I. USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) sadrži odredbe kojima se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u građanskopravnim sporovima. Kvalitetnim uređenjem pravila parničnog postupka uz istovremeno jednako važnu kvalitetnu organizaciju pravosuđa, u okviru provođenja parničnog postupka osigurava se brzo, kvalitetno i učinkovito ostvarivanje prava svih osoba i poslovnih subjekata na sudsku građanskopravnu zaštitu te se jamči pravna sigurnost.

Razlozi ovih izmjena i dopuna ZPP-a proizlaze iz potrebe da se u okviru kontinuiranog unaprjeđenja sustava ostvarivanja građanskopravne zaštite uređuju pravila parničnog postupka u okviru nacionalnog propisa. Također, s obzirom na to da je Republika Hrvatska država članica Europske unije postoji potreba i za osiguravanje provedbe propisa Europske unije. Pored navedenog, u novijoj povijesti sve države svijeta, pa tako države članice Europske unije i Republika Hrvatska kao jedna od njih, sudionice su ubrzanih procesa digitalizacije društva u svim njegovim segmentima, tako i u segmentu pravosuđa. Na već ubrzani proces digitalizacije pravosuđa dodatno je utjecalo i nastupanje posebnih okolnosti uslijed pandemije novog koronavirusa koja je 2020. iznenada pogodila svijet. U svrhu ublažavanja ekonomskih i društvenih posljedica pandemije, na razini Europske unije uspostavljen je poseban instrument s pratećim financijskim sredstvima, koji državama članicama treba osigurati ubrzan gospodarski oporavak te digitalnu transformaciju radi održivijeg razvoja te veće otpornosti društva i gospodarstva na buduće krize. U okviru navedenog nastao je Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.-2026. koji obuhvaća reformu „Povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava za veće povjerenje građana“ kojom je predviđena reforma parničnog postupka uz ostalo i kroz daljnju digitalizaciju pravosuđa, kao i kroz osnaživanje postojećih te uvođenje novih procesnih instituta u svrhu ubrzanja parničnog postupka.

Predloženim izmjenama i dopunama ZPP-a nastoji se uspostaviti normativni, tehnološki i organizacijski okvir koji će doprinijeti smanjenju broja neriješenih predmeta i skraćivanju trajanja parničnih postupaka te usmjerenju na transparentno i učinkovito upravljanje pravosudnim sustavom. Izmjenama i dopunama provode se reformske mjere C2.5. R1 - Povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava za veće povjerenje građana, a koje reformske mjere proizlaze iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. u dijelu koje se odnose na reformu parničnog postupka koja se bazira na održavanju ročišta na daljinu, uvođenju obveznog tonskog snimanja rasprave, uređenju postupka u sporovima male vrijednosti kao u pravilu pisanog postupka i propisivanju rokova za okončanje postupka na pojedinoj instanci suđenja.

Uvođenjem obveznog tonskog snimanja ročišta, detaljnijim uređenjem ročišta na daljinu i uvođenjem plana upravljanja postupkom ostvaruje se nova metodologija rada u vođenju sudskih postupaka i njihove koncentracije, jača se procesna disciplina svih sudionika te se olakšava rad sucima uz značajne uštede na radnom materijalu. Sve navedeno uvelike utječe i na veću transparentnost parničnih postupaka.

U postupcima u sporovima male vrijednosti dokazivanje se u najvećoj mjeri provodi uvidom u isprave, a tek iznimno saslušanjem stranaka ili svjedoka. Stoga će propisivanje održavanja ročišta u ovoj vrsti postupaka samo u iznimnim slučajevima utjecati na brže rješavanje predmeta, smanjenje troškova postupka te u cjelini na učinkovitiji rad sudova.

Propisivanjem rokova u kojima prvostupanjski i drugostupanjski sudovi moraju okončati postupak odnosno rokova u kojima Vrhovni sud Republike Hrvatske mora donijeti odluku o prijedlogu za dopuštenje revizije te o odluku o reviziji, rezultirat će poticanjem sudaca koji upravljaju postupkom da svojim pravovremenim odlukama i postupanjem utječu i na ostale sudionike postupka.

Cilj izmjena i dopuna ZPP-a je osuvremenjivanje parničnog postupka u cjelini, a to se ogleda i u sprječavanju pojave ''odluka iznenađenja'', odnosno odluka preinačenih po žalbi na temelju nove pravne ocjene spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti. Nadalje, planom upravljanja postupkom potiče se proaktivniji pristup suda rješavanju predmeta, dok stranke dobivaju osjećaj izvjesnosti, tj. predvidivosti tijeka i okončanja postupka. Uvodi se i nezakonit dokaz kao institut koji je kao potreba parničnog postupka problematizirana već dugi niz godina.

U cilju unificiranja i pojednostavljenja revizijskog postupka izmijenjene su odredbe o revizijskom postupku. Prema novom uređenju revizijski postupak se uvijek pokreće prijedlogom za dopuštenje revizije, čime je dokinut raniji paralelizam između podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije i podnošenja revizije iz razloga previđenih člankom 382.a. Ovim se izmjenama nastojalo istaknuti primarnu svrhu revizije, a to je odlučivanje o pravnom pitanju važnom za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

Posljednjom novelom ZPP-a iz 2019. uveden je institut oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava. S ciljem poticanja češćeg korištenja ovog instituta, kao posebno važnog za ujednačavanje sudske prakse, redefiniran je dio odredbi na način da se taj postupak može pokrenuti, kako na prijedlog suda, tako i na prijedlog stranaka i umješača. Pojednostavljen je i postupak povodom samog prijedloga za pokretanje oglednog postupka te je proširen sastav vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji odlučuje u oglednom postupku u svrhu zauzimanja usuglašenijeg stava te osiguravanja veće pravne snage te odluke.

U vezi s usklađivanjem propisa s pravnim poretkom Europske unije, razlog izmjena i dopuna je potreba da se izmjene i dopune provedbene odredbe u dijelu ZPP-a koji uređuje europske parnične postupke, a s obzirom da je Uredba (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (»dostava pismena«), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL L 324, 10. 12. 2007.) preinačena Uredbom (EU) br. 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.), dok je Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27. 6. 2001.) preinačena Uredbom (EU) br. 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.).

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Sredstva za provedbu ovoga Zakona planirana su u Državnom proračunu Republike Hrvatske za razdoblje 2022.-2024., na razdjelu 109 - Ministarstvo pravosuđa i uprave, u limitima ukupnih rashoda utvrđenih Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje 2022.-2024., u okviru redovnih aktivnosti pravosudnih tijela, osim za odredbe kojima se propisuje obvezno tonsko snimanje ročišta. Sredstva potrebna za provedbu tih odredbi, u ukupnom iznosu 55.000.000 kuna, odnose se na opremanje općinskih, županijskih, trgovačkih sudova i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske za tonsko snimanje ročišta te edukaciju sudaca i službenika, a osigurat će se preraspodjelom u okviru razdjela 109 - Ministarstvo pravosuđa i uprave u limitima ukupnih rashoda utvrđenih Smjernicama ekonomske i fiskalne politike za 2023. i 2024.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

Tekst prijedloga zakona dan je u obliku Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.) u članku 1.a podstavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„- Uredba (EU) br. 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.), u daljnjem tekstu: Uredba 2020/1784;

- Uredba (EU) br. 2020/1783 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (izvođenje dokaza) (preinaka) (Sl. L 405, 2.12.2020.), u daljnjem tekstu: Uredba 2020/1783;“.

Članak 2.

U članku 5. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„U mjeri u kojoj je to potrebno, sud će omogućiti strankama da se izjasne o pravnim shvaćanjima suda koja se odnose na predmet spora.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Iza dosadašnjeg stavka 2. koji postaje stavak 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj ocjeni spora koja je bitno različita od pravne ocjene o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.“.

Članak 3.

Naslov iznad članka 27. i članak 27. brišu se.

Članak 4.

U članku 34.b stavku 1. točki 1. riječi: „obrtnika, u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim“ zamjenjuju se riječima: „fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću,“.

U točki 5. riječi: „u povodu tog stečajnog postupka“ zamjenjuju se riječima: „u povodu stečajnog i predstečajnog postupka“.

Članak 5.

U članku 34.d stavku 1. točki 2. iza riječi: „odlučuje o“ dodaju se riječi: „prijedlogu za dopuštenje revizije i“.

Iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:

„odlučuje u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava,“.

Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 4. i 5.

Članak 6.

U članku 41. stavku 3. riječi: „ U povodu revizije sudovi odlučuju“ zamjenjuju se riječima: „ U oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava te u povodu prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sud odlučuje“.

Članak 7.

Članak 44. mijenja se i glasi:

„Kad odlučuje u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno. U tom sastavu viši sud odlučuje i u svim drugim slučajevima, ako zakonom nije drugačije određeno.

O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije određeno.

Kad odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.“.

Članak 8.

Naslov iznad članka 58. i članak 58. brišu se.

Članak 9.

U članku 91.a stavku 2. riječ: „položeni“ zamjenjuje se riječju: „položen“.

Stavak 3. mijenja se i glasi: „Stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. ovoga članka dužni su dokazati da imaju položen pravosudni ispit.“.

Članak 10.

U članku 106.a stavak 5. mijenja se i glasi:

„Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici, punomoćnici iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenici u postupku stečaja potrošača, likvidatori, posebni skrbnici u obiteljskim stvarima, pravne osobe te fizičke osobe (obrtnici, liječnici i dr.) koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.“.

Članak 11.

U članku 115. stavku 3. iza riječi: „uređaja“ dodaju se riječi: „i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu“.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

„O održavanju ročišta ili izvođenju pojedinog dokaza na daljinu odlučuje sud nakon što o tome pribavi očitovanja stranaka i drugih sudionika koji trebaju sudjelovati na ročištu koje će se održati na daljinu.

Način održavanja ročišta na daljinu uz korištenje odgovarajućih audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu ili izvođenje pojedinog dokaza na taj način uređuje se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. “.

Članak 12.

Članak 123. mijenja se i glasi:

„Zapisnik se sastavlja o:

- radnjama i izjavama za koje je to izričito propisano zakonom

- izjavama stranaka o priznanju tužbenog zahtjeva, odricanju od tužbenog zahtjeva, odricanju od prava na žalbu, preinaci ili povlačenju tužbe, priznanju ili osporavanju pojedinih činjenica te predloženim dokazima

- odlukama suda donesenima na ročištu.

Sadržaj ostalih radnji na ročištu bit će sadržan u tonskoj snimci iz članka 126.a ovoga Zakona.

Zapisnik se nakon sastavljanja ulaže u spis kao posebna isprava ili se pohranjuje elektronički u informacijskom sustavu.

Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopćenjima koje stranke ili drugi sudionici daju izvan ročišta. O manje važnim izjavama ili saopćenjima neće se sastavljati zapisnik, nego će se samo sastaviti službena bilješka.

O sklapanju sudske nagodbe i radnjama poduzetim izvan ročišta ili izvan zgrade suda, kad se navedena ročišta tonski ne snimaju, sastavlja se poseban zapisnik.“.

Članak 13.

Članak 124. mijenja se i glasi:

„U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja, naznaka predmeta spora i imena prisutnih stranaka odnosno trećih osoba i njihovih zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika te naznaka o tome da se ročište tonski snima.

U zapisnik o glavnoj raspravi unijet će se je li rasprava javna ili je javnost isključena.

Izjave stranaka i umješača te iskazi stranaka, svjedoka i vještaka naznačuju se u zapisniku tako da se navede ime i prezime osobe, njeno svojstvo te vremenski interval tonske snimke na kojem je sadržana izjava ili iskaz.“.

Članak 14.

Članak 125. mijenja se i glasi:

„Zapisnik se mora voditi uredno.

Strankama će se omogućiti da bez odgode ostvare pristup zapisniku putem informacijskog sustava. Strankama koje nisu uključene u informacijski sustav zapisnik će se dostaviti.“.

Članak 15.

Članak 126. mijenja se i glasi:

„Stranke imaju pravo izjaviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika o radnjama poduzetim izvan ročišta ili izvan zgrade suda koje nisu tonski snimane, najkasnije u roku od tri dana od saznanja za sadržaj na koji žele izjaviti prigovor.“.

Članak 16.

Članak 126.a mijenja se i glasi:

„Ročišta pred sudom tonski se snimaju.

Ročište na kojem se sklapa sudska nagodba te radnje suda izvan ročišta ili izvan zgrade suda u pravilu se tonski ne snimaju.

Tonska snimka ročišta bit će dostupna strankama u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Ako stranka nije uključena u informacijski sustav, elektronički zapis tonske snimke učinit će se dostupnim na odgovarajući način.“.

Članak 17.

Članak 126.b mijenja se i glasi:

„Tonska snimka ročišta dio je spisa sudskog predmeta.

Tehničke uvjete i način snimanja, način pohrane i pristupa tonskoj snimci, kao i druga pitanja vezana za tonsko snimanje ročišta uređuju se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa odlukom će utvrditi jesu li ispunjeni tehnički uvjeti za tonsko snimanje ročišta.“.

Članak 18.

Članak 126.c mijenja se i glasi:

„Tonska snimka ročišta i zapisnik čine jedinstvenu cjelinu.

U slučaju kad se sadržaj zapisnika i tonske snimke razlikuje, mjerodavan je sadržaj tonske snimke.

Pri pozivanju na sadržaj tonske snimke, stranke su dužne u svojim podnescima određeno se pozvati na odgovarajući dio tonske snimke, u pravilu navođenjem identifikacije tonske snimke i vremenskog intervala sadržaja tonske snimke na koji se pozivaju.

Odredbe članaka 126.a do 126.c na odgovarajući se način primjenjuju i na korištenje audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu.“.

Članak 19.

Članak 127. mijenja se i glasi:

„Zapisnik potpisuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.“.

Članak 20.

U članku 133. stavak 5. mijenja se i glasi:

„Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pismena se dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima, punomoćnicima iz članka 434.a ovoga Zakona, povjerenicima u postupku stečaja potrošača, likvidatorima, posebnim skrbnicima u obiteljskim stvarima, pravnim osobama te fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u sporovima koji se tiču te djelatnosti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.“.

Iza stavka 5. dodaju se stavci 6. i 7. koji glase:

„Osobama iz stavka 5. ovoga članka koje nisu zatražile ili im još nije dodijeljeno pravo pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima sud će dostavu prvog pismena obaviti poštom uz obavijest da će se sva daljnja pismena u postupku do dodjele prava pristupa informacijskom sustavu elektroničke komunikacije obaviti stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova.

Dostava prvog pismena poštom iz stavka 6. ovoga članka obavlja se na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisane u upisniku, ako je ta adresa različita od adrese navedene u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi odnosno na adresu sjedišta ne uspije, obavit će se stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova.“.

Članak 21.

U članku 133.c stavak 2. briše se.

Članak 22.

U članku 134.a stavci 1. i 2. brišu se.

Dosadašnji stavak 3., koji postaje stavak 1. mijenja se i glasi:

„Dostava pravnoj osobi nad kojom je otvoren stečajni postupak obavlja se elektroničkim putem stečajnom upravitelju u skladu sa člankom 133. stavkom 5., 6. i 7. ovoga Zakona.“.

Članak 23.

U članku 142. stavak 3. briše se.

Članak 24.

U članku 143.a stavku 1. riječi: „Svaka fizička osoba, neovisno o tome obavlja li ili ne obavlja registriranu djelatnost,“ zamjenjuju se riječima: „Fizička osoba“.

U stavku 4. druga rečenica briše se.

U stavku 5. riječi: „iz stavka 5. ovoga članka“ zamjenjuju se riječima: „ovlaštena za preuzimanje pismena“.

Članak 25.

U članku 143.b stavku 1. iza riječi: „boravištu“ dodaje se zarez i riječi: „odnosno izjavi iz članka 143.a ovoga Zakona“.

Članak 26.

U članku 149. stavku 1. dodaje se rečenica koja glasi:

„Dostavnica može biti i u digitalnom obliku izrađena na odgovarajućem tehničkom uređaju.“.

Članak 27.

U članku 151. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. “.

Članak 28.

U članku 185. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„Parnični postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od tri godine od dana podnošenja tužbe, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“.

Članak 29.

U članku 186.g stavku 2. riječi: „60 dana“ i „120 dana“ zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“.

U stavku 3. riječi: „na poziv suda“ brišu se.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„Sud će u rješenju o određivanju zastoja postupka upozoriti stranke na posljedicu iz stavka 3. ovoga članka.“.

Članak 30.

U članku 213. stavku 4. umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju riječi: „uz dostavu sadržaja navedenog zahtjeva.“.

Članak 31.

Članak 213.a briše se.

Članak 32.

Iza članka 220. dodaje se članak 220.a koji glasi:

„Članak 220.a

Sudska odluka ne može se temeljiti na dokazu pribavljenom na nezakonit način (nezakonit dokaz).

Sud može rješenjem dopustiti izvođenje nezakonitog dokaza i uzeti u obzir njegov sadržaj ako ocijeni da je to potrebno kako bi se utvrdila odlučna činjenica. Prilikom odlučivanja o dopustivosti dokaza, sud će uzeti u obzir razmjer težine povrede i interesa da se u postupku pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje.

Protiv rješenja iz stavka 2. nije dopuštena posebna žalba.“.

Članak 33.

Članak 223.a briše se.

Članak 34.

U članku 224. stavku 1. iza riječi: „zapisnici“ dodaju se riječi: „i tonske snimke“ te se iza riječi: „pročitat će se“ dodaju riječi: „i preslušat“.

Članak 35.

U članku 244. stavku 3. u drugoj rečenici iza riječi: „saslušati“ dodaje se točka, a riječi: „i njihov odgovor unijet će se u zapisnik.“ brišu se.

Članak 36.

U članku 276. stavcima 1. i 2. iza riječi: „zapisnik“ dodaju se riječi: „odnosno tonska snimka“.

Članak 37.

U članku 277. stavak 4. briše se.

Članak 38.

U članku 284. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

„Pri zakazivanju pripremnog ročišta sud će voditi računa da pripremno ročište treba održati najkasnije u roku od tri mjeseca od primitka odgovora na tužbu, odnosno isteka roka za odgovor na tužbu.“.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 6.

Članak 39.

U članku 291. stavku 2. iza riječi: „može“ dodaje se riječ: „jednom“.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

„Ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“.

Stavak 5. briše se.

Članak 40.

U članku 292. iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„Ako sud donosi plan upravljanja postupkom iz članka 292.a stavka 3. ovoga Zakona, rješenje o izvođenju dokaza sastavni je dio plana upravljanja postupkom.“.

Dosadašnji stavci 7. i 8. brišu se.

Članak 41.

Iza članka 292. dodaju se članci 292.a i 292.b koji glase:

„ Članak 292.a

Po okončanju pripremnog ročišta, sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak.

Ako ocijeni da je to moguće s obzirom na okolnosti slučaja, sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati i zaključiti glavnu raspravu.

Ako sud ocijeni da nije moguće na istom ročištu zaključiti prethodni postupak te održati i zaključiti glavnu raspravu, izradit će plan upravljanja postupkom.

Plan upravljanja postupkom treba osobito sadržavati:

- sažetak spornih činjeničnih i pravnih pitanja

- dokazna sredstva za utvrđivanje spornih činjenica

- rok za pribavljanje dokaznih sredstava koja je tek potrebno pribaviti

- rok za podnošenje pisanih očitovanja stranaka na navode protivne stranke te

- datum i vrijeme održavanja ročišta za glavnu raspravu.

Ako se glavna rasprava ima održati na više ročišta, sud će nakon izjašnjavanja stranaka utvrditi datum i vrijeme održavanja svih narednih ročišta za glavnu raspravu vodeći računa o razumnom trajanju postupka.

Članak 292.b

Plan upravljanja postupkom sud određuje rješenjem u pravilu na prvom ročištu u postupku. Prije donošenja rješenja o planu upravljanja postupkom sud će strankama omogućiti da se na ročištu o njemu izjasne.

Iznimno, ako koja od stranaka izostane s ročišta na kojem se raspravlja o planu upravljanja postupkom, sud može odrediti plan upravljanja postupkom bez prethodnog izjašnjavanja stranke koja je izostala s ročišta.

Sud u daljnjem tijeku parnice može promijeniti plan upravljanja postupkom ako je strankama dao mogućnost da se o tome izjasne. Ako promjene plana ne utječu na rokove koje se odnose na radnje stranaka, sud plan može izmijeniti i bez prethodnog izjašnjavanja stranaka.“.

Članak 42.

U članku 293. stavku 1. riječi: „zaključenju prethodnog postupka“ zamjenjuju se riječima: „planu upravljanja postupkom.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi: „Ročište za glavnu raspravu iz stavka 1. ovog članka treba se održati najkasnije u roku od šest mjeseci od zaključenja prethodnog postupka.“.

Dosadašnji stavci 2. do 4. postaju stavci 3. do 5.

Članak 43.

Članak 295. stavak 2. mijenja se i glasi:

„Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako s ročišta neopravdano izostane tužitelj, a tuženik se ne upusti u raspravljanje, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„Iznimno od odredbe stavka 2., sud može, ocjenjujući sve okolnosti:

- zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen, ili

- iz važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom u tijeku cjelokupne glavne rasprave.“.

Članak 44.

Članak 299.a mijenja se i glasi:

„Nakon što primi tužbu i odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta, sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano očituju na navode protivne stranke.

Ako se koja od stranaka bez poziva suda iz stavka 1. želi dodatno pisano očitovati na navode protivne stranke, ona će prethodno od suda zatražiti odobrenje podnošenja tog očitovanja i rok u kojem se ono mora podnijeti. Sud će odobriti dodatno pisano očitovanje ako smatra da je ono potrebno i da ne dovodi do odugovlačenja postupka. O tome može zatražiti i pisano očitovanje protivne stranke.

Pisana očitovanja stranaka moraju biti dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti.

Sud neće uzeti u obzir pisana očitovanja stranaka koja nisu predviđena planom upravljanja postupkom ili nisu podnesena sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka.

Iznimno, na zahtjev stranke te uz suglasnost protivne stranke sud može uzeti u obzir pisana očitovanja iz stavka 4. ovoga članka ako to smatra svrsishodnim.“.

Članak 45.

Članak 302. stavak 5. briše se.

Članak 46.

U članku 307. stavku 1. iza riječi: „radi zaštite privatnog života stranaka“ dodaju se riječi: „ili zaštite života i zdravlja ljudi“.

Članak 47.

U članku 312. stavku 2. iza riječi: „zapisnik“ dodaju se riječi: „odnosno tonsku snimku“.

Članak 48.

U članku 315. stavku 3. iza riječi: „tih dokaza“ dodaju se riječi: „odnosno preslušaju tonske snimke.“.

Članak 49.

U članku 332.a stavku 1. riječi: „sud će“ zamjenjuju se riječima: „sud može“.

Članak 50.

Iza članka 333. dodaje se članak 333.a koji glasi:

„Članak 333.a

Potvrdu o pravomoćnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, sud koji je donio potvrdu o pravomoćnosti.“.

Članak 51.

U članku 348. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„Drugostupanjski sud dužan je odlučiti o žalbi u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od primitka žalbe na drugostupanjskom sudu, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 52.

U članku 354. stavku 2. točki 11. iza riječi: „u postupku“ dodaju se riječi: „odnosno tonskih snimki“ te se iza riječi: „zapisnika“ dodaju riječi: „odnosno tonskih snimki.“.

Članak 53.

U članku 363. stavku 3. iza riječi: „prvostupanjskim sudom“ dodaju se riječi: „odnosno preslušati tonske snimke“.

Članak 54.

U članku 365. stavku 2. iza riječi: „razloga“ dodaje se riječ: „određeno“.

Članak 55.

Iza članka 367. dodaje se članak 367.a koji glasi:

„Članak 367.a

Ako drugostupanjski sud smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne ocjene spora koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, pozvat će stranke da se izjasne o takvoj pravnoj ocjeni.

Stranke se mogu o toj pravnoj ocjeni izjasniti na sjednici vijeća, ročištu ili u podnesku u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana.

U mjeri u kojoj takva pravna ocjena traži utvrđivanje novih činjenica i izvođenje novih dokaza, stranke se u svome očitovanju mogu na njih pozvati.“.

Članak 56.

U članku 373.c stavku 4. iza riječi: „prvostupanjskim sudom“ dodaju se riječi: „odnosno preslušati tonske snimke“.

Članak 57.

U članku 381. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„ Odredbe članka 366.a stavaka 1. do 3. ne odnose se na rješenja kojima se postupak okončava, osim rješenja o smetanju posjeda.“.

Članak 58.

U članku 382. stavku 1. iza riječi: „protiv“ dodaju se riječi: „drugostupanjske“, a riječi: „donesene u drugom stupnju“ brišu se.

U stavku 2. riječi: „revizijskog suda“ zamjenjuju se riječima: „Vrhovnog suda Republike Hrvatske“.

Članak 59.

Članak 382.a briše se.

Članak 60.

Članak 384. mijenja se i glasi:

„Prijedlog za dopuštenje revizije i revizija ne zadržavaju ovrhu presude protiv koje su podneseni.“.

Članak 61.

Članak 385. briše se.

Članak 62.

Članak 385.a mijenja se i glasi:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, osobito

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ili

– ako je o tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“.

Članak 63.

Članak 386. briše se.

Članak 64.

Članak 387. mijenja se i glasi:

„Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije.

Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi

2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put

3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovog Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.

Prijedlogu za dopuštenje revizije, osim dokaza iz članka 91.a ovoga Zakona, treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv koje se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i, ako je primjereno, koje druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

U prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi, osim onih koji se odnose na razloge važnosti pitanja iz članka 385.a stavaka 1. i 2. ovoga Zakona zbog kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi.“.

Članak 65.

Članak 388. mijenja se i glasi:

„Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća prvostupanjskog suda odbacit će nepravodoban i nepotpun prijedlog za dopuštenje revizije bez održavanja ročišta i ne pozivajući stranku da ga izmijeni ili dopuni.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nepravodoban ako nije podnesen u roku koji je određen za njegovo podnošenje.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nepotpun ako se iz njega ne može utvrditi koja se presuda pobija ili ako nije potpisan.

Ako prijedlog za dopuštenje revizije nije nepravodoban ili nepotpun, njegov će primjerak sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostaviti protivnoj stranci i umješaču, koji mogu u roku od 30 dana od dostave prijedloga za dopuštenje revizije podnijeti tom sudu odgovor na taj prijedlog.

Nakon primitka odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno nakon isteka roka za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će prijedlog za dopuštenje revizije i odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, ako je podnesen, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Nepravodobno podnesen odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije neće se odbaciti, već će se dostaviti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.“.

Članak 66.

Članak 389. mijenja se i glasi:

„O prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje na nejavnoj sjednici vijeća.

Kad ocijeni da je to u interesu javnosti, vijeće može sjednicu održati javno te na nju pozvati stranke i njihove zastupnike. Nakon javne sjednice Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje u skladu sa stavkom 1. ovog članka.“.