I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: Ugovor o pristupanju) postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, čime su odredbe temeljnih ugovora Europske unije postale obvezne i za Republiku Hrvatsku. Budući da je uspostava Ekonomske i monetarne unije (u daljnjem tekstu: EMU) čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem Ugovora o pristupanju preuzela obvezu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj nakon što budu ispunjeni propisani uvjeti kao i odredbe propisa koje se odnose na države članice Europske unije (u daljnjem tekstu: država članica) u kojima je euro službena valuta. Iste odredbe obvezuju sve države članice koje su Europskoj uniji pristupile nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju.

Nakon toga, u srpnju 2020., u jeku borbe protiv pandemije bolesti COVID-19, Republika Hrvatska ispunila je i formalne kriterije za sudjelovanje u europskom tečajnom mehanizmu (ERM II), što je svojim dokumentom potvrdila Europska komisija. Slijedom toga, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, u kojemu je sadržan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi.

Dakle, Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete, kao i odredbe propisa koje se odnose na države članice EMU-a. Upotreba eura kao jedinstvene valute u EMU-u uređena je uredbama Vijeća EU-a (Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro) koje se izravno primjenjuju u svim državama sudionicama EMU-a. Ti pravni akti, osim što propisuju da je euro službena valuta u svim članicama EMU-a, sadržavaju i glavna načela kojih se države članice trebaju pridržavati u postupku prelaska na euro. Najvažniji akt u ovom postupku jest Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22.).

Nedvojbeno je kako uvođenje eura kao službene valute zahtijeva ozbiljnu i stručnu prilagodbu pravnog okvira Republike Hrvatske s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano, neprekinuto i učinkovito funkcioniranje gospodarstva.

Iskustva država članica koje su uvodile euro upućuju na to da se, u pravilu, u razdoblju koje prethodi uvođenju eura mijenjaju pojedini zakoni i drugi propisi koji sadržavaju odredbe povezane s postojećom nacionalnom valutom.

S tim u vezi, Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 16. rujna 2021. donijela je Zaključak u kojemu je, s ciljem provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom, utvrdila popis zakona i podzakonskih propisa koje će biti potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, u skladu s Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20.).

Zakonom o računovodstvu („Narodne novine“ br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.) uređuju se pitanja računovodstva iz područja računovodstva poduzetnika, a koja se odnose na razvrstavanje poduzetnika i grupe poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjenu standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, Registar godišnjih financijskih izvještaja te obavljanje nadzora.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu, s Konačnim prijedlogom zakona (dalje u tekstu: Prijedlog zakona) izrađen je prvenstveno zbog uvođenja eura kao službene valute i zakonskog sredstva plaćanja u Republici Hrvatskoj. Iz tog razloga, hrvatska kuna zamijenjena je eurom kod određivanja subjekata od javnog interesa, razvrstavanja poduzetnika i grupa poduzetnika, određivanja obveznika revizije godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja, izražavanja valute u kojoj su prikazani iznosi u poslovnim knjigama, godišnjim financijskim izvještajima, godišnjim konsolidiranim financijskim izvještajima, godišnjim izvješćima, konsolidiranim godišnjim izvješćima i drugim financijskim informacijama, iznimki od sastavljanja izvještaja o plaćanjima javnom sektoru i u prekršajnim odredbama. Prijedlogom zakona predlaže se i izmjena u dijelu valutne jedinice u kojoj se izražavaju iznosi u poslovnim knjigama, godišnjima financijskim izvještajima, godišnjim izvješćima, konsolidiranim godišnjim izvješćima i dr.

Naposljetku, osim izmjena u svezi uvođenja eura, Prijedlogom zakona predlaže se i dopuna u dijelu objave nefinancijskog izvješća i konsolidiranog nefinancijskog izvješća kako bi predmetna izvješća bila nedvojbeno uočljiva odnosno istaknuta na jasan i vidljiv način.

III. OCJENA POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 204. stavkom 1. i  člankom 206. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20. i 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.) jer se ovaj Zakon donosi radi prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj s danom 1. siječnja 2023.

Prijedlogom zakona doprinosi se provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. Nacionalnim planom zamjene hrvatske kune eurom predviđeno je kako će, osim donošenja zakona kojim će se urediti najvažnija pitanja vezana uz uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute, biti potrebno izmijeniti niz drugih zakona i podzakonskih propisa koji sadržavaju odredbe povezane s kunom. Prilagodbe će tako biti neophodne u propisima kojima se uređuje platni promet, porezni sustav, tržište kapitala, financijski sustav i trgovačko pravo.

Dana 14. srpnja 2022. godine u Službenom listu Europske unije objavljeni su: Odluka Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023, Uredba Vijeća (EU) 2022/1207 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Hrvatskoj i Uredba Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, čime je dovršena pravna procedura u Vijeću Europske unije vezana za uvođenje eura u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenoga predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

KONAČNI  PRIJEDLOG ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RAČUNOVODSTVU

Članak 1.

U Zakonu o računovodstvu (Narodne novine, br. 78/15., 120/16., 116/18., 42/20. i 47/20.) u članku 3. stavku 1. točki 1. riječi „5.000.000.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „663.614.042,07 eura“.

Članak 2.

U članku 5. stavci 2. do 4. mijenjaju se i glase:

„(2) Mikro poduzetnici su oni koji ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 350.000,00 eura
• prihod 700.000,00 eura
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika.

(3) Mali poduzetnici su oni koji nisu mikro poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 4.000.000,00 eura
• prihod 8.000.000,00 eura
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(4) Srednji poduzetnici su oni koji nisu ni mikro ni mali poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 20.000.000,00 eura
• prihod 40.000.000,00 eura
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.“.

Članak 3.

U članku 6. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) Male grupe poduzetnika su one koje na konsolidiranoj osnovi na datum bilance matičnog društva ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 4.000.000,00 eura
• prihod 8.000.000,00 eura
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(3) Srednje grupe poduzetnika su one koje nisu male grupe poduzetnika i koje na datum bilance matičnog društva na konsolidiranoj osnovi ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 20.000.000,00 eura
• prihod 40.000.000,00 eura
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.“.

Članak 4.

U članku 20. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, obvezi revizije podliježu i godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji pojedinačni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta:

• iznos ukupne aktive 1.990.842,13 eura
• iznos prihoda 3.981.684,25 eura
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25.“.

Članak 5.

U članku 21.a iza stavka 12. dodaje se stavak 13. koji glasi:

„(13) Ako poduzetnik objavi nefinancijsko izvješće kao dio izvješća poslovodstva dužan ga je istaknuti na jasan i vidljiv način.“

Članak 6.

U članku 24.a iza stavka 12. dodaje se stavak 13. koji glasi:

„(13) Ako matično društvo objavi konsolidirano nefinancijsko izvješće kao dio konsolidiranog godišnjeg izvješća dužno ga je istaknuti na jasan i vidljiv način.“

Članak 7.

U članku 26. stavku 2. riječ: „kunama“ zamjenjuje se riječju: „eurima“.

Članak 8.

U članku 27. stavku 3., na dva mjesta, riječi: „750.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „100.000,00 eura“.

Članak 9.

U članku 42. stavku 1. riječi: „10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 eura do 13.270,00 eura“.

U točki 30.  riječ: „kunama“ zamjenjuje se riječju: „eurima“.

U stavku 2. riječi: „5000,00 kuna do 20.000 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 eura do 2.650,00 eura“.

ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 10.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Člankom 3. stavkom 1. točki 1. Zakona o računovodstvu, definirano je da se subjektima od javnog interesa smatraju određene kategorije poduzetnika od značaja za javni interes i Republiku Hrvatsku, a čiji značaj proizlazi iz veličine u smislu aktive i broja zaposlenih te povezanosti s drugim poslovnim subjektima u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 2.

Člankom 5. Zakona o računovodstvu razvrstavaju se poduzetnici na mikro, male, srednje i velike poduzetnike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji prema kojima se razvrstavaju poduzetnici su: iznos ukupne aktive, iznos prihoda i prosječan broj radnika tijekom poslovne godine. Iznosi u euru propisani su sukladno Direktivi 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ. (dalje u tekstu: Direktiva 2013/34/EU).

Uz članak 3.

Člankom 6. Zakona o računovodstvu razvrstavaju se grupe poduzetnika na male, srednje i velike grupe poduzetnike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji prema kojima se razvrstavaju grupe poduzetnika su: iznos ukupne aktive, iznos prihoda i prosječan broj radnika tijekom poslovne godine. Iznosi u euru propisani su sukladno Direktivi 2013/34/EU.

Uz članak 4.

Člankom 20. Zakona o računovodstvu uređuje se obveza revizije godišnjih financijskih izvještaja. Stavkom 4. definirani su pokazatelji na temelju kojih se određuje je li dioničko društvo, komanditno društvo i društvo s ograničenom odgovornošću obveznik revizije.

Uz članak 5.

Člankom 21.a Zakona o računovodstvu propisuje se obveza sastavljanja nefinancijskog izvješća. Članak 21.a Zakona o računovodstvu dopunjuje se na način da se stavkom 13. propiše obveza poduzetniku da nefinancijsko izvješće koje objavljuje kao dio izvješća poslovodstva objavi na jasan i vidljiv način (primjerice, poseban naslov ili podnaslov).

Uz članak 6.

Člankom 24.a Zakona o računovodstvu propisuje se obveza sastavljanja konsolidiranog nefinancijskog izvješća. Članak 24.a Zakona o računovodstvu dopunjuje se na način da se stavkom 13. propiše obveza matičnom društvu da konsolidirano nefinancijsko izvješće koje objavljuje kao dio konsolidiranog izvješća poslovodstva objavi na jasan i vidljiv način (primjerice, poseban naslov ili podnaslov).

Uz članak 7.

Članak 26. Zakona o računovodstvu, uređuje jezik i valutnu jedinicu u kojoj moraju biti iskazane poslovne knjige, godišnji financijski izvještaji, godišnji konsolidirani financijski izvještaji, godišnja izvješća, konsolidirana godišnja izvješća i druge financijske informacije. U stavku 2. umjesto kuna navedeni su euri.

Uz članak 8.

Članak 27. Zakona o računovodstvu, definira obveznike sastavljanja i način objavljivanja izvještaja o plaćanjima javnom sektoru. Stavkom 3. propisano je izuzeće pojedinačnih plaćanja ili povezanih pojedinačnih plaćanja koja se ne moraju uključiti u izvještaj o plaćanjima javnom sektoru. U ovom stavku, iznosi u euru propisani su sukladno Direktivi 2013/34/EU.

Uz članak 9.

Članak 42. Zakona o računovodstvu, propisuje prekršaje i visinu novčane kazne za pojedini prekršaj. Obzirom da su kazne izražene u kuni iste je potrebno zamijeniti s valutom euro. Prilikom preračunavanja koristi se pravilo zaokruživanja na nižu deseticu iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22.)

Uz članak 10.

Ovim člankom određuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.

ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Pojmovi i primjena

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. » Subjekt od javnog interesa « je poduzetnik koji je osnovan sukladno propisima Republike Hrvatske i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala. Subjektima od javnog interesa smatraju se također:

• kreditne institucije kako je određeno zakonom kojim se uređuju kreditne institucije
• institucije za elektronički novac kako je određeno zakonom kojim se uređuju institucije za elektronički novac
• društva za osiguranje kako je određeno zakonom kojim se uređuje osiguranje
• društva za reosiguranje kako je određeno zakonom kojim se uređuje osiguranje
• leasing -društva kako je određeno zakonom kojim se uređuje leasing
• društva za upravljanje UCITS fondovima kako je određeno zakonom kojim se uređuju investicijski fondovi s javnom ponudom
• društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima kako je određeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi
• UCITS fondovi kako je određeno zakonom kojim se uređuju otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom
• alternativni investicijski fondovi kako je određeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi
• mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima, mirovinska društva koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima, dobrovoljni mirovinski fondovi, obvezni mirovinski fondovi i mirovinska osiguravajuća društva kako je određeno zakonom kojim se uređuju mirovinska osiguravajuća društva
• društva za dokup mirovine kako je određeno zakonom kojim se uređuje doživotna otpremnina, odnosno dokup mirovine
• faktoring-društva kako je određeno zakonom kojim se uređuje faktoring
• investicijska društva, burze, operateri MTP-a, središnja klirinška depozitarna društva, operateri središnjeg registra, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala
• trgovačka društva i druge pravne osobe obuhvaćeni odlukom o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koju donosi Vlada Republike Hrvatske sukladno zakonu kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom, osim pravnih osoba koje vode poslovne knjige i sastavljaju financijske izvještaje u skladu s propisima kojima se uređuje proračunsko računovodstvo ili računovodstvo neprofitnih organizacija.
• trgovačka društva, koja samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim društvima tijekom prethodne poslovne godine ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

1. zapošljavaju prosječno više od 5000 radnika tijekom poslovne godine u Republici Hrvatskoj

2. imaju aktivu veću od 5.000.000.000,00 kuna na zadnji dan poslovne godine.

2. » Matično društvo « je poduzetnik koji kontrolira jedno ili više ovisnih društava.

3. » Ovisno društvo odnosno društvo kći « je poduzetnik kojeg kontrolira matično društvo uključujući i bilo koje društvo koje kontrolira krajnje matično društvo.

4. » Grupa « je matično društvo i sva njegova ovisna društva.

5. » Država članica « je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.

6. » Treća država « je strana država koja nije država članica.

7. » Društvo povezano sudjelujućim udjelom ili interesom « znači društvo u kojem drugo društvo ima sudjelujući udjel ili interes i nad čijom operativnom i financijskom politikom to drugo društvo vrši značajan utjecaj. Smatra se da neko društvo izvršava značajan utjecaj nad drugim društvom ako ima 20 % ili više glasačkih prava dioničara ili članova u tom drugom društvu.

8. » Značajnost « je obilježje informacije za čije se izostavljanje ili pogrešno prikazivanje može razumno očekivati da će imati utjecaja na odluke koje korisnici donose na temelju financijskih izvještaja poduzetnika. Značajnost pojedinačnih stavki ocjenjuje se u kontekstu drugih sličnih stavki.

9. » Subjekt u djelatnosti rudarstva i vađenja « je poduzetnik koji se bavi bilo kojom aktivnošću koja uključuje istraživanje, otkrivanje, planiranje, razvoj i vađenje minerala, nafte, prirodnog plina ili drugih materijala u okviru ekonomskih aktivnosti koje su propisane u Uredbi (EZ) 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 u području B, odjeljku 05 - 08.

10. » Subjekt u djelatnosti sječe primarnih šuma « je poduzetnik koji se bavi aktivnostima koje su navedene u Uredbi (EZ) 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 u području A, odjeljku 02., skupini 02.2.

11. » Javni sektor « je bilo koje tijelo središnje, područne (regionalne) ili lokalne vlasti države članice ili trećih država koje uključuje ustanove, agencije ili subjekte koje kontroliraju navedena tijela vlasti u smislu odredbi članka 27. ovoga Zakona.

12. » Projekt « su poslovne aktivnosti koje su predmet jednog ugovora, licencije, najma, koncesije ili sličnog pravnog posla i predstavljaju osnovu za nastanak obveze plaćanja javnom sektoru. Ako je više ugovora međusobno povezano, takvi povezani ugovori smatrat će se projektom.

13. » Plaćanje « je iznos plaćen u novcu ili naravi za aktivnosti opisane u članku 27. ovoga Zakona a koje obuhvaćaju sljedeće vrste naknada:

• naknade za prava vezana uz proizvodnju
• poreze koji se obračunavaju na dobit, proizvodnju ili dobit trgovačkih društava, isključujući poreze koji se obračunavaju na potrošnju kao što su porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak ili porez na promet
• naknade za korištenje prava
• dividende
• bonuse vezane uz ugovaranje, otkrivanje i proizvodnju
• naknade za licencije, najamnine, ulazne naknade i druge naknade za licencije i/ili koncesije i
• plaćanja za poboljšanje infrastrukture.

(2) Trgovačka društva i druge pravne osobe iz stavka 1. točke 1. ovoga članka koji postanu subjekti od javnog interesa tijekom poslovne godine, sastavljaju prve godišnje financijske izvještaje kao subjekti od javnog interesa za poslovnu godinu tijekom koje su postali subjekti od javnog interesa, osim onih iz stavka 1. točke 1. podtočke 14. ovoga članka, koji sastavljaju prve godišnje financijske izvještaje kao subjekti od javnog interesa za poslovnu godinu koja slijedi nakon poslovne godine tijekom koje su postali subjekti od javnog interesa.

(3) Trgovačka društva i druge pravne osobe koji tijekom poslovne godine prestanu biti subjekti od javnog interesa, sastavljaju zadn je godišnje financijske izvještaje kao subjekti od javnog interesa za poslovnu godinu tijekom koje su prestali biti subjekti od javnog interesa.

Razvrstavanje poduzetnika

Članak 5.

(1) Poduzetnici u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na mikro, male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su:

• iznos ukupne aktive
• iznos prihoda
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine.

(2) Mikro poduzetnici su oni koji ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 2.600.000,00 kuna
• prihod 5.200.000,00 kuna
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika.

(3) Mali poduzetnici su oni koji nisu mikro poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna
• prihod 60.000.000,00 kuna
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(4) Srednji poduzetnici su oni koji nisu ni mikro ni mali poduzetnici i ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna
• prihod 300.000.000,00 kuna
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.

(5) Veliki poduzetnici su:

1. poduzetnici koji prelaze granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 4. ovoga članka

2. banke, štedne banke, stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, društva za reosiguranje,  leasing -društva, društva za upravljanje UCITS fondovima, društva za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, UCITS fondovi, alternativni investicijski fondovi, mirovinska društva koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima, mirovinska društva koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima, dobrovoljni mirovinski fondovi, obvezni mirovinski fondovi te mirovinska osiguravajuća društva, društva za dokup mirovine, faktoring-društva, investicijska društva, burze, operateri MTP-a, središnja klirinška depozitarna društva, operateri središnjeg registra, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja neovisno o tome ispunjavaju li uvjete iz točke 1. ovoga stavka.

(6) Novoosnovani poduzetnici i poduzetnici sa statusnom promjenom razvrstavaju se u skladu sa stavcima 2., 3., 4. i 5. ovoga članka na temelju pokazatelja za razdoblje od datuma osnivanja, odnosno statusne promjene do kraja njihove prve poslovne godine, odnosno na zadnji dan tog razdoblja. Za potrebe razvrstavanja poduzetnici iz ovoga stavka iznos prihoda preračunavaju na godišnju razinu.

Razvrstavanje grupa poduzetnika

Članak 6.

(1) Grupe poduzetnika u smislu ovoga Zakona razvrstavaju se na male, srednje i velike ovisno o pokazateljima utvrđenim na konsolidiranoj osnovi, utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju konsolidirani financijski izvještaji. Pokazatelji na temelju kojih se razvrstavaju poduzetnici su sljedeći:

• iznos ukupne aktive
• iznos prihoda
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine.

(2) Male grupe poduzetnika su one koje na konsolidiranoj osnovi na datum bilance matičnog društva ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 30.000.000,00 kuna
• prihod 60.000.000,00 kuna
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(3) Srednje grupe poduzetnika su one koje nisu male grupe poduzetnika i koje na datum bilance matičnog društva na konsolidiranoj osnovi ne prelaze granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

• ukupna aktiva 150.000.000,00 kuna
• prihod 300.000.000,00 kuna
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.

(4) Velike grupe poduzetnika su one grupe koje na konsolidiranoj osnovi prelaze granične pokazatelje najmanje u dva uvjeta iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Grupa poduzetnika može za potrebe razvrstavanja u smislu ovoga članka koristiti zbrojnu bilancu i račun dobiti i gubitka prije konsolidacijskih eliminacija s time da se u tom slučaju pokazatelji ukupne aktive i ukupnog prihoda iz stavaka 3. i 4. ovoga članka uvećavaju za 20%.

Revizija godišnjih financijskih izvještaja

Članak 20.

(1) Obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji subjekata od javnog interesa te velikih i srednjih poduzetnika koji nisu subjekti od javnog interesa.

(2) Obvezi revizije godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja podliježu i poduzetnici koji su matična društva velikih i srednjih grupa ako nisu obveznici revizije sukladno stavku 1. ovoga članka.

(3) Matična društva malih grupa koja nemaju obvezu sastavljanja godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja nisu obveznici revizije iz stavka 2. ovoga članka za te godišnje konsolidirane financijske izvještaje.

(4) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1. i 2. ovoga članka, obvezi revizije podliježu i godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji pojedinačni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta:

• iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna
• iznos prihoda 30.000.000,00 kuna
• prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25.

(5) Ako nisu obveznici revizije sukladno stavcima 1., 2. i 4. ovoga članka, obvezi revizije godišnjih financijskih izvještaja podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji konsolidirani financijski izvještaji poduzetnika koji su podnijeli zahtjev za uvrštavanje svojih vrijednosnih papira na uređeno tržište.

(6) Reviziji podliježu i godišnji financijski izvještaji poduzetnika koji su sudjelovali u poslovnim pripajanjima, spajanjima, odnosno podjelama kao preuzimatelji ili novoosnovana društva ako obvezi revizije ne podliježu prema stavcima 1., 2., 4. i 5. ovoga članka.

(7) Revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja i godišnjih izvješća i konsolidiranih godišnjih izvješća obavlja se u skladu s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje revizija.

(8) Revizorsko izvješće mora imati datum sastavljanja te sadržaj, oblik i ostale pojedinosti propisane zakonom kojim se uređuje revizija.

(9) Revizor će obaviti reviziju dijelova izjave o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja kako je uređeno zakonom kojim se uređuje revizija i o tome izdati mišljenje na način da ono uključuje: mišljenje i izjavu je li izjava o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja usklađena s godišnjim financijskim izvještajima za istu poslovnu godinu, sastavljena u skladu s ovim Zakonom i ostalim propisima te je li, a na temelju znanja i razumijevanja stečenih tijekom zakonske revizije o revidiranom subjektu i njegovu okruženju, revizor utvrdio značajne pogrešne prikaze u izjavi o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja uz opis prirode tih utvrđenih značajnih pogrešnih prikaza.

(10) Ako se revizor sukladno propisima kojima se uređuje revizija suzdrži od izražavanja mišljenja, smatra se da obveza poduzetnika iz ovoga članka nije ispunjena.

(11) Revizorsko izvješće čuva se trajno u izvorniku.

(12) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na nefinancijsko izvješće iz članka 21.a stavka 1. ovoga Zakona i konsolidirano nefinancijsko izvješće iz članka 24.a stavka 1. ovoga Zakona niti na zasebna izvješća iz članka 21.a stavka 8. i članka 24.a stavka 8. ovoga Zakona.

Nefinancijsko izvješće

Članak 21.a

(1) Veliki poduzetnici koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine u svoje izvješće poslovodstva uključuju nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

a) kratak opis poslovnog modela poduzetnika

b) opis politika poduzetnika u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode

c) rezultate tih politika

d) osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje poduzetnika, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njegove poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji poduzetnik upravlja tim rizicima

e) nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

(2) Ako poduzetnik ne provodi politike povezane s jednim ili više od navedenih pitanja iz stavka 1. ovoga članka, u nefinancijskom izvješću navodi se jasno i razumno objašnjenje zašto se one ne provode.

(3) U nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi se uključuju pozivanja na iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima te dodatna objašnjenja tih iznosa.

(4) Iznimno, poduzetnik može izostaviti informacije o predstojećim događajima ili pitanjima tijekom pregovora kad bi, u skladu s obrazloženim mišljenjem članova izvršnih, upravljačkih i nadzornih tijela koji djeluju u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom i koji snose kolektivnu odgovornost za to mišljenje, objavljivanje takvih informacija moglo nanijeti ozbiljnu štetu poslovnom položaju poduzetnika, pod uvjetom da takvo izostavljanje ne sprečava fer i objektivno razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika te učinka njegovih aktivnosti.

(5) Prilikom ispunjavanja zahtjeva za objavu informacija iz stavka 1. ovoga članka, poduzetnik se može osloniti na nacionalne okvire, okvire Europske unije, međunarodne okvire ili neobvezujuće smjernice o metodologiji podnošenja izvješća o nefinancijskim informacijama (smjernice za izvješćivanje) koje objavljuje Europska komisija te u tom slučaju dužan je navesti na koje se okvire oslanja.

(6) Poduzetnik ispunjavajući obvezu iz stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. ovoga članka ispunio je i obvezu koja se odnosi na analizu nefinancijskih informacija iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona.

(7) Poduzetnik koji je društvo kći izuzima se od obveze utvrđene u stavku 1. ovoga članka ako su taj poduzetnik i njegova društva kćeri uključeni u konsolidirano izvješće poslovodstva ili zasebno izvješće drugog poduzetnika sastavljeno u skladu s člankom 24. ovoga Zakona i ovim člankom.

(8) Ako poduzetnik izradi zasebno izvješće koje se odnosi na istu poslovnu godinu, a tim su izvješćem obuhvaćene informacije koje se zahtijevaju za nefinancijsko izvješće navedene u stavku 1. ovoga članka, smatra se da je taj poduzetnik ispunio obvezu iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

a) objavi zajedno s izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30. ovoga Zakona ili

b) objavi na mrežnoj stranici poduzetnika na koju se upućuje u izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

(9) Zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka mora biti dostupno na mrežnoj stranici poduzetnika najmanje pet godina.

(10) Na poduzetnike koji izrađuju zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka primjenjuje se stavak 6. ovoga članka.

(11) Samostalni revizor ili revizorsko društvo dužno je u okviru zakonske revizije provjeriti je li izrađeno nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka izrađeno i uključeno u izvješće poslovodstva ili sadržano u zasebnom izvješću iz stavka 8. ovoga članka.

(12) Poduzetnik može ugovoriti s neovisnom stručnom osobom za relevantna područja provjeru nefinancijskog izvješća iz stavka 1. ovoga članka ili zasebnog izvješća iz stavka 8. ovoga članka.

Konsolidirano nefinancijsko izvješće

Članak 24.a

(1) Subjekti od javnog interesa koji su matična društva velike grupe koja na datum bilance na konsolidiranoj osnovi prelaze kriterij prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine u svoje konsolidirano godišnje izvješće uključuju konsolidirano nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja, položaja grupe te učinka njezinih aktivnosti koji se odnosi najmanje na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

a) kratak opis poslovnog modela grupe

b) opis politika grupe u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode

c) rezultate tih politika

d) osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje grupe, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njezine poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji grupa upravlja tim rizicima

e) nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

(2) Ako grupa ne provodi politike povezane s jednim od navedenih pitanja ili više njih, u konsolidiranom nefinancijskom izvješću navodi se jasno i razumno objašnjenje zašto se one ne provode.

(3) U konsolidirano nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka prema potrebi se uključuju pozivanja na iznose iskazane u godišnjim konsolidiranim financijskim izvještajima te dodatna objašnjenja tih iznosa.

(4) Iznimno, matično društvo može izostaviti informacije o predstojećim događajima ili pitanjima tijekom pregovora kad bi, u skladu s obrazloženim mišljenjem članova izvršnih, upravljačkih i nadzornih tijela koji djeluju u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom i koji snose kolektivnu odgovornost za to mišljenje, objavljivanje takvih informacija moglo nanijeti ozbiljnu štetu poslovnom položaju grupe, pod uvjetom da takvo izostavljanje ne sprečava objektivno i uravnoteženo razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja grupe te učinka njezinih aktivnosti.

(5) Prilikom ispunjavanja zahtjeva za objavu informacija iz stavka 1. ovoga članka, matično društvo može se osloniti na nacionalne okvire, okvire Europske unije, međunarodne okvire ili neobvezujuće smjernice o metodologiji podnošenja izvješća o nefinancijskim informacijama (smjernice za izvješćivanje) koje objavljuje Europska komisija te je u tom slučaju matično društvo dužno navesti na koji se okvir oslanja.

(6) Matično društvo ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovoga članka ispunilo je i obvezu koja se odnosi na analizu nefinancijskih informacija iz članka 21. stavka 1. i članka 24. ovoga Zakona.

(7) Matično društvo koje je ujedno i društvo kći izuzima se iz obveze utvrđene u stavku 1. ovoga članka ako su to izuzeto matično društvo i njegova društva kćeri uključeni u konsolidirano godišnje izvješće ili zasebno izvješće drugog poduzetnika sastavljeno u skladu s ovim člankom i člankom 24. ovoga Zakona, a što moraju biti u mogućnosti dokazati u postupku nadzora.

(8) Ako matično društvo izradi zasebno izvješće koje se odnosi na istu poslovnu godinu i na cijelu grupu, a tim su izvješćem obuhvaćene informacije koje se zahtijevaju za konsolidirano nefinancijsko izvješće navedene u stavku 1. ovoga članka, smatra se da je to matično društvo ispunilo obvezu iz stavka 1. ovoga članka pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

a) objavi zajedno s konsolidiranim izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30. ovoga Zakona ili

b) objavi na mrežnoj stranici matičnog društva na koju se upućuje u konsolidiranom izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

(9) Zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka mora biti dostupno na mrežnoj stranici matičnog društva najmanje pet godina.

(10) Na matična društva koja izrađuju zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka primjenjuje se stavak 6. ovoga članka.

(11) Samostalni revizor ili revizorsko društvo dužno je u okviru zakonske revizije provjeriti je li konsolidirano nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ovoga članka izrađeno i uključeno u konsolidirano izvješće poslovodstva ili je izrađeno zasebno izvješće iz stavka 8. ovoga članka.

(12) Poduzetnik može ugovoriti s neovisnom stručnom osobom za relevantna područja provjeru konsolidiranog nefinancijskog izvješća iz stavka 1. ovoga članka ili zasebnog izvješća iz stavka 8. ovoga članka.

Jezik i valutna jedinica

Članak 26.

(1) Poslovne knjige, godišnji financijski izvještaji, godišnji konsolidirani financijski izvještaji, godišnja izvješća, konsolidirana godišnja izvješća i druge financijske informacije sastavljaju se na hrvatskom jeziku.

(2) Iznosi u poslovnim knjigama, godišnjim financijskim izvještajima, godišnjim konsolidiranim financijskim izvještajima, godišnjim izvješćima, konsolidiranim godišnjim izvješćima i druge financijske informacije izražavaju se u kunama.

IX. IZVJEŠTAJ O PLAĆANJIMA JAVNOM SEKTORU

Sastavljanje i objavljivanje izvještaja o plaćanjima javnom sektoru

Članak 27.

(1) Subjekti od javnog interesa koji obavljaju djelatnost rudarstva i vađenja ili djelatnost sječe primarnih šuma dužni su svake godine sastavljati i uključiti u godišnje izvješće izvještaj o plaćanjima javnom sektoru.

(2) Obveza iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na poduzetnike koji podliježu pravu države članice koji su društva kćeri ili matična društva ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

1. matično društvo podliježe pravu države članice

2. plaćanja poduzetnika javnom sektoru uključena su u konsolidirani izvještaj o plaćanjima javnom sektoru koji sastavlja to matično društvo u skladu s odredbama članka 28. ovoga Zakona.

(3) Pojedinačna plaćanja do iznosa od 750.000,00 kuna ili povezana pojedinačna plaćanja u ukupnom iznosu do 750.000,00 kuna godišnje ne moraju se uključivati u izvještaj.

(4) Izvještaj mora uključivati sljedeće podatke o djelatnostima iz stavka 1. ovoga članka:

1. ukupni iznos plaćen svakom javnom sektoru

2. ukupni iznos plaćanja po vrstama plaćanja navedenim u članku 3. točki 13. ovoga Zakona za svaki javni sektor posebno

3. ako su plaćanja vezana uz određeni projekt, tada se mora iskazati iznos plaćanja po vrstama iz stavka 3. ovoga članka za svaki pojedinačni projekt i ukupni iznos plaćanja za svaki pojedinačni projekt. Plaćanja koja poduzetnik obavlja na razini subjekta mogu se iskazati na toj razini umjesto na razini projekta.

(5) Ako su propisima dozvoljena plaćanja javnom sektoru u naravi, onda će se takva plaćanja iskazati vrijednosno i,gdje je moguće, količinski, a u bilješkama će se navesti objašnjenje načina na koji je utvrđena iskazana vrijednost.

(6) Iskazivanje plaćanja sukladno ovom članku mora odražavati bit, a ne formu plaćanja ili odnosne aktivnosti. Plaćanja i aktivnosti ne smiju se umjetno razdvajati ili agregirati radi izbjegavanja primjene ovoga članka.

XIII. PREKRŠAJNE ODREDBE

Prekršajne odredbe

Članak 42.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poduzetnik, odnosno pravna i fizička osoba iz članka 4. stavka 3. ovoga Zakona ako:

1. ne vodi računovodstvene poslove i dokumentaciju i poslovnu godinu u skladu s člankom 7. stavcima 2., 3., 6., 7., 8., 10. i 11. ovoga Zakona

2. ne sastavlja knjigovodstvene isprave u skladu s člankom 8. stavcima 2., 3. i 4. i člankom 9. stavcima 1., 2., 3. i 5. ovoga Zakona

3. ne provjerava knjigovodstvene isprave prije unosa u poslovne knjige u skladu s člankom 9. stavkom 5. ovoga Zakona

4. ne čuva knjigovodstvene isprave u rokovima i na način u skladu s člankom 10. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona i/ ili knjigovodstvene isprave koje čuva u izvornom pisanom obliku pretvori u elektronički zapis na način koji je suprotan članku  10. stavku 5. ovoga Zakona i/ili pravilniku iz članka 10. stavka 7. ovoga Zakona.

5. ne omogući korištenje knjigovodstvenih isprava koje se čuvaju izvan područja Republike Hrvatske u skladu s člankom 10. stavkom 3. ovoga Zakona

6. ne omogući pristup, preuzimanje i korištenje knjigovodstvenih isprava pohranjenih pomoću elektroničkih uređaja u skladu s člankom 10. stavkom 4. ovoga Zakona

7. ne vodi poslovne knjige u skladu s člankom 12. stavcima 1. do 8., 10. i 11. ovoga Zakona i člankom 13. stavcima 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 11. ovoga Zakona

8. izvadak za pojedini konto ne sadržava najmanje podatke u skladu s člankom 12. stavkom 9. ovoga Zakona

9. ne zaključi poslovne knjige u skladu s člankom 13. stavcima 7. i 8. ovoga Zakona

10. ne zaštiti poslovne knjige koje se vode na elektroničkom mediju u skladu s člankom 14. stavkom 1. ovoga Zakona

11. ne čuva poslovne knjige u rokovima u skladu s člankom 14. stavkom 2. ovoga Zakona

12. ne omogući korištenje poslovnih knjiga koje se čuvaju izvan Republike Hrvatske u skladu s člankom 14. stavkom 3. ovoga Zakona

13. ne popiše imovinu i obveze u skladu s člankom 15. stavcima 1., 2. i 4. ovoga Zakona

14. ne sastavlja i ne prezentira godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, odnosno Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u skladu s člankom 17. stavcima 1., 2. i 3. ovoga Zakona

15. ne sastavlja godišnje financijske izvještaje u skladu s člankom 19. stavcima 1., 7., 8., 9. i 10. ovoga Zakona

16. godišnje financijske izvještaje ne potpišu predsjednik uprave i svi članovi uprave, odnosno svi izvršni direktori u skladu s člankom 19. stavkom 12. ovoga Zakona

17. ne čuva godišnje financijske izvještaje i (godišnje) konsolidirane financijske izvještaje trajno u skladu s člankom 19. stavkom 13. ovoga Zakona

18. ne primjenjuje ograničenja raspodjele dobiti sukladno članku 19. stavku 14. ovoga Zakona

19. ako kao obveznik revizije iz članka 20. stavaka 1., 2. i 4. – 6. ovoga Zakona ne revidira godišnje financijske izvještaje, godišnje konsolidirane financijske izvještaje te godišnje izvješće na način propisan člankom 20. stavkom 9. ovoga Zakona, a u skladu s odredbama ovog Zakona i zakona kojim se uređuje revizija.

20. ne čuva revizorsko izvješće trajno u skladu s člankom 20. stavkom 11. ovoga Zakona

21. ne izradi godišnje izvješće u skladu s člankom 21. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

22. ne čuva godišnje izvješće trajno sukladno članku 21. stavku 5. ovoga Zakona

23. ne uključi nefinancijsko izvješće u svoje izvješće poslovodstva ili ne izradi zasebno izvješće u skladu s člankom 21. a ovoga Zakona

24. ne objavi zasebno izvješće u skladu s člankom 21.a stavkom 8. ovoga Zakona

25. u godišnje izvješće ne uključi izjavu o primjeni kodeksa korporativnog upravljanja sukladno članku 22. ovoga Zakona

26. ne sastavi (godišnje) konsolidirane financijske izvještaje u skladu s člankom 23. stavkom 2. ovoga Zakona, osim u slučajevima izuzeća iz članka 25. ovoga Zakona

27. ne izradi konsolidirano godišnje izvješće u skladu s člankom 24. ovoga Zakona

28. ne uključi konsolidirano nefinancijsko izvješće u svoje konsolidirano izvješće poslovodstva ili ne izradi zasebno izvješće u skladu s člankom 24. a ovoga Zakona

29. ne objavi zasebno izvješće u skladu s člankom 24.a stavkom 8. ovoga Zakona

30. ne sastavlja poslovne knjige i ne sastavlja godišnje financijske izvještaje i druge financijske informacije na hrvatskom jeziku i u kunama u skladu s člankom 26. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

31. ne sastavi izvještaj o plaćanjima javnom sektoru i ne uključi ga u godišnje izvješće u skladu s člankom 27. stavkom 1. ovoga Zakona

32. ne sastavi konsolidirani izvještaj o plaćanjima javnom sektoru u skladu s člankom 28. stavkom 1. ovoga Zakona

33. ne dostavi dokumentaciju iz članka 30. stavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona Financijskoj agenciji radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona

34. ako kao podružnica poduzetnika sa sjedištem u drugoj državi članici iz članka 30. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona računovodstvene dokumente trgovačkog društva osnivača podružnice, koji su izrađeni, na kojima je obavljena revizija i koji su objavljeni u skladu s pravom države članice kojim je trgovačko društvo osnivača podružnice uređeno, u Republici Hrvatskoj ne dostavi Financijskoj agenciji na hrvatskom jeziku i u ovjerenom prijevodu, radi javne objave sukladno rokovima iz članka 30. stavaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona, a u skladu s člankom 30. stavkom 10. ovoga Zakona.

35. ne dostavi Financijskoj agenciji financijske izvještaje i dodatne podatke za nadzorne, statističke i druge potrebe u skladu s člankom 32. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 kuna do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba poduzetnika.