetnije i brže ostvarivanje njihovih Ustavom i zakonom zajamčenih prava , posebice u manje složenim predmetima.

Uz članak 88.

U članku 495. stavku 1. brisane su riječi „brzojavom“ i „u skladu s posebnim zakonom“, budući da je brzojav napušten u praksi kao zastarjelo sredstvo komunikacije, a posebni zakon ne uređuje elektroničku komunikaciju, nego ovaj Zakon. Stavak 2. je brisan kako bi se rasteretilo punomoćnike koji zastupaju mnogo stranaka odnosno stranke koje imaju više predmeta na sudovima. Brisanjem stavka 2. dosadašnji stavak 3. postao je stavak 2.

Uz članak 89.

Dodavanjem nove točke 5. u članku 502.b stavku 1. osigurava se opći procesni okvir za ostvarenje zaštite potrošača predviđen Direktivom (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020.).

Uz članak 90.

S ciljem daljnjeg unaprjeđenja instituta oglednog postupka, izmijenjen je članak 502.k proširenjem kruga ovlaštenih predlagača, osim suda, na   stranke ili umješača na temelju čijeg prijedloga se zakazuje sjednica sudskog odjela. Obavijest o podnošenju zahtjeva za održavanje sjednice odjela objavljuje se na e-oglasnoj ploči sudova uz poziv strankama i umješačima iz postupaka u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja da se u roku od 30 dana pisano očituju o potrebi pokretanja oglednog postupka. O tome se obavještava i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji će podnijeti očitovanje o postupcima u kojima odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja. Sjednica sudskog odjela raspravlja o očitovanjima i ostalim činjenicama uz davanje savjetodavnog mišljenja te ako odluči podnijeti prijedlog za pokretanje oglednog postupka, sud prijedlog sa spisom predmeta dostavlja Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uz objavu na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova. Posljednja dva stavka uz manje nomotehničke odrade sadržajno odgovaraju ranija posljednja dva stavka ovoga članka.

Uz članak 91.

Izmjenom članka 502.l Vrhovni sud Republike Hrvatske može nakon primitka prijedloga od predsjednika sudova zatražiti dopunske obavijesti o okolnostima relevantnima za odlučivanje o prijedlogu, dok sve zainteresirane osobe mogu u roku od 45 dana od objave obavijesti o prijedlogu uputiti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske svoja očitovanja o potrebi pokretanja oglednog postupka. I ranijim uređenjem je Vrhovni sud Republike Hrvatske mogao od predsjednika sudova zatražiti podatke, ali samo o tome jesu li i u kojem broju pred njihovim sudovima pokrenuti takvi sporovi. Međutim, novim uređenjem se proširuje prostor za komunikaciju nižih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Uz članak 92.

Dodavanjem novih stavaka 3. i 4. u članku 502.lj. pobrojani su slučajevi kad bi se trebala donijeti odluka o dopuštenosti prijedloga za pokretanje oglednog postupka te odnosu oglednog postupka i prijedloga za dopuštenje revizije, u kojem slučaju sud neće pokrenuti ogledni postupak ako je o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava već doneseno rješenje kojim se revizija dopušta. Dodavanjem gore navedenih stavaka, dosadašnji stavci 3. do 5. postali su stavci 5. do 7. U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 6. u drugoj rečenici dodana je obveza da se odluka o dopuštanju prijedloga za pokretanje oglednog postupka osim objave na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova također dostavi strankama i umješačima.

Uz članak 93.

Kad se donosi meritorna odluka u oglednom postupku, radi ujednačenijeg stava izmijenjen je članak 502.m stavak 1. na način da o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava odlučuje vijeće od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, umjesto ranijih pet. Naziv odluke promijenjen je iz rješenja u presudu. Stavkom 2. uređuje se sadržaj presude u oglednom postupku. Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom zauzima pravno shvaćanje o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava uz obrazloženje kojim se u obzir uzimaju i očitovanja stranaka te druge okolnosti važne za odlučivanje.

Uz članak 94.

Članak 502.n stavak 1. je brisan. Izričitim normiranjem vezanosti sudova za pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u naš pravni sustav izričito bi se unijelo presedansko pravo. Slijedom navedenog, dosadašnji stavci 2. do 5. postaju stavci 1. do 4.

Uz članak 95.

U vezi s usklađivanjem zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, ovom odredbom mijenja se naslov poglavlja iznad članka 507.a, a koje poglavlje je u vezi s europskim parničnim postupcima i posebnim odredbama o ostvarivanju pravosudne suradnje u Europskoj uniji. Izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku obuhvaćene su i odredbe koje se odnose na posebne odredbe o dostavi prema Uredbi (EU) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim predmetima („dostava pismena“), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000, sve s obzirom da je Uredba br. 1393/2007 zamijenjena Uredbom (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka).

Uz članak 96.

Ovom odredbom usklađuje se izričaj u članku 507.a glede izraza „otpremno mjesto“ koje sada glasi „otpremno tijelo“ te „prijamno mjesto“ koje sada glasi „prijamno tijelo“.

Uz članak 97.

U članku 507.b izvršeno je nomotehničko usklađenje i usklađenje u izričaju. Također, odredbom se određuje objektivni rok za podnošenje zahtjeva za povrat u prijašnje stanje tako što se određuje da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje iz članka 22. stavka 4. Uredbe 2020/1784 ne može podnijeti nakon isteka roka od godine dana od datuma donošenja odluke. Time se postupa u skladu s člankom 22. stavkom 4. navedene Uredbe prema kojem svaka država članica može Komisiji priopćiti činjenicu da zahtjev za povrat u prijašnje stanje neće biti dopušten ako je podnesen nakon isteka roka koji država članica odredi u tom priopćenju te prema kojem taj rok ni u kojem slučaju ne može biti kraći od godine dana nakon primitka presude.

Uz članak 98.

U članku 507.c izvršeno je nomotehničko usklađenje.

Uz članak 99.

Dosadašnji članak 507.ć izmijenjen je u cijelosti, budući da je izvršeno nomotehničko usklađenje i usklađenje u izričaju stavaka 1., 3. i 5. te je dodan novi stavak 6. koji je u vezi s novim člankom 7. Uredbe (EU) 2020/1784 kojim se uređuje pitanje pomoći pri upitima o adresi. Dakle, stavkom 6. određen je način pružanja pomoći pri upitima o adresi.

Uz članak 100.

U članku 507.č stavku 1. izvršeno je nomotehničko usklađenje i usklađenje u izričaju.

Uz članak 101.

U vezi s usklađivanjem zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije, ovom odredbom mijenja se naslov poglavlja iznad članka 507.d, a koje poglavlje je u vezi s europskim parničnim postupcima i posebnim odredbama o ostvarivanju pravosudne suradnje u Europskoj uniji. Izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku obuhvaćene su i odredbe koje se odnose na izvođenje dokaza prema Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima, sve s obzirom da je Uredba 1206/2001 zamijenjena Uredbom (EU) 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka).

Uz članak 102.

Ovom odredbom izvršeno je nomotehničko usklađenje u članku 507.d. Također, u točki 2. koja propisuje u skladu s kojim pretpostavkama sud može, kad se izvođenje dokaza treba obaviti prema Uredbi br. 2020/1783, zatražiti neposredno izvođenje dokaza u drugoj državni članici, sadržaj odredbe se proširuje i na članak 20. Uredbe 2020/1783, a koji članak predstavlja novo uređenje u Uredbi  2020/1783 te se odnosi na neposredno izvođenje dokaza putem videokonferencije ili druge tehnologije za komunikaciju na daljinu, konkretno, izvođenje dokaza saslušanjem osobe.

Uz članak 103.

U članku 507.e izvršeno je nomotehničko usklađenje i usklađenje u izričaju.