PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Područje međunarodne i privremene zaštite u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine" br. 70/15 i 127/17), koji se primjenjuje od 2. srpnja 2015. godine, a čije su prve izmijene stupile na snagu 1. siječnja 2018. godine. Navedenim su Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzete Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.), Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.), Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.), Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.) i Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96, 29. 6. 2013.).
Također, važećim se Zakonom uređuje primjena Uredbe Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.), Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.), Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.) te Provedbene Uredbe od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.).
Od početka migracijske krize iz 2015. godine u Republici Hrvatskoj zabilježen je visok porast broja tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu tražitelj). Tako je u 2016. godini registrirano 2.234 tražitelja, u 2017. i 2018. godini 1.887 odnosno 1.068, dok je u 2019. godini registrirano 1.986. tražitelja. Usprkos smanjenim dolascima početkom izbijanja pandemije bolesti izazvane virusom SARS-CoV-2, uzlazni trend nastavljen je i tijekom 2020. i 2021. godine te je 2020. godine registrirano 1.932, a 2021. godine 3.039 tražitelja. U prva tri mjeseca 2022. godine registrirano je 508 tražitelja. S obzirom na geopolitički položaj Republike Hrvatske te sigurnosnu situaciju u pojedinim dijelovima Bliskog istoka kao i aktivnu istočno mediteransku migracijsku rutu, izvjesno je da će se ovakav trend nastaviti i u narednom razdoblju.
Tijekom primjene važećeg Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u praksi su uočeni izazovi i nejasnoće u kontekstu postupanja te prihvatnih jamstava vezano uz pojedina prava i obveze tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Većina tražitelja u Republici Hrvatskoj ne posjeduje identifikacijske isprave što proširuje mogućnost zlouporabe sustava i postupka međunarodne zaštite te predstavlja izazov učinkovitosti postupka međunarodne zaštite. Stoga je nužno predvidjeti i zakonski propisati nove procese i načine utvrđivanja identiteta i države podrijetla te predvidjeti pravnu osnovu za digitalizaciju poslovnih procesa. Jednako tako, nepredviđene situacije kao što je situacija uzrokovana pandemijom virusa SARS-CoV-2 traže mogućnost prilagođenog postupanja te korištenja inovativnih tehnoloških rješenja sukladno preporukama Europske komisije kako bi se osigurao kontinuitet postupanja s tražiteljima te zaštita zdravlja i javnog zdravstva.
Važeći Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti potrebno je potpuno uskladiti s EU pravnom stečevinom, ali i uskladiti s drugim nacionalnim zakonima kako bi se postigla horizontalna usklađenost zakonodavnog sustava. Naime, temeljem provedene evaluacije Europske komisije o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s EU pravnom stečevinom, utvrđena je djelomična usklađenost Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. godine o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena) i Direktivom o standardima za prihvat tražitelja međunarodne zaštite 2013/33/EU  e su izdane preporuke zbog čega su potrebne izmjene Zakona. Također, u okviru preuzimanja i provedbe pravne stečevine Europske unije, potrebno je izmjenama Zakona osigurati provedbu Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010, koja je stupila na snagu 19. siječnja 2021. godine.
Postojećim zakonskim odredbama propisan je okvir za primjenu instituta preseljenja državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva iz trećih zemalja radi podijele tereta po principu solidarnosti. U cilju daljnjeg razvijanje modela koji olakšavaju pristup sigurnim i zakonitim načinima dolaska državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje su u potrebi za međunarodnom zaštitom, uz već postojeći institut preseljenja, potrebno je predvidjeti i mogućnost primjene humanitarnog prihvata sukladno Preporukama Europske komisije o zakonitim putevima u EU, koje su objavljene 23. rujna 2020. godine.
Povećanje broja tražitelja te aktivno sudjelovanje u programu preseljenja rezultiralo je tijekom godina i većim brojem osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom (azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom). Sada već višegodišnja praksa odobravanja međunarodne zaštite pokazala je da se okolnosti pod kojima je odobrena međunarodna zaštite mogu promijeniti te mogu nastupiti i nove činjenice koje bi mogle biti od utjecaja na odobrenje međunarodne zaštite.
Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisana su, između ostalog, prava i obveze osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita (azil ili supsidijarna zaštita), uključujući i pravo na boravak, pravo na spajanje obitelji, pravo na smještaj kao i ishođenje isprava. S obzirom na prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom kao i činjenicu napuštanja Republike Hrvatske, praksa je ukazala na potrebu dodatnog propisivanja postupanja koja su izravno vezana uz njihovo pravo na boravak u Republici Hrvatskoj i slobodu kretanja kao i procese izdavanja i poništavanja isprava osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Važećim zakonskim odredbama definirano je priznavanje prava na smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom od dana stjecanja statusa. Od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite do pronalaska stambene jedinice osobe borave u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite. Prema važećem zakonodavnom okviru isključivo nadležni Centar za socijalnu skrb prema prebivalištu osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom odlučuje o smještaju, kako o priznavanju prava tako i o prestanku. S druge strane, usprkos redovnoj praksi privremenog smještaja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima, važeći Zakon izričito propisuje da su u Prihvatilištu isključivo smješteni tražitelji međunarodne zaštite. Imajući u vidu cjelokupnu proceduru ostvarivanja prava na dvogodišnji smještaj, potrebno je sveobuhvatnije definirati privremeni smještaj azilanta i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite do njihovog preseljenja u odgovarajuće stambene jedinice.
Sukladno važećim zakonskom propisu nakon isteka roka od dvije godine osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom imaju pravo na smještaj sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi hrvatskih državljana. Postojeći propisi u području socijalne skrbi ne pružaju mogućnost rješavanja pitanja smještaja prilagođenog ovoj specifičnoj ranjivoj kategoriji osoba u kontekstu dugotrajne integracije u hrvatsko društvo. Obzirom na dugoročnu važnost integracije osoba s međunarodnom zaštitimo u hrvatsko društvo te izazove u praksi očita je potreba uvođenja dodatnih mjera s ciljem uspostave prilagođene i fleksibilne mreže socijalne sigurnosti za ovu kategoriju osoba.
Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom
Europska komisija uputila je Republici Hrvatskoj dana 1. ožujka 2021. godine predmet EU PILOT ref. br. EUP (2021) 9850 vezano za usklađenost nacionalnog provedbenog zakonodavstva s odredbama Direktive 2013/33/EU o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u pogledu obveze obavješćivanja, izdavanja putnih isprava podnositeljima zahtjeva, jamstvima za zadržane podnositelje zahtjeva i o razlozima za zadržavanje, o pristupu tržištu i o jamstvima za podnositelje zahtjeva i modalitetima uvjeta prihvata, te EU PILOT ref.br. EUP (2021) 9869 vezano za usklađenost nacionalnih provedbenih mjera s odredbama Direktive 2013/32/EU o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite u pogledu odredbi o suradnji, o postupovnim pravilima za oduzimanje međunarodne zaštite, vremenskom ograničenju za razmatranje stanja u zemlji podrijetla i mogućnosti samostalnog organiziranja zdravstvenog pregleda u vezi znakova koji mogu ukazivati na moguću izloženost proganjanju ili trpljenju ozbiljne nepravde.
Odredbe o ograničenju kretanja tražitelja potrebno je dodatno uskladiti s člankom 9. Direktive o prihvatu 2013/33/EU i EU PILOTOM EUP (2021) 9850. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona preciznije su definirani postojeći razlozi ograničenja kretanja i obveza neodgodivog postupanja ako se sudskom odlukom dokaže da je ograničenje nezakonito.
Mogućnost komuniciranja tražitelja sa članovima obitelji i rodbinom, pravnim i drugim savjetnicima i drugim nevladinim organizacijama jedno je od temeljnih prava tražitelja te ga je potrebno ovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona propisati čime će se izvršiti obveza usklađivanja s odredbama Direktive o prihvatu 2013/33/EU i EU PILOTOM EUP (2021) 9850.
Odredbe o zdravstvenoj zaštiti tražitelja ovim Izmjenama i dopunama Zakona uredit će se i poboljšati radi dodatnog pojašnjenja opsega prava na zdravstvenu zaštitu tražitelja. Nadalje, ovim prijedlogom Zakona izvršeno je usklađivanje Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 18. Direktive 2013/32/EU o informiranju tražitelja o mogućnosti samostalnog organiziranja zdravstvenog pregleda u vezi znakova koji mogu ukazivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izmijenit će se važeće odredbe o informiranju tražitelja i propisati da je obvezno njihovo informiranje u pisanom obliku čime će se usvojiti prijedlozi Europske komisije kroz EU PILOT EUP (2021) 9850 i uskladiti s člankom 5. točkom 2. Direktive 2013/33/EU.
Sukladno preporukama Europske komisije, novim zakonskim prijedlogom izmijenit će se odredbe o provjeri stanja u zemlji podrijetla i propisati točan vremenski rok od šest mjeseci za razmatranje stanja u zemlji podrijetla prilikom odgode postupka razmatranja. Navedenom izmjenom će se postići jasnoća, normativna preciznost te posljedično i usklađivanje s člankom 31. stavkom 4. točkom a. Direktive 2013/32/EU.
Izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izmijenit će se važeće odredbe o usmenom informiranju azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom kada se utvrde okolnosti za prestanak ili poništenje međunarodne zaštite i propisat će se izričita obveza informiranja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom pisanim putem o tome da se ponovno razmatra njihov status. Ovim Prijedlogom zakona izvršeno je usklađivanje Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 45. stavkom 1. točkom a. Direktive 2013/32/EU. Novim normativnim rješenjima osigurat će se sustavnije praćenje odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite te time osigurati uspostavu jasne strukturirane prakse revizije odobrenih zaštita sukladno odredbama ovog Zakona.
Pandemija virusa SARS CoV-2 pokazala je nužnim provođenje pojedinih radnji u postupku odobrenja međunarodne zaštite bez neposrednog kontakta tražitelja sa službenim osobama, u cilju suzbijanja pandemije i zaštite svih sudionika u postupku. Stoga se, ovim Prijedlogom zakona predlaže mogućnost provođenja pojedinih radnji u postupku putem audiovizualnih uređaja. Time bi se također, u nacionalno zakonodavstva prenijela i odredba članka 13. stavka 2 točke f. Direktive 2013/32/EU.
Izmjenama i dopunama Zakona prenesena je odredba članka 13. stavka 2. točke d. Direktive 2013/32/EU prema kojoj nadležna tijela mogu pretražiti podnositelja zahtjeva i predmete koje ima kod sebe, a u svezi s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2011/95/EU kojim se tražitelju nalaže obveza surađivanja s nadležnim tijelima radi utvrđivanja identiteta i drugih elemenata potrebnih za obradu zahtjeva. Identifikacija tražitelja je nužan preduvjet utvrđivanju zemlje podrijetla, a posljedično i ispunjavanju pretpostavki za odobrenje međunarodne zaštite. U dosadašnjoj praksi se čestom pokazala situacija da tražitelji ne surađuju s Ministarstvom unutarnjih poslova u pogledu utvrđivanja identiteta te svojim zahtjevima ne prilažu identifikacijske isprave.
Izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite i evidentiranje tražitelja u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova u nadležnosti je policijskih službenika na graničnom prijelazu, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance. Samo iznimno državni službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite mogu obaviti dio poslova vezanih uz izražavanje namjere, stoga je potrebno ovim Izmjenama Zakona precizno definirati opseg poslova kako bi izbjegli različito tumačenje odredbi važećeg Zakona.
Važećim Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu samo u usmenom obliku, međutim ovim Zakonom predviđa se i mogućost podnošenja zahtjeva u pisanom obliku za tražitelje s određenim zdravstvenim poteškoćama (gluha i nagluha i/ili nijema osoba).
Izmjenama i dopunama Zakona u pogledu skraćivanja roka za stjecanje prava na rad tražitelju s 9 na 6 mjeseci omogućilo bi se ranije uključivanje tražitelja na tržište rada. Ekonomska i egzistencijalna neovisnost je osnovni preduvjet osamostaljivanja tražitelja, a kasnije i azilanta odnosno stranca pod supsidijarnom zaštitom.
Predloženim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dodatno su nomotehnički uređene pojedine odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti radi preciznijeg izričaja normi i ispravljanja uočenih nedorečenosti. Tako se jasnije definira pravni okvir za preseljenje, humanitarni prihvat i premještanje.
Novim normativnim rješenjima osigurat će se sustavnije praćenje odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite te time osigurati uspostavu jasnije strukturirane prakse revizije odobrenih zaštita sukladno odredbama ovog Zakona.
Iako je važećim odredbama Zakona propisano da član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20) punoljetni članovi obitelji osobe pod međunarodnom zaštitom koji koriste pravo na spajanje obitelji nemaju pravo na isprave kao azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom. U cilju postizanja normativne preciznosti i nedvosmislenosti ovim će se Zakonom to jasno i propisati.
Važećim odredbama Zakona propisano je da osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom ima pravo na smještaj najduže dvije godine od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite. S obzirom na dosadašnju praksu i radi ujednačenog postupanja ovim će se zakonskim prijedlogom jasnije propisati pravo na smještaj osobe kojima se ponovno odobri međunarodna zaštita nakon što im je ista prethodno prestala ili se poništila. Normativnim rješenjem jasno i nedvosmisleno će se regulirati ove iznimne situacije te će se omogućit da korisnici u takvim okolnostima iskoriste razliku neiskorištenog dvogodišnjeg prava na smještaj.
Ovim zakonskim prijedlogom će se sveobuhvatno regulirati privremeni smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima za tražitelje s propisanim razumnim rokom najduljeg trajanja takvog oblika kolektivnog smještaja koje je primarno namijenjeno za tražitelje.
U cilju osiguravanja uspješne integracije osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom i njihovo aktivno uključivanje u društvo, novim normativnim rješenjima propisat će se mogućnost da se stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske ustupe na upravljanje jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kako bi se potaknula i ojačala uloga lokalne zajednice u dugoročnoj integraciji osoba pod međunarodnom zaštitom. Također, iznimno će se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice u državnom vlasništvu na najduže još dvije godine na prijedlog nadležnog centra za socijalnu skrb, a uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, uz definirano sudjelovanje u plaćanju troškova stanovanja ili plaćanja zaštićene najamnine na stambenu površine.
S obzirom na dosadašnju praksu te utvrđene nedorečenosti i nejasnoće u važećem propisu kojim se regulira područje izdavanja isprava za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom, ovim će se Zakonom jasnije precizirati nadležnost za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje putnih isprava za azilante, kao i pravo azilanta na pravni lijek protiv odluke policijske uprave/policijske postaje kada je zahtjev za izdavanje putne isprave odbijen.
Radi ujednačavanja uvjeta za odbijanje izdavanja putne isprave za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, predloženim Zakonom će se uskladiti zakonske odredbe koje se odnose na odbijanje zahtjeva za izdavanje putnih ispava s odredbama važećeg Zakona o strancima. Izmjenama i dopunama Zakona uvodi se obveza da se prije izdavanja putnih isprava za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom traži suglasnost Ministarstva.
S obzirom na to da odredbama važećeg Zakona nisu propisane situacije gubitka, nestanka i krađe dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom niti putne isprave za azilanta, navedeno će se definirati propisivanjem rokova i načinom prijave gubitka, nestanka ili krađe isprava.
Budući da odredbe važećeg Zakona definiraju obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, ovim zakonskim prijedlogom će se propisati prekršajne odredbe za slučajeve kršenja propisanih obveze u skladu s načelom razmjernosti kako bi se osigurala njihova primjena i u praksi.
Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti osigurat će se potpuno usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije u području međunarodne zaštite, sukladno analizi i preporukama Europske komisije.
Donošenjem Zakona osigurat će se veća preciznost odredbi te će se time ujednačiti tumačenje odredbi važećeg Zakona, razjasniti nadležnosti koje proizlaze iz drugih zakona te otkloniti kolizija s odredbama drugih zakona, osobito s odredbama važećeg Zakona o strancima.
Novim normativnim rješenjem će se omogućiti učinkovito, kvalitetno i brže provođenje postupka međunarodne zaštite, omogućavanjem korištenja odgovarajućih tehnoloških rješenja i digitalizacije procesa koji će pružiti podršku utvrđivanja identiteta i države podrijetla. Ujedno će se normirati potrebe prilagođenog postupanja u okolnostima pandemije virusa SARS-CoV-2 te potrebe socijalnog distanciranja radi zaštite zdravlja i javnog zdravstva s jedne strane te osiguranja kontinuiteta učinkovite provedbe postupku međunarodne zaštite, s druge strane.
Osigurat će se sveobuhvatno i transparentno uređenje pitanje smještaja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom koje se odnosi na privremeni smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima za tražitelje do trajnog smještaja u stambene jedinice sukladno rješenju nadležnog centra za socijalnu skrb. Jednako tako, propisat će se pravna osnova za rješavanje stambenog pitanje nakon isteka roka prava na smještaj azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, s naglaskom na važnost uloge jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u tom procesu kao i mogućnost privremenog korištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu u iznimnim slučajevima na preporuku i suglasnost nadležnih tijela.
Omogućit će se sustavna revizija odobrenih međunarodnih zaštita redovnim praćenjem situacije država podrijetla te utvrđivanjem nastupanja izmijenjenih ili novih činjenica i okolnosti koji mogu biti od utjecaja na provođenje postupka poništenja i ukidanja odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravnoj stečevini Europske unije te međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.
III.OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI S OBRAZLOŽENJEM
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
Članak 1.
U Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17) u članku 2. stavku 2. dodaje se podstavak 5. koji glasi:
„- Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30.12.2021).“.
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
„(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.
Članak 2.
U članku 7. stavku 5 riječi: „unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo)“ brišu se.
Članak 3.
U članku 10. stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja djeteta s obitelji, ako je to u njegovom interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.“.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
„(4) Poseban skrbnik dužan je poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji, kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(5) Djetetu se tijekom postupka međunarodne zaštite osigurava pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi te aktivnostima na otvorenom.“.
Članak 4.
U članku 17. stavku 1. iza riječi: „poslove socijalne skrbi“ dodaje se zarez i riječ: „odmah,“.
Članak 5.
U članku 28. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
„(4) Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo.
(5) Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, tražitelj će biti obaviješten pisanim putem da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku.“.
Iza stavka 8. dodaje se novi stavak 9. koji glasi:
„(9) Ako policijski službenici iz opravdanih razloga nisu u mogućnosti obaviti poslove iz stavka 8. ovoga članka, iznimno će ih obaviti službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu.“.
Dosadašnji stavci 9. i 10. postaju stavci 10. i 11.
Članak 7.
U članku 34. stavku 1. iza riječi: „usmeno na zapisnik“ dodaju se riječi: „a iznimno u pisanom obliku,“.
Članak 8.
U članku 35. iza stavka 9. dodaju se stavci 10., 11. i 12. koji glase:
„(10) Saslušanje se može održati i uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja.
(11) Saslušanje i usmene izjave mogu biti snimljene o čemu se prethodno obavještava tražitelj.
(12) Snimke ili transkripti saslušanja i usmenih izjava čine sastavni dio spisa tražitelja.“ .
Članak 9.
U članku 40. stavku 6. točki 1. riječ: „periodično“ zamjenjuje se riječima: „najmanje svakih šest mjeseci“.
Članak 10.
Naslov iznad članka 48. mijenja se i glasi: „Preseljenje, humanitarni prihvat i premještanje“.
Članak 48. mijenja se i glasi:
„(1) Odluku i program preseljenja ili humanitarnog prihvata državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz trećih zemalja donosi Vlada Republike Hrvatske, na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za europske i vanjske poslove.
(2) Odluku o načinima i uvjetima premještanja državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz drugih država članica Europske unije, radi podjele tereta po principu solidarnosti, donosi Vlada Republike Hrvatske, na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za europske i vanjske poslove.
(3) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja bude preseljena sukladno stavku 1. ovoga članka ili premještena sukladno stavku 2. ovoga članka priznat će se azil ili supsidijarna zaštita.“.
Članak 11.
U članku 49. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.“.
Dosadašnji stavci 3., 4., 5., i 6. postaju stavci 4., 5., 6., i 7.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. ispred riječi: „obavijestiti“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „pisanim putem,“.
Članak 12.
U članku 50. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
„(2) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka.“
Dosadašnji stavci 2., 3., 4., i 5. postaju stavci 3., 4., 5., i 6.
U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. ispred riječi: „obavijestiti“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „pisanim putem,“.
Članak 13.
U članku 52. stavku 3. točki 3. iza riječi: „podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta“ dodaju se riječi: „te zemlje podrijetla, uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka“.
Iza točke 10. briše se točka i dodaje se  očka 11. koja glasi:
„11. podvrgnuti se pregledu, koji uključuje pretragu računala, drugih elektroničkih uređaja i predmeta koje ima kod sebe.“.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
„(6) Pregled tražitelja iz stavka 3. točke 11. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.“.
Članak 14.
U članku 54. stavku 2. iza točke 3. dodaje se nova točka 4. te  očke 5. i 6. koje glase:
„4. sprječavanje širenja zaraznih bolesti
5. sprječavanje dovođenja u opasnost života osoba i imovine
6. više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite“.
Dosadašnja točka 4. koja postaje točka 7. mijenja se i glasi:
„7. provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donijete sukladno odredbama Zakona o strancima.“.
Iza stavka 12. dodaju se stavci 13. i 14. koji glase:
„(13) Ograničenje kretanja, u razumnim vremenskim razmacima, razmatra upravni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja, posebno kada ograničenje kretanja traje dulje od mjesec dana te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.
(14) Ako upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu.“.
Članak 15.
U članku 56. iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:
„(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilište osigurat će se prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela.
(4) Pristup tražiteljima iz stavka 3. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga.“.
Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6., 7. i 8. postaju stavci 5., 6., 7., 8., 9. i 10.
Članak 16.
U članku 57. stavku 1. iza riječi: „ozbiljnih mentalnih poremećaja“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „sukladno medicinskoj indikaciji“.
Članak 17.
U članku 59. stavku 1. iza riječi: „odobrenja međunarodne zaštite“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „u pisanom obliku,“.
U stavku 2. iza riječi: „od izražene namjere“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „pisanim putem,“.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Ako informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka iz opravdanih razloga nije moguće dati u pisanom obliku ili je tražitelj nepismen, informacije će se pružiti usmenim putem na jeziku za koji se pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati.“.
Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.
Članak 18.
U članku 61. stavku 1. riječi: „devet mjeseci“ zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“.
Iza stavka 5. dodaje se stavci 6. i 7. koji glase:
„(6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti ugovor o radu.
(7) Tražitelj je dužan, u roku od 15 dana od prestanka statusa iz članka 4. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, vratiti Ministarstvu potvrdu o radu, radi poništenja.“.
Članak 19.
U članku 62. stavku 5. riječi: „sukladno odredbama Zakona o strancima“ zamjenjuju se riječima: „ako postoje ozbiljni humanitarni razlozi koji zahtijevaju njegovu prisutnost u drugoj državi“.
Članak 20.
U članku 64. stavku 4. točki 2. iza riječi: „zaštite“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „kao i promjenu prebivališta i adrese stanovanja u roku 15 dana od dana promjene“.
Iza točke 4. briše se točka i dodaje se točka 5. koja glasi:
„5. obavijestiti Ministarstvo, ako se iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.“.
Članak 21.
U članku 65. stavak 3. briše se.
Članak 22.
U članku 66. stavku 3. iza riječi: „boravak“ dodaju se riječi: „te izdavanje dozvole boravka“.
U stavku 4. riječi: „članaka 64. do 77.“ zamjenjuju se riječima: „članaka 64. do 74. te članaka 76. i 77.“.
Članak 23.
Članak 67. mijenja se i glasi:
„(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom centru za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Centar), a nadležan je centar prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3) O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka Centar odlučuje rješenjem.
(4) Ako Centar utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
(5) Ako Centar u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona.
(6) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nakon prekida međunarodne zaštite sukladno člancima 49. i 50. ovoga Zakona te ponovnim odobrenjem međunarodne zaštite, imaju pravo na smještaj razmjerno neiskorištenom razdoblju ukupnog trajanja takvog smještaja propisanog člankom 67. stavkom 1. ovoga Zakona.
(7) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
1. istekom roka iz stavka 1. ovoga članka
2. na osobni zahtjev
3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobrog gospodara
7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(8) Osim u slučaju iz stavka 7. točke 1. ovoga članka, Centar će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 7. točaka 2. do 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj.
(9) Protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(10) Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(11) O žalbi protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(12) Izvršna rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka dostavljaju se Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje i Ministarstvu unutarnjih poslova.
(13) Ako prestanu okolnosti iz stavaka 4. i 5. te stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.
(14) Iznimno, na prijedlog nadležnog centra, a uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka na najduže još dvije godine, uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ukoliko im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.
(15) Plaćanje zaštićene najamnine regulirat će se ugovorom o najmu koji Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje sklapa s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom na temelju prijedloga i suglasnosti iz stavka 14. ovoga članka.“
(16) U svrhu daljnje integracije azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ministarstvo nadležno za upravljanje državnom imovinom može jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ustupiti na upravljanje stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske.
Članak 24.
U članku 67.a stavku 5. riječi: „stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1.“.
Iza članka 67.a dodaje se članak 67.b koji glasi:
„Članak 67.b
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 60 dana dok mu se ne osigura smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici na temelju rješenja iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona, ako u roku od 8 dana od dana prijave prebivališta podnese zahtjev za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb.
(2) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje zahtjeva za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb, nadležni centar će dopustiti povrat u prijašnje stanje, ako u roku od osam dana od prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te istodobno s molbom podnese i zahtjev za smještaj.
(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4) Ako azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom za vrijeme dok je smješten u Prihvatilištu izbiva duže od osam dana, bez da je o tome prethodno obavijestio Ministarstvo, izgubit će pravo na smještaj u Prihvatilištu.
(5) Ako azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom za vrijeme dok je smješten u Prihvatilištu izbiva iz Prihvatilišta duže od osam dana, a o tome je prethodno obavijestio Ministarstvo, dodijeljena soba u Prihvatilištu čuvat će se najduže 15 dana od dana obavijesti Prihvatilištu.
(6) Azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom koji ima novčana sredstva ili imovinu kojom može osigurati uzdržavanje ima pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 30 dana od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.“.
Članak 25.
Članak 75. mijenja se i glasi:
„(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom podnosi zahtjev za izdavanje dozvole boravka u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(2) Dozvola boravka azilantu izdaje se na vrijeme od pet godina.
(3) Dozvola boravka strancu pod supsidijarnom zaštitom izdaje se na vrijeme od tri godine.
(4) Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavaka 2. i 3. ovoga članka podnosi azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom stariji od 16 godina, a za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom mlađeg od 16 godina zahtjev podnosi zakonski zastupnik ili poseban skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(5) Putna isprava za azilanta izdaje se azilantu na vrijeme od pet godina, sukladno Aneksu Konvencije iz 1951.
(6) Putna isprava za državljanina treće zemlje može se izdati strancu pod supsidijarnom zaštitom sukladno odredbama Zakona o strancima.
(7) Putne isprave iz stavaka 5. i 6. ovoga članka izdaju se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(8) Azilant može podnijeti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta koja odlučuje o zahtjevu.
(9) Zahtjev za izdavanje putne isprave za dijete azilanta i dijete stranca pod supsidijarnom zaštitom podnosi zakonski zastupnik ili posebni skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(10) Policijska uprava ili policijska postaja iz stavka 8. ovoga članka, odbit će zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta:
1. protiv kojeg se vodi kazneni ili prekršajni postupak, osim ako postoji suglasnost javnopravnog tijela koje vodi postupak,
2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili mu je izrečena novčana kazna u prekršajnom ili kaznenom postupku, dok kaznu ne izdrži, odnosno dok ne plati novčanu kaznu,
3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov
4. ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
(11) Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(12) Policijska uprava ili postaja iz stavka 8. ovoga članka će po službenoj dužnosti oduzeti i poništiti putnu ispravu za azilanta kada nastupe okolnosti iz stavka 10. ovoga članka.
(13) Policijska uprava ili postaja iz stavka 8. ovoga članka, po službenoj dužnosti, će oduzeti i poništiti dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta ili posebnu putnu ispravu za državljanina treće zemlje, prestankom međunarodne zaštite, odnosno poništenjem odluke kojom je odobrena međunarodna zaštita.“.
Članak 26.
Iza članka 75. dodaju se članci 75.a i 75.b s naslovima iznad njih koji glase:
„Gubitak, nestanak ili krađa dozvole boravka ili putne isprave za azilanta
Članak 75.a
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je, u roku od 15 dana od dana saznanja, prijaviti gubitak, nestanak ili krađu dozvole boravka ili putne isprave za azilanta policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu događaja ili saznanja, o čemu se izdaje potvrda.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez dozvole boravka ili azilant bez putne isprave za azilanta iz članka 75. stavka 5. ovoga Zakona dužan je u roku od 15 dana od dana saznanja prijaviti gubitak najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, koji je o tome dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju koja ju je izdala.
Status nevažeće dozvole boravka i putne isprave za azilanta
Članak 75.b
Policijska uprava odnosno policijska postaja, u Informacijskom sustavu Ministarstva, evidentirat će status nevažeće dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom ili putne isprave za azilanta kojoj je istekao rok važenja ili je prestala važiti zbog razloga iz članka 75. stavaka 12. i 13. i članka 75.a ovoga Zakona.“.
Članak 27.
Iza članka 94. dodaje se naslov iznad članka i članak 94.a koji glasi:
„Prekršajne odredbe
Članak 94.a
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 400,00 do 800,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji nakon prestanka statusa tražitelja međunarodne zaštite ne vrati Ministarstvu potvrdu o pravu na rad u roku od 15 dana (članak 61. stavak 7.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2000,00 kuna kaznit će se za prekršaj azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji:
1.ne prijavi prebivalište u roku od 15 dana od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite (članka 64. stavak 4. točka 2.)
2.u roku od 15 dana od dana promjene ne prijavi promjenu prebivališta i adresu stanovanja (članak 64. stavak 4. točka 2.)
3. ne nosi ili na zahtjev službene osobe ne da na uvid dozvolu boravka (članak 64. stavak
4. točka 3.)
4. ne prijavi gubitak, nestanak ili krađu putne isprave za azilanta iz članka 75. stavka 5. ovoga Zakona ili dozvole boravka, u roku od 15 dana od dana saznanja, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu događaja ili saznanja (članak 75.a stavak 1.)
5. u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez dozvole boravka ili putne isprave za azilanta, a u roku od 15 dana od dana saznanja ne prijavi gubitak najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske. (članak 75.a stavak 2.).
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom koji iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, a da o tome nije obavijestio Ministarstvo u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.(članak 64. stavak 4. točka 5.).“.
Članak 28.
Ministarstvo će, u roku od u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, imenovati nacionalne kontakt točke za provedbu direktiva iz članka 2. stavka 1. i uredbi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona, o čemu će obavijestiti Europsku komisiju.“.
Članak 29.
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, uz prethodnu suglasnost državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, donijet će pravilnik iz članka 93. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17) usklađen s odredbama ovoga Zakona, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 30.
(3) Odredbe članka 23. ovoga Zakona primjenjuje se na azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji je ostvario pravo na smještaj u stambenoj jedinici koja je vlasništvo Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 67. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17).
Članak 31.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
V. OBRAZLOŽENJE POJEDINIH ODREDBI
Uz članak 1.
Ovim se člankom dopunjuje članak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Uredbom (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil izvan snage je stavljena Uredba (EU) br. 439/2010. Uredba je stupila na snagu 19. siječnja 2022 te se izravno primjenjuje u državama članicama. kako bi se nedvojbeno Ministarstvo unutarnjih poslova preciziralo kao tijelo za neposrednu suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima u legislativi vezanoj za međunarodnu zaštitu.
Uz članak 2.
Ovim se člankom odredba važećeg Zakona usklađuje s člankom 10. stavkom 2. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkim pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor („Narodne novine“, broj: 74/15) prema kojem se skraćivanje obavlja na mjestu na kojemu se prvi puta navodi naziv ili pojmovni sklop koji se namjerava skratiti, što je u ovom konkretnom slučaju novo dodani stavak 3. članka 2. Zakona.
Uz članak 3.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 23. stavkom 3. Direktive 2013/33/EU o osiguravanju da maloljetnici imaju pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi u prostorima i centrima za smještaj te aktivnostima na otvorenom.
Uz članak 4.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 24. stavkom 1. Direktive 2013/33/EU o imenovanju zastupnika koji zastupa dijete bez pratnje i pomaže mu u ostvarivanju njegovih prava i ispunjavanju obveza te stavkom 3. Direktive 2013/33/EU o pronalasku članova obitelji i spajanju djeteta s obitelji ako je to u njegovom najboljem interesu.
Uz članak 5.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 18. Direktive 2013/32/EU o informiranju tražitelja međunarodne zaštite o mogućnosti samostalnog organiziranja zdravstvenog pregleda u vezi znakova koji mogu ukazivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu kada Ministarstvo ocijeni da zdravstveni pregled u tu svrhu nije potreban.
Uz članak 6.
Ovim se člankom mijenja i dopunjuje članak 33. važećeg Zakona te se precizno definira opseg poslova policijskih službenika i službenika Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, jer izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i evidentiranje tražitelja u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova u nadležnosti je policijskih službenika na graničnom prijelazu, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance. Samo iznimno službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite mogu obaviti poslove povezane s izražavanjem namjere.
Uz članak 7.
Ovim se člankom dopunjuje odredba članka 34. stavka 1. važećeg Zakona čime se daje dodatna mogućnost odnosno način na koji tražitelji međunarodne zaštite mogu podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, pa osim usmeno na zapisnik, tražitelji koji zbog zdravstvenih poteškoća to ne mogu učiniti usmeno, imat će mogućnost podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu i u pisanom obliku (invalidnost, gluhe, nagluhe i/ili nijeme osobe).
Uz članak 8.
Ovim se člankom dopunjuje odredba članka 35. važećeg Zakonu pri čemu se propisuje mogućnost provođenja saslušanja uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja, što se u praksi pokazalo nužnim, kako zbog uvjeta rada uvjetovanih pandemijom virusa SARS-CoV-2, tako i sukladno smjernicama EK od 16. travnja 2020. godine, o primjeni odgovarajućih EU odredbi iz područja azila, povratka te preseljenja za vrijeme pandemije COVID-19.
Predloženom odredbom, također, se propisuje mogućnost snimanja saslušanja, ako se za tim u praksi pokaže potreba, s obzirom na praksu nekih drugih država članica EU i specifične okolnosti vezane za provođenje saslušanja u uvjetima posredovane komunikacije i eventualnih nesporazuma, a čime bi se uskladio Zakon i s člankom 13. stavkom 2. točkom f. Direktive 2013/32/EU gdje se navodi da „nadležna tijela mogu snimati usmene izjave podnositelja zahtjeva, uz uvjet da je podnositelj zahtjeva o tome unaprijed informiran“.
Uz članak 9.
Ovim se člankom osigurava potpuno usklađivanje Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 31. stavkom 4. točkom 3. Direktive 2013/32/EU. Važeća odredba o provjeravanju stanja u zemlji podrijetla iz članka 40. stavka 6. točke 1. važećeg Zakona ovom izmjenom se precizira i određuje na točno vremensko razdoblje od šest mjeseci.
Članak 10.
Ovim će se člankom jasnije definirati pravni okvir za preseljenje, humanitarni prihvat iz trećih zemalja i premještanje iz drugih država članica Europske unije sukladno načelu solidarnosti. Ujedno će se nomotehnički urediti i preciznije definirati izričaji koji se odnose na navedene načine dolaska u Republiku Hrvatsku.
Uz članak 11.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s odredbom članka 45. stavka 1. točke a. Direktive 2013/32/EU. Važećom odredbom Zakona propisana je samo obaveza obavještavanja azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o tome da se razmatra ukidanje dodijeljene zaštite. Dopunom odredbe 49. stavka 3. važećeg Zakona obveza obavještavanja preciznije se definira te se jasno određuje forma obavještavanja pisanim putem.
Člankom se također propisuje i mogućnost da Ministarstvo po službenoj dužnosti provodi postupak revizije statusa odobrenih međunarodnih zaštita.
Uz članak 12.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sa člankom 45. stavkom 1. točkom a. Direktive 2013/32/EU. Važećom odredbom Zakona propisana je obaveza obavještavanja azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o tome da se su nastupile okolnosti vezane za poništenje međunarodne zaštite. Ovom dopunom članka 50. stavka 2. važećeg Zakona obveza obavještavanja postala bi obveza obavještavanja pisanim putem.
Člankom se također propisuje i mogućnost da Ministarstvo po službenoj dužnosti provodi postupak revizije statusa odobrenih međunarodnih zaštita.
Uz članak 13.
Predloženom dopunom članka 52. važećeg Zakona dodatno se usklađuje važeći Zakon s člankom 4. stavkom 3. Direktive 2011/95/EU, obvezom da se podvrgne mjerama radi utvrđivanja države podrijetla. Navedeno je predloženo radi poboljšanja učinkovitosti identificiranja tražitelja i države podrijetla te radi bržeg i boljeg provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite i donošenja kvalitetnih odgovarajućih odluka.
Stavkom 2. ovoga članka, Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dodatno se usklađuje s odredbom članka 13. stavka 2. točkom d. Direktive 2013/32/EU prema kojoj nadležna tijela mogu pretražiti tražitelja međunarodne zaštite i predmete koja on ima kod sebe. Ne dovodeći u pitanje pretragu koja se provodi zbog sigurnosti, pretraga tražitelja se provodi od strane istog spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta
Uz članak 14.
Ovim se člankom, kojim se dopunjuju pojedine odredbe članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, čime se važeća odredba dodatno usklađuje s člankom 9. Direktive o prihvatu 2013/33/EU.
Uz članak 15.
Ovim se člankom u odredbi članka 56. važećeg Zakona dodaju novi stavci 3. i 4. radi usklađivanja s člankom 18. stavkom 2. točkama b. i c. Direktive 2013/33/EU kojima je propisano da tražitelj ima mogućnost komuniciranja s rođacima, članovim obitelji, pravnim i drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nacionalnim, međunarodnim i nevladinim organizacijama te mogućnost ograničenja takva pristupa
Uz članak 16.
Članak 57. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mijenja se i dopunjuje radi dodatnog i preciznijeg pojašnjenja opsega prava na zdravstvenu zaštitu tražitelja međunarodne zaštite.
Uz članak 17.
Ovim se člankom predlažu izmjene u članku 59. važećeg Zakona radi naglašavanja obveze obavješćivanja tražitelja u pisanom obliku, a radi usklađivanja s člankom 5. točkom 2. Direktive 2013/33/EU.
Uz članak 18.
Ovim se člankom predlažu izmjene i dopune pojedinih odredbi članka 61. važećeg Zakona odnosno skraćivanje roka za stjecanje prava na rad tražitelja sa 9 (što je gornja granica po Direktivi 2013/33/EU) na 6 mjeseci čime bi se omogućilo ranije uključivanje tražitelja međunarodne zaštite na tržište rada. Ekonomska i egzistencijalna neovisnost je osnovni preduvjet osamostaljivanja tražitelja, a kasnije azilanta odnosno osobe sa odobrenom supsidijarnom zaštitom. Također, propisuje se obveza tražitelja da Prihvatilište obavijesti o zasnivanju radnog odnosa te obveza dostave ugovora o radu, kao i obveza da Ministarstvu vrati potvrdu o radu kada mu prestane status tražitelja međunarodne zaštite.
Uz članak 19.
Ovim se člankom predlažu izmjene članka 62. stavka 5. važećeg Zakona zbog usklađivanja s člankom 6. točkom 5. Direktive 2013/33/EU.
Uz članak 20.
Predloženom odredbom u članku 64. stavku 4. važećeg Zakona dodana je, uz postojeću obvezu prijave prebivališta, obveza i rok za prijavu promjene prebivališta za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom. Također, dodana je obveza i rok od 15 dana za obavještavanje Ministarstva unutarnjih poslova u slučajevima kada osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom isele iz Republike Hrvatske ili neprekidno borave u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana.
Uz članak 21.
Predloženom odredbom briše se odredba članka 65. stavka 3. važećeg Zakona kojom azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom prestaje pravo na boravak u Republici Hrvatskoj ako iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno borave u inozemstvu duže od 6 mjeseci. Naime, u tim slučajevima definirana je obveza obavještavanja Ministarstva unutarnjih poslova. U slučaju da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ne ispuni navedenu obvezu predviđa se mogućnost primjene prekršajne odredbe iz članka 27 . stavka 3. ovoga Zakona.
Uz članak 22.
Predloženom odredbom sadržajno se preciznije definira primjena Zakona o strancima u slučaju ishođenje dozvole boravka i putne isprave za člana obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom te se time ostvaruje horizontalna usklađenost nacionalnog zakonodavnog okvira.
Uz članak 23.
Predloženom odredbom mijenja se i dopunjuje članak 67. važećeg Zakona koji definira pravo na smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Radi nomotehničkog uređenja predlaže se izmijeniti cijeli članak. Kako bi se osigurala odgovarajuća informiranost relevantnih dionika u procesu integracije definirana je obveza Centra za socijalnu skrb da izvršna rješenja o pravo na smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Također, jasnije se definira pravo na smještaj osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom kojima je status prestao ili poništen, a temeljem novog zahtjeva ponovno su stekli status azila ili supsidijarne zaštite.
Iznimno, omogućava se privremeno korištenje stambenih jedinica koje su vlasništvo Republike Hrvatske za razdoblje od najduže još dvije godine po prijedlogu nadležnog Centar za socijalnu skrb, uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, uz sudjelovanje u plaćanju troškova stanovanja ili zaštićene najamnine.
Predloženom odredbom propisuje se pravna osnova za ustupanje stambenih jedinica koje su vlasništvo Republike Hrvatske na upravljanje jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi osiguravanje uspješne dugoročne integracije.
Uz članak 24.
Predloženom odredbom sadržajno je dorađena odredba članka 67.a važećeg Zakona na način da je dodan novi članak 67.b, pri čemu se jasnije definira smještaj azilanta i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite od trenutka stjecanja statusa najduže do 60 dana. Također, jasnije su definirani rokovi za podnošenje zahtjeva za smještaj i nadležnost za odlučivanje o zahtjevu.
Uz članak 25.
Predloženom odredbom mijenja se i dopunjuje članak 75. važećeg Zakona koji definira ishođenje isprava. Radi nomotehničkog uređenja zbog brojnih izmjena i dopuna predlaže se izmijeniti cijeli članak 75. važećeg Zakona. Predloženim izmjenama i dopunama na jasniji se način definira nadležnost policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu prebivališta koja odlučuje o zahtjevu za izdavanje putne isprave za azilanta. Također, propisuje se pravo azilanta na pravni lijek protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje putne isprave, na način da stranka može pokrenuti upravi spor. Dopunom se također propisuje obveza nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje da se prije izdavanja putne isprave za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom zatraži suglasnost Ministarstva. Nadalje, izvršeno je usklađivanje s odredbama Zakona o strancima kojima se definiraju razlozi za odbitak zahtjeva za izdavanje putnih ispava. Također, propisuje se obveza policijske uprave odnosno policijske postaje da po službenoj dužnosti oduzme i poništi dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta i posebnu putnu ispravu za državljanina treće zemlje u slučaju prestanka, odnosno poništenja međunarodne zaštite.
Uz članak 26.
Ovom odredbom, u važeći tekst Zakona, predlaže se dodati članke 75.a i 75.b kojima se propisuju odredbe kojima se definira postupanje u slučaju gubitka, nestanka i krađe dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, odnosno obveza da se o navedenom obavijesti nadležna policijske uprava odnosno policijska postaja te obveza izdavanja pisane potvrde. Nadalje, propisuje se obveza azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom kada se takva situacija dogodi u inozemstvu.
Također, propisuje se potreba evidentiranja navedenih događaja u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova.
Uz članak 27.
Propisuju se novčane kazne u slučaju nepoštivanja pojedinih odredbi Zakona.
Uz članak 28.
Ovim se člankom dopunjuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te se određuje kako će Ministarstvo unutarnjih poslova, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona imenovati nacionalne kontakt točke kako bi se Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uskladio s odredbama o suradnji u članku 49. Direktive 2013/32/EU te odredbama o suradnji u članku 36. Direktive 2011/95/EU.
Uz članak 29.
Propisuje se rok u kojem će ovlašteni ministar donijeti Pravilnik o sudjelovanju azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja, usklađen s odredbama ovoga Zakona. Navedenim Pravilnikom propisat će se uvjeti sudjelovanja azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja koji će biti poticajni za aktivno uključivanje na tržište rada navedene kategorije osoba.
Uz članak 30.
Prijelaznim odredbama omogućava se primjena odredbi članka 23. ovoga Zakona na azilante i strance koji su ostvarili pravo na smještaj sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15 i 127/17).
Uz članak 31.
Propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.
VI. ODREDBE ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ILI DOPUNJUJU
ZAKON O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
(„Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17)
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)
– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)
– Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.)
– Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96, 29. 6. 2013.).
(2) Ovim se Zakonom uređuje primjena sljedećih uredbi Europske unije:
– Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.)
– Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 118/2014 od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.).
Predaja i izručenje tražitelja
Članak 7.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite ne sprječava predaju tražitelja za kojeg je izdan Europski uhidbeni nalog.
(2) Postupak odobrenja međunarodne zaštite ne sprječava izvršenje izručenja tražitelja trećoj zemlji za kojim je raspisana međunarodna potraga, osim ako se izvršnom odlukom o izručenju narušava načelo iz članka 6. ovoga Zakona.
(3) Postupak primopredaje stranca u transferu odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ima prednost pred izvršenjem izručenja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva trećoj zemlji koja je raspisala međunarodnu potragu.
(4) Postupak odobrenja međunarodne zaštite sprječava izvršenje izručenja tražitelja za kojim je raspisana međunarodna potraga i za kojeg je donesena izvršna odluka o izručenju zemlji podrijetla do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(5) O činjenici da je namjera izražena, kao i svim drugim okolnostima koje mogu utjecati na ishod izvršenja izručenja u smislu stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka, Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je dužno bez odgode obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa
Načelo najboljeg interesa djeteta
Članak 10.
(1)Prilikom provedbe odredbi ovog Zakona postupat će se u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta.
(2)Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
-dobrobit i društveni razvoj djeteta te njegovo podrijetlo
-zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji mogućnost da je žrtva trgovanja ljudima
-mišljenje djeteta ovisno i njegovoj dobi i zrelosti
-mogućnost spajanja s obitelji i slično.
(3) poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će sve potrebne radnje, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama radi spajanja djeteta s obitelji, ako je to u najboljem interesu djeteta.
Djeca bez pratnje
Članak 17.
(1) Djetetu bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom.
(2) Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djetetu bez pratnje starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati posebni skrbnik.
(4) Dijete bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, zahtjev u ime djeteta bez pratnje može podnijeti njegov posebni skrbnik ako u postupku povratka ocjeni da mu je potrebna međunarodna zaštita s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(6) Postupak povodom zahtjeva djeteta bez pratnje vodi službena osoba Ministarstva obučena za rad s djecom.
(7) Posebni skrbnik dužan je pravodobno pripremiti dijete bez pratnje za saslušanje te mu pružiti informacije o značenju i posljedicama saslušanja na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Troškove prevođenja snosi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
(8) Dijete bez pratnje dužno je osobno sudjelovati na saslušanju u nazočnosti posebnog skrbnika.
(9) Zahtjev djeteta bez pratnje ima prednost u rješavanju.
(10) Odredbe članka 41. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djeteta bez pratnje, osim u slučajevima propisanim člankom 41. stavkom 1. točkama 5., 8. i 9. ovoga Zakona.
(11) Odredbe članka 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djece bez pratnje.
Procjena činjenica i okolnosti
Članak 28.
(1) Tražitelj je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose na identitet, dob, državljanstvo, obitelj, zemlju i adresu prethodnog boravišta, prijašnje zahtjeve, pravce putovanja, identifikacijske i putne isprave i razloge traženja zaštite.
(2) Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo je dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir:
1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde
2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava
3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu
4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju
5. može li tražitelj dobiti zaštitu zemlje čije bi državljanstvo mogao dokazati.
(3) Činjenica da je tražitelj već bio izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom je ozbiljan pokazatelj postojanja osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da se takvo proganjanje ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.
Izražavanje namjere
Članak 33.
(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.
(2) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru izražava u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka namjera se može izraziti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(4) Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne može iz opravdanih razloga izraziti namjeru sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka, tijelo pred kojim je namjera izražena dužna je o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od tri dana od izražene namjere.
(5) U svrhu utvrđivanja identiteta tražitelj stariji od 14 godina dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju.
(6) U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga koji nisu namjerno prouzročeni djelovanjem tražitelja, tražitelj je dužan dati otiske prstiju u što kraćem roku po prestanku razloga zbog kojih ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.
(7) Tražitelju koji bez opravdanog razloga ne postupa sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, policijski službenici uzet će otiske prstiju bez privole.
(8) Policijski službenici ili službenici Prihvatilišta dužni su neposredno nakon izražene namjere uzeti otiske prstiju tražitelju i fotografirati ga, utvrditi identitet, način dolaska u Republiku Hrvatsku, pravac putovanja od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava iz članka 15. ovoga Zakona, o čemu su dužni bez odgode odmah obavijestiti Ministarstvo.
(9) Tijela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka registrirat će tražitelja u evidencijama Ministarstva, najkasnije u roku od tri radna dana od dana kada je namjera izražena. Ako je namjera izražena sukladno stavku 4. ovoga članka, Prihvatilište će registrirati tražitelja u evidencijama Ministarstva u roku od šest radnih dana od kada je izražena namjera.
(10) Tijelo koje je izvršilo registraciju sukladno stavku 9. ovoga članka izdaje potvrdu o registraciji tražitelja u evidencijama Ministarstva te će prema potrebi odrediti rok u kojem se tražitelj mora javiti u Prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
Zahtjev za međunarodnu zaštitu
Članak 34.
(1) Zahtjev se neposredno podnosi Prihvatilištu usmeno na zapisnik, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelju će se omogućiti da podnese zahtjev u Prihvatilištu u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od registracije statusa u evidencijama Ministarstva.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka tražitelju će se omogućiti podnošenje zahtjeva izvan Prihvatilišta u odgovarajućem roku, ovisno o njegovim osobnim okolnostima.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju iz članka 35. ovoga Zakona.
Saslušanje
Članak 35.
(1) Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Tražitelj je dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika.
(4) Saslušanje tražitelja provest će se i u odsustvu uredno pozvanog opunomoćenika koji nije opravdao svoju odsutnost.
(5) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati da saslušanje provodi službena osoba istog spola kada je to nužno radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(6) Tražitelj je dužan navesti i obrazložiti razloge zbog kojih odbija surađivati s osiguranom službenom osobom, a koje će Ministarstvo razmotriti te ga obavijestiti usmeno na zapisnik o svojoj odluci.
(7) Službena osoba Ministarstva može saslušati tražitelja više puta radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
(8) Saslušanje se može izostaviti kad:
1. se na temelju dostupnih dokaza može donijeti odluka kojom se odobrava međunarodna zaštita
2. tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati na saslušanju zbog trajnih okolnosti na koje sam ne može utjecati
3. se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona.
(9) Ako se saslušanje izostavi, sukladno stavku 8. točki 2. ovoga članka, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućit će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.
Rokovi
Članak 40.
(1) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana kada je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva, odnosno od dana primopredaje tražitelja na teritoriju Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, rok se može produžiti za još devet mjeseci ako:
1. zahtjev uključuje složena činjenična i/ili pravna pitanja
2. veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istodobno zatraži međunarodnu zaštitu
3. tražitelj svojim postupanjima koji su suprotni obvezama iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona utječe na produljenje roka.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok se može produžiti za još tri mjeseca isključivo radi osiguravanja cjelovitog razmatranja zahtjeva.
(5) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, tražitelja će se o tome pismeno obavijestiti te će mu se na njegov zahtjev pružiti informacija o razlozima nepoštivanja spomenutog roka i o roku u kojem može očekivati odluku.
(6) Ako je opravdano očekivati da se odluka o zahtjevu neće donijeti u rokovima iz stavaka 1. do 4. ovoga članka zbog privremeno nesigurnog stanja u zemlji podrijetla, Ministarstvo će:
1. periodično provjeravati stanje u zemlji podrijetla i
2. obavijestiti tražitelja i Europsku komisiju u razumnom roku o razlozima nedonošenja odluke.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka odluka se mora donijeti najkasnije u roku od 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva.
Preseljenje i prihvat
Članak 48.
(1)Odluku i program preseljenja državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite donosi Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
(2)Odluku o načinima i uvjetima prihvata određenog broja osoba kojima je druga država članica Europske unije odobrila međunarodnu zaštitu, radi podijele tereta po principu solidarnosti, donosi Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
(3)Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja bude preseljena sukladno stavku 1. ovoga članka ili prihvaćena sukladno stavku 2. ovoga članka priznat će se azil ili supsidijarna zaštita.
Prestanak međunarodne zaštite
Članak 49.
(1) Azil će prestati ako:
1. azilant dobrovoljno prihvati zaštitu zemlje svog državljanstva
2. azilant stekne državljanstvo zemlje čiju zaštitu može uživati
3. se azilant dobrovoljno vrati i nastani u zemlji koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja
4. prestanu okolnosti u zemlji podrijetla azilanta na osnovi kojih je odobrena međunarodna zaštita
5. azilant dobrovoljno ponovno stekne državljanstvo zemlje podrijetla koje je prethodno izgubio.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako okolnosti na temelju kojih je priznata prestanu postojati ili se promijene do te mjere da daljnja zaštita više nije potrebna.
(3) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su okolnosti vezano za prestanak međunarodne zaštite iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka bitne i stalne prirode o tome obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom te mu omogućiti da se izjasni usmeno na zapisnik.
(4) Ministarstvo donosi odluku o ukidanju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(6) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.
Poništenje međunarodne zaštite
Članak 50.
(1) Međunarodna zaštita poništit će se ako:
1. se naknadno utvrdi postojanje razloga za isključenje iz članaka 30. ili 31. ovoga Zakona
2. se utvrdi da je status priznat na temelju pogrešno iznesenih ili izostavljenih činjenica, lažnim prikazivanjem bitnih činjenica i okolnosti, korištenjem nevjerodostojnih isprava i drugih dokumenata, a što je bilo odlučujuće za odobrenje međunarodne zaštite
3. osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su nastupile okolnosti vezano za poništenje međunarodne zaštite iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o razlozima za poništenje te mu omogućiti da se o tim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik.
(3) Ministarstvo donosi odluku o poništenju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na koju se primjenjuje stavak 1. točka 3. ovoga članka dok se nalazi u Republici Hrvatskoj, uživa prava sukladno Konvenciji iz 1951., osobito u odnosu na zabranu diskriminacije, slobodu vjeroispovijesti, pristup sudovima, obrazovanje, nekažnjavanje nezakonitog ulaska ili boravka, prisilno udaljenje i poštivanje načela »non-refoulement«.
6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć
7. slobodu vjeroispovijesti
8. rad i
9. isprave sukladno članku 62. ovoga Zakona.
(2) U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.
(3) Tražitelj je dužan:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta
4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5. poštivati Kućni red Prihvatilišta
6. pojaviti se u Prihvatilištu u roku koji mu je određen
7. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
8. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
9. javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
10. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja.
(4) Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.
(5) Stranac u transferu ima prava i obveze iz ovoga članka do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
Sloboda kretanja tražitelja
Članak 54.
(1) Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
(2) Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi:
1. utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega
2. utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
4. sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja.
(3) Strancu u transferu može se ograničiti sloboda kretanja samo u svrhu osiguranja provedbe primopredaje drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
(4) Rizik od bijega procjenjuje se na temeljeu svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
(5) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance.
(6) Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
(7) Pripadniku ranjive skupine može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj odgovara njegovim osobnim okolnostima i potrebama, osobito zdravstvenom stanju.
(8) Djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan.
(9) Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
(10) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka mjere se izriču do provedbe transfera, najduže šest tjedana od utvrđene odgovornosti druge države članice Europskoga gospodarskog prostora. Ako je pokrenut upravni spor, rok od šest tjedana računa se od izvršnosti odluke o odbacivanju sukladno članku 43. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona.
(11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.
(12) Protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.
Prihvatilište za tražitelje
Članak 56.
(1) Prihvatilište je ustrojstvena jedinica Ministarstva.
(2) UNHCR, Hrvatski crveni križ i druge organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilištu osigurat će se materijalni uvjeti prihvata.
(4) Prilikom smještaja tražitelja u Prihvatilištu posebno će se voditi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina, tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji.
(5) Pravila boravka u Prihvatilištu određuju se Kućnim redom.
(6) Tražitelj može izbivati izvan Prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje Prihvatilišta. Ako se na temelju individualne procjene uskrati odobrenje, Prihvatilište o tome donosi odluku.
(7) Protiv odluke iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(8) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, odredit će pravnu osobu u državnom vlasništvu koja će pružati usluge zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu.
Zdravstvena zaštita
Članak 57.
(1) Zdravstvena zaštita tražitelja obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja.
(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.
(3) Ministarstvo nadležno za zdravlje dužno je osigurati zdravstveni pregled iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona te zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i zdravstvenog pregleda iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona snosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
Pravo na informacije i pravno savjetovanje
Članak 59.
(1) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva zadržanoj u prihvatnom centru, na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, koja bi željela izraziti namjeru, policijski službenici pružit će sve potrebne informacije o postupku odobrenja međunarodne zaštite na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(2) Ministarstvo će u roku od 15 dana od izražene namjere obavijestiti tražitelja o načinu provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku, kao i o mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te mogućnosti dobivanja besplatne pravne pomoći.
(3) Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Pravno savjetovanje iz stavka 3. ovoga članka pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja.
(5) Pravo na pravno savjetovanje iz stavka 3. ovoga članka ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard.
Rad tražitelja
Članak 61.
(1) Tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.
(2) Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka.
(3) Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5) Tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu.
Isprave tražitelja
Članak 62.
(1) Ministarstvo će tražitelju izdati iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: iskaznica tražitelja) u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Iskaznica tražitelja potvrđuje pravo boravka u Republici Hrvatskoj sukladno članku 53. ovoga Zakona. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju koji je podnio zahtjev na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru iz članka 42. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo će članovima obitelji tražitelja iz članka 53. stavka 6. ovoga Zakona izdati iskaznicu tražitelja.
(4) Iskaznica tražitelja mora se vratiti Ministarstvu po prestanku prava na boravak, sukladno članku 53. ovoga Zakona, radi njezinog poništenja.
(5) Tražitelju se može izdati putni list za stranca, sukladno odredbama Zakona o strancima.
(6) Ministarstvo će strancu u transferu izdati laissez-passer u svrhu primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
Prava i obveze azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom
Članak 64.
(1) Status azila, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
1. boravak u Republici Hrvatskoj
2. spajanje obitelji
3. smještaj
4. rad
5. zdravstvenu zaštitu
6. obrazovanje
7. slobodu vjeroispovijesti
8. besplatnu pravnu pomoć
9. socijalnu skrb
10. pomoć pri integraciji u društvo
11. vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951. i
12. stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva.
(3) Ministarstvo će azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom pružiti opće informacije o pravima i obvezama koje stječe odobrenjem međunarodne zaštite u roku od osam dana od dana uručenja odluke, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite
3. imati kod sebe dozvolu boravka iz članka 75. ovoga Zakona i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama
4. pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture.
Pravo na boravak
Članak 65.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, a dokazuje se dozvolom boravka.
(2) Pravo na boravak u Republici Hrvatskoj utvrđuje se odlukom o odobrenju međunarodne zaštite.
(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka ukinut će se u dijelu koji se odnosi na odobrenje prava na boravak u Republici Hrvatskoj ako se azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od šest mjeseci, a da o tome prethodno nije obavijestio Ministarstvo.
Pravo na spajanje obitelji
Članak 66.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na spajanje s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 18. ovoga Zakona.
(2) Maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku.
(3) Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, boravak reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.
(4) Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama članaka 64. do 77. ovoga Zakona.
(5) Član obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članaka 30. i 31. ovoga Zakona te zbog razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske nema pravo na spajanje obitelji.
(6) U slučaju spajanja obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koje se provodi sukladno odredbama ovoga Zakona ili Zakona o strancima, za osobu koja ne može pribaviti službene dokumente kojima dokazuje određeni obiteljski odnos, uzet će se u obzir okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos. Odluka o odbijanju zahtjeva za spajanje obitelji ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privatnoj zaštiti („Narodne novine“ br. 127/17)
Članak 2.
Pravo na smještaj
Članak 67.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje.
(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom centru za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Centar). Nadležni Centar je centar prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3) O zahtjevu Centar odlučuje rješenjem. Protiv rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(5) Nakon isteka roka iz stavka 4. ovoga članka azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi.
(6) Ako Centar utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
(7) Ako Centar u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona. Protiv rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(8) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
1. istekom roka iz stavka 4. ovoga članka
2. na osobni zahtjev
3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobrog gospodara
7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(9) Osim u slučaju iz stavka 8. točke 1. ovoga članka, Centar će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 8. točaka 2. – 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj, protiv kojeg se može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(10) Izvršna rješenja iz stavaka 3. i 9. ovoga članka dostavljaju se Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje.
(11) Ako prestanu okolnosti iz stavka 6. i stavka 8. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.«.
Članak 67.a
(1) Na temelju rješenja o priznavanju prava na smještaj iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje osigurava smještaj azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom u stambenim jedinicama koje su vlasništvo Republike Hrvatske ili stambenim jedinicama koje navedeni Ured koristi temeljem sklopljenog ugovora o najmu s trećim osobama.
(2) Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje sklapa ugovor o najmu ili podnajmu stambene jedinice navedene u stavku 1. ovoga članka s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom kojima je priznato pravo na smještaj, sukladno članku 67. stavku 1. ovoga Zakona, najduže na dvije godine od dana izvršnosti odluke o odobrenju međunarodne zaštite. Ugovorom o najmu ili podnajmu definiraju se međusobna prava i obveze.
(3) Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom s kojima je potpisao ugovor iz stavka 2. ovoga članka uvodi u posjed dodijeljene stambene jedinice.
(4) Sredstva za troškove smještaja iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na pozicijama Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
(5) Osiguranje smještaja iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva i pronalazak, adaptaciju, opremanje, održavanje te podmirenje režijskih troškova i troškova najma osigurane stambene jedinice.«.
Isprave
Članak 75.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom podnosi zahtjev za izdavanje dozvole boravka u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(2) Dozvola boravka azilantu izdaje se na vrijeme od pet godina.
(3) Dozvola boravka strancu pod supsidijarnom zaštitom izdaje se na vrijeme od tri godine.
(4) Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavaka 2. i 3. ovoga članka podnosi azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom stariji od 16 godina, a za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom mlađeg od 16 godina zahtjev podnosi zakonski zastupnik ili skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(5) Azilant može podnijeti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(6) Putna isprava za azilanta izdaje se na vrijeme od pet godina, sukladno Aneksu Konvencije iz 1951.
(7) Zahtjev za izdavanje putne isprave za dijete azilanta podnosi zakonski zastupnik ili posebni skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(8) Strancu pod supsidijarnom zaštitom može se izdati posebna putna isprava za stranca sukladno odredbama Zakona o strancima.
(9) Izdavanje putne isprave azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom odbit će se ako:
1. izbjegava izvršenje presude u kaznenom postupku
2. izbjegava izvršenje dospjele imovinskopravne obveze iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, poreznu obvezu ili drugu zakonom utvrđenu imovinskopravnu obvezu za koju postoji izvršni naslov
3. to zahtijevaju razlozi nacionalne sigurnosti ili zaštite javnog poretka.
(10) Putna isprava azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom oduzet će se iz razloga navedenih u stavku 9. ovoga članka.
(11) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta, posebnu putnu ispravu za stranca vratiti Ministarstvu prestankom međunarodne zaštite, odnosno poništenjem odluke kojom je odobrena međunarodna zaštita.
Donošenje propisa
Članak 93.
(1) Ministar nadležan za unutarnje poslove donosi:
1. pravilnik o ostvarivanju materijalnih uvjeta prihvata
2. odluku o visini novčane pomoći tražiteljima
3. odluku o troškovima smještaja u Prihvatilištu
4. Kućni red Prihvatilišta
5. pravilnik o izgledu obrasca i sadržaju isprava tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom, izgledu obrasca dozvole za preseljenje stranca pod privremenom zaštitom iz jedne države u drugu i laissez-passer za stranca u transferu, te o sadržaju i načinu vođenja zbirki podataka, kao i rokovima čuvanja podataka u tim zbirkama
6. pravilnik o postupku ostvarivanja i isplate troškova besplatne pravne pomoći i tarifi pruženih usluga pravne pomoći propisane odredbama ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove donosi odluku kojom utvrđuje listu sigurnih zemalja podrijetla.
(3) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donosi pravilnik o načinima i uvjetima ostvarivanja prava na smještaj azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom te sudjelovanja azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja.
(4) Ministar nadležan za poslove obrazovanja uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove donosi:
−odluku o programu učenja hrvatskog jezika, povijesti i kulture za tražitelje međunarodne zaštite, azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom
− pravilnik o načinu provođenja programa i provjeri znanja tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom radi pristupa obrazovnom sustavu i uključivanja u hrvatsko društvo.
(5) Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i ministarstva nadležnog za vanjske poslove donosi:
− odluku i program preseljenja državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstava iz trećih država
− odluku o načinu i uvjetima prihvata azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom iz drugih država članica Europske unije
− odluku o načinu i uvjetima prihvata i premještaja određenog broja stranaca pod privremenom zaštitom, radi podijele tereta među državama članicama Europske unije po principu solidarnosti.
(6) Pravilnike, Kućni red, odluke iz stavaka 1. do 5. ovoga članka nadležni ministri i Vlada Republike Hrvatske donijet će u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Vođenje zbirke podataka
Članak 94.
(1) Radi učinkovite kontrole provođenja postupaka propisanih ovim Zakonom Ministarstvo vodi zbirke podataka o:
1. tražiteljima
2. azilantima
3. strancima pod supsidijarnom zaštitom
4. strancima pod privremenom zaštitom
5. iskaznicama tražitelja
6. dozvolama boravka azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom
7. iskaznicama stranaca pod privremenom zaštitom
8. putnim ispravama za azilante
9. privremeno zadržanim putnim i drugim ispravama
10. prijavi ili odjavi prebivalište azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom te prijavi ili odjavi boravišta tražitelja i stranca pod privremenom zaštitom
11. uzetim otiscima prstiju i fotografijama tražitelja i stranaca pod privremenom zaštitom.
(2) Osobni podaci sadržani u zbirkama podataka iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju se, pohranjuju i obrađuju sukladno odredbama propisa kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Područje međunarodne i privremene zaštite u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine" br. 70/15 i 127/17), koji se primjenjuje od 2. srpnja 2015. godine, a čije su prve izmijene stupile na snagu 1. siječnja 2018. godine. Navedenim su Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzete Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.), Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.), Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.), Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.) i Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96, 29. 6. 2013.).
Također, važećim se Zakonom uređuje primjena Uredbe Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.), Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.), Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.) te Provedbene Uredbe od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.).
Od početka migracijske krize iz 2015. godine u Republici Hrvatskoj zabilježen je visok porast broja tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu tražitelj). Tako je u 2016. godini registrirano 2.234 tražitelja, u 2017. i 2018. godini 1.887 odnosno 1.068, dok je u 2019. godini registrirano 1.986. tražitelja. Usprkos smanjenim dolascima početkom izbijanja pandemije bolesti izazvane virusom SARS-CoV-2, uzlazni trend nastavljen je i tijekom 2020. i 2021. godine te je 2020. godine registrirano 1.932, a 2021. godine 3.039 tražitelja. U prva tri mjeseca 2022. godine registrirano je 508 tražitelja. S obzirom na geopolitički položaj Republike Hrvatske te sigurnosnu situaciju u pojedinim dijelovima Bliskog istoka kao i aktivnu istočno mediteransku migracijsku rutu, izvjesno je da će se ovakav trend nastaviti i u narednom razdoblju.
Tijekom primjene važećeg Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u praksi su uočeni izazovi i nejasnoće u kontekstu postupanja te prihvatnih jamstava vezano uz pojedina prava i obveze tražitelja i osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Većina tražitelja u Republici Hrvatskoj ne posjeduje identifikacijske isprave što proširuje mogućnost zlouporabe sustava i postupka međunarodne zaštite te predstavlja izazov učinkovitosti postupka međunarodne zaštite. Stoga je nužno predvidjeti i zakonski propisati nove procese i načine utvrđivanja identiteta i države podrijetla te predvidjeti pravnu osnovu za digitalizaciju poslovnih procesa. Jednako tako, nepredviđene situacije kao što je situacija uzrokovana pandemijom virusa SARS-CoV-2 traže mogućnost prilagođenog postupanja te korištenja inovativnih tehnoloških rješenja sukladno preporukama Europske komisije kako bi se osigurao kontinuitet postupanja s tražiteljima te zaštita zdravlja i javnog zdravstva.
Važeći Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti potrebno je potpuno uskladiti s EU pravnom stečevinom, ali i uskladiti s drugim nacionalnim zakonima kako bi se postigla horizontalna usklađenost zakonodavnog sustava. Naime, temeljem provedene evaluacije Europske komisije o usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s EU pravnom stečevinom, utvrđena je djelomična usklađenost Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. godine o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena) i Direktivom o standardima za prihvat tražitelja međunarodne zaštite 2013/33/EU  e su izdane preporuke zbog čega su potrebne izmjene Zakona. Također, u okviru preuzimanja i provedbe pravne stečevine Europske unije, potrebno je izmjenama Zakona osigurati provedbu Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010, koja je stupila na snagu 19. siječnja 2021. godine.
Postojećim zakonskim odredbama propisan je okvir za primjenu instituta preseljenja državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva iz trećih zemalja radi podijele tereta po principu solidarnosti. U cilju daljnjeg razvijanje modela koji olakšavaju pristup sigurnim i zakonitim načinima dolaska državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koje su u potrebi za međunarodnom zaštitom, uz već postojeći institut preseljenja, potrebno je predvidjeti i mogućnost primjene humanitarnog prihvata sukladno Preporukama Europske komisije o zakonitim putevima u EU, koje su objavljene 23. rujna 2020. godine.
Povećanje broja tražitelja te aktivno sudjelovanje u programu preseljenja rezultiralo je tijekom godina i većim brojem osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom (azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom). Sada već višegodišnja praksa odobravanja međunarodne zaštite pokazala je da se okolnosti pod kojima je odobrena međunarodna zaštite mogu promijeniti te mogu nastupiti i nove činjenice koje bi mogle biti od utjecaja na odobrenje međunarodne zaštite.
Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisana su, između ostalog, prava i obveze osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita (azil ili supsidijarna zaštita), uključujući i pravo na boravak, pravo na spajanje obitelji, pravo na smještaj kao i ishođenje isprava. S obzirom na prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom kao i činjenicu napuštanja Republike Hrvatske, praksa je ukazala na potrebu dodatnog propisivanja postupanja koja su izravno vezana uz njihovo pravo na boravak u Republici Hrvatskoj i slobodu kretanja kao i procese izdavanja i poništavanja isprava osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom.
Važećim zakonskim odredbama definirano je priznavanje prava na smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom od dana stjecanja statusa. Od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite do pronalaska stambene jedinice osobe borave u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite. Prema važećem zakonodavnom okviru isključivo nadležni Centar za socijalnu skrb prema prebivalištu osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom odlučuje o smještaju, kako o priznavanju prava tako i o prestanku. S druge strane, usprkos redovnoj praksi privremenog smještaja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima, važeći Zakon izričito propisuje da su u Prihvatilištu isključivo smješteni tražitelji međunarodne zaštite. Imajući u vidu cjelokupnu proceduru ostvarivanja prava na dvogodišnji smještaj, potrebno je sveobuhvatnije definirati privremeni smještaj azilanta i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite do njihovog preseljenja u odgovarajuće stambene jedinice.
Sukladno važećim zakonskom propisu nakon isteka roka od dvije godine osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom imaju pravo na smještaj sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi hrvatskih državljana. Postojeći propisi u području socijalne skrbi ne pružaju mogućnost rješavanja pitanja smještaja prilagođenog ovoj specifičnoj ranjivoj kategoriji osoba u kontekstu dugotrajne integracije u hrvatsko društvo. Obzirom na dugoročnu važnost integracije osoba s međunarodnom zaštitimo u hrvatsko društvo te izazove u praksi očita je potreba uvođenja dodatnih mjera s ciljem uspostave prilagođene i fleksibilne mreže socijalne sigurnosti za ovu kategoriju osoba.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom
Europska komisija uputila je Republici Hrvatskoj dana 1. ožujka 2021. godine predmet EU PILOT ref. br. EUP (2021) 9850 vezano za usklađenost nacionalnog provedbenog zakonodavstva s odredbama Direktive 2013/33/EU o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u pogledu obveze obavješćivanja, izdavanja putnih isprava podnositeljima zahtjeva, jamstvima za zadržane podnositelje zahtjeva i o razlozima za zadržavanje, o pristupu tržištu i o jamstvima za podnositelje zahtjeva i modalitetima uvjeta prihvata, te EU PILOT ref.br. EUP (2021) 9869 vezano za usklađenost nacionalnih provedbenih mjera s odredbama Direktive 2013/32/EU o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite u pogledu odredbi o suradnji, o postupovnim pravilima za oduzimanje međunarodne zaštite, vremenskom ograničenju za razmatranje stanja u zemlji podrijetla i mogućnosti samostalnog organiziranja zdravstvenog pregleda u vezi znakova koji mogu ukazivati na moguću izloženost proganjanju ili trpljenju ozbiljne nepravde.
Odredbe o ograničenju kretanja tražitelja potrebno je dodatno uskladiti s člankom 9. Direktive o prihvatu 2013/33/EU i EU PILOTOM EUP (2021) 9850. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona preciznije su definirani postojeći razlozi ograničenja kretanja i obveza neodgodivog postupanja ako se sudskom odlukom dokaže da je ograničenje nezakonito.
Mogućnost komuniciranja tražitelja sa članovima obitelji i rodbinom, pravnim i drugim savjetnicima i drugim nevladinim organizacijama jedno je od temeljnih prava tražitelja te ga je potrebno ovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona propisati čime će se izvršiti obveza usklađivanja s odredbama Direktive o prihvatu 2013/33/EU i EU PILOTOM EUP (2021) 9850.
Odredbe o zdravstvenoj zaštiti tražitelja ovim Izmjenama i dopunama Zakona uredit će se i poboljšati radi dodatnog pojašnjenja opsega prava na zdravstvenu zaštitu tražitelja. Nadalje, ovim prijedlogom Zakona izvršeno je usklađivanje Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 18. Direktive 2013/32/EU o informiranju tražitelja o mogućnosti samostalnog organiziranja zdravstvenog pregleda u vezi znakova koji mogu ukazivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izmijenit će se važeće odredbe o informiranju tražitelja i propisati da je obvezno njihovo informiranje u pisanom obliku čime će se usvojiti prijedlozi Europske komisije kroz EU PILOT EUP (2021) 9850 i uskladiti s člankom 5. točkom 2. Direktive 2013/33/EU.
Sukladno preporukama Europske komisije, novim zakonskim prijedlogom izmijenit će se odredbe o provjeri stanja u zemlji podrijetla i propisati točan vremenski rok od šest mjeseci za razmatranje stanja u zemlji podrijetla prilikom odgode postupka razmatranja. Navedenom izmjenom će se postići jasnoća, normativna preciznost te posljedično i usklađivanje s člankom 31. stavkom 4. točkom a. Direktive 2013/32/EU.
Izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti izmijenit će se važeće odredbe o usmenom informiranju azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom kada se utvrde okolnosti za prestanak ili poništenje međunarodne zaštite i propisat će se izričita obveza informiranja azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom pisanim putem o tome da se ponovno razmatra njihov status. Ovim Prijedlogom zakona izvršeno je usklađivanje Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 45. stavkom 1. točkom a. Direktive 2013/32/EU. Novim normativnim rješenjima osigurat će se sustavnije praćenje odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite te time osigurati uspostavu jasne strukturirane prakse revizije odobrenih zaštita sukladno odredbama ovog Zakona.
Pandemija virusa SARS CoV-2 pokazala je nužnim provođenje pojedinih radnji u postupku odobrenja međunarodne zaštite bez neposrednog kontakta tražitelja sa službenim osobama, u cilju suzbijanja pandemije i zaštite svih sudionika u postupku. Stoga se, ovim Prijedlogom zakona predlaže mogućnost provođenja pojedinih radnji u postupku putem audiovizualnih uređaja. Time bi se također, u nacionalno zakonodavstva prenijela i odredba članka 13. stavka 2 točke f. Direktive 2013/32/EU.
Izmjenama i dopunama Zakona prenesena je odredba članka 13. stavka 2. točke d. Direktive 2013/32/EU prema kojoj nadležna tijela mogu pretražiti podnositelja zahtjeva i predmete koje ima kod sebe, a u svezi s člankom 4. stavkom 2. Direktive 2011/95/EU kojim se tražitelju nalaže obveza surađivanja s nadležnim tijelima radi utvrđivanja identiteta i drugih elemenata potrebnih za obradu zahtjeva. Identifikacija tražitelja je nužan preduvjet utvrđivanju zemlje podrijetla, a posljedično i ispunjavanju pretpostavki za odobrenje međunarodne zaštite. U dosadašnjoj praksi se čestom pokazala situacija da tražitelji ne surađuju s Ministarstvom unutarnjih poslova u pogledu utvrđivanja identiteta te svojim zahtjevima ne prilažu identifikacijske isprave.
Izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite i evidentiranje tražitelja u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova u nadležnosti je policijskih službenika na graničnom prijelazu, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance. Samo iznimno državni službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite mogu obaviti dio poslova vezanih uz izražavanje namjere, stoga je potrebno ovim Izmjenama Zakona precizno definirati opseg poslova kako bi izbjegli različito tumačenje odredbi važećeg Zakona.
Važećim Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu samo u usmenom obliku, međutim ovim Zakonom predviđa se i mogućost podnošenja zahtjeva u pisanom obliku za tražitelje s određenim zdravstvenim poteškoćama (gluha i nagluha i/ili nijema osoba).
Izmjenama i dopunama Zakona u pogledu skraćivanja roka za stjecanje prava na rad tražitelju s 9 na 6 mjeseci omogućilo bi se ranije uključivanje tražitelja na tržište rada. Ekonomska i egzistencijalna neovisnost je osnovni preduvjet osamostaljivanja tražitelja, a kasnije i azilanta odnosno stranca pod supsidijarnom zaštitom.
Predloženim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dodatno su nomotehnički uređene pojedine odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti radi preciznijeg izričaja normi i ispravljanja uočenih nedorečenosti. Tako se jasnije definira pravni okvir za preseljenje, humanitarni prihvat i premještanje.
Novim normativnim rješenjima osigurat će se sustavnije praćenje odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite te time osigurati uspostavu jasnije strukturirane prakse revizije odobrenih zaštita sukladno odredbama ovog Zakona.
Iako je važećim odredbama Zakona propisano da član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20) punoljetni članovi obitelji osobe pod međunarodnom zaštitom koji koriste pravo na spajanje obitelji nemaju pravo na isprave kao azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom. U cilju postizanja normativne preciznosti i nedvosmislenosti ovim će se Zakonom to jasno i propisati.
Važećim odredbama Zakona propisano je da osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom ima pravo na smještaj najduže dvije godine od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite. S obzirom na dosadašnju praksu i radi ujednačenog postupanja ovim će se zakonskim prijedlogom jasnije propisati pravo na smještaj osobe kojima se ponovno odobri međunarodna zaštita nakon što im je ista prethodno prestala ili se poništila. Normativnim rješenjem jasno i nedvosmisleno će se regulirati ove iznimne situacije te će se omogućit da korisnici u takvim okolnostima iskoriste razliku neiskorištenog dvogodišnjeg prava na smještaj.
Ovim zakonskim prijedlogom će se sveobuhvatno regulirati privremeni smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima za tražitelje s propisanim razumnim rokom najduljeg trajanja takvog oblika kolektivnog smještaja koje je primarno namijenjeno za tražitelje.
U cilju osiguravanja uspješne integracije osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom i njihovo aktivno uključivanje u društvo, novim normativnim rješenjima propisat će se mogućnost da se stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske ustupe na upravljanje jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kako bi se potaknula i ojačala uloga lokalne zajednice u dugoročnoj integraciji osoba pod međunarodnom zaštitom. Također, iznimno će se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice u državnom vlasništvu na najduže još dvije godine na prijedlog nadležnog centra za socijalnu skrb, a uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, uz definirano sudjelovanje u plaćanju troškova stanovanja ili plaćanja zaštićene najamnine na stambenu površine.
S obzirom na dosadašnju praksu te utvrđene nedorečenosti i nejasnoće u važećem propisu kojim se regulira područje izdavanja isprava za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom, ovim će se Zakonom jasnije precizirati nadležnost za odlučivanje o zahtjevu za izdavanje putnih isprava za azilante, kao i pravo azilanta na pravni lijek protiv odluke policijske uprave/policijske postaje kada je zahtjev za izdavanje putne isprave odbijen.
Radi ujednačavanja uvjeta za odbijanje izdavanja putne isprave za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, predloženim Zakonom će se uskladiti zakonske odredbe koje se odnose na odbijanje zahtjeva za izdavanje putnih ispava s odredbama važećeg Zakona o strancima. Izmjenama i dopunama Zakona uvodi se obveza da se prije izdavanja putnih isprava za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom traži suglasnost Ministarstva.
S obzirom na to da odredbama važećeg Zakona nisu propisane situacije gubitka, nestanka i krađe dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom niti putne isprave za azilanta, navedeno će se definirati propisivanjem rokova i načinom prijave gubitka, nestanka ili krađe isprava.
Budući da odredbe važećeg Zakona definiraju obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom, ovim zakonskim prijedlogom će se propisati prekršajne odredbe za slučajeve kršenja propisanih obveze u skladu s načelom razmjernosti kako bi se osigurala njihova primjena i u praksi.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti osigurat će se potpuno usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije u području međunarodne zaštite, sukladno analizi i preporukama Europske komisije.
Donošenjem Zakona osigurat će se veća preciznost odredbi te će se time ujednačiti tumačenje odredbi važećeg Zakona, razjasniti nadležnosti koje proizlaze iz drugih zakona te otkloniti kolizija s odredbama drugih zakona, osobito s odredbama važećeg Zakona o strancima.
Novim normativnim rješenjem će se omogućiti učinkovito, kvalitetno i brže provođenje postupka međunarodne zaštite, omogućavanjem korištenja odgovarajućih tehnoloških rješenja i digitalizacije procesa koji će pružiti podršku utvrđivanja identiteta i države podrijetla. Ujedno će se normirati potrebe prilagođenog postupanja u okolnostima pandemije virusa SARS-CoV-2 te potrebe socijalnog distanciranja radi zaštite zdravlja i javnog zdravstva s jedne strane te osiguranja kontinuiteta učinkovite provedbe postupku međunarodne zaštite, s druge strane.
Osigurat će se sveobuhvatno i transparentno uređenje pitanje smještaja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom koje se odnosi na privremeni smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima za tražitelje do trajnog smještaja u stambene jedinice sukladno rješenju nadležnog centra za socijalnu skrb. Jednako tako, propisat će se pravna osnova za rješavanje stambenog pitanje nakon isteka roka prava na smještaj azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom, s naglaskom na važnost uloge jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u tom procesu kao i mogućnost privremenog korištenja stambene jedinice u državnom vlasništvu u iznimnim slučajevima na preporuku i suglasnost nadležnih tijela.
Omogućit će se sustavna revizija odobrenih međunarodnih zaštita redovnim praćenjem situacije država podrijetla te utvrđivanjem nastupanja izmijenjenih ili novih činjenica i okolnosti koji mogu biti od utjecaja na provođenje postupka poništenja i ukidanja odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravnoj stečevini Europske unije te međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
III.OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI S OBRAZLOŽENJEM
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 1.
U Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17) u članku 2. stavku 2. dodaje se podstavak 5. koji glasi:
„- Uredba (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 439/2010 (SL L 468, 30.12.2021).“.
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
„(3) Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) uspostavlja neposrednu suradnju i razmjenu informacija s Europskom komisijom o provođenju direktiva iz stavka 1. ovoga članka i uredbi iz stavka 2. ovoga članka, sukladno njihovim odredbama o suradnji.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 2.
U članku 7. stavku 5 riječi: „unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo)“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 3.
U članku 10. stavak 3. mijenja se i glasi:
„(3) Poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će, što je prije moguće nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, sve potrebne radnje radi pronalaska članova obitelji i spajanja djeteta s obitelji, ako je to u njegovom interesu, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama.“.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
„(4) Poseban skrbnik dužan je poštivati načelo povjerljivosti u prikupljanju, obradi i razmjeni informacija o djetetu i članovima obitelji, kako se ne bi ugrozila njihova sigurnost.
(5) Djetetu se tijekom postupka međunarodne zaštite osigurava pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njegovoj dobi te aktivnostima na otvorenom.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 4.
U članku 17. stavku 1. iza riječi: „poslove socijalne skrbi“ dodaje se zarez i riječ: „odmah,“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 5.
U članku 28. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
„(4) Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo.
(5) Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, tražitelj će biti obaviješten pisanim putem da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 6.
U članku 33. stavku 8. riječi: „ili službenici Prihvatilišta“ brišu se.
Iza stavka 8. dodaje se novi stavak 9. koji glasi:
„(9) Ako policijski službenici iz opravdanih razloga nisu u mogućnosti obaviti poslove iz stavka 8. ovoga članka, iznimno će ih obaviti službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištu.“.
Dosadašnji stavci 9. i 10. postaju stavci 10. i 11.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 7.
U članku 34. stavku 1. iza riječi: „usmeno na zapisnik“ dodaju se riječi: „a iznimno u pisanom obliku,“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 8.
U članku 35. iza stavka 9. dodaju se stavci 10., 11. i 12. koji glase:
„(10) Saslušanje se može održati i uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja.
(11) Saslušanje i usmene izjave mogu biti snimljene o čemu se prethodno obavještava tražitelj.
(12) Snimke ili transkripti saslušanja i usmenih izjava čine sastavni dio spisa tražitelja.“ .
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 9.
U članku 40. stavku 6. točki 1. riječ: „periodično“ zamjenjuje se riječima: „najmanje svakih šest mjeseci“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 10.
Naslov iznad članka 48. mijenja se i glasi: „Preseljenje, humanitarni prihvat i premještanje“.
Članak 48. mijenja se i glasi:
„(1) Odluku i program preseljenja ili humanitarnog prihvata državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz trećih zemalja donosi Vlada Republike Hrvatske, na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za europske i vanjske poslove.
(2) Odluku o načinima i uvjetima premještanja državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite iz drugih država članica Europske unije, radi podjele tereta po principu solidarnosti, donosi Vlada Republike Hrvatske, na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za europske i vanjske poslove.
(3) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja bude preseljena sukladno stavku 1. ovoga članka ili premještena sukladno stavku 2. ovoga članka priznat će se azil ili supsidijarna zaštita.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 11.
U članku 49. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.“.
Dosadašnji stavci 3., 4., 5., i 6. postaju stavci 4., 5., 6., i 7.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. ispred riječi: „obavijestiti“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „pisanim putem,“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 12.
U članku 50. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
„(2) Ministarstvo, po službenoj dužnosti, provodi postupak ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavka 1. ovoga članka.“
Dosadašnji stavci 2., 3., 4., i 5. postaju stavci 3., 4., 5., i 6.
U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. ispred riječi: „obavijestiti“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „pisanim putem,“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 13.
U članku 52. stavku 3. točki 3. iza riječi: „podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta“ dodaju se riječi: „te zemlje podrijetla, uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka“.
Iza točke 10. briše se točka i dodaje se  očka 11. koja glasi:
„11. podvrgnuti se pregledu, koji uključuje pretragu računala, drugih elektroničkih uređaja i predmeta koje ima kod sebe.“.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
„(6) Pregled tražitelja iz stavka 3. točke 11. ovoga članka provodi osoba istoga spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva te fizičkog i psihičkog integriteta.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 14.
U članku 54. stavku 2. iza točke 3. dodaje se nova točka 4. te  očke 5. i 6. koje glase:
„4. sprječavanje širenja zaraznih bolesti
5. sprječavanje dovođenja u opasnost života osoba i imovine
6. više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite“.
Dosadašnja točka 4. koja postaje točka 7. mijenja se i glasi:
„7. provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donijete sukladno odredbama Zakona o strancima.“.
Iza stavka 12. dodaju se stavci 13. i 14. koji glase:
„(13) Ograničenje kretanja, u razumnim vremenskim razmacima, razmatra upravni sud po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražitelja, posebno kada ograničenje kretanja traje dulje od mjesec dana te u slučaju promjene ili nastupanja novih okolnosti koje mogu utjecati na zakonitost ograničenja kretanja tražitelja.
(14) Ako upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo je dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 15.
U članku 56. iza stavka 2. dodaju se novi stavci 3. i 4. koji glase:
„(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilište osigurat će se prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela.
(4) Pristup tražiteljima iz stavka 3. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga.“.
Dosadašnji stavci 3., 4., 5., 6., 7. i 8. postaju stavci 5., 6., 7., 8., 9. i 10.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 16.
U članku 57. stavku 1. iza riječi: „ozbiljnih mentalnih poremećaja“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „sukladno medicinskoj indikaciji“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 17.
U članku 59. stavku 1. iza riječi: „odobrenja međunarodne zaštite“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „u pisanom obliku,“.
U stavku 2. iza riječi: „od izražene namjere“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „pisanim putem,“.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
„(3) Ako informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka iz opravdanih razloga nije moguće dati u pisanom obliku ili je tražitelj nepismen, informacije će se pružiti usmenim putem na jeziku za koji se pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati.“.
Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 18.
U članku 61. stavku 1. riječi: „devet mjeseci“ zamjenjuju se riječima: „šest mjeseci“.
Iza stavka 5. dodaje se stavci 6. i 7. koji glase:
„(6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti ugovor o radu.
(7) Tražitelj je dužan, u roku od 15 dana od prestanka statusa iz članka 4. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona, vratiti Ministarstvu potvrdu o radu, radi poništenja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 19.
U članku 62. stavku 5. riječi: „sukladno odredbama Zakona o strancima“ zamjenjuju se riječima: „ako postoje ozbiljni humanitarni razlozi koji zahtijevaju njegovu prisutnost u drugoj državi“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 20.
U članku 64. stavku 4. točki 2. iza riječi: „zaštite“ stavlja se zarez i dodaju riječi: „kao i promjenu prebivališta i adrese stanovanja u roku 15 dana od dana promjene“.
Iza točke 4. briše se točka i dodaje se točka 5. koja glasi:
„5. obavijestiti Ministarstvo, ako se iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 21.
U članku 65. stavak 3. briše se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 22.
U članku 66. stavku 3. iza riječi: „boravak“ dodaju se riječi: „te izdavanje dozvole boravka“.
U stavku 4. riječi: „članaka 64. do 77.“ zamjenjuju se riječima: „članaka 64. do 74. te članaka 76. i 77.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 23.
Članak 67. mijenja se i glasi:
„(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom centru za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Centar), a nadležan je centar prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3) O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka Centar odlučuje rješenjem.
(4) Ako Centar utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
(5) Ako Centar u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona.
(6) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom nakon prekida međunarodne zaštite sukladno člancima 49. i 50. ovoga Zakona te ponovnim odobrenjem međunarodne zaštite, imaju pravo na smještaj razmjerno neiskorištenom razdoblju ukupnog trajanja takvog smještaja propisanog člankom 67. stavkom 1. ovoga Zakona.
(7) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
1. istekom roka iz stavka 1. ovoga članka
2. na osobni zahtjev
3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobrog gospodara
7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(8) Osim u slučaju iz stavka 7. točke 1. ovoga članka, Centar će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 7. točaka 2. do 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj.
(9) Protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
(10) Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.
(11) O žalbi protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(12) Izvršna rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka dostavljaju se Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje i Ministarstvu unutarnjih poslova.
(13) Ako prestanu okolnosti iz stavaka 4. i 5. te stavka 7. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.
(14) Iznimno, na prijedlog nadležnog centra, a uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka na najduže još dvije godine, uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ukoliko im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka 4. i 5. ovoga članka.
(15) Plaćanje zaštićene najamnine regulirat će se ugovorom o najmu koji Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje sklapa s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom na temelju prijedloga i suglasnosti iz stavka 14. ovoga članka.“
(16) U svrhu daljnje integracije azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, ministarstvo nadležno za upravljanje državnom imovinom može jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave ustupiti na upravljanje stambene jedinice koje su vlasništvo Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 24.
U članku 67.a stavku 5. riječi: „stavka 2.“ zamjenjuju se riječima: „stavka 1.“.
Iza članka 67.a dodaje se članak 67.b koji glasi:
„Članak 67.b
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 60 dana dok mu se ne osigura smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici na temelju rješenja iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona, ako u roku od 8 dana od dana prijave prebivališta podnese zahtjev za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb.
(2) Azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje zahtjeva za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb, nadležni centar će dopustiti povrat u prijašnje stanje, ako u roku od osam dana od prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok podnese molbu za povrat u prijašnje stanje te istodobno s molbom podnese i zahtjev za smještaj.
(3) Nakon proteka 60 dana od dana propuštanja roka ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
(4) Ako azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom za vrijeme dok je smješten u Prihvatilištu izbiva duže od osam dana, bez da je o tome prethodno obavijestio Ministarstvo, izgubit će pravo na smještaj u Prihvatilištu.
(5) Ako azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom za vrijeme dok je smješten u Prihvatilištu izbiva iz Prihvatilišta duže od osam dana, a o tome je prethodno obavijestio Ministarstvo, dodijeljena soba u Prihvatilištu čuvat će se najduže 15 dana od dana obavijesti Prihvatilištu.
(6) Azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom koji ima novčana sredstva ili imovinu kojom može osigurati uzdržavanje ima pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 30 dana od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 25.
Članak 75. mijenja se i glasi:
„(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom podnosi zahtjev za izdavanje dozvole boravka u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(2) Dozvola boravka azilantu izdaje se na vrijeme od pet godina.
(3) Dozvola boravka strancu pod supsidijarnom zaštitom izdaje se na vrijeme od tri godine.
(4) Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavaka 2. i 3. ovoga članka podnosi azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom stariji od 16 godina, a za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom mlađeg od 16 godina zahtjev podnosi zakonski zastupnik ili poseban skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(5) Putna isprava za azilanta izdaje se azilantu na vrijeme od pet godina, sukladno Aneksu Konvencije iz 1951.
(6) Putna isprava za državljanina treće zemlje može se izdati strancu pod supsidijarnom zaštitom sukladno odredbama Zakona o strancima.
(7) Putne isprave iz stavaka 5. i 6. ovoga članka izdaju se uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(8) Azilant može podnijeti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta koja odlučuje o zahtjevu.
(9) Zahtjev za izdavanje putne isprave za dijete azilanta i dijete stranca pod supsidijarnom zaštitom podnosi zakonski zastupnik ili posebni skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(10) Policijska uprava ili policijska postaja iz stavka 8. ovoga članka, odbit će zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta:
1. protiv kojeg se vodi kazneni ili prekršajni postupak, osim ako postoji suglasnost javnopravnog tijela koje vodi postupak,
2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili mu je izrečena novčana kazna u prekršajnom ili kaznenom postupku, dok kaznu ne izdrži, odnosno dok ne plati novčanu kaznu,
3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov
4. ako to zahtijevaju razlozi zaštite javnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.
(11) Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev iz stavka 8. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(12) Policijska uprava ili postaja iz stavka 8. ovoga članka će po službenoj dužnosti oduzeti i poništiti putnu ispravu za azilanta kada nastupe okolnosti iz stavka 10. ovoga članka.
(13) Policijska uprava ili postaja iz stavka 8. ovoga članka, po službenoj dužnosti, će oduzeti i poništiti dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta ili posebnu putnu ispravu za državljanina treće zemlje, prestankom međunarodne zaštite, odnosno poništenjem odluke kojom je odobrena međunarodna zaštita.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 26.
Iza članka 75. dodaju se članci 75.a i 75.b s naslovima iznad njih koji glase:
„Gubitak, nestanak ili krađa dozvole boravka ili putne isprave za azilanta
Članak 75.a
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je, u roku od 15 dana od dana saznanja, prijaviti gubitak, nestanak ili krađu dozvole boravka ili putne isprave za azilanta policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu događaja ili saznanja, o čemu se izdaje potvrda.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez dozvole boravka ili azilant bez putne isprave za azilanta iz članka 75. stavka 5. ovoga Zakona dužan je u roku od 15 dana od dana saznanja prijaviti gubitak najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, koji je o tome dužan obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju koja ju je izdala.
Status nevažeće dozvole boravka i putne isprave za azilanta
Članak 75.b
Policijska uprava odnosno policijska postaja, u Informacijskom sustavu Ministarstva, evidentirat će status nevažeće dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom ili putne isprave za azilanta kojoj je istekao rok važenja ili je prestala važiti zbog razloga iz članka 75. stavaka 12. i 13. i članka 75.a ovoga Zakona.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 27.
Iza članka 94. dodaje se naslov iznad članka i članak 94.a koji glasi:
„Prekršajne odredbe
Članak 94.a
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 400,00 do 800,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji nakon prestanka statusa tražitelja međunarodne zaštite ne vrati Ministarstvu potvrdu o pravu na rad u roku od 15 dana (članak 61. stavak 7.).
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 2000,00 kuna kaznit će se za prekršaj azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom koji:
1.ne prijavi prebivalište u roku od 15 dana od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite (članka 64. stavak 4. točka 2.)
2.u roku od 15 dana od dana promjene ne prijavi promjenu prebivališta i adresu stanovanja (članak 64. stavak 4. točka 2.)
3. ne nosi ili na zahtjev službene osobe ne da na uvid dozvolu boravka (članak 64. stavak
4. točka 3.)
4. ne prijavi gubitak, nestanak ili krađu putne isprave za azilanta iz članka 75. stavka 5. ovoga Zakona ili dozvole boravka, u roku od 15 dana od dana saznanja, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu događaja ili saznanja (članak 75.a stavak 1.)
5. u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez dozvole boravka ili putne isprave za azilanta, a u roku od 15 dana od dana saznanja ne prijavi gubitak najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske. (članak 75.a stavak 2.).
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom koji iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana, a da o tome nije obavijestio Ministarstvo u roku od 15 dana od dana nastupa navedenih okolnosti.(članak 64. stavak 4. točka 5.).“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 28.
Ministarstvo će, u roku od u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, imenovati nacionalne kontakt točke za provedbu direktiva iz članka 2. stavka 1. i uredbi iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona, o čemu će obavijestiti Europsku komisiju.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 29.
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi, uz prethodnu suglasnost državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, donijet će pravilnik iz članka 93. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17) usklađen s odredbama ovoga Zakona, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 30.
(3) Odredbe članka 23. ovoga Zakona primjenjuje se na azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji je ostvario pravo na smještaj u stambenoj jedinici koja je vlasništvo Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 67. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 31.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
V. OBRAZLOŽENJE POJEDINIH ODREDBI
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 1.
Ovim se člankom dopunjuje članak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Uredbom (EU) 2021/2303 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2021. o Agenciji Europske unije za azil izvan snage je stavljena Uredba (EU) br. 439/2010. Uredba je stupila na snagu 19. siječnja 2022 te se izravno primjenjuje u državama članicama. kako bi se nedvojbeno Ministarstvo unutarnjih poslova preciziralo kao tijelo za neposrednu suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima u legislativi vezanoj za međunarodnu zaštitu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 2.
Ovim se člankom odredba važećeg Zakona usklađuje s člankom 10. stavkom 2. Jedinstvenih metodološko-nomotehničkim pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski Sabor („Narodne novine“, broj: 74/15) prema kojem se skraćivanje obavlja na mjestu na kojemu se prvi puta navodi naziv ili pojmovni sklop koji se namjerava skratiti, što je u ovom konkretnom slučaju novo dodani stavak 3. članka 2. Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 3.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 23. stavkom 3. Direktive 2013/33/EU o osiguravanju da maloljetnici imaju pristup rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi u prostorima i centrima za smještaj te aktivnostima na otvorenom.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 4.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 24. stavkom 1. Direktive 2013/33/EU o imenovanju zastupnika koji zastupa dijete bez pratnje i pomaže mu u ostvarivanju njegovih prava i ispunjavanju obveza te stavkom 3. Direktive 2013/33/EU o pronalasku članova obitelji i spajanju djeteta s obitelji ako je to u njegovom najboljem interesu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 5.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 18. Direktive 2013/32/EU o informiranju tražitelja međunarodne zaštite o mogućnosti samostalnog organiziranja zdravstvenog pregleda u vezi znakova koji mogu ukazivati na proganjanje ili ozbiljnu nepravdu kada Ministarstvo ocijeni da zdravstveni pregled u tu svrhu nije potreban.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 6.
Ovim se člankom mijenja i dopunjuje članak 33. važećeg Zakona te se precizno definira opseg poslova policijskih službenika i službenika Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, jer izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i evidentiranje tražitelja u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova u nadležnosti je policijskih službenika na graničnom prijelazu, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance. Samo iznimno službenici Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite mogu obaviti poslove povezane s izražavanjem namjere.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 7.
Ovim se člankom dopunjuje odredba članka 34. stavka 1. važećeg Zakona čime se daje dodatna mogućnost odnosno način na koji tražitelji međunarodne zaštite mogu podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, pa osim usmeno na zapisnik, tražitelji koji zbog zdravstvenih poteškoća to ne mogu učiniti usmeno, imat će mogućnost podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu i u pisanom obliku (invalidnost, gluhe, nagluhe i/ili nijeme osobe).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 8.
Ovim se člankom dopunjuje odredba članka 35. važećeg Zakonu pri čemu se propisuje mogućnost provođenja saslušanja uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja, što se u praksi pokazalo nužnim, kako zbog uvjeta rada uvjetovanih pandemijom virusa SARS-CoV-2, tako i sukladno smjernicama EK od 16. travnja 2020. godine, o primjeni odgovarajućih EU odredbi iz područja azila, povratka te preseljenja za vrijeme pandemije COVID-19.
Predloženom odredbom, također, se propisuje mogućnost snimanja saslušanja, ako se za tim u praksi pokaže potreba, s obzirom na praksu nekih drugih država članica EU i specifične okolnosti vezane za provođenje saslušanja u uvjetima posredovane komunikacije i eventualnih nesporazuma, a čime bi se uskladio Zakon i s člankom 13. stavkom 2. točkom f. Direktive 2013/32/EU gdje se navodi da „nadležna tijela mogu snimati usmene izjave podnositelja zahtjeva, uz uvjet da je podnositelj zahtjeva o tome unaprijed informiran“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 9.
Ovim se člankom osigurava potpuno usklađivanje Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s člankom 31. stavkom 4. točkom 3. Direktive 2013/32/EU. Važeća odredba o provjeravanju stanja u zemlji podrijetla iz članka 40. stavka 6. točke 1. važećeg Zakona ovom izmjenom se precizira i određuje na točno vremensko razdoblje od šest mjeseci.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 10.
Ovim će se člankom jasnije definirati pravni okvir za preseljenje, humanitarni prihvat iz trećih zemalja i premještanje iz drugih država članica Europske unije sukladno načelu solidarnosti. Ujedno će se nomotehnički urediti i preciznije definirati izričaji koji se odnose na navedene načine dolaska u Republiku Hrvatsku.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 11.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti s odredbom članka 45. stavka 1. točke a. Direktive 2013/32/EU. Važećom odredbom Zakona propisana je samo obaveza obavještavanja azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o tome da se razmatra ukidanje dodijeljene zaštite. Dopunom odredbe 49. stavka 3. važećeg Zakona obveza obavještavanja preciznije se definira te se jasno određuje forma obavještavanja pisanim putem.
Člankom se također propisuje i mogućnost da Ministarstvo po službenoj dužnosti provodi postupak revizije statusa odobrenih međunarodnih zaštita.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 12.
Ovim se člankom usklađuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sa člankom 45. stavkom 1. točkom a. Direktive 2013/32/EU. Važećom odredbom Zakona propisana je obaveza obavještavanja azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o tome da se su nastupile okolnosti vezane za poništenje međunarodne zaštite. Ovom dopunom članka 50. stavka 2. važećeg Zakona obveza obavještavanja postala bi obveza obavještavanja pisanim putem.
Člankom se također propisuje i mogućnost da Ministarstvo po službenoj dužnosti provodi postupak revizije statusa odobrenih međunarodnih zaštita.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 13.
Predloženom dopunom članka 52. važećeg Zakona dodatno se usklađuje važeći Zakon s člankom 4. stavkom 3. Direktive 2011/95/EU, obvezom da se podvrgne mjerama radi utvrđivanja države podrijetla. Navedeno je predloženo radi poboljšanja učinkovitosti identificiranja tražitelja i države podrijetla te radi bržeg i boljeg provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite i donošenja kvalitetnih odgovarajućih odluka.
Stavkom 2. ovoga članka, Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dodatno se usklađuje s odredbom članka 13. stavka 2. točkom d. Direktive 2013/32/EU prema kojoj nadležna tijela mogu pretražiti tražitelja međunarodne zaštite i predmete koja on ima kod sebe. Ne dovodeći u pitanje pretragu koja se provodi zbog sigurnosti, pretraga tražitelja se provodi od strane istog spola uz puno poštivanje načela ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 14.
Ovim se člankom, kojim se dopunjuju pojedine odredbe članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, čime se važeća odredba dodatno usklađuje s člankom 9. Direktive o prihvatu 2013/33/EU.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 15.
Ovim se člankom u odredbi članka 56. važećeg Zakona dodaju novi stavci 3. i 4. radi usklađivanja s člankom 18. stavkom 2. točkama b. i c. Direktive 2013/33/EU kojima je propisano da tražitelj ima mogućnost komuniciranja s rođacima, članovim obitelji, pravnim i drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nacionalnim, međunarodnim i nevladinim organizacijama te mogućnost ograničenja takva pristupa
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 16.
Članak 57. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti mijenja se i dopunjuje radi dodatnog i preciznijeg pojašnjenja opsega prava na zdravstvenu zaštitu tražitelja međunarodne zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 17.
Ovim se člankom predlažu izmjene u članku 59. važećeg Zakona radi naglašavanja obveze obavješćivanja tražitelja u pisanom obliku, a radi usklađivanja s člankom 5. točkom 2. Direktive 2013/33/EU.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 18.
Ovim se člankom predlažu izmjene i dopune pojedinih odredbi članka 61. važećeg Zakona odnosno skraćivanje roka za stjecanje prava na rad tražitelja sa 9 (što je gornja granica po Direktivi 2013/33/EU) na 6 mjeseci čime bi se omogućilo ranije uključivanje tražitelja međunarodne zaštite na tržište rada. Ekonomska i egzistencijalna neovisnost je osnovni preduvjet osamostaljivanja tražitelja, a kasnije azilanta odnosno osobe sa odobrenom supsidijarnom zaštitom. Također, propisuje se obveza tražitelja da Prihvatilište obavijesti o zasnivanju radnog odnosa te obveza dostave ugovora o radu, kao i obveza da Ministarstvu vrati potvrdu o radu kada mu prestane status tražitelja međunarodne zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 19.
Ovim se člankom predlažu izmjene članka 62. stavka 5. važećeg Zakona zbog usklađivanja s člankom 6. točkom 5. Direktive 2013/33/EU.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 20.
Predloženom odredbom u članku 64. stavku 4. važećeg Zakona dodana je, uz postojeću obvezu prijave prebivališta, obveza i rok za prijavu promjene prebivališta za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom. Također, dodana je obveza i rok od 15 dana za obavještavanje Ministarstva unutarnjih poslova u slučajevima kada osobe s odobrenom međunarodnom zaštitom isele iz Republike Hrvatske ili neprekidno borave u inozemstvu duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 21.
Predloženom odredbom briše se odredba članka 65. stavka 3. važećeg Zakona kojom azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom prestaje pravo na boravak u Republici Hrvatskoj ako iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno borave u inozemstvu duže od 6 mjeseci. Naime, u tim slučajevima definirana je obveza obavještavanja Ministarstva unutarnjih poslova. U slučaju da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ne ispuni navedenu obvezu predviđa se mogućnost primjene prekršajne odredbe iz članka 27 . stavka 3. ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 22.
Predloženom odredbom sadržajno se preciznije definira primjena Zakona o strancima u slučaju ishođenje dozvole boravka i putne isprave za člana obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom te se time ostvaruje horizontalna usklađenost nacionalnog zakonodavnog okvira.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 23.
Predloženom odredbom mijenja se i dopunjuje članak 67. važećeg Zakona koji definira pravo na smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Radi nomotehničkog uređenja predlaže se izmijeniti cijeli članak. Kako bi se osigurala odgovarajuća informiranost relevantnih dionika u procesu integracije definirana je obveza Centra za socijalnu skrb da izvršna rješenja o pravo na smještaj osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Također, jasnije se definira pravo na smještaj osobama s odobrenom međunarodnom zaštitom kojima je status prestao ili poništen, a temeljem novog zahtjeva ponovno su stekli status azila ili supsidijarne zaštite.
Iznimno, omogućava se privremeno korištenje stambenih jedinica koje su vlasništvo Republike Hrvatske za razdoblje od najduže još dvije godine po prijedlogu nadležnog Centar za socijalnu skrb, uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, uz sudjelovanje u plaćanju troškova stanovanja ili zaštićene najamnine.
Predloženom odredbom propisuje se pravna osnova za ustupanje stambenih jedinica koje su vlasništvo Republike Hrvatske na upravljanje jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, radi osiguravanje uspješne dugoročne integracije.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 24.
Predloženom odredbom sadržajno je dorađena odredba članka 67.a važećeg Zakona na način da je dodan novi članak 67.b, pri čemu se jasnije definira smještaj azilanta i stranaca pod supsidijarnom zaštitom u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite od trenutka stjecanja statusa najduže do 60 dana. Također, jasnije su definirani rokovi za podnošenje zahtjeva za smještaj i nadležnost za odlučivanje o zahtjevu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 25.
Predloženom odredbom mijenja se i dopunjuje članak 75. važećeg Zakona koji definira ishođenje isprava. Radi nomotehničkog uređenja zbog brojnih izmjena i dopuna predlaže se izmijeniti cijeli članak 75. važećeg Zakona. Predloženim izmjenama i dopunama na jasniji se način definira nadležnost policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu prebivališta koja odlučuje o zahtjevu za izdavanje putne isprave za azilanta. Također, propisuje se pravo azilanta na pravni lijek protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje putne isprave, na način da stranka može pokrenuti upravi spor. Dopunom se također propisuje obveza nadležne policijske uprave odnosno policijske postaje da se prije izdavanja putne isprave za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom zatraži suglasnost Ministarstva. Nadalje, izvršeno je usklađivanje s odredbama Zakona o strancima kojima se definiraju razlozi za odbitak zahtjeva za izdavanje putnih ispava. Također, propisuje se obveza policijske uprave odnosno policijske postaje da po službenoj dužnosti oduzme i poništi dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta i posebnu putnu ispravu za državljanina treće zemlje u slučaju prestanka, odnosno poništenja međunarodne zaštite.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 26.
Ovom odredbom, u važeći tekst Zakona, predlaže se dodati članke 75.a i 75.b kojima se propisuju odredbe kojima se definira postupanje u slučaju gubitka, nestanka i krađe dozvole boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, odnosno obveza da se o navedenom obavijesti nadležna policijske uprava odnosno policijska postaja te obveza izdavanja pisane potvrde. Nadalje, propisuje se obveza azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom kada se takva situacija dogodi u inozemstvu.
Također, propisuje se potreba evidentiranja navedenih događaja u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 27.
Propisuju se novčane kazne u slučaju nepoštivanja pojedinih odredbi Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 28.
Ovim se člankom dopunjuje Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te se određuje kako će Ministarstvo unutarnjih poslova, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu Zakona imenovati nacionalne kontakt točke kako bi se Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uskladio s odredbama o suradnji u članku 49. Direktive 2013/32/EU te odredbama o suradnji u članku 36. Direktive 2011/95/EU.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 29.
Propisuje se rok u kojem će ovlašteni ministar donijeti Pravilnik o sudjelovanju azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja, usklađen s odredbama ovoga Zakona. Navedenim Pravilnikom propisat će se uvjeti sudjelovanja azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja koji će biti poticajni za aktivno uključivanje na tržište rada navedene kategorije osoba.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 30.
Prijelaznim odredbama omogućava se primjena odredbi članka 23. ovoga Zakona na azilante i strance koji su ostvarili pravo na smještaj sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15 i 127/17).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Uz članak 31.
Propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
VI. ODREDBE ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ILI DOPUNJUJU
ZAKON O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI
(„Narodne novine“ br. 70/15 i 127/17)
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 2.
(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:
– Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.)
– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.)
– Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite (preinačena), (SL L 337, 20. 12. 2011.)
– Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (preinačena), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (preinačena), (SL L 180/96, 29. 6. 2013.).
(2) Ovim se Zakonom uređuje primjena sljedećih uredbi Europske unije:
– Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.)
– Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka), (SL L 180, 29. 6. 2013.)
– Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 118/2014 od 30. siječnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1560/2003 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 39, 8. 2. 2014.).
Predaja i izručenje tražitelja
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 7.
(1) Postupak odobrenja međunarodne zaštite ne sprječava predaju tražitelja za kojeg je izdan Europski uhidbeni nalog.
(2) Postupak odobrenja međunarodne zaštite ne sprječava izvršenje izručenja tražitelja trećoj zemlji za kojim je raspisana međunarodna potraga, osim ako se izvršnom odlukom o izručenju narušava načelo iz članka 6. ovoga Zakona.
(3) Postupak primopredaje stranca u transferu odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ima prednost pred izvršenjem izručenja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva trećoj zemlji koja je raspisala međunarodnu potragu.
(4) Postupak odobrenja međunarodne zaštite sprječava izvršenje izručenja tražitelja za kojim je raspisana međunarodna potraga i za kojeg je donesena izvršna odluka o izručenju zemlji podrijetla do izvršnosti odluke o zahtjevu.
(5) O činjenici da je namjera izražena, kao i svim drugim okolnostima koje mogu utjecati na ishod izvršenja izručenja u smislu stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka, Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je dužno bez odgode obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa
Načelo najboljeg interesa djeteta
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 10.
(1)Prilikom provedbe odredbi ovog Zakona postupat će se u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta.
(2)Najbolji interes djeteta procjenjuje se uzimajući u obzir:
-dobrobit i društveni razvoj djeteta te njegovo podrijetlo
-zaštitu i sigurnost djeteta, osobito ako postoji mogućnost da je žrtva trgovanja ljudima
-mišljenje djeteta ovisno i njegovoj dobi i zrelosti
-mogućnost spajanja s obitelji i slično.
(3) poseban skrbnik djeteta bez pratnje poduzet će sve potrebne radnje, uključujući kontaktiranje i suradnju s mjerodavnim ministarstvima, drugim državnim i inozemnim tijelima te nevladinim organizacijama radi spajanja djeteta s obitelji, ako je to u najboljem interesu djeteta.
Djeca bez pratnje
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 17.
(1) Djetetu bez pratnje, koji izrazi namjeru sukladno članku 33. ovoga Zakona, tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi imenuje posebnog skrbnika obučenog za rad s djecom koji nije u sukobu interesa s djetetom.
(2) Dijete bez pratnje mora biti odmah obaviješteno o imenovanju posebnog skrbnika.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, djetetu bez pratnje starijem od 16 godina koji je u braku neće se imenovati posebni skrbnik.
(4) Dijete bez pratnje podnosi zahtjev osobno u nazočnosti posebnog skrbnika.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, zahtjev u ime djeteta bez pratnje može podnijeti njegov posebni skrbnik ako u postupku povratka ocjeni da mu je potrebna međunarodna zaštita s obzirom na njegove osobne okolnosti.
(6) Postupak povodom zahtjeva djeteta bez pratnje vodi službena osoba Ministarstva obučena za rad s djecom.
(7) Posebni skrbnik dužan je pravodobno pripremiti dijete bez pratnje za saslušanje te mu pružiti informacije o značenju i posljedicama saslušanja na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati. Troškove prevođenja snosi ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
(8) Dijete bez pratnje dužno je osobno sudjelovati na saslušanju u nazočnosti posebnog skrbnika.
(9) Zahtjev djeteta bez pratnje ima prednost u rješavanju.
(10) Odredbe članka 41. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djeteta bez pratnje, osim u slučajevima propisanim člankom 41. stavkom 1. točkama 5., 8. i 9. ovoga Zakona.
(11) Odredbe članka 42. ovoga Zakona neće se primjenjivati na zahtjeve djece bez pratnje.
Procjena činjenica i okolnosti
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 28.
(1) Tražitelj je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose na identitet, dob, državljanstvo, obitelj, zemlju i adresu prethodnog boravišta, prijašnje zahtjeve, pravce putovanja, identifikacijske i putne isprave i razloge traženja zaštite.
(2) Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva Ministarstvo je dužno prikupiti i razmotriti sve relevantne činjenice i okolnosti posebno uzimajući u obzir:
1. relevantne izjave i dokaze koje je iznio tražitelj, sukladno stavku 1. ovoga članka, uključujući i informaciju je li bio ili može biti izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde
2. aktualne činjenice o zemlji podrijetla i prema potrebi o zemlji kroz koju je putovao, uključujući zakone i propise te zemlje, kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim izvorima, osobito kao što su UNHCR i Europski potporni ured za azil (u daljnjem tekstu: EASO) te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava
3. položaj i osobne okolnosti tražitelja, uključujući spol i dob, kako bi se na osnovi toga procijenilo predstavljaju li postupci i djela kojima je bio ili bi mogao biti izložen proganjanje ili ozbiljnu nepravdu
4. jesu li aktivnosti tražitelja, otkako je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju prijeko potrebnih uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li te aktivnosti izložiti tražitelja proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde ako se vrati u tu zemlju
5. može li tražitelj dobiti zaštitu zemlje čije bi državljanstvo mogao dokazati.
(3) Činjenica da je tražitelj već bio izložen proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odnosno prijetnjama takvim proganjanjem ili nepravdom je ozbiljan pokazatelj postojanja osnovanog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, osim ako postoje opravdani razlozi za vjerovanje da se takvo proganjanje ili ozbiljna nepravda neće ponoviti.
Izražavanje namjere
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 33.
(1) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva može izraziti namjeru prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu.
(2) Ako se državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva već nalazi na području Republike Hrvatske, namjeru izražava u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance.
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka namjera se može izraziti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) u izvanrednim okolnostima radi omogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite.
(4) Ako državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne može iz opravdanih razloga izraziti namjeru sukladno stavcima 2. i 3. ovoga članka, tijelo pred kojim je namjera izražena dužna je o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od tri dana od izražene namjere.
(5) U svrhu utvrđivanja identiteta tražitelj stariji od 14 godina dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju.
(6) U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga koji nisu namjerno prouzročeni djelovanjem tražitelja, tražitelj je dužan dati otiske prstiju u što kraćem roku po prestanku razloga zbog kojih ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.
(7) Tražitelju koji bez opravdanog razloga ne postupa sukladno stavcima 5. i 6. ovoga članka, policijski službenici uzet će otiske prstiju bez privole.
(8) Policijski službenici ili službenici Prihvatilišta dužni su neposredno nakon izražene namjere uzeti otiske prstiju tražitelju i fotografirati ga, utvrditi identitet, način dolaska u Republiku Hrvatsku, pravac putovanja od zemlje podrijetla do Republike Hrvatske te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava iz članka 15. ovoga Zakona, o čemu su dužni bez odgode odmah obavijestiti Ministarstvo.
(9) Tijela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka registrirat će tražitelja u evidencijama Ministarstva, najkasnije u roku od tri radna dana od dana kada je namjera izražena. Ako je namjera izražena sukladno stavku 4. ovoga članka, Prihvatilište će registrirati tražitelja u evidencijama Ministarstva u roku od šest radnih dana od kada je izražena namjera.
(10) Tijelo koje je izvršilo registraciju sukladno stavku 9. ovoga članka izdaje potvrdu o registraciji tražitelja u evidencijama Ministarstva te će prema potrebi odrediti rok u kojem se tražitelj mora javiti u Prihvatilište radi podnošenja zahtjeva.
Zahtjev za međunarodnu zaštitu
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 34.
(1) Zahtjev se neposredno podnosi Prihvatilištu usmeno na zapisnik, čime započinje postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelju će se omogućiti da podnese zahtjev u Prihvatilištu u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 15 dana od registracije statusa u evidencijama Ministarstva.
(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka tražitelju će se omogućiti podnošenje zahtjeva izvan Prihvatilišta u odgovarajućem roku, ovisno o njegovim osobnim okolnostima.
(4) Prilikom podnošenja zahtjeva na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o saslušanju iz članka 35. ovoga Zakona.
Saslušanje
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 35.
(1) Službena osoba Ministarstva će što je prije moguće provesti ispitni postupak i omogućiti tražitelju izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite.
(2) Tražitelj je dužan za vrijeme saslušanja dati vjerodostojna i uvjerljiva obrazloženja razloga na kojima temelji svoj zahtjev te priložiti sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev i istinito odgovarati na sva pitanja koja su mu postavljena.
(3) Tražitelj je dužan osobno prisustvovati i sudjelovati na saslušanju bez obzira ima li zakonskog zastupnika, posebnog skrbnika i/ili opunomoćenika.
(4) Saslušanje tražitelja provest će se i u odsustvu uredno pozvanog opunomoćenika koji nije opravdao svoju odsutnost.
(5) Ako je moguće, tražitelju će se po službenoj dužnosti osigurati da saslušanje provodi službena osoba istog spola kada je to nužno radi osiguranja cjelovitog obrazlaganja zahtjeva ili drugih opravdanih razloga.
(6) Tražitelj je dužan navesti i obrazložiti razloge zbog kojih odbija surađivati s osiguranom službenom osobom, a koje će Ministarstvo razmotriti te ga obavijestiti usmeno na zapisnik o svojoj odluci.
(7) Službena osoba Ministarstva može saslušati tražitelja više puta radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
(8) Saslušanje se može izostaviti kad:
1. se na temelju dostupnih dokaza može donijeti odluka kojom se odobrava međunarodna zaštita
2. tražitelj nije sposoban ili nije u mogućnosti sudjelovati na saslušanju zbog trajnih okolnosti na koje sam ne može utjecati
3. se ocjenjuje dopuštenost naknadnog zahtjeva sukladno članku 47. ovoga Zakona.
(9) Ako se saslušanje izostavi, sukladno stavku 8. točki 2. ovoga članka, tražitelju ili članu njegove obitelji omogućit će se podnošenje dokaza i davanje izjava bitnih za odlučivanje o zahtjevu.
Rokovi
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 40.
(1) Ministarstvo će donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva ili dopuštenog urednog naknadnog zahtjeva.
(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka računa se od dana kada je utvrđena odgovornost Republike Hrvatske za razmatranje zahtjeva, odnosno od dana primopredaje tražitelja na teritoriju Republike Hrvatske.
(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, rok se može produžiti za još devet mjeseci ako:
1. zahtjev uključuje složena činjenična i/ili pravna pitanja
2. veliki broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva istodobno zatraži međunarodnu zaštitu
3. tražitelj svojim postupanjima koji su suprotni obvezama iz članka 52. stavka 3. ovoga Zakona utječe na produljenje roka.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, rok se može produžiti za još tri mjeseca isključivo radi osiguravanja cjelovitog razmatranja zahtjeva.
(5) Ako se odluka ne može donijeti u roku iz stavka 1. ovoga članka, tražitelja će se o tome pismeno obavijestiti te će mu se na njegov zahtjev pružiti informacija o razlozima nepoštivanja spomenutog roka i o roku u kojem može očekivati odluku.
(6) Ako je opravdano očekivati da se odluka o zahtjevu neće donijeti u rokovima iz stavaka 1. do 4. ovoga članka zbog privremeno nesigurnog stanja u zemlji podrijetla, Ministarstvo će:
1. periodično provjeravati stanje u zemlji podrijetla i
2. obavijestiti tražitelja i Europsku komisiju u razumnom roku o razlozima nedonošenja odluke.
(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka odluka se mora donijeti najkasnije u roku od 21 mjesec od dana podnošenja zahtjeva.
Preseljenje i prihvat
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 48.
(1)Odluku i program preseljenja državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ispunjavaju uvjete za odobrenje međunarodne zaštite donosi Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
(2)Odluku o načinima i uvjetima prihvata određenog broja osoba kojima je druga država članica Europske unije odobrila međunarodnu zaštitu, radi podijele tereta po principu solidarnosti, donosi Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog Ministarstva i ministarstva nadležnog za vanjske poslove.
(3)Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja bude preseljena sukladno stavku 1. ovoga članka ili prihvaćena sukladno stavku 2. ovoga članka priznat će se azil ili supsidijarna zaštita.
Prestanak međunarodne zaštite
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 49.
(1) Azil će prestati ako:
1. azilant dobrovoljno prihvati zaštitu zemlje svog državljanstva
2. azilant stekne državljanstvo zemlje čiju zaštitu može uživati
3. se azilant dobrovoljno vrati i nastani u zemlji koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja
4. prestanu okolnosti u zemlji podrijetla azilanta na osnovi kojih je odobrena međunarodna zaštita
5. azilant dobrovoljno ponovno stekne državljanstvo zemlje podrijetla koje je prethodno izgubio.
(2) Supsidijarna zaštita će prestati ako okolnosti na temelju kojih je priznata prestanu postojati ili se promijene do te mjere da daljnja zaštita više nije potrebna.
(3) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su okolnosti vezano za prestanak međunarodne zaštite iz stavka 1. točke 4. i stavka 2. ovoga članka bitne i stalne prirode o tome obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom te mu omogućiti da se izjasni usmeno na zapisnik.
(4) Ministarstvo donosi odluku o ukidanju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(5) Protiv odluke iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(6) Međunarodna zaštita prestaje po sili zakona:
1. kad azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stekne hrvatsko državljanstvo
2. smrću azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom.
Poništenje međunarodne zaštite
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 50.
(1) Međunarodna zaštita poništit će se ako:
1. se naknadno utvrdi postojanje razloga za isključenje iz članaka 30. ili 31. ovoga Zakona
2. se utvrdi da je status priznat na temelju pogrešno iznesenih ili izostavljenih činjenica, lažnim prikazivanjem bitnih činjenica i okolnosti, korištenjem nevjerodostojnih isprava i drugih dokumenata, a što je bilo odlučujuće za odobrenje međunarodne zaštite
3. osoba kojoj je odobrena međunarodna zaštita predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak Republike Hrvatske.
(2) Ministarstvo će nakon što utvrdi da su nastupile okolnosti vezano za poništenje međunarodne zaštite iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o razlozima za poništenje te mu omogućiti da se o tim okolnostima izjasni usmeno na zapisnik.
(3) Ministarstvo donosi odluku o poništenju rješenja kojim je odobrena međunarodna zaštita.
(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5) Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, na koju se primjenjuje stavak 1. točka 3. ovoga članka dok se nalazi u Republici Hrvatskoj, uživa prava sukladno Konvenciji iz 1951., osobito u odnosu na zabranu diskriminacije, slobodu vjeroispovijesti, pristup sudovima, obrazovanje, nekažnjavanje nezakonitog ulaska ili boravka, prisilno udaljenje i poštivanje načela »non-refoulement«.
Prava i obveze
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 52.
(1) Tražitelj ima pravo na:
1. boravak
2. slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj
3. osiguranje odgovarajućih materijalnih uvjeta prihvata
4. zdravstvenu zaštitu
5. osnovno i srednje obrazovanje
6. informacije, pravno savjetovanje i besplatnu pravnu pomoć
7. slobodu vjeroispovijesti
8. rad i
9. isprave sukladno članku 62. ovoga Zakona.
(2) U ostvarivanju prava iz stavka 1. ovoga članka uzet će se u obzir potrebe tražitelja kojima su potrebna posebna postupovna i/ili prihvatna jamstva.
(3) Tražitelj je dužan:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. surađivati s državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama
3. podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta
4. podvrgnuti se zdravstvenom pregledu
5. poštivati Kućni red Prihvatilišta
6. pojaviti se u Prihvatilištu u roku koji mu je određen
7. odazvati se pozivu Ministarstva za saslušanje te surađivati tijekom cijelog postupka odobrenja međunarodne zaštite
8. ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite
9. javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od dva dana od dana promjene
10. pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja.
(4) Tražitelj koji nema pravo na boravak sukladno članku 53. ovoga Zakona ne ostvaruje prava iz ovoga članka, osim prava na besplatnu pravnu pomoć.
(5) Stranac u transferu ima prava i obveze iz ovoga članka do izvršenja primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
Sloboda kretanja tražitelja
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 54.
(1) Tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.
(2) Tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi:
1. utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega
2. utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva
3. zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske
4. sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja.
(3) Strancu u transferu može se ograničiti sloboda kretanja samo u svrhu osiguranja provedbe primopredaje drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora ako se ocijeni da postoji rizik od bijega.
(4) Rizik od bijega procjenjuje se na temeljeu svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu.
(5) Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance.
(6) Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.
(7) Pripadniku ranjive skupine može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance ako se individualnom procjenom utvrdi da takav smještaj odgovara njegovim osobnim okolnostima i potrebama, osobito zdravstvenom stanju.
(8) Djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan.
(9) Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca.
(10) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka mjere se izriču do provedbe transfera, najduže šest tjedana od utvrđene odgovornosti druge države članice Europskoga gospodarskog prostora. Ako je pokrenut upravni spor, rok od šest tjedana računa se od izvršnosti odluke o odbacivanju sukladno članku 43. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona.
(11) Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.
(12) Protiv odluke iz stavka 11. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.
Prihvatilište za tražitelje
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 56.
(1) Prihvatilište je ustrojstvena jedinica Ministarstva.
(2) UNHCR, Hrvatski crveni križ i druge organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili humanitarnim radom mogu u Prihvatilištu provoditi odgojne, obrazovne i slične programe te pružati druge oblike pomoći, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.
(3) Tražiteljima smještenim u Prihvatilištu osigurat će se materijalni uvjeti prihvata.
(4) Prilikom smještaja tražitelja u Prihvatilištu posebno će se voditi računa o spolu, dobi, položaju ranjivih skupina, tražiteljima s posebnim prihvatnim potrebama te cjelovitosti obitelji.
(5) Pravila boravka u Prihvatilištu određuju se Kućnim redom.
(6) Tražitelj može izbivati izvan Prihvatilišta duže od 24 sata uz prethodno odobrenje Prihvatilišta. Ako se na temelju individualne procjene uskrati odobrenje, Prihvatilište o tome donosi odluku.
(7) Protiv odluke iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(8) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra unutarnjih poslova, odredit će pravnu osobu u državnom vlasništvu koja će pružati usluge zaštite osoba i imovine u Prihvatilištu.
Zdravstvena zaštita
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 57.
(1) Zdravstvena zaštita tražitelja obuhvaća hitnu medicinsku pomoć i prijeko potrebno liječenje bolesti i ozbiljnih mentalnih poremećaja.
(2) Tražitelju kojem su potrebna posebna prihvatna i/ili postupovna jamstva, osobito žrtvama mučenja, silovanja ili drugih teških oblika psihološkog, fizičkog ili spolnog nasilja, pružit će se odgovarajuća zdravstvena zaštita vezano uz specifično stanje, odnosno posljedice prouzročene navedenim djelima.
(3) Ministarstvo nadležno za zdravlje dužno je osigurati zdravstveni pregled iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona te zdravstvenu zaštitu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Troškove zdravstvene zaštite iz stavaka 1. i 2. ovoga članka i zdravstvenog pregleda iz članka 52. stavka 3. točke 4. ovoga Zakona snosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.
Pravo na informacije i pravno savjetovanje
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 59.
(1) Državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva zadržanoj u prihvatnom centru, na graničnom prijelazu, odnosno u tranzitnom prostoru zračne, morske luke ili luke unutarnjih voda, koja bi željela izraziti namjeru, policijski službenici pružit će sve potrebne informacije o postupku odobrenja međunarodne zaštite na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(2) Ministarstvo će u roku od 15 dana od izražene namjere obavijestiti tražitelja o načinu provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite, o pravima i obvezama koje ima u tom postupku, kao i o mogućnosti obraćanja predstavnicima UNHCR-a i drugim organizacijama koje se bave zaštitom prava izbjeglica te mogućnosti dobivanja besplatne pravne pomoći.
(3) Tražitelju će se na njegov zahtjev pružiti pravne i postupovne informacije o odobrenju međunarodne zaštite uzimajući u obzir okolnosti konkretnog zahtjeva, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Pravno savjetovanje iz stavka 3. ovoga članka pružaju organizacije koje se bave zaštitom prava izbjeglica ili odvjetnici s kojima Ministarstvo sklopi ugovor o provođenju pravnog savjetovanja.
(5) Pravo na pravno savjetovanje iz stavka 3. ovoga članka ima tražitelj koji ne posjeduje novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti koja mu omogućavaju odgovarajući životni standard.
Rad tražitelja
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 61.
(1) Tražitelj stječe pravo na rad istekom roka od devet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.
(2) Ministarstvo izdaje potvrdu na zahtjev tražitelja kojom potvrđuje da je tražitelj stekao pravo na rad sukladno stavku 1. ovoga članka.
(3) Ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo donosi odluku kojom odbija izdavanje potvrde iz stavka 2. ovoga članka.
(4) Protiv odluke iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.
(5) Tražitelj ostvaruje pravo na rad bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke o zahtjevu.
Isprave tražitelja
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 62.
(1) Ministarstvo će tražitelju izdati iskaznicu tražitelja međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: iskaznica tražitelja) u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva. Iskaznica tražitelja potvrđuje pravo boravka u Republici Hrvatskoj sukladno članku 53. ovoga Zakona. Iskaznica tražitelja nije dokaz o identitetu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka iskaznica tražitelja se neće izdati tražitelju koji je podnio zahtjev na graničnom prijelazu ili tranzitnom prostoru iz članka 42. ovoga Zakona.
(3) Ministarstvo će članovima obitelji tražitelja iz članka 53. stavka 6. ovoga Zakona izdati iskaznicu tražitelja.
(4) Iskaznica tražitelja mora se vratiti Ministarstvu po prestanku prava na boravak, sukladno članku 53. ovoga Zakona, radi njezinog poništenja.
(5) Tražitelju se može izdati putni list za stranca, sukladno odredbama Zakona o strancima.
(6) Ministarstvo će strancu u transferu izdati laissez-passer u svrhu primopredaje odgovornoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.
Prava i obveze azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 64.
(1) Status azila, odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom stječe se danom uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(2) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na:
1. boravak u Republici Hrvatskoj
2. spajanje obitelji
3. smještaj
4. rad
5. zdravstvenu zaštitu
6. obrazovanje
7. slobodu vjeroispovijesti
8. besplatnu pravnu pomoć
9. socijalnu skrb
10. pomoć pri integraciji u društvo
11. vlasništvo nekretnine sukladno Konvenciji iz 1951. i
12. stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno propisima koji reguliraju stjecanje državljanstva.
(3) Ministarstvo će azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom pružiti opće informacije o pravima i obvezama koje stječe odobrenjem međunarodne zaštite u roku od osam dana od dana uručenja odluke, na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je:
1. poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske
2. prijaviti prebivalište u roku od 15 dana od uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite
3. imati kod sebe dozvolu boravka iz članka 75. ovoga Zakona i dati je na uvid zakonom ovlaštenim osobama
4. pohađati tečaj hrvatskog jezika, povijesti i kulture.
Pravo na boravak
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 65.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite, a dokazuje se dozvolom boravka.
(2) Pravo na boravak u Republici Hrvatskoj utvrđuje se odlukom o odobrenju međunarodne zaštite.
(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka ukinut će se u dijelu koji se odnosi na odobrenje prava na boravak u Republici Hrvatskoj ako se azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od šest mjeseci, a da o tome prethodno nije obavijestio Ministarstvo.
Pravo na spajanje obitelji
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 66.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na spajanje s članovima obitelji iz članka 4. stavka 1. točke 18. ovoga Zakona.
(2) Maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku.
(3) Članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. ovoga članka, boravak reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.
(4) Član obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji zakonito boravi u Republici Hrvatskoj ostvaruje ista prava kao i azilant, odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom, sukladno odredbama članaka 64. do 77. ovoga Zakona.
(5) Član obitelji kod kojeg postoje razlozi za isključenje iz članaka 30. i 31. ovoga Zakona te zbog razloga zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske nema pravo na spajanje obitelji.
(6) U slučaju spajanja obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koje se provodi sukladno odredbama ovoga Zakona ili Zakona o strancima, za osobu koja ne može pribaviti službene dokumente kojima dokazuje određeni obiteljski odnos, uzet će se u obzir okolnosti na temelju kojih se može procijeniti postoji li takav odnos. Odluka o odbijanju zahtjeva za spajanje obitelji ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određeni obiteljski odnos.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privatnoj zaštiti („Narodne novine“ br. 127/17)
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 2.
Pravo na smještaj
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 67.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje.
(2) Postupak za priznavanje prava na smještaj pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom centru za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Centar). Nadležni Centar je centar prema prebivalištu azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom.
(3) O zahtjevu Centar odlučuje rješenjem. Protiv rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(4) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite.
(5) Nakon isteka roka iz stavka 4. ovoga članka azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj sukladno propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi.
(6) Ako Centar utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka odredit će da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom sudjeluje u plaćanju troškova smještaja sukladno propisu iz članka 93. stavka 3. ovoga Zakona uplatom na račun Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
(7) Ako Centar u postupku iz svoje nadležnosti, nakon izvršnosti rješenja o priznavanju prava na smještaj iz stavka 3. ovoga članka, utvrdi da azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, ukinut će rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo kojim će priznati pravo na smještaj azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom i utvrditi obvezu sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja, sukladno članku 93. stavku 3. ovoga Zakona. Protiv rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(8) Pravo na smještaj azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom prestaje:
1. istekom roka iz stavka 4. ovoga članka
2. na osobni zahtjev
3. ako bez opravdanog razloga odbiju osigurani smještaj
4. ako bez opravdanog razloga, neprekidno duže od 30 dana, ne borave na prijavljenoj adresi
5. ako se utvrdi da ne ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na smještaj
6. ako se utvrdi da ne skrbe o osiguranom smještaju s pažnjom dobrog gospodara
7. ako se utvrdi da koriste osigurani smještaj suprotno njegovoj namjeni.
(9) Osim u slučaju iz stavka 8. točke 1. ovoga članka, Centar će, nakon što u propisanom postupku utvrdi pretpostavke iz stavka 8. točaka 2. – 7. ovoga članka, ukinuti rješenje iz stavka 3. ovoga članka i donijeti novo rješenje kojim utvrđuje prestanak prava na smještaj, protiv kojeg se može izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja ne odgađa izvršenje rješenja. O žalbi odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi rješenjem protiv kojeg se može podnijeti tužba nadležnom upravnom sudu u roku od osam dana od dana dostave rješenja.
(10) Izvršna rješenja iz stavaka 3. i 9. ovoga članka dostavljaju se Središnjem državnom uredu za stambeno zbrinjavanje.
(11) Ako prestanu okolnosti iz stavka 6. i stavka 8. točaka 4. i 5. ovoga članka, kao i u slučaju kad je pravo na smještaj prestalo na osobni zahtjev, azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom mogu ponovno podnijeti zahtjev sukladno stavku 2. ovoga članka.«.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 67.a
(1) Na temelju rješenja o priznavanju prava na smještaj iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona, Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje osigurava smještaj azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom u stambenim jedinicama koje su vlasništvo Republike Hrvatske ili stambenim jedinicama koje navedeni Ured koristi temeljem sklopljenog ugovora o najmu s trećim osobama.
(2) Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje sklapa ugovor o najmu ili podnajmu stambene jedinice navedene u stavku 1. ovoga članka s azilantom i strancem pod supsidijarnom zaštitom kojima je priznato pravo na smještaj, sukladno članku 67. stavku 1. ovoga Zakona, najduže na dvije godine od dana izvršnosti odluke o odobrenju međunarodne zaštite. Ugovorom o najmu ili podnajmu definiraju se međusobna prava i obveze.
(3) Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom s kojima je potpisao ugovor iz stavka 2. ovoga članka uvodi u posjed dodijeljene stambene jedinice.
(4) Sredstva za troškove smještaja iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske na pozicijama Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje.
(5) Osiguranje smještaja iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva i pronalazak, adaptaciju, opremanje, održavanje te podmirenje režijskih troškova i troškova najma osigurane stambene jedinice.«.
Isprave
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 75.
(1) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom podnosi zahtjev za izdavanje dozvole boravka u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(2) Dozvola boravka azilantu izdaje se na vrijeme od pet godina.
(3) Dozvola boravka strancu pod supsidijarnom zaštitom izdaje se na vrijeme od tri godine.
(4) Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavaka 2. i 3. ovoga članka podnosi azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom stariji od 16 godina, a za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom mlađeg od 16 godina zahtjev podnosi zakonski zastupnik ili skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(5) Azilant može podnijeti zahtjev za izdavanje putne isprave za azilanta u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu prebivališta.
(6) Putna isprava za azilanta izdaje se na vrijeme od pet godina, sukladno Aneksu Konvencije iz 1951.
(7) Zahtjev za izdavanje putne isprave za dijete azilanta podnosi zakonski zastupnik ili posebni skrbnik pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.
(8) Strancu pod supsidijarnom zaštitom može se izdati posebna putna isprava za stranca sukladno odredbama Zakona o strancima.
(9) Izdavanje putne isprave azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom odbit će se ako:
1. izbjegava izvršenje presude u kaznenom postupku
2. izbjegava izvršenje dospjele imovinskopravne obveze iz bračnog odnosa ili odnosa roditelja i djece, poreznu obvezu ili drugu zakonom utvrđenu imovinskopravnu obvezu za koju postoji izvršni naslov
3. to zahtijevaju razlozi nacionalne sigurnosti ili zaštite javnog poretka.
(10) Putna isprava azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom oduzet će se iz razloga navedenih u stavku 9. ovoga članka.
(11) Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan je dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta, posebnu putnu ispravu za stranca vratiti Ministarstvu prestankom međunarodne zaštite, odnosno poništenjem odluke kojom je odobrena međunarodna zaštita.
Donošenje propisa
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 93.
(1) Ministar nadležan za unutarnje poslove donosi:
1. pravilnik o ostvarivanju materijalnih uvjeta prihvata
2. odluku o visini novčane pomoći tražiteljima
3. odluku o troškovima smještaja u Prihvatilištu
4. Kućni red Prihvatilišta
5. pravilnik o izgledu obrasca i sadržaju isprava tražitelja, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom, izgledu obrasca dozvole za preseljenje stranca pod privremenom zaštitom iz jedne države u drugu i laissez-passer za stranca u transferu, te o sadržaju i načinu vođenja zbirki podataka, kao i rokovima čuvanja podataka u tim zbirkama
6. pravilnik o postupku ostvarivanja i isplate troškova besplatne pravne pomoći i tarifi pruženih usluga pravne pomoći propisane odredbama ovoga Zakona.
(2) Ministar nadležan za unutarnje poslove uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za vanjske poslove donosi odluku kojom utvrđuje listu sigurnih zemalja podrijetla.
(3) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi donosi pravilnik o načinima i uvjetima ostvarivanja prava na smještaj azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom te sudjelovanja azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom u plaćanju troškova smještaja.
(4) Ministar nadležan za poslove obrazovanja uz suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove donosi:
−odluku o programu učenja hrvatskog jezika, povijesti i kulture za tražitelje međunarodne zaštite, azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom i strance pod privremenom zaštitom
− pravilnik o načinu provođenja programa i provjeri znanja tražitelja međunarodne zaštite, azilanata, stranaca pod supsidijarnom zaštitom i stranaca pod privremenom zaštitom radi pristupa obrazovnom sustavu i uključivanja u hrvatsko društvo.
(5) Vlada Republike Hrvatske na zajednički prijedlog ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i ministarstva nadležnog za vanjske poslove donosi:
− odluku i program preseljenja državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstava iz trećih država
− odluku o načinu i uvjetima prihvata azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom iz drugih država članica Europske unije
− odluku o načinu i uvjetima prihvata i premještaja određenog broja stranaca pod privremenom zaštitom, radi podijele tereta među državama članicama Europske unije po principu solidarnosti.
(6) Pravilnike, Kućni red, odluke iz stavaka 1. do 5. ovoga članka nadležni ministri i Vlada Republike Hrvatske donijet će u roku od 180 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Vođenje zbirke podataka
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 94.
(1) Radi učinkovite kontrole provođenja postupaka propisanih ovim Zakonom Ministarstvo vodi zbirke podataka o:
1. tražiteljima
2. azilantima
3. strancima pod supsidijarnom zaštitom
4. strancima pod privremenom zaštitom
5. iskaznicama tražitelja
6. dozvolama boravka azilanata i stranaca pod supsidijarnom zaštitom
7. iskaznicama stranaca pod privremenom zaštitom
8. putnim ispravama za azilante
9. privremeno zadržanim putnim i drugim ispravama
10. prijavi ili odjavi prebivalište azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom te prijavi ili odjavi boravišta tražitelja i stranca pod privremenom zaštitom
11. uzetim otiscima prstiju i fotografijama tražitelja i stranaca pod privremenom zaštitom.
(2) Osobni podaci sadržani u zbirkama podataka iz stavka 1. ovoga članka prikupljaju se, pohranjuju i obrađuju sukladno odredbama propisa kojima se uređuje zaštita osobnih podataka.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova