NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUSTAVU OSIGURANJA DEPOZITA
Zagreb, siječanj 2022.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUSTAVU OSIGURANJU DEPOZITA
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita (u daljnjem tekstu: ovaj Zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 173, 12. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/49/EU) stupila je na snagu u svibnju 2014., a rok za prijenos njezinih odredbi u nacionalno zakonodavstvo bio je 3. srpnja 2015. Direktiva 2014/49/EU odredila je okvir za funkcioniranje sustava osiguranja depozita na području Europske unije. Unaprijedila je položaj deponenata radi značajno poboljšanog pristupa sustavima osiguranja depozita, zahvaljujući proširenom i pojašnjenom opsegu pokrića, propisala je kraće rokove isplate u slučaju nastupa osiguranog slučaja, širi opseg informacija koje trebaju biti dostupne deponentima. U zakonodavni okvir Republike Hrvatske Direktive 2014/49/EU je prenesena Zakonom o osiguranju depozita (Narodne novine, broj 82/15.) koji je stupio na snagu u srpnju 2015.
Važno je istaknuti kako je stupanjem na snagu Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine 146/20.) i Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine 146/20.) izmijenjen djelokrug rada i nadležnost Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banka. Nastavno na promjene nadležnosti i djelokruga rada Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka donesen je Zakon o sustavu osiguranja depozita (Narodne novine, broj 146/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) kojim je izvan snage stavljen Zakon o osiguranju depozita (Narodne novine, broj 82/15) i kojim je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka preimenovana u Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita (u daljnjem tekstu: Agencija).
Naime, reformom provedbe sanacije i smanjivanja broja sanacijskih tijela zaduženih za provedbu sanacije kreditnih institucija i investicijskih društava olakšan je i ubrzan postupak provedbe sanacijskih ovlasti između sanacijskih tijela unutar Republike Hrvatske, a naročito pri suradnji s Jedinstvenim sanacijskim odborom na razini Europske unije. Uzevši u obzir postojanje više sanacijskih tijela te situaciju u kojoj je uspostavom bliske suradnje s Europskom središnjom bankom Republika Hrvatska postala država članica sudionica u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, Hrvatska narodna banka je preuzela ovlast za izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama, a Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nad investicijskim društvima. Dakle, Agencija kao nacionalno tijelo vodi nacionalni sanacijski fond, ali više nema ulogu sanacijskog tijela koju je ranije imala Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka prema Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.
Međutim, Agencija nastavlja imati ključnu ulogu u sustavu osiguranja depozita te je dobila nove ovlasti u dijelu prisilne likvidacije kreditnih institucija. Cilj donošenja Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine, broj 146/20.) bio je skratiti trajanje stečajnog postupka, osigurati kontrolirani izlazak propale kreditne institucije s tržišta s ciljem smanjenja rizika i prelijevanja negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta te brzo i učinkovito skupno namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji očuvanjem vrijednosti financijske imovine i unovčenjem imovine kreditne institucije u što kraćem roku. Naime, p ropast bilo koje kreditne institucije ima direktne negativne posljedice na sve fizičke i pravne osobe koje su imale poslovne odnose s tom kreditnom institucijom, a u slučajevima gdje taj odnos uključuje više financijskih sredstava od 100 000,00 eura po klijentu, u većini slučajeva fizičke i pravne osobe ostaju trajno bez pristupa tim sredstvima. Prvenstveni razlog tome su dugotrajni stečajni postupci odnosno presporo unovčenje imovine propale kreditne institucije, a koja zbog svoje financijske specifičnosti značajno gubi vrijednost protekom vremena. Sukladno odredbama Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine 146/20.) Agenciji je dodijeljena uloga nadzornog tijela koje nadzire rad likvidatora te time aktivno sudjeluje u postupku likvidacije s ciljem njegovog okončanja u roku od 3 godine kako bi se osiguralo ispunjavanje ciljeva zbog kojih je Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine 146/20.) i donesen. .
N astavno na obavijest Europske komisije od 23. rujna 2021. o nepotpunom prijenosu Direktive 2014/49/EU u zakonodavni okvir Republike Hrvatske, cilj Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) je dodatno usklađenje važećeg Zakona s odredbama Direktive 2014/49/EU u dva područja:
pitanje deponenata s apsolutnim pravom na iznose s računa i
prijenos premija osiguranja u slučaju promjene članstva kreditnih institucija u sustavu osiguranja depozita.
Sukladno odredbama članka 7. stavka 3. Direktive 2014/49/EU ako deponent nema apsolutno pravo na iznose s računa, jamstvom je obuhvaćena osoba koja ima to apsolutno pravo, pod uvjetom da je ta osoba identificirana ili ju je moguće identificirati prije datuma kada mjerodavno upravno tijelo utvrdi da se prema njihovom mišljenju kreditna institucija ne čini sposobnom, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, isplatiti depozit i da ta institucija trenutno nema izgleda da će to biti u stanju učiniti, odnosno pravosudno tijelo donese odluku zbog razloga koji su izravno povezani s financijskim stanjem kreditne institucije i koji imaju učinak suspendiranja prava deponenata na ostvarivanje potraživanja prema instituciji.
Prijedlogom zakona se, uz osobe koje su identificirane u kreditnoj instituciji, omogućava ostvarivanje prava na osiguranje depozita i deponentima čiji identitet vlasnici računa mogu utvrditi prije datuma utvrđenja nedostupnosti depozita i koji mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu, a s ciljem potpunog prijenosa odredbi Direktive 2014/49/EU.
Člankom 14. stavcima 3. i 4. Direktive 2014/49/EU uređuje se postupanje u slučaju kad kreditna institucija prestane biti član jednog sustava osiguranja depozita i pridruži se drugom sustavu osiguranja depozita, uslijed daljnje integracije unutar jedinstvenog tržišta.
Prijedlogom zakona prenose se u nacionalno zakonodavstvo navedene odredbe Direktive 2014/49/EU, čime se osigurava dovoljna zaštita deponenata bez obzira na njihovu lokaciju odgovarajućim obujmom osiguranih depozita u svakoj kreditnoj instituciji i u odgovarajućem sustavu osiguranja depozita. Ako kreditna institucija prestane biti član jednog sustava osiguranja depozita i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, premije koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu, uz iznimku izvanrednih premija, prenose se u drugi sustav osiguranja depozita. Također, ako kreditna institucija prenese dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. važećeg Zakona, prenose se u sustav osiguranja depozita u drugoj državi članici razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita. U slučaju planirane promjene članstva u sustavu osiguranja depozita odnosno prijenosa dijela aktivnosti u drugu državu članicu, kreditna institucija je dužna obavijestiti sustav osiguranja depozita kojeg je član najmanje šest mjeseci prije promjene članstva odnosno prijenosa dijela aktivnosti. Tijekom tog razdoblja kreditna institucija i dalje je obvezna plaćati premiju odnosno u slučaju potrebe, izvanrednu premiju za osigurane depozite.
III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUSTAVU OSIGURANJU DEPOZITA
Članak 1.
U Zakonu o sustavu osiguranja depozita („Narodne novine“, broj 146/20.) u članku 7. stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Ako je izričito ugovoreno da deponent račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 8. ovoga Zakona utvrđuje se s obzirom na stvarnog vlasnika odnosno na osobu za čiji račun se vodi povjerenički račun, pod uvjetom da je od strane kreditne institucije identitet stvarnog vlasnika utvrđen ili ga je moguće utvrditi prije dana nastupa osiguranog slučaja te da je utvrđen pripadajući iznos stvarnog vlasnika prije dana nastupa osiguranog slučaja.“.
Članak 2.
U članku 11. dodaju se novi stavci 4. do 7. i stavci 8. i 9. koji glase:
„(4) Ako kreditna institucija prestane biti član sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj kojim upravlja Agencija i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila na ime premije za osiguranje depozita za razdoblje od 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. ovoga Zakona, prenose se u drugi sustav osiguranja depozita.
(5) Stavak 4. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Ako kreditna institucija prenese dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. ovoga Zakona, prenose se u sustav osiguranja depozita u drugoj državi članici razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita.
(7) Agencija je dužna razmjenjivati informacije potrebne radi pripremanja isplate obeštećenja deponentima ili radi provođenja testova otpornosti na stres sa sustavima osiguranja depozita u državama članicama domaćinima. Razmjena osobnih podataka obavlja se u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, kao i u skladu s važećim propisima o zaštiti osobnih podataka u Europskoj uniji.
(8) U slučajevima iz stavaka 4. i 6. ovoga članka kreditna institucija je dužna obavijestiti Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o svojoj namjeri najmanje šest mjeseci prije promjene članstva.
(9) Tijekom razdoblja iz stavka 6. ovoga članka kreditna institucija je dužna plaćati premiju za osigurane depozite i izvanrednu premiju iz članka 22. ovoga Zakona.“.
Dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 10. mijenja se i glasi:
„(10) Agencija sklapa sporazum o suradnji s imenovanim tijelom. Ako Agencija ne sklopi sporazum o suradnji s imenovanim tijelom, takav izostanak sporazuma ne utječe na proces isplate obeštećenja iz stavka 3. ovoga članka.“
Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 11., 12. i 13.
Članak 3.
U članku 40. stavku 1. dodaje se nova točka 1. koja glasi:
„ 1. ne obavijesti Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o namjeri promjene članstva u sustavu osiguranja depozita najkasnije u roku od šest mjeseci prije promjene članstva u skladu s člankom 11. stavkom 8. ovoga Zakona.“.
Dosadašnje točke 1. do 10. postaju točke 2. do 11.
ZAVRŠNA ODREDBA
Članak 4.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Ovim člankom se u članku 7. stavku 3. provode promjene kako bi se deponentima - stvarnim korisnicima omogućilo ostvarivanje prava na osiguranje depozita ako ih je moguće identificirati (tj. čak i ako nisu identificirani kreditnoj instituciji), a ukoliko mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu. Direktiva 2017/49 EU ne propisuje obvezu vlasnicima računa da odmah obavijeste kreditnu instituciju o evidenciji svojih stvarnih vlasnika jer osiguranje depozita ne ovisi o identifikaciji koju vlasnici računa dostavljaju kreditnim institucijama. Stoga se izmjenama izbjegava eventualno uskraćivanje prava deponentima čiji identitet vlasnici računa mogu utvrditi prije datuma utvrđenja nedostupnosti depozita i koji mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu.
Uz članak 2.
Ovim člankom se dopunama u članku 11. osigurava da se, u slučaju ako kreditna institucija prestane biti članom jednog sustava osiguranja depozita i postane članom drugog sustava osiguranja depozita, doprinosi uplaćeni u razdoblju od 12 mjeseci prije prestanka članstva, osim izvanrednih premija iz članka 22., prenose u drugi sustav osiguranja depozita. Navedene odredbe ne primjenjuju se u slučaju kad je kreditna institucija isključena iz sustava osiguranja depozita u skladu s člankom 10. stavkom 5. odnosno zbog neispunjavanja obveza prema sustavu osiguranja depozita.
Dopunama članka 11. regulira se i slučaj kad se neke aktivnosti kreditne institucije prenesu u drugu državu članicu i tako počnu biti predmet osiguranja od strane drugog sustava osiguranja depozita. U slučaju prijenosa dijela aktivnosti u drugu državu članicu, doprinosi koje je ta kreditna institucija uplatila u razdoblju od 12 mjeseci prije prijenosa aktivnosti, osim izvanrednih premija iz članka 22. stavka 8., prenose se u drugi sustav osiguranja depozita razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita. Sukladno predloženim izmjenama, kreditna institucija koja namjerava promijeniti članstvo u sustavu osiguranja depozita odnosno prenijeti dio svojih aktivnosti u drugu državu članicu, o svojoj namjeri obavještava sadašnji i budući sustav osiguranja depozita najmanje šest mjeseci unaprijed. U tom je razdoblju kreditna institucija i dalje obvezna uplaćivati premije i izvanredne premije, u skladu s člankom 22. svojem prvotnom sustavu osiguranja depozita.
Situacija u kojoj se kreditna institucija seli u drugu državu članicu je inherentna posljedica daljnje integracije tržišta unutar jedinstvenog tržišta. Posljednjih je godina nekoliko prekograničnih podružnica postalo društvo kći ili je društvo kći postalo podružnica, zbog čega se mijenjalo i članstvo kreditne institucije u sustavu osiguranja depozita. Stoga je odgovarajućim odredbama potrebno osigurati adekvatnu zaštitu deponenata bez obzira na njihovu lokaciju i to odgovarajućim iznosom osiguranih depozita u svakoj kreditnoj instituciji odnosno sustavu osiguranja depozita.
Odredbama o prijenosu premije prikupljene u razdoblju od 12 mjeseci prije promjene članstva odnosno prijenosa dijela aktivnosti te obvezom kreditne institucije da o namjeri promjene članstva odnosno prijenosu određenih aktivnosti mora izvijestiti matični sustav osiguranja depozita, ali i sustav osiguranja depozita primatelja, stvaraju se odgovarajuća prava koja se odnose na to da sustav osiguranja depozita koji je primatelj treba znati za prijenos i primiti premije koje je ta kreditna institucija uplatila u sustav osiguranja depozita koji ih prenosi. Takav prijenos premija nije koristan samo za kreditnu instituciju koja mijenja članstvo u sustavu osiguranja depozita, nego i za kreditne institucije koje su članovi sustava osiguranja depozita primatelja, a čijim se premijama također osiguravaju depoziti novog člana.
Predloženim se dopunama izbjegavaju moguće povrede prava sustava osiguranja depozita primatelja u drugim državama članicama, ozbiljne negativne posljedice za integraciju jedinstvenog tržišta te narušavanje suradnje među sustavima osiguranja depozita u Europskoj uniji.
Uz članak 3.
Ovim člankom se dopunom članka 40. propisuje prekršajna odredba za kreditne institucije koje ne obavijeste Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o namjeri promjene članstva u sustavu osiguranja depozita u roku od najmanje šest mjeseci prije planirane promjene članstva. Navedena odredba odnosi se na obvezu obavještavanja Agencije i drugog sustava osiguranja depozita u slučaju kad kreditna institucija namjerava prestati biti član sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj kojim upravlja Agencija i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, kao i u slučaju kad kreditna institucija planira prenijeti dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici.
Uz članak 4.
Ovim člankom određuje se stupanje na snagu Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Posebnosti računa
Članak 7.
(1) Kod obračuna obeštećenja udio svakog deponenta u zajedničkom računu uzima se u obzir pri izračunavanju ograničenja iz članka 8. ovoga Zakona. Ako nije drugačije ugovoreno, sredstva na zajedničkom računu dijele se među deponentima na jednake dijelove.
(2) Svi računi društava bez pravne osobnosti, nasljedničkih i suvlasničkih zajednica smatraju se za potrebe ovoga Zakona depozitom jednog vjerovnika kreditne institucije.
(3) Ako je izričito ugovoreno da deponent račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 8. ovoga Zakona utvrđuje se s obzirom na stvarnog vlasnika odnosno na osobu za čiji račun se vodi povjerenički račun, pod uvjetom da je kreditna institucija provjerila i utvrdila identitet stvarnog vlasnika prije dana nastupa osiguranog slučaja te utvrdila pripadajući iznos stvarnog vlasnika prije dana nastupa osiguranog slučaja.
(4) Ako kreditna institucija nije u mogućnosti utvrditi identitete i pripadajuće iznose stvarnih vlasnika povjereničkih računa, tada se za izračun obeštećenja, u skladu s ovim Zakonom, povjerenički računi smatraju kao računi društava bez pravne osobnosti.
(5) Ako je na depozitu zasnovano založno pravo, neovisno o tome je li ono zasnovano dobrovoljno ili u sudskom postupku, Agencija će svoju obvezu ispuniti na račun založnoga dužnika, a založno pravo nastavlja teretiti iznos isplaćenog obeštećenja.
(6) Pri izračunu iznosa obeštećenja depoziti fizičkih osoba koji se nalaze na računima otvorenim radi obavljanja njihove samostalne djelatnosti, uključujući djelatnosti koje se obavljaju na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, ili obrta uključuju se u ukupni iznos obračuna te fizičke osobe do razine pokrića iz članka 8. ovoga Zakona.
(7) Ministar financija pravilnikom detaljnije uređuje način vođenja evidencija u svrhu utvrđivanja identiteta stvarnog vlasnika i iznosa sredstava iz stavka 3. ovoga članka.
Podružnica kreditne institucije sa sjedištem u državi članici
Članak 11.
(1) Deponente podružnice koje su u Republici Hrvatskoj osnovale kreditne institucije sa sjedištem u drugoj državi članici, u slučaju nastupa osiguranog slučaja, obeštećuje Agencija u ime i za račun sustava osiguranja depozita matične države članice kojeg je ta kreditna institucija član.
(2) Agencija je dužna surađivati s imenovanim tijelom koje upravlja sustavom osiguranja depozita matične države članice, razmjenjivati podatke i informacije potrebne za isplatu obeštećenja deponenata podružnice kreditne institucije sa sjedištem u toj državi članici.
(3) Agencija će provoditi isplatu obeštećenja iz stavka 1. ovoga članka na temelju detaljnih uputa i primljenih financijskih sredstava od imenovanog tijela koje upravlja sustavom osiguranja depozita matične države članice. Troškove i odgovornost za postupanje Agencije u skladu s uputama imenovanog tijela matične države članice snosi imenovano tijelo matične države članice. Agencija će i za sve dodatne troškove isplate iz stavka 1. ovoga članka teretiti sustav osiguranja depozita matične države članice.
(4) Agencija sklapa sporazum o suradnji s imenovanim tijelom. Razmjena osobnih podataka obavlja se u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, kao i u skladu s važećim propisima o zaštiti osobnih podataka u Europskoj uniji. Ako Agencija ne sklopi sporazum o suradnji s imenovanim tijelom, takav izostanak sporazuma ne utječe na proces isplate obeštećenja iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Agencija obavješćuje EBA-u o svakom sporazumu o suradnji koji je sklopila s imenovanim tijelom. Ako Agencija i imenovano tijelo ne mogu postići dogovor ili ako postoji spor oko tumačenja nekog spora, bilo koja strana može uputiti pitanje EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
(6) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na kreditne institucije na odgovarajući se način primjenjuju i na podružnice kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka koje su uključene u sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj.
(7) Nadzorni odbor Agencije pravilnikom detaljnije uređuje postupak razmjene informacija s imenovanim tijelom koje upravlja službeno priznatim sustavom osiguranja depozita odnosno nadležnim tijelima u drugim državama članicama.
Prekršaji kreditne institucije
Članak 40.
(1) Za prekršaj kaznit će se kreditna institucija novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna u slučajevima ako:
1. ne plati premiju osiguranja depozita u roku i na način propisan člankom 22. stavkom 13. ovoga Zakona
2. Agenciji ne omogući kontrolu nad kreditnom institucijom u skladu s člankom 26. stavkom 4. ovoga Zakona
3. deponentu, prije sklapanja ugovora o primanju depozita, ne stavi na raspolaganje odnosno ako ne dostavi informacije o sustavu osiguranja depozita u skladu s člankom 18. stavkom 1. ovoga Zakona
4. deponentu jednom godišnje ne stavi na raspolaganje odnosno ako ne dostavi informacije o sustavu osiguranja depozita u skladu s člankom 18. stavkom 2. ovoga Zakona
5. deponentima naplati informacije iz članka 18. stavka 8. ovoga Zakona
6. Agenciji u roku ne dostavi izvješća iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona
7. na zahtjev Agencije ne dostavi informacije potrebne radi pripremanja isplate obeštećenja deponentima ili radi provođenja testova otpornosti na stres iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona
8. Agenciji u roku ne dostavi Izvješće o stanju ukupnih i osiguranih depozita za obračun premije i/ili sve informacije potrebne za izračun premije kako je propisano člankom 22. stavkom 6. ovoga Zakona
9. Agenciji ne dostavi informacije propisane člankom 25. stavkom 1. ovoga Zakona
10. Agenciji ne dostavi informacije potrebne za uspostavu i održavanje učinkovitog sustava osiguranja depozita iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona na način koji će sačuvati njihovu povjerljivost i cjelokupnost te da podaci budu točni, potpuni i ažurni, kao i da budu dostupni Agenciji na zahtjev u bilo kojem trenutku u skladu s člankom 25. stavkom 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba uprave kreditne institucije novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna.
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUSTAVU OSIGURANJA DEPOZITA
Zagreb, siječanj 2022.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUSTAVU OSIGURANJU DEPOZITA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita (u daljnjem tekstu: ovaj Zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (Tekst značajan za EGP) (SL L EU 173, 12. 6. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/49/EU) stupila je na snagu u svibnju 2014., a rok za prijenos njezinih odredbi u nacionalno zakonodavstvo bio je 3. srpnja 2015. Direktiva 2014/49/EU odredila je okvir za funkcioniranje sustava osiguranja depozita na području Europske unije. Unaprijedila je položaj deponenata radi značajno poboljšanog pristupa sustavima osiguranja depozita, zahvaljujući proširenom i pojašnjenom opsegu pokrića, propisala je kraće rokove isplate u slučaju nastupa osiguranog slučaja, širi opseg informacija koje trebaju biti dostupne deponentima. U zakonodavni okvir Republike Hrvatske Direktive 2014/49/EU je prenesena Zakonom o osiguranju depozita (Narodne novine, broj 82/15.) koji je stupio na snagu u srpnju 2015.
Važno je istaknuti kako je stupanjem na snagu Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine 146/20.) i Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine 146/20.) izmijenjen djelokrug rada i nadležnost Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banka. Nastavno na promjene nadležnosti i djelokruga rada Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka donesen je Zakon o sustavu osiguranja depozita (Narodne novine, broj 146/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) kojim je izvan snage stavljen Zakon o osiguranju depozita (Narodne novine, broj 82/15) i kojim je Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka preimenovana u Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita (u daljnjem tekstu: Agencija).
Naime, reformom provedbe sanacije i smanjivanja broja sanacijskih tijela zaduženih za provedbu sanacije kreditnih institucija i investicijskih društava olakšan je i ubrzan postupak provedbe sanacijskih ovlasti između sanacijskih tijela unutar Republike Hrvatske, a naročito pri suradnji s Jedinstvenim sanacijskim odborom na razini Europske unije. Uzevši u obzir postojanje više sanacijskih tijela te situaciju u kojoj je uspostavom bliske suradnje s Europskom središnjom bankom Republika Hrvatska postala država članica sudionica u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu, Hrvatska narodna banka je preuzela ovlast za izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama, a Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nad investicijskim društvima. Dakle, Agencija kao nacionalno tijelo vodi nacionalni sanacijski fond, ali više nema ulogu sanacijskog tijela koju je ranije imala Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka prema Zakonu o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.
Međutim, Agencija nastavlja imati ključnu ulogu u sustavu osiguranja depozita te je dobila nove ovlasti u dijelu prisilne likvidacije kreditnih institucija. Cilj donošenja Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine, broj 146/20.) bio je skratiti trajanje stečajnog postupka, osigurati kontrolirani izlazak propale kreditne institucije s tržišta s ciljem smanjenja rizika i prelijevanja negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta te brzo i učinkovito skupno namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji očuvanjem vrijednosti financijske imovine i unovčenjem imovine kreditne institucije u što kraćem roku. Naime, p ropast bilo koje kreditne institucije ima direktne negativne posljedice na sve fizičke i pravne osobe koje su imale poslovne odnose s tom kreditnom institucijom, a u slučajevima gdje taj odnos uključuje više financijskih sredstava od 100 000,00 eura po klijentu, u većini slučajeva fizičke i pravne osobe ostaju trajno bez pristupa tim sredstvima. Prvenstveni razlog tome su dugotrajni stečajni postupci odnosno presporo unovčenje imovine propale kreditne institucije, a koja zbog svoje financijske specifičnosti značajno gubi vrijednost protekom vremena. Sukladno odredbama Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine 146/20.) Agenciji je dodijeljena uloga nadzornog tijela koje nadzire rad likvidatora te time aktivno sudjeluje u postupku likvidacije s ciljem njegovog okončanja u roku od 3 godine kako bi se osiguralo ispunjavanje ciljeva zbog kojih je Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (Narodne novine 146/20.) i donesen. .
N astavno na obavijest Europske komisije od 23. rujna 2021. o nepotpunom prijenosu Direktive 2014/49/EU u zakonodavni okvir Republike Hrvatske, cilj Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu osiguranja depozita (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) je dodatno usklađenje važećeg Zakona s odredbama Direktive 2014/49/EU u dva područja:
Sukladno odredbama članka 7. stavka 3. Direktive 2014/49/EU ako deponent nema apsolutno pravo na iznose s računa, jamstvom je obuhvaćena osoba koja ima to apsolutno pravo, pod uvjetom da je ta osoba identificirana ili ju je moguće identificirati prije datuma kada mjerodavno upravno tijelo utvrdi da se prema njihovom mišljenju kreditna institucija ne čini sposobnom, zbog razloga koji su izravno povezani s njezinom financijskom situacijom, isplatiti depozit i da ta institucija trenutno nema izgleda da će to biti u stanju učiniti, odnosno pravosudno tijelo donese odluku zbog razloga koji su izravno povezani s financijskim stanjem kreditne institucije i koji imaju učinak suspendiranja prava deponenata na ostvarivanje potraživanja prema instituciji.
Prijedlogom zakona se, uz osobe koje su identificirane u kreditnoj instituciji, omogućava ostvarivanje prava na osiguranje depozita i deponentima čiji identitet vlasnici računa mogu utvrditi prije datuma utvrđenja nedostupnosti depozita i koji mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu, a s ciljem potpunog prijenosa odredbi Direktive 2014/49/EU.
Člankom 14. stavcima 3. i 4. Direktive 2014/49/EU uređuje se postupanje u slučaju kad kreditna institucija prestane biti član jednog sustava osiguranja depozita i pridruži se drugom sustavu osiguranja depozita, uslijed daljnje integracije unutar jedinstvenog tržišta.
Prijedlogom zakona prenose se u nacionalno zakonodavstvo navedene odredbe Direktive 2014/49/EU, čime se osigurava dovoljna zaštita deponenata bez obzira na njihovu lokaciju odgovarajućim obujmom osiguranih depozita u svakoj kreditnoj instituciji i u odgovarajućem sustavu osiguranja depozita. Ako kreditna institucija prestane biti član jednog sustava osiguranja depozita i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, premije koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode prijenosu, uz iznimku izvanrednih premija, prenose se u drugi sustav osiguranja depozita. Također, ako kreditna institucija prenese dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. važećeg Zakona, prenose se u sustav osiguranja depozita u drugoj državi članici razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita. U slučaju planirane promjene članstva u sustavu osiguranja depozita odnosno prijenosa dijela aktivnosti u drugu državu članicu, kreditna institucija je dužna obavijestiti sustav osiguranja depozita kojeg je član najmanje šest mjeseci prije promjene članstva odnosno prijenosa dijela aktivnosti. Tijekom tog razdoblja kreditna institucija i dalje je obvezna plaćati premiju odnosno u slučaju potrebe, izvanrednu premiju za osigurane depozite.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUSTAVU OSIGURANJU DEPOZITA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U Zakonu o sustavu osiguranja depozita („Narodne novine“, broj 146/20.) u članku 7. stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Ako je izričito ugovoreno da deponent račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 8. ovoga Zakona utvrđuje se s obzirom na stvarnog vlasnika odnosno na osobu za čiji račun se vodi povjerenički račun, pod uvjetom da je od strane kreditne institucije identitet stvarnog vlasnika utvrđen ili ga je moguće utvrditi prije dana nastupa osiguranog slučaja te da je utvrđen pripadajući iznos stvarnog vlasnika prije dana nastupa osiguranog slučaja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
U članku 11. dodaju se novi stavci 4. do 7. i stavci 8. i 9. koji glase:
„(4) Ako kreditna institucija prestane biti član sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj kojim upravlja Agencija i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila na ime premije za osiguranje depozita za razdoblje od 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. ovoga Zakona, prenose se u drugi sustav osiguranja depozita.
(5) Stavak 4. ovoga članka ne primjenjuje se u slučaju iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona.
(6) Ako kreditna institucija prenese dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici, premije za osigurane depozite koje je ta kreditna institucija uplatila tijekom 12 mjeseci koji prethode promjeni članstva, uz iznimku izvanrednih premija u skladu s člankom 22. ovoga Zakona, prenose se u sustav osiguranja depozita u drugoj državi članici razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita.
(7) Agencija je dužna razmjenjivati informacije potrebne radi pripremanja isplate obeštećenja deponentima ili radi provođenja testova otpornosti na stres sa sustavima osiguranja depozita u državama članicama domaćinima. Razmjena osobnih podataka obavlja se u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, kao i u skladu s važećim propisima o zaštiti osobnih podataka u Europskoj uniji.
(8) U slučajevima iz stavaka 4. i 6. ovoga članka kreditna institucija je dužna obavijestiti Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o svojoj namjeri najmanje šest mjeseci prije promjene članstva.
(9) Tijekom razdoblja iz stavka 6. ovoga članka kreditna institucija je dužna plaćati premiju za osigurane depozite i izvanrednu premiju iz članka 22. ovoga Zakona.“.
Dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 10. mijenja se i glasi:
„(10) Agencija sklapa sporazum o suradnji s imenovanim tijelom. Ako Agencija ne sklopi sporazum o suradnji s imenovanim tijelom, takav izostanak sporazuma ne utječe na proces isplate obeštećenja iz stavka 3. ovoga članka.“
Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 11., 12. i 13.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
U članku 40. stavku 1. dodaje se nova točka 1. koja glasi:
„ 1. ne obavijesti Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o namjeri promjene članstva u sustavu osiguranja depozita najkasnije u roku od šest mjeseci prije promjene članstva u skladu s člankom 11. stavkom 8. ovoga Zakona.“.
Dosadašnje točke 1. do 10. postaju točke 2. do 11.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ZAVRŠNA ODREDBA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 4.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Ovim člankom se u članku 7. stavku 3. provode promjene kako bi se deponentima - stvarnim korisnicima omogućilo ostvarivanje prava na osiguranje depozita ako ih je moguće identificirati (tj. čak i ako nisu identificirani kreditnoj instituciji), a ukoliko mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu. Direktiva 2017/49 EU ne propisuje obvezu vlasnicima računa da odmah obavijeste kreditnu instituciju o evidenciji svojih stvarnih vlasnika jer osiguranje depozita ne ovisi o identifikaciji koju vlasnici računa dostavljaju kreditnim institucijama. Stoga se izmjenama izbjegava eventualno uskraćivanje prava deponentima čiji identitet vlasnici računa mogu utvrditi prije datuma utvrđenja nedostupnosti depozita i koji mogu dokazati svoje apsolutno pravo na iznose na računu.
Uz članak 2.
Ovim člankom se dopunama u članku 11. osigurava da se, u slučaju ako kreditna institucija prestane biti članom jednog sustava osiguranja depozita i postane članom drugog sustava osiguranja depozita, doprinosi uplaćeni u razdoblju od 12 mjeseci prije prestanka članstva, osim izvanrednih premija iz članka 22., prenose u drugi sustav osiguranja depozita. Navedene odredbe ne primjenjuju se u slučaju kad je kreditna institucija isključena iz sustava osiguranja depozita u skladu s člankom 10. stavkom 5. odnosno zbog neispunjavanja obveza prema sustavu osiguranja depozita.
Dopunama članka 11. regulira se i slučaj kad se neke aktivnosti kreditne institucije prenesu u drugu državu članicu i tako počnu biti predmet osiguranja od strane drugog sustava osiguranja depozita. U slučaju prijenosa dijela aktivnosti u drugu državu članicu, doprinosi koje je ta kreditna institucija uplatila u razdoblju od 12 mjeseci prije prijenosa aktivnosti, osim izvanrednih premija iz članka 22. stavka 8., prenose se u drugi sustav osiguranja depozita razmjerno iznosu prenesenih osiguranih depozita. Sukladno predloženim izmjenama, kreditna institucija koja namjerava promijeniti članstvo u sustavu osiguranja depozita odnosno prenijeti dio svojih aktivnosti u drugu državu članicu, o svojoj namjeri obavještava sadašnji i budući sustav osiguranja depozita najmanje šest mjeseci unaprijed. U tom je razdoblju kreditna institucija i dalje obvezna uplaćivati premije i izvanredne premije, u skladu s člankom 22. svojem prvotnom sustavu osiguranja depozita.
Situacija u kojoj se kreditna institucija seli u drugu državu članicu je inherentna posljedica daljnje integracije tržišta unutar jedinstvenog tržišta. Posljednjih je godina nekoliko prekograničnih podružnica postalo društvo kći ili je društvo kći postalo podružnica, zbog čega se mijenjalo i članstvo kreditne institucije u sustavu osiguranja depozita. Stoga je odgovarajućim odredbama potrebno osigurati adekvatnu zaštitu deponenata bez obzira na njihovu lokaciju i to odgovarajućim iznosom osiguranih depozita u svakoj kreditnoj instituciji odnosno sustavu osiguranja depozita.
Odredbama o prijenosu premije prikupljene u razdoblju od 12 mjeseci prije promjene članstva odnosno prijenosa dijela aktivnosti te obvezom kreditne institucije da o namjeri promjene članstva odnosno prijenosu određenih aktivnosti mora izvijestiti matični sustav osiguranja depozita, ali i sustav osiguranja depozita primatelja, stvaraju se odgovarajuća prava koja se odnose na to da sustav osiguranja depozita koji je primatelj treba znati za prijenos i primiti premije koje je ta kreditna institucija uplatila u sustav osiguranja depozita koji ih prenosi. Takav prijenos premija nije koristan samo za kreditnu instituciju koja mijenja članstvo u sustavu osiguranja depozita, nego i za kreditne institucije koje su članovi sustava osiguranja depozita primatelja, a čijim se premijama također osiguravaju depoziti novog člana.
Predloženim se dopunama izbjegavaju moguće povrede prava sustava osiguranja depozita primatelja u drugim državama članicama, ozbiljne negativne posljedice za integraciju jedinstvenog tržišta te narušavanje suradnje među sustavima osiguranja depozita u Europskoj uniji.
Uz članak 3.
Ovim člankom se dopunom članka 40. propisuje prekršajna odredba za kreditne institucije koje ne obavijeste Agenciju i drugi sustav osiguranja depozita o namjeri promjene članstva u sustavu osiguranja depozita u roku od najmanje šest mjeseci prije planirane promjene članstva. Navedena odredba odnosi se na obvezu obavještavanja Agencije i drugog sustava osiguranja depozita u slučaju kad kreditna institucija namjerava prestati biti član sustava osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj kojim upravlja Agencija i pristupi drugom sustavu osiguranja depozita, kao i u slučaju kad kreditna institucija planira prenijeti dio aktivnosti u drugu državu članicu koje na taj način postanu predmet sustava osiguranja depozita u drugoj državi članici.
Uz članak 4.
Ovim člankom određuje se stupanje na snagu Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Posebnosti računa
Članak 7.
(1) Kod obračuna obeštećenja udio svakog deponenta u zajedničkom računu uzima se u obzir pri izračunavanju ograničenja iz članka 8. ovoga Zakona. Ako nije drugačije ugovoreno, sredstva na zajedničkom računu dijele se među deponentima na jednake dijelove.
(2) Svi računi društava bez pravne osobnosti, nasljedničkih i suvlasničkih zajednica smatraju se za potrebe ovoga Zakona depozitom jednog vjerovnika kreditne institucije.
(3) Ako je izričito ugovoreno da deponent račun vodi u svoje ime, a za račun drugoga (povjerenički račun), gornja granica prava na obeštećenje iz članka 8. ovoga Zakona utvrđuje se s obzirom na stvarnog vlasnika odnosno na osobu za čiji račun se vodi povjerenički račun, pod uvjetom da je kreditna institucija provjerila i utvrdila identitet stvarnog vlasnika prije dana nastupa osiguranog slučaja te utvrdila pripadajući iznos stvarnog vlasnika prije dana nastupa osiguranog slučaja.
(4) Ako kreditna institucija nije u mogućnosti utvrditi identitete i pripadajuće iznose stvarnih vlasnika povjereničkih računa, tada se za izračun obeštećenja, u skladu s ovim Zakonom, povjerenički računi smatraju kao računi društava bez pravne osobnosti.
(5) Ako je na depozitu zasnovano založno pravo, neovisno o tome je li ono zasnovano dobrovoljno ili u sudskom postupku, Agencija će svoju obvezu ispuniti na račun založnoga dužnika, a založno pravo nastavlja teretiti iznos isplaćenog obeštećenja.
(6) Pri izračunu iznosa obeštećenja depoziti fizičkih osoba koji se nalaze na računima otvorenim radi obavljanja njihove samostalne djelatnosti, uključujući djelatnosti koje se obavljaju na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, ili obrta uključuju se u ukupni iznos obračuna te fizičke osobe do razine pokrića iz članka 8. ovoga Zakona.
(7) Ministar financija pravilnikom detaljnije uređuje način vođenja evidencija u svrhu utvrđivanja identiteta stvarnog vlasnika i iznosa sredstava iz stavka 3. ovoga članka.
Podružnica kreditne institucije sa sjedištem u državi članici
Članak 11.
(1) Deponente podružnice koje su u Republici Hrvatskoj osnovale kreditne institucije sa sjedištem u drugoj državi članici, u slučaju nastupa osiguranog slučaja, obeštećuje Agencija u ime i za račun sustava osiguranja depozita matične države članice kojeg je ta kreditna institucija član.
(2) Agencija je dužna surađivati s imenovanim tijelom koje upravlja sustavom osiguranja depozita matične države članice, razmjenjivati podatke i informacije potrebne za isplatu obeštećenja deponenata podružnice kreditne institucije sa sjedištem u toj državi članici.
(3) Agencija će provoditi isplatu obeštećenja iz stavka 1. ovoga članka na temelju detaljnih uputa i primljenih financijskih sredstava od imenovanog tijela koje upravlja sustavom osiguranja depozita matične države članice. Troškove i odgovornost za postupanje Agencije u skladu s uputama imenovanog tijela matične države članice snosi imenovano tijelo matične države članice. Agencija će i za sve dodatne troškove isplate iz stavka 1. ovoga članka teretiti sustav osiguranja depozita matične države članice.
(4) Agencija sklapa sporazum o suradnji s imenovanim tijelom. Razmjena osobnih podataka obavlja se u skladu s odredbama propisa kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, kao i u skladu s važećim propisima o zaštiti osobnih podataka u Europskoj uniji. Ako Agencija ne sklopi sporazum o suradnji s imenovanim tijelom, takav izostanak sporazuma ne utječe na proces isplate obeštećenja iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Agencija obavješćuje EBA-u o svakom sporazumu o suradnji koji je sklopila s imenovanim tijelom. Ako Agencija i imenovano tijelo ne mogu postići dogovor ili ako postoji spor oko tumačenja nekog spora, bilo koja strana može uputiti pitanje EBA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010.
(6) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na kreditne institucije na odgovarajući se način primjenjuju i na podružnice kreditne institucije iz stavka 1. ovoga članka koje su uključene u sustav osiguranja depozita u Republici Hrvatskoj.
(7) Nadzorni odbor Agencije pravilnikom detaljnije uređuje postupak razmjene informacija s imenovanim tijelom koje upravlja službeno priznatim sustavom osiguranja depozita odnosno nadležnim tijelima u drugim državama članicama.
Prekršaji kreditne institucije
Članak 40.
(1) Za prekršaj kaznit će se kreditna institucija novčanom kaznom u iznosu od 500.000,00 do 1.000.000,00 kuna u slučajevima ako:
1. ne plati premiju osiguranja depozita u roku i na način propisan člankom 22. stavkom 13. ovoga Zakona
2. Agenciji ne omogući kontrolu nad kreditnom institucijom u skladu s člankom 26. stavkom 4. ovoga Zakona
3. deponentu, prije sklapanja ugovora o primanju depozita, ne stavi na raspolaganje odnosno ako ne dostavi informacije o sustavu osiguranja depozita u skladu s člankom 18. stavkom 1. ovoga Zakona
4. deponentu jednom godišnje ne stavi na raspolaganje odnosno ako ne dostavi informacije o sustavu osiguranja depozita u skladu s člankom 18. stavkom 2. ovoga Zakona
5. deponentima naplati informacije iz članka 18. stavka 8. ovoga Zakona
6. Agenciji u roku ne dostavi izvješća iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona
7. na zahtjev Agencije ne dostavi informacije potrebne radi pripremanja isplate obeštećenja deponentima ili radi provođenja testova otpornosti na stres iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona
8. Agenciji u roku ne dostavi Izvješće o stanju ukupnih i osiguranih depozita za obračun premije i/ili sve informacije potrebne za izračun premije kako je propisano člankom 22. stavkom 6. ovoga Zakona
9. Agenciji ne dostavi informacije propisane člankom 25. stavkom 1. ovoga Zakona
10. Agenciji ne dostavi informacije potrebne za uspostavu i održavanje učinkovitog sustava osiguranja depozita iz članka 25. stavka 1. ovoga Zakona na način koji će sačuvati njihovu povjerljivost i cjelokupnost te da podaci budu točni, potpuni i ažurni, kao i da budu dostupni Agenciji na zahtjev u bilo kojem trenutku u skladu s člankom 25. stavkom 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba uprave kreditne institucije novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija