NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA

USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1., a u svezi s odredbom članka 57. i 63. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

a. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj 85/08., 110/08., 34/11. 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20) temeljni je propis kojim se uređuju prava roditelja i njemu izjednačenih osoba koje se brinu o djetetu na vremenske i novčane potpore te uvjeti i način njihova ostvarivanja i financiranja. Zakon je stupio na snagu 9. srpnja 2008. i do sada je šest puta mijenjan i dopunjavan.

Svrha rodiljnih i roditeljskih potpora općenito, pa tako i roditeljskog dopusta je omogućavanje njege i brige o djetetu, podizanje djeteta, zaštita materinstva, ravnopravna podjela prava i obveza skrbi između oba roditelja i usklađenje obiteljskog i poslovnog života. Sukladno tome, priznavanje prava korisnicima na vremenske i novčane potpore zasniva se na zadovoljenju njihovih potreba kao roditelja, kao i potreba djeteta za stalnom i adekvatnom njegom i brigom. Osobito je važno omogućiti roditeljima primjereno vrijeme za brigu o djetetu i socijalnu sigurnost obitelji te osigurati vremensko razdoblje za dopust poslije rođenja djeteta, tijekom njegove najranije dobi.

Vlada je odredila pitanje demografske revitalizacije kao jedno od strateških pitanja budućnosti Hrvatske te snažno zagovara nastavak rada na preokretanju negativnih demografskih trendova i boljeg položaja obitelji jasno definiranom pronatalitetnom politikom.

Prepoznajući potrebe suvremene obitelji s djecom, od posebne je važnosti nastaviti proaktivno djelovati u smjeru stvaranja pozitivne, sveobuhvatne politike koja djeluje u korist obitelji kako bi se ublažio financijski teret obitelji te omogućilo bolje usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza.

Današnja uloga obitelji podložna je promjenama koje su posebno vidljive u kontekstu novog shvaćanja rada, u odnosima unutar same obitelji i obitelji prema društvu. Zaposleni roditelji se nalaze u situaciji gdje, s jedne strane, moraju odgovarati na sve veće profesionalne zahtjeve, dok s druge strane žele zasnovati, izgraditi i održati uspješnu obiteljsku zajednicu. Stoga je  ravnopravno i nediskriminatorno omogućavanje sudjelovanja oba roditelja na tržištu rada jasna odrednica koja ima posebnu važnost u dijelu roditeljske brige o obitelji. Ipak, razlike između spolova i dalje su prisutne u mnogim područjima te zadržavaju muškarce u njihovim tradicionalnim ulogama.

Za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta roditeljima treba biti osigurana socijalna sigurnost kroz odgovarajuću visinu naknade plaće ili novčane naknade, a osim izdašnosti naknada, važan je utjecaj samog trajanja dopusta i fleksibilne mogućnosti njegovog korištenja kako bi se omogućilo roditeljima primjereno vrijeme za brigu o djetetu poslije njegova rođenja te tijekom njegove najranije dobi. U proteklom razdoblju, unaprjeđeno je zakonodavstvo u ovom području, izmjenama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama iz 2017. i 2020. godine kojima je između ostalog, povećan maksimalni iznos naknade plaće za zaposlene i samozaposlene roditelje za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, kao i visine novčanih naknada u odnosu na pojedine skupine korisnika prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora.

Unatoč navedenom, i nadalje je potrebno nastaviti s provedbom aktivnosti koje će imati za ciljeve promoviranje aktivne uloge očeva u ranom razvoju djeteta te postizanje višeg stupnja rodne ravnopravnosti unutar obitelji. U Republici Hrvatskoj trenutačno ne postoje posebne odredbe o pravu na očinski dopust, a uvođenje takvog prava imat će pozitivan utjecaj na podjelu odgovornosti u pogledu skrbi između žena i muškaraca. Uključenost očeva u skrb o djeci doprinosi većem životnom zadovoljstvu, fizičkom i mentalnom zdravlju očeva koji skrbe o djeci te boljim kognitivnim sposobnostima i ponašanju djece.

Sukladno važećem Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama, zaposleni i samozaposleni roditelji ostvaruju pravo na rodiljni i roditeljski dopust, rad s polovicom punog radnog vremena, rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta, stanku za dojenje djeteta, dopust trudne radnice, radnice koja je rodila ili koja doji dijete, slobodan radni dan za prenatalni pregled, dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju te mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta.

Predloženim Zakonom usklađuje se nacionalno zakonodavstvo radi prenošenja Direktive 2019/1158 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (dalje u tekstu: Direktiva). Direktivom se nastoji osigurati provedba načela ravnopravnosti žena i muškaraca s obzirom na njihove mogućnosti na tržištu rada i postupanje prema njima na radnome mjestu; omogućiti roditeljima i osobama koji moraju skrbiti o drugima da bolje usklade poslovne i skrbničke obveze te ojačati minimalne standarde vezane uz roditeljski dopust i fleksibilne radne uvjete kao i uvesti minimalne standarde vezane uz očinski dopust.

Iako su odredbe Direktive jednim dijelom u skladu s nacionalnim uređenjem predmetne materije propisane važećim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, odredbe Direktive iziskuju normativne intervencije u pogledu pojedinih prava iz sustava roditeljskih potpora uz obvezu uvođenja novog prava na očinski dopust. U skladu sa ciljevima Direktive potrebno je osigurati daljnje pretpostavke kojima će se omogućiti fleksibilnost u korištenju postojećih i uvođenje novih prava, a sve u cilju većeg uključivanja roditelja u korištenje roditeljskog dopusta te ravnopravnije raspodjele skrbi o djeci u najranijoj dobi od strane oba roditelja, s naglaskom na jače uključivanje očeva na sudjelovanje u ranom odgoju djece.

Jedna od važnijih smjernica predloženog Zakona je uvođenje novog prava, (plaćenog) očinskog dopusta u trajanju od 10 dana za zaposlene i samozaposlene roditelje. Nadalje, svrha očinskog dopusta, novog instituta koji se uvodi u pravni sustav je omogućiti veću uključenost očeva u skrb o djeci i sudjelovanje u ranoj dobi djeteta. Intencija je i povećati broj očeva koji koriste roditeljski dopust, a u svrhu usklađivanja privatnog i poslovnog života, kako to propisuje Direktiva.

Istovremeno, kao odgovor na nepovoljnu demografsku situaciju potrebno je žurno poduzeti daljnje mjere usmjerene poticanju demografske obnove i demografskog razvoja Republike Hrvatske. U skladu s Programom Vlade Republike Hrvatske 2020.-2024. potrebno je nastaviti s provedbom mjera u cilju daljnjeg povećanja visine naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust. Navedeno je osobito važno kako ne bi došlo do znatnijeg pada životnog standarda za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta te imajući u vidu da su nedovoljno visoke razine naknade jedan od uzroka slabijeg odaziva korištenja roditeljskog dopusta majki i očeva.

Roditeljske naknade su izravni novčani transferi koji pridonose stvaranju povoljnijeg okruženja i financijskih uvjeta za obitelji s novorođenom djecom te mogu pozitivno utjecati na povećanje ukupne kvalitete života i standarda hrvatskih građana. Predloženim zakonskim promjenama kroz povećanje pripadajuće roditeljske naknade nastoji se pozitivno utjecati na održavanje i jačanje materijalnog standarda i kvalitete života obitelji te samim time i na lakše odlučivanje na roditeljstvo i proširenje obitelji.

Osnovna pitanja koja se uređuju ovim Zakonom

Predloženim zakonom predviđa se uvođenje očinskog dopusta kao novog prava u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora za zaposlene i samozaposlene roditelje u skladu s Direktivom u trajanju od 10 radnih dana za jedno dijete odnosno 15 radnih dana u slučaju rođenja blizanaca, trojki ili istovremenog rođenja više djece. Predložena je mogućnost korištenja prava na očinski dopust nakon rođenja djeteta u neprekidnom trajanju, a najkasnije do navršenih šest mjeseci života djeteta te se radi o pravu koji otac koristi neovisno o radnopravnom statusu majke. Za novo pravo, očinski dopust, predviđena je naknada plaće koja iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, što je u skladu s Direktivom koja u pogledu očinskog dopusta propisuje da se plaćom ili naknadom jamči dohodak koji je barem jednak onomu što bi radnik primao u slučaju prekida aktivnosti radnika zbog razloga povezanih sa njegovim zdravstvenim stanjem.

Nastavno na uvođenje novog prava potrebno je na istovjetan način propisati mogućnost korištenja prava na očinski dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca za slučaj smrti djeteta te se za vrijeme korištenja ovog prava predviđa naknada plaće u punom iznosu osnovice za naknadu plaće (100% osnovice za naknadu plaće).

Predloženim normativnim rješenjem definirat će se zakonske pretpostavke za povećanje maksimalnog iznosa naknade plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta za zaposlene i samozaposlene roditelje. Sukladno navedenom, predlaže se povećanje maksimalnog iznosa naknade plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta za zaposlene i samozaposlene roditelje sa sadašnjih 5.654,20 kuna (170% proračunske osnovice) na 7.500,13 kuna (225,5% proračunske osnovice).

Nadalje, u skladu s povećanjem iznosa naknade plaće naprijed navedenog prava, potrebno je na istovjetan način obuhvatiti i korištenje prava na roditeljski dopust za slučaj smrti djeteta zaposlene ili samozaposlene majke te se predlaže povećanje maksimalnog iznosa naknade plaće sa sadašnjih 5.654,20 kuna (170% proračunske osnovice) na 7.500,13 kuna (225,5% proračunske osnovice).

 Isto tako, potrebno je uskladiti visinu naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust zaposlenog ili samozaposlenog roditelja kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena te se predviđa povećanje naknade plaće sa sadašnjih 2.328,20 kuna (70% proračunske osnovice) na 3.658,60 kuna (110% proračunske osnovice). Navedeno obuhvaća korištenje roditeljskog dopusta kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena (za prvo i drugo rođeno dijete te za blizance, treće ili svako slijedeće dijete).

Ocjenjuje se da će predložena normativna rješenja kojim se predviđa povećanje materijalnih prava proizvesti značajan pozitivan socijalni učinak kroz poboljšanje statusa budućih korisnika koji će to pravo moći ostvariti (djeca, obitelji, zaposleni i samozaposleni korisnici prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama).

Predloženim zakonom jasnije se propisuje pravo zaposlenog ili samozaposlenog roditelja na roditeljski dopust koje pravo roditelj koristi nakon navršenih šest mjeseci života djeteta te se može koristiti do osme godine života djeteta. Zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam mjeseci (za prvo i drugo rođeno dijete) odnosno 30 mjeseci (za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete). Pravo na roditeljski dopust u pravilu koriste oba roditelja u trajanju od četiri ili 15 mjeseci s time da u skladu s odredbama Direktive svaki roditelj zadržava dva mjeseca roditeljskog dopusta koja ne može prenijeti na drugog roditelja. U slučaju da roditeljski dopust koristi samo jedan roditelj isti se kao i prema važećem Zakonu koristi u trajanju od šest mjeseci (za prvo i drugo rođeno dijete). U odnosu na korištenje prava za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete uvodi se promjena korištenja prava na način da se propisuje da u slučaju kada pravo koristi samo jedan roditelj isti se koristi u trajanju od u trajanju od 28 mjeseci (umjesto dosadašnjih 30 mjeseci prema važećem Zakonu), a uvažavajući mogućnost i pravo drugog roditelja da koristi dva mjeseca svog neprenosivog roditeljskog dopusta.

U cilju omogućavanja povoljnijih uvjeta korištenja prava na roditeljski dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca uvodi se mogućnost da zaposleni ili samozaposleni otac može koristiti pravo na roditeljski dopust i u slučaju da majka djeteta nije zaposlena ili samozaposlena osoba pod uvjetom da nije koristila odnosno nije ispunjavala propisane uvjete za korištenje prava na druge potpore (rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada, rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu).

Propisuju se i uvjeti korištenja prava na roditeljski dopust u slučajevima u kojima dijete roditeljima nije isto po redu rođenja, na način da svaki roditelj može koristiti roditeljski dopust u polovici njegovog propisanog trajanja prema redu rođenja djeteta.

Radi veće fleksibilnosti korištenja prava na roditeljski dopust te prilagođavanja istog prema vlastitim osobnim i obiteljskim potrebama uvodi se novina u načinu korištenja prava na način da se roditeljima daje mogućnost da svoja prava mogu koristiti ne samo pojedinačno, već i istodobno ili naizmjenično, sukladno međusobnom dogovoru.

S obzirom na potrebu preciznijeg uređenja i razrađivanja prekršajnih odredbi propisuju se prekršajne odredbe za korisnike, pravne osobe i odgovorne osobe koje propuste postupiti sukladno zakonskim odredbama u odnosu na pojedina prava propisana Zakonom. U skladu s odredbama Direktive potrebno je poduzeti sve potrebne mjere radi osiguravanja provedbe odredbi koja se odnose na prava obuhvaćena područjem njezine primjene. Istovremeno, u svrhu osiguravanja učinkovitog nadzora nad provedbom Zakona, propisuje se nadležnost Državnog inspektorata u obavljanju inspekcijskog nadzora, odnosno inspektora i državnih službenika nadležnih tijela državne uprave, u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.

Uz navedeno, uslijed izmjene ili uvođenja pojedinih zakonskih odredbi potrebno je usklađivanje s drugim zakonima koji utječu na pojmove i sadržaj propisan Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, a u cilju pravilne i dosljedne primjene predloženih zakonskih rješenja.

Predloženim zakonom očekuje se pozitivan učinak u odnosu na ukupna pronatalitetna kretanja s obzirom da da njime uređuju pitanja vezana za ostvarivanje prava na roditeljski dopust i viši iznos naknade plaće tijekom korištenja roditeljskog dopusta za zaposlene i samozaposlene korisnike te uvodi novo pravo na (plaćeni) očinski dopust.  

OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Financijska sredstva potrebna za provedbu ovoga Zakona iznose 272.646.200 kn godišnje. U 2022. godini dodatna sredstava potrebna za provedbu predmetnog Zakona od očekivanog stupanja na snagu iznose 15.833.333 kn, a osigurat će se preraspodjelom unutar Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2022. godinu. U 2023. i 2024. godini dodatna sredstava potrebna za provedbu predmetnog Zakona iznose 47.500.000 kn godišnje, a osigurat će se u okviru limita ukupnih rashoda Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade koji Vlada Republike Hrvatske utvrđuje Odlukom o proračunskom okviru za razdoblje 2023.- 2025.

RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM  POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku sukladno članku 204. stavku 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.) zbog drugih osobito opravdanih razloga. Naime, rok za prenošenje Direktive u nacionalno zakonodavstvo je 2. kolovoza 2022. godine što je propisano člankom 20. stavkom 1. Direktive, a da bi se osiguralo usklađenje zakonodavstva Republike Hrvatske s odredbama Direktive, predlaže se usvajanje ovoga Zakona u hitnoj proceduri.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA

Članak 1.

U Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj: 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20) članak 1.a mijenja se i glasi:

„Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, 28. 11. 1992.)

2. Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (SL L 180, 15. 7. 2010.)

3. Direktiva 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU.“.

Članak 2.

U članku 2. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Potpore iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje majka i otac djeteta i druge osobe koje temeljem odluke nadležnog tijela ostvaruju roditeljsku skrb, posvojitelj djeteta, skrbnik, udomitelj ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na svakodnevnu skrb, pod uvjetima i na način utvrđen ovim Zakonom.“.

Članak 3.

U članku 6. stavku 1. iza točke 12. dodaje se točka 13. koja glasi:

„13. „ukupni broj rođene djece“, obuhvaća mrtvorođenu i umrlu djecu, posvojenu djecu, maloljetnu djecu kojima je korisnik određen za skrbnika, maloljetnu djecu kojoj korisnik kao udomitelj pruža uslugu smještaja, kao i djecu koja su odlukom nadležnog tijela povjerena korisniku na svakodnevnu skrb“.

Članak 4.

U članku 7. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Korisnik prema odredbama ovoga Zakona i pod uvjetima iz ovoga Zakona je i skrbnik maloljetnog djeteta kojem je rješenjem nadležnog tijela to dijete povjereno na svakodnevnu skrb ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na svakodnevnu skrb, ili koja temeljem odluke nadležnog tijela ostvaruje roditeljsku skrb, prema svom radnopravnom statusu, pod uvjetom da ima status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu.“.

Članak 5.

Članak 9. mijenja se i glasi:

„(1) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točaka 1. i 2. i stavka 2. ovoga Zakona ima pravo na:

1. rodiljni dopust

2. očinski dopust

3. roditeljski dopust

4. rad s polovicom punoga radnog vremena

5. rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta

6. stanku za dojenje djeteta

7. dopust trudne radnice ili dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete

8. slobodan radni dan za prenatalni pregled

9. dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju

10. mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta.

(2) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona ima pravo na:

1. rodiljnu poštedu od rada

2. roditeljsku poštedu od rada.

(3) Korisnicima iz članka 7. stavka 1. točaka 1., 2., 3., 4. i 5. i stavka 2. ovoga Zakona za vrijeme korištenja propisanih prava, ovisno o njihovom radnopravnom statusu, pripada pravo na naknadu plaće ili novčanu naknadu prema odredbama ovoga Zakona.

(4) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona po rođenju djeteta ima pravo na novčanu pomoć radi rodiljne ili roditeljske brige o novorođenom djetetu prema odredbama ovoga Zakona.

(5) Korisnik iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona osnovom pravomoćnog rješenja o posvojenju ima pravo, prema svom radnopravnom statusu, na posvojiteljski dopust ili posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu te, za vrijeme korištenja jednog od tih prava, pravo na naknadu plaće ili novčanu naknadu ili novčanu pomoć prema odredbama ovoga Zakona.

(6) Korisnik iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, na temelju pravomoćnog rješenja o skrbništvu odnosno pravomoćne odluke nadležnog tijela kojom mu je dijete povjereno na svakodnevnu skrb, ili kojom ostvaruje roditeljsku skrb ostvaruje prava prema ovom Zakonu, sukladno svome radnopravnom statusu i pod uvjetom da ta prava roditelj djeteta nije iskoristio.

(7) Korisnik iz članka 7. stavka 5. ovoga Zakona, na temelju pravomoćnog rješenja nadležnog tijela, ostvaruje pravo na vremenske potpore iz ovoga Zakona sukladno svom radnopravnom statusu i pod uvjetom da ta prava roditelj djeteta nije iskoristio.

(8) Korisnik iz članka 7. stavka 5. ovoga Zakona ne ostvaruje pravo na novčane potpore prema ovom Zakonu.

(9) Korisnici iz članka 7. ovoga Zakona, osim novčanih potpora iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetima iz ovoga Zakona, imaju pravo i na jednokratnu novčanu potporu za novorođeno dijete.“

Članak 6.

Članak 11. mijenja se i glasi:

„Prava iz članka 9. ovoga Zakona ne mogu istodobno koristiti oba roditelja za isto dijete odnosno jedan roditelj ne može istodobno koristiti više prava iz članka 9. stavaka 1. do 8. ovoga Zakona za jedno ili više djece, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.“.

Članak 7.

Naslov iznad članka 12. mijenja se i glasi: „Rodiljni i očinski dopust“.

Članak 8.

Iza članka 12. dodaje se članak 12.a koji glasi:

„(1) Zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo, nakon rođenja djeteta, na očinski dopust u neprekidnom trajanju, ovisno o broju rođene djece:

-od deset radnih dana za jedno dijete

-od 15 radnih dana u slučaju rođenja blizanaca, trojki ili istovremenog rođenja više djece.

(2) Zaposleni ili samozaposleni otac pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti do navršenih šest mjeseci života djeteta pod uvjetom da u isto vrijeme i za isto dijete ne koristi jedno od prava propisanih ovim Zakonom.

(3) Zaposleni ili samozaposleni otac može koristiti pravo iz stavka 1. ovoga članka  neovisno o radnopravnom statusu majke.

(4) Pravo na očinski dopust je neprenosivo.“.

Članak 9.

Članak 13. mijenja se i glasi:

„(1) Zaposleni ili samozaposleni roditelj, od dana navršetka šest mjeseci života djeteta odnosno protekom vremena iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona, ima pravo na roditeljski dopust.

(2) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može koristiti roditeljski dopust do osme godine života djeteta na način i u trajanju propisanom člankom 14. ovoga Zakona.

(3) Pravo na roditeljski dopust je osobno pravo svake zaposlene i samozaposlene majke te zaposlenog i samozaposlenog oca pod uvjetom da je majka djeteta zaposlena ili samozaposlena osoba u trenutku rođenja djeteta.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo na roditeljski dopust u slučaju da majka djeteta nije zaposlena ili samozaposlena osoba pod uvjetom da nije koristila odnosno nije ispunjavala uvjete za korištenje prava na vremenske i novčane potpore utvrđene člancima 28. i 31. ovoga Zakona.

(5) Pravo na roditeljski dopust zaposleni ili samozaposleni roditelji stječu s danom navršenog šestog mjeseca života djeteta i koriste ga, u jednakom dijelu, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.“.

Članak 10.

Članak 14. mijenja se i glasi:

„(1) Zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam ili 30 mjeseci, ovisno o broju rođene djece i načinu njegova korištenja.

(2) Zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od:

- osam mjeseci, za prvo i drugo rođeno dijete

- 30 mjeseci, za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

(3) Ako dijete za koje zaposlenim ili samozaposlenim roditeljima pripada pravo na roditeljski dopust roditeljima nije isto po redu rođenja, svaki zaposleni ili samozaposleni roditelj koristi roditeljski dopust u polovici njegovog propisanog trajanja prema redu rođenja djeteta u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.  

(4) Pravo na roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka u pravilu koriste oba roditelja svaki u trajanju od četiri ili 15 mjeseci s time da svaki roditelj zadržava dva mjeseca roditeljskog dopusta koja ne može prenijeti na drugog roditelja, a mogu ga koristiti pojedinačno, istodobno ili naizmjenično, sukladno osobnom dogovoru.

(5) U slučaju prijenosa prenosivog dijela roditeljskog dopusta između roditelja, zahtjevu za priznavanjem prava na roditeljski dopust jednog roditelja obavezno se prilaže zajednička izjava o dogovorenom prijenosu dijela roditeljskog dopusta, vlastoručno potpisana od strane oba roditelja.

(6) Ako roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka sukladno dogovoru odnosno u slučaju da drugi roditelj nije stekao to pravo u skladu s člankom 13. stavkom 3. ovoga Zakona, koristi samo jedan roditelj, isti se koristi u trajanju od šest mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete, odnosno 28 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

(7) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može koristiti roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka u cijelosti ili u njegovim dijelovima.

(8) Za slučaj da zaposleni ili samozaposleni roditelj roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka koristi u dijelovima može ga koristiti najviše dva puta godišnje, svaki put u trajanju od najmanje 30 dana.“.

Članak 11.

Članak 17. mijenja se i glasi:

„(1) Ako zaposlena ili samozaposlena majka rodi mrtvo dijete prije nego što je započela koristiti rodiljni dopust, odnosno ako dijete umre prije nego što je protekao rodiljni ili roditeljski dopust, ima pravo na rodiljni dopust, odnosno ima pravo nastaviti koristiti pravo na rodiljni odnosno roditeljski dopust još tri mjeseca računajući od idućeg dana od dana rođenja mrtvog djeteta odnosno od dana smrti djeteta.

(2) Zaposleni ili samozaposleni otac koji u slučaju rođenja mrtvog djeteta nije započeo koristiti očinski dopust ili ako dijete umre prije nego što je protekao očinski dopust, ima pravo na očinski dopust odnosno ima pravo nastaviti koristiti pravo na očinski dopust u preostalom trajanju.“.

Članak 12.

Članak 24. mijenja se i glasi:

„(1) Za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. stavaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

(2) Za vrijeme korištenja prava na očinski dopust iz članka 12.a. ovoga Zakona naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

(3) Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona naknada plaće za prvih šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj ili prvih osam mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, iznosi 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice mjesečno.

(4) Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena iz članka 15. stavka 4. ovoga Zakona naknada plaće iznosi 110% proračunske osnovice mjesečno.

(5) Za vrijeme korištenja prava iz članka 16. ovoga Zakona novčana naknada iznosi 70% proračunske osnovice mjesečno.

(6) Za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. ovoga Zakona naknada plaće za puno radno vrijeme iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice mjesečno.

(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka u slučaju mrtvorođenog djeteta ili ako dijete umre za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust ili očinski dopust, zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće, koja za puno radno vrijeme iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(8) Zaposleni ili samozaposleni roditelj koji na dan koji prethodi danu započinjanja prava ne ispunjava uvjet prethodnog osiguranja u trajanju od najmanje devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine, za vrijeme korištenja prava prema ovom Zakonu ima pravo na novčanu naknadu u iznosu 70% proračunske osnovice.

(9) Zaposlenom ili samozaposlenom roditelju naknada plaće odnosno novčana naknada utvrđena ovim člankom ne može iznositi manje od 70% proračunske osnovice, neovisno radi li u punom ili nepunom radnom vremenu.

(10) Zaposleni roditelj, korisnik prava iz članka 7. stavka 2. podstavaka 3, 4. i 5. ovoga Zakona, za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. ovoga Zakona ili prava na roditeljski dopust iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka 15. ovoga Zakona ili za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. ovoga Zakona ima pravo na novčanu naknadu u iznosu od 70% proračunske osnovice.

(11) Pravo na novčanu naknadu u iznosu od 70% proračunske osnovice mjesečno ima zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za blizance, treće i svako sljedeće dijete iz članka 14. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona nakon isteka šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj odnosno osam mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, kao i za vrijeme dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. Zakona ako je smrt djeteta nastupila tijekom korištenja toga prava.“.

Članak 13.

Članak 24.b mijenja se i glasi:

„Naknada plaće odnosno novčana naknada iz članaka 24. i 24.a. ovoga Zakona isplaćuje se na teret sredstava državnog proračuna, osim naknade plaće za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust odnosno dopust za slučaj smrti djeteta iz članka 24. stavaka 1. i 7. ovoga Zakona koja se isplaćuje na teret Zavoda.“.

Članak 14.

Članak 25. mijenja se i glasi:

„Za vrijeme korištenja prava iz članka 12., 12.a, 14., 15., 16., 17., 19., 20., 23. i 24. ovoga Zakona, zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj ima prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja i pravo na plaćene doprinose prema propisima kojim se uređuju prava iz mirovinskog osiguranja i propisima kojima su uređeni obvezni doprinosi.“

Članak 15.

U članku 37. riječi: „stavcima 2. do 8.“ brišu se.

Članak 16.

U članku 45. stavku 5. riječi: „čuvanje i odgoj“ zamjenjuje se riječima: „svakodnevnu skrb“.

Članak 17.

Članak 47. mijenja se i glasi:

„(1) Zaposleni roditelj koji namjerava započeti korištenje prava prema ovom Zakonu, osim prava na rodiljni dopust, ili koji u tijeku korištenja prava prema ovom Zakonu namjerava mijenjati način korištenja prava, obvezan je najmanje 30 dana prije početka korištenja prava odnosno nastanka promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenoga pripadajućeg prava, pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri, ako ovaj Zakon ne određuje drugačije.

(2) Zaposleni ili samozaposleni otac koji namjerava koristiti pravo na očinski dopust iz članka 12.a. ovoga Zakona, obvezan je najmanje 15 dana prije dana očekivanog poroda ako pravo namjerava koristiti od dana rođenja djeteta odnosno najmanje 15 dana prije namjere korištenja toga prava, pisano obavijestiti poslodavca o toj namjeri.

(3) Na pisanu obavijest iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je obvezan u roku od osam dana od dana zaprimanja obavijesti izdati pisanu suglasnost o iskazanoj namjeri zaposlenog roditelja.

(4) Ako poslodavac ne postupi u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, Zavod će zaposlenom roditelju donijeti rješenje kojim mu priznaje pravo sa odgodom početka korištenja od 30 dana u odnosu na dan koji je zaposleni roditelj naznačio u obavijesti poslodavcu.

(5) Pri utvrđivanju rasporeda dnevnog, odnosno tjednog radnog vremena zaposlenog roditelja korisnika prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta iz članka 16. ovoga Zakona ili zaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju koji pravo iz članka 23. stavka 2. ovog Zakona koristi kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, poslodavac mora uzeti u obzir svrhu korištenja pripadajućeg prava u skladu s ovim Zakonom, osim ako to zbog organizacije rada nije moguće.“.

Članak 18.

Članak 48. mijenja se i glasi:

„Zaposleni roditelj, kojem se o pravu iz ovoga Zakona odlučuje iz razloga propisanog člankom 47. stavkom 1. ovoga Zakona, dužan je nadležnoj ustrojstvenoj jedinici Zavoda uz zahtjev za rješavanje o pripadajućem pravu priložiti i pisanu suglasnost poslodavca iz članka 47. stavka 3. ovoga Zakona.“

Članak 19.

Članak 54. mijenja se i glasi:

„Sredstva za financiranje prava i potpora utvrđenih ovim Zakonom osiguravaju se u državnom proračunu izuzev sredstva za prava iz članka 20., 20.a, 24. stavaka 1. i 7. i 26. ovoga Zakona.“

Članak 20.

Članak 58. mijenja se i glasi:

„(1) Poslodavac korisnika prava iz ovoga Zakona kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna ako:

1. priječi zaposlenoj trudnici ili zaposlenoj majci korištenje prava na obvezni dopust sukladno članku 12. stavcima 2. i 4.

2. priječi zaposlenoj trudnici ili zaposlenoj majci ili ocu korištenje prava na dodatni rodiljni dopust sukladno članku 12. stavku 5. ovoga Zakona

3. priječi zaposlenoj majci korištenje produljenog rodiljnog dopusta iz članka 12. stavka 6. ovoga Zakona

4. priječi zaposlenom ocu korištenje očinskog dopusta iz članka 12.a. ovoga Zakona

5. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na roditeljski dopust sukladno članku 13. ovoga Zakona

6. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. ovoga Zakona

7. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta iz članka 16. ovoga Zakona

8. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na dopust za slučaj smrti djeteta sukladno članku 17. ovoga Zakona

9. priječi radnici koja doji dijete korištenje prava na stanku za dojenje iz članka 19. ovoga Zakona

10. ne osigura ili na bilo koji drugi način priječi korištenje prava na dopust trudne radnice, dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete sukladno članku 20. stavcima 4. i 6. ovoga Zakona

11. priječi zaposlenoj trudnoj radnici korištenje prava na slobodan radni dan za prenatalni pregled sukladno članku 20.a. ovoga Zakona

12. priječi zaposlenom roditelju pravo na mirovanje radnog odnosa do treće godine djetetova života sukladno članku 22. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

13. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života iz članka 23. stavka 1.

14. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona

15. priječi zaposlenom posvojitelju korištenje prava na posvojiteljski dopust sukladno članku 35. i članka 36. stavku 1. i 2. ovoga Zakona

16. priječi zaposlenom posvojitelju korištenje prava na roditeljski dopust sukladno članku 36. stavku 3. ovoga Zakona te sva druga prava zaposlenog posvojitelja prema ovom Zakonu

17. uskratom podataka i činjenica ili na neki drugi način radniku, korisniku prava iz ovoga Zakona, onemogući korištenje prava prema ovom Zakonu,

18. Zavodu onemogući provjeru osobnih podataka, ostvarene plaće/dohotka, ispunjavanja pravnih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore za korisnike prava odnosno onemogući postupanje propisano člankom 46. ovoga Zakona.

(2) Odgovorna osoba poslodavca, za slučaj iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Odgovorna osoba nadležnoga tijela državne uprave ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove, odnosno drugoga nadležnog tijela ili pravne osobe, koja Zavodu uskrati dostavu ili stavljanje na raspolaganje podataka po zahtjevu iz članka 46. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna.

(4) Novčanom kaznom iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba Zavoda ako ne dostavi ili ne stavi na raspolaganje podatke iz elektroničkog očevidnika uvažavajući propise o zaštiti osobnih podataka iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Korisnik iz ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna ako u propisanom roku ne prijavi svaku promjenu koja utječe na gubitak ili promjenu osnova za korištenje bilo kojeg prava iz ovoga Zakona (članak 52. stavak 1.)“.

Članak 21.

Iza članka 58. dodaje se članak 58. a koji glasi:

„Članak 58.a

(1) Poslodavac korisnika prava iz ovoga Zakona kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 6.630,00 eura ako:

1. priječi zaposlenoj trudnici ili zaposlenoj majci korištenje prava na obvezni dopust sukladno članku 12. stavcima 2. i 4.

2. priječi zaposlenoj trudnici ili zaposlenoj majci ili ocu korištenje prava na dodatni rodiljni dopust sukladno članku 12. stavku 5. ovoga Zakona

3. priječi zaposlenoj majci korištenje produljenog rodiljnog dopusta iz članka 12. stavka 6. ovoga Zakona

4. priječi zaposlenom ocu korištenje očinskog dopusta iz članka 12.a. ovoga Zakona

5. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na roditeljski dopust sukladno članku 13. ovoga Zakona

6. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. ovoga Zakona

7. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta iz članka 16. ovoga Zakona

8. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na dopust za slučaj smrti djeteta sukladno članku 17. ovoga Zakona

9. priječi radnici koja doji dijete korištenje prava na stanku za dojenje iz članka 19. ovoga Zakona

10. ne osigura ili na bilo koji drugi način priječi korištenje prava na dopust trudne radnice, dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete sukladno članku 20. stavcima 4. i 6. ovoga Zakona

11. priječi zaposlenoj trudnoj radnici korištenje prava na slobodan radni dan za prenatalni pregled sukladno članku 20.a. ovoga Zakona

12. priječi zaposlenom roditelju pravo na mirovanje radnog odnosa do treće godine djetetova života sukladno članku 22. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

13. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života iz članka 23. stavka 1.

14. priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona

15. priječi zaposlenom posvojitelju korištenje prava na posvojiteljski dopust sukladno članku 35. i članka 36. stavku 1. i 2. ovoga Zakona

16. priječi zaposlenom posvojitelju korištenje prava na roditeljski dopust sukladno članku 36. stavku 3. ovoga Zakona te sva druga prava zaposlenog posvojitelja prema ovom Zakonu

17. uskratom podataka i činjenica ili na neki drugi način radniku, korisniku prava iz ovoga Zakona, onemogući korištenje prava prema ovom Zakonu,

18. Zavodu onemogući provjeru osobnih podataka, ostvarene plaće/dohotka, ispunjavanja pravnih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore za korisnike prava odnosno onemogući postupanje propisano člankom 46. ovoga Zakona.

(2) Odgovorna osoba poslodavca, za slučaj iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 1.320,00 eura.

(3) Odgovorna osoba nadležnoga tijela državne uprave ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove, odnosno drugoga nadležnog tijela ili pravne osobe, koja Zavodu uskrati dostavu ili stavljanje na raspolaganje podataka po zahtjevu iz članka 46. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 660,00 eura.

(4) Novčanom kaznom iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba Zavoda ako ne dostavi ili ne stavi na raspolaganje podatke iz elektroničkog očevidnika uvažavajući propise o zaštiti osobnih podataka iz članka 56. stavka 2. ovoga Zakona.

(5) Korisnik iz ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 1.320,00 eura ako u propisanom roku ne prijavi svaku promjenu koja utječe na gubitak ili promjenu osnova za korištenje bilo kojeg prava iz ovoga Zakona (članak 52. stavak 1.)“.

Članak 22.

Iza članka 58 a. dodaje se članak 58. b koji glasi:

(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i na temelju njega donesenih propisa koji uređuju korištenje prava iz ovoga Zakona, obavljaju inspektori rada Državnog inspektorata, u skladu s odredbama ovoga Zakona i državni službenici nadležnih tijela državne uprave, svaki u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima, osim odredaba koje se odnose na primjenu odredbe iz članka 58. stavka 1. točke 18., stavka 3. i 5., odnosno članka 58.a stavka 1. točke 18., stavka 3. i 5. ovoga Zakona.

(2) Ako Zavod utvrdi postojanje osnovane sumnje da je povredom propisa počinjen prekršaj iz članka 58. stavka 1., 3. i 5., odnosno članka 58.a stavaka 1., 3. i 5. ovoga Zakona ovlašten je podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka.“

Članak 23.

(1) U cijelom tekstu Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj: 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20) riječi: „ministarstvo nadležno za obitelj“ u određenom padežu zamjenjuju se riječima: „tijelo državne uprave nadležno za demografiju“ u odgovarajućem padežu.

(2) U cijelom tekstu Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine, broj: 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20) riječi: „ministar nadležan za obitelj“ u određenom padežu zamjenjuju se riječima: „čelnik tijela državne uprave nadležnog za demografiju“ u odgovarajućem padežu.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Čelnik tijela državne uprave nadležnog za demografiju će, uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Zavoda, u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti s odredbama ovoga Zakona Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja elektroničkog očevidnika o korisnicima  prava na rodiljne i roditeljske potpore („Narodne novine“, br. 18/09).

Članak 25.

(1) O zahtjevima za ostvarivanje prava na rodiljne i roditeljske potpore, koji nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, rješavat će se prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.).

(2) Osobe koje su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečene u korištenju prava na rodiljne i roditeljske potpore prema Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, broj 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17. i 37/20.) nastavljaju koristiti ostvarena prava u skladu s tim Zakonom do isteka prava.

(3) Korisnici koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečeni u korištenju prava na naknadu plaće u visini utvrđenoj člankom 24. stavcima 3., 4. i 6. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“, br. 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14.,  59/17. i 37/20.) od dana stupanja na snagu ovoga Zakona naknadu plaće ostvaruju u visini utvrđenoj ovim Zakonom.

(4) Zavod će korisnicima iz stavka 3. ovoga članka od dana stupanja na snagu ovoga Zakona po službenoj dužnosti obračunavati naknadu plaće u visini utvrđenoj ovim Zakonom.

Članak 26.

Tijelo državne uprave nadležno za demografiju će u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.

Članak 27.

Na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prestaje važiti članak 58. izmijenjen člankom 20. ovoga Zakona.

Članak 28.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. kolovoza 2022. osim članka 21. ovoga Zakona koja stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.  

S obzirom na stupanje na snagu Direktive 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU, bilo je nužno izmijeniti članak 1.a Zakona, na način da se obuhvati predmetna Direktiva.

Uz članak 2.  

Ovim člankom dodaje se da potpore prema ovom Zakonu ostvaruje i druga osoba koja temeljem odluke nadležnog tijela ostvaruje roditeljsku skrb te druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na svakodnevnu skrb radi usklađivanja s odredbama Direktive i propisima iz područja obiteljskopravnih odnosa.

Uz članak 3.  

Ovim člankom propisuje se pojam ukupnog broja rođene djece radi preciznosti predloženog zakonskog teksta u odnosu na ostvarivanje prava temeljem ovog Zakona, uključujući i prava na roditeljski dopust.

Uz članak 4.  

Ovim člankom propisuje se da je korisnik prema odredbama ovoga Zakona i pod uvjetima iz ovoga Zakona i skrbnik maloljetnog djeteta kojem je rješenjem nadležnog tijela to dijete povjereno na svakodnevnu skrb ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na svakodnevnu skrb, ili koja temeljem odluke nadležnog tijela ostvaruje roditeljsku skrb, prema svom radnopravnom statusu, pod uvjetom da ima status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu.“ Odredba se predlaže radi usklađivanja s odredbama Direktive i propisima iz područja obiteljskopravnih odnosa.

Uz članak 5.

Ovim člankom propisuju se prava korisnika te uvodi pravo zaposlenih i samozaposlenih roditelja na očinski dopust kao novo pravo u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora, uređuje pravo na naknadu plaće ili novčanu naknadu prema odredbama ovog Zakona i druga pitanja u skladu s Direktivom te se istovremeno odredba usklađuje s propisima iz područja obiteljskopravnih odnosa.

Uz članak 6.

Ovim člankom propisuje se da prava iz članka 9. stavaka 1. do 8. ovoga Zakona ne mogu istodobno koristiti oba roditelja za isto dijete odnosno da jedan roditelj ne može istovremeno koristiti više prava iz ovoga Zakona za jedno ili više djece, osim ako nije drukčije propisano.

Uz članak 7.

Ovim člankom uređuje se naslov iznad odredbi koje se odnose na uređivanje prava na rodiljni i očinski dopust, radi uvođenja novog prava na očinski dopust.

Uz članak 8.

Ovim člankom uvodi se očinski dopust kao novo pravo u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora. Uvođenje novog prava u skladu je s Direktivom koja u čl. 4. propisuje pravo na očinski dopust, u minimalnom trajanju od deset radnih dana. Ovim člankom propisano je da zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo na očinski dopust, ovisno o broju rođene djece i to u trajanju od deset radnih dana za jedno dijete odnosno 15 radnih dana u slučaju višestrukog poroda. Pravo je neprenosivo i otac ga koristi neovisno o radnopravnom statusu majke. Očinski dopust se može koristiti do navršenih šest mjeseci života djeteta, pod uvjetom da korisnik u isto vrijeme i za isto dijete ne koristi jedno od prava propisanih ovim Zakonom.

Uz članak 9.

Ovim člankom propisuje se opseg i način korištenja prava na roditeljski dopust zaposlenog i samozaposlenog roditelja te životna dob djeteta od 8 godina do koje se može iskoristiti pravo na roditeljski dopust. Ovo pravo koristi se nakon navršenih šest mjeseci života djeteta i roditelji ga koriste, u pravilu, u jednakom dijelu. Novina koja je propisana ovim člankom jest da zaposleni ili samozaposleni otac može koristiti pravo na roditeljski dopust i u slučaju da majka djeteta nije zaposlena ili samozaposlena osoba pod uvjetom da nije koristila odnosno nije ispunjavala uvjete za korištenje prava na vremenske i novčane potpore prema ovom Zakonu.

Uz članak 10.

Ovim člankom propisuje se trajanje roditeljskog dopusta za zaposlene i samozaposlene roditelje, ovisno o broju i redoslijedu rođenja djece. Propisuje se duljina trajanja roditeljskog dopusta od osam mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete odnosno 30 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete. Sukladno Direktivi propisano je neprenosivo razdoblje roditeljskog dopusta u trajanju od dva mjeseca. U odnosu na ranije zakonsko uređenje, novina koja se uvodi je propisivanje dva neprenosiva mjeseca za dopust za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete. Druga novina odnosi se na mogućnost korištenja roditeljskog dopusta od strane roditelja pojedinačno, istodobno ili naizmjenično sukladno dogovoru, a s ciljem veće fleksibilnosti u korištenju prava kao i olakšavanja usklađivanja obiteljskog i poslovnog života. Propisuje se mogućnost korištenja dopusta u cijelosti ili dijelovima, odnosno najviše dva puta godišnje u trajanju najmanje 30 dana. Novina koji je izrijekom propisana ovim člankom jest roditeljski dopust za dijete koje roditeljima nije isto po redu rođenja te je omogućeno da svaki zaposleni ili samozaposleni roditelj koristi roditeljski dopust u polovici njegovog propisanog trajanja prema redu rođenja djeteta za koje se predmetno pravo koristi.

Uz članak 11.

Ovim člankom propisuje se trajanje dopusta zaposlene ili samozaposlene majke za slučaj smrti djeteta koje se određuje u trajanju od tri mjeseca. Uz navedeno, kao novo pravo uvodi se  pravo zaposlenog ili samozaposlenog oca koji u slučaju rođenja mrtvog djeteta nije započeo koristiti očinski dopust ili ako dijete umre prije nego što je protekao očinski dopust, da koristi očinski dopust odnosno nastavi koristiti u preostalom trajanju.

Uz članak 12.

Ovim člankom propisuju se iznosi novčanih naknada za zaposlene i samozaposlene korisnike prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. Člankom se propisuje da naknada plaće za zaposlene ili samozaposlene roditelje tijekom korištenja prava na rodiljni dopust iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Za novo pravo, očinski dopust, naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, što je u skladu s Direktivom koja u pogledu očinskog dopusta propisuje da se plaćom ili naknadom jamči dohodak koji je barem jednak onomu što bi radnik primao u slučaju prekida aktivnosti radnika zbog razloga povezanih sa zdravstvenim stanjem radnika. Novina koja se propisuje ovim člankom jest podizanje gornje granice najvišeg iznosa naknade plaće koja se isplaćuje korisniku za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust na način da naknada plaće za zaposlene ili samozaposlene roditelje tijekom korištenja prava na roditeljski dopust iznosi 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, ali ne može iznositi više od 225,5% proračunske osnovice (gornja granica prema važećem Zakonu iznosila je 170% proračunske osnovice). S ciljem usklađivanja visine naknade plaće tijekom korištenja roditeljskog dopusta kao prava na rad s polovicom punog radnog vremena kao i poticanja na fleksibilnije oblike korištenja roditeljskog dopusta, podignuta je naknada plaće sa dosadašnjih 70% osnovice na 110% proračunske osnovice. Propisuje se i visina novčane naknade za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za blizance, treće i svako sljedeće dijete. Propisuje se i visina naknada za vrijeme određenih dopusta za slučaj smrti djeteta kao i drugih prava zaposlenog ili samozaposlenog roditelja. Nadalje, ovim člankom za ostvarivanje prava zaposlenih i samozaposlenih roditelja propisuje se i uvjet prethodnog trajanja osiguranja od najmanje devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine.

Uz članak 13.

Ovim člankom propisuje se izvor sredstava iz kojeg se osiguravaju sredstva za isplatu naknada zaposlenim i samozaposlenim korisnicima propisanih prava.

Uz članak 14.

Ovim člankom propisuje se pravo korisnika rodiljnog i roditeljskog dopusta na mirovinsko osiguranje sukladno propisima o mirovinskom osiguranju i propisima o obveznim doprinosima.

Uz članak 15.

Ovim člankom usklađuje se odredba članka 37. uslijed izmjena u odredbi članka 24. temeljem ovoga Zakona.

Uz članak 16.

Ovim člankom usklađuje se pojam koji se odnosi na povjeravanje djeteta na svakodnevnu skrb u predmetnoj odredbi, a nastavno na istovjetne izmjene sadržane u predloženim odredbama ovoga Zakona.

Uz članak 17.

Ovim člankom propisuje se postupak i način najave korištenja prava od strane zaposlenog roditelja koji namjerava započeti korištenje prava ili koji u tijeku korištenja namjerava mijenjati način korištenja prava. Propisuje se obveza zaposlenog roditelja da korištenje ili promjenu najavi pisanim putem 30 dana prije namjeravanog početka, a poslodavac je na pisanu najavu dužan u roku osam dana izdati pisanu suglasnost o iskazanoj namjeri. Ukoliko poslodavac ne postupi u skladu s tom odredbom, Zavod će zaposlenom roditelju donijeti rješenje o priznavanju prava s odgodom početka korištenja od 30 dana. Za najavu korištenja novog prava, očinskog dopusta, rok u kojem zaposleni ili samozaposleni otac mora pisano obavijestiti poslodavca je 15 dana prije dana očekivanog poroda ako pravo koristi od dana rođenja djeteta odnosno najmanje 15 dana prije namjere korištenja prava.

Novina koja se propisuje ovom odredbom jest i dužnost poslodavca da prilikom određivanja radnog vremena korisnika koji radi s polovicom punog radnog vremena temeljem odredbi ovog Zakona uzme u obzir svrhu korištenja prava, osim ako zbog organizacije rada to nije moguće.

Uz članak 18.

Ovim člankom propisuje se obveza korisnika o čijem se pravu odlučuje da dostavi pisanu suglasnost poslodavca.

Uz članak 19.

Ovim člankom propisuje se izvor financiranja prava ostvarenih primjenom odredbi ovog Zakona. Propisuje se da se sredstva osiguravaju u državnom proračunu, izuzev sredstava za naknadu plaće tijekom korištenja prava na rodiljni dopust i za dopust za slučaj smrti djeteta koja se isplaćuju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te za prava na slobodan radni dan za prenatalni pregled, prava na dopust trudne radnice, radnice koja je rodila ili koja doji dijete te za sva prava koja se ostvaruju u većem opsegu, a koja osigurava poslodavac.

Uz članak 20. i 21.

Ovim člankom propisuju se prekršajne kazne za korisnike prava iz ovoga Zakona, poslodavce korisnika prava, odgovorne osobe poslodavca, odgovorne osobe nadležnog središnjeg tijela državne uprave ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove odnosno drugoga nadležnog tijela ili pravne osobe. U skladu s odredbama Direktive potrebno je poduzeti sve potrebne mjere radi osiguravanja provedbe odredbi koja se odnose na prava obuhvaćena područjem njezine primjene odnosno prava na očinski dopust i roditeljski dopust. Uslijed navedenog, potrebno je na istovjetan način definirati prekršajne odredbe za slučaj kršenja drugih prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. Istovremeno se u skladu s aktivnostima vezanim uz prilagodbu za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prekršajne odredbe u kunama trebaju na odgovarajući način prenijeti u prekršajne odredbe u eurima što se propisuje odredbom članka 21. ovoga Zakona.

Uz članak 22.

Ovim člankom propisuje se nadležnost Državnog inspektorata u obavljanju inspekcijskog nadzora nad provedbom Zakona odnosno inspektora i državnih službenika nadležnih tijela državne uprave, u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.

Uz članak 23.

Ovim člankom odredba se usklađuje sa djelokrugom ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, na način da se umjesto ministarstva nadležnog za obitelj propisuje nadležnost tijela državne uprave nadležnog za demografiju te se isto odnosi na izmjene u cijelom tekstu Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama.

Uz članak 24.

Ovim člankom propisuje se obveza donošenja provedbenog propisa radi usklađivanja s ovim Zakonom.

Uz članak 25.

Ovom odredbom uređuje se pitanje ostvarivanja prava korisnika koji su zatečeni u korištenju prava na naknadu plaće u visini utvrđenoj važećim zakonom na način da se stupanjem na snagu novog Zakona naknada obračunava po službenoj dužnosti u visini utvrđenoj novim Zakonom, koja je za korisnika povoljnija. Na ovaj način postupa se u korist stranke kako bi se ostvario pozitivan učinak na kategorije korisnika zaposlenih i samozaposlenih roditelja radi daljnjeg poticanja korištenja roditeljskog dopusta od strane oba roditelja u skladu s ciljevima Direktive te kako ne bi došlo do pada životnog standarda obitelji za vrijeme korištenja ovog dopusta.

Uz članak 26.

Ovim člankom propisuje se obveza i rok za provođenje naknadne procjene učinaka ovoga Zakona.

Uz članak 27.

Ovim člankom potrebno je utvrditi da na dan uvođenja eura prestaje važiti članak kojim su propisane novčane kazne u kunama, a istovremeno se propisuje odgođeno stupanje na snagu (na dan uvođenja eura) odredbe kojim su propisane novčane kazne u euru.

Uz članak 28.

Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu ovoga zakona.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU I DOPUNJUJU

Članak 1. a

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

‒ Direktivom Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, 28. 11. 1992.),

‒ Direktivom Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 68, 18. 3. 2010.),

‒ Direktivom 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (SL L 180, 15. 7. 2010.).

Članak 2.

(1) Vremenske potpore prema ovom Zakonu su dopusti, poštede od rada i propisano vrijeme za brigu o djetetu.

(2) Novčane potpore prema ovom Zakonu su naknada plaće, novčana naknada, novčana pomoć i jednokratna novčana potpora za novorođeno dijete.

(3) Potpore iz stavka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje majka i otac djeteta, posvojitelj djeteta, skrbnik, udomitelj ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na čuvanje i odgoj.

Članak 3.

(1) Ministarstvo nadležno za obitelj nadzire provedbu ovoga Zakona.

(2) Za provedbu prava propisanih ovim Zakonom nadležan je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) ako za pojedina prava prema ovom Zakonu nije utvrđeno drugo nadležno tijelo.

Članak 6.

(1) Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju značenja:

1. »zapošljavanje« je rad fizičke osobe koji ona obavlja za plaću po osnovi ugovora o radu ili drugog akta zaključenim s poslodavcem kojim se uređuje radni odnos ili rad fizičke osobe koja je izabrana ili imenovana na stalnu dužnost u određenom tijelu državne vlasti, odnosno jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave ako za taj rad prima plaću ili rad fizičke osobe koja je član uprave trgovačkog društva ako po toj osnovi ostvaruje primitak (plaću) ili rad fizičke osobe koja je prema propisima o radu sklopila ugovor o volonterskom radu s poslodavcem, bez zasnivanja radnog odnosa nakon završenog obrazovanja radi stručnog osposobljavanja,

2. »samozapošljavanje« je rad fizičke osobe kojim ona samostalno obavlja gospodarsku djelatnost, odnosno profesionalnu djelatnost kao svoje jedino ili glavno zanimanje, s namjerom ostvarivanja, po osnovi te djelatnosti, primitka podložnog plaćanju poreza na dohodak ili prihoda podložnog plaćanju poreza na dobit, u skladu s poreznim propisima,

3. »drugi dohodak« je primitak fizičke osobe koji se utvrđuje u skladu s propisima o oporezivanju dohotka,

4. »staž osiguranja« je staž koji je fizička osoba ostvarila na temelju svog nesamostalnog ili samostalnog rada te na temelju naknade plaće nakon prestanka toga rada ostvarene prema propisima iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

5. »staž obveznoga zdravstvenog osiguranja« je vremensko razdoblje u kojem je fizička osoba imala utvrđen status zdravstveno osigurane osobe od strane Zavoda ako međudržavnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drugačije određeno,

6. »mjesec« je jedinična vremenska vrijednost od 30 kalendarskih dana koja služi za izračun trajanja prava propisanih ovim Zakonom,

7. »kućanstvo« je zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenih prihoda svih članova obitelji korisnika prava iz ovoga Zakona,

8. «puno radno vrijeme« u smislu ovoga Zakona je rad od 40 sati tjedno, ako posebnim propisom, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drugačije određeno,

9. »rad s polovicom punoga radnog vremena« u smislu ovoga Zakona je rad s polovicom radnog vremena iz točke 8. ovoga članka,

10. »trudna radnica« u smislu ovoga Zakona je zaposlena radnica koja o svom stanju trudnoće pisanim putem obavijesti svoga poslodavca, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano,

11. »radnica koja je rodila« u smislu ovoga Zakona je zaposlena radnica majka djeteta u dobi do navršene prve godine života djeteta, koja o tom svom stanju pisanim putem obavijesti svoga poslodavca najkasnije 30 dana prije povratka na rad,

12. »radnica koja doji dijete« u smislu ovoga Zakona je zaposlena radnica majka djeteta u dobi do navršene prve godine života djeteta koje doji, koja o tom svom stanju pisanim putem obavijesti svoga poslodavca najkasnije 30 dana prije povratka na rad.

(2) Pojmovi i izrazi koji se u ovom Zakonu koriste za osobe u muškom rodu uporabljeni su neutralno i odnose se na osobe muškog i ženskog spola.

Članak 7.

(1) Korisnik rodiljnih i roditeljskih potpora prema ovom Zakonu je djetetov roditelj koji:

1. na temelju zapošljavanja prema propisima o radu ima priznat status osiguranika iz obveznoga zdravstvenog i mirovinskog osiguranja (u daljnjem tekstu: zaposleni roditelj), što obuhvaća:

- osobe u radnom odnosu kod domaćeg ili stranog poslodavca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,

- osobe s prebivalištem ili odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj zaposlene u inozemstvu kod stranog poslodavca koje nemaju zdravstveno osiguranje stranog nositelja zdravstvenog osiguranja, odnosno koje nisu obvezno osigurane prema inozemnim propisima na način kako je to određeno međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju;

2. na temelju samozapošljavanja ima priznat status osiguranika iz obveznoga zdravstvenog i mirovinskog osiguranja (u daljnjem tekstu: samozaposleni roditelj), što obuhvaća:

- osobe koje na području Republike Hrvatske obavljaju gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti,

- osobe koje samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost te osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje, ako su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a nisu osigurane po osnovi rada,

- službenike vjerske zajednice, koja je upisana u evidenciju vjerskih zajednica koju vodi nadležno državno tijelo, ako nisu osigurani po osnovi rada;

3. ostvaruje drugi dohodak na koji su plaćeni doprinosi prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja te koji je s te osnove stekao status osiguranika iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: roditelj koji ostvaruje drugi dohodak);

4. je poljoprivrednik koji u Republici Hrvatskoj obavlja djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje ako je vlasnik, posjednik ili zakupac te ako je s te osnove stekao status osiguranika iz obveznoga zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, a nije obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobit i nije zdravstveno osiguran po osnovi rada;

5. prema propisima o zapošljavanju ima priznat status nezaposlene osobe ako ovim Zakonom nije drugačije propisano (u daljnjem tekstu: nezaposleni roditelj);

6. je korisnik mirovine, korisnik prava na profesionalnu rehabilitaciju ili korisnik prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema propisima o mirovinskom osiguranju Republike Hrvatske ili osoba koja se prema propisima iz socijalne skrbi ne smatra sposobnom za rad ili se prema drugim propisima smatra uzdržavanom osobom ili je polaznik redovitog školovanja ili sveučilišnog ili stručnog studija ili korisnik koji nema uvjete za ostvarenje statusa korisnika iz točke 1. do 5. ovoga stavka, a ima priznat status zdravstveno osigurane osobe iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: roditelj izvan sustava rada).

(2) Zaposlenim roditeljem u smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se i roditelj koji je:

- izabran ili imenovan na stalnu dužnost u tijelima državne vlasti ili u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako za taj rad prima plaću i ako po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja,

- član uprave trgovačkog društva, ako po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja,

- prema propisima o radu sklopio ugovor o stručnom osposobljavanju, bez zasnivanja radnog odnosa i koji, po toj osnovi, ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja,

- roditelj njegovatelj, koji po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te

- osoba koja pruža njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, te po toj osnovi ima priznat status osiguranika iz obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.

(3) Korisnik rodiljnih i roditeljskih potpora iz ovoga Zakona je i posvojitelj koji ima utvrđen status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, prema svom radnopravnom statusu, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(4) Korisnik prema odredbama ovoga Zakona i pod uvjetima iz ovoga Zakona je i skrbnik maloljetnog djeteta kojem je rješenjem nadležnog tijela to dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na čuvanje i odgoj, prema svom radnopravnom statusu, pod uvjetom da ima status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu.

(5) Korisnik prema odredbama ovoga Zakona i pod uvjetima iz ovoga Zakona je i udomitelj maloljetnog djeteta, prema svom radnopravnom statusu, pod uvjetom da ima status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu.

(6) Korisnik rodiljnih i roditeljskih potpora prema odredbama ovoga Zakona je i stranac s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koji ima priznat status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Članak 9.

(1) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točke 1. i 2. i stavka 2. ovoga Zakona ima pravo na:

1. rodiljni dopust,

2. roditeljski dopust,

3. rad s polovicom punoga radnog vremena,

4. rad s polovicom punog radnog vremena zbog pojačane njege djeteta,

5. stanku za dojenje djeteta,

6. dopust trudne radnice ili dopust radnice koja je rodila ili dopust radnice koja doji dijete,

7. Slobodan radni dan za prenatalni pregled,

8. dopust ili rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju,

9. mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta.

(2) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točke 3., 4. i 5. ovoga Zakona ima pravo na:

1. rodiljnu poštedu od rada,

2. roditeljsku poštedu od rada.

(3) Korisnicima iz članka 7. stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 5. i stavka 2. ovoga Zakona za vrijeme korištenja propisanih prava, ovisno o njihovom radnopravnom statusu, pripada pravo na naknadu plaće ili novčanu naknadu prema odredbama ovoga Zakona.

(4) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona po rođenju djeteta ima pravo na novčanu pomoć radi rodiljne ili roditeljske brige o djetetu prema odredbama ovoga Zakona.

(5) Korisnik iz članka 7. stavka 3. ovoga Zakona osnovom pravomoćnog rješenja o posvojenju po propisima o obiteljskim odnosima ima pravo, zavisno od njegova radnopravnog statusa, na posvojiteljski dopust ili posvojiteljsku poštedu od rada ili posvojiteljsku brigu o djetetu te, za vrijeme korištenja jednog od tih prava, pravo na naknadu plaće ili novčanu naknadu ili novčanu pomoć prema odredbama ovoga Zakona.

(6) Korisnik iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, na temelju pravomoćnog rješenja o skrbništvu, odnosno pravomoćne odluke nadležnog tijela kojom mu je dijete povjereno na čuvanje i odgoj, ostvaruje prava prema ovom Zakonu, sukladno svome radnopravnom statusu i pod uvjetom da odnosna prava roditelj nije iskoristio.

(7) Korisnik iz članka 7. stavka 5. ovoga Zakona, na temelju pravomoćnog rješenja nadležnog tijela, ostvaruje pravo na vremenske potpore iz ovoga Zakona, sukladno svom radnopravnom statusu i pod uvjetom da ta prava roditelj nije iskoristio.

(8) Korisnik iz članka 7. stavka 5. ovoga Zakona ne ostvaruje pravo na novčane potpore prema ovom Zakonu.

(9) Korisnici iz članka 7. ovoga Zakona, osim novčanih potpora iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetima iz ovoga Zakona, imaju pravo i na jednokratnu novčanu potporu za novorođeno dijete.

Članak 11.

Prava iz članka 9. ovoga Zakona ne mogu istodobno koristiti oba roditelja, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

1. Rodiljni dopust

Članak 12.

(1) Zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka za vrijeme trudnoće, poroda i njege novorođenog djeteta, ima pravo na rodiljni dopust u trajanju od 28 dana prije dana očekivanog poroda do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji se sastoji od obveznog i dodatnog rodiljnog dopusta.

(2) Zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno zaposlena ili samozaposlena majka pravo na obvezni rodiljni dopust koristi u neprekidnom trajanju od 98 dana, od kojih 28 dana prije dana očekivanog poroda te 70 dana nakon rođenja djeteta.

(3) Dan očekivanoga poroda utvrđuje izabrani doktor ginekolog iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, zaposlena ili samozaposlena trudnica, ovisno o stanju trudnoće i zdravstvenom stanju, može početi koristiti rodiljni dopust iz stavka 2. ovoga članka i 45 dana prije dana očekivanog poroda, što utvrđuje izabrani doktor ginekolog iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta iz stavka 2. ovoga članka zaposlena ili samozaposlena majka ima pravo na dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji može svojom pisanom izjavom prenijeti na oca djeteta, uz njegovu prethodnu suglasnost, u cijelosti ili u vremenski ograničenom trajanju.

(6) Ako je dijete prerano rođeno, obvezni rodiljni dopust iz stavka 2. ovoga članka ili dodatni rodiljni dopust iz stavka 5. ovoga članka produžuje se za onoliko dana za koliko je dijete prerano rođeno.

(7) Pod prerano rođenim djetetom u smislu stavka 6. ovoga članka smatra se dijete rođeno prije navršenog 37. tjedna, odnosno 259. dana trudnoće, u skladu s ocjenom nadležnog tijela Zavoda na temelju vještačenja na osnovi medicinske dokumentacije.

Članak 13.

(1) Zaposleni ili samozaposleni roditelj, nakon navršenih 6 mjeseci života djeteta ili nakon proteka vremena iz članka 15. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, ima pravo na roditeljski dopust.

(2) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može koristiti roditeljski dopust do osme godine života djeteta na način i u trajanju propisanom člankom 14. ovoga Zakona.

(3) Pravo na roditeljski dopust osobno je pravo oba zaposlena roditelja ili samozaposlena roditelja i koriste ga, u jednakom dijelu, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

Članak 14.

(1) Zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od 8 ili 30 mjeseci, ovisno o broju rođene djece i načinu njegova korištenja.

(2) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od:

- 8 mjeseci, za prvo i drugo rođeno dijete

- 30 mjeseci, za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

(3) Pravo na roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka u pravilu koriste oba roditelja iz stavka 1. ovoga članka svaki u trajanju od 4 ili 15 mjeseci.

(4) Ako roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka koristi samo jedan roditelj, sukladno dogovoru, isti se koristi u trajanju od 6 mjeseci za prvo i drugo rođeno dijete, odnosno 30 mjeseci za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete.

(5) Zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj može koristiti roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka u cijelosti ili u njegovim dijelovima.

(6) Za slučaj da zaposleni ili samozaposleni roditelj roditeljski dopust iz stavka 2. ovoga članka koristi u dijelovima može ga koristiti najviše dva puta godišnje, svaki put u trajanju od najmanje 30 dana.

(7) U broj rođene djece iz stavka 2. ovoga članka uračunavaju se i mrtvorođena i umrla djeca, posvojena djeca, maloljetna djeca kojima je korisnik određen za skrbnika, maloljetna djeca kojima je korisnik određen za udomitelja, kao i djeca koja su odlukom nadležnog tijela povjerena korisniku na čuvanje ili odgoj.

Članak 17.

Ako zaposlena ili samozaposlena majka rodi mrtvo dijete prije nego što je započela koristiti rodiljni dopust ili ako dijete umre prije nego što je protekao rodiljni ili roditeljski dopust, ima pravo na rodiljni dopust, odnosno ima pravo nastaviti koristiti pravo na rodiljni, odnosno roditeljski dopust još 3 mjeseca računajući od idućeg dana od dana smrti djeteta.

Članak 21.

Ministar nadležan za obitelj, uz mišljenje ministra nadležnog za rad, propisat će pravilnikom uvjete i postupak ostvarivanja prava trudne radnice, radnice koja je rodila i radnice koja doji dijete iz članka 19. i 20. ovoga Zakona.

Članak 23.

(1) Jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti), nakon isteka prava na rodiljni dopust sukladno članku 12. ili članku 15. stavku 1. i 2. ovoga Zakona ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust sukladno članku 14. ili članku 15. stavku 3. ovoga Zakona, na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu, ima pravo na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine djetetova života.

(2) Jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene 8. godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i

mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu.

(3) Zaposlenom ili samozaposlenom roditelju se sva neiskorištena prava na roditeljski dopust iz članka 14. ili članka 15. stavka 3. ovoga Zakona za odnosno dijete stavljaju u mirovanje s danom početka korištenja prava iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka.

(4) Za slučaj da je roditelj iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka svoje pravo na roditeljski dopust za odnosno dijete prenio na drugog roditelja, svako daljnje korištenje tog prenesenog prava stavlja se u mirovanje s danom koji prethodi početku korištenja prava iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka, bez obzira na okolnost koristi li drugi roditelj trenutačno to preneseno pravo u obliku roditeljskog dopusta ili rada u polovici punog radnog vremena ili je najavio namjeru korištenja tog prava.

(5) Prava iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka može koristiti samo jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja prema međusobnom dogovoru ili po odluci nadležnog suda.

(6) Pravo iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka ne može se koristiti za slučaj da jedan od roditelja djeteta, prema ovom Zakonu, već koristi to pravo za drugo dijete ili da jedan od roditelja djeteta, prema propisima iz socijalne skrbi, za to dijete ima priznat status roditelja njegovatelja, izuzev ako na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu, kojim je utvrđeno da roditelj koji koristi pravo za drugo dijete nije u mogućnosti pružati odgovarajuću njegu za dvoje ili više djece zbog težine njihova mentalnog ili tjelesnog oštećenja, odnosno teže psihičke bolesti.

(7) Zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja prava iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka ima pravo na novčanu naknadu prema ovom Zakonu.

(8) Ministar nadležan za obitelj, uz mišljenje ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom će propisati uvjete i postupak za stjecanje prava iz ovoga članka.

Članak 24.

(1) Za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punoga radnog vremena iz članka 15. stavka 1. i 2. ovoga Zakona zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

(2) Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona naknada plaće za prvih 6 mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj, ili prvih 8 mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, iznosi 100% osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 170% proračunske osnovice mjesečno.

(3) Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena iz članka 15. stavka 4. ovoga Zakona naknada iznosi 70% proračunske osnovice mjesečno.

(4) Za vrijeme korištenja prava iz članka 16. ovoga Zakona zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na novčanu naknadu u visini od 70% proračunske osnovice mjesečno za puno radno vrijeme.

(5) Zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće utvrđenu prema ovom Zakonu, koja za puno radno vrijeme iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 170% proračunske osnovice mjesečno.

(6) Iznimno od stavka 5. ovoga članka u slučaju mrtvorođenog djeteta ili ako dijete umre za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust, zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće, koja za puno radno vrijeme iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(7) Zaposleni ili samozaposleni roditelj koji ne ispunjava uvjet staža osiguranja u trajanju od najmanje devet mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine (prethodno osiguranje), za vrijeme korištenja prava prema ovom Zakonu ima pravo na novčanu naknadu koja iznosi 70% proračunske osnovice.

(8) Zaposlenom ili samozaposlenom roditelju naknada plaće, odnosno novčana naknada utvrđena ovim člankom, ne može iznositi manje od 70% proračunske osnovice, neovisno radi li u punom ili nepunom radnom vremenu.

(9) Zaposleni roditelj, korisnik prava iz članka 7. stavka 2. podstavka 3., 4. i 5. ovoga Zakona, za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust iz članka 12. ovoga Zakona ili prava na roditeljski dopust iz članka 14. stavka 2. ovoga Zakona ili prava na rad s polovicom punog radnog vremena iz članka 15. ovoga Zakona ili za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. ovoga Zakona ima pravo na novčanu naknadu u visini od 70% proračunske osnovice.

(10) Pravo na novčanu naknadu u visini od 70% proračunske osnovice mjesečno ima zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za blizance, treće i svako sljedeće dijete iz članka 14. stavka 2. podstavka 2. Zakona nakon isteka šest mjeseci ako to pravo koristi jedan roditelj, odnosno osam mjeseci ako to pravo koriste oba roditelja, kao i za vrijeme dopusta za slučaj smrti djeteta iz članka 17. Zakona ako je smrt djeteta nastupila tijekom korištenja tog prava.

Članak 24.a

(1) Zaposleni ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona za vrijeme korištenja prava na dopust za njegu djeteta do navršene 8. godine djetetova života ima pravo na novčanu naknadu za puno radno vrijeme u iznosu od 70% proračunske osnovice mjesečno.

(2) Zaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) koji pravo iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona koristi kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, sukladno članku 23. stavku 2. ovoga Zakona, ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini iznosa isplaćene plaće umanjene za obračunate i obustavljene doprinose za mirovinsko osiguranje, predujam poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sukladno posebnim propisima, a koju je ostvario radeći taj mjesec u polovici punog radnog vremena, a sve prema ovjerenoj ispravi poslodavca o isplaćenoj plaći.

(3) Samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju (djeteta s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti) koji pravo iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona koristi kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena, sukladno članku 23. stavku 2. ovoga Zakona, ima pravo na novčanu naknadu obračunatu u visini 50% od osnovice za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje važeće za osnovu po kojoj je roditelj prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje i za razdoblje na koje se naknada odnosi prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja odnosno 50% od izabrane više mjesečne osnovice za obračun doprinosa pod uvjetom da je početak primjene više osnovice najmanje šest mjeseci prije početka korištenja ovoga prava, prema podacima Porezne uprave.

(4) Poslodavac je dužan pri isplati plaće izdati ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći zaposlenom roditelju.

(5) Zaposleni roditelj iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona kojem poslodavac ne izda ovjerenu ispravu o isplaćenoj plaći do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, ima pravo na novčanu naknadu za taj mjesec u iznosu od 70% proračunske osnovice.

(6) Zavod će korisniku isplatiti razliku između pripadajućeg iznosa za isplatu iskazanu na ispravi poslodavca iz stavka 2. ovoga članka i isplaćenog iznosa iz stavka 5. ovoga članka u roku od 15 dana od dana dostave ovjerene isprave iz stavka 2. ovoga članka.

(7) Zaposlenom ili samozaposlenom roditelju naknada plaće odnosno novčana naknada utvrđena ovim člankom ne može iznositi manje od 70% proračunske osnovice.

(8) Ministar nadležan za obitelj, uz mišljenje ministra nadležnog za zdravstvo, pravilnikom iz članka 23. stavka 8. ovoga Zakona propisat će sadržaj i oblik isprave poslodavca iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 24.b

Naknade plaće iz članka 24. stavka 1. i 7. ovoga Zakona isplaćuju se na teret sredstava Zavoda, a naknada plaće, odnosno novčana naknada iz članka 24. stavka 2., 3., 4., 5., 6., 8., 9. i 10. te članka 24.a ovoga Zakona isplaćuje se na teret sredstava državnog proračuna.

Članak 25.

Za vrijeme korištenja prava iz članka 12., 14., 15., 16., 17., 19., 20. i 23. ovoga Zakona, zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj ima prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja i pravo na plaćene doprinose prema posebnim propisima.

Članak 37.

Korisnik iz članka 35. ovoga Zakona za vrijeme korištenja posvojiteljskog dopusta iz članka 36. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće u visini propisanoj člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona, a za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust ili drugih prava prema ovom Zakonu u visini propisanoj člankom 24. stavcima 2. do 8. ili člankom 24.a ovoga Zakona.

Članak 45.

(1) O pravima iz ovoga Zakona u prvom stupnju rješava nadležna ustrojbena jedinica Zavoda na čijem je području prebivalište ili stalni boravak podnositelja zahtjeva.

(2) O žalbi protiv prvostupanjskog rješenja Zavoda rješava Direkcija Zavoda.

(3) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) Protiv drugostupanjskog rješenja može se pokrenuti upravni spor.

(5) Rješenje o pravu iz ovoga Zakona obvezno se dostavlja poslodavcu ako je korisnik prava zaposleni roditelj, zaposleni posvojitelj, zaposleni udomitelj ili zaposleni skrbnik, odnosno fizička osoba kojoj je rješenjem nadležnog tijela dijete povjereno na čuvanje i odgoj.

(6) Rješenje o pravu nezaposlenog roditelja iz ovoga Zakona obvezno se dostavlja nadležnoj ustrojbenoj jedinici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u čijoj se evidenciji nezaposlenih osoba vodi korisnik prava.

Članak 47.

(1) Zaposleni roditelj, koji u tijeku korištenja prava iz ovoga Zakona namjerava mijenjati način korištenja tog prava, obvezan je najmanje 30 dana prije nastanka te promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenoga pripadajućeg prava, pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri.

(2) Na pisanu obavijest iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan izdati pisanu izjavu o zaprimljenoj obavijesti o iskazanoj namjeri zaposlenog roditelja, s mogućnošću neprihvaćanja te namjere za razdoblje od najviše 30 dana pod uvjetima utvrđenim propisima o radu.

Članak 48.

Zaposleni roditelj, kojem se o pravu iz ovoga Zakona odlučuje iz razloga propisanog člankom 47. stavkom 1. ovoga Zakona, dužan je nadležnoj ustrojbenoj jedinici Zavoda uz zahtjev za rješavanje o pripadajućem pravu priložiti i pisanu izjavu poslodavca iz članka 47. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 53.

(1) U svrhu provedbe ovoga Zakona ministar nadležan za obitelj osniva Povjerenstvo za praćenje provedbe ovoga Zakona koje se sastoji od 7 članova.

(2) Članove Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka imenuje ministar nadležan za obitelj i to dva predstavnika ministarstva nadležnog za obitelj, od kojih je jedan predsjedavajući Povjerenstva te po jednog predstavnika ministarstva nadležnog za rad, Zavoda, Hrvatske obrtničke komore, reprezentativnih udruga poslodavaca više razine i reprezentativnih udruga sindikata više razine.

(3) Povjerenstvo prati provedbu ovoga Zakona, daje nadležnom ministarstvu za obitelj i Zavodu mišljenja i prijedloge za provedbu ovoga Zakona, daje prijedloge za unapređenje sustava obiteljskih potpora iz ovoga Zakona te donosi poslovnik o svom radu.

(4) Stručne i administrativne poslove Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka obavlja ministarstvo nadležno za obitelj.

Članak 54.

Sredstva za financiranje prava i potpora utvrđenih ovim Zakonom osiguravaju se u državnom proračunu izuzev sredstva za prava iz članka 20., 20.a i 26. ovoga Zakona.

Članak 55.

(1) Nadzor nad zakonitošću rada Zavoda u provedbi ovoga Zakona obavlja ministarstvo nadležno za obitelj.

(2) Zavod je obvezan ministarstvu nadležnom za obitelj najkasnije do 31. ožujka tekuće godine podnijeti godišnje izvješće o provedbi ovoga Zakona i utrošku sredstava u protekloj godini.

(3) Zavod je obvezan do dvadesetog dana u mjesecu za prethodni mjesec dostaviti ministarstvu nadležnom za obitelj mjesečna izvješća o broju korisnika pojedinih prava te iznosu utrošenih sredstava prema namjeni.

(4) Sadržaj izvješća iz stavka 2. i 3. ovoga članka, propisat će ministar nadležan za obitelj, uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Zavoda.

Članak 55.a

(1) Ministarstvo nadležno za obitelj na temelju propisanog nadzora iz članka 3. stavka 1. i članka 55. stavka 1. ovoga Zakona, provodi nadzor na temelju zahtjeva korisnika prava ili poslodavca korisnika prava, druge zainteresirane pravne ili fizičke osobe ili po službenoj dužnosti.

(2) Ministarstvo nadležno za obitelj predložit će Zavodu poništenje ili ukidanje izvršnog rješenja za koje je u provedenom postupku po pravu nadzora utvrđeno da je njime povrijeđen materijalni zakon ili propis donesen na temelju zakona.

Članak 56.

(1) Zavod je obvezan voditi elektronički očevidnik korisnika prava iz ovoga Zakona.

(2) Zavod je dužan, uvažavajući propise o zaštiti osobnih podataka, središnjim tijelima državne uprave i javnim ustanovama koje na osnovi zakona rješavaju o novčanim pravima građana, koja se osiguravaju u državnom proračunu ili po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju ili prema propisima o obveznom mirovinskom osiguranju ili o zapošljavanju, dostaviti ili staviti na raspolaganje podatke iz elektroničkog očevidnika.

(3) Sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka, propisat će ministar nadležan za obitelj, uz prethodno pribavljeno mišljenje ravnatelja Zavoda.

Članak 58.

(1) Korisnik iz ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna ako u propisanom roku ne prijavi svaku promjenu koja utječe na gubitak ili promjenu osnova za korištenje bilo kojeg prava iz ovoga Zakona.

(2) Poslodavac korisnika prava iz ovoga Zakona kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna ako:

- ne osigura ili na bilo koji drugi način priječi trudnoj radnici ili radnici koja doji dijete, korištenje prava na dopust trudne radnice ili produljeni rodiljni dopust ili dopust radnice koja doji dijete ili na bilo koji drugi način priječi zaposlenom roditelju korištenje prava na obvezni ili dodatni rodiljni dopust ili roditeljski dopust ili rad s polovicom punoga radnog vremena ili uskratom podataka i činjenica ili na neki drugi način radniku, korisniku prava iz ovoga Zakona, onemogući korištenje prava prema ovom Zakonu,

- Zavodu onemogući provjeru osobnih podataka, ostvarene plaće/dohotka, ispunjavanja pravnih i drugih uvjeta za ostvarivanje i korištenje prava na rodiljne i roditeljske potpore za korisnike prava, odnosno onemogući postupanje propisano člankom 46. ovoga Zakona.

(3) Odgovorna osoba poslodavca, za slučaj iz stavka 2. ovoga članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 10.000,00 kuna.

(4) Odgovorna osoba nadležnoga središnjeg tijela državne uprave ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove, odnosno drugoga nadležnog tijela ili pravne osobe, koja Zavodu uskrati dostavu ili stavljanje na raspolaganje podataka po zahtjevu iz članka 46. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna.

(5) Kaznom iz stavka 4. ovoga članka kaznit će se za prekršaj i odgovorna osoba Zavoda ako postupi suprotno članku 56. stavku 2. ovoga Zakona.

(6) Odredba stavka 2. podstavka 2. ovoga članka na odgovarajući način će se primijeniti i na samozaposlenog roditelja prema ovom Zakonu.