I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske ( „ Narodne novine“, broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ( „ Narodne novine “ , br. 75/13, 36/15 i 46/17) sadrži odredbe kojima uređuje radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekide vožnje i dokumentacije, način, uvjete i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjete za njihovo izdavanje, postupke i provjere, službene evidencije, nadzor i inspekcija, odgovornost te prekršajne odredbe.

Zakonom je postignuto  poboljšanje uvjeta rada vozača i drugih mobilnih radnika koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika te je uvedena kontrola njihovog rada, radi sigurnosti u cestovnom prometu kroz korištenje analognih i digitalnih tahografa u tijeku upravljanja motornim vozilom i rada vozača.

Međutim, Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu potrebno je izmijeniti i dopuniti radi daljnjeg usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije te radi detaljnijeg i jasnijeg propisivanja dijela prekršajnih odredbi.

Zbog stupanja na snagu Direktive (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU na upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 249/49. od 31.7.2020.), kojom se propisuju posebna pravila o upućivanju vozača, ali i izmjenjuje već implementirana Direktiva u Zakon, a koja je do sada bila naslovljena kao Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i br. 3821/85 o socijalnim propisima vezanim uz djelatnost cestovnog prijevoza, te kojom se ukida Direktiva Vijeća 88/599/EEZ (SL L102, 11. 4. 2006.) bilo je nužno u sada važećem Zakonu uvrstiti nove odredbe o upućivanju vozača kao i uskladiti postojeće odredbe Zakona sa izmjenom već implementirane Direktive.

Iz navedenih razloga ovim Prijedlogom Zakona predlaže se definiranje novih pojmova, propisivanje posebnih pravila o upućivanju vozača, uređivanje načina bilateralne razmjene informacija putem sustava IMI te detaljnije i jasnije propisivanje dijela prekršajnih odredbi.

b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

Zakonom o izmjenama i dopunama  Zakona o radnom vremenu,  obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, uređuju se sljedeća osnovna pitanja:

-    Opće odredbe – instrumenti usklađivanja

-    Posebna pravila o upućivanju vozača

           -    B ilateralna razmjena informacija putem sustava IMI

           -    Prekršajne odredbe.

c) Posljedice koje će proisteći donošenjem ovoga Zakona

     Donošenjem ovoga Zakona postiže se daljnje usklađivanje s pravnom stečevinom Europske  unije u području socijalnih uvjeta za mobilne radnike u obavljanju djelatnosti cestovnog prijevoza.

     Propisivanjem posebnih pravila o upućivanju vozača omogućava se stvaranje primjerenih uvjeta rada i socijalne zaštite vozača s jedne strane te primjerenih uvjeta poslovanja i poštenog tržišnog natjecanja za cestovne prijevoznike.

     Predloženim Zakonom uređuje se i način bilateralne razmjene informacija te se dorađuju već postojeće prekršajne odredbe.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

    Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA  O  IZMJENAMA I DOPUNAMA  ZAKONA O                RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I          UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU

Članak 1.

U Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“, br. 75/13, 36/15 i 46/17) u članku 1. iza riječi „dokumentacija,“ dodaju se riječi „pravila o upućivanju vozača,“.

Članak 2.

U članku 2. podstavak 2. mijenja se i glasi:

„- Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredaba (EZ) br. 561/2006 i (EU) br. 165/2014 te Direktive 2002/15/EZ u pogledu socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL L 249/49, 31.07.2020.),”

Iza podstavka 8. dodaje se podstavak 9. koji glasi:

„- Direktiva (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU na upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 249/49. od 31.7.2020.).“.

Članak 3.

Članak 3. mijenja se i glasi:

„(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na cestovni prijevoz  ereta gdje najveća dopuštena masa vozila, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelazi 3,5 tona kao i na cestovni prijevoz putnika vozilima koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba uključujući vozača te su namijenjena za tu svrhu (dalje u tekstu: autobuse).

Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi moraju imati ugrađen tahograf u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014.

.

(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na prijevoznike, mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače te na samozaposlene vozače

(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na  radionice za ugradnju, aktivaciju, ispitivanje, kalibriranje, plombiranje i demontažu tahografa te  ispitivanje ograničivača brzine.“.

Članak 4.

U članku 4. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„ 2 . „mjesto rada“ je:

– mjesto sjedišta pravne osobe ili fizičke osobe - obrtnika, kao i mjesto podružnice pravne osobe ili fizičke osobe - obrtnika, bez obzira na to jesu li one smještene u istom mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja, za koju osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza radi,

– vozilo, koje mobilni radnici koriste pri obavljanju svojih aktivnosti u cestovnom prijevozu,

– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz,“

Točka 4. briše se.

Dosadašnje točke od 5. do 11. postaju točke od 4. do 10.

Dosadašnja točka 7., koja postaje točka 6., mijenja se i glasi:

„7. „potvrda o aktivnostima vozača“ je potvrda koju izdaje pravna ili fizička osoba – obrtnik vozaču za sve aktivnosti koje ne mogu biti evidentirane putem tahografa i to za razdoblje dok vozač nije upravljao vozilom ili je upravljao vozilom koje je izuzeto od primjene ovoga Zakona.“

Iza dosadašnje točke 11., koja postaje točka 10., dodaju se točke 11., 12., 13. i 14. koji glase:

„11. „ bilateralni prijevoz robe “ je kretanje robe, na temelju ugovora o prijevozu, iz države članice poslovnog nastana u drugu državu članicu ili treću zemlju ili iz druge države članice ili treće zemlje u državu članicu poslovnog nastana.

12. „bilateralni prijevoz putnika u međunarodnom povremenom ili linijskom prijevozu putnika“ je prijevoz u okviru kojeg vozač obavi bilo koju od sljedećih radnji:

a) primi putnike u državi članici poslovnog nastana i iskrca ih u drugoj državi članici ili trećoj zemlji;

b) primi putnike u državi članici ili trećoj zemlji i iskrca ih u državi članici poslovnog nastana; ili

c) primi putnike i iskrca ih u državi članici poslovnog nastana radi odlazaka na lokalne izlete u drugu državu članicu ili treću zemlju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/2009.

13. „sustav IMI“ je informacijski sustav kako je definiran Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća.“.

Članak 5.

Naziv glave III. mijenja se i glasi: „VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE, DOKUMENTACIJA I POSEBNA PRAVILA O UPUĆIVANJU VOZAČA“.

Članak 6.

Iza članka 11. dodaju se članci 11.a, 11.b, 11.c, 11.d, 11.e i 11.f s naslovima iznad njih koji glase:

Primjena posebnih pravila o upućivanju vozača

Članak 11.a

(1) Posebna pravila o upućivanju vozača primjenjuju se na poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzima transnacionalnu mjeru i na vozače zaposlene u tim poduzećima.

(2) Transnacionalna mjera iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva situaciju kada poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici upućuje vozače, za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, pod uvjetom da postoji radni odnos između poduzeća koje vrši upućivanje i vozača za vrijeme upućivanja.

                                            Izuzeća za bilateralni prijevoz robe

Članak 11.b

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja bilateralni prijevoz robe.

(2) Izuzeće za bilateralni prijevoz robe primjenjuje se i ako vozač koji obavlja bilateralni prijevoz povrh toga obavlja jednu aktivnost utovara i/ili istovara u državama članicama ili trećim zemljama kroz koje taj vozač prolazi, pod uvjetom da vozač niti utovaruje niti istovaruje robu u istoj državi članici.

(3) Ako nakon bilateralnog prijevoza koji je započeo u državi članici poslovnog nastana i tijekom kojeg nije obavljena nijedna dodatna aktivnost slijedi bilateralni prijevoz u državu članicu poslovnog nastana, izuzeće za dodatne aktivnosti iz stavka 2. ovog članka primjenjuje se na najviše dvije dodatne aktivnosti istovara i/ili utovara.

Izuzeća za bilateralni prijevoz putnika

Članak 11.c

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja bilateralni prijevoz putnika.

(2) Izuzeće za bilateralni prijevoz putnika primjenjuje se i ako vozač, koji obavlja bilateralni prijevoz, povrh toga obavlja ukrcaj putnika jednom i/ili iskrcava putnike jednom u državama članicama ili trećim zemljama kroz koje taj vozač prolazi, pod uvjetom da vozač ne pruža usluge prijevoza putnika između dviju lokacija unutar prijeđene države članice.

(3) Odredba iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na povratno putovanje.

Članak 11.d

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja provoz kroz državno područje države članice bez utovara ili istovara tereta te bez ukrcaja ili iskrcaja putnika.

(2) Vozač se ne smatra upućenim kada odrađuje početnu ili završnu cestovnu dionicu kombiniranog prijevoza, ako sama cestovna dionica predstavlja bilateralni prijevoz.

(3) Vozač koji obavlja kabotažu kako je definirana Uredbama (EZ) br. 1072/2009 i (EZ) br. 1073/2009 smatra se upućenim vozačem.

(4) Upućivanje se smatra završenim kada vozač napusti državu članicu domaćina za vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza robe ili putnika.

(5) Razdoblje upućivanja ne može se zbrajati s prethodnim razdobljima upućivanja u kontekstu takvih međunarodnih prijevoza koje je izvršio isti vozač ili drugi vozač kojeg je taj vozač zamijenio.

Zahtjevi i mjere kontrole u pogledu upućivanja vozača

Članak 11.e

(1) Prijevoznik s poslovnim nastanom u drugoj državi članici dužan je, najkasnije na početku upućivanja, služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, podnijeti izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice u koju je vozač upućen.

(2) Izjava iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati slijedeće informacije:

1. broj  licencije Zajednice,

2. podatke za kontakt upravitelja prijevoza ili druge osobe za kontakt u državi članici poslovnog nastana radi povezivanja s nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj se pružaju usluge te slanja i primanja dokumenata ili obavijesti,

3. ime i prezime, adresu boravišta i broj vozačke dozvole vozača,

4. datum početka ugovora o radu vozača i pravo koje se na njega primjenjuje,

5. predviđeni datum početka i kraja upućivanja,

6. registarsku oznaku  motornog vozila,

7. vrstu prijevoza.

(3) Prijevoznik mora osigurati da vozač ima na raspolaganju i na zahtjev ovlaštene osobe predočiti  slijedeće isprave:

- primjerak izjave o upućivanju podnesene u sustavu IMI,

- dokaz da se prijevoz odvija u državi članici domaćinu, kao što je elektronički tovarni list (e-CMR) ili dokaz iz članka 8. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1072/2009,

- zapise tahografa te posebice simbole država članica u kojima je vozač bio tijekom obavljanja međunarodnog cestovnog prijevoza ili kabotaže, u skladu sa zahtjevima u pogledu unosa informacija i vođenja evidencije sukladno Uredbama (EZ) br. 561/2006 i (EU) br. 165/2014.

(4) Prijevoznik je dužan nakon razdoblja upućivanja, na izravan zahtjev nadležnih tijela država članica u koje je vozač bio upućen, putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, dostaviti primjerke dokumenata iz stavka 2. ovoga članka, kao i dokumentaciju u vezi s naknadom vozača u odnosu na razdoblje upućivanja te njegov ugovor o radu ili jednakovrijedan dokument u smislu zakona kojim se uređuju radni odnosi te radne naloge koji se odnose na rad vozača i dokaz o isplatama.

(5) Prijevoznik je dužan dostaviti dokumentaciju iz stavka 3. ovoga članka putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI najkasnije dva mjeseca od datuma zahtjeva.

(6) Ako prijevoznik ne dostavi traženu dokumentaciju u roku iz stavka 4. ovoga članka, nadležna tijela države članice u koju je vozač bio upućen mogu putem sustava IMI od nadležnih tijela države članice poslovnog nastana zatražiti pomoć u skladu sa zakonom kojim se uređuju uvjeti rada i prava upućenog radnika.

(7) Ako zahtjev za uzajamnu pomoć iz stavka 5. ovoga članka podnesen, nadležna tijela države članice poslovnog nastana prijevoznika imaju pristup izjavi o upućivanju i drugim relevantnim informacijama koje je prijevoznik podnio putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI.

(8) Nadležna tijela države članice poslovnog nastana osiguravaju da nadležnim tijelima države članice u koju je vozač bio upućen dostave zatraženu dokumentaciju putem sustava IMI u roku od 25 radnih dana od dana podnošenja zahtjeva za uzajamnu pomoć.

(9) Za potrebe kontrole prijevoznik je dužan u javnom sučelju povezanom sa sustavom IMI redovito ažurirati izjave o upućivanju iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Na vozače zaposlene u poduzećima s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzimaju transnacionalnu mjeru upućivanja radnika za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, u skladu sa zakonom kojim se uređuju uvjeti rada i prava upućenog radnika, primjenjuju se posebna pravila u pogledu administrativnih zahtjeva i mjera kontrole.

Dužnost vozača

Članak 11.f

Vozač je dužan ručno bilježiti podatke o prelasku državne granice države članice ili treće zemlje sukladno članku 34. stavka 7. Uredbe (EU) br. 1065/2014.“.

Članak 7.

U članku 12. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Poslove iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:

- analogne tahografe,

- digitalne tahografe

- pametne tahografe.“

Stavak 4 mijenja se i glasi:

„(4) Radionica smije obavljati samo one poslove i na lokaciji koji su određeni u dozvoli.“

U stavku 5. riječ “obje“ zamjenjuje se s riječi „sve“.

Članak 8.

U članku 14. stavku 1. podstavku 4. riječi: „ili ispitne valjke“ brišu se.

U stavku 1. podstavku 5. riječi: „ili navoz“ brišu se.

Podstavak 9. mijenja se i glasi:

„– protiv radionice, voditelja radionice i tehničara nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno u obavljanju poslova u vezi s tahografom,“

Podstavak 10. mijenja se i glasi:

„– ima na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa ili s ovlaštenim zastupnikom proizvođača za područje Republike Hrvatske, a vezano za postupak i poslove koje obavlja.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Iznimno od stavka 1. podstavka 10. ovoga članka, ako se zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odnosi na provjeru, pregled i ispitivanje digitalnih i pametnih tahografa, za obavljanje tih poslova, dovoljno je da podnositelj zahtjeva ima na odgovarajući način uređen odnos s jednim od proizvođača digitalnih i pametnih tahografa ili njegovim ovlaštenim zastupnikom za područje Republike Hrvatske.“

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 9.

U članku 15. stavku 1. iza podstavka 2. dodaje se novi podstavak 3. koji glasi:

„- da radionica ili njezini zaposlenici obavljaju poslove na tahografskim uređajima vozila izvan lokacije navedene u dozvoli“.

Dosadašnji podstavci 3., 4. i 5. postaju podstavci 4. 5. i 6.  

Članak 10.

U članku 17. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) U središnjem informacijskom sustavu za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka vodi se evidencija o:

– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvola i pratećoj dokumentaciji,

– ukinutim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,

– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,

– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,

– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,

– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,

– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne

-  svim provedenim ispitivanjima tahografa.“

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 2., 3. i 4.

Članak 11.

U članku 18. stavak 9. mijenja se i glasi:

„ (9) Radionica je dužna u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni korištenjem kartice radionice i pohraniti podatke u središnji informacijski sustav za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka.

Iza stavka 9. dodaje se stavak 10. koji glasi:

„(10) Radionica će iz uklonjenog ili demontiranog tahografa presnimiti podatke korištenjem kartice prijevoznika koju je vlasnik vozila u tu svrhu uručio radionici i te podatke predati vlasniku vozila na odgovarajućem mediju.“.

Članak 12.

Članak 21. mijenja se i glasi:

„(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:

- ulogu nacionalnog certifikacijskog tijela, izdavatelja tahografskih kartica i proizvođača tahografskih kartica i vođenje pripadajućih evidencija,

-uslugu prikupljanja, pohranjivanja, obrade i čuvanja tahografskih podataka u središnjem informacijskom sustavu,

- osigurava povezivanje i razmjenu podataka iz evidencija i registara s područja cestovnog prometa.

(2) Izdavatelj kartica dužan je na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj organizirati Ured za zaprimanje zahtjeva za izdavanje tahografskih kartica.

(3) Informacijski sustavi uspostavljeni u svrhu provedbe javne ovlasti dio su državne informacijske infrastrukture sukladno Zakonu o državnoj informacijskoj infrastrukturi (Narodne novine, br. 92/14).“.

Članak 13.

U članku 31. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Provjere na cesti iz stavka 1. ograničene su na aspekte koji se mogu učinkovito provjeriti s pomoću tahografa i povezanih uređaja za bilježenje podataka, a sveobuhvatna provjera iz stavka 1. može se provesti samo u prostorima tvrtki.

(3) Tijekom provjere na cesti vozaču je dopušteno kontaktirati sjedište upravitelja prijevoza ili drugu osobu ili subjekt kako bi prije kraja provjere na cesti pružio bilo koje dokaze koji se u tom trenutku ne nalaze u vozilu čime se ne dovodi u pitanje obveza vozača da osigura pravilnu upotrebu tahografske opreme.“.

Dosadašnji stavci 2. do 6. postaju stavci 4. do 8.

Članak 14.

U članku 33. stavku 4. podstavak 2. mijenja se i glasi:

„- država prebivališta/ boravišta vozača,“.

Članak 15.

U članku 34. stavku 3. iza riječi „zahtjevu,“ dodaju se riječi „ili uvidom u podatke koji su preneseni u središnji sustav za obradu tahografskih podataka.“.

Članak 16.

Iza članka 36. dodaje se članak 36.a koji glasi:

„Članak 36.a

(1) Najmanje jednom svakih šest mjeseci informacije bilateralno stavljene na raspolaganje na temelju članka 22. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006, razmjenjuju se između imenovanih tijela prijavljenih Komisiji u skladu s člankom 36. ovoga Zakona, na temelju obrazloženog zahtjeva države članice u pojedinačnim slučajevima.

(2) Države članice dostavljaju informacije iz stavka 1. ovoga članka u roku od 25 radnih dana od primitka zahtjeva, odnosno u kraćem roku ukoliko je isti dogovoren.

(3) U hitnim slučajevima ili u slučajevima kada je potreban samo jednostavan uvid u registre informacije iz stavka 1. ovog članka dostavljaju se u roku od tri radna dana od primitka zahtjeva.

(4) Država članica u roku od 10 radnih dana od primitka zahtjeva obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev o potrebnoj nadopuni zahtjeva te ako zahtjev nije dopunjen isti može biti odbijen.

(5) Ako je teško ili nemoguće postupiti po zahtjevu, država članica u roku od 10 radnih dana od primitka zahtjeva o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev navodeći utemeljene razloge, a u cilju zajedničkog pronalaska rješenja.

(6) U slučaju stalnih kašnjenja u pružanju informacija državi članici na čije je državno područje radnik upućen, obavješćuje se Komisija koja poduzima odgovarajuće mjere.

(7) Razmjena informacija predviđena u ovom članku provodi se putem sustava IMI.“.

Članak 17.

Članak 38. mijenja se i glasi:

„(1)Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 11. stavak 4. AETR-a),

– krivotvori, prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do krivotvorenja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a)

– ne prenosi podatke u središnji informacijski sustav za obradu tahografskih podataka i ne vodi evidenciju o radnom vremenu mobilnih radnika na način propisan pravilnikom kojim se uređuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa (članak 9. stavak 2.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ‒ obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga članka.“.

Članak 18.

Članak 39. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne upozna mobilne radnike s propisima iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona,

– ne osigura na zahtjev mobilnih radnika preslike evidencija o obavljenim radnim satima (članak 9. stavak 4.),

– radionica nema oglasnu ploču na uočljivom mjestu i/ili ne sadržava oznaku dozvole i oznaku plombiranja, obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela (članak 18. stavak 8.),

– ne preuzme odgovarajuće podatke s jedinice u vozilu i vozačeve kartice u rokovima i na način propisan člankom 1. stavkom 3. i 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010 (članak 1. stavak 3. i 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ‒ obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 19.

Članak 40. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ako:

– poslove iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona obavlja bez dozvole ministarstva nadležnog za promet (članak 12. stavak 1.),

– vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi nemaju ugrađen tahograf u skladu s aktima iz članka 2. ovoga Zakona (članak 3. stavak 1.),

– ne obavlja poslove sukladno izdanoj dozvoli i/ili obavlja poslove na lokaciji koja nije navedena u dozvoli (članak 12. stavak 6.),

– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara u roku od osam dana od dana promjene (članak 12. stavak 9.),

- obavlja postupke i poslove radionice koji nisu u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje način obavljanja postupaka i poslova radionice (članak 14. stavak 2.),

– u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje je dužna voditi (članak 15. stavak 3.),

– omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 18. stavak 6.),

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ‒ obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 20.

U članku 41. stavku 1. riječi „ ako naredi ili dopusti da vozač“ zamjenjuju se riječima „ ako vozač “.

Članak 21.

Članak 42. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

- ako vozila čija je najveća dopuštena masa uključujući prikolicu ili poluprikolicu prelazi 3,5 tona ili vozila koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba uključujući i vozača te su namijenjena za tu svrhu nemaju ugrađen tahograf (članak 3. stavak 1.),

– ako tahograf nije ugrađen i/ili popravljen u ovlaštenoj radionici (članak 22. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 10. AETR-a),

- ako ne obavlja redovite preglede tahografa u ovlaštenoj radionici (članak 23. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014)

- ako u slučaju kvara ili neispravnoga rada tahografa, isti ne da na popravak ovlaštenoj radionici ( članak 37. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ‒ obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaj iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.“.

Članak 22.

U članku 44. stavku 1. riječi „ ako naredi ili dopusti da vozač“ zamjenjuju se riječima „ ako vozač “.

U stavku 4. riječi „podstavaka 1. do 20.“ brišu se.

Podstavci 18. do 23. brišu se.

Članak 23.

Iza članka 44. dodaje se članak 44.a koji glasi:

„Članak 44. a.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 8.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– mobilni radnici ne prekidaju radno vrijeme stankom koja traje najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između šest i devet sati, odnosno stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od devet sati, ili u slučaju da su stanke raspodijeljene na više razdoblja tijekom radnog vremena, stanka ne traje najmanje 15 minuta (članak 6. stavak 2.),

– ukupno radno vrijeme mobilnih radnika koji obavljaju noćni rad traje dulje od deset sati unutar svakog 24-satnog razdoblja (članak 7. stavak 1.),

- do početka upućivanja ne podnese izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI u koju je vozač upućen (članak 11d. stavak 1.)

- ne osigura da vozač ima na raspolaganju isprave iz članka 11.d stavak 2. ovoga Zakona (članak 11.d stavak 2.),

- u javnom sučelju povezanim sa sustavom IMI ne ažurira izjave o upućivanju iz članka 11 d. stavka 1. ovoga Zakona (članak 11 d. stavak 8.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 8.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba ‒ obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka.“.

Članak 24.

U članku 45. stavku 1. podstavci 1., 2. i 5. brišu se.

Dosadašnji podstavci 3. i 4. postaju podstavci 1. i 2.

Članak 25.

„U članku 46. stavku 1. riječi „ ako naredi ili dopusti da vozač“ zamjenjuju se riječima „ ako vozač “.

Podstavci 18. do 21. brišu se.

Članak 26.

U članku 47. stavku 1. riječi „ ako naredi ili dopusti da vozač“ zamjenjuju se riječima „ ako vozač “.

Članak 27.

U članku 48. stavku 1. riječi „od 1.000,00 do 2.000,00“ zamjenjuju se riječima „od 3.000,00 do 10.000,00“

U članku 48. stavku 1. dodaju se novi podstavci 4., 5., 6. i 7. koji glase:

„- ako se u vozilu opremljenim digitalnim tahografom nalazi više od jednog vozača, a njegova kartica vozača nije umetnuta u odgovarajući utor na tahografu (članak 34. stavak 4. točka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014),

- ako se u vozilu opremljenim analognim tahografom nalazi više od jednog vozača, a vozač ne mijenja tahografske listiće na način da se relevantni podaci zabilježe na tahografskom listiću onog vozača koji vozi. (članak 34. stavak 4. točka 2. Uredbe (EU) br. 165/2014),

- ako ručno ne zabilježi podatak o prelasku državne granice u skladu s člankom 11.e ovoga Zakona. (članak 11.e),

- ako posjeduje više od jedne kartice vozača ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014).“

Dosadašnji podstavci 4. i 5. postaju podstavci 8. i 9.

Članak 28.

U članku 49. stavku 1. podstavci 4. i 5. brišu se.

Članak 29.

U članku 57. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

„(3) Izuzeća za dodatne aktivnosti iz članka 11.b stavaka 2. i 3. ovoga Zakona primjenjuju se samo do datuma od kojeg se, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. podstavka 4. Uredbe (EU) br. 165/2014, u vozila prvi put registrirana u državi članici moraju ugraditi pametni tahografi koji ispunjavaju zahtjev bilježenja prelazaka granice i dodatnih aktivnosti iz članka 8. stavka 1. podstavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014.

(4) Izuzeća za dodatne aktivnosti iz članka 11.c stavka 2. ovoga Zakona primjenjuju se samo do datuma od kojeg se, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. podstavka 4. Uredbe (EU) br. 165/2014, u vozila prvi put registrirana u državi članici moraju ugraditi pametni tahografi koji ispunjavaju zahtjev bilježenja prelazaka granice i dodatnih aktivnosti iz članka 8. stavka 1. podstavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 30.

(1) Dozvole iz članka 12. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj 75/2013, 36/2015 i 46/2017) izdane sukladno Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj 75/2013, 36/2015 i 46/2017) vrijede do isteka roka na koji su izdane.

(2) Postupci izdavanja dozvola za obavljanje poslova radionice koji su započeti, a nisu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, dovršiti će se prema odredbama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“ broj 75/2013, 36/2015 i 46/2017).

Članak 31.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Klasa:

Urbroj:

Zagreb,              2022. godine

OBRAZLOŽENJE

Članak 1.

U ovom članku se dodatno propisuje što se uređuje ovim Zakonom.

Članak 2.

Ovim člankom određuje se prenošenje Direktive (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU na upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 249/49. od 31.7.2020.).

Članak 3.

Ovim člankom se dodatno uređuje područje primjene Zakona.

Članak 4.

Ovim člankom se mijenjaju i određuju definicije pojmova „mjesto rada“, „potvrda o aktivnostima vozača“, „bilateralni prijevoz robe“, „bilateralni prijevoz putnika u međunarodnom povremenom ili linijskom prijevozu putnika“ i „sustav IMI“.

Članak 5.

Ovim člankom mijenja se naslov Glave III. na način da se dodaju posebna pravila o upućivanju vozača.

Članak 6.

Ovim člankom određuju se primjena posebnih pravila o upućivanju vozača, izuzeća za bilateralni prijevoz robe, putnika, zahtjevi i mjere kontrole u pogledu upućivanja vozača, te dužnost vozača.

Članak 7.

Ovim člankom određuju se vrste tahografa te koje poslove radionica smije obavljati.

Članak 8.

U ovom članku mijenjaju se neki od uvjeta koje podnositelj zahtjeva mora ispuniti da bi mu se izdala dozvola.

Članak 9.

Ovim člankom propisuje se dodatna okolnost zbog koje će se ukinuti dozvola.

Članak 10.

Ovim člankom određuju se podaci i isprave o kojima se vodi evidencija u središnjem informacijskom sustavu za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka.

Članak 11.

U ovom članku dodatno se uređuju obveze radionice.

Članak 12.

Ovim člankom uređuje se davanje javne ovlasti izdavatelju kartica.

Članak 13.

Ovim člankom dodatno se uređuju načini nadzora.

Članak 14.

U ovom članku dodatno se uređuju činjenice koje se utvrđuju prilikom provjere na cesti.

Članak 15.

U ovom članku uređuju se provjere u prostorima tvrtki.

Članak 16.

U ovom članku uređuje se razmjena izvješća i informacija putem sustava IMI.

Članak 17.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 18.

U ovom članku propisuju se novčane kazne za prekršaje.

Članak 19.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 20.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 21.

U ovom članku propisuju se novčane kazne za prekršaje.

Članak 22.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 23.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 24.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 25.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 26.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 27.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 28.

U ovom članku dodatno se uređuju prekršajne odredbe.

Članak 29.

Ovim člankom se uređuju prijelazne i završne odredbe.

Članak 30.

Ovim člankom se uređuju prijelazne odredbe u pogledu započetih, a ne dovršenih postupaka izdavanja dozvola te važenje dozvola izdanih sukladno ranijem zakonu.

Članak 31.

Ovim člankom se određuje dan stupanja na snagu ovoga Zakona.

TEKST ODREDABA VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO     DOPUNJUJU

Namjena zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekidi vožnje i dokumentacija, način, uvjeti i postupak stjecanja dozvole za radionice, memorijske kartice i uvjeti za njihovo izdavanje, postupci i provjere, službene evidencije, nadzor i inspekcija, odgovornost te prekršajne odredbe.

Instrumenti usklađivanja

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Direktiva 2002/15 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza (SL L80, 23.3.2002.),

–Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i br. 3821/85 o socijalnim propisima vezanim uz djelatnost cestovnog prijevoza, te kojom se ukida Direktiva Vijeća 88/599/EEZ (SL L102, 11. 4. 2006.),

–Direktiva Komisije 2009/4/EZ od 23. siječnja 2009. o protumjerama za sprječavanje i otkrivanje neovlaštenog rukovanja zapisnicima tahografa te o izmjeni Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na djelatnosti cestovnog prijevoza i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL L 21/39, 24. 1. 2009.),

–Direktiva Komisije 2009/5/EZ od 30. siječnja 2009. o izmjeni Priloga III. Direktivi 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prometa (SL L 29/45, 31. 1. 2009.),

–Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, 11. 4. 2006.),

–Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28. 2. 2014.).

– Uredba Komisije (EU) br. 2016/403 od 18. ožujka 2016. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 74/8, od 19. 3. 2016.),

‒ Uredba Komisije (EU) br. 1266/2009 od 16. prosinca 2009. o desetoj prilagodbi tehničkom napretku Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu (SL L 339/3, od 22. 12. 2009.).

Primjena Zakona

Članak 3.

(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače, kao i na samozaposlene vozače.

(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača.

(3) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi konstruirani ili trajno prilagođeni za prijevoz više od devet putnika uključujući i vozača, a koja se prvi put registriraju u Republici Hrvatskoj nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, moraju imati ugrađen tahograf u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014, i Uredbom (EU) 1266/2009.

Značenje pojmova

Članak 4.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.,

2. »mjesto rada« je:

– lokacija sjedišta tvrtke, kao i lokacija podružnice tvrtke, za koju osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza radi,

– vozilo, koje mobilni radnici koriste pri obavljanju svojih aktivnosti u cestovnom prijevozu,

– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz,

3. »mobilni radnik« je svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika,

4. »nekomercijalni prijevoz« označava prijevoz koji se ne smije obavljati s namjerom ostvarivanja dobiti,

5. »noćni rad« je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00.00 i 5.00 sati,

6. »osoba koja obavlja mobilne aktivnosti u cestovnom prijevozu« je mobilni radnik i samozaposleni vozač,

7. »potvrda o aktivnostima vozača« je potvrda koju izdaje pravna ili fizička osoba – obrtnik vozaču za razdoblje dok vozač nije upravljao vozilom (bolovanje, godišnji odmor, ostali izostanci i dr.) ili je upravljao vozilom koje je izuzeto od primjene ovoga Zakona,

8. »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se vrijeme ubraja:

a) Vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu, osobito:

– vožnja,

– utovar i istovar,

– pomoć putnicima pri ulasku i izlasku iz vozila,

– čišćenje i tehničko održavanje,

– svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr.,

b) Vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,

c) U slučaju samozaposlenih vozača, na vrijeme od početka do kraja rada primjenjuje se ista definicija, tijekom kojega se samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti osim općih administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu vožnju koja je u tijeku,

9. »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a znače:

a) Razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom,

b) Za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju,

10. »samozaposleni vozač« je fizička osoba – obrtnik čija je djelatnost javni cestovni prijevoz putnika ili tereta, koji posjeduje licenciju za obavljanje te djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti, čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili suradnjom između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više klijenata.

11. »tjedan« je razdoblje između ponedjeljka od 00.00 sati i nedjelje do 24.00 sata.

III. VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE I DOKUMENTACIJA

Članak 10.

(1) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno analognim tahografom, na zahtjev ovlaštene osobe mora predočiti isprave sukladno članku 36. stavku 1. Uredbe (EU) br. 165/2014.

(2) Kada vozač upravlja vozilom koje je opremljeno digitalnim tahografom, na zahtjev ovlaštene osobe mora predočiti isprave sukladno članku 36. stavku 2. Uredbe (EU) br. 165/2014.

Članak 12.

(1) Radionica je pravna ili fizička osoba – obrtnik koja na temelju dozvole ministarstva nadležnog za promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) može obavljati poslove:

– provjere i pregleda tahografa,

– ugradnju i ispitivanje tahografa,

– popravak i demontažu tahografa.

(2) Radionica u okviru poslova iz stavka 1. ovoga članka može: aktivirati, kontrolirati, servisirati, kalibrirati te plombirati tahografe, prenositi podatke s tih uređaja, utvrđivati nemogućnost prijenosa podataka s uređaja, uklanjati i demontirati uređaje te za njih izrađivati identifikacijske oznake.

(3) Poslove iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:

– analogne tahografe,

– digitalne tahografe.

(4) U dozvoli mora biti utvrđeno koje će poslove iz stavka 1. ovoga članka radionica obavljati.

(5) Radionica može obavljati iste poslove za obje vrste tahografa pod uvjetom da za svaku vrstu tahografa ima zasebnu dozvolu.

(6) Dozvola se izdaje na rok od pet godina.

(7) Protiv dozvole žalba nije dopuštena ali može se pokrenuti upravni spor.

(8) Radionica je dužna podnijeti zahtjev za izdavanje nove dozvole najmanje 60 dana prije isteka važenja dozvole.

(9) U slučaju promjene vlasništva radionice, odnosno voditelja ili tehničara iz članka 18. ovoga Zakona, radionica je dužna o tome obavijestiti Ministarstvo u roku od osam dana od dana promjene.

Uvjeti za izdavanje dozvole

Članak 14.

(1) Dozvola se izdaje radionici na temelju zahtjeva uz koji se prilažu dokazi o ispunjavanju uvjeta da:

– je upisana u sudski, odnosno obrtni registar za obavljanje djelatnosti vezanih uz tahografe,

– posjeduje odgovarajuće prostorije, opremu i alate na području Republike Hrvatske,

– ima izgrađen i označen prilaz radionici,

– ima stazu ili ispitne valjke,

– ima kanal ili navoz,

– ima pristup internetu, s korištenjem aplikacije koja omogućava stalni nadzor nad radom radionica,

– osigurava odgovarajuću pouzdanost umjeravanja tahografa,

– nije pokrenut stečajni postupak, predstečajni postupci ili likvidacija,

– radionica, voditelj radionice ili tehničar nije pravomoćno osuđen za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno u obavljanju poslova u vezi s tahografom,

– ima na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa vezano za postupak i poslove koje obavlja,

– ima prostorije i opremu koja omogućava da bilješke i dokumentacija o svim aktivnostima povezanim s tahografom, kao i podaci koji su na njemu, mogu biti zabilježeni i pohranjeni na odgovarajući način i dostupni nadzornim tijelima na način da se osigura zaštita osobnih podataka sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka,

– radionici, osobi koja je pravni sljednik radionice ili voditelju u posljednjih pet godina nije ukinuta dozvola,

– ima najmanje jednog zaposlenog tehničara koji ispunjava uvjete iz članka 18. stavka 3. ovoga Zakona,

– ima voditelja koji obavlja poslove iz članka 18. stavka 2. ovoga Zakona i

– ima oglasnu ploču sukladno članku 18. stavku 7. ovoga Zakona.

(2) Ministar će pravilnikom propisati način dokazivanja uvjeta za izdavanje dozvole i način obavljanja postupaka i poslova radionice.

Ukidanje dozvole

Članak 15.

(1) Ministarstvo će rješenjem ukinuti dozvolu radionici ako utvrdi:

– da radionica više ne ispunjava uvjete iz članka 14. ovoga Zakona,

– da radionica ili njezini zaposlenici u svom radu ne postupaju sukladno odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim za njegovo provođenje,

– da je radionica dala lažne izjave, podatke ili dokumente u postupku izdavanja dozvole, odnosno provjere uvjeta za dobivanje dozvole,

– da radionica prikriva, taji ili uništava podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa

– da radionica podešava kalibracijske parametre ili koristi uređaje u vozilu kojima utječe na pogrešno mjerenje sati rada vozača ili lažnu kalibraciju.

(2) Rješenjem o ukidanju dozvole ukidaju se sve dozvole pojedine radionice.

(3) Rješenjem o ukidanju dozvole radionici se nalaže da u roku od tri dana od dana primitka rješenja preda sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije, koje je prema ovom Zakonu i na temelju propisa za njegovo provođenje, dužna voditi.

(4) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, a može se pokrenuti upravni spor.

Evidencija o radionicama

Članak 17.

(1) Ministarstvo vodi evidenciju o:

– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvola i pratećoj dokumentaciji,

– ukinutim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,

– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,

– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,

– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,

– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,

– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne.

(2) U evidenciji iz stavka 1. ovoga članka upisuju se sljedeći osobni podaci: ime i prezime, datum rođenja te mjesto stalnog i eventualno privremenog prebivališta tehničara.

(3) Ministarstvo dostavlja nadležnom tijelu Europske unije popis ovlaštenih tehničara i radionica, izdanih kartica te preslike oznaka i potrebnih informacija koje se odnose na korištene elektroničke sigurnosne podatke.

(4) Ministarstvo dostavlja informacije o stanju radionica, odnosno kartica nadležnim tijelima drugih država koje to zatraže.

(5) Ministar će pravilnikom propisati način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka.

Voditelj i tehničar radionice

Članak 18.

(1) Voditelj radionice može biti osoba koja:

– je u radionici od strane pravne ili fizičke osobe obrtnika imenovana za obavljanje poslova voditelja radionice

– ne smije obavljati iste ili slične poslove izvan radionice.

(2) Voditelj odgovara za sigurnost i pohranjivanje podataka s memorijskih kartica radionice te obavlja sljedeće poslove:

– brine se da ovlaštenim tehničarima kartice budu uručene te da svoje kartice upotrebljavaju sukladno propisima,

– brine se da se kartice radionice, kliješta za plombiranje te odgovarajući dokumenti, kada nisu u upotrebi, pohranjuju na sigurnom mjestu ili u blagajni,

– brine se da se o gubitku, krađi, odnosno neispravnosti memorijskih kartica bez odgode obavijesti izdavatelja kartica i Ministarstvo,

– brine se o roku važenja dozvole i pravodobnom podnošenju zahtjeva za njezino produljenje,

– brine se o održavanju fizičke sigurnosti kartice dok je ona u upotrebi.

(3) Tehničar može biti osoba koja je u radnom odnosu u radionici i ima:

– strukovnu kvalifikaciju razine 4.1. u obrazovnom sektoru Promet i logistika ‒ kvalifikacija vozač motornog vozila, ili u obrazovnom sektoru Elektrotehnika i računalstvo ‒ kvalifikacije autoelektričar i elektroničar, ili u obrazovnom sektoru Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija ‒ kvalifikacije automehaničar i automehatroničar ili

– strukovnu kvalifikaciju razine 4.2. u obrazovnom sektoru Promet i logistika ‒ kvalifikacija tehničar cestovnog prometa, ili u obrazovnom sektoru Elektrotehnika i računalstvo ‒ kvalifikacije tehničar za mehatroniku i tehničar za elektrostrojarstvo, ili u obrazovnom sektoru Strojarstvo, brodogradnja i metalurgija ‒ kvalifikacije tehničar za finomehaniku, strojarski tehničar i tehničar za vozila i vozna sredstva,

– stručnu osposobljenost za ispitivanje, ugradnju i popravak tahografa, a što se dokazuje uvjerenjem o osposobljavanju,

– stručnu osposobljenost kod jednog od proizvođača tahografa ili ovlaštenog predstavnika proizvođača tahografa koji posjeduju priznato tipno odobrenje, a što se dokazuje potvrdom o stručnoj osposobljenosti koja ne smije biti starija od tri godine.

(4) Tehničar ne smije biti u radnom odnosu i obavljati iste ili slične poslove izvan radionice.

(5) Voditelj radionice iz stavka 1. ovoga članka može obavljati i poslove tehničara, ako ispunjava uvjete iz stavka 3. i 4. ovoga članka.

(6) Zahvate na tahografima i opremi od koje ovisi ispravan rad tahografa može obavljati samo tehničar radionice koji posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti.

(7) Radionica i njezini zaposlenici dužni su vozaču vozila koje ima ugrađen tahograf pružati usluge u skladu s dozvolom.

(8) Radionica mora na vidljivom mjestu imati uočljivu oglasnu ploču koja mora sadržavati:

– oznaku dozvole i oznaku plombiranja,

– obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela.

(9) Radionica je dužna u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni korištenjem kartice radionice i pohraniti podatke na siguran način najmanje jednu godinu. Radionica će iz uklonjenog ili demontiranog tahografa presnimiti podatke korištenjem kartice prijevoznika koju je vlasnik vozila u tu svrhu uručio radionici i te podatke predati vlasniku vozila na odgovarajućem mediju.

Javna ovlast izdavatelja kartica

Članak 21.

(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:

– izdavanje ili ukidanje kartica, vođenje evidencije iz članka  ovoga Zakona te davanje podataka iz evidencije,

– upravne poslove u svezi s generiranjem potrebnih elektroničkih ključeva.

(2) Izdavatelj kartica dužan je javnu ovlast provoditi na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj.

Sustavi provjere