I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovog zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. te člancima 68. i 69. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA

A) Pregled stanja:

a) razlozi zbog kojih se Zakon donosi

b) strateška osnova za donošenje Zakona

B) Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

C) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

A)  Pregled stanja

a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi

Temeljni zakon u Republici Hrvatskoj koji uređuje znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje jest Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 - OUSRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14 – Odluka i Rješenje USRH, 60/15 – Odluka USRH i 131/17). Osim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (dalje u tekstu: ZZDVO), pojedine dijelove sustava reguliraju i Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09), Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (Narodne novine, br. 22/13, 41/16, 64/18, 47/20 i 20/21), Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (Narodne novine, br. 107/07 i 118/12), Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (Narodne novine, br. 71/07), Zakon o priznavanju inozemnih visokoškolskih kvalifikacija (Narodne novine, br. 158/03, 198/03, 138/06 i 45/11), Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost (Narodne novine, br. 117/01, 45/09, 92/10 i 78/12) te veliki broj podzakonskih akata koji proizlaze iz navedenih zakona.

Središnje tijelo koje regulira i prati sustav visokog obrazovanja i znanosti jest Ministarstvo znanosti i obrazovanja (dalje u tekstu: Ministarstvo). Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove vezane uz razvoj visokog obrazovanja i znanosti te je odgovorno za financijsku podršku razvoju znanosti i visokog obrazovanja. Osim Ministarstva, tijela koja sudjeluju u razvoju i financiranju visokog obrazovanja i znanosti su: Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj i Hrvatska zaklada za znanost. Agencija za znanost i visoko obrazovanje, kao samostalna i neovisna javna ustanova, brine se o osiguravanju i unapređivanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju te provodi postupke vrednovanja znanstvenih organizacija i visokih učilišta. Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj najviše je savjetodavno i stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj. Hrvatska zaklada za znanost osnovana je radi razvoja i promicanja znanosti i tehnologijskog razvoja u Republici Hrvatskoj s krajnjim ciljem osiguravanja društvenog i gospodarskog razvoja i poticanja zapošljavanja.  

Sustav visokog obrazovanja, znanosti i umjetnosti u Republici Hrvatskoj obuhvaća 227  ustanova upisanih u Upisnik visokih učilišta i/ili Upisnik znanstvenih organizacija.

Sustav visokog obrazovanja i umjetnosti čini 129 visokih učilišta, od čega 95 ustanova ima status znanstvene organizacije. Prema vrsti i tipu financiranja visokog učilišta, kao što prikazuje slika 1, sustav visokog obrazovanja i umjetnosti čini 12 sveučilišta (9 javnih i 3 privatna), 66 fakulteta, 6 umjetničkih akademija, 11 sveučilišnih odjela, 17 veleučilišta (12 javnih i 5 privatnih) i 17 visokih škola (2 javne i 15 privatnih) upisanih u Upisnik visokih učilišta.

Slika 1  Prikaz broja visokih učilišta prema vrsti i tipu financiranja (izvor: Upisnik visokih učilišta, MZO)

Sustav znanstvenih organizacija Republike Hrvatske čini 191 ustanova upisana u Upisnik znanstvenih organizacija, među kojima je 95 visokih učilišta, 25 javnih znanstvenih instituta, 3 ustanove od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu) te 68 javnih i privatnih ustanova i trgovačkih društava koja su akreditirana za znanstvenu djelatnost.

Pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji (EU) građanima Hrvatske kao građanima EU-a znatno je olakšan pristup sustavu visokog obrazovanja i znanosti drugih država članica Unije, što se s jedne strane pokazalo kao prilika za veću mobilnost studenata, nastavnika, znanstvenika i istraživača, ali s druge je naše gospodarstvo suočeno s mnogo jačom i izravnijom konkurencijom. Povećanom mobilnosti umanjuje se nesporno i intelektualni kapital Hrvatske, što negativno utječe na razvoj gospodarstva države u cjelini pa je potrebno poduzeti mjere kako bi se taj kapital zadržao u zemlji i tako povećala konkurentnost nacionalnog visokoobrazovnog i znanstvenog sustava.

Najveći program financiranja istraživanja i inovacija Europske unije od 2014. do 2020. jest Obzor 2020 kojim je osigurano više od 80 milijardi eura financiranih putem Europske komisije. Hrvatskoj je za projekte u sklopu programa Obzor 2020 dodijeljen ukupan iznos od samo 137 milijuna eura pa se u usporedbi s drugim državama članicama EU-a nalazi među zemljama koje su povukle najmanje sredstava iz programa Obzor 2020, kao što se vidi iz slike 2.

Slika 2 Dobiveni iznos (milijuni EUR) iz projekata Obzor 2020 u eurima po državama članicama EU-a (Izvor: Horizon Dashboard)

Slika 3 Uspješnost zemalja članica u programu Obzor 2020. prema broju sudjelovanja organizacija iz tih zemalja u prihvatljivim projektnim prijedlozima za financiranje (Izvor: AMPEU)

Nadalje, Hrvatska je nešto iznad prosjeka EU-a prema broju citiranih radova, ali ima i najveći broj necitiranih radova. Drugim riječima, Hrvatska se ističe velikim udjelom publikacija slabe kvalitete, mjereno brojem necitiranih publikacija u odnosu na broj citiranih publikacija, po zaposlenom u istraživanju i razvoju (FTE) i po tomu je najlošija u Europi (slika 4).

Slika 4 Odnos citiranih i necitiranih radova po znanstveniku, normalizirani podaci (Izvor: Pregled javnih rashoda za znanost, tehnologiju i inovacije, Analitički izvještaj 1. komponente, Svjetska banka)

Istraživački i inovacijski rezultati Hrvatske znatno su ispod prosjeka EU-a, što se očituje pretposljednjim mjestom po broju patenata po stanovniku sa samo 4,8 prijava na milijun stanovnika, dok je europski prosjek 106,8 (slika 5). Nadalje, Hrvatska je treća najlošija u EU-u na Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju za 2020. godinu. Ovi pokazatelji jasno upućuju na to da je potrebno poduzeti sveobuhvatne mjere koje bi vodile znatnom povećanju kapaciteta za inovacije i suradnju znanosti i industrije u istraživanju i razvoju.

Slika 5 Broj patenata na milijun stanovnika za 2017. godinu (Izvor: Eurostat)

Hrvatska se u usporedbi s drugim zemljama EU-a nalazi pri začelju kada govorimo o dolaznoj mobilnosti iskazanoj postotkom stranih istraživača i istraživača koji su ostvarili akademski stupanj doktora znanosti izvan domovine - manje od 6%, samo Češka i Bugarska imaju manji udio (Izvor: Science, Research and Innovation Performance of the EU 2020, DG Research and Innovation ).

Uzmemo li u obzir ulaganja u istraživanje i razvoj iz državnog proračuna i broj najboljih znanstvenih radova, možemo zaključiti da bi broj najboljih znanstvenih radova za Hrvatsku mogao biti mnogo veći s istim ili manjim ulaganjima (slika 6).

Slika 6 Najboljih 10 % znanstvenih radova kao funkcija udjela  BDP-a koji se ulaže u istraživanje i razvoj (Izvor: DG Research and Innovation)

Hrvatska ima nepovoljan omjer financiranja i prosječne citiranosti po objavljenom znanstvenom radu (slika 7). Iako je udio ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u u Hrvatskoj nizak, mnoge zemlje s nižim udjelom ulaganja imaju veći prosjek citiranosti po radu. Nizak omjer citiranosti i financiranja u Hrvatskoj pokazuje da je ulaganje u istraživanje neučinkovito. Povećanje GERD-a dio je ciljeva Nacionalne razvojne strategije, ali treba ga povezati s temeljitim preuređenjem znanstvenog sustava. Bez reorganizacije i poboljšanja u institucionalnom sustavu postoji veliki rizik od rasipanja sredstava bez dodavanja vrijednosti ili poboljšanja učinkovitosti.

Slika 7 Prosjek citiranosti po radu u odnosu na udio ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u (Izvor: Pregled javnih rashoda za znanost, tehnologiju i inovacije, Analitički izvještaj 1. komponente, Svjetska banka)

Suradnja znanosti i industrije u Hrvatskoj je sporadična pa je potrebno uložiti više napora da se istraživanje jače poveže s razvojem inovacija za gospodarstvo. Naime, samo jedan posto istraživanja i razvoja na javnim visokim učilištima i znanstvenim institutima financiraju tvrtke. Suradnja između malih i srednjih tvrtki i sveučilišta vrlo je niska jer samo 4 % hrvatskih malih i srednjih tvrtki surađuje sa sveučilištima i institutima, za razliku od prosjeka EU-a gdje taj postotak iznosi 10 %. Po navedenom pokazatelju Hrvatska je na dnu europskih zemalja u smislu znanstveno-poslovne suradnje ( Community Innovation Survey) .

Financijsku podršku razvoju znanosti osigurava primarno Vlada Republike Hrvatske putem državnog proračuna. U Republici Hrvatskoj u 2020. godini na istraživačko-razvojnu djelatnost utrošeno je ukupno 4,7 milijardi kuna, od čega se 3 milijarde kuna odnose na ulaganja iz državnog proračuna. U posljednjih 10 godina ulaganja iz državnog proračuna u istraživanje i razvoj znatno su porasla, s 2,37 milijardi kuna koliko je utrošeno u 2010. godini na 3 milijarde kuna koliko je utrošeno u 2020. godini. Udio državnih proračunskih sredstava za istraživanje i razvoj u BDP-u također je porastao - s 0,71 % na 0,80 %. Također, znatno su porasla ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj pa je udio izdataka za istraživanje i razvoj u BDP-u u 2020. godini iznosio čak 1,27 %.

Iako su ulaganja u istraživanje i razvoj povećana, ona još nisu na razini Europske unije i učinkovitost im je i dalje na niskoj razini jer su izdaci poslovnog sektora za istraživanje i razvoj među najnižima u Europskoj uniji i iznose 0,49 %. Dodatno, detaljnija analiza po sektorima pokazuje da samo 1 % istraživanja i razvoja u javnom znanstveno-istraživačkom sektoru financiraju poduzeća, a suradnja između malih i srednjih poduzeća i sveučilišta je niska (4 % hrvatskih MSP-ova surađuje sa sveučilištima, za razliku od 10 % u EU-u). Nadalje, Hrvatska i dalje zaostaje u pretvaranju rezultata svojih vrhunskih istraživanja u inovacije i ne uspijeva u potpunosti mobilizirati istraživačke i tehnološke kapacitete. Jedan od ključnih problema u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja i znanosti proizlazi i iz činjenice da se velika većina javnih ustanova u njemu, kao i aktivnosti koje one provode, financira iz državnog proračuna, dok se manji dio financira iz prihoda ustanova od znanstvenih, istraživačkih, umjetničkih i stručnih projekata, znanstvenih i stručnih elaborata i ekspertiza te drugih izvora.

U odnosu na ispunjavanje ciljeva koji će pridonijeti usklađenosti sustava obrazovanja s Europskim prostorom obrazovanja (EEA) koji su se države članice EU obvezale uspostaviti do 2025. i Europskog prostora visokog obrazovanja koji čine države koje provode Bolonjski proces (EHEA), uočeni su sljedeći izazovi kojima je potrebno strateški i normativno pristupiti kako bi se ti ciljevi ostvarili u zadanom roku:

- niska stopa završnosti studija što uzrokuje stopu stjecanja visokog obrazovanja nižu od prosjeka EU-a

- premala zastupljenost priznavanja neformalnog i informalnog učenja na visokim učilištima što bi potaknulo osobe s radnim iskustvom da upišu visoko obrazovanje čime bi se povećala stopa osoba s tercijarnim obrazovanjem

- nedovoljna zastupljenost stručne prakse u studijskim programima

- niska stopa studenata upisanih na visoka učilišta u RH koji su razdoblje studija i stručne prakse proveli u inozemstvu

- premali broj stranih studenata na cjelovitom studiju na stranim jezicima u RH.

Prema podacima EUROSTAT-a iz 2020. , Hrvatska ima nisku stopu obrazovanja odraslih (u skupini od 24 do 65 godina) u cjeloživotnom učenju u odnosu na prosjek EU-a (3,2 % RH u odnosu na 9,2% EU).

Također, prema podacima EUROSTAT-a za Hrvatsku, u izvješću Pregled obrazovanja i osposobljavanja za 2020. navedena je niska stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja u Republici Hrvatskoj uz veliku razliku između spolova, a broj studenata je u padu .  Stopa stjecanja tercijarnog obrazovanja 2019. bila je među najnižima u EU-u (33,1 %, EU-27 40,3 %), niža od nacionalnog cilja od 35 % za 2020. godinu. Razlika između žena i muškaraca (41,8 % za žene u odnosu na 24,7 % za muškarce) vrlo je velika i iznosi 17,1 postotni bod, u odnosu na 10,5 postotnih bodova u EU-27. Broj osoba koje upisuju tercijarno obrazovanje je u padu, a broj nepopunjenih mjesta na visokim učilištima u porastu. Omjer kandidata i slobodnih mjesta 2015./2016. bio je 1 : 1,14, a 2018./2019. pao je na 1 : 0,82, čime je 11 341 mjesto ostalo slobodno (MOZVAG, 2019.).

Slika 8. Kretanje broja upisanih studenata po godinama (Izvor: MZO)

S druge strane, iako se broj osoba koje upisuju visoko učilište smanjuje, broj studijskih programa raste. U 2018. evidentirana su 1473 studijska programa, dok je taj broj u veljači 2022. iznosio 1727 studijskih programa, što je povećanje od gotovo 18 %. Iz donjeg prikaza (slika 10) također se može utvrditi da se najveći broj studija ustrojava i izvodi u društvenom i humanističkom području, uz neproporcionalno velik broj studenata na ekonomskim i pravnim studijima.

Slika 9. Broj studijskih programa 2022. (Izvor: MZO)

Na javnim znanstvenim institutima i javnim sveučilištima broj zaposlenika financiranih iz državnog proračuna uvećan je za 8 %, odnosno ima 1272 više zaposlenika 2021. godine nego 2016. godine. Udio osoba zaposlenih na znanstvenim radnim mjestima u javnim znanstvenim institutima iznosi 52 %, a udio osoba zaposlenih na znanstvenim i znanstveno-nastavnim radnim mjestima na javnim sveučilištima je samo 43 %. U istom se razdoblju ukupan broj studenata smanjio za 4422 studenata, a broj diplomiranih/završenih studenata smanjio se za 1144 studenta.

Broj zaposlenih na visokim učilištima neopravdano raste u odnosu na kontinuirano manji broj osoba koje upisuju visoko obrazovanje. Među ostalim, to pokazuje da na visokim učilištima još nisu uspostavljeni mehanizmi učinkovitog upravljanja u skladu s društveno odgovornim djelovanjem te upućuje na to da je potrebno revidirati i poboljšati mehanizme koji osiguravaju relevantnost studijskih programa u odnosu na potrebe tržišta rada. Broj zaposlenih na visokim učilištima u studenome 2016. iznosio je 14 630, dok u studenome 2021. evidentirano 15 433 zaposlenih na visokim učilištima, što je povećanje od 5 %.

Slika 10. Broj zaposlenih u studenome 2016.- 2021. (Izvor: Centralni obračun plaća, MZO)

Iz navedenoga je vidljivo da postojeći sustav zapošljavanja, kao i sustav kvota koji je u nadležnosti samih visokih učilišta, ne osigurava da ulaganja u ljudske resurse budu iskorištena ondje gdje postoji najveća potreba. Pritom je nužno naglasiti kako nije dovoljno da država jednostrano osigura dovoljan ili optimalan broj zaposlenika vjerujući pritom u procjenu samih visokih učilišta, nego je ovdje riječ o dvostranom procesu u kojemu moraju participirati i visoka učilišta svojim angažmanom, odnosno razvojem kvalitetnih mehanizama za raspodjelu i upravljanje ljudskim resursima u skladu sa stvarnim potrebama rada.

Osim nerazmjernog iskorištenja raspoloživih resursa, postojeći sustav karakteriziraju niska produktivnost i transparentnost, neadekvatni kriteriji napredovanja te zastarjeli model izvaninstitucionalnog dodjeljivanja znanstvenih, odnosno znanstveno-nastavnih zvanja.

Iako je model financiranja visokog obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj doživio određena poboljšanja kojima se težilo povećanju odgovornosti javnih visokih učilišta u upravljanju financijskim sredstvima i jasnijem formuliraju zahtjeva države prema javnim visokim učilištima i javnim znanstvenim institutima u obliku ciljeva te u određenoj mjeri mjerljivih pokazatelja postizanja rezultata, sustav javnog financiranja i dalje nije dovoljno transparentan te ne podrazumijeva učinkovite mehanizme praćenja programskih ugovora i ostvarenih rezultata. Razlozi su svakako nedostatak jasnih strateških ciljeva i neadekvatni informacijski sustavi, ali i nedostatna ulaganja u sustav visokog obrazovanja i znanost koja bi potaknula visoka učilišta na kompetitivnost i ostvarivanje postavljenih ciljeva. Važan je pokazatelj da mnoge europske zemlje, od kojih su neke tradicijom i normativnim rješenjima bliske hrvatskom sustavu (npr. Austrija, Slovenija), kombiniraju ulazne i izlazne kriterije pri donošenju odluke o javnom financiranju visokih učilišta, dok se u Hrvatskoj javnim visokim učilištima i dalje osigurava temeljno financiranje bez obveze ostvarivanja kvalitativnih odrednica u mjeri koja bi osiguravala konkurentnost i izvrsnost pojedinog visokog učilišta. Sustav financiranja visokih učilišta u Hrvatskoj spoj je: a) temeljnih sredstava za nastavnu djelatnost (najveći udio čine plaće), b) sredstava uplaćenih na temelju novog linearnog sustava školarina i c) sredstava koja se uplaćuju na temelju ostvarenih rezultata, odnosno za ostvarivanje ciljeva povezanih s nacionalnim strateškim ciljevima. Te tri komponente uključene su od 2012. godine u ugovore o financiranju koje sklapaju država i visoka učilišta za trogodišnji ciklus (2012. – 2015. i 2015. – 2018.). U 2018. godini započela je strukturna promjena financiranja kojoj je krajnji cilj uspostava cjelovitog financiranja visokog obrazovanja i znanosti temeljena na postizanju rezultata i strateških ciljeva na načelima transparentnosti, učinkovitosti, osiguravanja kvalitete i socijalne dimenzije. Sustav financiranja javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta do 2018. godine samo se manjim dijelom temeljio na pokazateljima kvalitete rada ustanove. Ovakav sustav financiranja nije poticajan za izvrsnost u visokom obrazovanju i znanosti te je jedan od ključnih razloga relativno skromnih rezultata hrvatskoga obrazovnog i znanstvenog sustava.

Neadekvatan model financiranja i organizacije sveučilišta onemogućava postizanje punog potencijala hrvatskog istraživačkog sektora pa su posljedično znanstvena produktivnost, učinkovitost i prijenos znanja i dalje ograničeni. Udio znanstvenih publikacija među 10 % globalno najviše citiranih publikacija kao postotak znanstvenih publikacija zemlje u 2017. godini iznosio je 3,55 %, dok je vrijednost nacionalnog h-indexa u 2019. bila 287. Planira se povećati vrijednost nacionalnog h-indeksa s trenutačne vrijednosti 287 na 327 te udio znanstvenih publikacija među 10 % globalno najviše citiranih publikacija kao postotak znanstvenih publikacija zemlje s 3,55 % na 5,2 % do 2026. kroz reforme Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Uvjeti za razvoj ljudskih potencijala STEM-a i ICT-a u znanstvenom sustavu preduvjet su za povećanje spremnosti društva za digitalnu tranziciju. Broj osoba s diplomom iz prirodnih znanosti, matematike, računarstva, inženjerstva, proizvodnje i građevinarstva na 1000 stanovnika u dobi od 20 do 29 godina u 2018. godini iznosi 18,6 %, a reformom Nacionalnog plana oporavka i otpornosti planira se povećati na 21,5 % do 2026. godine.

Cjelovitim programskim financiranjem visokog obrazovanja reformirao bi se sustav financiranja visokog obrazovanja u sustav temeljen na kvaliteti, relevantnosti i socijalnoj osjetljivosti visokog obrazovanja te međunarodnoj prepoznatljivosti. Uspostavila bi se veza između rezultata vrednovanja i programskog financiranja institucija u području visokog obrazovanja. Uvođenje novog modela učinkovitog financiranja javnih sveučilišta i ostalih javnih visokih učilišta planira se provesti programskim sporazumima koji obuhvaćaju znanstveno-istraživačku i nastavnu djelatnost sveučilišta te nastavnu djelatnost ostalih javnih visokih učilišta.

Osim navedenih razloga, Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju potrebno je zamijeniti novim propisom u skladu s člankom 48. stavkom (4) Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (Narodne novine, br. 74/15), jer ako se propis mijenja, odnosno dopunjava više puta potrebno je donijeti novi, i to u pravilu nakon treće izmjene, odnosno dopune, a navedeni je zakon od donošenja prošao 12 izmjena i dopuna. Također valja napomenuti da je potreba donošenja novog normativnog okvira u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja dodatno utemeljena na mišljenju Ustavnog suda Republike Hrvatske (Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-5578/2013 i U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014.) koji je, iako nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom odredaba Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju , izrazio zabrinutost za stanje zakonodavstva u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te naglasio nedopustivost u postupanju prilikom donošenja ZoZDiVO/13-I koji je prema utvrđenju same Vlade Republike Hrvatske, ZID ZoZDiVO/13-I obilovao »kolizijama«, nesuglasnostima i neusklađenostima između zakonskih odredaba (čak i onih sadržanih u istom članku), nesuglasnostima odredaba tog zakona s odredbama ZoZDiVO-a koje su već bile na snazi, nedosljednostima u propisivanju zakonskih uvjeta o kojima su ovisili ne samo izbori u viša zvanja, nego i sama radna mjesta adresata zakonskih normi, a javila se i potreba brisanja pojedinih odredaba ZID-a ZoZDiVO/13-I odmah nakon što su stupile na snagu (v. P.Z. 490/13 u točki 9. obrazloženja ove odluke i rješenja). Ustavni sud je dodatno istaknuo da je zadaća i odgovornost Vlade i njezinih stručnih službi utvrditi je li postojeći normativni okvir koji uređuje područje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja općenito u dostatnoj mjeri funkcionalan i provediv u praksi, a u svojoj unutarnjoj strukturi u dostatnoj mjeri konzistentan.

b) Strateška osnova za donošenje Zakona

Visoko obrazovanje i znanost prepoznati su kao prioritetni ciljevi u glavnom strateškom dokumentu Republike Hrvatske – Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (dalje u tekstu: Nacionalna strategija). Prioriteti Nacionalne strategije u području politike visokog obrazovanja jesu razvoj sustava visokog obrazovanja i internacionalizacija u skladu sa suvremenim europskim trendovima kroz unaprjeđenje dostupnosti kvalitetnog visokog obrazovanja, relevantnog u odnosu na tržište rada i društvo, kao i razvoj studentskog standarda, infrastrukture i rada te sveučilišnih gradova kao rasadnika znanja i talenata.

Jedno od prioritetnih područja u sklopu strateškog cilja 1. „Konkurentno i inovativno gospodarstvo” navedenog u Nacionalnoj razvojnoj strategiji jest „Razvoj znanosti i tehnologije“. U Nacionalnoj strategiji navodi se da transformacija gospodarstva prema većoj konkurentnosti, inovativnosti i raznovrsnosti uvelike ovisi o stvaranju, apsorpciji, upotrebi i širenju znanja. Kao prioriteti provedbe navedeni su: reforma sustava znanosti i akademskog znanstveno-istraživačkog sektora radi dostizanja svjetskih standarda izvrsnosti i stvaranja inovacija; razvoj istraživačkih kapaciteta s naglaskom na ljudske potencijale u STEM područjima; jačanje znanstvene izvrsnosti i poticanje otvorene znanosti ulaganjima u istraživačku infrastrukturu i međunarodno važne istraživačke projekte; podrška istraživačko-razvojnim aktivnostima u akademskom znanstveno-istraživačkom i poslovnom sektoru; osiguravanje uvjeta za stvaranje inovacija, transfer znanja i tehnologija u poduzetničke poduhvate u Hrvatskoj; kontinuirana podrška inovacijskom sustavu radi osiguravanja njegova jačanja i održivosti kroz financijske programe za istraživanja, tehnološki razvoj i inovacije posebno u područjima informacijsko-komunikacijske tehnologije, umjetne inteligencije i robotike, biotehnologije i zelenih tehnologija te digitalna transformacija u znanosti. Nadalje, vodit će se računa o uravnoteženom razvoju društveno-humanističkih, prirodoslovno-tehničkih, tehnologijskih i biomedicinskih znanosti; razvijat će se znanstvena područja od posebnoga nacionalnog značaja koja proučavaju nacionalnu baštinu i teme važne za nacionalni identitet.

U skladu s Nacionalnom strategijom preduvjet za unaprjeđenje visokog obrazovanja jest donošenje novog pravnog okvira kojim će se definirati i proširiti modeli javnog i privatnog financiranja, osiguranja kvalitete i upravljanja na visokim učilištima. Novi zakonski okvir stvorit će temelj za provođenje mjera kojima će se bolje povezati potrebe tržišta rada, gospodarstva i društva u cjelini sa sustavom visokog obrazovanja. Poseban naglasak stavlja se na poticanje cjeloživotnog učenja osoba na tržištu rada svih dobnih skupina te stjecanje relevantnih vještina praktičnim radom i stručnom praksom kao dijelom formalnog obrazovanja. Razvijat će se aktivnosti profesionalnog usmjeravanja uz praćenje zapošljivosti osoba s kvalifikacijama. Unaprijedit će se sustav stipendiranja koji će, na načelima meritokracije, poticati izvrsnost i istraživački rad te olakšati studiranje studentima slabijeg socijalnog stanja. Poticat će se internacionalizacija visokog obrazovanja i sudjelovanje hrvatskih visokoškolskih ustanova u kreiranju novog Europskog visokoobrazovnog prostora povezivanjem visokog obrazovanja i znanosti kroz alijanse europskih sveučilišta i primjenu suvremenih alata kojima se olakšava mobilnost studenata i nastavnika.

Također, u području znanosti i istraživanja želi se povećati ulaganje radi stvaranja znanja, širenja ideja, inovacija i njihove uspješne komercijalizacije, a to će se postići modernizacijom zakonodavnog okvira kojim se uređuje akademski znanstveno-istraživački sektor, povećanjem ulaganja u znanost, istraživanje i razvoj radi jačanja znanstvene izvrsnosti i istraživanja koja donose inovacije te poticanjem otvorene znanosti i suradnje s poslovnim sektorom. Osnaživanjem nacionalnog inovacijskog sustava poticanjem ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije, jačanjem znanstvene izvrsnosti i poticanjem otvorene znanosti te boljim povezivanjem akademskog, istraživačkog i poslovnog sektora uvest će se strukturne promjene u ključne proizvodne sektore, turizam, kulturne i kreativne industrije, industrije u nastajanju te razvoj malog i srednjeg poduzetništva.

Osnovu za donošenje novog zakonskog okvira u visokom obrazovanju i znanosti predstavlja i Nacionalni plan oporavaka i otpornosti 2021. – 2026. Vlade Republike Hrvatske (dalje u tekstu: NPOO) s obzirom na to da je donošenje novog zakonodavnog okvira ključna točka provedbe reforme planirane u NPOO-u radi podizanja istraživačkog i inovacijskog potencijala. Kao ključne reformske mjere u okviru NPOO-a predviđene su modernizacija i digitalizacija visokog obrazovanja i znanosti koje se, među ostalim, planiraju provesti unaprjeđenjem normativnog okvira koji će omogućiti pravni i financijski okvir za organizacijsku i funkcionalnu integraciju sveučilišta i znanstvenih instituta te dijalog o institucijskim ciljevima, kao i novi okvir financiranja temeljen na rezultatima: utjecajnijim publikacijama, većem broju kompetitivnih projekata (npr. Obzor Europa), jačoj međunarodnoj suradnji, povećanom broju projekata s gospodarstvom i dr. Navedene mjere omogućit će i sveobuhvatnu digitalnu preobrazbu visokog obrazovanja te infrastrukturna ulaganja usmjerena na ostvarivanje ciljeva zelene i digitalne Europe.

Cilj donošenja novog zakona kojim će se regulirati sustav visokog obrazovanja i znanosti jest osuvremenjivanje sustava, jačanje njegovih institucijskih kapaciteta te usklađivanje obilježja s usvojenim načelima i zadatostima Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA), Europskog prostora obrazovanja (EEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA). U tom smislu donošenjem novog zakona stvorit će se suvremeni formalnopravni okvir usmjeren na regulaciju sljedećih ključnih pitanja:

1. osuvremenjivanje Bolonjskog procesa uvođenjem načela utvrđenih recentnim ministarskim priopćenjima kojima se proklamira stvaranje inkluzivnog, inovativnog i interkonektivnog Europskog prostora visokog obrazovanja te zacrtavaju ciljevi koji bi na razini potpisnica Bolonjske deklaracije trebali biti ostvareni do 2030. godine

2. uvažavanje potrebne europske dimenzije u znanosti i visokom obrazovanju, posebice u pogledu razvoja nastavnih programa, međuinstitucionalne suradnje te snažnijeg uključivanja u Europski obrazovni prostor i Europski istraživački prostor

3. implementaciju okvira za jačanje institucijskih kapaciteta uz poštovanje sveučilišne autonomije, akademskih sloboda i slobode znanstveno-istraživačkog rada te unaprjeđivanje institucionalne i fiskalne odgovornosti subjekata znanstvenog i visokoobrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj

4. poticanje suradnje znanstvene zajednice s inovativnim gospodarstvom i društvenim djelatnostima radi stvaranja nove znanstvene, društvene, kulturne i gospodarske dodane vrijednosti

5. promjenu paradigme institucionalnog financiranja postupnim uvođenjem programskog financiranja temeljenog na učinku/izvedbi institucija putem programskih sporazuma s visokim učilištima i znanstvenim institutima, a sve radi implementacije sveobuhvatnog modela financijskog upravljanja temeljenog na rezultatima.

Nužno je izraditi suvremeni zakonodavni okvir koji će omogućiti implementaciju suvremenih načela u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja te omogućiti hrvatskim visokim učilištima i znanstvenim institutima ostvarenje ciljeva prihvaćenih na razini Europske unije koji su većinom objedinjeni u dva ključna dokumenta – Komunikaciji Komisije o uspostavi europskog obrazovnog prostora do 2025. te Komunikaciji Komisije „Novi europski istraživački prostor (EIP) za istraživanje i inovacije“.

U spomenutoj Komunikaciji Komisije o uspostavi europskog obrazovnog prostora do 2025. godine kao temeljni ciljevi europskih sustava visokog obrazovanja navode se:

- ostvarenje intenzivnije i dublje suradnje visokih učilišta koja bi mogla dovesti do više združenih kurikuluma i zajedničkih kolegija, a studentima bi omogućila lakše kretanje među odgojno-obrazovnim sustavima zemalja, što bi omogućilo okupljanje paneuropskog kvalificiranog kadra, među ostalim u najmodernijim znanstvenim disciplinama i tehnologijama

- uspostava prekograničnog okvira politika za neometanu transnacionalnu suradnju koja će savezima visokih učilišta omogućiti da objedine resurse, stručno znanje i infrastrukturu u različitim disciplinama

- pozicioniranje visokih učilišta kao centralnih aktera „kvadrata znanja” (obrazovanje, istraživanje, inovacije i društvene usluge) koji ima presudnu ulogu u pokretanju oporavka od posljedica pandemije i uspostavi održivog razvoja u Europi, a istodobno pomaže osiguravati dovoljno kadrova za obrazovanje, istraživanje i tržište rada

- uspostava mehanizma automatskog priznavanja kvalifikacija i razdoblja studiranja u inozemstvu za potrebe daljnjeg učenja, osiguravanje kvalitete zajedničkih transnacionalnih aktivnosti te priznavanje i prijenos kratkih programa kojima se stječu mikrokvalifikacije

- poticanje veće usmjerenosti na specijalizirane obrazovne programe za napredne digitalne vještine, posebice za najmodernije tehnologije kao što su umjetna inteligencija, kibernetička sigurnost i računalstvo visokih performansi.

Također, u spomenutoj Komunikaciji Komisije „Novi EIP za istraživanje i inovacije“, među ostalim, navode se sljedeći važni ciljevi:

- prioritet je uspostava ulaganja u reforme u području istraživanja i inovacija u smjeru zelene i digitalne tranzicije kako bi se podržao oporavak Europe

- uspostava mehanizama kojima će se ojačati mobilnost istraživača te slobodni protok znanja i tehnologije boljom suradnjom među državama članicama

- uspostava mehanizama za tržišnu komercijalizaciju rezultata istraživanja i inovacija

- osiguranje dostupnosti izvrsnosti svim istraživačima u Europskoj uniji.

Nužno je stvoriti poticajno okružje u kojem će biti moguć infrastrukturni razvoj hrvatskog znanstvenog i visokoobrazovnog sustava te njegovo snažno uključivanje u europski istraživački i obrazovni prostor. Pretpostavka za to su suvremeni mehanizmi kojima bi cilj trebao biti usmjeriti institucije znanosti i visokog obrazovanja u zacrtanom razvojnom smjeru uz istodobno poštovanje specifičnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja Republike Hrvatske

B) Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom

Prijedlogom Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti propisuju se temeljna načela obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti, osnivanje i djelovanje ustanova u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti, postupak zapošljavanja na radna mjesta i napredovanje nastavnika, znanstvenika i suradnika zaposlenih u ovim ustanovama te njihova prava i obveze. Propisuju se i osnovna pitanja u vezi s izvođenjem studija te pravima i obavezama studenata, okvir za obavljanje znanstvene i umjetničke djelatnosti i potporu obavljanju tih djelatnosti, financiranje visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te obavljanje nadzora i prekršajne odredbe.

Novim Zakonom unaprijedit će se pravni i financijski okvir sustava znanosti, umjetnosti i visokog obrazovanja, a očekuju se sljedeći ishodi:

1. U području primjene suvremenih načela Bolonjskog procesa i uvažavanja potrebne europske dimenzije u znanosti i visokom obrazovanju zakonodavnim mehanizmima omogućit će se prilagodba visokoobrazovne i znanstvene djelatnosti Republike Hrvatske Europskom prostoru visokog obrazovanja, posebice u sljedećim segmentima:

- inkluzivnost – pojednostavljivanjem procedura prijema europskih nastavnika, studenata i istraživača te poticanjem internacionalizacije studijskih programa i istraživanja

- inovativnost – stvaranjem poticajnog okvira za unaprjeđivanje studijskih programa u smislu njihove utemeljenosti na novim metodama učenja, poučavanja, ocjenjivanja i praksi usko povezanih s istraživanjem

- interkonektivnost – usklađivanjem zakonodavnog okvira s postojećim usvojenim načelima Europskog prostora visokog obrazovanja radi olakšavanja i poboljšavanja međunarodne suradnje, razmjene znanja te mobilnosti nastavnika, istraživača i studenata.

2. U pogledu jačanja institucionalnih kapaciteta zakonodavnim će se mehanizmima omogućiti unaprjeđenje infrastrukturne/institucionalne razine sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj radi podizanja razine njegove konkurentnosti, posebice u okvirima europskog obrazovnog i istraživačkog prostora. U tom smislu očekuju se sljedeći ishodi:

- unaprjeđenje autonomne strukture sveučilišta i znanstvenih instituta - fleksibilno zakonodavno reguliranje te jačanje statutarnih i drugih samoregulirajućih institucionalnih mehanizama, posebice u pogledu izbora čelništva institucija, nastavnika i istraživača

- uvođenje mehanizama institucionalne odgovornosti za učinke u pogledu ispunjavanja postavljenih mjerljivih strateških ciljeva na nacionalnoj i institucijskoj razini

- konkretizacija fiskalne odgovornosti dovođenjem namjenskog trošenja financijskih sredstava u izravnu vezu s ostvarenjem strateških i razvojnih ciljeva utvrđenih programskim sporazumima

- pojednostavljenje procedura okrupnjavanja znanstveno-istraživačkih i visokoobrazovnih kapaciteta radi poticanja reorganizacijskih procesa na razini institucija kojima bi cilj bio unaprjeđenje, odnosno okrupnjavanje znanstveno-istraživačkih i obrazovnih kapaciteta te ostvarenje međuinstitucijske i intrainstitucijske suradnje i mobilnosti nastavnika, istraživača i studenata

- stvaranje preduvjeta za povećanje kompetitivnosti javnih znanstvenih instituta i javnih sveučilišta, posebice u pogledu poboljšanja kvalitete studija na svim razinama visokog obrazovanja, stvaranja poticajnog okruženja za sudjelovanje znanstvenika u međunarodnim znanstvenim kompetitivnim projektima, kao i za suradnju znanosti i visokog obrazovanja s gospodarstvom.

S obzirom na specifičnu ustavnopravnu poziciju visokih učilišta (posebice sveučilišta) i znanstvenih instituta, ovim prijedlogom Zakona utvrdit će se okvir koji će služiti kao platforma za definiranje ciljeva utvrđenih nacionalnim i institucijskim strategijama za čije će ostvarenje biti odgovorni znanstveni instituti i visoka učilišta, pri čemu će se navedeni ciljevi konstatirati programskim sporazumima za višegodišnje razdoblje, ovisno o kapacitetima pojedinih institucija i izvedbenim pokazateljima u promatranom razdoblju. U tom smislu Zakon će na fleksibilan način regulirati načela upravljanja i financiranja znanstveno-istraživačkog i visokoobrazovnog sektora kako bi se što veći prostor ostavio autonomnom djelovanju institucija znanosti i visokog obrazovanja, sukladno strateškim ciljevima zacrtanim nacionalnim strateškim dokumentima i institucijskim razvojnim strategijama, a sve radi podizanja razine ukupne konkurentnosti hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja te njegove snažne uključenosti u europski istraživački i obrazovni prostor.

Novost u donošenju prijedloga Zakona jasno je isticanje umjetničke djelatnosti kao zasebne kategorije čime se omogućuje afirmacija umjetničkog stvaralaštva i umjetničkog istraživanja kao djelatnosti jednakovrijedne znanstvenoj djelatnosti te se za umjetnike propisuje Upisnik umjetnika.  

Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj prijedlog Zakona donosi promjenu tako da stavlja naglasak na stratešku ulogu ovog tijela, a administrativna i stručna potpora tijelu prelazi s Agencije za znanost i visoko obrazovanje na Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

U odnosu na važeći Zakon, prijedlogom Zakona daje se podloga za jasnije uređenje institucionalnog okvira visokih učilišta i njihovih sastavnica jasnim propisivanjem razlike između sastavnica sveučilišta s i bez pravne osobnosti.

Također, sustavno se rješava pitanje nadzora nad svim tijelima sveučilišta jer se dugogodišnjom primjenom ZZDVO-a pokazao kao manjkav sustav koji nije u potpunosti uspostavio jasne i transparentne mehanizme kontrole nad zakonitošću rada tijela sveučilišta, osobito u odnosu na zakonom utemeljeno trošenje proračunskih sredstava i odgovorno upravljanje drugim resursima. Sveučilišni savjet je u skladu sa ZZDVO-om tijelo koje se brine za ostvarivanje djelatnosti sveučilišta prema aktu o osnivanju i statutu, osobito o razvoju sveučilišta i njegovoj interakciji s društvom u kojemu djeluje, te raspravlja i potvrđuje strateške i razvojne odluke senata sukladno statutu sveučilišta. Ujedno nadzire izvršavanje zadaća sveučilišta u skladu s člancima 3. i 53. ZZDVO-a, posebno zakonitost njegova rada, racionalnu uporabu kadrovskih i materijalnih resursa, ostvarivanje odluka senata te obavlja druge poslove predviđene aktom o osnivanju i statutom. Navedene ovlasti kao i sastav Sveučilišnog savjeta, čiju polovicu članova sukladno ZZDVO-u imenuje senat a po šestinu osnivač, nisu u potpunosti omogućavale osnivaču nadzor nad zakonitošću rada u skladu s ustavnom odredbom o autonomiji sveučilišta koju su u javnim sveučilištima često shvaćali kao apsolutnu. No prema tumačenju Ustavnog suda, ona nije neograničena nego upravo suprotno „... neizbježno ograničena pravima i stvarnim moćima osnivatelja, ali i onih koji podupiru sveučilište ili nad njegovim radom provode stručni nadzor “ . Novim prijedlogom Zakona umjesto Sveučilišnog savjeta uspostavlja se Sveučilišno vijeće na javnom sveučilištu s jasno definiranim ovlastima i zadaćama. Čini ga sedam članova od kojih tri imenuje senat, a tri osnivač, što s jedne strane omogućuje da zakonske odredbe djelotvornije postignu svrhu zbog koje je sveučilište dobilo ustavno jamstvo na autonomiju, a s druge se uvažava prethodno navedeno pravo osnivača na nadzor zakonitosti rada i kroz tijela javnih sveučilišta.

Ovim prijedlogom Zakona predviđeno je također da Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, kao najviše savjetodavno i stručno tijelo koje se brine za razvoj i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj, preuzme nadležnost u donošenju minimalnih etičkih standarda. Naime, važeće zakonsko rješenje o uspostavljanju Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (dalje u tekstu: Odbor) pokazalo se kao neučinkovito u odnosu na svrhu zbog koje je osnovano, a ujedno i nepotrebno administrativno opterećenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Naime, mišljenja i odluke navedenog Odbora bili su u praksi samo nominalne vrijednosti s obzirom na to da se nisu mogle svrsishodno primijeniti niti su imali ikakvu pravnu snagu u odnosu na odluke visokih učilišta, a osobito na odluke neintegriranih visokih učilišta koja uspostavljaju etička tijela i etičke kodekse u dva stupnja (na razini sveučilišta i na razini sastavnice). O nedjelotvornosti Etičkog odbora u slučajevima pokrenutih etičkih postupaka na visokim učilištima u prilog govore i činjenice o okolnostima slučaja navedene u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2992/2018), cit: „ U molbi su predlagatelji naveli da Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju "do danas nije donio službeno mišljenje” o njihovoj "prijavi" od 9. veljače 2011.“ Navedeno ne postupanje Odbora nije u konačnici utjecalo na ishod etičkog postupka na visokom učilištu niti je Ustavni sud u navedenoj odluci uzeo to kao važnu okolnost. Zbog navedenog i potrebe usklađivanja normativnog rješenja s onim što se može primijeniti u praksi te činjenice da je pokretanje postupka oduzimanja akademskog ili stručnog naziva ili akademskog stupanja stavljeno u nadležnost visokog učilišta na kojemu je stečen akademski ili stručni naziv ili akademski stupanj, kao i zbog administrativnog rasterećenja i načela svrsishodnosti, prijedlogom Zakona ne predviđa se uspostavljanje Odbora za etiku. Minimalne etičke standarde donijet će Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj na temelju kojih će visoka učilišta uskladiti svoje etičke kodekse i etičke postupke.

ZZDVO-om je propisano da županije, gradovi i općine mogu osnovati visoke škole na koje se primjenjuju odredbe ZZDVO-a koje se odnose na privatna visoka učilišta. Zbog određenih slučajeva nelikvidnosti i neučinkovitog sustava upravljanja visokim školama koje su osnovali županije, gradovi i općine, a koje u konačnici radi poticanja dostupnosti i inkluzivnosti visokog obrazovanja preuzima Republika Hrvatska na teret državnog proračuna pa on postaje dodatno neplanirano opterećen, prijedlogom Zakona više nije predviđena mogućnost da visoka učilišta osnivaju županije, gradi i općine. Pritom se ne zadire u prava i opstojnost već osnovanih visokih učilišta sukladno trenutačno važećem Zakonu.  

Prijedlogom Zakona nije više predviđena mogućnost osnivanja visokog učilišta pod nazivom visoke škole, odnosno predviđa se da će visoke škole osnovane sukladno odredbama ZZDVO-a postati veleučilišta te uskladiti svoje nazive u roku navedenom u prijedlogu Zakona. S obzirom na trenutačno iznimno složen institucionalni sastav visokog obrazovanja u kojemu se razlikuju integrirana i neintegrirana sveučilišta, sastavnice s i bez pravne osobnosti i dr., te veleučilišta i visoke škole, prijedlogom Zakona nastojalo se, onoliko koliko je moguće, taj sustav funkcionalno pojednostavniti. Sukladno važećim odredbama ZZDVO-a uočava se da je jedina razlika između visoke škole i veleučilišta broj studijskih programa kao formalni uvjet osnivanja. Budući da se ovakvim zakonskim rješenjem u prijedlogu Zakona najmanje zadire u pravno uređenje osnovanih visokih škola, te s obzirom na to da visoke škole i veleučilišta izvode stručne studije i bave se stručnim radom, očekuje se postizanje određenog napretka u ujednačavanju naziva visokih učilišta koja su u svojoj naravi istovrsna.

C) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona

Nacrt prijedloga Zakona usmjeren je prije svega na poboljšanje strukture sustava upravljanja i financiranja u području visokog obrazovanja i znanosti kako bi se omogućilo da znanstveno-istraživački i obrazovni sektor postanu učinkovitiji, funkcionalniji u odnosu na potrebe društva i gospodarstva, a osobito kompetitivniji u europskom kontekstu. Pritom valja istaknuti da su programski ugovori, kao suvremeni model financiranja rada ustanova u području visokog obrazovanja i znanosti, efikasno sredstvo i najizravniji mehanizam za ostvarenje navedenih ciljeva. Međutim, funkcionalno uvođenje programskih ugovora ne može se ostvariti bez adekvatnih normativnih rješenja i određenih promjena u upravljačkoj strukturi visokih učilišta. Naime, za uspjeh sustava programskih ugovora najvažnije je jamstvo njihove provedbe, a upravo je to nemoguće jamčiti bez temeljnog propisa koji će vezati alokaciju javnog financiranja upravo uz obvezu potpisivanja programskih ugovora. Odnosno nemoguće je bez jakog upravljačkog kadra koji će znati pretočiti viziju, misiju i strateške odrednice ustanove u odredbe takvog programskog ugovora te se skrbiti za njegovu provedbu.

Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ukida visoke škole kao visoka učilišta na kojima su se dosad izvodili stručni studiji te propisuje sveučilište u sastavu s njegovim sastavnicama i veleučilišta.  

Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti neće izravno utjecati na makroekonomsko okruženje RH. Stoga valja očekivati da bi u perspektivi donošenje ovog Zakona, kao i usklađivanje hrvatskog visokoobrazovnog i znanstvenog sektora s ciljevima europskog obrazovnog i istraživačkog prostora, moglo rezultirati povećanim izdvajanjima iz bruto domaćeg proizvoda za istraživanje i razvoj.

Međutim, veći je problem distribucija navedenih ulaganja pa će se prijedlogom Zakona uspostaviti okvir kojim će se investiranje temeljiti na ishodima i rezultatima sustava znanosti i visokog obrazovanja usklađenim s utvrđenim strateškim ciljevima i potrebama društva i gospodarstva.

Valja naglasiti da je upravo transfer znanja i tehnologija u gospodarski sektor glavna pretpostavka za podizanje razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Slijedom navedenog, poticanje istraživanja u području zelene i digitalne tranzicije trebalo bi znatno utjecati na razvoj gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta, dok bi modernizacija studijskih programa trebala rezultirati izobrazbom deficitarnih kadrova u području umjetne inteligencije, kibernetičke sigurnosti i računalstva visokih performansi. U tom će se smislu prijedlogom Zakona, putem programskog financiranja, uspostaviti poticajan sustav financijskog upravljanja kojim će se stimulirati znanstveni instituti i visoka učilišta koji provode istraživanja u području zelene i digitalne tranzicije i/ili obrazuju kadrove za visokotehnološko okružje.

Nadalje, slobodna razmjena nastavnika, istraživača i studenata trebala bi pridonijeti razmjeni iskustava i znanja te poglavito unaprijediti ljudske resurse u području znanosti i visokog obrazovanja. Novim će se Zakonom u tom smislu, posebice uklanjanjem administrativnih zapreka, uspostaviti moderan sustav mobilnosti kako bi se pospješio priljev inozemnih stručnjaka te istodobno omogućila razmjena i pristup europskoj izvrsnosti domaćim stručnjacima.

Prijedlog Zakona omogućit će nove modalitete suradnje istraživačkog sektora s gospodarstvom kroz financiranje programskim ugovorima temeljenim na ciljevima ustanova (osnivanje spin-off tvrtki, komercijalizacija rezultata istraživanja i sl.), što će omogućiti izravnu suradnju gospodarskih subjekata (mikro, mala, srednja i javna poduzeća) sa znanstvenim institutima i visokim učilištima, a to će rezultirati transferom znanja i novih tehnologija, kao i usklađivanjem obrazovnih ishoda s potrebama tržišta rada.

Prijedlogom Zakona uvest će se mehanizmi usklađivanja studijskih programa i upisnih kvota s potrebama tržišta rada. U tom smislu će se posrednim i neposrednim mehanizmima uskladiti obrazovni ishodi s kadrovskim potrebama u privatnom i javnom sektoru. Sukladno Nacionalnoj strategiji za ostvarivanje bolje povezanosti tržišta rada i visokog obrazovanja poticat će se uvođenje programa za stjecanje dodatnih multi i interdisciplinarnih kompetencija tijekom studija izrađenih u skladu s potrebama poslodavaca, ali i mogućnosti personalizacije postojećih studijskih programa. Posebno će se poticati stjecanje relevantnih vještina praktičnim radom i stručnom praksom kao dijelom studijskih programa. Modernizacijom Zakona olakšat će se suradnja sustava znanosti s gospodarstvom, što će dovesti do lakšeg prijenosa ljudskog kapitala i znanja iz sustava znanosti u sustav gospodarstva.

Donošenjem ovog Zakona i usklađivanjem studijskih programa i upisnih kvota omogućit će se viša razina zapošljivosti diplomanata, što će omogućiti zadržavanje mladih u Republici Hrvatskoj, ali i povratak hrvatskih istraživača te privlačenje kvalitetnih znanstvenika iz EU-a i svijeta (uključujući dijasporu).

Osim toga, Zakonom će se urediti sustav znanstvenih i znanstveno-nastavnih radnih mjesta sukladno preporukama o mogućnosti prilagodbe rasporeda rada te fleksibilnijih radnih uvjeta za znanstvenike koji su roditelji i pružatelji skrbi.

Zakon bi trebao pozitivno utjecati na zadržavanje studenata i znanstvenika, odnosno trebao bi spriječiti odljev studenata i znanstvenika. Republika Hrvatska trenutačno ima najveći nerazmjer u EU-u između broja hrvatskih studenata koji studiraju u inozemstvu i stranaca koji studiraju u Hrvatskoj. Budući da u ovom slučaju izvoz veći od uvoza nije dobar pokazatelj, prijedlogom Zakona uvest će se mehanizmi koji će povećati priljev stranih studenata (internacionalizacija i osuvremenjivanje studijskih programa) i smanjiti odljev domaćih (usklađivanje studijskih programa s potrebama tržišta rada i podizanje razine zapošljivosti). Zakon bi trebao pozitivno utjecati i na uključivanje studenta nižeg socijalno-ekonomskog statusa u sustav visokog obrazovanja te na uključivanje većeg broja marginaliziranih skupina u sustav visokog obrazovanja.

Dodatno, Zakon će smanjiti administrativne prepreke za prekograničnu i međusektorsku mobilnost (između poslovnog i akademskog sektora). Omogućit će razvoj karijere u istraživanju i razvoju bez nepotrebnih administrativnih kriterija koji sprječavaju interdisciplinarnost i gradnju jakih istraživačkih grupa u znanstvenim institucijama koje okupljaju znanstvenike iz različitih znanstvenih polja.

Jedan od razloga neefikasnog rada hrvatskih visokoobrazovnih i znanstvenih ustanova jest često slabije učinkovit rad njihovih administrativnih i drugih službi, pretežno prouzročen nepostojanjem kontrolnog mehanizma rada djelatnika tih službi te nemogućnosti njihova napredovanja ili nazadovanja u skladu s rezultatima rada. Stoga ovaj Zakon određuje da su djelatnici visokih učilišta i znanstvenih instituta koji rade u službama podložni redovitoj evaluaciji rada koju provode njihovi nadređeni kao što su rektori, ravnatelji ili dekani.

Akademskoj zajednici u Republici Hrvatskoj Ustavom i ZZDVO-om zajamčene su akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta, što predstavlja temelj opstojnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Međutim, važno je istaknuti da su upravo ova područja, koja predstavljaju suštinu ustavnih vrednota, samim ZZDVO-om prenormirana te u tom smislu svojom nefleksibilnošću znatno otežavaju razvoj sustava i prilagodbu novim okolnostima i okružju.

Funkcionalan i kvalitetan sustav visokog obrazovanja i znanosti usklađen sa suvremenim zahtjevima visokoobrazovnog i istraživačkog sektora preduvjet je uspješnog razvoja svake države. Velika važnost u uspostavi takvog sustava počiva na uvođenju zakonskog okvira koji će, uzimajući u obzir europsku dimenziju razvoja sustava znanosti i visokog obrazovanja, istodobno osuvremeniti nacionalni sustav te poticati razvoj društva, inovacije i znanosti.

ZZDVO kojim se uređuju temeljna pitanja važna za sustav znanosti i sustav visokog obrazovanja, prava i obveze znanstvenika, istraživača, nastavnika, osoba zaposlenih na stručnim i suradničkim radnim mjestima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, kao i pitanja važna za studente i njihova prava, prošao je od svog donošenja brojne izmjene i dopune kako bi se što žurnije prilagodio promjenama i novim smjerovima koji se u visokom obrazovanju i znanosti događaju na međunarodnoj, europskoj i posljedično nacionalnoj razini. Unatoč žurnim prilagodbama, riječ je ipak o zastarjelom zakonodavnom okviru donesenom 2003. godine, dakle prije uvođenja Bolonjskog sustava studiranja u Republici Hrvatskoj, kao i prije pristupanja Republike Hrvatske Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA) i Europskom istraživačkom prostoru (ERA). U tom smislu važeći Zakon gotovo u potpunosti zanemaruje europsku dimenziju hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja. Zbog brojnih izmjena i dopuna razvidno je da važeći zakonski okvir više ne udovoljava stvarnim potrebama akademske zajednice i društva u cjelini, što je i osnovni indikator potrebe za izradom novog zakonskog okvira.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI

PRVI DIO

OPĆE ODREDBE

Predmet normiranja

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuju se temeljna načela obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti. Utvrđuje se osnivanje i djelovanje ustanova u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti, postupak zapošljavanja na radna mjesta i napredovanje nastavnika, znanstvenika i suradnika zaposlenih u ovim ustanovama te njihova prava i obveze, kao i osnovna pitanja izvođenja studija te prava i obveze studenata, obavljanje znanstvene i umjetničke djelatnosti, potpora obavljanju ovih djelatnosti, financiranje visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti te se uređuje obavljanje nadzora i prekršajne odredbe.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod.

Osnovna načela visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti

Članak 2.

(1) Djelatnost visokog obrazovanja te znanstvena i umjetnička djelatnost od interesa su za Republiku Hrvatsku te su dio međunarodnog, posebno europskog obrazovnog, znanstvenog i umjetničkog prostora.

(2) Visoko obrazovanje temelji se na:

1. europskoj humanističkoj i demokratskoj tradiciji te europskom sustavu visokog obrazovanja

2. otvorenosti visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici

3. uzajamnosti i partnerstvu pripadnika akademske zajednice

4. nedjeljivosti nastavnog rada i znanstvenog istraživanja, odnosno umjetničkog stvaralaštva na sveučilištima

5. jedinstvu stručnog i obrazovnog rada u svrhu osposobljavanja za specifična stručna znanja i vještine

6. konceptu cjeloživotnog obrazovanja

7. obvezi razvijanja društvene odgovornosti studenata i drugih članova akademske zajednice

8. interakciji s društvenom zajednicom.

(3) Djelatnost visokog obrazovanja obavlja se kao javna služba.

(4) Znanstvena i umjetnička djelatnost temelji se na:

1. slobodi i autonomiji znanstvenog i umjetničkog stvaralaštva

2. otvorenoj znanosti

3. etičnosti znanstvenika i umjetnika

4. javnoj dostupnosti rezultata znanstvenih istraživanja i umjetničkog stvaralaštva

5. istraživanjima u svrhu inovacija i razvoja tehnologija u Europskom istraživačkom prostoru

6. povezanosti sa sustavom obrazovanja

7. međunarodnim mjerilima kvalitete

8. poticanju i prihvaćanju specifičnosti nacionalnih sadržaja

9. zaštiti intelektualnog vlasništva

10. društvenoj odgovornosti znanstvenika i umjetnika.

Akademska zajednica

Članak 3.

(1) Akademsku zajednicu čine nastavnici, znanstvenici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja.

(2) Članovima akademske zajednice jamče se akademske slobode, koje posebno obuhvaćaju slobodu znanstvenog istraživanja i umjetničkog stvaralaštva, slobodu izražavanja, objavljivanja i poučavanja, slobodu izražavanja mišljenja o sustavu i ustanovi u kojima djeluju, pravo na međusobnu suradnju i udruživanje te pravo na izravno i neizravno participiranje u kolegijalnim tijelima upravljanja i stručnim tijelima ustanova u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti.

(3) Članovi akademske zajednice u radu trebaju štititi znanstvenu istinu i istraživačku nepristranost, poštovati autorska prava te postupati odgovorno prema društvenoj zajednici u kojoj djeluju. Članovi akademske zajednice obvezni su poštovati etička načela pri znanstvenom istraživanju, umjetničkom stvaralaštvu i poučavanju te rezultate znanstvenog istraživanja učiniti dostupnim javnosti. Članovi akademske zajednice obvezni su svoje odnose temeljiti na međusobnom povjerenju te poštovanju dostojanstva svake osobe.

Akademska samouprava i autonomija sveučilišta

Članak 4.

(1) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskoj samoupravi svih visokih učilišta i autonomiji sveučilišta u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

(2) Akademska samouprava obuhvaća:

1. utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata

2. predlaganje, odnosno izbor čelnika te izbor nastavnika

3. upravljanje financijskim i drugim resursima, u skladu s načelom javne odgovornosti, ovim Zakonom i drugim propisima.

(3) Autonomija sveučilišta obuhvaća:

1. uređenje unutarnjeg ustroja u skladu s ovim Zakonom

2. utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa

3. odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji

4. financijsku autonomiju u sklopu programskog ugovora u skladu s ovim Zakonom

5. ostale oblike autonomije u skladu s ovim Zakonom.

(4) Prostor sveučilišta je nepovrediv. Nadležna državna tijela i tijela državne uprave na prostoru sveučilišta mogu postupati samo uz suglasnost rektora ili na temelju odluke nadležnog suda ili u slučaju neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti.

(5) Državna tijela i tijela državne uprave ovlaštena obavljati inspekcijski nadzor mogu djelovati na prostoru sveučilišta bez suglasnosti rektora, u skladu s propisima kojima se uređuje obavljanje inspekcijskog nadzora.

(6) Pretraga prostora sveučilišta može se poduzeti bez nazočnosti rektora, odnosno osobe koju on ovlasti, samo ako se bez opravdanog razloga nisu odazvali pravodobnom pozivu.

Članak 5.

DRUGI DIO

USTANOVE U SUSTAVU VISOKOG OBRAZOVANJA, ZNANSTVENE I UMJETNIČKE DJELATNOSTI

Glava I.

VISOKA UČILIŠTA

Visoko učilište

Članak 6.

Članak 7.

Članak 8.

Upis u Upisnik visokih učilišta

Članak 9.

(1) Visoko učilište može započeti obavljati djelatnost nakon upisa u Upisnik visokih učilišta.

(2) Upis visokog učilišta u Upisnik visokih učilišta provodi se na temelju pozitivnog akreditacijskog odobrenja koje izdaje Agencija.

(3) Upisnik visokih učilišta vodi Ministarstvo. Ministar nadležan za poslove znanosti i obrazovanja (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom uređuje ustroj i način vođenja Upisnika visokih učilišta te postupak upisa i brisanja.

Poglavlje I.

Sveučilište

Sveučilište

Članak 10.

Tijela sveučilišta

Članak 11.

(1) Sveučilištem upravljaju senat i rektor. Rad javnog sveučilišta i njegovih sastavnica nadzire sveučilišno vijeće.

(2) Sveučilište može imati i druga nadzorna, stručna i savjetodavna tijela. Sastav, način osnivanja, djelokrug i ovlasti ovih tijela uređuje se statutom, u skladu s ovim Zakonom.

Senat

Članak 12.

(1) Senat sveučilišta čine:

1. rektor

2. čelnici sastavnica sveučilišta

3. predstavnici zaposlenika na znanstveno-nastavnim, suradničkim i drugim radnim mjestima

4. studentski predstavnici

5. drugi članovi u skladu sa statutom sveučilišta.

(2) Sastav senata, izbor članova senata i mandat uređuje se statutom sveučilišta. Studentski     predstavnici koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom sveučilišta, čine 10% članova senata od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija.

(3) Senat ima sljedeće ovlasti:

1. donosi odluke o nastavnim, znanstvenim i/ili umjetničkim i stručnim pitanjima

2. donosi statut i druge opće akte utvrđene statutom

3. donosi misiju i strategiju razvoja sveučilišta

4. usvaja prijedlog programskog ugovora

5. donosi sveučilišni financijski plan

6. odlučuje o statusnim promjenama sveučilišta

7. daje suglasnost na statut fakulteta, umjetničke akademije i druge pravne osobe čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta

8. odlučuje o osnivanju i ukidanju te promjeni statusa sastavnica

9. odlučuje o osnivanju pravne osobe čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta

10. provodi postupak izbora i postupak razrješenja rektora i prorektora

11. imenuje čelnike pravnih osoba čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija sveučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i sveučilišta

12. donosi dodatne kriterije za izbor na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika sveučilišta

13. provodi reizbore i izbore na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika sveučilišta

14. provodi reizbore i izbore naslovnih nastavnika sveučilišta

15. provodi postupak stjecanja doktorata ili povjerava sastavnicama provedbu postupka stjecanja doktorata

16. dodjeljuje počasne doktorate

17. bira profesore emerituse i znanstvenike emerituse

18. usvaja godišnje izvješće rektora

19. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima sveučilišta.

(4) Senat odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda rektor. Način rada i odlučivanja senata uređuje se poslovnikom o njegovu radu . Na sjednice senata poziva se predstavnik reprezentativnih sindikata na sveučilištu u djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja koji sudjeluje u radu senata bez prava glasa.

(5) Studentski predstavnici u senatu imaju pravo suspenzivnog veta pri odlučivanju o pitanjima promjene uvjeta studija, izmjene nastavnih programa i izvedbenog plana studija, pitanjima studentskog standarda te drugim pitanjima važnim za studente koja su utvrđena statutom sveučilišta. Način upotrebe suspenzivnog veta i potrebna većina prilikom obveznoga ponovnog odlučivanja uređuje se statutom sveučilišta. Studentski predstavnici u senatu ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.

Članak 13.

(1) Rektor je čelnik sveučilišta. Rektor predstavlja i zastupa sveučilište te odgovara za zakonitost rada sveučilišta. Rektor ima ovlasti i obveze ravnatelja ustanove.

(2) Rektor javnog sveučilišta ima sljedeće ovlasti:

1. organizira rad i poslovanje sveučilišta

2. saziva i predsjeda sjednicama senata

3. predlaže senatu donošenje općih akata te donosi opće akte, osim onih koje u skladu sa statutom donosi senat

4. u suradnji s čelnicima sastavnica izrađuje prijedlog programskog ugovora sveučilišta

5. predlaže sveučilišni financijski plan

6. upravlja izvršenjem sveučilišnog financijskog plana u skladu s ovim Zakonom, statutom sveučilišta i odredbama programskog ugovora

7. upravlja imovinom sveučilišta uz suglasnost senata i

8. obavlja druge poslove utvrđene zakonom, statutom i drugim općim aktima sveučilišta.

(3) Rektor je obvezan podnijeti senatu i sveučilišnom vijeću godišnje izvješće o provedbi strategije razvoja sveučilišta, izvješće o poslovanju i provedbi programskog ugovora te druga izvješća određena statutom sveučilišta.

(4) Rektoru u radu pomažu prorektori. Prorektore imenuje i razrješava senat na prijedlog rektora.

Izbor i razrješenje rektora

Članak 14.

(1) Rektora javnoga sveučilišta bira senat iz reda redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru.

(2) Na javnom sveučilištu rektor zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti izbora rektora uređuju se statutom sveučilišta. Ako u postupku izbora rektor ne bude izabran, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat rektora na javnom sveučilištu traje četiri godine te se ista osoba može jednom ponovo izabrati.

(5) Rektoru mandat prestaje prije vremena na koje je izabran:

1. ostvarivanjem prava na mirovinu

2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu

3. prelaskom na drugu dužnost

4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom izvan matičnog sveučilišta.

(6) Rektor može biti razriješen prije vremena na koje je izabran:

1. ako zatraži razrješenje

2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu sveučilišta ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa

3. ako ne postupa prema zakonu, statutu sveučilišta i drugim općim aktima

4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči sveučilištu ili sastavnici veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Postupak razrješenja rektora javnoga sveučilišta pokreće se na prijedlog sveučilišnog vijeća ili  natpolovične većine članova senata u skladu sa statutom sveučilišta. O razrješenju rektora odlučuje senat dvotrećinskom većinom glasova svih članova. Sjednicom senata na kojoj se odlučuje o razrješenju rektora predsjeda najstariji član senata.

(8) Ako rektor nije izabran u postupku izbora ili ako rektoru prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do izbora rektora na javnom sveučilištu senat imenuje vršitelja dužnosti rektora iz reda redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

Sveučilišno vijeće

Članak 15.

(1) Sveučilišno vijeće na javnom sveučilištu sastoji se od pet do devet članova koji se imenuju u roku 60 dana od isteka mandata članova sveučilišnog vijeća. Ako se sveučilišno vijeće sastoji od pet članova, dva člana sveučilišnog vijeća imenuje senat sveučilišta, a dva člana osnivač. Ako se sveučilišno vijeće sastoji od sedam članova, tri člana sveučilišnog vijeća imenuje senat sveučilišta, a tri člana osnivač. Ako se sveučilišno vijeće sastoji od devet članova, četiri člana imenuje senat sveučilišta, a četiri člana osnivač.

(2) Predsjednika sveučilišnog vijeća imenuju članovi ovoga vijeća zajednički na temelju javnog poziva kojeg raspisuje rektor u roku 15 dana od imenovanja posljednjeg člana sveučilišnog vijeća. Ako članovi sveučilišnog vijeća zajednički ne imenuju predsjednika u roku  30 dana  od dana imenovanja posljednjeg člana ovoga vijeća, rektor ponovno raspisuje javni poziv za imenovanje predsjednika sveučilišnog vijeća. Ako članovi sveučilišnog vijeća nakon drugog javnog  poziva u roku 30 dana zajednički ne imenuju predsjednika, predsjednika sveučilišnog vijeća imenuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom na prijedlog Vlade Republike Hrvatske.

(3) Članovi sveučilišnog vijeća koje imenuje osnivač te predsjednik sveučilišnog vijeća ne smiju biti državni dužnosnici, članovi Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, službenici Ministarstva niti zaposlenici i vanjski suradnici tog sveučilišta.

(4) Mandat članova sveučilišnog vijeća na javnom sveučilištu traje šest godina. Ako članu sveučilišnog vijeća prestane dužnost prije isteka mandata, novi član imenuje se do isteka mandata u postupku propisanom ovim Zakonom.

(5) Sveučilišno vijeće brine se o zakonitosti rada javnoga sveučilišta, racionalnoj uporabi materijalnih i kadrovskih resursa te ima sljedeće ovlasti:

1.  nadzire provedbu odluka senata i rektora

2. nadzire izvršenje sveučilišnog financijskog plana te upravljanje financijskim sredstvima u skladu sa zakonom i statutom

3. pokreće postupak razrješenja rektora dvotrećinskom većinom članova sveučilišnog vijeća

4. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima sveučilišta.

(6) Sveučilišnom vijeću ne smiju se dati nadležnosti kojima bi se utjecalo na autonomiju sveučilišta.

(7) Sveučilišno vijeće odluke donosi na sjednicama.

(8) Rektor saziva sjednicu sveučilišnog vijeća, njome predsjeda  i sudjeluje u radu bez prava glasa do imenovanja predsjednika sveučilišnog vijeća.

(9) Način rada i odlučivanja sveučilišnog vijeća uređuje se poslovnikom o radu sveučilišnog vijeća koji donosi sveučilišno vijeće.

(10) Sveučilišno vijeće je obvezno podnijeti osnivaču godišnje izvješće o djelovanju sveučilišta. Ovo izvješće dostavlja se na znanje senatu te se objavljuje na mrežnim stranicama sveučilišta.

(11) Ako posumnja u nepravilnost u radu sveučilišta, sveučilišno vijeće obvezno je upozoriti senat i rektora te predložiti mjere koje je nužno poduzeti radi otklanjanja nepravilnosti. Ako na temelju takvog upozorenja tijela sveučilišta ne otklone nepravilnost u radu, sveučilišno vijeće može sazvati sjednicu senata radi raspravljanja tog pitanja.

(12) Članstvo u sveučilišnom vijeću prestaje istekom mandata, razrješenjem ili ostavkom.

(13) Sastav, djelokrug i način izbora članova sveučilišnog vijeća privatnog sveučilišta utvrđuju se statutom.

Statusne promjene javnog sveučilišta

Članak 16.

Poglavlje II.

Članak 17.

Tijela fakulteta i umjetničke akademije

Članak 18.

(1) Fakultetom upravljaju fakultetsko vijeće i dekan. Umjetničkom akademijom upravljaju akademijsko vijeće i dekan.

(2) Fakultet, odnosno umjetnička akademija može imati i druga nadzorna, stručna i savjetodavna tijela. Sastav, način osnivanja, djelokrug i ovlasti ovih tijela uređuju se statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije u skladu s ovim Zakonom.

Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće

Članak 19.

(1) Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće čine:

1. dekan

2. predstavnici nastavnika, suradnika i drugih zaposlenika

3. studentski predstavnici.

(2) Sastav fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća, izbor članova ovoga vijeća i mandat uređuju se statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Studentski predstavnici koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije  čine 10% članova fakultetskog vijeća od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija, ako fakultet odnosno umjetnička akademija izvodi poslijediplomski studij.

(3) Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće ima sljedeće ovlasti:

1. donosi odluke o nastavnim, znanstvenim i/ili umjetničkim i stručnim pitanjima

2. donosi statut i druge opće akte utvrđene statutom

3. donosi misiju i strategiju razvoja fakulteta, odnosno umjetničke akademije

4. usvaja prijedlog programskog ugovora fakulteta, odnosno umjetničke akademije

5. donosi financijski plan fakulteta, odnosno umjetničke akademije

6. provodi postupak izbora i postupak razrješenja dekana i prodekana

7. donosi dodatne kriterije za izbor na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika

8. provodi reizbore i izbore na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika

9. utvrđuje broj upisnih mjesta na pojedinom studiju

10. provodi reizbore i izbore naslovnih nastavnika

11. bira profesore emerituse i znanstvenike emerituse

12. usvaja godišnje izvješće dekana

13. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

  (4) Fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda dekan. Način rada i odlučivanja f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća uređuje se poslovnikom o radu f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća. Na sjednice f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća poziva se predstavnik na fakultetu, odnosno umjetničkoj akademiji reprezentativnih sindikata u djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja, koji sudjeluje u radu f akultetskog, odnosno akademijskog vijeća bez prava glasa.

(5) Studentski predstavnici u f akultetskom, odnosno akademijskom vijeću imaju pravo suspenzivnog veta pri odlučivanju o pitanjima promjene uvjeta studija, izmjene nastavnih programa i izvedbenog plana studija, pitanjima studentskog standarda te drugim pitanjima važnim za studente koja su uređena statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Način upotrebe suspenzivnog veta i potrebna većina prilikom obveznog ponovnog odlučivanja uređuju se statutom. Studentski predstavnici u fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.

Dekan fakulteta, odnosno umjetničke akademije

Članak 20.

(1) Dekan je čelnik fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Dekan predstavlja i zastupa fakultet, odnosno umjetničku akademiju te odgovara za zakonitost rada fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Dekan ima ovlasti i obveze ravnatelja ustanove.

(2) Dekan fakulteta, odnosno umjetničke akademije ima sljedeće ovlasti:

1. organizira rad i poslovanje fakulteta, odnosno umjetničke akademije

2. saziva i predsjeda sjednicama fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća

3. predlaže fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću donošenje općih akata te donosi opće akte, osim onih koje u skladu sa statutom donosi fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće

4. izrađuje prijedlog programskog ugovora fakulteta, odnosno umjetničke akademije

5. predlaže financijski plan fakulteta, odnosno umjetničke akademije

6. upravlja izvršenjem financijskog plana fakulteta, odnosno umjetničke akademije u skladu s ovim Zakonom, statutom i odredbama programskog ugovora

7. upravlja imovinom fakulteta, odnosno umjetničke akademije uz suglasnost fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća

8. obavlja druge poslove utvrđene zakonom, statutom i drugim općim aktima fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

(3) Dekan je obvezan podnijeti fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću godišnje izvješće o provedbi strategije fakulteta, odnosno umjetničke akademije, izvješće o poslovanju i provedbi programskog ugovora i druga izvješća utvrđena statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije.

(4) Dekanu u radu pomažu prodekani. Prodekane imenuje i razrješava fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće na prijedlog dekana.

Izbor i razrješenje dekana fakulteta, odnosno umjetničke akademije

Članak 21.

(1) Dekana javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije bira fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće iz reda izvanrednih profesora, redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru.

(2) Dekan javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti za izbor dekana fakulteta, odnosno umjetničke akademije uređuje se statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije. Ako u postupku izbora dekan ne bude izabran, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat dekana javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije traje tri godine te se ista osoba može jednom ponovo izabrati.

(5) Dekanu fakulteta, odnosno umjetničke akademije mandat prestaje prije vremena na koje je izabran:

1. ostvarivanjem prava na mirovinu

2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu

3. prelaskom na drugu dužnost

4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom izvan matičnog sveučilišta.

(6) Dekan fakulteta, odnosno umjetničke akademije može biti razriješen prije vremena na koje je izabran:

1. ako zatraži razrješenje

2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu fakulteta, odnosno umjetničke akademije ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa

3. ako ne postupa prema zakonu, statutu fakulteta, odnosno umjetničke akademije i drugim općim aktima

4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči fakultetu, odnosno umjetničkoj akademiji veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Postupak razrješenja dekana javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije pokreće se na prijedlog jedne trećine članova fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća u skladu sa statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije ili na prijedlog rektora u slučaju propisanom člankom 22. stavkom 4. ovoga Zakona. O razrješenju dekana odlučuje fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće natpolovičnom većinom glasova svih članova. Sjednicom fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća na kojoj se odlučuje o razrješenju dekana predsjeda najstariji član fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća.

(8) Ako dekan javnog fakulteta, odnosno javne umjetničke akademije nije izabran u postupku izbora ili ako dekanu prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do izbora dekana fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće imenuje vršitelja dužnosti dekana iz reda izvanrednih profesora, redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

Nadzorne ovlasti sveučilišta nad fakultetom, odnosno umjetničkom akademijom

Članak 22.

(1) Ako rektor smatra da je opći akt fakulteta, odnosno umjetničke akademije u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom sveučilišta, obvezan je obustaviti opći akt od izvršenja te Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta.

(2) Ako rektor smatra da je odluka fakulteta, odnosno umjetničke akademije u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom sveučilišta, obvezan je upozoriti dekana, obrazložiti razloge nezakonitosti i odrediti rok za usklađivanje odluke sa zakonom i/ili statutom sveučilišta.

(3) Ako dekan ne postupi u skladu s upozorenjem rektora iz stavka 2. ovoga članka, rektor je obvezan predložiti senatu ukidanje takve odluke. Prijedlog odluke o ukidanju mora biti obrazložen. O ukidanju odluke fakulteta, odnosno umjetničke akademije odlučuje senat. Protiv odluke senata fakultet, odnosno umjetnička akademija može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom .

(4) Ako senat ukine odluku fakulteta, odnosno umjetničke akademije, rektor može fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću predložiti razrješenje dekana.

Poglavlje III.

Veleučilište

Veleučilište

Članak 23.

Tijela veleučilišta

Članak 24.

(1) Veleučilištem upravljaju upravno vijeće, dekan i vijeće veleučilišta.

(2) Veleučilište može imati i druga nadzorna, stručna i savjetodavna tijela. Sastav, način osnivanja, djelokrug i ovlasti ovih tijela uređuju se statutom u skladu s ovim Zakonom.

Upravno vijeće veleučilišta

Članak 25.

(1) Upravno vijeće javnog veleučilišta sastoji se od pet članova. Predsjednika i dva člana upravnog vijeća imenuje osnivač, jednog člana imenuje vijeće veleučilišta, a jednoga člana biraju zaposlenici veleučilišta.

(2) Članovi upravnog vijeća javnog veleučilišta moraju imati odgovarajuće obrazovanje i iskustvo nužno za procjenu zakonitosti i svrhovitosti obavljanja djelatnosti veleučilišta.

(3) Mandat članova upravnog vijeća javnog veleučilišta traje četiri godine. Ako članu upravnog vijeća prestane dužnost prije isteka mandata, novi član imenuje se do isteka mandata, u postupku propisanom ovim Zakonom.

(4) Upravno vijeće veleučilišta brine se o zakonitosti rada veleučilišta, racionalnoj uporabi materijalnih i kadrovskih resursa te ima sljedeće ovlasti:

1. donosi statut i druge opće akte utvrđene statutom

2. donosi misiju i strategiju razvoja veleučilišta

3. usvaja prijedlog programskog ugovora

4. donosi financijski plan veleučilišta

5. provodi postupak izbora i postupak razrješenja dekana i prodekana

6. usvaja godišnje izvješće dekana

7. nadzire provedbu odluka vijeća veleučilišta i dekana

8. nadzire izvršenje financijskog plana te upravljanje financijskim sredstvima u skladu sa zakonom i statutom veleučilišta

9. odlučuje o osnivanju pravne osobe čijom se osnovnom djelatnošću ostvaruje misija, veleučilišta te se zadovoljavaju potrebe studenata i veleučilišta

10. potvrđuje odluke dekana i vijeća veleučilišta određene statutom veleučilišta

11. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima veleučilišta.

(5) Upravno vijeće veleučilišta odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik upravnog vijeća. Način rada i odlučivanja upravnog vijeća uređuje se poslovnikom o radu upravnog vijeća.

(6) Dekan sudjeluje u radu upravnog vijeća veleučilišta bez prava glasa.

Vijeće veleučilišta

Članak 26.

(1) Vijeće veleučilišta čine:

1. dekan

2. predstavnici nastavnika, suradnika i drugih zaposlenika

3. studentski predstavnici.

(2) Sastav vijeća veleučilišta, izbor članova ovoga vijeća i mandat uređuje se statutom veleučilišta. Studentski predstavnici, koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom veleučilišta, čine 10 % članova vijeća.

(3) Vijeće veleučilišta ima sljedeće ovlasti:

1. donosi odluke o nastavnim, znanstvenim, odnosno umjetničkim i stručnim pitanjima

2. donosi dodatne kriterije za izbor na nastavna, suradnička i stručna radna mjesta

3. provodi reizbore i izbore na nastavna, suradnička i stručna radna mjesta

4. provodi reizbore i izbore naslovnih nastavnika

5. utvrđuje broj upisnih mjesta na pojedinom studiju

6. predlaže upravnom vijeću kandidate za dekana

7. predlaže upravnom vijeću strategiju razvoja veleučilišta

8. predlaže upravnom vijeću ustroj novih stručnih studija

9. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima veleučilišta.

(4) Vijeće veleučilišta odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda dekan. Način rada i odlučivanja vijeća veleučilišta uređuje se poslovnikom o radu vijeća veleučilišta. Na sjednice vijeća veleučilišta poziva se predstavnik na veleučilištu reprezentativnih sindikata u djelatnosti visokog obrazovanja, koji sudjeluje u radu vijeća veleučilišta bez prava glasa.

(5) Studentski predstavnici u vijeću veleučilišta imaju pravo suspenzivnog veta pri odlučivanju o pitanjima promjene uvjeta studija, izmjene nastavnih programa i izvedbenog plana studija, pitanjima studentskog standarda te drugim pitanjima važnim za studente koja su uređena statutom veleučilišta. Način upotrebe suspenzivnog veta i potrebna većina prilikom obveznog ponovnog odlučivanja uređuje se statutom veleučilišta. Studentski predstavnici u vijeću veleučilišta ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.

Dekan veleučilišta

Članak 27.

(1) Dekan je čelnik veleučilišta. Dekan predstavlja i zastupa veleučilište te odgovara za zakonitost rada veleučilišta. Dekan ima ovlasti i obveze ravnatelja ustanove.

(2) Dekan veleučilišta ima sljedeće ovlasti:

1. organizira rad i poslovanje veleučilišta

2. saziva i predsjeda sjednicama vijeća veleučilišta

3. predlaže upravnom vijeću donošenje općih akata te donosi opće akte, osim onih koje u skladu sa statutom donosi upravno vijeće

4. izrađuje prijedlog programskog ugovora veleučilišta

5. predlaže financijski plan veleučilišta

6. upravlja izvršenjem financijskog plana veleučilišta u skladu s ovim Zakonom, statutom i odredbama programskog ugovora

7. upravlja imovinom veleučilišta uz suglasnost upravnog vijeća

8. obavlja druge poslove utvrđene zakonom, statutom i drugim općim aktima veleučilišta.

(3) Dekan je obvezan podnijeti upravnom vijeću i vijeću veleučilišta godišnje izvješće o provedbi strategije razvoja veleučilišta, izvješće o poslovanju i provedbi programskog ugovora te druga izvješća utvrđena statutom veleučilišta.

(4) Dekanu u radu pomažu prodekani. Prodekane imenuje i razrješava upravno vijeće na prijedlog dekana.

Izbor i razrješenje dekana veleučilišta

Članak 28.

(1) Dekana javnog veleučilišta bira upravno vijeće iz reda viših predavača, profesora stručnog studija, profesora stručnog studija u trajnom izboru ili nastavnika izabranih na znanstveno-nastavno, odnosno umjetničko-nastavno radno mjesto.

(2) Dekan javnog veleučilišta zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti za izbor dekana veleučilišta uređuju se statutom veleučilišta. Ako u postupku izbora dekan ne bude izabran, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat dekana na javnom veleučilištu traje tri godine te se ista osoba može jednom ponovo izabrati.

(5) Dekanu veleučilišta prestaje mandat prije vremena na koje je izabran:

1. ostvarivanjem prava na mirovinu

2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu

3. prelaskom na drugu dužnost

4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom izvan matičnog veleučilišta.

(6) Dekan veleučilišta može biti razriješen prije vremena na koje je izabran:

1. ako zatraži razrješenje

2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu veleučilišta ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa

3. ako ne postupa prema zakonu, statutu veleučilišta i drugim općim aktima

4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči veleučilištu veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Postupak razrješenja dekana javnog veleučilišta pokreće se na prijedlog upravnog vijeća ili jedne trećine članova vijeća veleučilišta u skladu sa statutom veleučilišta. O razrješenju dekana veleučilišta odlučuje upravno vijeće natpolovičnom većinom glasova svih članova.

(8) Ako dekan javnog veleučilišta nije izabran u postupku izbora ili ako dekanu prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do izbora dekana upravno vijeće imenuje vršitelja dužnosti dekana iz reda viših predavača, profesora stručnog studija ili profesora stručnog studija u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

Glava II.

ZNANSTVENI INSTITUTI

Znanstveni institut

Članak 29.

Članak 30.

Javni znanstveni institut

Članak 31.

(1) Javni znanstveni institut obavlja temeljnu djelatnost utvrđenu aktom o osnivanju, djelatnost ugovorenu programskim ugovorom te provodi znanstvene i stručne projekte.

(2) U skladu s nacionalnim znanstvenim prioritetima utvrđenim nacionalnim aktima strateškog planiranja, javni znanstveni institut posebno:

1. potiče provedbu i sustavno unapređivanje znanstvene djelatnosti,

2. diseminira rezultate istraživanja radi jačanja konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva,

3. integrira hrvatski znanstveni sustav u Europski istraživački prostor uz prihvaćanje posebnosti društvenih i humanističkih znanosti i

4. izrađuje znanstvene i stručne podloge za potrebe Republike Hrvatske.

Ustroj znanstvenog instituta

Članak 32.

(1) Znanstvenim institutom upravljaju upravno vijeće i ravnatelj. Znanstveno vijeće obavlja poslove stručnog vijeća znanstvenog instituta.

(2) Unutarnji ustroj znanstvenog instituta utvrđuje se statutom.

(3) Znanstveni institut može imati druga stručna i savjetodavna tijela. Sastav, način osnivanja, djelokrug i ovlasti ovih tijela uređuju se statutom znanstvenog instituta u skladu s ovim Zakonom.

(4) Na statut i opći akt o unutarnjem ustroju javnog znanstvenog instituta daje suglasnost Ministarstvo.

Upravno vijeće znanstvenog instituta

Članak 33.

(1) Upravno vijeće javnog znanstvenog instituta sastoji se od pet do devet članova. Sastav i način imenovanja upravnog vijeća uređuje se statutom. Natpolovični broj članova upravnog vijeća znanstvenog instituta, koji uključuje predsjednika upravnog vijeća, imenuje osnivač. Najmanje jednog člana upravnog vijeća imenuje znanstveno vijeće, a najmanje jednog člana biraju zaposlenici znanstvenog instituta.

(2) Mandat članova upravnog vijeća javnog znanstvenog instituta traje četiri godine. Ako članu upravnog vijeća prestane dužnost prije isteka mandata, novi član imenuje se do isteka mandata, u postupku propisanom ovim Zakonom.

(3) Upravno vijeće brine o zakonitosti rada znanstvenog instituta, racionalnoj uporabi materijalnih i kadrovskih resursa te ima sljedeće ovlasti:

1. donosi statut i druge opće akte utvrđene statutom

2. donosi misiju i strategiju razvoja znanstvenog instituta

3. usvaja prijedlog programskog ugovora

4. donosi financijski plan znanstvenog instituta

5. imenuje i razrješava ravnatelja i pomoćnike ravnatelja

6. usvaja godišnje izvješće ravnatelja

7. nadzire provedbu odluka znanstvenog vijeća i ravnatelja

8. nadzire izvršenje financijskog plana te upravljanje financijskim sredstvima u skladu sa zakonom i statutom znanstvenog instituta

9. predlaže osnivaču promjenu djelatnosti i statusne promjene znanstvenog instituta

10. potvrđuje odluke ravnatelja i znanstvenog vijeća određene statutom

11. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima znanstvenog instituta.

(4) Upravno vijeće odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik upravnog vijeća. Način rada i odlučivanja upravnog vijeća uređuje se poslovnikom o radu upravnog vijeća.

(5) Ravnatelj sudjeluje u radu upravnog vijeća bez prava glasa.

Znanstveno vijeće

Članak 34.

(3) Znanstveno vijeće ima sljedeće ovlasti:

1. donosi odluke o znanstvenim i stručnim pitanjima

2. donosi dodatne kriterije za izbor na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta

3. provodi reizbore i izbore na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta

4. provodi reizbore i izbore naslovnih znanstvenika

5. daje upravnom vijeću mišljenje u postupku imenovanja ravnatelja

6. predlaže upravnom vijeću misiju i strategiju razvoja znanstvenog instituta

7. bira znanstvenike emerituse

8. obavlja druge poslove u skladu sa statutom i drugim općim aktima znanstvenog instituta.

(4) Znanstveno vijeće odluke donosi na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik znanstvenog vijeća. Način rada i odlučivanja znanstvenog vijeća uređuje se poslovnikom o radu znanstvenog vijeća.

Ravnatelj

Članak 35.

(1) Ravnatelj je čelnik znanstvenog instituta. Ravnatelj predstavlja i zastupa znanstveni institut te odgovara za zakonitost rada znanstvenog instituta. Ravnatelj ima ovlasti i obveze ravnatelja ustanove.

(2) Ravnatelj ima sljedeće ovlasti:

1. organizira rad i poslovanje znanstvenog instituta

2. predlaže upravnom vijeću donošenje općih akata te donosi opće akte, osim onih koje u skladu sa statutom donosi upravno vijeće

3. izrađuje prijedlog programskog ugovora

4. predlaže financijski plan znanstvenog instituta

5. upravlja izvršenjem financijskog plana znanstvenog instituta u skladu s ovim Zakonom, statutom i odredbama programskog ugovora

6. upravlja imovinom znanstvenog instituta uz suglasnost upravnog vijeća

7. obavlja druge poslove utvrđene zakonom, statutom i drugim općim aktima znanstvenog instituta.

(3) Ravnatelj je obvezan podnijeti upravnom vijeću i znanstvenom vijeću godišnje izvješće o provedbi strategije razvoja znanstvenog instituta, izvješće o poslovanju i provedbi programskog ugovora i druga izvješća utvrđena statutom znanstvenog instituta.

(4) Ravnatelj može sazvati sjednicu znanstvenog vijeća s ciljem raspravljanja pitanja od značaja za rad znanstvenog instituta.

(5) Ravnatelju u radu pomažu pomoćnici ravnatelja. Ravnatelj može imati najviše tri pomoćnika ravnatelja. Pomoćnike ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće na prijedlog ravnatelja.

Imenovanje i razrješenje ravnatelja znanstvenog instituta

Članak 36.

(1) Ravnatelja javnog znanstvenog instituta imenuje upravno vijeće na temelju javnog natječaja iz reda viših znanstvenih suradnika, znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika u trajnom izboru.

(2) Ravnatelj javnog znanstvenog instituta zasniva radni odnos u punom radnom vremenu.

(3) Postupak i uvjeti za izbor ravnatelja uređuju se statutom znanstvenog instituta. Ako u postupku izbora ravnatelj ne bude imenovan, izbori će se ponoviti.

(4) Mandat ravnatelja javnog znanstvenog instituta traje četiri godine i može se ponoviti.

(5) Ravnatelju prestaje mandat prije vremena na koje je izabran:

1. ostvarivanjem prava na mirovinu

2. prestankom ugovora o radu u punom radnom vremenu

3. prelaskom na drugu dužnost

4. zasnivanjem radnog odnosa s drugom pravnom osobom.

(6) Upravno vijeće može razriješiti ravnatelja prije vremena na koje je izabran:

1. ako zatraži razrješenje

2. ako nastupe razlozi koji prema zakonu, statutu znanstvenog instituta ili propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa

3. ako ne postupa prema zakonu, statutu znanstvenog instituta i drugim općim aktima ili ne izvršava odluke upravnog vijeća i znanstvenog vijeća

4. ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči znanstvenom institutu veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti.

(7) Ako ravnatelj javnog znanstvenog instituta nije izabran u postupku izbora ili ako ravnatelju prestane mandat, odnosno ako je razriješen dužnosti prije vremena na koje je izabran, do imenovanja ravnatelja u postupku pokrenutom javnim natječajem upravno vijeće imenuje vršitelja dužnosti ravnatelja iz reda znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika u trajnom izboru najdulje do godinu dana.

TREĆI DIO

RADNA MJESTA NASTAVNIKA, ZNANSTVENIKA I SURADNIKA

Radna mjesta nastavnika, znanstvenika i suradnika

Članak 37.

(1) Nastavnici na sveučilištu zapošljavaju se na znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna radna mjesta. Iznimno, nastavnici na sveučilištu zapošljavaju se na nastavna radna mjesta kada se na sveučilištu izvode kolegiji koji ne zahtijevaju znanstveni pristup, za potrebe korepeticije i druge suradnje u obrazovnom procesu ili kada se na sveučilištu izvodi stručni studij.

(2) Nastavnici na veleučilištu zapošljavaju se na nastavna radna mjesta. Nastavu na veleučilištu mogu izvoditi nastavnici izabrani na znanstveno-nastavna radna mjesta.

(3) Znanstvenici na znanstvenim institutima zapošljavaju se na znanstvena radna mjesta.

(4) Suradnici na visokom učilištu i znanstvenom institutu zapošljavaju se na suradnička radna mjesta.

(5) Stručna radna mjesta ustrojavaju se na visokim učilištima i znanstvenim institutima. Na stručna radna mjesta zapošljavaju se osobe radi provođenja znanstvenih i stručnih projekata te održavanja nastave koja ne zahtijeva znanstveni pristup .

(6) Ustroj radnih mjesta nastavnika, znanstvenika, suradnika i drugih zaposlenika uređuje se općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Hijerarhija radnih mjesta nastavnika, znanstvenika i suradnika

Članak 38.

(1) Znanstveno-nastavna, odnosno umjetničko-nastavna radna mjesta od najnižeg prema višemu su docent (doc. dr. sc. / doc. dr. art. / doc. art.), izvanredni profesor (izv. prof. dr. sc. / izv. prof. dr. art. / izv. prof. art.), redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom izboru (prof. dr. sc. / prof. dr. art. / prof. art.).

(2) Znanstvena radna mjesta od najnižeg prema višemu su znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom izboru.

(3) Nastavna radna mjesta grupiraju se u tri skupine. Nastavna radna mjesta po skupinama od najnižeg prema višemu su predavač (pred.), viši predavač (v. pred.), profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru (prof. struč. stud.), zatim lektor, viši lektor i lektor savjetnik te umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik.

(4) Nastavna radna mjesta na umjetničkim akademijama, odnosno umjetničkim odjelima sveučilišta grupiraju se u dvije skupine. Nastavna radna mjesta po skupinama od najnižeg prema višemu su korepetitor, viši korepetitor i korepetitor savjetnik te umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik.

(5) Suradnička radna mjesta od najnižeg prema višemu su asistent i viši asistent.

(6) Stručna radna mjesta od najnižeg prema višemu su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik.

(7) Kratice naziva znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih radnih mjesta pišu se ispred imena i prezimena osobe koja je zaposlena na navedenom radnome mjestu. Kratice naziva nastavnih radnih mjesta pišu se iza imena i prezimena osobe koja je zaposlena na navedenom radnome mjestu.

Kriteriji za izbor na radno mjesto

Članak 39.

(1) Na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu može se zaposliti osoba koja ima odgovarajući stupanj obrazovanja u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju, koja ispunjava Nacionalne kriterije za izbor na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, znanstveno i nastavno radno mjesto na sveučilištu i znanstvenom institutu (u daljnjem tekstu: Nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji) te dodatne kriterije utvrđene općim aktom visokog učilišta i znanstvenog instituta (u daljnjem tekstu: dodatni kriteriji).

(2) Na nastavno radno mjesto na veleučilištu može se zaposliti osoba koja ima odgovarajući stupanj obrazovanja u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju, koja ispunjava Nacionalne kriterije za izbor na nastavno radno mjesto na veleučilištu (u daljnjem tekstu: Nacionalni veleučilišni kriteriji) te dodatne kriterije utvrđene općim aktom veleučilišta.

(3) Uz kriterije propisane u stavku 1. ovoga članka, na znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno i znanstveno radno mjesto može se zaposliti osoba koja je stekla akademski stupanj doktora znanosti, odnosno doktora umjetnosti u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju i koja je upisana u Upisnik znanstvenika. Iznimno, na umjetničko-nastavno radno mjesto može se, u skladu s kriterijima koje općim aktom propiše umjetnička akademija, zaposliti osoba koja nije stekla akademski stupanj doktora umjetnosti.

(4) Na sveučilištu se na nastavno radno mjesto, suradničko radno mjesto asistenta i stručno radno mjesto može zaposliti osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju. Iznimno, na sveučilištu se na nastavno radno mjesto može, u skladu s kriterijima koje općim aktom propiše sveučilište, zaposliti osoba koja je završila stručni diplomski studij u znanstvenom području i polju.

(5) Na veleučilištu se na nastavno radno mjesto predavača, odnosno višeg predavača, na suradničko radno mjesto i stručno radno mjesto može zaposliti osoba koja je završila sveučilišni ili stručni diplomski studij u znanstvenom području i polju. Na nastavno radno mjesto profesora stručnog studija, odnosno profesora stručnog studija u trajnom izboru može se zaposliti osoba koja stekla akademski stupanj doktora znanosti u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju.

(6) Na suradničko radno mjesto asistenta bira se natprosječno uspješan student. Kriterije odabira posebno uspješnih studenata utvrđuje visoko učilište, odnosno znanstveni institut općim aktom.

(7) Na suradničko radno mjesto višeg asistenta može se zaposliti osoba koja je stekla akademski stupanj doktora znanosti, odnosno doktora umjetnosti u znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju.

(8) Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije za pojedina znanstvena, odnosno umjetnička područja ili polja, na prijedlog Rektorskog zbora i nadležnoga matičnog odbora donosi Nacionalno vijeće. Nacionalne veleučilišne kriterije donosi Zbor veleučilišta.

(9) Nacionalni sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji i Nacionalni veleučilišni kriteriji objavljuju se u Narodnim novinama. Dodatni kriteriji objavljuju se na mrežnim stranicama visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta na hrvatskom i engleskom jeziku.

Izbor nastavnika, znanstvenika i suradnika na slobodno radno mjesto

Članak 40.

(5) Prijave na natječaj i dokazi o ispunjavanju kriterija podnose se u elektroničkom obliku.  

Članak 41.

(1) Izbor nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi se na pet godina.

(2) Nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka nastavnik, odnosno znanstvenik reizabire se na postojeće radno mjesto ili se izabire na više radno mjesto u skladu s člancima 42. i 43. ovoga Zakona.

(3) Izborom nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru, znanstvenog savjetnika u trajnom izboru i profesora stručnog studija u trajnom izboru okončan je postupak napredovanja, odnosno reizbora.

Članak 42.

(1) Postupak reizbora pokreće se protekom roka od pet godina od posljednjeg izbora, odnosno reizbora, a treba biti okončan najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka.

(2) Reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika provodi se prema postupku koji je propisan za izbor nastavnika, odnosno znanstvenika na više radno mjesto člankom 43. ovoga Zakona.

(3) Nastavnik, odnosno znanstvenik reizabire se na postojeće radno mjesto ako je od posljednje izbora, odnosno reizbora ispunio polovinu Nacionalnih sveučilišnih , znanstvenih i umjetničkih kriterija, odnosno Nacionalnih veleučilišnih kriterija i dodatnih kriterija za izbor na više radno mjesto.

(4) Reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi se na pet godina.

(5) Nastavniku, odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno prestaje radni odnos po sili zakona.

Članak 43.

(3) Stručno povjerenstvo sastoji se od najmanje tri člana zaposlena na radnome mjestu više ili iste hijerarhijske razine u odnosu na radno mjesto za koje se provodi izbor u istom znanstvenom, odnosno umjetničkom području i polju. Najmanje jedan član stručnog povjerenstva mora biti zaposlen na visokom učilištu ili znanstvenom institutu različitom od onoga na kojem se provodi izbor.

(4) Nastavnik, odnosno znanstvenik obvezan je dostaviti dokaze o ispunjavanju kriterija za izbor na više radno mjesto u elektroničkom obliku, najkasnije u roku 15 dana od pokretanja postupka izbora. U postupku izbora na više radno mjesto nastavnik, odnosno znanstvenik dostavlja dokaze o postignućima ostvarenim nakon posljednjeg izbora, odnosno reizbora na radno mjesto kojima ispunjavanja Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije.

(5) Stručno povjerenstvo ocjenjuje ispunjava li nastavnik, odnosno znanstvenik zakonske kriterije, Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije i dodatne kriterije.

(6) Stručno povjerenstvo podnosi senatu, fakultetskom ili akademijskom vijeću, vijeću veleučilišta, odnosno znanstvenom vijeću mišljenje u pisanom obliku o ispunjavanju kriterija za izbor na više radno mjesto najkasnije u roku 30 dana od dana zaprimanja dokaza o ispunjavanju kriterija.

(7) Senat, fakultetsko ili akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće donosi odluku o usvajanju ili odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva u roku 30 dana od dana zaprimanja ovoga mišljenja.

(8) Sveučilište, fakultet, umjetnička akademija, odnosno znanstveni institut dostavlja odluku kojom se utvrđuje kako nastavnik, odnosno znanstvenik ispunjava kriterije za izbor na više radno mjesto nadležnome matičnom odboru, a veleučilište nadležnome matičnom povjerenstvu u roku osam dana od dana usvajanja mišljenja .  

(9) Nadležni matični odbor , odnosno nadležno matično povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li nastavnik, odnosno znanstvenik Nacionalne sveučilišne , znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, najkasnije u roku 60 dana od dostave odluke.

(10) Ako nadležni matični odbor , odnosno nadležno matično povjerenstvo ne donese odluku iz stavka 9. ovoga članka u propisanom roku, smatra se da kandidat ispunjava Nacionalne sveučilišne , znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije .

(11) Nakon dostave odluke iz stavka 9., odnosno nastupom pretpostavke iz stavka 10. ovog članka visoko učilište, odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa aneks ugovora o radu.