I. USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14  - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA  STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a)  Ocjena stanja

  Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza („Narodne novine“, br. 115/16,  130/17, 106/18, 121/19) donesen je 2016. godine i stupio je na snagu 1. siječnja 2017. godine. Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe kojima se uređuje administrativna suradnja u području poreza između Republike Hrvatske i država članica Europske unije, automatska razmjena informacija o financijskim računima između Republike Hrvatske i drugih jurisdikcija, automatska razmjena informacija o izvješćima po državama između Republike Hrvatske i jurisdikcija izvan Europske unije i provedba Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e (Foreign Account Tax Compliance Act). Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza  propisane su odredbe nužne za usklađenje sa sljedećim direktivama: Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere, Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanja izvan snage Direktive 77/799/EEZ, Direktiva Vijeća 2014/107/EU od 9. prosinca 2014. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2015/2060 od 10. studenoga 2015. o stavljanju izvan snage Direktive 2003/48/EZ o oporezivanju dohotka od kamate na štednju, Direktiva Vijeća (EU) 2015/2376 od 8. prosinca 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2016/881 od 25. svibnja 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja, Direktiva Vijeća (EU) 2016/2258 od 6. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprječavanju pranja novca i Direktiva Vijeća (EU) 2018/822 od 25. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja u odnosu na prekogranične aranžmane o kojima se izvješćuje.

Nadalje, Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza propisane su odredbe nužne za primjenu Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o unaprjeđenju ispunjavanja poreznih obveza na međunarodnoj razini i provedbi FATCA-e. Sporazumom nisu propisane sve odredbe potrebne za utvrđivanje obveza hrvatskih financijskih institucija kao i rokovi u kojima se te obveze moraju izvršiti. Isto tako, Sporazumom nisu propisane prekršajne odredbe za poštivanje spomenutih obveza već su iste propisane Zakonom o administrativnoj suradnji u području poreza.

b) Pitanja koja se trebaju urediti Zakonom

Ovim Prijedlogom zakona propisuje se usklađivanje s Direktivom Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja (dalje u tekstu: Direktiva Vijeća 2021/514). Preuzimanjem Direktive Vijeća 2021/514 proširuje se opseg obvezne automatske razmjene informacija između država članica EU-a u pogledu relevantnih aktivnosti koje se provode putem digitalnih platformi. Kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje sustava razmjene informacija, stvorili jednaki uvjeti i spriječila nelojalna konkurencija, obveza izvješćivanja može se primjenjivati i na digitalne platforme koje nisu rezidenti u porezne svrhe u državi članici EU, ali djeluju unutar EU. U skladu s navedenim, obveze izvješćivanja primjenjuju se na svakog operatera platforme koji je rezident u porezne svrhe u državi članici EU i na operatere platformi koji nisu rezidenti u porezne svrhe u državi članici EU, ali omogućuju obavljanje relevantne aktivnosti prodavateljima o kojima se izvješćuje ili relevantne aktivnosti koja uključuje najam nekretnine koja se nalazi u državi članici EU. Operateri platformi koji izvješćuju dostavljaju informacije o sljedećim aktivnostima: 1) prodaji dobara, 2) najam bilo kakve vrste prijevoza, 3) osobnim uslugama te 4) najmu nekretnina. Cilj je obuhvatiti primitke koji se ostvaruju od obavljanja djelatnosti putem digitalnih platformi u više jurisdikcija u cilju sprječavanja izbjegavanja plaćanja poreza, te povećanja porezne transparentnosti. Nadalje, cilj je na temelju poboljšanja odredbi o administrativnoj suradnji povećati učinkovitost poreznih uprava te povećati poreznu sigurnost. Ovim prijedlogom se obvezuju operateri platformi na dostavu informacija o prodavateljima dobara i pružateljima usluga koji svoje usluge i dobra plasiraju putem digitalnih platformi. Prijedlog također regulira pravila koja sprječavaju dvostruko izvješćivanje. Na taj način se osigurava cjelovitost izvješćivanja, a istodobno izbjegava prekomjerno administrativno opterećenje kako za porezne obveznike tako i za porezno tijelo.  

Nadalje, Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 sadrži niz odredbi kojima se dodatno pojašnjava okvir i glavna načela koja bi se trebala primjenjivati kada se nadležna tijela država članica EU odluče za zajednički nadzor. Zajednički nadzor je dodatni alat za administrativnu suradnju među državama članicama u području oporezivanja kojim bi se dopunio postojeći okvir kojim se predviđa mogućnost prisutnosti službenika druge države članice u službenim prostorijama poreznog tijela, sudjelovanje u upravnim radnjama i usporedni nadzori. Zajednički nadzori odvijali bi se u obliku upravnih radnji koje zajednički obavljaju porezno tijelo i nadležna tijela jedne ili više država članica EU i koja uključuju jednu ili više osoba od zajedničkog ili komplementarnog interesa u nadležnim tijelima tih država članica.

Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 također sadrži i izmjenu postojećih odredbi Direktive o administrativnoj suradnji te predlaže niz izmjena koje se odnose na: područje razmjene informacija na zahtjev (definicija standarda predvidive relevantnosti), automatske razmjene informacija (proširenje razmjene na autorske naknade, obvezne razmjene najmanje dvije kategorije dohotka, te od 2024. najmanje četiri kategorije dohotka), druge oblike administrativne suradnje (izmjene pojmova usporednih nadzora te izmjena rokova u Direktivi Vijeća 2011/16/EU), korištenje informacija zaprimljenih razmjenom, uvođenje obveze evaluacije za države članice vezano za učinkovitost administrativne suradnje te izmjena odredbi vezano za obustavu razmjene podataka između država članica u slučaju kršenja odredbi o zaštiti podataka.

Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju. Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro.

Budući da je uspostava ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem svoga pristupnog ugovora preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom u kojem je dan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura.

S ciljem provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom Vlada Republike Hrvatske 16. rujna 2021. donijela je Zaključak o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj kojim je utvrdila popis zakona i podzakonskih propisa koje je potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, sukladno Odluci o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20).

Radi provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro, odnosno za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) predlaže se izmjena odredbi povezanih s kunom radi uvođenja eura.

Ovim Prijedlogom zakona provodi se prilagodba hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, čime se doprinosi provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom kako bi Republika Hrvatska postala dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro.

c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Na temelju proširenja predmetnog obuhvata administrativne suradnje što podrazumijeva razmjenu informacija između država članica EU u pogledu relevantnih aktivnosti koje se provode putem digitalnih platformi podići će se porezna transparentnost. Na temelju poboljšanja odredbi o administrativnoj suradnji povećat će se učinkovitost poreznih uprava te povećati porezna sigurnost.

III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ADMINISTRATIVNOJ SURADNJI U PODRUČJU POREZA

Članak 1.

U Zakonu o administrativnoj suradnji u području poreza („Narodne novine“, br. 115/16, 130/17, 106/18 i 121/19) u članku 2. stavku 1. točka iza točke 9. briše se i dodaje se zarez i točka 10. koja glasi:

„10. Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području poreza, (u daljnjem tekstu: Direktiva 2021/514/EU).“.

Članak 2.

U članku 7.a dodaju se novi stavci od 1. do 4. koji glase:

„(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava provodi nadzor nad točnošću prikupljana propisanih informacija i nad provedbom dubinske analize u smislu ovoga Zakona koju su obvezne provoditi izvještajne financijske institucije,  e jesu li izvještajne financijske institucije utvrdile račune o kojima se izvješćuje i jesu li o njima izvijestile u roku koji je propisan ovim Zakonom.

(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava provodi nadzor nad točnošću i potpunosti  popunjenih propisanih izvješća, te jesu li izvještajne financijske institucije podnijele propisano izvješće u roku koji je propisan ovim Zakonom.

(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava provodi nadzor nad točnošću prikupljanja propisanih informacija i nad provedbom dubinske analize koju  su obvezni provoditi operateri platformi te provjerava jesu li operateri platformi podnijeli potpuno propisano izvješće i jesu li ga podnijeli u roku koji je propisan ovim Zakonom.

(4) Na postupak nadzora koji provodi Ministarstvo financija, Porezna uprava primjenjuju se u odgovarajućem dijelu i propisi koji uređuju ovlasti i postupanje Ministarstva financija, Porezne uprave prilikom provođenja postupaka iz svoje nadležnosti.“.

Dosadašnji stavci 1., 2. i 3. postaju stavci 5., 6. i 7.

Članak 3.

U članku 10. stavku 1. iza riječi: „iz članka 4. ovoga Zakona“ dodaju se riječi: „te PDV-a i drugih neizravnih poreza“.

Iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4. i 5. koji glase:

„(4) Porezno tijelo može nadležnom tijelu države članice priopćiti popis svrha za koje se dostavljene informacije i dokumenti mogu koristiti.

(5) Država članica koja prima informacije može upotrijebiti dostavljene informacije bez pristanka iz stavka 2. ovoga članka za bilo koju svrhu navedenu na popisu iz stavka 4. ovoga članka.“.

Dosadašnji stavci 4. do 8. postaju stavci 6. do 10.

U stavku 5. koji postaje stavak 7. riječi: „od stavaka 1. do 6.“ zamjenjuju se riječima: „od stavaka 1. do 5.“.

U stavku 7. koji postaje stavak 9. riječi: „od 1. do 6. ovoga članka“ zamjenjuje se riječima: „od 1. do 8. ovoga članka“.

Članak 4.

Iza članka 10. dodaju se članci 10.a i 10.b i naslovi iznad njih koji glase:

       „Zaštita podataka

Članak 10.a

(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava, izvještajne financijske institucije, posrednici  i operateri platformi koji izvješćuju smatraju se voditeljima zbirke osobnih podataka u skladu s propisom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

(2) Izvještajne financijske institucije, posrednik ili operater platforme za izvješćivanje obavještavaju osobu o kojoj se izvješćuje da će informacije koje se na njega odnose prikupljati i dostavljati u skladu s ovim Zakonom, te pružaju toj osobi sve informacije u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka dovoljno rano kako bi osoba mogla ostvariti svoja prava na zaštitu podataka, u svakom slučaju prije izvješćivanja o tim informacijama.

(3) Neovisno o stavku 2. ovoga članka operateri platforme koja izvješćuje obavještavaju prodavatelje o kojima se izvješćuje o prijavljenoj naknadi.

       Povreda podataka

                   Članak 10.b

(1) Povreda podataka u smislu ovoga Zakona podrazumijeva povredu sigurnosti koja dovodi do uništenja, gubitka, izmjene ili bilo kakvog neprimjerenog i neovlaštenog pristupa informacijama, njihova otkrivanja ili uporabe, uključujući osobne podatke koji se prenose, pohranjuju ili na drugi način obrađuju, kao rezultat namjernih nezakonitih radnji, nepažnje ili nesreća.

(2) Povreda podataka iz stavka 1. ovoga članka može se odnositi na povjerljivost, dostupnost i cjelovitost podataka.

(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava će bez odgode obavijestiti Europsku komisiju o svakoj povredi podataka i svim naknadnim korektivnim mjerama.

(4) Ministarstvo financija, Porezna uprava će u pisanom obliku zatražiti od Europske komisije da obustavi pristup CNN mreži za potrebe ovoga Zakona u slučaju da se povreda podataka ne može odmah i na odgovarajući način staviti pod kontrolu.  

(5) Ministarstvo financija, Porezna uprava može pisanim putem obavijestiti Europsku komisiju i državu članicu u kojoj je došlo do povrede podataka o obustavi razmjene informacija s navedenom državom članicom.

(6) Obustava razmjene informacija iz stavka 5. ovoga članka stupa na snagu odmah.“ .

Članak 5.

U članku 12. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Povratna informacija iz članka 9. ovoga Zakona, razmjena informacija na zahtjev iz članka 15. ovoga Zakona i obavijesti iz članka 17. ovoga Zakona, obavijesti iz članka 10. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, spontana razmjena informacija iz članka 18. ovoga Zakona i potvrda o njihovu primitku iz članka 20. ovoga Zakona, obvezna automatska razmjena informacija iz članaka 21. i 35.l ovoga Zakona, prosljeđivanje obavijesti iz članka 43. ovoga Zakona odvija se u elektroničkom obliku, na za to propisanim standardnim obrascima.“.

U stavku 3. točki a) iza riječi: „odnosi“ dodaje se zarez i riječi: „a u slučaju zahtjeva iz članka 17.a stavka 3. ovoga Zakona i detaljan opis skupine“.

Članak 6.

U članku 17. stavku 1. riječi: „6 mjeseci“ zamjenjuje se riječima: „3 mjeseca“ .

             U stavku 5. iza riječi: „odgovor“ točka se briše i dodaju se riječi: „koji ne smije biti dulji od šest mjeseci od datuma primitka zahtjeva.“.

Članak 7.

Iza članka 17. dodaje se članak 17.a i naslov iznad njega koji glasi:

„Predvidiva relevantnost

                                                                Članak 17.a

(1) Za potrebe zahtjeva iz članka 16. ovoga Zakona, tražene informacije smatraju se predvidivo relevantnima ako u trenutku podnošenja zahtjeva nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev smatra da, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, postoji razumna mogućnost da će tražene informacije biti relevantne za porezna pitanja jednog poreznog obveznika ili nekoliko njih, neovisno o tome jesu li identificirani imenom ili na neki drugi način, i biti opravdane za potrebe upravnih radnji.  

(2) Kako bi se dokazala  predvidiva relevantnost zatraženih informacija iz stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev dostavit će poreznom tijelu najmanje sljedeće informacije:

1. porezna svrha za koju se informacije traže i

2. specifikacija informacija potrebnih za primjenu ili provedbu nacionalnog prava.

(3) Ako se zahtjev iz članka 16. ovoga Zakona odnosi na skupinu poreznih obveznika koji se ne mogu pojedinačno identificirati, nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev dostavit će poreznom tijelu najmanje sljedeće informacije :

1. detaljan opis skupine

2. objašnjenje mjerodavnog prava i činjenica na temelju kojih se može smatrati da porezni obveznici iz skupine nisu bili usklađeni s mjerodavnim pravom

3. objašnjenje načina na koji bi zatražene informacije bile od pomoći u utvrđivanju usklađenosti poreznih obveznika iz skupine s mjerodavnim pravom i

4. gdje je primjenjivo, činjenice i okolnosti povezane s uključenošću treće strane koja je aktivno  pridonijela potencijalnom nepoštivanju mjerodavnog zakona od strane  poreznih obveznika iz skupine.“.

Članak 8.

U članku 22. stavku 1. u točki 5. točka iza riječi: „prava“ briše se i dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. autorske naknade.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava nastoji uključiti porezni identifikacijski broj (PIB) rezidenata koji izdaje država članica rezidentnosti pri dostavi informacija iz stavka 1. ovoga članka.“.  

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 9.

U članku 23. oznaka stavka 1. i stavak 2. brišu se.

Članak 10.

U članku 24. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava jedanput godišnje izvješćuje Europsku komisiju o barem dvije kategorije dohotka i imovine navedenim u članku 22. stavku 1. ovoga Zakona.“.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 11.

U članku 28. stavci 1. i 3 i oznaka stavka 2. brišu se.

Članak 12.

U članku 29. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

„(3) Izvještajne financijske institucije obvezne su komunikaciju s Ministarstvom financija, Poreznom upravom obavljati putem sustava ePorezna - Jedinstvenog portala Porezne uprave.“.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.  

U stavku 4. koji postaje stavak 5. riječi: „iz stavka 5.“ zamjenjuju se riječima: „iz stavka 6.“.

Članak 13.

U članku 32. stavku 1. točki 2. iza riječi: „niza transakcija“ dodaju se riječi: „kao i sve druge informacije koje bi mogle biti korisne nadležnom tijelu države članice u procjeni mogućeg poreznog rizika.“.

Članak 14.

U članku 33. stavku 1. iza riječi: „članica“ dodaju se riječi: „odmah nakon što je prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama izdano, izmijenjeno ili obnovljeno, a najkasnije“.

Članak 15.

Iza članka 35.k dodaje se Odjeljak 6. s člancima 35.l do 35.p i naslovima iznad njih koji glase:

„Odjeljak 6.

Automatska razmjena informacija o kojima izvješćuju operateri platformi

Informacije o kojima se izvješćuje

Članak 35.l

(1) Automatska razmjena informacija o kojima izvješćuju operateri platformi obuhvaća sljedeće informacije:

1. naziv, adresa registriranog sjedišta, osobni identifikacijski broj (OIB), porezni identifikacijski broj i, prema potrebi, individualni identifikacijski broj operatera platforme koji izvješćuje dodijeljen na temelju članka 35.o stavka 2. ovoga Zakona, te poslovni naziv platforme ili poslovne nazive platformi u pogledu kojih izvješćuje  

2. ime i prezime fizičke osobe koja je prodavatelj o kojem se izvješćuje te pravni naziv subjekta koji je prodavatelj o kojem se izvješćuje

3. primarnu adresu prodavatelja o kojem se izvješćuje iz točke 2. ovoga stavka

4. svaki porezni identifikacijski broj prodavatelja o kojem se izvješćuje, uključujući svaku državu članicu izdavanja ili, u nedostatku poreznog identifikacijskog broja, mjesto rođenja prodavatelja o kojem se izvješćuje koji je fizička osoba

5. matični broj prodavatelja o kojem se izvješćuje koji je subjekt

6. PDV identifikacijski broj prodavatelja o kojem se izvješćuje, ako postoji

7. datum rođenja prodavatelja o kojem se izvješćuje koji je fizička osoba

8. identifikacijsku oznaku financijskog računa na koji se uplaćuje ili doznačuje naknada, u mjeri u kojoj su te informacije dostupne operateru platforme koji izvješćuje, a nadležno tijelo države članice čiji je prodavatelj o kojem se izvješćuje rezident nije obavijestilo nadležna tijela svih ostalih država članica da ne namjerava koristiti identifikacijsku oznaku financijskog računa u tu svrhu

9. ako se imatelj financijskog računa na koji se uplaćuje naknada razlikuje od imena prodavatelja o kojem se izvješćuje, uz identifikacijsku oznaku financijskog računa dostaviti i ime imatelja financijskog računa na koji se uplaćuje naknada u mjeri u kojoj je dostupno operateru platforme koji izvješćuje te sve druge informacije za financijsku identifikaciju dostupne operateru platforme koji izvješćuje u pogledu tog imatelja računa

10. svaku državu članicu čiji je rezident prodavatelj o kojem se izvješćuje

11. ukupna plaćena ili pripisana naknada tijekom svakog tromjesečja razdoblja o kojem se izvješćuje

12. sve pristojbe, provizije ili porezi koje je platforma koja izvješćuje zadržala ili naplatila tijekom svakog tromjesečja razdoblja o kojem se izvješćuje.

(2) Ako prodavatelj o kojem se izvješćuje pruža usluge najma nekretnina, priopćuju se sljedeće dodatne informacije:

1. adresa svake oglašene nekretnine, utvrđene na osnovi postupka dubinske analize, i odgovarajuće brojeve katastarskih čestica ili njihov ekvivalent na temelju nacionalnog prava države članice u kojoj se nalazi, ako su dostupni

2. ukupnu plaćenu ili pripisanu naknadu tijekom svakog tromjesečja razdoblja o kojem se izvješćuje i broj relevantnih aktivnosti pruženih u vezi sa svakom oglašenom nekretninom

3. ako je dostupno, broj dana tijekom kojih je bila iznajmljena svaka oglašena nekretnina u razdoblju o kojem se izvješćuje i vrsta svake oglašene nekretnine.

(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava automatskom razmjenom informacija dostavlja informacije iz stavka 1. i 2. ovoga članka nadležnom tijelu države članice čiji je prodavatelj o kojem se izvješćuje rezident i, ako prodavatelj o kojem se izvješćuje pruža usluge najma nekretnina, nadležnom tijelu države članice u kojoj se nalazi nekretnina.

(4) Automatska razmjena informacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka odvija se elektroničkim putem u propisanom formatu u roku od dva mjeseca od isteka razdoblja o kojem se izvješćuje, a na koje se odnose zahtjevi za izvješćivanje koji se primjenjuju na operatera platforme koji izvješćuje. Prve informacije priopćuju se za razdoblja o kojima se izvješćuje počevši od 1. siječnja 2023.

           Članak 35.m

(1) Informacije iz članka 35.l ovoga Zakona koje se odnose na rezidente država članica operateri platforme koji izvješćuju obvezni su prikupljati u skladu s pravilima izvješćivanja i dubinske analize, te ih dostaviti Ministarstvu financija, Poreznoj upravi do 31. siječnja godine koja slijedi nakon kalendarske godine u kojoj se prodavatelj utvrdio kao prodavatelj o kojem se izvješćuje.

(2) Ako prodavatelj ne dostavi operateru platformi informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 35.l niti nakon dva podsjetnika koje je operater platforme uputio nakon što je prodavatelju dostavio početni zahtjev, ali ne prije isteka 60 dana, operater platforme koji izvješćuje zatvara prodavateljev račun i onemogućuje njegovu ponovnu registraciju na platformi ili zadržava plaćanje naknade prodavatelju dok god prodavatelj ne dostavi tražene informacije.

(3) Operater platforme koji izvješćuje obavlja postupke dubinske analize do 31. prosinca razdoblja o kojem se izvješćuje.

(4) U pogledu prodavatelja koji su već bili registrirani na platformi 1. siječnja 2023. ili na datum kada je subjekt postao operater platforme koji izvješćuje, postupci dubinske analize moraju se obaviti do 31. prosinca drugog razdoblja o kojem se izvješćuje za operatera platforme koji izvješćuje.

(5) Operater platforme koji izvješćuje dostavlja prodavatelju o kojem se izvješćuje najkasnije do 31. siječnja godine koja slijedi nakon kalendarske godine u kojoj se prodavatelja utvrdio kao prodavatelja o kojem se izvješćuje sljedeće informacije koje se odnose na njega:

1. pravni naziv

2. primarnu adresu prodavatelja o kojem se izvješćuje iz točke 2. stavka 1. članka 35. l ovoga Zakona

3. svaki porezni identifikacijski broj koji je izdan prodavatelju, uključujući svaku državu članicu izdavanja

4. PDV identifikacijski broj prodavatelja, ako je dostupan

5. matični broj subjekta

6. postojanje bilo koje stalne poslovne jedinice kroz koju se u Europskoj uniji obavljaju relevantne aktivnosti, ako je dostupna, navodeći svaku državu članicu u kojoj se nalazi takva stalna poslovna jedinica.

(6) Operater platforme koji izvješćuje vodi evidencije o svim poduzetim koracima i dokazima koji se upotrebljavaju za prikupljanje informacija u skladu s pravilima izvješćivanja i dubinske analize.

(7) Evidencije iz stavka 6. ovoga članka moraju biti dostupne najmanje pet godina, a najviše 10 godina nakon isteka razdoblja o kojem se izvješćuje.  

(8) Operater platforme koji izvješćuje može koristiti usluge vanjskih pružatelja usluga radi izvršavanja obveza dubinske analize, ali su te obveze i nadalje odgovornost operatera platforme koji izvješćuje.

(9) Ministar financija pravilnikom propisuje pojmove, pravila izvješćivanja i postupak dubinske analize.

                                          Članak 35.n

(1) Operater platforme koji izvješćuje podnosi informacije o prodavateljima o kojima se izvješćuje Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u sljedećim slučajevima:

1. ako je rezident u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj

2. ako je osnovan prema zakonima Republike Hrvatske

3. ako je mjesto njegove uprave (uključujući mjesto stvarne uprave) u Republici Hrvatskoj

4. ako ima stalnu poslovnu jedinicu u Republici Hrvatskoj.  

(2) Ako operater platforme koji izvješćuje ispunjava uvjete za izvješćivanje iz stavka 1. ovoga članka u više država članica, operater platforme koji izvješćuje odabire jednu od tih država članica u kojoj će ispuniti obvezu izvješćivanja.

(3) Operater platforme koji izvješćuje iz stavka 2. ovoga članka obvezan je Ministarstvo financija, Poreznu upravu izvijestiti o odabiru države članice u kojoj će ispuniti obvezu izvješćivanja kao i državu članicu u kojoj izvješćuje.

(4) Operater platforme koji izvješćuje iz stavka 2. ovoga članka izuzima se od obveze podnošenja informacija iz članka 35.l ovoga Zakona Ministarstvu financija, Poreznoj upravi ako ima dokaz da su iste informacije podnesene u drugoj državi članici.      

(5) Ako postoji više operatera platforme koji izvješćuju, bilo koji od tih operatera platforme oslobađa se obveze  izvješćivanja ako ima dokaz da je o istim informacijama u drugoj državi članici izvijestio drugi operater platforme koji izvješćuje.  

             Obveza registracije operatera platforme koji izvješćuje

                                                 Članak 35.o

(1) Operater platforme koji izvješćuje koji nije rezident u porezne svrhe niti je osnovan ili se njima upravlja u državi članici, niti ima stalnu poslovnu jedinicu u državi članici, ali omogućuje obavljanje relevantne aktivnosti prodavatelja o kojima se izvješćuje ili relevantne aktivnosti koja uključuje najam nekretnine koja se nalazi u državi članici te nije kvalificirani operater platforme izvan Europske unije ima obvezu registracije kod nadležnog tijela države članice u trenutku kada započinje obavljati aktivnost operatera platforme.

(2) Operateru platforme koji izvješćuje iz stavka 1. ovoga članka koji izvrši registraciju u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, Porezna uprava dodjeljuje individualni identifikacijski broj.

(3) Operater platforme koji izvješćuje iz stavka 1. ovoga članak dostavlja informacije iz članka 35.l ovoga Zakona, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi najkasnije do 31. siječnja godine koja slijedi nakon kalendarske godine u kojoj se prodavatelj utvrdio kao prodavatelj o kojem se izvješćuje.

(4) Ako operater platforme nakon dva podsjetnika koje je uputilo Ministarstvo financija, Porezna uprava ne ispuni obvezu izvješćivanja iz stavka 3. ovoga članka, Ministarstvo financija, Porezna uprava povlači registraciju operatera platforme koji izvješćuje. Registracija se može opozvati najkasnije 90 dana nakon drugog podsjetnika, ali ne prije isteka 30 dana nakon drugog podsjetnika.

(5) Operater platforme koji izvješćuje kojem je registracija povučena u skladu sa stavkom 4. ovoga članka može se ponovno registrirati u Republici Hrvatskoj samo ako Ministarstvu financija, Poreznoj upravi pruži odgovarajuća jamstva u pogledu svoje obveze da ispuni zahtjeve za izvješćivanje unutar Europske unije, uključujući sve preostale neispunjene zahtjeve za izvješćivanje iz stavka 3. ovoga članka.

(6) Ministar financija pravilnikom propisuje pravila za jedinstvenu registraciju operatera platforme koji izvješćuje.

Isključeni operater platforme

Članak 35.p

(1) Isključeni operater platforme u smislu ovoga Zakona podrazumijeva operatera platforme čiji je cjelokupni poslovni model platforme takav da nema prodavatelja o kojima se izvješćuje.

(2) Operater platforme iz stavka 1. ovoga članka obvezan je Ministarstvu financija, Poreznoj upravi dostaviti dokaz da je isključeni operater platforme za svaku godinu u kojoj posluje kao isključeni operater platforme do 31. prosinca razdoblja o kojem se izvješćuje.“.

Članak 16.

U članku 36. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) U cilju razmjene informacija vezano uz poreze iz članka 4. ovoga Zakona, nadležno tijelo države članice može zatražiti od poreznog tijela da službenici koje je ovlastilo nadležno tijelo države članice i u skladu s postupovnim propisima Republike Hrvatske mogu biti:

1. nazočni u službenim prostorijama poreznog tijela

2. nazočni tijekom službenih ili upravnih radnji koje se provode na području Republike Hrvatske  

3. prema potrebi, sudjelovati u službenim ili upravnim radnjama koje se provode u Republici Hrvatskoj uporabom elektroničkih sredstava komunikacije .“.

Iza stavka 1., dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

„(2) Porezno tijelo odgovara na zahtjev iz stavka 1. ovoga članka u roku od 60 dana od dana primitka zahtjeva potvrđujući svoj pristanak ili priopćuje obrazloženje svojeg odbijanja nadležnom tijelu države članice koje podnosi zahtjev.

  (3) Ako su službenici tijela države članice koje podnosi zahtjev prisutni tijekom službenih ili upravnih radnji ili sudjeluju korištenjem elektroničkih sredstava komunikacije, mogu obavljati razgovore s pojedincima i pregledavati dokumentaciju u skladu s postupovnim propisima Republike Hrvatske.“.  

Dosadašnji stavci 2., 3. i 4. postaju stavci 4., 5. i 6.

U stavku 4. koji postaje stavak 6. riječi: „sa stavcima 1., 2. i 3.“ mijenjaju se i glase „sa stavcima 1. do 5.“.

Članak 17.

U članku 37. stavku 5. iza riječi: „nadzor“ dodaju se riječi: „u roku od 60 dana od dana primitka prijedloga.“.

Članak 18.

Iza članka 37. dodaje se članak 37.a i naslov iznad njega koji glasi:

  „Zajednički nadzori

 Članak 37.a

(1) Zajednički nadzor u smislu ovoga Zakona podrazumijeva upravnu radnju koju zajednički obavljaju porezno tijelo i nadležno tijelo jedne ili više država članica i koja uključuje jednu ili više osoba od zajedničkog ili komplementarnog interesa nadležnih tijela tih država članica.

(2) Nadležno tijelo jedne ili više država članica može zatražiti od poreznog tijela da provedu zajednički nadzor.

(3) Na zahtjev iz stavka 2. ovoga članka porezno tijelo će odgovoriti u roku od 60 dana od dana primitka zahtjeva.

(4) Porezno tijelo može odbiti zahtjev nadležnog tijela države članice za zajednički nadzor iz stavka 2. ovoga članka  iz opravdanih razloga.

(5) Zajednički nadzor koji se odvija u Republici Hrvatskoj provodi se na koordiniran način koji je unaprijed dogovoren između poreznog tijela i nadležnog tijela jedne ili više država članica koje su podnijele zahtjev, uključujući i jezično uređenje, te se provodi u skladu sa zakonodavstvom i postupovnim propisima Republike Hrvatske.

(6) U skladu sa stavkom 5. ovoga članka:

1. službenici ovlašteni od strane nadležnog tijela jedne ili više država članica koje podnose zahtjev mogu, u dogovoru sa službenicima poreznog tijela, ispitivati osobe i pregledavati dokumente

2. dokazi prikupljeni tijekom zajedničkog nadzora mogu se ocijeniti, između ostalog i u pogledu njihove dopuštenosti, pod istim pravnim uvjetima kao u slučaju nadzora koji se provodi u Republici Hrvatskoj, kao i tijekom bilo kojeg postupka prigovora ili žalbe, i

3. jedna osoba ili više njih koje su predmet zajedničkog nadzora ili na koje on utječe imaju ista prava i obveze kao u slučaju nadzora u kojem sudjeluju samo službenici Republike Hrvatske, kao i tijekom bilo kojeg postupka prigovora ili žalbe.

(7) Porezno tijelo će odrediti predstavnika koji će za Republiku Hrvatsku biti zadužen za nadzor i koordinaciju aktivnosti zajedničkog nadzora u Republici Hrvatskoj.

(8) Prava i obveze službenika ovlaštenih od strane nadležnog tijela jedne ili više država članica koji sudjeluju u zajedničkom nadzoru u Republici Hrvatskoj, u slučaju njihove prisutnosti na tim aktivnostima, utvrđuju se u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske i ni u kojem slučaju ne izvršavaju ovlasti koje nadilaze ovlasti koje su im dodijeljene zakonima njihove države članice.  

(9) Nakon provedenog zajedničkog nadzora iz stavka 1. ovoga članka, porezno tijelo nastoji s nadležnim tijelom jedne ili više država članica koje su podnijele zahtjev postići dogovor o:

1. činjenicama i okolnostima koje su relevantne za zajednički nadzor

2. poreznom položaju osobe ili osoba koje su predmet zajedničkog nadzora

(10) Nalaz zajedničkog nadzora sadržan je u završnom izvješću i obuhvaća zaključke dogovora iz stavka 9. ovoga članka koji je postignut između poreznog tijela i nadležnog tijela jedne ili više država članica koji su podnijeli zahtjev, a koristi se u postupcima koji se provode nakon zajedničkog nadzora.

(11) Postupke koje porezno tijelo provodi nakon zajedničkog nadzora, kao i svi daljnji postupci, provode se u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske.

(12) Jedna ili više osoba nad kojima je proveden zajednički nadzor obavješćuje se o ishodu zajedničkog nadzora uz dostavu preslike završnog izvješća, u roku od 60 dana od dana izdavanja završnog izvješća.

(13) Porezno tijelo može u skladu sa stavcima 1. do 12. ovoga članka podnositi vlastite zahtjeve za provođenje zajedničkog nadzora nadležnim tijelima drugih država članica.“.      

Članak 19.

U članku 44. stavku 8. riječ: „kunama“ zamjenjuje se riječi: „eurima“.

Članak 20.

U članku 50. stavku 6. iza riječi: „eura“ zarez se zamjenjuje točkom, a brišu se riječi: „odnosno istog iznosa u kunskoj protuvrijednosti“.

Članak 21.

U članku 59. brišu se riječi: „i nadzor izvršavanja obveza iz članka 62. ovoga Zakona.“.

Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. do 4. koji glase:

„(2) Ministarstvo financija, Porezna uprava provodi nadzor nad točnošću prikupljana propisanih informacija i nad provedbom dubinske analize u smislu ovoga Zakona koju su obvezne provoditi hrvatske izvještajne i neizvještajne financijske institucije,  e jesu li hrvatske izvještajne i neizvještajne financijske institucije utvrdile račune o kojima se izvješćuje u smislu ovoga Zakona.

(3) Ministarstvo financija, Porezna uprava provodi nadzor nad točnošću i potpunosti  popunjenih propisanih izvješća, te jesu li izvještajne financijske institucije podnijele propisano izvješće u roku koji je propisan ovim Zakonom.

(4) Na postupak nadzora koji provodi Porezna uprava primjenjuju se u odgovarajućem dijelu i propisi koji uređuju ovlasti i postupanje Porezne uprave prilikom provođenja postupaka iz svoje nadležnosti.“.

Članak 22.

U članku 64. stavku 4. riječ: „kunama“ zamjenjuje se riječi: „eurima.“, a brišu se riječi: „prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan prijenosa“.

Članak 23.

  U članku 66. stavku 1. iza točke 9. dodaje se točka 10. koja glasi:

„ 10. pravna osoba ako ne prikuplja propisane informacije u skladu s pravilima izvješćivanja i dubinske analize, ako ne podnese točno popunjeno propisano izvješće, ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.m stavak 1.)“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz točaka 1., 2., 5., 6., 7., 8., 9. i 10. ovoga članka.“.

Stavci 4. i 5. se brišu.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 4.

Članak 24.

Iza članka 66. dodaje se članak 66.a koji glasi:

  „Članak 66.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 26.540,00 eura kaznit će se za prekršaj:

1. pravna osoba ako ne prikuplja propisane informacije, ne provodi dubinsku analizu, ne utvrđuje račune o kojima se izvješćuje i ne izvješćuje o njima, ili ne izvješćuje u roku, Ministarstvo financija, Poreznu upravu (članak 27. stavak 1.)

2. pravna osoba ako ne podnese točno popunjeno propisano izvješće, ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35. stavak 1.)

3. pravna osoba ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.f stavak 1.)

4. pravna osoba ako ne podnese potpuno propisano periodično izvješće s ažuriranim informacijama o kojima se izvješćuje i ako u roku ne podnose propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.f stavak 3.)

5. pravna osoba ako se pozove na profesionalnu tajnu, a ne obavijesti sve druge posrednike, ili ako takvih posrednika nema, relevantnog poreznog obveznika o obvezi izvješćivanja (članak 35.h stavak 2.)

6. pravna osoba ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.i stavak 2.)

7. pravna osoba ako u roku ne podnese propisano izvješće o informacijama o upotrebi prekograničnih aranžmana o kojima se izvješćuje Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.j stavci 5. i 6.)

8. pravna osoba ako ne prikuplja propisane informacije u skladu s pravilima izvješćivanja i dubinske analize, ako ne podnese točno popunjeno propisano izvješće, ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi (članak 35.m stavak 1.)

9. hrvatska izvještajna financijska institucija ako Ministarstvu financija, Poreznoj upravi ne dostavi propisane informacije u odnosu na sve račune o kojima se izvješćuje, ili propisane informacije ne dostavi u propisanom roku ili obliku (članak 61. stavak 1.)

10. hrvatska izvještajna i neizvještajna financijska institucija ako ne prikuplja propisane informacije, ne provodi dubinsku analizu ili ne utvrđuje račune o kojima se izvješćuje (članak 62. stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 2.650,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz točaka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 2.650,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u hrvatskoj izvještajnoj i neizvještajnoj financijskoj instituciji za prekršaj iz stavka 1. točaka 9. i 10. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 13.270,00 eura za prekršaj iz stavka 1. točaka 3., 4., 5., 6. i 7. ovoga članka kaznit će se fizička osoba.“.

Članak 25.

U članku 69. stavku 2. brišu se riječi: „koji ne prelazi kunski iznos“.

    PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

(1) Ministarstvo financija, Porezna uprava će 1. siječnja 2024.  proširiti obvezu iz članka 10. ovoga Zakona,  e će  Europsku komisiju izvijestiti o barem četiri kategorije dohotka i imovine u pogledu kojih automatskom razmjenom dostavlja nadležnom tijelu bilo koje druge države članice informacije koje se odnose na porezno razdoblje koje počinje 1. siječnja 2025. ili nakon toga datuma.

(2) Operater platformi koji izvješćuje obvezan je ispuniti obvezu iz članka 15. ovoga Zakona koja se  odnosi na obvezu registracije te za razdoblje o kojem se izvješćuje  koje počinje teći 1. siječnja 2023.  izvršiti registraciju u roku 90 dana prije prvog roka za dostavu informacija 31. siječnja 2024.

Članak 27.

Ministar financija uskladit će Pravilnik o automatskoj razmjeni informacija u području poreza (Narodne novine, br. 18/17, 1/19 i 1/20) s odredbama ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 28.

Na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prestaje važiti članak 66. koji je izmijenjen člankom 23. ovoga Zakona.

Članak 29.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. siječnja 2023., osim odredbi članka 22. stavka 2. koji je dodan člankom 8. stavkom 2. ovoga Zakona i članka 18. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu 1. siječnja 2024. te odredbi članka 19., 20., 22., 24. i  25. ovoga Zakona koji stupaju na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.  

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Navodi se novonastala pravna stečevina Europske unije odnosno Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja. Navedeno je u skladu s obvezom iz Odluke o instrumentima za usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije („Narodne novine“, br. 44/17).

Uz članak 2.

U članku 7.a Zakona dodaju se novi stavci kojima se propisuje nadležnost Ministarstva financija, Porezne uprave za provođenje nadzora nad izvršavanjem obveza dubinske analize koje su obvezne provoditi izvještajne financijske institucije i operateri platforme u smislu ovoga Zakona.

Uz članak 3.

U članku 10. Zakona, kojim se propisuje korištenje informacija i dokumenata, u stavku 1. utvrđuje se mogućnost upotreba informacija dobivenih u skladu s ovim Zakonom, između ostalog, i za utvrđivanje i naplatu PDV-a i drugih neizravnih poreza. Iako to do sada nije bilo isključeno, nesigurnosti u pogledu uporabe informacija pojavile su se zbog nejasnog okvira što se sada dodatno pojašnjava.

Dodaje se novi stavak 4. koji propisuje mogućnost poreznom tijelu da nadležnom tijelu države članice priopći popis svrha u koje se dostavljene informacije i dokumenti mogu koristiti. Proširuje se mogućnost davanja dopuštenje za  uporabu informacija i dokumenta u druge svrhe osim porezne koje se do sada moglo dati samo na temelju obveznog zahtjeva druge države članice, a sada će biti moguće i prethodnim priopćavanjem popisa dopuštenih drugih svrha svim državama članicama. Nadležno tijelo države članice koje zaprimi dostavljene podatke može potom podatke koristiti u bilo koju od svrha navedenih na popisu bez daljnjeg dopuštenja poreznog tijela.

Uz članak 4.

U članku 10.a Zakona uređuje se zaštita podataka koji se razmjenjuju na temelju Zakona. Propisuje se da se financijske institucije, posrednici i operateri platforme koji izvješćuju smatraju voditeljima zbirke osobnih podataka u skladu s propisom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka. Propisuje se obveza izvještajnih financijskih institucija, posrednika i operatera platforme za izvješćivanje da obavještavaju osobu o kojoj se izvješćuje da će informacije koje se na njega odnose prikupljati i dostavljati u skladu s ovim Zakonom, te pružaju toj osobi sve informacije u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka dovoljno rano kako bi osoba mogla ostvariti svoja prava na zaštitu podataka, u svakom slučaju prije izvješćivanja o tim informacijama. Propisuje se dodatna obveza operaterima platforme koja izvješćuju da obavještavaju prodavatelja o kojima se izvješćuje o prijavljenoj naknadi.

U članku 10.b Zakona uređuje se postupak koji države članice i Europska komisija trebaju slijediti u slučaju povrede podataka, budući da je iznimno važno poboljšati sigurnost svih podataka koji se razmjenjuju među nadležnim tijelima država članica kako bi se ograničila moguća šteta koja može nastati povredom podataka. U stavku 1. definira se povreda podataka koja podrazumijeva povredu sigurnosti koja dovodi do uništenja, gubitka ili bilo kakvog neprimjerenog i neovlaštenog pristupa informacijama, njihova otkrivanja ili uporabe, uključujući osobne podatke koji se prenose, pohranjuju ili na drugi način obrađuju, kao rezultat namjernih nezakonitih radnji, nepažnje ili nesreća. Povreda podataka se može odnositi na povjerljivost, dostupnost i cjelovitost podataka.

U stavku 2. propisuje se obveza Ministarstva financija, Porezne uprave da bez odgode obavijesti Europsku komisiju o svakoj povredi podataka i svim naknadnim korektivnim mjerama.

U slučaju da se povreda ne može odmah i na odgovarajući način staviti pod kontrolu, Ministarstvo financija, Porezna uprava će, sukladno predloženom stavku 3., pisanim putem zatražiti od Europske komisije da obustavi pristup CNN mreži za potrebe ovoga Zakona.  

U stavku 4. propisuje se da Ministarstvo financija, Porezna uprava može obustaviti razmjenu informacija  s državom članicom u kojoj je došlo do povrede podataka tako što će o tome pisanim putem obavijestiti Europski komisiju i relevantnu državu članicu. Navedena obustava stupa na snagu odmah.

Uz članak 5.

U članku 12. Zakona, kojim se propisuju standardni obrasci i elektronički formati, stavak 1. mijenja se na način da se propisuje da se povratne informacije iz članka 9. Zakona, obavijesti iz članka 10. Zakona, razmjena informacija iz članka 18. Zakona, spontana razmjena informacija iz članka 18. Zakona i potvrda o njihovu primitku iz članka 20. Zakona, obvezna automatska razmjena informacija iz članka 21. Zakona, prosljeđivanje obavijesti iz članka 43. Zakona odvijaju u elektroničkom obliku, na za to propisanim standardnim obrascima.

Stavak 3. točka a) mijenja se na način da se propisuje da se u slučaju zahtjeva iz članka 17.a stavka 3. Zakona, uz ime/naziv, adresu i druge podatke za utvrđivanje identiteta osobe na koju se zahtjev odnosi, dostavlja i detaljan opis skupine. Ponekad postoji potreba za rješavanjem zahtjeva za informacijama koji se odnose na skupine poreznih obveznika koje nije moguće pojedinačno identificirati, a predvidiva relevatnost zatraženih informacija može se opisati samo na osnovi zajedničkog skupa obilježja.

Uz članak 6.

U članku 17. Zakona, kojim se propisuje razmjena informacija na zahtjev, stavak 1. mijenja se na način da se propisuje da u slučaju zahtjeva za informacijama nadležnog tijela države članice iz članka 16. stavka 1. Zakona porezno tijelo dostavlja informacije što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri mjeseca od datuma primitka zahtjeva. Dosadašnji rok od šest mjeseci za dostavu informacija se skraćuje u svrhu poboljšanja učinkovitosti razmjene informacija na zahtjev, te pravovremenom korištenju istih. Ako porezno tijelo ne može udovoljiti zahtjevu u navedenom roku ono će odmah, a najkasnije u roku tri mjeseca, obavijestiti nadležno tijelo države članice koja je podnijela zahtjev o razlozima nemogućnosti ispunjavanja zahtjeva i datumu do kojeg smatra da može udovoljiti zahtjevu, a koji ne može biti dulji od šest mjeseci od dana primitka zahtjeva. Osim toga, propisano je da se tražene informacije s kojim raspolaže porezno tijelo prosljeđuju u roku najkasnije od dva mjeseca od dana primitka zahtjeva.  

Stavak 5. mijenja se na način da se propisuje najkasniji rok u kojem porezno tijelo mora odgovoriti na zahtjev nadležnog tijela države članice, a koji ne smije biti dulji od šest mjeseci od primitka zahtjeva.  

Uz članak 7.

U članku 17.a Zakona definira se standard predvidive relevantnosti. Primjenom standarda predvidive relevantnosti osigurava se učinkovitost razmjene informacija i sprječava neopravdano odbijanje zahtjeva, kao i pružanje veće jasnoće poreznim tijelima i poreznim obveznicima. Navodi se da se informacije koje zatraži nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev smatraju  predvidivo relevantnima ako u trenutku podnošenja zahtjeva nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev smatra da, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, postoji razumna mogućnost da će tražene informacije biti relevantne za porezna pitanja jednog poreznog obveznika ili nekoliko njih, neovisno o tome jesu li identificirani imenom ili na neki drugi način, i biti opravdane za potrebe istrage.  

U stavku 2. propisuje se postupak dokazivanja predvidive relevantnosti traženih informacija. U svrhu dokazivanja predvidive relevantnosti, nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev dužno je dostaviti najmanje sljedeće podatke: poreznu svrha za koju se informacije traže i specifikaciju informacija potrebnih za primjenu ili provedbu nacionalnog prava.

U stavku 3. propisuje se podnošenje zahtjeva za informacijama koji se odnosi na skupinu poreznih obveznika koji se ne mogu pojedinačno identificirati. U slučaju takvog „grupnog zahtjeva“ nadležno tijelo države članice koja podnosi zahtjev dostavlja najmanje slijedeće informacije: detaljan opis skupine, objašnjenje mjerodavnog prava i činjenica na temelju kojih se može smatrati da porezni obveznici iz skupine nisu bili usklađeni s mjerodavnim pravom, objašnjenje načina na koji bi zatražene informacije bile od pomoći u utvrđivanju usklađenosti poreznih obveznika iz skupine s mjerodavnim zakonom i gdje je primjenjivo, činjenice i okolnosti povezane s uključenošću treće strane koja je aktivno pridonijela potencijalnom nepoštivanju mjerodavnog zakona od strane poreznih obveznika iz skupine.

Uz članak 8.

U članku 22. Zakona, kojim se uređuje automatska razmjena informacija o dostupnim vrstama dohotka i imovine, u stavku 1. navedenim kategorijama dohotka i imovine koje podliježu automatskoj razmjeni informacija dodaje se i dohodak ostvaren od autorskih naknada. Autorske naknade se uključuju u kategorije dohotka koje podliježu obveznoj automatskoj razmjeni informacija s ciljem jačanja borbe protiv porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanje plaćanja poreza, jer se u tom području gospodarstva zbog vrlo mobilne temeljne imovine mogu pojaviti aranžmani o premještanju dobiti.

U stavku 2. propisuje se da će Ministarstvo financija, Porezna uprava nastojati uključiti porezni identifikacijski broj (PIB) rezidenata koji izdaje država članica rezidentnosti pri dostavi informacija. U tom smislu Ministarstvo financija, Porezna uprava uložit će sve moguće i razumne napore kako bi se porezni identifikacijski broj (PIB) rezidenata koje izdaje država rezidentnosti uključio u priopćavanje kategorija dohotka i imovine koje podliježu obveznoj automatskoj razmjeni informacija. Navedena odredba odnosi se na porezna razdoblja koja počinju 1. siječnja 2024.

Uz članak 9.

U članku 23. Zakona stavak 2., kojim se propisuje da će se smatrati da Ministarstvo financija, Porezna uprava ne želi primati informacije o dostupnim vrstama dohotka i imovine putem automatske razmjene informacija ako ne izvijesti Europsku komisiju o bilo kojoj pojedinoj vrsti dohotka ili imovine za koje ima dostupne informacije, briše se.

Uz članak 10.

U članku 24. Zakona, kojim se propisuju obveze prema Europskoj komisiji, stavak 1. mijenja se na način da se propisuje obveza Ministarstvu financija, Poreznoj upravi da jedanput godišnje izvješćuje Europsku komisiju o barem dvije kategorije dohotka i kapitala navedenim u članku 22. stavku 1. Zakona. Dosadašnja odredba propisivala je obvezu izvješćivanja Europske komisije o vrstama dohotka i imovine za koje postoje dostupne informacije. Navedenom izmjenom nastoji se potaknuti države članice na što veću automatsku razmjenu informacija o određenim vrstama dohotka i imovine.    

Uz članak 11.

U članku 28. Zakona, kojim se uređuje zaštita podataka, stavci 1. i 3. brišu se i odredbe prestaju važiti jer nisu relevantne zbog novog članka 10.a Zakona kojim se uređuje zaštita podataka koji podliježu automatskoj razmjeni informacija.

Uz članak 12.

U članku 29. Zakona, kojim se uređuje automatska razmjena informacija o financijskim računima, dodaje se novi stavak 3. kojim se propisuje obveza za izvještajne financijske institucije da komunikaciju s Ministarstvom financija, Poreznom upravom obavljaju putem sustava ePorezna – Jedinstvenog portala Porezne uprave u svrhu pojednostavljenja i povećanja učinkovitosti komunikacije i suradnje.

Uz članak 13.

U članku 32. Zakona, kojim se uređuje popis informacija o prethodnim poreznim mišljenjima i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama koje se automatski razmjenjuju, u stavku 1. točki 2. propisuje se da se informacije koje se automatski razmjenjuju o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom ili prethodnim sporazumima o transfernim cijenama proširuju na sve druge informacije koje bi mogle biti korisne nadležnom tijelu države članice u procjeni mogućeg poreznog rizika.

Uz članak 14.

U članku 33. Zakona, kojim se propisuju rokovi za dostavu informacija o prethodnim poreznim mišljenjima i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, u stavku 1. pojašnjava se kada se očekuje da će Ministarstvo financija, Porezna uprava nadležnom tijelu države članice dostaviti informacije o prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodne sporazume o transfernim cijenama. Informacije se moraju dostaviti nadležnom tijelu države članice odmah čim se prethodno porezno mišljenje s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazum o transfernim cijenama donese ili sklopi, izmijeni ili obnovi, a najkasnije u roku od tri mjeseca nakon završetka polovine kalendarske godine tijekom koje su izdana, izmijenjena ili obnovljena prethodna porezna mišljenja s prekograničnim učinkom ili prethodni sporazumi o transfernim cijenama. Ovom izmjenom se ne mijenja maksimalan rok u kojem se informacije moraju razmjenjivati, ali se naglašava da se informacije moraju razmjenjivati što je prije moguće.

Uz članak 15.

Dodaje se novi odjeljak 6. kojim se propisuje obvezna automatska razmjena između Ministarstva financija, Porezne uprave i nadležnih tijela država članica o informacijama o kojima izvješćuju operateri platformi. Obveza izvješćivanja obuhvaća prekogranične aktivnosti i aktivnosti koje nisu prekogranične prirode kako bi se osigurala djelotvorna pravila o izvješćivanju, pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, jednaki uvjeti i načelo nediskriminacije.

U članku 35.l propisuju se informacije o kojima se izvješćuje koje Ministarstvo financija, Porezna uprava automatski razmjenjuje s nadležnim tijelima država članica. Isto tako, propisuje se rok za dostavu informacija kao i početak automatske razmjene informacija između država članica. Prvo razdoblje o kojem se izvješćuje započinje 1. siječnja 2023., a prva automatska razmjena  informacija između država članica bit će 28. veljače 2024.

U članku 35.m utvrđuju se rokovi za dostavu informacija od strane operatera platformi koji izvješćuju kao i rokovi za provođenje dubinske analize, te rokovi za slanje obavijesti prodavateljima o kojima se izvješćuje o informacijama dostavljenima Ministarstvu financija, Poreznoj upravi.

U članku 35.n propisuju se obveza podnošenja informacija Ministarstvu financija, Poreznoj upravi. Operater platforme koji izvješćuje podnosi informacije Ministarstvu financija, Poreznoj upravi u slučajevima kada je rezident u porezne svrhe u Republici Hrvatskoj, ako je osnovan prema zakonima Republike Hrvatske, ako je mjesto njegove uprave (uključujući i mjesto stvarne uprave) u Republici Hrvatskoj ili ako ima stalnu poslovnu jedincu u Republici Hrvatskoj.

Nadalje, uređuje se način izvješćivanja u slučaju više operatera platformi koji izvješćuju i u slučaju kada operater platforme koji izvješćuje ispunjava uvjete za nastanak obveze izvješćivanja u više država članica. Operater platforme koji izvješćuje izuzima se od obveze podnošenja informacija Ministarstvu financija, Poreznoj upravi ako ima dokaz da su iste informacije podnesene u drugoj državi članici. Isto tako, utvrđen je postupak izuzeća u slučaju postojanja više operatera platformi koji izvješćuju u kojem slučaju se operater platforme oslobađa obveze izvješćivanja ukoliko ima dokaz da je iste informacije podnio drugi operater platforme koji izvješćuje. Na taj način sprječava se dvostruko izvješćivanje.

U članku 35.o propisuje se obveza operatera platforme koji izvješćuje koji nije rezident u porezne svrhe niti je osnovan ili se njima upravlja u državi članici, niti ima stalnu poslovnu jedinicu u državi članici, ali omogućuje obavljanje relevantne aktivnosti prodavatelja o kojima se izvješćuje ili relevantne aktivnosti koja uključuje najam nekretnine koja se nalazi u državi članici te nije kvalificirani operater platforme izvan Unije da izvrši registraciju kod nadležnog tijela države članice. Operater platforme koji izvješćuje koji izvrši registraciju u Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, Porezna uprava dodijelit će mu individualni identifikacijski broj. Nadalje, utvrđuje se postupak opoziva registracije te ponovne registracije u slučaju pružanja odgovarajućeg jamstva Ministarstvu financija, Poreznoj upravi. Ministarstvo financija, Porezna uprava povlači registraciju operatera platforme koji izvješćuje ako operater platforme nakon dva podsjetnika koja je uputilo Ministarstvo financija, Porezna uprava ne ispuni obvezu izvješćivanja. Opoziv registracije neće se izvršiti prije isteka 30 dana nakon druge obavijesti. Na taj način se operateru platforme za izvješćivanje daje vremena da ispuni obveze izvješćivanja. Ako obveze izvješćivanja nisu i dalje ispunjene, opoziv registracije će se izvršiti najkasnije 90 dana od drugog podsjetnika. Operater platforme čija je registracija prethodno povučena, u bilo kojoj državi članici, može se registrirati u Republici Hrvatskoj samo ako pruži odgovarajuća jamstva u pogledu svoje trajne namjere da se pridržava obveza izvješćivanja. Ove odgovarajuće mjere osiguranja također bi trebale obuhvaćati i usklađenost s obvezama izvješćivanja koje još nisu ispunjene.

U članku 35.p propisuje se obveza isključenih operatera platforme da unaprijed i jedanput godišnje dostave dokaz Ministarstvu financija, Poreznoj upravi da je cjelokupni model platforme takav da nema prodavatelja o kojima se izvješćuje. Rok za dostavu dokaza je 31. prosinca razdoblja o kojem se izvješćuje.

Uz članak 16.

U članku 36. Zakona, kojim se uređuje nazočnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u službenim ili upravnim radnjama, stavak 1. mijenja se na način da službenici ovlašteni od strane nadležnog tijela države članice koja podnosi zahtjev također mogu sudjelovati u službenim ili upravnim radnjama koje se provode u Republici Hrvatskoj uporabom elektroničkih sredstava komunikacije.

U stavku 2. utvrđuje se rok od 60 dana od dana primitka zahtjeva u kojem je porezno tijelo dužno odgovoriti na zahtjev potvrđujući svoj pristanak ili priopćuje obrazloženje svojeg odbijanja nadležnom tijelu države članice koje podnosi zahtjev.

U stavku 3. propisuje se da ako su službenici tijela države članice koje podnosi zahtjev prisutni tijekom službenih ili upravnih radnji ili sudjeluju s pomoću elektroničkih sredstava komunikacije, također mogu obavljati razgovore s pojedincima i pregledavati dokumentaciju u skladu s postupovnim propisima Republike Hrvatske.  

Uz članak 17.

U članku 37. Zakona, kojim se uređuje provođenje usporednih nadzora, u stavku 5. propisuje se rok od 60 dana od primitka prijedloga u kojem porezno tijelo treba odlučiti želi li sudjelovati u usporednim nadzorima te o tome obvezno obavijestiti nadležno tijelo države članice koje je predložilo usporedni nadzor. Rok do sada nije bio propisan u pogledu dostavljanja obavijesti o sudjelovanju u usporednim nadzorima.

Uz članak 18.

U članku 37.a propisuju se pravila za provođenje zajedničkih nadzora. Zajednički nadzor predstavlja dodatni alat za administrativnu suradnju među državama članicama u području oporezivanja, kojim se nadopunjava postojeći okvir koji predviđa mogućnost u pogledu nazočnosti službenika druge države članice u službenim prostorijama, sudjelovanje u službenim i upravnim radnjama i usporednih nadzora. U stavku 1. definirani su zajednički nadzori kao upravna radnja koju zajednički obavljaju nadležna tijela dvije ili više država članica i koja uključuju jednu ili više osoba od zajedničkog ili komplementarnog interesa nadležnim tijelima tih država članica. Zajedničkim nadzorima doprinosi se boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta, te se poreznim obveznicima pruža pravna sigurnost u okviru jasnih postupovnih pravila koja uključuju mjere za ublažavanje rizika od dvostrukog oporezivanja.

Stavak 2. propisuje da nadležno tijelo jedne ili više država članica koje podnose zahtjev može zatražiti od poreznog tijela da izvrši zajednički nadzor.

U stavku 3. utvrđuje se rok od 60 dana od primitka zahtjeva do kojeg je porezno tijelo dužno odgovoriti nadležnom tijelu države članice na zahtjev. Zahtjev se može odbiti iz opravdanih razloga.

U stavku 4. propisuje se da se zajednički nadzor koji se odvija u Republici Hrvatskoj provodi na koordiniran način koji je unaprijed dogovoren između poreznog tijela i nadležnog tijela jedne ili više država članica koje su podnijele zahtjev, uključujući jezične aranžmane, te u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske i postupcima koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj.

Stavak 5. sadrži niz posebnih odredbi koje se primjenjuju na zajednički nadzor. Propisano je  da službenici ovlašteni od strane nadležnih tijela jedne ili više država članica koje podnose zahtjev mogu ispitivati osobe i pregledavati dokumentaciju tijekom zajedničkog nadzora. To bi trebalo biti učinjeno u savjetovanju sa službenicima poreznog tijela uz poštivanje zakonodavstva Republike Hrvatske. Nadalje, propisuje se da se dokazi prikupljeni tijekom zajedničkog nadzora procjenjuju pod istim uvjetima kao u slučaju da je nadzor provela samo Republika Hrvatska. Isto tako, propisuje se da jedna osoba ili više njih koje su predmet zajedničkog nadzora imaju ista prava i obveze kao da je nadzor izvršila samo Republika Hrvatska.  

U stavku 6. propisuje se obveza poreznog tijela da imenuje predstavnika za Republiku Hrvatsku koji će biti zadužen za nadzor i koordinaciju aktivnosti zajedničkog nadzora.

Stavak 7. propisuje da se prava i obveze službenika ovlaštenih od strane nadležnog tijela jedne ili više država članica koji sudjeluju u zajedničkom nadzoru u Republici Hrvatskoj utvrđuju  u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske. Istodobno, poštujući zakone Republike Hrvatske u kojoj se odvijaju aktivnosti zajedničkog nadzora, službenici druge države članice ne bi smjeli izvršavati ovlasti koje bi prelazile opseg ovlasti koje su im dodijeljene na temelju zakona njihove države članice.

Stavci 8. i 9. propisuju postupak koji vodi do pripreme završnog izvješća zajedničkog nadzora. Propisuje se da, nakon provedenog zajedničkog nadzora, porezno tijelo nastoji s nadležnim tijelom jedne ili više država članica koje su podnijele zahtjev postići dogovor o činjenicama i okolnostima koje su relevantne za zajednički nadzor i poreznom položaju osobe ili osoba koje su predmet nadzora na temelju rezultata zajedničkog nadzora. Nalazi zajedničkog nadzora sadržani su u završnom izvješću koje obuhvaća zaključke oko kojih se postigao dogovor između poreznog tijela i nadležnog tijela jedne ili više država članica koje su podnijele zahtjev. Osim toga, nadležna tijela mogu se dogovoriti i da završno izvješće o zajedničkom nadzoru uključuje sva pitanja o kojima se nije moga postići dogovor. Navedeni zaključci se uzimaju u postupcima koje porezno tijelo može pokrenuti nakon zajedničkog nadzora.

U stavaku 10. propisuje se da će se radnje koje provodi porezno tijelo kao rezultat zajedničkog nadzora, kao i svi daljnji postupci, provoditi u skladu s hrvatskim zakonodavstvom kako bi se zajamčila pravna sigurnost.

Stavak 11. propisuje se obveza poreznog tijela da obavijesti osobu nad kojom se proveo zajednički nadzor o rezultatu zajedničkog nadzora u roku od 60 dana od izdavanja završnog izvješća, uz dostavu preslike završnog izvješća.  

U stavku 12. utvrđuje se ovlast poreznom tijelu da podnosi vlastite zahtjeve za provođenje zajedničkog nadzora nadležnim tijelima drugih država članica.

Uz članak 19.

Predlaže se zamjena kune eurom.

Uz članak 20.

Članak 50. Zakona, kojim se uređuju ograničenja pri uzajamnoj pomoći pri naplati tražbina po osnovi poreza i drugih javnih davanja te pri provedbi drugih mjera, stavak 6. mijenja se u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura.

Uz članak 21.

U članku 59. Zakona dodaju se novi stavci kojima se propisuje nadležnost Ministarstva financija, Porezne uprave za provođenje nadzora nad izvršavanjem obveza u smislu ovoga Zakona.

Uz članak 22.

Predlaže se zamjena kune eurom.  

Uz članak 23.

U članku 66. Zakona, kojim se uređuju prekršajne odredbe, propisuju se prekršajne odredbe za pravne osobe radi ne prikupljanja propisanih informacija, ne provođenja dubinske analize, ne podnošenja točno popunjenog propisanog izvješća zbog ne podnošenja potpuno propisanog izvješća i zbog ne podnošenja izvješća u propisanom roku sukladno člankom 35.m ovoga Zakona.

U stavku 2. propisuje se novčana kazna za odgovornu osobu u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. točke 10.

Stavci 4. i 5. brišu se zbog nomotehničkog uređenja.

Uz članak 24.

U članak 66. Zakona, kojim se uređuju prekršajne odredbe, predlaže se zamjena iznosa od 2.000,00 kuna iznosom od 260,00 eura, te iznosa od 200.000,00 kuna iznosom od 26.540,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu  iz Zakona o uvođenju eura.

Nadalje predlaže se zamjena iznosa od 1.000,00 kuna iznosom od 130,00 eura, te iznosa od 100.000,00 kuna iznosom od 13.270,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu  iz Zakona o uvođenju eura. Isto tako, predlaže se zamjena iznosa od 2.000,00 kuna iznosom od 260,00 eura, te iznosa od 20.000,00 kuna iznosom od 2.650,00 eura, uz primjenu pravila zaokruživanja na nižu deseticu  iz Zakona o uvođenju eura.

Nadalje, propisuju se prekršajne odredbe za pravne osobe ako ne prikupljaju propisane informacije, ne provode dubinsku analizu, ako ne podnesu točno popunjeno propisano izvješće, ako ne podnese potpuno propisano izvješće i ako u roku ne podnese propisano izvješće Ministarstvu financija, Poreznoj upravi  sukladno člankom 35.m ovoga Zakona kojim su propisane obveze operatera platformi koji izvješćuju.

Uz članak 25.

Članak 69. Zakona, kojim se uređuju prijelazni rokovi za dostavu prethodnih poreznih mišljenja s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, stavak 4. mijenja se u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura.    

Uz članak 26.

U stavku 1. propisuje se obveza Ministarstva financija, Porezne uprave da prije 1. siječnja 2024. izvijesti Europsku komisiju o barem četiri kategorije dohotka i imovine u pogledu kojih automatskom razmjenom dostavlja nadležnom tijelu bilo koje druge države članice informacije koje se odnose na oporeziva razdoblja koja počinju 1. siječnja 2025. ili nakon toga datuma.

U stavku 2. propisuje se obveza registracije operatera platformi koji izvješćuje da za izvještajnu kalendarsku godinu koja počinje 1. siječnja 2023. registraciju pri Ministarstvu financija, Poreznoj upravi izvrše 90 dana prije prvog roka za dostavu informacija 31. siječnja 2024.

Uz članak 27.

Propisuje se ovlast ministru financija da uskladi Pravilnik o automatskoj razmjeni informacija u području poreza (Narodne novine, br. 18/17, 1/19 i 1/20) s odredbama ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Uz članak 28.

Propisuje se prestanak važenja članka 66. Zakona kojim su propisane novčane kazne u kuni na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 29.

Propisuje se stupanje na snagu ovoga Zakona.