I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u članku 2., stavku 4., podstavku 1., te članku 67., 68. i 69. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA

A) PREGLED STANJA

a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi

Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju na snazi je od 18. travnja 2009. godine. Na temelju Zakona donesena su dva provedbena propisa: Pravilnik o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditacije visokih učilišta (Narodne novine, broj 24/10) i Pravilnik o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice (Narodne novine, broj 83/10).

Nakon provedene analize postojećeg stanja u sustavu osiguravanja i unapređivanja kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj, postojećeg normativnog okvira, europskih i međunarodnih standarda te komparativnih rješenja u državama članicama Europske unije,  utvrđeno je kako je potrebno novim zakonskim rješenjima unaprijediti sustav osiguravanja kvalitete znanosti i visokog obrazovanja Republike Hrvatske te taj sustav centralizirati kroz Agenciju za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija), kao krovno nacionalno i međunarodno priznato tijelo zaduženo za poticanje kontinuiranog razvoja osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, s ciljem trajnog unapređivanja kvalitete visokih učilišta i znanstvenih organizacija. Navedeno proizlazi iz nužnosti osiguravanja snažnijeg uključivanja hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u europski obrazovni i istraživački prostor omogućavanjem internacionalizacije istraživanja, poticanja uspostave združenih studija te uvođenja inovacija, kao i drugih modaliteta modernizacije hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja, sukladno strateškim dokumentima i smjernicama na nacionalnoj i europskoj razini kao što su Smjernice za jačanje društvene dimenzije visokog obrazovanja (Principles and Guidelines to Strengthen the Social Dimension of Higher Education in the EHEA ), koje je razvila Radna skupina za socijalnu dimenziju Savjetodavne skupine za praćenje Bolonjskog procesa i Europski pristup osiguravanju kvalitete združenih studija (European Approach for Quality Assurance of Joint Programmes) .

Nadalje, potreba za izmjenama Zakona također se očituje i u sljedećem:

 2015. godine ministri Europskog prostora visokog obrazovanja su usvojili novu verziju Europskih standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ( Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area , dalje u tekstu: ESG) kao i popratni, gore navedeni dokument, Europski pristup osiguravanju kvalitete združenih studija (dalje u tekstu: Europski pristup). ESG kao krovni dokument s kojim je Agencija obavezna uskladiti svoj rad donosi niz izmjena, dok Europski pristup pojednostavljuje vrednovanje združenih studija tako da se izbjegava višestruko vrednovanje od strane više agencija kao i strogo pridržavanje nacionalnih kriterija koji su često međusobno neusklađeni.

 2021. godine je donesen novi Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, kojim se utvrđuje povezivanje Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (dalje u tekstu: HKO) s Europskim kvalifikacijskim okvirom te koji, među ostalim, ima za cilj uspostavljanje koordiniranog sustava osiguravanja kvalitete postojećih i novih kvalifikacija, a što je dodatno osnaženo prijedlogom ovog zakona koji predviđa usklađivanje studijskih programa sa standardima kvalifikacija upisanih u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Vezano uz navedeno, ESG propisuje da agencije pri vrednovanju programa i visokih učilišta uzimaju u obzir nacionalni i europski kvalifikacijski okvir.

 2021. godine je provedeno međunarodno vanjsko vrednovanje Agencije od strane Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education; dalje u tekstu: ENQA) koje je rezultiralo izvješćem s cijelim nizom preporuka za unapređenje, kako rada agencije, tako i cijelog sustava, od kojih neke zahtijevaju zakonske izmjene.  U izvješću ENQA-e osobito se ističe da je potrebno dodatno osnažiti neovisnost Agencije tako da Agencija donosi konačne odluke o ishodu vrednovanja u postupku reakreditacije visokih učilišta te da se provedba HKO-a poveže s akreditacijom, posebice u slučaju inicijalne akreditacije studijskih programa. Osim toga, prema ESG-u, ključni standard 3.3. koji navodi da agencije moraju biti neovisne i samostalne u svom radu te u potpunosti odgovarati za svoje aktivnosti i njihove ishode, bez utjecaja trećih strana, određuje da je za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju ključna neovisnost tijela (agencije za osiguravanje kvalitete) koje provodi postupke vrednovanja, što uključuje i zahtjev da konačnu odluku o akreditaciji donose same agencije. Novim Zakonom će se osigurati potpuna usklađenost s navedenim, tako da konačne akte u postupcima vrednovanja ubuduće izdaje AGENCIJA, a ne kao do sada, Ministarstvo znanosti i obrazovanja.  

 2016. godine je završen prvi ciklus reakreditacija, koji je rezultirao analizom cijelog sustava, a u tijeku je i drugi ciklus reakreditacije svih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj pa je potrebno model vanjskog vrednovanja prilagoditi spoznajama iz prvog i drugog ciklusa.

Jednu od prepreka u osnivanju novih visokih učilišta, kao i donošenju novih studijskih programa, predstavljala je i obveza donošenja mišljenja Agencije o usklađenosti osnivanja novog visokog učilišta, odnosno pokretanju novog programa, sa strateškim dokumentom Mreža visokih učilišta i studijskih programa u Republici Hrvatskoj (dalje u tekstu: Mreža) koje je, sukladno važećim odredbama ZOK-a, donio Hrvatski sabor na prijedlog Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. U dosadašnjem razdoblju provedbe Mreže zaprimljeno je 260 zahtjeva javnih sveučilišta, od čega je 249 studijskih programa dobilo pozitivno mišljenje, a 11 negativno. Naknadno je na temelju dopunjene dokumentacije i za tih 11 programa izdano pozitivno mišljenje o usklađenosti s Mrežom. Sve to ukazuje da Mreža nije ostvarila svrhu tako da bi učinkovito filtrirala donošenje odluke za koje programe postoji opravdani razlog  za pokretanje studijskog programa, a za koje takav razlog ne postoji ili barem ne u dovoljnoj mjeri da bi se program osnovao. Imajući na umu navedeno, napušten je institut Mreže te će se osnivanje visokih učilišta i pokretanje studijskih programa vezati uz mišljenje Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj te temeljiti na Standardima vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koje će donijeti Agencija.

Nastavno na navedene Standarde vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, novim Zakonom će se unaprijediti osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju kroz bolju usklađenost s krovnim europskim propisom o provođenju osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju –ESG.

U Republici Hrvatskoj u sustavu osiguravanja kvalitete u znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju postignut je relativno usklađeni odnos između različitih dionika (od sveučilišta i njihovih sastavnica, znanstvenih instituta, Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Ministarstva znanosti i obrazovanja do Agencije za znanost i visoko obrazovanje, kao operativnog i stručnog tijela za provođenje vanjskog vrednovanja). Agencija za znanost i visoko obrazovanje primljena je 2010. godine u punopravno članstvo Europske udruge za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA), a 2011. godine uvrštena je u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR). U svrhu obnove članstva u ENQA-i, Agencija svakih pet godina prolazi postupak međunarodnog vanjskog vrednovanja te je ove godine Agencija uspješno prošla još jedan takav postupak. Time je potvrdila vjerodostojnost i kvalitetu svoga rada, odnosno postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju koje provodi te se prema nalazu navedenog vrednovanja pozicionirala među najbolje ocijenjene agencije u Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA). Novi Zakon usmjeren je na pojednostavljenje procedure osiguravanja kvalitete, no ujedno i na stvaranje zakonodavnog okvira kako bi se Agenciji mogla dodijeliti nova zaduženja u postupku implementacije sustava programskog financiranja i vanjskog osiguravanja kvalitete. Važno je naglasiti da je na temelju provedenih analiza o provođenju online nastave na visokim učilištima tijekom pandemije virusa COVID-19 , utvrđena potreba i za unaprjeđenjem sustava osiguravanja kvalitete studijskih programa kada se oni izvode uz korištenje informacijsko-komunikacijskih alata. Navedeno je također vezano uz nova zaduženja Agencije koja će izdavati odobrenje za izvođenje studijskog programa na daljinu kako je to predviđeno prijedlogom krovnog zakona koji uređuje visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost te temeljem kojeg se očekuje da će biti potrebne i izmjene povezanih propisa, među kojima je i ovaj Zakon.

Predložena zakonska rješenja trebala bi dovesti do povećanja kvalitete cjelokupnog hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja te njegovog boljeg prepoznavanja u okviru Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA).

Analizom postojećeg stanja sustava znanosti i visokog obrazovanja, posebice u dijelu koji se odnosi na broj akreditiranih studijskih programa te broj visokih učilišta, razvidno je kako je sustav osiguranja kvalitete nužno usmjeriti prema racionalizaciji kao osnovnoj pretpostavci podizanja razine kvalitete visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Prema dostupnim podacima, u Republici Hrvatskoj je samo na javnim sveučilištima u ovom trenutku akreditirano 1432 studijskih programa, a na javnim visokim školama i veleučilištima 93 studijska programa. Osim navedenog, analiza provedbe vrednovanja studijskih programa prema važećem Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09; dalje u tekstu: ZOK) je pokazala da je od 2010. godine, u okviru internog postupka vrednovanja koje provode javna sveučilišta, samoakreditirano 367 studijskih programa na javnim sveučilištima što izravno utječe na znatan porast broja novih studijskih programa u Republici Hrvatskoj. Kada se tome pridodaju studijski programi privatnih visokih učilišta, razvidno je kako u Republici Hrvatskoj imamo preko 1700 akreditiranih studijskih programa. Usporedbom s akreditiranim studijskim programima na visokim učilištima u Europi, ovaj broj se također pokazuje kao visok. Primjerice, Austrija bilježi 2387 akreditiranih studijskih programa na 8.932.664 milijuna stanovnika, dok Hrvatska sa skoro trećinom stanovnika od 3.888.529 milijuna bilježi neproporcionalno manji broj od 1734 akreditiranih studijskih programa (Tablica 1).

Tablica 1 – Broj studijskih programa u zemljama Europske unije u odnosu na broj stanovnika

Navedeno ukazuje na nužnu potrebu da se odluka o pokretanju novih studijskih programa više ne donosi samo na temelju odluka senata javnih sveučilišta, a kako je to riješeno važećim ZOK-om, već na temelju postupka inicijalne akreditacije koje provodi Agencija, kako za javna tako i za privatna visoka učilišta.

Pored ekspanzije studijskih programa, dodatno zabrinjava i brojnost visokoobrazovnih institucija kojih je u Republici Hrvatskoj trenutno preko 130 . Usporedbe radi, u Austriji su registrirane 82 visokoobrazovane institucije, u Češkoj 69, Sloveniji 61, a u Irskoj tek 34 (Tablica 2).

Tablica 2 – Usporedba broja visokih učilišta u zemljama Europske unije

Na brojnost visokoobrazovnih institucija u Republici Hrvatskoj prilično utječe i dezintegriranost pojedinih sveučilišta, s obzirom na to da se na europskoj razini fakulteti i sastavnice pojedinih sveučilišta ne bilježe kao zasebne institucije kao što je to slučaj u Hrvatskoj. Unatoč tome, gore izneseni podaci upućuju na potrebu ozbiljne racionalizacije sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, ponajprije primjenom odgovarajućih alata sustava osiguranja kvalitete (unutarnjeg i vanjskog vrednovanja, tematskog vrednovanja i drugo) kako bi se postojeći sustav racionalizirao te kako bi se sredstva oslobođena racionalizacijom preusmjerila u razvoj kvalitete visokih učilišta koji svojim izvedbenim pokazateljima mogu konkurirati odgovarajućim institucijama u okviru europskog obrazovnog i istraživačkog prostora.

Prema podacima dostupnim Ministarstvu, razvidno je da se ukupan broj studenata na javnim visokim učilištima od akademske godine 2016./2017. do 2021./2022. smanjio za 12.507 studenata (Tablica 3), a broj studenata upisanih prvi put na prvu godinu integriranog preddiplomskog i diplomskog te preddiplomskog studija smanjio se za 3.869 studenta (Tablica 4).

Tablica 3 – Broj studenata na javnim visokim učilištima od 2016./2017. do 2021./2022.

Tablica 4 – Broj studenata upisanih prvi put na 1. godinu integriranog preddiplomskog i diplomskog te preddiplomskog studija na javnim visokim učilištima od 2016./2017. do 2021./2022.

Paralelno sa smanjenjem broja studenata primijećen je porast broja studijskih programa te trenutno u Republici Hrvatskoj imamo preko 1.700 studijska programa i 154.947 studenata na javnim i privatnim visokim učilištima.

U tom smislu, novim Zakonom nužno je modernizirati reakreditacijske procedure i uskladiti ih sa suvremenim potrebama sustava te stvoriti okvir za izradu jasnih, nacionalnih kvalitativnih kriterija kojima će se provesti evaluacija postojećih institucija i studijskih programa. Konačno, novim je Zakonom nužno propisati i mjere i mehanizme čijom će se primjenom efikasno provesti postupna racionalizacija sustava, temeljem ishoda gore navedenih postupaka vrednovanja. Potrebno je učinkovitije zaštiti pravo studenata na kvalitetno visoko obrazovanje te u interesu studenata, ali i poslodavaca unaprijediti kvalitetu kvalifikacija, što se postiže ciljanim, jasnim i jednakim kriterijima za vrednovanje kvalitete studijskih programa, kako na privatnim, tako i na javnim visokim učilištima.  Nužna je snažnija integracija u europski sustav visokog obrazovanja i znanosti osnaživanjem internacionalizacije te uklanjanjem prepreka za provedbu združenih studija u kojima hrvatska visoka učilišta osiguravaju visoko obrazovanje u suradnji sa stranim visokim učilištima te čije se vrednovanje mora prilagoditi europskim kriterijima.

Sustav znanstvenih organizacija Republike Hrvatske čini 191 ustanova upisana u Upisnik znanstvenih organizacija, među kojima je 95 visokih učilišta, 25 javnih znanstvenih instituta, 3 ustanove od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Leksikografski zavod Miroslav Krleža i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu), 34 ustanova iz sustava zdravstva te 34 javnih i privatnih ustanova te trgovačkih društava koja su akreditirana za znanstvenu djelatnost (Tablica 5).

Tablica 5 - Broj ustanova upisanih u Upisnik znanstvenih organizacija prema vrsti

Od stupanja na snagu Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju do danas, Agencija je provela sljedeća vrednovanja znanstvenih organizacija:

- tematsko vrednovanje javnih znanstvenih instituta

- reakreditacija javnih znanstvenih instituta

- reakreditacija znanstvenih organizacija izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta

- inicijalne akreditacije znanstvenih organizacija.

Bitno je napomenuti da Agencija provodi postupke vanjskog vrednovanja u sustavu znanosti i visokog obrazovanja Republike Hrvatske. Riječ je o postupcima vrednovanja koji se razlikuju prema sektoru: visoko obrazovanje i znanost te prema vrsti postupka: vanjska periodična neovisna posudba, reakreditacija, inicijalna akreditacija i tematska vrednovanja. Svi navedeni postupci provode se u oba sektora – visokom obrazovanju i znanosti, uz iznimku vanjske neovisne periodične prosudbe. Po njihovu završetku izrađuju se pojedinačne, godišnje analize svrsishodnosti, ishoda i zadovoljstva dionika u sustavu visokog obrazovanja i znanosti.

Agencija je za razdoblje 2010. - 2015. godine provela prvi ciklus reakreditacije visokih učilišta te objavila Analizu petogodišnjeg ciklusa reakreditacije visokih učilišta 2010. - 2015. u kojem su sumirane neke od sljedećih preporuka:

U odnosu na upravljanje visokim učilištem i osiguravanje kvalitete:

 stratešku misiju  povezati sa samim strateškim planom

 praćenje kvalitete nastave trebalo bi obuhvaćati povratne informacije studenata i formalno vrednovanje nastavnog osoblja

 provedbu strateškog plana treba na odgovarajući način pratiti uz pomoć pokazatelja učinkovitosti te prikupljanja kvantitativnih podataka kojima se može pratiti napredak

 fakulteti moraju u manjoj ili većoj mjeri proširiti svoje etičke kodekse ili djelatnike i studente više upoznati s konceptom i svijesti o neetičnom ponašanju

 unapređenje korištenja prikupljenih informacija od svih dionika.

U odnosu na studijske programe:

 ideja obrazovanja temeljenog na ishodima učenja mora biti ugrađena u sve aspekte obrazovnog procesa

 usvajanje međunarodnih okvira za ishode učenja, čime bi se potaknuo transparentni, pouzdaniji i učinkovitiji proces razvoja i praćenja nastavnih planova i programa

 definirati skup vještina koje studenti moraju steći nakon završetka studijskog programa

 revidirati raspodjelu ECTS-a kako bi ona točno odražavala radno opterećenje studenata na svim predmetima

 koordiniranje s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje radi sustavne analize statistika zapošljivosti i profesionalnih postignuća diplomiranih studenata visokih učilišta u Hrvatskoj i inozemstvu

 uvesti dodatne suvremene nastavne metode

 visoka učilišta trebala bi nastojati što više primjenjivati praktične načine učenja

 trebalo bi poboljšati postupke stručnog usmjeravanja studenata

 uvođenje drugih metoda praćenja kvalitete nastave, npr. peer-review , a i poboljšavanje sadržaja anketa o kvaliteti predmeta i studijskih programa te načina provedbe anketa studenata

 poboljšanje kvalitete stručne prakse

 preispitati, revidirati i bolje definirati upisne kvote

 revidirati i razmotriti upisne kriterije

 uključiti predstavnike iz gospodarstva i ostale dionike u analizu studijskih programa, uvesti dodatne kolegije na engleskom jeziku, revidirati studijske programe te sustavno i strateški pratiti postojeće studijske.

U odnosu  na mobilnost i međunarodnu suradnju:

 poboljšati aktivnost suradnje izvan granica nacionalnog ili regionalnog područja djelovanja institucija

 međunarodna suradnja trebala bi se osnažiti na svim grupacijama visokih učilišta

 visoka učilišta mogla bi privući nastavnike iz inozemstva razvojem politika i uspostavom trajnog programa gostujućih profesora za kraće posjete stranih nastavnika i znanstvenika te njihovo sudjelovanje u nastavi i znanstvenoistraživačkom radu

 pokretanje inicijative za širu uporabu engleskoga jezika na svim razinama nastavne i istraživačke djelatnosti te za poboljšanje mogućnosti učenja engleskoga jezika

 pokretanje kolegija (i studijskih programa) na engleskom jeziku kako bi se privukli strani studenti te poboljšala kvaliteta stručne prakse

 visoka učilišta trebala bi uložiti još više truda u poticanje studenata da se koriste stranim jezicima koje znaju i da tijekom studija odlaze u inozemstvo.

U odnosu na tematsko vrednovanje, Ministarstvo znanosti i obrazovanja prepoznalo je važnost doktorskih studija te je u rujnu 2012. godine zatražilo od Agencije provedbu tematskog vrednovanja svih doktorskih studija u Republici Hrvatskoj. Svrha tematskog vrednovanja doktorskih studija bila je utvrđivanje kvalitete, svrsishodnosti i učinkovitosti doktorskih studija.

Oba provedena vrednovanja, i tematsko vrednovanje i reakreditacije visokih učilišta, u prvom ciklusu upozorila su na određene nedostatke i probleme kod provedbe doktorskih studija. Zbog navedenog, odlučeno je pokrenuti zasebnu reakreditaciju svih doktorskih studija u Republici Hrvatskoj i ona je provedena u razdoblju od 2016. do 2019. godine (pregled nalaza reakreditacije dostupan je u dokumentu Pregled reakreditacije doktorskih studija u Republici Hrvatskoj, na mrežni stranicama Agencije ).

Prema podacima iz Upisnika studijskih programa (dostupnog na poveznici: https://hko.srce.hr/usp/index ), koji je službena evidencija akreditiranih studijskih programa u Republici Hrvatskoj, na današnji dan u Republici Hrvatskoj ima 129 poslijediplomskih sveučilišnih studija završetkom kojih se stječe akademski stupanj doktora/doktorice znanosti/umjetnosti (dalje u tekstu: doktorski studiji). Nositelji većine doktorskih studija su javna sveučilišta, a najveći broj doktorskih studija izvodi se na Sveučilištu u Zagrebu (njih 57).

Prema dostupnim analizama kvalitete doktorskih studija u Republici Hrvatskoj, koje obuhvaćaju  analizu prvog ciklusa reakreditacije, tematsko vrednovanje doktorskih studija  e pregled reakreditacije doktorskih studija, vidljivo je da se najveći dio nedostataka kvalitete doktorskih studija odnosi na način financiranja doktorskih studija te na institucijske (unutarnje) mehanizme praćenja njihove kvalitete, što ima značajan utjecaj na cjelokupni sustav doktorske naobrazbe. Naime, najveći udio financiranja doktorskih studija u Republici Hrvatskoj otpada na školarine koje, u najvećem dijelu (preko 80%), financiraju sami doktorandi. Takav način financiranja doktorskih studija, posljedično, otvara pitanje adekvatne selekcije doktorskih kandidata, ali i institucijskih kapaciteta za privlačenje sredstava iz visoko kompetitivnih izvora financiranja znanstvenih istraživanja.  Na europskim sveučilištima, financiranja doktorskih studija značajno odstupaju od te prakse. Prema anketi koju je 2017. godine provela Council for Doctoral Education, European University Association (CDE-EUA) među svojim institucijama članicama, evidentno je da je najveći udio doktoranada  (48%)  financiran iz javnih sredstava. Na drugom mjestu su izvori financiranja poput stipendija i subvencija (22%). Najmanji udio studenata (3%) studij financira iz vlastitih i ostalih prihoda.

Ističemo da je posljednja reakreditacija doktorskih studija u Republici Hrvatskoj pokazala da su indikatori, koji upućuju na formalne mehanizme za praćenje kvalitete doktorskih studija, najbolje ocijenjena područja vrednovanja doktorskih studija u Republici Hrvatskoj. Navedeni indikatori utvrđeni su kroz sustav unutarnjeg osiguravanja kvalitete na hrvatskim sveučilištima. Prema CDE-EUA anketi, najčešće kategorije, prema kojima se vrednuje kvaliteta doktorskog studija, odnose se na znanstvene publikacije doktorskih kandidata, stopu završetka i trajanje studiranja te znanstvene kvalifikacije mentora. Za razliku od praćenja ispunjavanja formalnih uvjeta kao glavne karakteristike institucijskih mehanizama vrednovanja i osiguravanja kvalitete, u europskom kontekstu mehanizmi vrednovanja i osiguravanja kvalitete usmjereni su na znanstveni potencijal institucije, doktorskih kandidata i mentora. Takav pristup vrednovanju kvalitete rezultira odabirom najboljih kandidata koji ostvaruju visoku stopu završetka studija u optimalnom vremenu te po završetku polučuju značajne i relevantne rezultate znanstvenih istraživanja, što nije slučaj u najvećem broju doktorskih studija u Republici Hrvatskoj. U konačnici, kroz dosad provedena vrednovanja kvalitete doktorskih studija, evidentno je da bi promjena načina financiranja iz samofinanciranja u kompetitivno financiranje te promjena načina praćenja njihove kvalitete kroz znanstveni kapacitet institucije, mentora te samih doktoranada značajno unaprijedila kvalitetu doktorskih studija u Republici Hrvatskoj.

Agencija je 2010. godine započela postupak Tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta, a cilj tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta je bio ustanoviti racionalnost i efikasnost svih javnih znanstvenih organizacija u Republici Hrvatskoj. Tematsko vrednovanje završilo je 2012. godine, a rezultat vrednovanja je Sinteza tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta. Zaključak tematskog vrednovanja je da javni znanstveni instituti ne ispunjavaju svoju zadaću u potpunosti. Iz Sinteze izdvajamo: „Javni znanstveni instituti kao i načini njihova vrednovanja posebnost su ovog dijela Europe. Znanstveni instituti obično su dio sveučilišta kao njihovi centri izvrsnosti. Ideja uspostave samostalnih javnih instituta jest bila da to budu ustanove od javnog interesa financirane najvećim dijelom iz državnog proračuna kako bi se njihovi znanstvenici, slobodni od nastavnog opterećenja uobičajenog na hrvatskim visokim učilištima, u potpunosti mogli posvetiti stvaranju visokokvalitetne znanstvene produkcije. Takva visokokvalitetna produkcija posljedično bi trebala biti prepoznata i u europskom znanstvenom prostoru čime bi doprinijela prepoznatljivosti Hrvatske kao zemlje sposobne baviti se znanstvenom djelatnošću na visokoj razini kvalitete te kao ravnopravnog partnera u doprinosu naporima znanstvene zajednice Europske unije u izgradnji Europskog istraživačkog prostora. Također je bilo predviđeno da znanstvenici na institutima provode kompleksne projekte od interesa za javnu sferu, gospodarstvo ili međunarodne odnose koje bi bilo teško provoditi na drugim institucijama. Na temelju uvida u izvješća tematskog vrednovanja javnih znanstvenih instituta u većini slučajeva zaključuje se kako oni tu svoju zadaću ne ispunjavaju u potpunosti. Prepoznato je kako tome pridonose, uz unutrašnje institucijske činitelje i opće društvene okolnosti kao što je nedovoljno financiranje znanstvene djelatnosti iz državnog proračuna, ali i nepostojanje nacionalne znanstveno-istraživačke strategije.“

Reakreditacija javnih znanstvenih instituta započela je 2013. godine, a svrha reakreditacije javnih znanstvenih instituta je vanjsko vrednovanje kvalitete  s temeljnim ciljem osiguravanja, ali i unaprjeđenja kvalitete znanstvene djelatnosti. Reakreditacijom je obuhvaćeno 25 javnih znanstvenih instituta, a u postupku reakreditacije javnih znanstvenih instituta Akreditacijski savjet je provjerio ispunjenost uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti temeljem Pravilnika o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice te ocijenio kvalitetu na temelju četiri kriterija: Kvaliteta znanstvenog istraživanja , Produktivnost znanstvenog istraživanja , Utjecaj i značaj znanstvenog istraživanja i Efikasnost i racionalnost znanstvene organizacije .

Ministarstvo znanosti i obrazovanja zatražilo je 2018. godine Agenciju mišljenje o dostavljenim akcijskim planovima nakon provedenog postupka reakreditacije instituta te je Povjerenstvo za naknadno praćenje u postupcima reakreditacije donijelo mišljenje za svaki institut, uzimajući pri tome u obzir sve dokumente iz reakreditacije instituta kao i dostavljene izvještaje o postignutim unapređenjima. Agencija je temeljem svih navedenih dokumenata izradila Analizu postupka reakreditacije javnih znanstvenih instituta 2013. - 2017. iz koje izdvajamo dio zaključka: „Iz pregleda reakreditacije javnih znanstvenih instituta može se zaključiti kako su donošenjem Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i njemu podređenih pravilnika postavljeni minimalni institucijski uvjeti koje značajan dio instituta nije bio u mogućnosti ostvariti. Pravilnik koji regulira uvjete za reakreditaciju znanstvenih organizacija (NN 83/2010) propisao je kako instituti, osim strateških programa (dokumenata), trebaju zadovoljiti i minimalne institucijske uvjete u smislu ljudskih, prostornih i financijskih potencijala i kapaciteta, odnosno moraju imati najmanje 15 znanstvenika od čega 5 s izborom u području upisa u Upisnik, dok se primjerice nigdje ne navode pojmovi poput kvalitete znanstvenih radova, znanstveni projekti, prijenos znanja/tehnologije i dr. Za vrijeme donošenja novih propisa o osiguravanju kvalitete 10 od 25 instituta nije udovoljavalo propisanim uvjetima. Ishodi su reakreditacije pokazali kako ni 2014. godine većina od 10 instituta nije uspjela doseći institucijske pretpostavke Pravilnika u pogledu broja znanstvenika. Institutima koji nisu zadovoljavali ove uvjete, bez obzira na ocjenu kvalitete njihova rada, Agencija nije mogla izdati pozitivne akreditacijske preporuke. Naime, 6 instituta i dalje nije imalo dovoljan broj znanstvenika koje Pravilnik propisuje, dok trenutačno stanje (2018. godine) pokazuje kako i četiri godine kasnije, odnosno osam godina od donošenja Pravilnika, dva instituta još uvijek ne ispunjavaju spomenuti kriterij, što (p)ostavlja pitanje primjerenosti zakonske regulative.

(Ne)primjerenost zakonske regulative koja kvalitetu definira kao količinu zaposlenih ne spominjući druge i relevantne indikatore kvalitete znanstvenog rada predstavlja prepreku razvoju sustava kvalitete visokog obrazovanja i znanosti podjednako. Naime, nisu svi instituti koji su u postupku reakreditacije dobili uvjetne akreditacijske preporuke (za izdavanje pisma očekivanja) zbog svoje veličine imali i negativnu, odnosno nisku ili nepovoljnu ocjenu kvalitete. Za tri instituta izdane su uvjetne akreditacijske preporuke isključivo na temelju premalog broja zaposlenih znanstvenika iako su ocjene kvalitete bile iznimno visoke. U tom smislu bi se zakonodavni okvir vanjskih vrednovanja trebao izmijeniti kako bi ocjena kvalitete, izrađena na relevantnim kriterijima, prikupljenim podacima (poput podataka koji se prikupljaju za višegodišnje institucijsko financiranje) i putem istorazinske procjene stručnih povjerenstava, predstavljala temelj za donošenje ishoda postupaka osiguravanja kvalitete.“

Planom reakreditacije znanstvenih organizacija izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstvenih instituta za 2014. i 2015. godinu obuhvaćeno je ukupno 70 znanstvenih organizacija, no dvije znanstvene organizacije su u međuvremenu izbrisane iz Upisnika znanstvenika, a za sedam ustanova postupak reakreditacije je obustavljen. Od 2016. do danas Ministarstvo je izdalo ukupno 34 potvrde o ispunjavanju uvjeta za obavljanje znanstvene djelatnosti znanstvenim organizacijama izvan sustava visokog obrazovanja i javnih znanstveni instituta.

U periodu od 2015. godine do danas Ministarstvo je izdalo ukupno 33 dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti nakon provedenog postupka inicijalne akreditacije i temeljem zaprimljene pozitivne akreditacijske preporuke Agencije. Od 33 izdanih dopusnica jedna dopusnica je izdana javnom znanstvenom institutu, 5 dopusnica izdano je znanstvenim organizacijama izvan sustava javnih znanstvenih instituta i visokih učilišta, a čak 27 dopusnica izdano je visokim učilištima.

Visoka učilišta i znanstvene organizacije dužna su razvijati i stalno unaprjeđivati kvalitetu svoje djelatnosti jer time ispunjavaju svoju odgovornost prema društvu. U tom smislu nužno je uspostavljanje učinkovitog unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete koji nisu na svim visokim učilištima uspostavljeni tako da učinkovito vode računa o nacionalnim i ESG kriterijima ili se uspostavljaju ad hoc kako bi se uspješno ispunio jedan od standarda koji se procjenjuje u reakreditaciji. Stoga je nužno potaknuti visoka učilišta na sustavniji pristup osiguravanju kvalitete uz uvođenje zakonske obveze na ustrojavanje jedinica osiguravanja kvalitete.

Također, donošenje novog Zakona nužno je radi povezivanja sustava osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju s donošenjem strateških odluka i politika na razini visokog obrazovanja.

Donošenje novog Zakona potrebno je i za stvaranje učinkovitog upravljanja kvalitetom sustava znanosti i visokog obrazovanja u cjelini. U tom smislu novim je Zakonom nužno propisati mehanizme kojim će se poticati osnivanje studijskih programa u konkurentnim područjima, poticati međuinstitucijska suradnja, internacionalizacija istraživanja te svi ostali segmenti koji će izravno ili neizravno pridonijeti snažnijem uključivanju hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja u europski obrazovni i istraživački prostor.

b) Strateška osnova za donošenje Zakona

Zbog planiranog donošenja novog krovnog zakona, Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, bit će potrebne i izmjene povezanih propisa, među kojima je i ovaj Zakon.

Unapređenja predviđena novim Zakonom proizlaze i iz strateških odrednica Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, broj 124/14) kao i Strateškog plana Ministarstva znanosti i obrazovanja 2020. - 2022. kojima se promiče ujednačavanje postupaka vanjskog vrednovanja za sve vrste visokih učilišta i programa, kvalitativna evaluacija ishoda visokog obrazovanja i njihovo povezivanje s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom, vanjsko vrednovanje znanstvene djelatnosti utemeljeno na rezultatima i internacionalizaciji znanstvenog rada te konačno povezivanje vanjskog vrednovanja znanstvenih i visokoobrazovnih institucija sa sustavom programskog financiranja, utemeljenog na učincima, izvedbi, odnosno ostvarenju temeljnih i razvojnih ciljeva zacrtanih programskim sporazumima.

Donošenjem novog Zakona stvorit će se suvremen formalnopravni okvir za povećavanje broja visokoobrazovanih građana, u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom RH koja ima za cilj podići postotak visokoobrazovanih građana u dobnoj skupini 30 – 34 godine na prosjek EU-a (koji je 2019. bio 41,6%), uzimajući u obzir i mjere kojima će se upisna politika usklađivati s potrebama razvoja tržišta rada, gospodarstva i društva

Izrada  Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju ključna je točka provedbe reforme planirane u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti 2021. - 2026. s ciljem podizanja istraživačkog i inovacijskog potencijala.

B) OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM

Zakonom se nastoji osigurati ostvarivanje sljedećih ciljeva:

- unaprjeđenje i daljnji razvoj hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u skladu sa strateškim odrednicama usvojenim na nacionalnoj i europskoj razini

- usvajanje novog sustava osiguranja kvalitete, utemeljenog na suvremenim kriterijima, posebice u pogledu diplomskih i poslijediplomskih studija, s ciljem poticanja osnivanja i razvoja studijskih programa  u područjima relevantnima za razvoj gospodarstva i društva

- ujednačavanje okvira sustava osiguranja kvalitete koji će biti jednako primjenjiv na javna i privatna visoka učilišta, kao i postavljanje okvira za usvajanje sustava vrednovanja kojim će se osigurati primjena jednakih kvalitativnih standarda bez obzira na vrstu studijskih programa

- uspostava okvira kojim će se ojačati komponenta institucijskog strateškog planiranja, u svrhu poticanja institucija znanosti i visokog obrazovanja u smjeru definiranja strateških razvojnih ciljeva

- uspostava okvira kojim će se u okviru postupaka vrednovanja posebice uvažavati strateški ciljevi usvojeni na nacionalnoj razini, odnosno ciljevi definirani nacionalnim strategijama i strateškim planovima

- uspostava okvira kojim će se ujednačiti procedure akreditacijskog vrednovanja prilikom osnivanja novih privatnih i javnih znanstvenih i visokoobrazovnih institucija

- uspostava nacionalnog sustava akreditacijskog i reakreditacijskog vrednovanja studijskih programa, kako bi se unaprijedilo postupke osnivanja novih studijskih programa te racionaliziralo i kvalitativno unaprijedilo postojeće studijske programe

- povezivanje znanstvenih i visokoobrazovnih ishoda sa zacrtanim nacionalnim i institucijskim strateškim ciljevima te izvedbenim učincima zacrtanim programskim sporazumima.

Zakonom se propisuju vrste postupaka koje se provode u cilju unutarnjeg i vanjskog osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visokog obrazovanja i znanosti, što uključuje i kriterije te postupak za provođenje takvih vrednovanja. Odredbama zakona propisane su aktivnosti i predmet te provedba sustava unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. U skladu s ovim Zakonom, visoko učilište odnosno znanstveni institut obavezni su ustrojiti ustrojstvenu jedinicu za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona . Propisana je i obaveza ustrojstvenih jedinica za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete da, u skladu s  internim općim aktom kojim je uređen sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, podnose godišnje izvješće senatu, fakultetskom vijeću, akademijskom vijeću ili upravnom vijeću visokog učilišta, odnosno znanstvenom vijeću znanstvenog instituta.

Odredbama Zakona koje uređuju sustav vanjskog vrednovanja kvalitete propisani su predmet i standardi te vrste postupaka kroz koje se provodi vanjsko vrednovanje kvalitete. Prema novom Zakonu, sustav vanjskog vrednovanja kvalitete provodi se vrednovanjem kvalitete u postupku inicijalne akreditacije, reakreditacije, izvanrednog vrednovanja i tematskog vrednovanja visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te u postupku inicijalne akreditacije studija.

Osim postupaka vrednovanja, Zakonom se uređuje djelokrug rada, ustroj i tijela Agencije za znanost i visoko obrazovanje, kao pravne osobe koja je na nacionalnoj razini nadležna za provođenje vanjskih vrednovanja propisanih ovim Zakonom. Odredbama Zakona propisani su poslovi Upravnog vijeća Agencije, ravnatelja Agencije i  Akreditacijskog savjeta Agencije te obaveza dostavljanja godišnjeg izvješća o radu Agencije Ministarstvu znanosti i obrazovanja, koje nadzire primjenu odredaba ovog Zakona i propisa donesenih na temelju Zakona.

Ovim zakonom je  dana i jasna ovlast Agenciji za provođenje postupaka vrednovanja visokih učilišta i znanstvenih instituta u inozemstvu kada je to zatraže inozemne ustanove za potrebe vlastite akreditacije.

Prijelazne i završne odredbe Zakona propisuju način i rokove za usklađivanje ustroja i poslovanja, što uključuje i usklađivanje postojećih propisa kojima je regulirano unutarnje i vanjsko osiguravanje kvalitete. Dodatno, propisan je i način na koji će se dovršiti postupci vrednovanja započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona.

C) POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA

Novim zakonskim rješenjem ujednačit će se uvjeti za vrednovanje kvalitete studijskih i obrazovnih programa visokih učilišta, postupcima vanjskog vrednovanja te će se ostvariti administrativna rasterećenja za sve sudionike procesa. Novo bi zakonsko rješenje ponudilo optimalno rješenje za osiguravanje i unapređivanje kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj, usklađeno s europskim i međunarodnim standardima kojim će se osigurati povezanost i uklopljenost hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u Europski prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area (EHEA) i Europski istraživački prostor (European Research Area (ERA).

Optimizaciji postupaka, prije svega, vanjskog vrednovanja kvalitete, pridonijet će ukidanje traženja mišljenja Agencije o usklađenosti s Mrežom, pri pokretanju novog visokog učilišta, kao i pri pokretanju novog ili bitno izmijenjenog postojećeg studijskog programa, a umjesto navedenog, od visokog učilišta se u okviru Elaborata i prijedloga studijskog programa, kao i kod osnivanja novog visokog učilišta, kao dokaz traži mišljenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj te mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada, odnosno mišljenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj o potrebi osnivanja javnog visokog učilišta. Osim navedenog, bitna promjena u odnosu na važeći ZOK jest da se zahtjevi za pokretanje pojedinog postupka vanjskog vrednovanja, sukladno novom Zakonu, podnose Agenciji, a ne Ministarstvu te da konačnu odluku u tim postupcima također donosi Agencija, a ne Ministarstvo.

Kod osnivanja novih visokih učilišta više ne postoji obaveza dvogodišnjeg zajedničkog izvođenja postojećeg programa s mentorskom ustavnom, već se visoka učilišta mogu osnovati ishođenjem dopusnica za rad, odnosno obavljanje znanstvene djelatnosti.  U svrhu praćenja rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija osniva se povjerenstvo koje prati rad visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta tri godine, a izvođenje studija tijekom prvoga ciklusa izvođenja cjelovitoga studija. Nadalje, s obzirom na to da se djelatnost visokog obrazovanja obavlja kao javna služba, utvrđeni su mehanizmi zaštite sustava obrazovanja kada ga provode privatna visoka učilišta koja su u postupku inicijalne akreditacije obvezna dostaviti sporazum s javnim visokim učilištem o preuzimanju studenata u slučaju prestanka izvođenja studija i bjanko zadužnicu u korist tog javnog visokog učilišta, a radi nastavka i završetka započetog studija.

Postupak dobivanja dopusnice za izvođenje studijskih programa kao i kriteriji u njihovom vrednovanju se ujednačuju za sve vrste visokih učilišta te obuhvaćaju i usklađenost studijskog programa sa standardom kvalifikacije upisanim u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, ako je standard kvalifikacije upisan.  Uvođenje kriterija usklađenosti studijskog programa sa standardom kvalifikacije upisanim u Hrvatski kvalifikacijski okvir (dalje u tekstu HKO) kroz redovni postupak izrade i odobravanja studijskih programa temeljenih na procjenama sadašnjih i budućih potreba tržišta rada, društva i pojedinaca, strateška je obveza Ministarstva znanosti i obrazovanja . Na taj se način ostvaruje prvi cilj Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, broj 124/14), u dijelu koji se odnosi na visoko obrazovanje, a koji se odnosi na „unapređenje studijskih programa dosljednom provedbom postavki Bolonjske reforme i redefiniranje kompetencija koje se njima stječu“. Uvođenjem HKO-a kao kriterija vrednovanja novih studijskih programa kao standarda relevantnosti i kvalitete studijskih programa omogućit će se da se studijski programi razvijaju na kvalitetnim analitičkim podlogama temeljem kojih se propisuju ishodi učenja koje studenti moraju steći i dokazati postupcima vrednovanja kako bi stekli kvalifikaciju. Standardi kvalitete na koje se naslanjaju studijski programi omogućit će da, u postupcima vrednovanja propisanima ovim Zakonom, tijela koja su za to zadužena, na transparentan, konzistentan i pouzdan način vrednuju studijske programe u odnosu na dogovorene standarde. Isto je već naglašeno u okviru Bolonjske reforme, s obzirom na to da ESG izrijekom navodi da agencije moraju vrednovati programe u kontekstu nacionalnog kvalifikacijskog okvira.

Za razliku od trenutačno važećeg zakonodavnog okvira, u kojem javna sveučilišta sama odobravaju i donose odluke o izvođenju novih studijskih programa, dok druga prolaze vanjsko vrednovanje od strane Ministarstva i Agencije,  ovim se izmjenama svi novi studijski programi prethodno akreditiraju i to po ujednačenim kriterijima za sve vrste visokih učilišta, bila ona privatna, javna, odnosno izvodila sveučilišne ili stručne programe (suglasnost za stručne studijske programe prema trenutnom zakonskom okviru daje Nacionalno vijeće). Ujedno, kriteriji vrednovanja kako i sadržaj dopusnice, sada su jasno definirani ovim Zakonom, umjesto Pravilnikom o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditacije visokih učilišta (Narodne novine, br. 24/2010) čije je donošenje bilo u nadležnosti ovog Ministarstva, dok će oblik i detaljniji sadržaj dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te dopusnice za izvođenje studija propisati Agencija Odlukom, a u skladu s novim nadležnostima koji proizlaze iz ovog Zakona. Vodeći se načelom centraliziranja sustava vanjskog vrednovanja, Agencija ujedno i odobrava studijske programe koji se provode kao učenje na daljinu. Jasno su propisani i uvjeti za akreditaciju združenog studija gdje se ističe potreba dostavljanja načina izdavanja jedinstvene završne isprave kako bi se izbjegle situacije u kojima su se izdavale pojedinačne isprave o završenom studiju za svako visoko učilište uključeno u združeni studij.

Novim Zakonom jača se uloga Agencije te se propisuju i nove ovlasti vezane za vrednovanje provedbe programskih ugovora, čime se ispunjava jedan od ključnih zahtjeva provedbe vanjskog osiguravanja kvalitete u skladu s europskim standardima – povezivanje postupaka osiguravanja kvalitete s politikama u visokom obrazovanju i znanosti. Uspostavom efikasnog sustava povezivanja vanjskog vrednovanja znanstvenih i visokoobrazovnih institucija sa sustavom programskog financiranja, utemeljenog na učincima, izvedbi, odnosno ostvarenju temeljnih i razvojnih ciljeva zacrtanih programskim sporazumima, postići će se podizanje razine kvalitete znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Donošenjem novog Zakona stvorit će se suvremen formalnopravni okvir za povećavanje broja visokoobrazovanih građana, u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom RH koja ima za cilj podići postotak visokoobrazovanih građana u dobnoj skupini 30 – 34 godine na prosjek EU-a (koji je 2019. bio 41,6%), uzimajući u obzir i mjere kojima će se upisna politika usklađivati s potrebama razvoja tržišta rada, gospodarstva i društva. U Republici Hrvatskoj je postotak visokoobrazovanih 33,1% (2019.).

Unaprijedit će se sustav osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti te, posljedično i sama kvaliteta djelatnosti visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, primarno ostvarenjem sljedećih ciljeva:

- uvođenje zahtjevnijih temeljnih (minimalnih) nacionalnih akreditacijskih kriterija, koji će se jednako primjenjivati na javna i privatna visoka učilišta i znanstvene institute

- uvođenje zahtjevnijih temeljnih (minimalnih) reakreditacijskih kriterija koji će predstavljati temelj za vrednovanje i racionalizaciju sustava znanosti i visokog obrazovanja u institucionalnom i programskom smislu

- proširivanje uloge i ingerencija Agencije u odnosu na sustav programskog financiranja, poglavito u pogledu evaluacije institucijskih strateških ciljeva, analize programskih indikatora te pružanja odgovarajuće podatkovne potpore

- proširivanje nadležnosti Agencije u pogledu postupaka vrednovanja u odnosu na utvrđene minimalne akreditacijske i reakreditacijske kriterije u postupcima osnivanja i vrednovanja institucija i studijskih programa

- uspostava fleksibilnog okvira sustava osiguravanja kvalitete kako bi se mogao prilagođavati odgovarajućim nacionalnim i europskim strateškim odrednicama, a sve u svrhu podizanja ukupne razine konkurentnosti sustava znanosti i visokog obrazovanja, njegovog usklađivanja s potrebama tržišta rada, gospodarstva i društva u cjelini te njegove snažnije uključenosti u europski prostor istraživanja i obrazovanja

- povezivanje sustava osiguravanja kvalitete s potrebama društva i gospodarstva kroz usklađivanje novih studijskih programa sa standardima kvalifikacija i standardima zanimanja u okviru HKO-a.

Novi Zakon će neizravno doprinijeti postizanju cilja vezano uz udio ukupnih izdataka za istraživanje i razvoj (GERD) u BDP-u s 1,11 (2019. godina) na 3,0% do 2030. godine.

Zaključno, Zakon će doprinijeti i ostvarenju vizije Hrvatske 2030. godine navedene u Nacionalnoj razvojnoj strategiji, točnije razvojnog smjera Održivo gospodarstvo i društvo ostvarivanjem prvenstveno strateškog cilja 2. Obrazovni i zaposleni ljudi, ali i strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo kroz unaprjeđenje pravnog okvira znanosti i visokog obrazovanja kojim će se osigurati kvaliteta te kroz provođenje mjera kojima će se upisna politika usklađivati s potrebama razvoja tržišta rada, gospodarstva i društva.    

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O OSIGURAVANJU KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANOSTI

PRVI DIO

Predmet normiranja

Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuje se unutarnje osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete visokih učilišta i znanstvenih instituta, vanjsko vrednovanje kvalitete visokih učilišta i znanstvenih instituta te ustrojstvo i ovlasti Agencije za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija).

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose jednako na muški i ženski rod.

Osiguravanje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti

Članak 2.

(1) Cilj osiguravanja kvalitete u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti je kontinuirano osiguravanje i unapređivanje kvalitete rada visokog učilišta i znanstvenog instituta, nastavnog, znanstvenog, odnosno umjetničkog i stručnog rada nastavnika, znanstvenika i suradnika, stručnog rada zaposlenika stručnih službi na visokom učilištu i znanstvenom institutu te praćenje kvalitete studijskih programa i studiranja na visokom učilištu, u skladu s europskim i međunarodnim standardima osiguravanja kvalitete u području visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti.

(2) Osiguravanje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti provodi se sustavom unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete te sustavom vanjskog vrednovanja kvalitete.

DRUGI DIO

UNUTARNJE OSIGURAVANJE I UNAPRJEĐIVANJE KVALITETE

Sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete na visokom učilištu

Članak 3.

(1) Visoka  učilišta  i  znanstveni instituti  dužni  su  uspostaviti  sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete.

(2) Sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete na visokom učilištu obuhvaća:

1. praćenje provedbe strategije razvoja

2. provedbu postupaka unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete

3. praćenje kvalitete studijskog programa

4. praćenje metoda poučavanja na studijima

5. praćenje ostvarivanja ishoda učenja studenata

6. praćenje znanstvene, odnosno umjetničke produktivnosti nastavnika

7. praćenje stručnog rada nastavnika

8. praćenje stručnog rada zaposlenika stručnih službi

9. praćenje drugih aktivnosti koje visoko učilište obavlja.

Sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete na znanstvenom institutu

Članak 4.

Sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete na znanstvenom institutu obuhvaća:

1. praćenje provedbe strategije razvoja

2. provedbu postupaka unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete

3. praćenje znanstvene produktivnosti znanstvenika

4. praćenje stručnog rada znanstvenika

5. praćenje stručnog rada zaposlenika stručnih službi

6. praćenje drugih aktivnosti koje znanstveni institut obavlja.

Provedba unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete

Članak 5.

(1) S ciljem provedbe sustava unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visoko učilište odnosno znanstveni institut ustrojava ustrojstvenu jedinicu za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete.

(2) Sustav unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visoko učilište, odnosno znanstveni institut uređuje općim aktom.

(3) Ustrojstvena jedinica za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete podnosi godišnje izvješće senatu, fakultetskom vijeću, akademijskom vijeću ili upravnom vijeću visokog učilišta, odnosno znanstvenom vijeću znanstvenog instituta.

TREĆI DIO

VANJSKO VREDNOVANJE KVALITETE

Glava I

Sustav vanjskog vrednovanja kvalitete

Članak 6.

(1) Sustav vanjskog vrednovanja kvalitete  obuhvaća vrednovanje i ocjenu kvalitete ustroja i djelovanja visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta, utemeljeno na objektivnim i jasnim kriterijima propisanim europskim i međunarodnim standardima osiguravanja kvalitete u području visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona.

(2) Sustav vanjskog vrednovanja kvalitete provodi se vrednovanjem kvalitete u postupku inicijalne akreditacije, reakreditacije, izvanrednog vrednovanja i tematskog vrednovanja visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te u postupku inicijalne akreditacije studija.

Predmet vanjskog vrednovanja kvalitete

Članak 7.

(1) U postupku vanjskog vrednovanja kvalitete utvrđuje se ispunjava li visoko učilište, odnosno znanstveni institut standarde osiguravanja kvalitete u pogledu ustrojstva, zaposlenika, prostora i opreme, financijskih sredstava te sustava unutarnjeg osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete.

(2) U postupku vanjskog vrednovanja kvalitete sveučilišta, fakulteta, odnosno umjetničke akademije, pored navedenoga u stavku 1. ovoga članka, utvrđuje se ispunjava li sveučilište, fakultet, odnosno umjetnička akademija standarde osiguravanja kvalitete u pogledu metoda poučavanja, ustrojstva i izvođenja studija te obavljanja znanstvene, odnosno umjetničke i stručne djelatnosti.

(3) U postupku vanjskog vrednovanja kvalitete veleučilišta, pored navedenoga u stavku 1. ovoga članka, utvrđuje se ispunjava li veleučilište standarde osiguravanja kvalitete u pogledu metoda poučavanja, ustrojstva i izvođenja studija te obavljanja stručne djelatnosti.

(4) U postupku vanjskog vrednovanja kvalitete znanstvenog instituta, pored navedenoga u stavku 1. ovoga članka, utvrđuje se ispunjava li znanstveni institut standarde osiguravanja kvalitete u pogledu obavljanja znanstvene i stručne djelatnosti.

Standardi vanjskog vrednovanja kvalitete

Članak 8.

(1) U postupku vanjskog vrednovanja kvalitete primjenjuju se standardi vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

(2) Standardi vanjskog vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti sadrže kriterije i indikatore pojedinoga elementa vrednovanja propisanoga člancima 10. do 12. ovoga Zakona. Standardi za vanjsko vrednovanje kvalitete temelje se i usklađeni su sa smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja.

(3) Standarde vanjskog vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti donosi Agencija te ih objavljuje na mrežnim stranicama.

Glava II

Inicijalna akreditacija

Inicijalna akreditacija visokog učilišta, znanstvenog instituta i studija

Članak 9.

(1) Inicijalna akreditacija visokog učilišta provodi se u slučaju:

1. osnivanja visokog učilišta

2. statusne promjene visokog učilišta.

(2) Inicijalna akreditacija znanstvenog instituta provodi se u slučaju:

1. osnivanja znanstvenog instituta

2. statusne promjene znanstvenog instituta.

(3) Inicijalna akreditacija studija provodi se u slučaju:

1. uvođenja novoga studija na visokom učilištu

2. izmijene sunositelja združenog studija

3. izmjene mjesta izvođenja studija

4. izmjene jezika izvođenja studija

5. izmjene stručnog ili akademskog naziva ili akademskog stupnja koji se stječe završetkom studija

6. izmjene načina izvođenja studija

7. izmjene ishoda učenja koji se stječu završetkom modula studija ili studija .

Kriteriji za inicijalnu akreditaciju visokog učilišta

Članak 10.

(1) Visoko učilište treba raspolagati predavaonicama, laboratorijima, odnosno prostorima za izvođenje praktične nastave, knjižnicom, informatičkom učionicom, kabinetima za nastavnike i uredima namijenjenim za rad stručnih službi.

(2) Predavaonice trebaju biti opremljene sjedećim mjestima za studente, katedrom i opremom za prezentiranje nastavnoga gradiva. Laboratoriji trebaju biti opremljeni odgovarajućom laboratorijskom opremom namijenjenom za izvođenje praktične nastave. Kabineti nastavnika i uredi stručnih službi trebaju biti opremljeni uredskom opremom te opremom za rad nastavnika i stručnih službi.

(3) Visoko učilište treba osigurati odgovarajući broj računala koja su na raspolaganju studentima i bežični pristup internetu u svim prostorijama namijenjenim za studente.

(4) Visoko učilište treba osigurati nastavnu literaturu te literaturu namijenjenu za znanstveni i stručni rad. Knjižnica treba biti opremljena sredstvima informacijsko-komunikacijske tehnologije te omogućiti pristup knjižničnoj građi u tiskanom i elektroničkom obliku.

(5) Sveučilište treba zapošljavati najmanje 21 nastavnika zaposlenih na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu. N ajmanje 7 nastavnika treba biti zaposleno u pojedinom polju u kojem djeluje sveučilište. Fakultet, odnosno umjetnička akademija treba zapošljavati najmanje 7 nastavnika zaposlenih na znanstveno-nastavnom, odnosno umjetničko-nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu. Veleučilište treba zapošljavati najmanje 7 nastavnika zaposlenih na nastavnom radnom mjestu u punom radnom vremenu.

(6) Financijski plan visokog učilišta treba sadržavati planirane prihode i rashode za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i stručne djelatnosti za trogodišnje razdoblje. Financijski plan sveučilišta, fakulteta, odnosno umjetničke akademije treba sadržavati i planirane prihode i rashode za obavljanje znanstvene, odnosno umjetničke djelatnosti.

Kriteriji za inicijalnu akreditaciju znanstvenog instituta

Članak 11.

(1) Znanstveni institut treba raspolagati laboratorijima, odnosno prostorima za provođenje znanstvenih istraživanja, knjižnicom, kabinetima za znanstvenike i uredima namijenjenim za rad stručnih službi.

(2) Laboratoriji trebaju biti opremljeni odgovarajućom laboratorijskom opremom namijenjenom za provođenje znanstvenih istraživanja. Kabineti znanstvenika i uredi stručnih službi trebaju biti opremljeni uredskom opremom te opremom za rad znanstvenika i stručnih službi.

(3) Znanstveni institut treba osigurati literaturu namijenjenu za znanstveni i stručni rad. Knjižnica treba biti opremljena sredstvima informacijsko-komunikacijske tehnologije te omogućiti pristup knjižničnoj građi u tiskanom i elektroničkom obliku.

(4) Znanstveni institut treba zapošljavati najmanje 20 znanstvenika zaposlenih na znanstvenom radnom mjestu u punom radnom vremenu.

(5) Financijski plan znanstvenog instituta treba sadržavati planirane prihode i rashode za obavljanje znanstvene i stručne djelatnosti za trogodišnje razdoblje.

Kriteriji za inicijalnu akreditaciju studija

Članak 12.

(1) U svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba osigurati najmanje 0,5 m ² prostornih kapaciteta po studentu. Prostorni kapaciteti izračunavaju se stavljanjem u odnos ukupne površine predavaonica, laboratorija i drugih prostora namijenjenih izvođenju nastave i ukupnog broja upisanih studenata na visokom učilištu.

(2) U svrhu inicijalne akreditacije studija visoko učilište treba u punom radnom vremenu zapošljavati nastavnike koji izvode kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova za sveučilišni studij odnosno 35% ECTS bodova za stručni studij.

(3) U vrijeme podnošenja zahtjeva visoko učilište treba zapošljavati nastavnike koji će izvoditi kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova prve godine sveučilišnog studija  odnosno 35% ECTS bodova stručnog studija,  a svake naredne godine nastavnike koji će izvoditi kolegije u ukupnoj vrijednosti najmanje 50% ECTS bodova za sveučilišni studij odnosno 35% za stručni studij sljedeće godine studija.

(4) Visoko učilište obvezno je prije početka akademske godine dostaviti Agenciji ugovore o radu kojima dokazuje ispunjavanje ovoga kriterija.

(5) Za izvođenje sveučilišnog studija nastavnici iz stavka 1. ovoga članka trebaju biti zaposleni na znanstveno-nastavnim, odnosno umjetničko-nastavnim radnim mjestima, a za izvođenje stručnog studija nastavnici trebaju biti zaposleni na znanstveno-nastavnim, odnosno umjetničko-nastavnim ili nastavnim radnim mjestima.

(6) Na filološkim studijima najviše polovina nastavnika može biti izabrana na nastavno radno mjesto lektora, višeg lektora i lektora savjetnika.

(7) Godišnje nastavno opterećenje nastavnika iz stavka 2. ovog članka na javnom visokom učilištu ne smije premašiti 20% godišnjeg nastavnog opterećenja utvrđenog kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje. Kod izračuna godišnjeg nastavnog opterećenja u obzir se uzimaju svi oblici izvođenja nastave: predavanja, seminari i vježbe te grupna, individualna i mentorska nastava.  

(8) Omjer između ukupnog broja nastavnika zaposlenih u punom radnom vremenu i ukupnog broja upisanih studenata ne smije biti  veći od 1:30.

(9) Pri izračunu omjera iz stavka 8. ovog članka udio radnoga vremena nastavnika koji su zaposleni u dijelu radnoga vremena pribraja se do punog radnoga vremena jednog nastavnika. Nastavnik se uračunava s koeficijentom 1, viši asistent s koeficijentom 0,75, asistent s koeficijentom 0,5. Pri izračunu omjera naslovni nastavnici se ne uračunavaju. Student koji studira u redovitom statusu se uračunava s koeficijentom 1, a student koji studira u izvanrednom statusu s koeficijentom 0,5.

(10) Pri vrednovanju studijskog programa posebno se vrednuje usklađenost studijskog programa sa standardom kvalifikacije upisanom u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, ako je standard kvalifikacije upisan u ovaj Registar.

(11) Javno visoko učilište dokazuje raspolaganje sredstvima potrebnim za izvođenje studija zaključenim programskim ugovorom, projekcijom prihoda od školarina ili drugim prihodima.

Pokretanje postupka inicijalne akreditacije visokog učilišta

Članak 13.

(1) Postupak inicijalne akreditacije visokog učilišta pokreće se zahtjevom za izdavanje dopusnice za rad visokog učilišta. Zahtjev se podnosi Agenciji, na obrascu i sukladno uputama koje utvrđuje Agencija.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se:

1. akt o osnivanju visokog učilišta

2. elaborat o opravdanosti osnivanja javnog visokog učilišta

3. dokaze o raspolaganju prostorom i opremom

4.dokaze o raspolaganju sredstvima za obavljanje nastavne, znanstvene, odnosno umjetničke i stručne djelatnosti

5. ugovore o radu s nastavnicima

6. dokaze o financijskim sredstvima za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i stručne djelatnosti.

(3) Sveučilište, fakultet, odnosno umjetnička akademija, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i višegodišnji strateški program znanstvenih istraživanja, u znanstvenome području za koje se traži izdavanje dopusnice te dokaz o financijskim sredstvima za obavljanje znanstvene, odnosno umjetničke djelatnosti.

(4) Javno visoko učilište, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i mišljenje Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) o potrebi osnivanja javnog visokog učilišta.

(5) U postupku inicijalne akreditacije visokog učilišta obvezno se provodi akreditacija studija sukladno članku 15. do 19. ovoga Zakona.

Pokretanje postupka inicijalne akreditacije znanstvenog instituta

Članak 14.

(1) Postupak inicijalne akreditacije znanstvenog instituta pokreće se zahtjevom za izdavanje dopusnice za rad znanstvenog instituta. Zahtjev se podnosi Agenciji, na obrascu i sukladno uputama koje utvrđuje Agencija .

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se:

1. akt o osnivanju znanstvenog instituta

2. elaborat o opravdanosti osnivanja javnog znanstvenog instituta

4. dokaze o raspolaganju prostorom i opremom

5. dokaze o raspolaganju sredstvima za obavljanje znanstvene i stručne djelatnosti

6. ugovore o radu sa znanstvenicima

7. dokaz o financijskim sredstvima za obavljanje znanstvene djelatnosti

8. višegodišnji strateški program znanstvenih istraživanja u znanstvenome području za koje se traži izdavanje dopusnice.

(3) Javni znanstveni institut, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i mišljenje Nacionalnog vijeća o potrebi osnivanja novog javnog znanstvenog instituta.

Pokretanje postupka inicijalne akreditacije studija

Članak 15.

(1) Postupak inicijalne akreditacije studija pokreće se zahtjevom za izdavanje dopusnice za izvođenje studija. Zahtjev se podnosi Agenciji, na obrascu i sukladno uputama koje utvrđuje Agencija.

(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se:

1. prijedlog studijskog programa

2. dokaz o ispunjavanju propisanih uvjeta za regulirane profesije

3. elaborat o opravdanosti izvođenja studija za javno visoko učilište

4. mišljenje Nacionalnog vijeća o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada

5. ugovore o radu s nastavnicima

6. dokaze o raspolaganju prostorom i opremom za izvođenje studija

7. dokaze o financijskim sredstvima za izvođenje studija.

(3) Prijedlog studijskog programa sadrži:

1. naziv studija

2. analizu usklađenosti studija sa strateškim ciljevima visokog učilišta

3. stručni ili akademski naziv ili akademski stupanj koji se stječe završetkom studija

4. mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o usklađenosti studija s potrebama tržišta rada

5. za diplomski studij ispravu o akreditiranom prijediplomskom studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja, a za poslijediplomski, odnosno doktorski studij ispravu o akreditiranom diplomskom odnosno integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju iz istog znanstvenog ili umjetničkog polja

6. uvjete upisa na studij, uvjete upisa u idući semestar, trimestar ili studijsku godinu te uvjete upisa drugih studijskih obveza

7. popis obveznih i izbornih kolegija s naznakom ECTS opterećenja, oblika izvođenja nastave, sadržaja kolegija, ostvarenih ishoda učenja i nositelja kolegija

8. ishode učenja koji se stječu završetkom modula studija i studija

9. broj upisnih mjesta na studiju

10. ustroj i oblik izvođenja nastave

11. način provjere stečenih ishoda učenja za svaki kolegij, odnosno drugu studijsku obvezu

12. način završetka studija

13. analizu minimalnih institucionalnih pretpostavki za usporedivost predloženih studijskih programa sa srodnim akreditiranim studijskim programima u Hrvatskoj i u zemljama Europske unije

14. mehanizme osiguravanja horizontalne i vertikalne mobilnosti studenata u nacionalnom i europskom prostoru visokog obrazovanja.

(4) Za inicijalnu akreditaciju združenog studija, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka dostavlja se i ugovor zaključen između visokih učilišta, odnosno visokog učilišta i javnog znanstvenog instituta, kojim je uređen ustroj, izvedba, završetak, mjesto izvođenja, nositelj i  način izdavanja jedinstvene završne isprave združenog studija te nositelj akreditacijskog postupka združenog studija.

(5) Privatno visoko učilište, uz dokaze iz stavka 2. ovoga članka, dostavlja i sporazum s akreditiranim visokim učilištem o preuzimanju studenata u slučaju prestanka izvođenja studija.

(6) Visoko učilište kojemu je u postupku reakreditacije izdano pismo očekivanja ne može podnijeti zahtjev za inicijalnu akreditaciju studija prije otklanjanja prethodno utvrđenih nedostataka.

Stručno povjerenstvo

Članak 16.

(1) U postupku vanjskog vrednovanja Akreditacijski savjet imenuje stručno povjerenstvo.

(2) Pri akreditaciji sveučilišta, fakulteta, odnosno umjetničke akademije i studija koji se izvodi na visokom učilištu članovi stručnog povjerenstva biraju se iz reda uglednih domaćih i inozemnih nastavnika izabranih na radno mjesto redovitog profesora ili redovitog profesora u trajnom izboru.

(3) Pri akreditaciji veleučilišta i studija koji se izvodi na veleučilištu članovi stručnog povjerenstva biraju se iz reda uglednih domaćih i inozemnih nastavnika izabranih na radno mjesto profesora stručnog studija ili profesora stručnog studija u trajnom izboru te nastavnika izabranih na znanstveno-nastavna radna mjesta koji imaju iskustvo u nastavi na stručnom studiju.

(4) Pri akreditaciji znanstvenog instituta članovi stručnog povjerenstva biraju se iz reda uglednih domaćih i inozemnih znanstvenika izabranih na radno mjesto znanstvenog savjetnika ili znanstvenog savjetnika u trajnom izboru ili nastavnika izabranih na radno mjesto redovitog profesora ili redovitog profesora u trajnom izboru.

(5) Članom stručnog povjerenstva pri inicijalnoj akreditaciji, reakreditaciji, izvanrednom vrednovanju i tematskom vrednovanju visokog učilišta, odnosno akreditaciji studija, ne može biti domaći nastavnik zaposlen na visokom učilištu koje izvodi isti studij kao i vrednovano visoko učilište. Članom stručnog povjerenstva pri inicijalnoj akreditaciji, reakreditaciji, izvanrednom vrednovanju i tematskom vrednovanju znanstvenog instituta, ne može biti domaći znanstvenik zaposlen na znanstvenom institutu koji djeluje u istom području, odnosno polju znanosti.

(6) Jedan član stručnog povjerenstva pri inicijalnoj akreditaciji, reakreditaciji, izvanrednom vrednovanju i tematskom vrednovanju visokog učilišta, odnosno studija je predstavnik studenata.

Postupak inicijalne akreditacije

Članak 17.

(1) Stručno povjerenstvo posjećuje visoko učilište, odnosno znanstveni institut s ciljem utvrđivanja činjenica.

(2) Stručno povjerenstvo sastavlja izvješće o ispunjavanju kriterija propisanih standardima za vrednovanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz članka 8. ovoga Zakona.

(3) Na temelju izvješća stručnog povjerenstva Akreditacijski savjet na sjednici utvrđuje ispunjava li visoko učilište, odnosno znanstveni institut kriterije za rad, odnosno kriterije za izvođenje studija.

(4) Akreditacijski savjet donosi obrazloženi prijedlog o izdavanju dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta najkasnije u roku šest mjeseci od dana podnošenja urednog zahtjeva, a obrazloženi prijedlog o izdavanju dopusnice za izvođenje studija najkasnije u roku tri mjeseca od dana podnošenja urednog zahtjeva. Obrazloženi prijedlog o izdavanju dopusnice Agencija dostavlja podnositelju zahtjeva.

Prigovor

Članak 18.

(1) Protiv obrazloženog prijedloga o izdavanju dopusnice, podnositelj zahtjeva može izjaviti prigovor Povjerenstvu za prigovore u roku 30 dana od dana zaprimanja obrazloženoga prijedloga. Prigovor treba biti obrazložen i popraćen relevantnim dokazima.

(2) Povjerenstvo za prigovore ispituje osnovanost prigovora te se očituje o svim navodima naznačenim u prigovoru u roku od 15 dana od zaprimanja prigovora.

Donošenje odluke i pravna zaštita

Članak 19.

(1) Odluku o zahtjevu za izdavanje dopusnice donosi Agencija.

(2) Ako protiv obrazloženog prijedloga o izdavanju dopusnice podnositelj zahtjeva nije izjavio prigovor, obrazloženi prijedlog dostavlja se Agenciji.

(3) Na osnovi obrazloženog prijedloga Akreditacijskog savjeta i očitovanja Povjerenstva za prigovore, ako je izjavljen prigovor, o izdavanju dopusnice Agencija odlučuje rješenjem, najkasnije u roku 30 dana od dana zaprimanja obrazloženog prijedloga, odnosno očitovanja Povjerenstva za prigovore.

(4) Rješenjem kojim je izdana dopusnica određuje se i povjerenstvo za praćenje rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija. Povjerenstvo za praćenje rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija imenuje se u skladu s člankom 16. ovoga Zakona te prati rad visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta tri godine, a izvođenje studija tijekom prvoga ciklusa izvođenja cjelovitoga studija.

(5) Protiv rješenja Agencije iz stavka 2. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali  se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Dopusnica

Članak 20.

(1) Dopusnica za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta sadrži:

1. naziv

2. OIB

3. sjedište

4. znanstveno ili umjetničko područje i polje obavljanja djelatnosti.

(2) Dopusnica za izvođenje studija sadrži:

1. naziv i sjedište visokog učilišta

2. naziv i vrstu studija

3. znanstveno ili umjetničko područje i polje studija

4. trajanje studija

5. broj ECTS bodova koji se stječu završetkom studija

6. akademski ili stručni naziv, odnosno akademski stupanj

7. jezik izvođenja studija

8. mjesto izvođenja studija

9. način izvođenja studija

10. upisnu kvotu

11. naznaku akademske godine u kojoj će se studij početi izvoditi.

(3) Oblik i detaljniji sadržaj dopusnice utvrđuje odlukom Agencija .

(4) Dopusnicu za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te dopusnicu za izvođenje studija nije dopušteno prenijeti na drugu fizičku ili pravnu osobu.

Glava III

Reakreditacija

Reakreditacija visokog učilišta i znanstvenog instituta

Članak 21.

(1) Reakreditacija visokog učilišta i znanstvenog instituta provodi se svakih sedam godina.

(2) Agencija provodi reakreditaciju u skladu s godišnjim planom reakreditacije visokih učilišta i znanstvenih instituta. Godi šnji plan reakreditacije donosi Agencija na prijedlog Akreditacijskog savjeta. U godišnji plan reakreditacije Agencija može uključiti visoko učilište, odnosno znanstveni institut po službenoj dužnosti, na prijedlog ministra nadležnog za znanost i obrazovanje (u daljnjem tekstu: ministar) ili na zahtjev visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

Stručno povjerenstvo

Članak 22.

(1) Agencija je obvezna obavijestiti visoko učilište, odnosno znanstveni institut o terminu posjete stručnog povjerenstva najkasnije šest mjeseci prije posjeta.

(2) Uz obavijest o terminu posjeta stručnog povjerenstva, Agencija visokom učilištu dostavlja odluku o imenovanju stručnog povjerenstva.

(3) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut može podnijeti Akreditacijskom savjetu zahtjev za izuzeće člana stručnog povjerenstva u roku 30 dana od dana dostave odluke o imenovanju stručnog povjerenstva.

Postupak reakreditacije

Članak 23.

(1) Postupak reakreditacije pokreće se prvim danom posjete stručnoga povjerenstva visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu.

(2) Postupak reakreditacije provodi se u skladu s člankom 17. stavcima 1. do 3. ovoga Zakona.

(3) Akreditacijski savjet donosi obrazloženi prijedlog koji sadrži ocjenu kvalitete visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te, po potrebi, preporuke za unapređenje kvalitete. Obrazloženim prijedlogom utvrđuje se kako visoko učilište, odnosno znanstveni institut:

1. ispunjava kriterije za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta

2. treba poduzeti određene mjere kako bi ispunjavalo kriterije za rad visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta ili kako bi ispunjavalo kriterije za izvođenje studija ili

3. ne ispunjava kriterije za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta ili izvođenje studija.

(4) Ako Akreditacijski savjet utvrdi kako visoko učilište, odnosno znanstveni institut treba poduzeti mjere iz stavka 3. točke 2. ovoga članka, obrazloženim prijedlogom predlaže Agenciji izdavanje pisma očekivanja s rokom izvršenja najdulje tri godine.

(5) Ako Akreditacijski savjet utvrdi kako visoko učilište, odnosno znanstveni institut ne ispunjava kriterije za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta i/ili izvođenje studija, obrazloženim prijedlogom predlože Agenciji ukinuti dopusnicu za rad visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu i/ili ukinuti dopusnicu za izvođenje studija.

(6) Akreditacijski savjet obrazloženi prijedlog donosi  najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka reakreditacije. Obrazloženi prijedlog Agencija dostavlja visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu.

Prigovor

Članak 24.

Protiv obrazloženog prijedloga visoko učilište, odnosno znanstveni institut može izjaviti prigovor Povjerenstvu za prigovore. Podnošenje prigovora i postupanje Povjerenstva za prigovore provodi se u skladu s člankom 18. ovoga Zakona.

Donošenje odluke i pravna zaštita

Članak 25.

(1) Odluku o izdavanju dopusnice donosi Agencija.

(2) Ako protiv obrazloženog prijedloga visoko učilište, odnosno znanstveni institut nije izjavio prigovor, obrazloženi prijedlog dostavlja se Agenciji.

(3) Na osnovi obrazloženog prijedloga Akreditacijskog savjeta i očitovanja Povjerenstva za prigovore, ako je izjavljen prigovor, o izdavanju pisma očekivanja, odnosno o ukidanju dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta ili o ukidanju dopusnice za izvođenje studija Agencija odlučuje rješenjem, najkasnije u roku 30 dana od dana zaprimanja obrazloženog prijedloga, odnosno očitovanja Povjerenstva za prigovore.

(4) Rješenjem kojim je izdano pismo očekivanja određuju se mjere koje visoko učilište, odnosno znanstveni institut treba poduzeti kako bi ispunjavalo kriterije za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta ili kako bi ispunjavalo kriterije za izvođenje studija, rok za poduzimanje ovih mjera i povjerenstvo za praćenje rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija. Povjerenstvo za praćenje rada visokog učilišta, odnosno rada znanstvenog instituta ili za praćenje izvođenja studija imenuje se u skladu s člankom 16. ovoga Zakona te prati rad visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta tri godine, a izvođenje studija tijekom prvoga ciklusa izvođenja cjelovitoga studija.

(5) Protiv rješenja  Agencije iz stavka 2. ovoga članka ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.  

(6) U slučaju ukidanja dopusnice za rad visokog učilišta i/ili dopusnice za izvođenje studija ministarstvo nadležno za znanost i obrazovanje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) će na prijedlog Agencije donijeti mjere kojima će se osigurati nastavak i dovršenje studija studentima tog visokog učilišta, odnosno studija.

Praćenje rada visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta

Članak 26.

(1) Visoko učilište, odnosno znanstveni institut kojem je izdano pismo očekivanja obvezno je najkasnije u roku tri mjeseca od izdavanja pisma očekivanja donijeti akcijski plan kojim određuje aktivnosti, rokove i pokazatelje nužne za poduzimanje mjera određenih u pismu očekivanja.

(2) O osnovanosti predloženih aktivnosti, rokova i indikatora odlučuje Akreditacijski savjet najkasnije u roku 30 dana.

(3) Ako visoko učilište, odnosno znanstveni institut ne provodi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka sukladno utvrđenim rokovima te iskazanim pokazateljima, Akreditacijski savjet obrazloženim prijedlogom predlaže Agenciji ukinuti dopusnicu za rad visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu i/ili ukinuti dopusnicu za izvođenje studija.

(4) Agencija o ukidanju dopusnice za rad visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu te o ukidanju izvođenja studija odlučuje rješenjem.

(5) Protiv rješenja iz stavka 4. ovog članka nije dopuštena žalba ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Glava IV

Izvanredno vrednovanje

Članak 27.

(1) Izvanrednim vrednovanjem vrednuje se jedno ili više područja djelatnosti visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.

(2) Agencija provodi izvanredno vrednovanje po službenoj dužnosti na temelju odluke ravnatelja Agencije, odluke Akreditacijskog savjeta ili na zahtjev visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta. Pri donošenju odluke o pokretanju postupka izvanrednog vrednovanja ravnatelj Agencije u obzir uzima predstavke ili druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa.

(3) Postupak izvanrednog vrednovanja provodi se u skladu s člancima 22. do 26. ovoga Zakona.

Glava V

Tematsko vrednovanje

Članak 28.

(1) Tematskim vrednovanjem vrednovanju se istovrsni subjekti vrednovanja ili područja djelatnosti jednog ili više istovrsnih subjekata vrednovanja.

(2) Agencija provodi tematsko vrednovanje po službenoj dužnosti na temelju odluke Akreditacijskog savjeta Agencije ili na obrazloženi prijedlog ministra.

(3) Agencija je obvezna obavijestiti visoko učilište, odnosno znanstveni institut o tematskom vrednovanju najkasnije 30 dana prije posjete stručnog povjerenstva.

(4) Postupak tematskog vrednovanja pokreće se poduzimanjem prve radnje Agencije u svrhu provedbe tematskog vrednovanja te može trajati najdulje jednu godinu od dana pokretanja postupka. Postupak tematskog vrednovanja provodi se u skladu s člankom 17. stavci 1. i 2. ovoga Zakona.

(5) Akreditacijski savjet na temelju izvješća stručnog povjerenstva donosi obrazloženo mišljenje koje sadrži ocjenu kvalitete tematskog vrednovanja po svakom pojedinom vrednovanom visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu.

(6) Obrazloženo mišljenje Agencija dostavlja visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu i Ministarstvu.

(7) Na temelju obrazloženoga mišljenja Agencija može pokrenuti postupak izvanrednog vrednovanja.

ČETVRTI DIO

AGENCIJA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE

Agencija za znanost i visoko obrazovanje

Članak 29.

(1) Agencija za znanost i visoko obrazovanje je pravna osoba s javnim ovlastima upisana u sudski registar.

(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska. Osnivačka prava nad Agencijom u ime Republike Hrvatske obavlja Ministarstvo.

(3) Sjedište Agencije je u Zagrebu.

(4) Agencija se akreditira i periodično vrednuje od Europskog udruženja za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education (ENQA)).

Djelokrug Agencije

Članak 30.

(1) Agencija samostalno i neovisno obavlja poslove iz djelokruga utvrđenog ovim Zakonom i drugim propisima, poštujući europske standarde i smjernice te međunarodnu praksu na području osiguravanja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.

(2) Agencija obavlja sljedeće poslove:

1. provodi postupke vanjskog vrednovanja utvrđene ovim Zakonom

2. provodi vrednovanje provedbe programskih ugovora

3. provodi postupak priznavanja i vrednovanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija

4. potiče razvoj znanstvenih vještina, znanja i istraživanja o sustavu kvalitete visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti u Republici Hrvatskoj te provodi edukacije članova stručnih tijela u postupcima vanjskog vrednovanja

5. prikuplja i obrađuje podatke o sustavu visokog obrazovanja, znanstvenoj i umjetničkoj djelatnosti

6. pruža informacije o uvjetima upisa na visoka učilišta u Republici Hrvatskoj i objedinjuje podatke o ispunjavanju uvjeta za upis pristupnika na visoka učilišta

7. obavlja poslove povezivanja i uključivanja u međunarodna udruženja i mreže koje se bave osiguravanjem kvalitete u sustavu visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti

8. provodi postupke vrednovanja visokih učilišta i znanstvenih instituta u inozemstvu

9. obavlja poslove u skladu s drugim propisima.

(3) U obavljanju svoje djelatnosti Agencija poslove iz stavka 2. točke 1. do 3 te točke 5. obavlja kao javnu ovlast te donosi pravilnike, odluke i standarde za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

(4) Agencija prikuplja i obrađuje podatke o stanju i učinkovitosti sustava visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti nužne za utvrđivanje standarda i kriterija za vrednovanje i donošenje ocjena u postupcima vrednovanja te za donošenje strateških odluka za razvoj visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti . Prikupljene podatke, analize i statistike Agencija dostavlja Ministarstvu te s Ministarstvom usklađuje evidencije koje ono vodi na temelju zakona. Agencija općim aktom uređuje postupak prikupljanja i obrade ovih podataka, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka te tajnost podataka.

Ustroj i financiranje Agencije

Članak 31.

(1) Unutarnje ustrojstvo i poslovanje Agencija utvrđuje se statutom.

(2) Rad Agencije financira se sredstvima državnog proračuna. Agencija može stjecati sredstva i iz drugih izvora u skladu sa zakonom.

Tijela Agencije

Članak 32.

(1) Tijela Agencije su Upravno vijeće, ravnatelj Agencije, Akreditacijski savjet i Povjerenstvo za prigovore.

(2) Agencija može ustrojiti i druga stručna i savjetodavna tijela, čiji sastav, način osnivanja i djelokrug se uređuju Statutom Agencije.

Upravno vijeće Agencije

Članak 33.

(1) Agencijom upravlja Upravno vijeće.

(2) Upravno vijeće sastoji se od predsjednika i osam članova.

(3) Predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenuje i razrješuje Vlada Republike Hrvatske. Vlada Republike Hrvatske imenuje jednog člana na prijedlog Nacionalnoga vijeća, tri člana na prijedlog Rektorskoga zbora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Rektorski zbor) te dva člana na prijedlog Zbora veleučilišta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zbor veleučilišta) te dva člana na prijedlog Ministarstva. Devetog člana Upravnog vijeća kao predstavnika radnika Agencije imenuje Agencija na prijedlog zaposlenika Agencije. Postupak predlaganja članova Upravnoga vijeća uređuje se Statutom Agencije.

(4) Mandat predsjednika i članova Upravnoga vijeća traje četiri godine.

(5) Predsjednik ili član Upravnoga vijeća može biti razriješen prije vremena na koje je imenovan, ako:

1. zatraži razrješenje

2. ne obavlja dužnost

3. izgubi sposobnost obavljanja dužnosti

4. svojim postupcima naruši ugled dužnosti koju obavlja.

(6) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika i/ili člana Upravnoga vijeća, prije isteka vremena na koje je imenovan, Agencija obavještava Vladu Republike Hrvatske.

Poslovi Upravnog vijeća

Članak 34.

(1) Upravno vijeće:

1. na prijedlog ravnatelja i uz prethodnu suglasnost Ministarstva donosi Statut Agencije

2. imenuje i razrješava ravnatelja Agencije

3. na prijedlog ravnatelja Agencije imenuje i razrješava zamjenika i pomoćnike ravnatelja Agencije

4. imenuje i razrješava članove Akreditacijskog savjeta,

5. donosi Poslovnik o radu akreditacijskog savjeta, Poslovnik o radu Povjerenstva za prigovor  e druge opće akte

6. donosi godišnji program rada Agencije

7. nadzire provođenje godišnjeg programa rada Agencije

8. usvaja godišnji financijski plan  Agencije

9. usvaja završno financijsko izvješće Agencije

10. određuje usluge koje Agencija obavlja uz naknadu te naknadu za pruženu uslugu

11. donosi godišnji program rada Akreditacijskog savjeta

12. usvaja godišnje izvješće o radu Akreditacijskog savjeta

13. usvaja godišnje izvješće o radu Agencije

14. obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i Statutom Agencije.

(2) Upravno vijeće odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova.

(3) Način rada Upravnoga vijeća pobliže se uređuje Statutom Agencije i poslovnikom o radu Upravnoga vijeća.

Ravnatelj Agencije

Članak 35.

(1) Ravnatelj Agencije je voditelj Agencije.

(2) Ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće.

(3) Ravnatelj se imenuje u postupku pokrenutom javnim natječajem. Uvjeti za imenovanje te postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja uređuju se Statutom Agencije.

(4) Mandat ravnatelja traje četiri godine, a ista osoba može se jednom ponovo imenovati za ravnatelja Agencije.

Poslovi ravnatelja Agencije

Članak 36.

Ravnatelj Agencije:

1. organizira rad i poslovanje Agencije

2. predstavlja i zastupa Agenciju

3. predlaže Upravnom vijeću donošenje općih akata

4. samostalno poduzima pravne radnje u ime i za račun Agencije do vrijednosti utvrđene Statutom Agencije

5. predlaže Upravnom vijeću zamjenika i pomoćnike ravnatelja Agencije

6. predlaže Upravnom vijeću godišnji program rada Agencije

7. predlaže Upravnom vijeću godišnji financijski plan Agencije

8. podnosi Upravnom vijeću godišnje izvješće o radu Agencije

9. sudjeluje u radu Upravnoga vijeća bez prava odlučivanja

10. obavlja poslove u skladu sa zakonom i Statutom Agencije.

Akreditacijski savjet

Članak 37.

(1) Akreditacijski savjet sastoji se od jedanaest članova.

(2) Šest članova Akreditacijskog savjeta Upravno vijeće imenuje iz reda redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru, a dva člana iz reda znanstvenih savjetnika ili znanstvenih savjetnika u trajnom izboru u postupku pokrenutom javnim pozivom, na prijedlog Nacionalnog vijeća, Rektorskog zbora, visokih učilišta i znanstvenih instituta.

(3) Dva člana Akreditacijskog savjeta Upravno vijeće imenuje iz reda uglednih nastavnika izabranih na radno mjesto profesora stručnog studija ili profesora stručnog studija u trajnom izboru, na prijedlog Zbora Veleučilišta.

(4) Jednog člana Akreditacijskog savjeta Upravno vijeće imenuje iz reda uglednih gospodarstvenika, na prijedlog reprezentativnih udruga poslodavaca.

(5) Član Akreditacijskog savjeta ne može biti rektor, prorektor, dekan, prodekan, ravnatelj znanstvenog instituta, zamjenik ili pomoćnik ravnatelja znanstvenog instituta niti osnivač ili čelnik osnivača visokog učilišta ili znanstvenog instituta.

(6) Pri imenovanju članova Akreditacijskog savjeta u obzir se uzimaju znanja pojedinoga kandidata o međunarodnom, europskom i nacionalnom sustavu osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

(7) Mandat članovima Akreditacijskog savjeta traje četiri godine, a iste osobe mogu se jednom ponovo imenovati za člana Akreditacijskog savjeta.

(8) Članovi Akreditacijskog savjeta između sebe biraju predsjednika Akreditacijskog savjeta.

Poslovi Akreditacijskog savjeta

Članak 38.

(1) Akreditacijski savjet:

1. donosi kriterije i indikatore za ocjenu kvalitete u postupcima vanjskog vrednovanja

2. donosi godišnji plan provedbe reakreditacije visokih učilišta i znanstvenih instituta

3. imenuje članove stručnih povjerenstava u postupcima vanjskog vrednovanja

4. odlučuje o izuzeću člana stručnog povjerenstva u postupcima vanjskog vrednovanja

5. donosi obrazloženi prijedlog i obrazloženo mišljenje u postupcima vrednovanja

6. predlaže Upravnom vijeću godišnji program rada Akreditacijskog savjeta

7. podnosi Upravnom vijeću godišnje izvješće o radu Akreditacijskog savjeta

8. uređuje sastav i način rada radnih tijela Akreditacijskog savjeta

9. odlučuje o stručnim pitanjima na zahtjev Upravnog vijeća i ravnatelja Agencije.

(2) U radu Akreditacijskog savjeta bez prava odlučivanja sudjeluje ravnatelj Agencije.

(3) Akreditacijski savjet donosi odluke na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik Akreditacijskog savjeta. Akreditacijski savjet donosi odluke većinom glasova svih članova. Način rada te izbor predsjednika Akreditacijskog savjeta uređuje se poslovnikom o radu kojeg donosi Akreditacijski savjet.

Povjerenstvo za prigovore

Članak 39.

(1) Povjerenstvo za prigovore sastoji se od pet članova.

(2) Članove Povjerenstva za prigovore imenuje Nacionalno vijeće iz reda redovitih profesora ili redovitih profesora u trajnom izboru. Najmanje dva člana Povjerenstva za prigovore trebaju biti pravne struke.

(3) Član povjerenstva za prigovore ne može biti rektor, prorektor, dekan, prodekan, ravnatelj znanstvenog instituta, zamjenik ili pomoćnik ravnatelja znanstvenog instituta niti osnivač ili čelnik osnivača visokog učilišta ili znanstvenog instituta.

(4) Pri imenovanju članova Povjerenstva za prigovore u obzir se uzimaju znanja pojedinoga kandidata o međunarodnom, europskom i nacionalnom sustavu osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.

(5) Mandat članovima Povjerenstva za prigovore traje četiri godine, a iste osobe mogu se jednom ponovno imenovati za članove Povjerenstva.

(6) Članovi Povjerenstva za prigovore između sebe biraju predsjednika Povjerenstva za prigovore.

(7) Povjerenstvo za prigovore donosi odluke na sjednicama. Sjednicu saziva i njome predsjeda predsjednik Povjerenstva za prigovore. Povjerenstvo za prigovore donosi odluke većinom glasova svih članova. Način rada Povjerenstva za prigovore uređuje se poslovnikom o radu kojeg donosi Povjerenstvo za prigovore.

Nacionalni ENIC/NARIC ured

Članak 40.

(1) U Agenciji se ustrojava Nacionalni ENIC/NARIC ured.

(2) Nacionalni ENIC/NARIC ured je izvještajni centar o akademskoj pokretljivosti, priznavanju i vrednovanju visokoškolskih kvalifikacija.

(3) Ustrojstvo i djelokrug Nacionalnog ENIC/NARIC ureda uređuje se Statutom Agencije.

Središnji prijavni ured

Članak 41.

(1) U Agenciji se ustrojava Središnji prijavni ured.

(2)  Središnji prijavni ured:

1. objedinjuje podatke o ispunjavanju uvjeta za upis pristupnika na visoka učilišta

2. izrađuje rang-listu bodovanih postignutih rezultata školovanja na temelju kojih visoka učilišta upisuju studente na studijske programe

3. pruža informacije o uvjetima upisa na visoka učilišta

4. zaprima zahtjeve za vrednovanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu pristupanja tržištu rada, odnosno za priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu nastavka obrazovanja.

(3) Radi usklađivanja podataka o uspjehu učenika na državnoj maturi Središnji prijavni ured surađuje s Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja i visokim učilištima u Republici Hrvatskoj.

(4) U radu Središnjega prijavnog ureda mogu sudjelovati predstavnici sveučilišta i predstavnik Zbora veleučilišta.

(5) Ustrojstvo i djelokrug Središnjega prijavnog ureda uređuje se Statutom Agencije.

PETI DIO

Nadzor

Članak 42.

(1) Agencija dostavlja Ministarstvu godišnje izvješće o radu Agencije.

(2) Nadzor nad zakonitošću rada Agencije provodi Ministarstvo.

(3) Ministarstvo nadzire primjenu odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju   ovoga Zakona.

ŠESTI DIO

Prijelazne i završne odredbe

Članak 43.

Visoko učilište i znanstveni institut obvezan je ustrojiti sustav unutarnjeg osiguravanja   i unaprjeđivanja kvalitete sukladno članku 3. do 5. ovoga Zakona najkasnije u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.  

Članak 44.

(1) Agencija je obvezna uskladiti unutarnji ustroj i poslovanje s ovim Zakonom u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Agencija je obvezna uskladiti Statut i druge opće akte s ovim Zakonom u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Upravno vijeće Agencije imenovat će Akreditacijski savjet u skladu s člankom 37. ovoga Zakona te Povjerenstvo za Prigovore u skladu s člankom 39. ovoga Zakona, u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Upravno vijeće i ravnatelj Agencije nastavljaju s radom do isteka mandata na koje su imenovani.

(5) Akreditacijski savjet i Povjerenstvo za prigovore nastavljaju s radom do imenovanja Akreditacijskog savjeta i Povjerenstva za prigovora u skladu s ovim Zakonom. Član Akreditacijskog savjeta i Povjerenstva za prigovore koji je do stupanja na snagu ovoga Zakona bio imenovan dva ili više puta ne može se ponovno imenovati za člana Akreditacijskog savjeta i Povjerenstva za prigovore.

Članak 45.

(1) Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana po Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 45/09) preoblikuje se u Agenciju koja je njezin pravni sljednik i ustrojava se prema odredbama ovog Zakona.

(2) Standarde vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz članka 8. ovoga Zakona Agencija je obvezna donijeti najkasnije u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(3) Poslovnik o radu Akreditacijskog savjeta iz članka 38. stavak 3. ovoga Zakona te poslovnik o radu Povjerenstva za prigovore iz članka 39. stavak 7. ovoga Zakona Agencija je obvezna donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Obrasce i upute za podnošenje zahtjeva za inicijalnu akreditaciju visokog učilišta iz članka 13. stavak 1. ovoga Zakona, inicijalnu akreditaciju znanstvenog instituta iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona i inicijalnu akreditaciju studija iz članka 15. stavak 1. ovoga Zakona te obrazac prijedloga studijskog programa iz članka 15. stavak 3. ovoga Zakona Agencija je obvezna propisati u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(5) Oblik i detaljniji sadržaj dopusnice za rad visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta te dopusnice za izvođenje studija iz članka 20. ovoga Zakona Agencija je obvezna propisati u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(6) Godišnji plan reakreditacije iz članka 21. stavak 2. ovoga Zakona na prijedlog Akreditacijskog savjeta  Agencija je obvezna donijeti za iduću godinu od godine u kojoj je imenovan Akreditaciji savjet u roku od 30 dana od dana zaprimanja prijedloga Akreditacijskog savjeta.

(7) Opći akt kojim se uređuje postupak prikupljanja i obrade ovih podataka o stanju i učinkovitosti sustava visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti nužnih za utvrđivanje standarda i kriterija za vrednovanje i donošenje ocjena u postupcima vrednovanja te za donošenje strateških odluka za razvoj visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti iz članka 30. stavak 4. ovoga Zakona, Agencija je obvezna propisati u roku šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 46.

Postupci vanjskog vrednovanja visokog učilišta, znanstvenog instituta, odnosno studijskog programa započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09) i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

Članak 47.

(1) Pravilnik o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta  (Narodne novine 24/2010) te Pravilnik o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice (Narodne novine 83/2010) doneseni na temelju Zakona iz stavka 1. ovoga članka primjenjivat će se nakon prestanka njegova važenja, sve do donošenja   Standarda vanjskog vrednovanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona te odluke o obliku i detaljnijem sadržaju dopusnice iz članka 20. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 48.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, br. 45/09).