I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Pravilnikom propisuju mjere, pravila, postupci i aktivnosti zaštite na radu radnika koji su izloženi statodinamičkim, psihofiziološkim i drugim naporima. Drugi napori obuhvaćaju napor pri radu s računalom, napor vida i govora te napor pri uporabi osobne zaštitne opreme.

(2) Izrazi koji se koriste u ovome Pravilniku, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu obuhvaćaju na jednak način i muški i ženski rod.

Članak 2.

Ovim Pravilnikom se u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće Direktive Europske unije:

1. Direktiva Vijeća 90/270/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimalnim zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu sa zaslonima (peta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 156 od 21.06.1990.)

2. Direktiva Vijeća 1990/269/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimumu zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta pri ručnom prenošenju tereta u slučajevima kad postoji opasnost osobito od ozljeda leđa radnika (Četvrta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)

II. STATODINAMIČKI NAPORI

Članak 3.

Statodinamički napori su opterećenja koja se pojavljuju pri ručnom rukovanju teretima, obavljanju ponavljajućih zadataka i statičkom naporu.

Članak 4.

U smislu odredaba ovog Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

1. Statodinamički napori su opterećenja pri kojima su radnici izloženi riziku razvoja bolesti sustava za kretanje, a obuhvaćaju statičke i dinamičke napore.

2. Statički napori su opterećenja kojima su radnici izloženi zbog rada u ergonomski neodgovarajućem položaju tijela i zbog dugotrajnog zadržavanja tijela u istom položaju.

3. Ergonomski neodgovarajući položaj tijela je neprirodan i prisilan položaj tijela, koji se pojavljuje pri radu npr. u čučećem, klečećem, izvijenom ili sagnutom položaju tijela.

4. Dugotrajno zadržavanje istog položaja tijela je zadržavanje tijela ili dijela tijela u istom položaju kroz duže vrijeme i bez odmora, kao npr. dugotrajno sjedenje ili stajanje.

5. Dinamički napori su opterećenja kojima su radnici izloženi zbog ručnog rukovanja teretima i pri ponavljajućim radnim zadacima.

6. Ručno rukovanje teretima znači fizički rad koji uključuje dizanje, spuštanje, guranje, povlačenje, prenošenje, pomicanje, podupiranje ili držanje tereta ljudskom snagom, odnosno snagom ruku ili tijela.

7. Ponavljajući zadaci (radni zadaci koji se često ponavljaju) su oni zadaci pri kojima se određeni radni zadatak višekratno ponavlja i uključuju učestale ponavljajuće pokrete pojedinih dijelova sustava za kretanje, prvenstveno ruku.

Obveze poslodavca

Članak 5.

(1) Poslodavac je obvezan koristiti odgovarajuću radnu opremu, sredstva za prijenos i prijevoz tereta, kako bi izbjegao ručno rukovanje teretima. U slučajevima kada se ne može izbjeći ručno rukovanje teretima, poslodavac je obvezan radnicima osigurati odgovarajuća tehnička pomagala i poduzeti odgovarajuće organizacijske mjere kako bi se smanjio rizik od oštećenja sustava za kretanje.

(2) Poslodavac mora, kad god je to moguće, posao organizirati na takav način da se izbjegnu ponavljajući zadaci i statički napor.

Članak 6.

U slučajevima kada se ne može izbjeći ručno rukovanje teretima, ponavljajući zadaci ili statički napor, poslodavac je obvezan:

(a) procijeniti rizike za sigurnost i zdravlje radnika,

(b) poduzeti mjere kako bi se izbjegao ili smanjio rizik od oštećenja sustava za kretanje.

Procjena rizika

Članak 7.

(1) Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri procjenjivanju rizika za sigurnost i zdravlje radnika pri ručnom rukovanju teretima su:

1. osobine tereta: pretežak ili prevelik teret, nespretan ili težak za obuhvatiti, nestabilan teret ili teret čiji se sadržaj može lako pomaknuti, teret koji zahtijeva da se njime rukuje na određenoj udaljenosti od tijela ili koji zahtijeva savijanje ili iskrivljenje tijela, teret kod čijeg rukovanja postoji vjerojatnost ozljede radnika, pogotovo u slučaju sudara,

2. fizički napor potreban za rukovanje teretom: prenaporan rad, rad koji zahtijeva često okretanje tijela ili se izvodi u nestabilnom položaju tijela, rad pri kojem postoji vjerojatnost naglog pomicanja tereta,

3. osobine radnog okoliša: nema dovoljno prostora za obavljanje posla, nemogućnost rukovanja teretom na sigurnoj visini ili uz primjereni položaj tijela radnika, neravan pod, opasnost od spoticanja ili pokliznuća, razlike u visini poda ili radne površine zbog čega se teret mora premještati s različitih visina, nestabilna uporišta za noge, neprimjerena temperatura, vlaga ili ventilacija,

4. zahtjevi posla: suviše čest ili suviše dug fizički napor, nedovoljan odmor ili vrijeme za oporavak, prevelike udaljenosti kod podizanja, spuštanja ili prenošenja tereta, brzina rada određena postupkom na koju radnik ne može utjecati.

(2) Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri procjenjivanju rizika za sigurnost i zdravlje radnika pri obavljanju ponavljajućih zadataka su:

1. trajanje opterećenja: broj zadataka sa ponavljajućim radnim operacijama u radnoj smjeni, trajanje pojedinog zadatka, ukupan broj pokreta,

2. uporaba fizičke snage tijekom obavljanja radne operacije: intenzitet snage koju zahtijeva zadatak, mišićni napor pojedinog dijela tijela ili tijela u cijelosti,

3. položaj tijela ili dijela tijela koji je aktivan (dinamički opterećen) pri obavljanju ponavljajućih zadataka ili koji je opterećen dužim zadržavanjem u ergonomski neodgovarajućem položaju: ergonomski neprihvatljiv položaj, trajanje zadržavanja položaja.

(3) Čimbenici koje treba uzeti u obzir pri procjenjivanju rizika za sigurnost i zdravlje radnika kod izloženosti statičkom naporu su:

1. trajanje opterećenja: vrijeme u kojem je tijelo ili dio tijela statički opterećen održavanjem ergonomski neodgovarajućeg položaja tijekom obavljanja radnog zadatka,

2. uporaba fizičke snage kada je tijelo u ergonomski neodgovarajućem položaju,

3. položaj tijela ili dijela tijela koji je opterećen zadržavanjem u ergonomski neodgovarajućem položaju pri obavljanju zadataka.

(4) Pri procjenjivanju rizika kod statodinamičkih napora treba uzeti u obzir mogućnost smanjenja štetnog utjecaja pomoću organizacijskih mjera.

Članak 8.

(1) Stupanj opterećenosti i procjena rizika za sigurnost i zdravlje radnika pri ručnom rukovanju teretima izračunava se uzimanjem u obzir čimbenika iz članka 7. ovoga Pravilnika na način koji je tiskan u Prilozima 1. i 2. ovoga Pravilnika i koji čine njegov sastavni dio. Ukoliko su pri ručnom rukovanju teretom prekoračene vrijednosti navedene u Prilogu 1., neophodno je učiniti detaljniju procjenu sukladno metodi navedenoj u Prilogu 2. Pravilnika.

(2) Ako teret koji se prenosi nije teži od 5kg, a zadatak se često ponavlja, za procjenu rizika koristi se metoda tiskana u Prilogu 3. ovoga Pravilnika koji čini njegov sastavni dio.  

(3) Razina rizika zbog statičkog napora procjenjuje se s obzirom na trajanje napora i mogućnost smanjenja njegovog štetnog utjecaja pomoću organizacijskih mjera.

Poduzimanje mjera za smanjivanje rizika

Članak 9.

(1) Pri određivanju radnih zadaća za ručno rukovanje teretima, poslodavac mora uzeti u obzir radnikovu tjelesnu građu, izdržljivost, dob i spol.

(2) Poslodavac mora mjesta rada i poslove gdje se ručno rukuje teretima oblikovati tako da vrijednost opterećenja radnika izračunata metodom iz Priloga 2. Pravilnika ne prelazi 50 bodova. Ukoliko je ta vrijednost prekoračena, neophodno je ponovno provjeriti vrijednosti pojedinih čimbenika te smanjiti one koji nose najviše bodova a moguće je na njih utjecati organizacijskim i drugim mjerama. Radnici iznimno smiju obavljati poslove za koje su metodom iz Priloga 2. Pravilnika utvrđene vrijednosti veće od 50 bodova, kad je hitno potrebno prenošenje ljudi u prostorima gdje ugradnja mehaničkih pomagala nije moguća zbog specifičnih zahtjeva, i kad nije moguć istovremeni rad dovoljnog broja radnika.

(3) Ukoliko stupanj opterećenosti iz Priloga 2. Pravilnika prelazi 25 bodova, a nije moguće drugim mjerama smanjiti rizik, poslodavac mora osigurati radnicima na svakih 55 minuta neprekidnog rada najmanje 5 minuta odmora. Za vrijeme odmora radnik mora napustiti svoje mjesto rada, odmarati se u primjerenom položaju ili obavljati vježbe rasterećivanja opterećenih skupina mišića. Način provedbe odmora i vježbi mora biti primjeren stručnim doktrinama sukladno preporukama specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta.

(4) Poslovi pri kojima je stupanj opterećenosti iz Priloga 2. Pravilnika veći od 40 bodova, a provode se svakodnevno ili većinu radnih dana, spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada.

Članak 10.

(1) Poslodavac mora mjesta rada i poslove gdje postoje ponavljajući zadaci oblikovati tako da vrijednost opterećenja radnika izračunata metodom iz Priloga 3. Pravilnika ne prelazi 65 bodova. Ukoliko je ta vrijednost prekoračena, neophodno je ponovno provjeriti vrijednosti pojedinih čimbenika te smanjiti one koji nose najviše bodova a moguće je na njih utjecati organizacijskim i drugim mjerama.

(2) Ukoliko stupanj opterećenosti iz Priloga 3. Pravilnika prelazi 44 boda, a nije moguće drugim mjerama smanjiti rizik, poslodavac mora osigurati radnicima na svakih 55 minuta neprekidnog rada najmanje 5 minuta odmora. Za vrijeme odmora radnik mora napustiti svoje mjesto rada, odmarati se u primjerenom položaju ili obavljati vježbe rasterećivanja opterećenih skupina mišića. Način provedbe odmora i vježbi mora biti primjeren stručnim doktrinama sukladno preporukama specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta.

(3) Poslovi pri kojima je stupanj opterećenosti iz Priloga 3. Pravilnika veći od 60 bodova, a provode se svakodnevno ili većinu radnih dana, spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada.

Članak 11.

Za prevenciju štetnog utjecaja statičkog napora potrebno je osigurati radnicima na svakih 55 minuta neprekidnog rada najmanje 5 minuta odmora. Za vrijeme odmora radnik mora napustiti svoje mjesto rada, odmarati se u primjerenom položaju ili obavljati vježbe rasterećivanja opterećenih skupina mišića. Način provedbe odmora i vježbi mora biti primjeren stručnim doktrinama sukladno preporukama specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta.

Članak 12.

(1) Poslodavac mora radnike koji ručno rukuju teretima, obavljaju ponavljajuće zadatke ili su izloženi statičkim naporima:

(a) upoznati sa svim čimbenicima koji utječu na razinu rizika za sigurnost i zdravlje,

(b) upoznati s utvrđenom razinom rizika za zdravlje i poduzetim mjerama za smanjenje rizika,

(c) osposobiti za pravilno rukovanje teretima i rad na siguran način.

(2) Poslodavac je obvezan putem nadležnog specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta osigurati:

(a) obavješćivanje radnika o rizicima za zdravlje pri statodinamičkim naporima, važnosti pravilnog rukovanja teretima, provođenja vježbi i korištenja odmora,

(b) programiranje vježbi za rasterećivanje opterećenih skupina mišića.

III. NAPORI PRI RADU S RAČUNALOM

Članak 13.

Napori pri radu s računalom obuhvaćaju statički napor zbog dugotrajnog sjedenja, dinamički napor zbog ponavljajućih pokreta, napor vida zbog dugotrajnog rada sa zaslonom i psihofiziološki napor u slučaju povećanih organizacijskih zahtjeva posla.

Članak 14.

U smislu odredaba III poglavlja ovoga Pravilnika pojedini izrazi imaju sljedeće značenje:

(a) »zaslon« je svaki računalni alfanumerički ili grafički zaslon bez obzira na način prikazivanja,

(b) »radno mjesto s računalom« obuhvaća:

◊ računalo sa zaslonom, tipkovnicu ili napravu za unošenje i programsku opremu, koja predstavlja vezu između uređaja i radnika,

◊ dodatnu opremu,

◊ vanjske jedinice za pohranu podataka, telefon, modem, pisač itd.,

◊ držač za predloške,

◊ radni stolac,

◊ radni stol ili radnu površinu,

◊ okruženje koje ima neposredni utjecaj na radno mjesto,

◊ radne zadatke radnika,

(c) »radnik« je osoba koja pri obavljanju poslova koristi računalo sa zaslonom ukupno 4 ili više sati tijekom svakog radnog dana.

Članak 15.

Odredbe poglavlja III. ovoga Pravilnika ne odnose se na:

(a) vozačke kabine i kabine iz kojih se upravlja vozilima ili strojevima,

(b) računalne sustave u prijevoznim sredstvima,

(c) računalne sustave koji su namijenjeni javnoj uporabi,

(d) prijenosna računala koja nisu predviđena za stalni rad na mjestu rada,

(e) računske strojeve, blagajne i opremu s malim zaslonom, koji prikazuju podatke ili rezultate mjerenja i koji su pomoćno sredstvo za određene radne operacije,

(f) pisaće strojeve tradicionalnog dizajna s malim zaslonom.

Obveze poslodavca

Članak 16.

(1) Poslodavac je obvezan procijeniti razinu rizika za sve poslove koji se obavljaju s računalom, imajući u vidu rizik od narušavanja zdravlja radnika zbog vidnog, statodinamičkog i psihofiziološkog napora.

(2) Poslodavac mora, na temelju procjene rizika, provesti mjere za otklanjanje utvrđenih nedostataka, pri čemu treba uzeti u obzir dodatne i/ili kombinirane učinke utvrđenih rizika. Poslodavac mora osigurati da radna mjesta odgovaraju zahtjevima tiskanim u Prilogu 4. ovoga Pravilnika koji čini njegov sastavni dio.

Poduzimanje mjera za smanjivanje rizika

Članak 17.

Kako bi se smanjilo opterećenje pri radu sa zaslonom poslodavac mora planirati aktivnosti radnika na takav način da se rad sa zaslonom periodički izmjenjuje s drugim aktivnostima. Ukoliko ne postoji mogućnost promjene aktivnosti radnika, odnosno radnik nema spontanih prekida tijekom rada, poslodavac mu, ovisno o težini radnih zadataka i posljedičnog vidnog i statodinamičnog napora, tijekom svakog sata rada mora osigurati odmore u trajanju od najmanje 5 minuta i organizirati vježbe rasterećenja. Način provedbe odmora i vježbi mora biti primjeren stručnim doktrinama sukladno preporukama specijalista medicine rada/medicine rada i sporta.

Članak 18.

(1) Poslodavac mora kroz osposobljavanje radnika za rad na siguran način upoznati radnike sa svim okolnostima i zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu s računalom.

(2) Poslodavac mora radnicima ili njihovim predstavnicima osigurati sve potrebne informacije o sigurnosti i zdravlju pri radu s računalom, uključujući i važnost promjene aktivnosti odnosno korištenja odmora tijekom radnog vremena.

(3) Poslodavac je obvezan putem nadležnog specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta osigurati:

(a) obavješćivanje radnika o rizicima za zdravlje pri radu s računalom, važnosti provođenja vježbi i korištenja odmora,

(b) programiranje vježbi za rasterećivanje opterećenih skupina mišića.

Članak 19.

(1) Poslodavac mora osigurati pregled vida radnika kod specijaliste medicine rada/medicine rada i sporta:

◊ prije početka zapošljavanja na poslovima koji se obavljaju s računalom,

◊ svakih pet godina do 45. godine života i svake tri godine iznad 45. godine života radnika,

◊ na zahtjev radnika, zbog tegoba koje bi mogle biti posljedica rada s računalom, tj. sa zaslonom.

(2) Radnici imaju pravo na pregled vida kod specijaliste oftalmologa ukoliko se pri pregledu iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da je specijalistički pregled potreban.

(3) Potrebna financijska sredstva za provedbu mjera iz ovoga članka ne smiju ići na teret radnika.

IV. PSIHOFIZIOLOŠKI NAPORI

Članak 20.

Psihofiziološki napori su opterećenja koja se pojavljuju uslijed izloženosti psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu.

Članak 21.

U smislu odredaba ovog Pravilnika pojedini pojmovi imaju slijedeće značenje:

Psihosocijalni rizici koji mogu uzrokovati pojavu  psihofizioloških napora jesu: nepovoljan ritam rada (rad na normu, neujednačen ritam, ritam uvjetovan radnim procesom), rad s poremećenim bioritmom (noćni rad, produljeni rad), rad s remećenjem socijalnih potreba (terenski rad, rad na daljinu), odgovornost za živote ljudi i materijalna dobra (rukovođenje, upravljanje prijevoznim sredstvima), rad s visokom vjerojatnosti izvanrednih događaja, rad s otežanim prijemom informacija (zvučni signali i znakovi, svjetlosni signali i znakovi, buka, nedovoljna osvijetljenost), različiti radni zahtjevi (neodgovarajući kvantitativni zahtjevi -premalo ili previše rada, premali utjecaj na rad, zahtjev za visokom kvalitetom rada, izolirani rad, monotoni rad, komunikacija s osobama), maltretiranje na radnom mjestu (mobbing, bulling). S tres kao psihofiziološki napor  može uzrokovati mentalne i tjelesne promjene u organizmu.

Krizni događaj se definira kao događaj izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva i izrazito je neugodan gotovo za svakoga, neočekivan i nepredvidljiv (npr. žrtva i svjedok napada hladnim ili vatrenim oružjem, sudionik teške prometne nesreće na radnom mjestu i sl.).

Obveze poslodavca

Članak 22.

(1) Poslodavac je obvezan provoditi procjenu psihosocijalnih rizika i prevenciju stresa na radu ili u vezi s radom koji je uzrokovan osobito čimbenicima kao što su sadržaj rada, organizacija rada, radno okruženje, loša komunikacija i međuljudski odnosi, kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje.

(2) Poslodavac je obvezan odrediti osobu odgovornu za provođenje prevencije stresa na radu: stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika zaštite na radu.

(3) Ako postoje naznake stresa na radu ili u vezi s radom, poslodavac je obvezan posebnu pozornost usmjeriti na:

- organizaciju rada i radnih postupaka (radno vrijeme, stupanj samostalnosti, podudarnost između vještine radnika i potreba posla, radno opterećenje i dr.)

- radne uvjete i okolinu (izloženost radnika i poslodavca nasilnom ponašanju, buku, vrućinu, hladnoću, opasne kemikalije i dr.)

- komunikaciju (neizvjesnost o tome što se očekuje od posla, izgledi za očuvanjem posla ili nadolazeće promjene i sl.)

- subjektivne čimbenike (emocionalni i društveni pritisci, osjećaj nemoći, osjećaj da nema dovoljno podrške i sl.).

(4) Poslodavac je obvezan upoznati radnike s rizicima kojima su izloženi na radnom mjestu,  upoznati ih s mjerama koje poduzima radi smanjenja psihofizioloških napora, te o važnosti poduzetih mjera.

Procjena rizika

Članak 23.

(1) Za prevenciju štetnog utjecaja stresa na psihičko i fizičko zdravlje radnika, nužno je sustavno procjenjivati psihosocijalne rizike.

(2) U izradi procjene psihosocijalnih rizika potrebno je:

1. Prikupljati podatke o psihosocijalnim rizicima pomoću anketnih upitnika koji ispituju prisutnost psihosocijalnih rizika na radnom mjestu radnika ponaosob ili skupine radnika (anonimno) , informacija dobivenih provođenjem fokusnih grupa ili polustrukturiranih intervjua; uputno je koristiti i upitnike stresa na radu, profesionalnog sagorijevanja i zadovoljstva poslom  kao i informacije o bolovanjima i broju ozljeda na radu uz adekvatnu zaštitu i tajnost privatnih podataka.

2. Analizirati prikupljene podatke i izraditi procjenu vjerojatnosti te posljedica rizika, te identificirati ugrožene skupine radnika.

3. Predložiti mjere prevencije i plana za njihovo provođenje prilagođene vrsti identificiranog rizika na temelju analize dobivenih podataka i identifikacije psihosocijalnih rizika.

4. Provoditi mjere prevencije uz konstantno nadgledanje provođenja.

5. Procijeniti uspješnost provedenih mjera prevencije i po potrebi reevaluirati.

6. Prilikom procjene psihosocijalnih rizika potrebno je uzeti u obzir rizike tiskane u Prilogu 5. ovoga Pravilnika koji čini njegov sastavni dio, prilagođene iz Okvirnog sporazuma koji se odnosi na stres prouzročenom na radnom mjestu .

Poduzimanje mjera za smanjivanje rizika

Članak 24.

(1) Specijalist medicine rada/medicine rada i sporta mora sudjelovati u procjeni psihosocijalnih rizika i njihovog utjecaja na zdravlje radnika, u suradnji sa stručnjakom zaštite na radu i psihologom rada, a putem anketiranja, obilaska radnog mjesta i preventivnim pregledima.

(2) Specijalist medicine rada/medicine rada i sporta obvezan je reagirati ukoliko primijeti da radnik pokazuje znakove i simptome bolesti koje mogu biti uzrokovane psihosocijalnim rizicima na radnom mjestu.

(3) Specijalist medicine rada/medicine rada i sporta sudjeluje u izradi i provođenju mjera prevencije.

Članak 25.

(1) Psiholozi rada su stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem radnika i posjeduju metodološka znanja o provođenju i analiziranju anketnih ispitivanja.

(2) Psiholozi rada sudjeluju u procjeni rizika u dijelu analize uvjeta i zahtjeva radnog mjesta koji mogu uzrokovati stres na radu.

(3) Psiholozi rada identificiraju neusklađenosti između kvalitativnih i kvantitativnih zahtjeva koji se postavljaju pred radnike i njihovih mogućnosti te sudjeluju u izradi i provođenju mjera prevencije te provođenju kriznih intervencija nakon kriznih događaja na radnom mjestu.

Članak 26.

(1) Radnici imaju obvezu postupati u skladu s uputama poslodavca za sprječavanje, uklanjanje ili smanjivanje stresa na radu ili u vezi s radom.

(2) Radnici i njihovi predstavnici imaju obvezu surađivati s poslodavcem radi sprječavanja, uklanjanja ili smanjivanja stresa na radu ili u vezi s radom.

(3) Obveze iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odnose se i na radnike koji u skladu s općim propisima o radu, kao rukovodeći radnici ili članovi obitelji poslodavca fizičke osobe, ostvaruju pravo samostalno odlučivati o svojem radnom vremenu, stanci te o dnevnom i tjednom odmoru.

V. NAPORI VIDA I GOVORA

Članak 27.

Napor vida je opterećenje osjetila vida kojem su radnici izloženi zbog dugotrajnog pažljivog i usredotočenog gledanja u predmet ili sredstvo rada, kao npr. pri radu sa zaslonom, mikroskopom, pri urarskim poslovima, nekim poslovima kontrole kvalitete i sl.

Napor govora je opterećenje govornog aparata kojem su radnici izloženi zbog glasnog i jasnog govora veći dio radnog vremena, kao što su npr. odgajatelji, prosvjetni radnici, glumci, spikeri, pjevači i sl .

Obveze poslodavca

Članak 28.

Poslodavac je obvezan u procjeni rizika utvrditi poslove na kojima je radnik izložen naporu vida i/ili govora. Ukoliko utvrdi postojanje napora vida i/ili govora mora ocijeniti veličinu rizika za sigurnost i zdravlje radnika uzimajući u obzir:

1. za napor vida:

a) predmet ili aparat u ili kroz koji radnik mora gledati radi obavljanja posla (npr. mikroskop, sitni elementi pri montaži),

b) zahtjeve posla (npr. brzina rada, norma),

c) dužinu trajanja posla (u danu, u mjesecu),

d) osvijetljenost prostora u kojem se obavlja posao (prirodna/umjetna, raspored rasvjetnih tijela, bliještanje, odsjaji)

2. za napor govora:

a) značajke prostora u kojem radnik obavlja posao govoreći (zaprašen, male vlažnosti),

b) dužinu trajanja posla (u danu, u mjesecu),

c) jačinu tona kojim se govori odnosno jačina buke u prostoru u kojem radnik obavlja posao govoreći.  

Poduzimanje mjera za smanjivanje rizika

Članak 29.

(1) Nakon utvrđenog povećanog rizika, poslodavac je obvezan preventivnim mjerama smanjiti rizik za sigurnost i zdravlje radnika. Pri tom se treba voditi načelima zaštite na radu, odnosno primjenom:

◊ osnovnih pravila zaštite na radu, kao što je odgovarajuća opremljenost i osvjetljenje prostora u kojem se obavlja rad, izbor opreme kao što je zaslon, mikroskop, itd.

◊ posebnih pravila zaštite na radu, pri čemu se prvenstveno misli na organizaciju rada (primjerena norma, osiguranje kratkih pauza u radu, promjena aktivnosti, odnosno izmjena radnika na određenim poslovima)

(2) Poslodavac je obvezan upoznati radnike s rizicima kojima su izloženi, upoznati ih s mjerama koje poduzima radi smanjenja napora vida i/ili govora, kao i o o važnosti poduzetih mjera kao što je promjena aktivnosti, obvezno korištenje kratkih pauza u radu i td.

VI. NAPORI  PRI UPORABI OSOBNE ZAŠTITNE OPREME

Članak 30.

(1) Poslodavac je obvezan mjere zaštite na radu provoditi sukladno načelima zaštite na radu, odnosno kada ne može ni na koji drugi način osigurati sigurne uvjete za rad radnika, tada je obvezan radniku osigurati osobnu zaštitnu opremu i skrbiti da je koristi.

(2) Poslodavac je obvezan u procjeni opasnosti utvrditi poslove na kojima je radnik obvezan nositi osobnu zaštitnu opremu.

(3) Poslodavac je obvezan osigurati osobnu zaštitnu opremu koja će štititi radnika od rizika kojem je izložen pri izvođenju dodijeljenih mu radnih zadataka. Osobna zaštitna oprema mora biti odgovarajuće veličine i ne smije ograničavati radnika u obavljanju radnih zadataka.

(4) Poslodavac je obvezan radnicima ili njihovim predstavnicima omogućiti da od opreme koja ispunjava tehničke zahtjeve izaberu opremu koja im najbolje odgovara.

Članak 31.

(1) Korištenje osobne zaštitne opreme predstavlja dodatni napor za radnika dok radi.

(2) Radnik ne smije nositi osobnu zaštitnu opremu duže od onog vremena koje mu je potrebno da sigurno obavi radni zadatak. Nošenje osobne zaštitne opreme, koja nije neophodna, nepotrebno opterećuje radnika.

(3) Zaštitna odjeća i osobna zaštitna oprema za glavu zadržavaju toplinu tijela pa se posebno treba voditi računa o izboru i dužini nošenja osobne zaštitne opreme zbog pregrijavanja tijela.

Kod uporabe respiratora neophodno je voditi računa o zdravstvenom stanju radnika, jer nošenje respiratora predstavlja dodatni napor za dišni i srčano-žilni sustav.  

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika stavlja se van snage Pravilnik o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta („Narodne novine“ broj 42/05.) i Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom („Narodne novine“ broj 69/05.).

Članak 33.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

KLASA:

URBROJ:

Zagreb,

Ministar

prim. Siniša Varga, dr.med.dent.

Prilog 1: PROCJENA RIZIKA ZA SIGURNOST I ZDRAVLJE RADNIKA PRI RUČNOM RUKOVANJU TERETIMA

Na slici su prikazane granične vrijednosti težine pri podizanju, držanju i prenošenju tereta, utvrđene od strane Izvršnog odbora za zdravlje i sigurnost Velike Britanije (Health and Safety Executive, UK). Granične vrijednosti uzimaju u obzir spol, visinu na koju se podiže teret i udaljenost tereta od tijela. Prekoračenje navedenih vrijednosti ukazuju na povećani rizik od ozljeđivanja i oštećenja sustava za kretanje.

Procjena rizika se provodi usporedbom težine tereta i vrijednosti u pojedinim zonama. Kada se rukovanje teretom izvodi kroz više zona, u obzir se uzima niža vrijednost tereta. Ako težina tereta prelazi granične vrijednosti i/ili se radna operacija ponavlja češće od jednom u dvije minute, procjenu rizika je potrebno učiniti prema metodi u Prilogu 2.

Prilog 2: METODA OCJENJIVANJA OPTEREĆENJA RADNIKA PRI RUČNOM RUKOVANJU TERETIMA

Metoda ključnih pokazatelja ( eng. KIM , Key Indicator Method ) je metoda za procjenu rizika pri ručnom rukovanju teretima s manjom učestalošću ponavljanja radnih zadataka, razvijena od njemačkog Saveznog instituta za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu (njem. Bundesanstalt für Arbeitsschutz und Arbeitsmedizin, BauA) i Zemaljske komisije za zaštitu na radu i sigurnosnu tehniku (njem. Länderausschuss für Arbeitsschutz und Arbeitsschutz und Sicherheitstechnik, LASI).

Procjena razine rizika provodi se za svaki radni zadatak pri kojem je prisutno ručno rukovanje teretom. Provodi se zasebno za:

I. podizanje – držanje – prenošenje

II. povlačenje – guranje

I. Procjena rizika kod podizanja, držanja ili prenošenja

Korak 1: Određivanje bodova opterećenja prema vremenu (T1)

(Odabrati samo jednu mogućnost)

Korak 2:  Određivanje bodova opterećenja prema težini tereta, položaju tijela radnika i   radnim uvjetima

Težina tereta (T2)

U slučaju rukovanja različitim težinama tereta tijekom izvođenja neke radne operacije, može se izračunavati prosječna vrijednost težine tereta sve dok težina pojedinačnog tereta ne prijeđe 40 kg za muškarce i 25 kg za žene. U slučaju da i samo jedan teret ima težinu ≥ 40 kg za muškarce, odnosno ≥ 25 kg za žene, opterećenje se boduje sa po 25 bodova. Pri tome se u Koraku 1. (Određivanje bodova opterećenja prema vremenu trajanja) ocjena ponavljanja radnih operacija boduje samo za broj prenošenja tog teškog tereta.

Položaj tijela (T3)

Radni uvjeti (T4)