a. USTAVNA OSNOVA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama Zakona o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (u daljnjem tekstu: Zakon), sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

b. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj u prosincu 2020. godine donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, br. 146/20), a s ciljem provedbe navedenog Nacionalnog plana, Vlada je u rujnu 2021. godine donijela Zaključak o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Ovim Zaključkom utvrđen je popis zakona i podzakonskih propisa koje je potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute.

Osim donošenja zakona kojim će se urediti najvažnija pitanja vezana uz uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, potrebno je izmijeniti niz zakona i podzakonskih propisa koji sadržavaju odredbe povezane s kunom.

Važeći Zakon o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni („Narodne novine“, br. 128/20) sadrži odredbe u kojima se poziva na kunu kao valutu preračunavanja te prekršajne odredbe kojima je propisano sankcioniranje pravnih i fizičkih osoba za ponašanja suprotna odredbama toga Zakona. Kao prekršajne sankcije propisane su novčane kazne, iznos kojih je izražen u kunama.

Radi potrebe prilagodbe pravnog okvira Republike Hrvatske uvođenju eura kao nacionalne valute te nesmetanom i učinkovitom postupanju svih tijela uključenih u procesuiranje prekršaja utvrđenih ovim Zakonom, potrebno je iznose novčanih kazni izraženih u kunama tako da budu izraženi u eurima.

Također, osim u prekršajnim odredbama i u pojedinim drugim odredbama važećeg Zakona navodi se riječ kuna, koju je, isto tako potrebno zamijeniti riječju euro.

U skladu s člankom 93. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22) u razdoblju do objave uredbe Vijeća EU u skladu s člankom 140. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojom će biti utvrđen fiksni tečaj konverzije, u ovom Prijedlogu zakona iznosi izraženi u kunama preračunati su u iznose izražene u eurima uz primjenu središnjeg pariteta hrvatske kune koji je utvrđen pri ulasku Republike Hrvatske u europski tečajni mehanizam (EZM II) i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenog Zakona, nakon čega je dobiveni iznos zaokružen na nižu deseticu.

c. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

d. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 204. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.). Uzimajući u obzir činjenicu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O UPUĆIVANJU RADNIKA U REPUBLIKU HRVATSKU I PREKOGRANIČNOJ PROVEDBI ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI

Članak 1.

U Zakonu o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni („Narodne novine“, br. 128/20) u članku 38. stavku 6. riječ: „ kunama“ zamjenjuje se riječju: „eurima“.

Članak 2.

U članku 40. stavku 2. podstavku 3. riječi: „od kunske protuvrijednosti iznosa“ brišu se.

Članak 3.

U članku 46. stavku 1. riječi: „31.000,00 do 50.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „4.110,00 do 6.630,00 eura“.

U stavku 2. riječi: „10.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 2.650,00 eura“.

U stavku 3. riječi: „10.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 2.650,00 eura“.

Članak 4.

U članku 47. stavku 1. riječi: „31.000,00 do 50.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „4.110,00 do 6.630,00 eura“.

U stavku 2. riječi: „10.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 2.650,00 eura“.

U stavku 3. riječi: „10.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 2.650,00 eura“.

Članak 5.

U članku 48. stavku 1. riječi: „ 10.000,00 do 30.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 3.980,00 eura“.

U stavku 2. riječi: „5.000,00 do 10.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 1.320,00 eura“.

U stavku 3. riječi: „5.000,00 do 10.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 1.320,00 eura“.

Članak 6.

U članku 49. stavku 1. riječi: „ 10.000,00 do 30.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.320,00 do 3.980,00 eura“.

U stavku 2. riječi: „5.000,00 do 10.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 1.320,00 eura“.

U stavku 3. riječi: „5.000,00 do 10.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 1.320,00 eura“.

Članak 7.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

OBRAZLOŽENJE POJEDINAČNIH ODREDABA

Članak 1.

Ukupan iznos novčane kazne izražen u kunama, zamjenjuje se iznosom izraženim u eurima.

Članak 2.

Tijelo koje je zaprimilo zahtjev za naplatu novčane kazne može odlučiti hoće li izvršiti, ne izvršiti ili odbiti izvršiti zahtjev ako, nakon ispitivanja zahtjeva, utvrdi da je ukupan iznos novčane kazne prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni jednak ili manji od 350 eura, a obveza utvrđivanja kunske protuvrijednosti briše se.

Članak 3. – 6.

Iznosi novčanih kazni utvrđeni člancima Zakona o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni („Narodne novine“, br. 128/20) izraženi u kunama, zamjenjuju se iznosima izraženim u euru.

Članak 7.

Propisuje se stupanje na snagu ovog Zakona.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU

Obveze tijela koje je zaprimilo zahtjev

Članak 38.

(1) Nadležno tijelo iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona koje je zaprimilo zahtjev iz članka 33. ovoga Zakona, rukovodeći se načelima uzajamne pomoći, povjerenja i priznavanja, priznat će zahtjev bez dodatnih službenih radnji odnosno posebne odluke o priznanju i najkasnije u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva dostaviti obavijest o odluci o novčanoj kazni ili naplatiti novčanu kaznu, osim u slučaju iz članka 40. ovoga Zakona.

(2) S priznatim zahtjevom države članice iz članka 33. ovoga Zakona postupit će se na isti način na koji bi se postupalo s odlukom o novčanoj kazni koju je donijelo za to nadležno tijelo u Republici Hrvatskoj.

(3) Dostava obavijesti o odluci o novčanoj kazni i zahtjev za naplatu novčane kazne imaju isti pravni učinak kao da ih je poduzela odnosno izdala država koja podnosi zahtjev.

(4) Odluka nadležnoga tijela države koja je podnijela zahtjev kojom se izriče novčana kazna iz članka 3. točke 18. ovoga Zakona smatra se ovršnom ispravom.

(5) Jedinstveni obrazac zahtjeva za naplatu novčane kazne iz članka 36. ovoga Zakona, koji sadržajem upućuje na ovršnu ispravu iz stavka 4. ovoga članka, smatra se jedinstvenom ovršnom ispravom i temelj je za provedbu naplate novčane kazne u Republici Hrvatskoj.

(6) Nadležno tijelo iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona utvrdit će ukupan iznos novčane kazne u kunama, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni, te nalog za provedbu ovrhe i jedinstveni obrazac zahtjeva za naplatu novčane kazne dostaviti nadležnom tijelu iz članka 32. stavka 3. ovoga Zakona, koje je dužno postupati kao s nalogom za naplatu na novčanim sredstvima donesenom u postupku za izvršenje odluka u prekršajnom postupku.

(7) Nalog za provedbu ovrhe iz stavka 6. ovoga članka sadržava najmanje sljedeće podatke: naziv tijela koje izdaje nalog, naziv odnosno ime i prezime pružatelja usluga, osobni identifikacijski broj ili drugi identifikacijski broj ili identifikacijski podatak pružatelja usluga, sjedište ili adresu pružatelja usluga, ukupan iznos novčane kazne, oznaku odluke o novčanoj kazni i jedinstvenog obrasca zahtjeva za naplatu novčane kazne te datum njihova donošenja, nalog za naplatu u korist državnoga proračuna Republike Hrvatske, datum izračuna i potpis ovlaštene osobe.

(8) Neovisno o radnjama koje istodobno poduzima za naplatu novčane kazne, uz zahtjev za naplatu izrečene novčane kazne nadležno tijelo iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona dostavit će pružatelju usluga dokumente iz članka 37. stavka 3. ovoga Zakona, najkasnije u roku od petnaest dana od primitka zahtjeva, prilikom čega će upozoriti pružatelja usluga da, od dana kad je zaprimljen zahtjev za naplatu novčane kazne, pružatelj usluga novčanu kaznu može uplatiti samo u državni proračun Republike Hrvatske.

(9) Nemogućnost izvršenja dostave pružatelju usluge iz stavka 8. ovoga članka ne utječe na provedbu ovrhe.

(10) Nadležno tijelo iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona dužno je u roku primjerenom izvršenju obveze obavijestiti nadležno tijelo države koja je podnijela zahtjev o poduzetim radnjama, osobito o datumu dostave odluke pružatelju usluga ili podnošenju naloga za provedbu ovrhe.

(11) Nadležno tijelo iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona može podatke o pružatelju usluga utvrditi uvidom u odgovarajuće registre, evidencije ili izvore službenih podataka, poštujući pritom propise o zaštiti osobnih podataka.

Razlozi za odbijanje izvršenja zahtjeva

Članak 40.

(1) Tijelo koje je zaprimilo zahtjev odbit će izvršiti zahtjev iz članka 33. ovoga Zakona ako ne sadrži potrebne podatke iz članka 39. ovoga Zakona, nije potpun ili očito ne odgovara odnosno nije u skladu s odlukom na kojoj se temelji, a nadležno tijelo države koja podnosi zahtjev nije u određenom roku, ako je zatraženo, dostavila dopunu odnosno ispravak.

(2) Osim zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka, tijelo koje je zaprimilo zahtjev za naplatu novčane kazne može odlučiti hoće li izvršiti, ne izvršiti ili odbiti izvršiti zahtjev ako, nakon ispitivanja zahtjeva, utvrdi da:

1. je očito da su troškovi ili sredstva potrebna za izvršenje zahtjeva za naplatu u nerazmjeru s iznosom koji treba biti naplaćen

2. bi izvršenje zahtjeva za naplatu uzrokovalo znatne poteškoće

3. je ukupan iznos novčane kazne prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan donošenja odluke o novčanoj kazni jednak ili manji od kunske protuvrijednosti iznosa od 350 eura ili

4. bi izvršenjem zahtjeva došlo do nepoštivanja temeljnih prava i sloboda pružatelja usluga ili pravnih načela koja se primjenjuju u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

(3) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, tijelo koje je zaprimilo zahtjev, ako smatra potrebnim, a prije donošenja odluke o odbijanju zahtjeva, zatražit će od tijela koje je podnijelo zahtjev dostavu dopunskih podataka u roku ne duljem od dva dana.

(4) Ako tijelo koje je zaprimilo zahtjev zbog razloga iz stavaka 1. i 2. ovoga članka odluči ne izvršiti ili odbiti izvršenje zahtjeva iz članka 33. ovoga Zakona, dužno je, čim je to moguće, o razlozima odbijanja ili neizvršenja obavijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev.

GLAVA VI.
PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 46.

(1) Novčanom kaznom od 31.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj strani poslodavac pravna osoba ako:

1. prije početka upućivanja ne podnese potpunu i točnu izjavu o upućivanju (članak 19. stavci 1. i 2.)

2. u propisanom roku od najkasnije tri dana ne prijavi svaku promjenu podataka u izjavi o upućivanju (članak 19. stavak 4.)

3. u izjavi nije potvrdio odnosno neistinito je potvrdio da je upućeni radnik državljanin treće zemlje zakonito zaposlen, za svakog državljanina treće zemlje (članak 20. stavak 3.)

4. ne ovlasti ili ne imenuje osobu koja će čuvati u Republici Hrvatskoj propisanu dokumentaciju ili na zahtjev nadležnoga tijela ne učini dostupnom na uvid traženu dokumentaciju (članak 21. stavak 1.)

5. osobi imenovanoj za čuvanje propisanih dokumenata u Republici Hrvatskoj ne uruči pisanu potvrdu o ovlaštenju (članak 21. stavak 2.)

6. ne ovlasti odnosno ne imenuje osobu za primanje i slanje pismena (članak 22. stavak 1.)

7. osobi imenovanoj za primanje i slanje pismena ne uruči pisanu potvrdu o ovlaštenju (članak 22. stavak 2.)

8. nakon završetka upućivanja na traženje nadležnog tijela Republike Hrvatske ne dostavi zatražene dokumente o upućivanju iz članaka 21. i 22. ovoga Zakona, u roku od mjesec dana od dana dostave zahtjeva (članak 23.).

(2) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 20.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u stranom poslodavcu pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 20.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se strani poslodavac fizička osoba.

Članak 47.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 31.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj za svakoga državljanina treće zemlje korisnik pravna osoba kojem je usluga namijenjena u Republici Hrvatskoj i koji je dozvolio pružanje usluge odnosno koristio rad upućenoga radnika ako je znao ili je mogao znati da upućeni radnik nije zakonito zaposlen (članak 20. stavak 4.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba u korisniku pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka korisnik usluge fizička osoba.

Članak 48.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj domaći korisnik pravna osoba ako ne obavijesti stranu agenciju o plaći i drugim uvjetima rada koje primjenjuje na svoje radnike, ako to ne učini u pisanom obliku ili to ne učini najkasnije prije sklapanja ugovora o prekograničnom ustupanju radnika (članak 12. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom od 5000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u korisniku pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom od 5000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se domaći korisnik fizička osoba.

Članak 49.

(1) Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj strana agencija pravna osoba ako domaćem korisniku ne potvrdi odnosno ne potvrdi u pisanom obliku da je obaviještena o uvjetima rada radnika domaćeg korisnika (članak 12. stavak 2.).

(2) Novčanom kaznom od 5000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u stranoj agenciji pravnoj osobi.

(3) Novčanom kaznom od 5000,00 do 10.000,00 kuna za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se strana agencija fizička osoba.