I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/2010. – pročišćeni tekst i br. 5/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI  

Republika Hrvatska je potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (u daljnjem tekstu: Ugovor o pristupanju) postala stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, čime su odredbe temeljnih ugovora Europske unije postale obvezne i za Republiku Hrvatsku. S obzirom da je uspostava Ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro definirana Ugovorom o Europskoj uniji iz 1992. (članak 3. pročišćene verzije tog Ugovora), Republika Hrvatska je putem Ugovora o pristupanju preuzela obvezu uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj nakon što budu ispunjeni propisani uvjeti kao i odredbe propisa koje se odnose na države članice Europske unije (u daljnjem tekstu: država članica) u kojima je euro službena valuta. Iste odredbe obvezuju sve države članice koje su Europskoj uniji pristupile nakon potpisivanja Ugovora o Europskoj uniji.

U cilju ispunjenja preuzete obveze, u listopadu 2017. Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska narodna banka predstavile su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (u nastavku teksta: Eurostrategija). Taj je dokument, među ostalim, donio detaljnu analizu koristi i troškova uvođenja eura, koja je pokazala da će u slučaju Republike Hrvatske prednosti znatno premašiti nedostatke. U Eurostrategiji je također utvrđeno da, zahvaljujući uravnoteženom gospodarskom rastu i ostvarenoj fiskalnoj prilagodbi, Republika Hrvatska ispunjava sve formalne kriterije za uvođenje eura, osim kriterija koji se tiče dvogodišnjeg sudjelovanja u tečajnom mehanizmu (u nastavku teksta: ERM II).

Nakon toga, u srpnju 2020. godine, u jeku borbe protiv za vrijeme trajanja pandemije bolesti COVID-19, Republika Hrvatska ispunila je i formalne kriterije za sudjelovanje u mehanizmu ERM II, što je svojim dokumentom potvrdila Europska komisija. Slijedom navedenoga, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, br. 146/20.), u kojemu je sadržan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi.  

S tim u vezi, Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. rujna 2021. donijela  Zaključak u kojemu je, s ciljem provedbe Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom, utvrdila popis zakona i podzakonskih propisa koje će biti potrebno izmijeniti radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22.) uređeno je uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te je potrebno prilagoditi i ostale propise, uključivo i važeći Zakon.

Zakonom o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20. i 146/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređeni su uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada kreditnih institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i supervizija njihova poslovanja te uvjeti pod kojima pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske mogu pružati bankovne i/ili financijske usluge u Republici Hrvatskoj. Važeći Zakon, zajedno s pripadajućim podzakonskim aktima, u potpunosti je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije u području bankarstva koja je trenutno na snazi.

Kako bi se odredbe važećeg Zakona uskladile s procesom uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, s Konačnim prijedlogom zakona (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) predlažu se izmjene koje se odnose na prilagodbu određenih definicija u kojem se iznosi u kunama zamjenjuju iznosima u eurima, izmjene iznosa inicijalnog kapitala kreditnih institucija, iznosa relevantnog za odlučivanje o poslovanju s osobama u posebnom odnosu s kreditnom institucijom te iznosa novčanih kazni predviđenih za kršenje zakonskih odredbi. Prilikom preračunavanja kunskih iznosa u eurske iznose korišteni su izvorni iznosi propisani u eurima u slučajevima kada su isti propisani pravnom stečevinom. U slučajevima kad iznos nije izvorno određen relevantnom direktivom, postojeći iznos u kunama je preračunat primjenom fiksnog tečaja konverzije između eura i kune utvrđenog Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku.

Odluka (EU) 2020/1016 Europske središnje banke od 24. lipnja 2020. o uspostavi bliske suradnje između Europske središnje banke i Hrvatske narodne banke (ESB/2020/31) objavljena je 13. srpnja 2020. u Službenom listu Europske unije te je stupila na snagu 27. srpnja 2020. (14 dana nakon objave u Službenom listu Europske unije). Od 1. listopada 2020. Europska središnja banka postala je nadležna za nadzor značajnih institucija u Republici Hrvatskoj, za zajedničke postupke za sve nadzirane subjekte i za nadgledanje nadzora manje značajnih institucija. Danom uvođenja eura prestaje bliska suradnja i započinje puno članstvo Hrvatske narodne banke u jedinstvenom nadzornom mehanizmu te je stoga prilagođen važeći Zakon na način da se izvan snage stavljaju odredbe kojima se uređuju procesi i postupanja u uvjetima bliske suradnje. Slijedom navedenog, izmijenjene su odredbe temeljem kojih je Hrvatska narodna banka postupala sukladno uputama Europske središnje banke (npr. u postupcima izdavanja i ukidanja odobrenja za rad kreditnim institucijama, odobravanje internih modela itd.).

Osim izmjena povezanih s uvođenjem eura kao službene valute odnosno prestanka procesa bliske suradnje i ulaska u punopravno članstvo u jedinstvenom nadzornom mehanizmu, predložene izmjene važećeg Zakona uključuju sljedeće:

• usklađeni su pojmovi određeni Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava („Narodne novine“ br. 146/20) kao npr. instrumenti sanacije, ovlast za sanaciju, sanacijska uprava itd.
• mali primici radnika kreditne institucije određeni su kao bruto varijabilni primici koji na godišnjoj osnovi ne prelaze iznos od 50.000,00 eura i ne čine više od jedne trećine njegovih bruto ukupnih primitaka na godišnjoj osnovi – do sada je bila iskorištena opcija te je Republika Hrvatska prag bila odredila na 200.000,00 kuna koji je sada povećan na iznos od 50.000,00 eura određen u pravnoj stečevini kao maksimalan
• proširen je katalog kaznenih djela koja se uzimaju obzir kod izdavanja prethodne suglasnosti dioničarima kreditne institucije, članovima uprave i članovima nadzornog odbora kreditne institucije pri čemu su u katalog kaznenih djela dodana kaznena djela težeg karaktera koja u bitnome utječu na procjenu primjerenosti spomenutih osoba
• precizirano je da je nadzorni odbor male i jednostavne kreditne institucije dužan osnovati odbor za rizike, odnosno da iznimno, kao i do sada može kombinirati odbor za rizike s revizijskim odborom
• ispravljeni su pogrešni pojmovi (npr. „osnovni“ kapital umjesto „priznati“ kapital u kontekstu ograničavanja velikih izloženosti) i pozivanja na pogrešne stavke (npr. u dijelu javne objave kreditne institucije)
• precizirana je nadležnost guvernera Hrvatske narodne banke za slučaj donošenja rješenja o utvrđivanju dnevnih periodičnih penala i rješenja o izricanju ukupnog iznosa periodičnih penala, određeni su propisi zbog povreda kojih Hrvatska narodna banka može izreći periodične penale te je uređen postupak izračuna ukupnog iznosa periodičnih penala i njihovo izricanje.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku u skladu s člankom 204. stavkom 1. i  člankom 206. stavkom 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20. i 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.) jer se ovaj Zakon donosi radi prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj s danom 1. siječnja 2023.

Prijedlogom zakona doprinosi se provedbi Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom s ciljem da Republika Hrvatska postane dijelom ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro. Nacionalnim planom zamjene hrvatske kune eurom predviđeno je kako će, osim donošenja zakona kojim će se urediti najvažnija pitanja vezana uz uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute, biti potrebno izmijeniti niz drugih zakona i podzakonskih propisa koji sadržavaju odredbe povezane s kunom. Prilagodbe će tako biti neophodne u propisima kojima se uređuje platni promet, porezni sustav, tržište kapitala, financijski sustav i trgovačko pravo.

Dana 14. srpnja 2022. godine u Službenom listu Europske unije objavljeni su: Odluka Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023, Uredba Vijeća (EU) 2022/1207 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 974/98 u vezi s uvođenjem eura u Hrvatskoj i Uredba Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku, čime je dovršena pravna procedura u Vijeću Europske unije vezana za uvođenje eura u Republici Hrvatskoj.  

Slijedom navedenoga predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KREDITNIM INSTITUCIJAMA

Članak 1.

U Zakonu o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/2013., 19/2015., 102/2015. 15/2018., 70/2019., 47/2020. i 146/2020.) u članku 2. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Ovim se Zakonom detaljnije uređuje provođenje Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27. 6. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013) kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2021/558 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2021. (SL L 116, 6.4.2021.) o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu prilagodbi sekuritizacijskog okvira radi potpore gospodarskom oporavku kao odgovor na krizu uzrokovanu bolešću COVID-19.“.

Članak 2.

U članku 3. stavku 1. točke 13) i 20) brišu se.

Točke 29.c) i 29.d) mijenjaju se i glase:

„29.c) mala i jednostavna kreditna institucija  je kreditna institucija koja ispunjava uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 145. Uredbe (EU) br. 575/2013, gdje je za potrebe primjenjivog praga iz podtočke (b) te točke Uredbe (EU) br. 575/2013 u Republici Hrvatskoj on smanjen na jednu milijardu eura

29.d) mali primici su primici radnika kreditne institucije čiji bruto varijabilni primici na godišnjoj osnovi ne prelaze iznos od 50.000,00 eura i ne čine više od jedne trećine njegovih bruto ukupnih primitaka na godišnjoj osnovi“.

Točka 45), točka 47.a) i točka 50) brišu se.

Točka 51) mijenja se i glasi:

„51) prihvatljive obveze su podložne obveze kako su uređene zakonom koji uređuje sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava.“.

Točke 63) do 69) i točka 81.a) brišu se.

U točki 84) riječ: „odobrenja“ zamjenjuje se riječima: „prethodne suglasnosti“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Pojmovi financijski ugovori , instrument sanacije , mjera za sprječavanje krize , ovlast za sanaciju , sanacija , sanacijska mjera , sanacijska uprava , sanacijski kolegij , sanacijski program za grupu , sanacijski subjekt , sanacijsko tijelo , grupno sanancijsko tijelo i subjekt za koji je izravno odgovoran Jedinstveni sanacijski odbor koji se koriste u ovom Zakonu imaju isto značenje kao pojmovi određeni u zakonu koji uređuje sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava.“.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 3.

U članku 5. stavku 2. riječi: „od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad“ zamjenjuju se riječima: „sukladno ovom Zakonu dobila odobrenje za rad“.

Članak 4.

U članku 6. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

„1) pravna osoba koja je sukladno ovom Zakonu dobila odobrenje za rad kao banka“.

Članak 5.

Članak 11. mijenja se i glasi:

„(1) Hrvatska narodna banka nadležna je za nadzor nad primjenom odredbi ovoga Zakona osim za one zadaće za koje je sukladno Uredbi 1024/2013/EU nadležna Europska središnja banka.

(2) Hrvatska narodna banka je imenovano tijelo u smislu članka 458. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 144.a ovoga Zakona u dijelu koji se tiče propisivanja mjera koje se odnose na kreditne institucije.

(3) Hrvatska narodna banka je u smislu članka 124. stavka 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013 imenovano tijelo koje procjenjuje primjerenost pondera rizika iz članka 125. stavka 2. ili članka 126. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, te je u smislu članka 164. stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 imenovano tijelo koje procjenjuje primjerenost minimalnih vrijednosti gubitaka zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (engl. Loss given default, LGD ) iz članka 164. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(4) Hrvatska narodna banka je u smislu ovoga Zakona i Uredbe (EU) br. 575/2013 nadležno tijelo za kreditne institucije, ne dovodeći pritom u pitanje zadaće koje su Europskoj središnjoj banci dodijeljene sukladno Uredbi (EU) br. 1024/2013.“.

Članak 6.

Članak 11.a i naslov iznad njega mijenjaju se i glase:

„Jedinstveni nadzorni mehanizam

Članak 11.a

(1) Hrvatska narodna banka i Europska središnja banka izvršavaju svoje zadaće unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma sukladno članku 6. Uredbe br. 1024/2013.

(2) U izvršavanju svojih zadataka unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma Hrvatska narodna banka surađuje s Europskom središnjom bankom.

(3) Kada Europska središnja banka izvršava svoje zadaće iz članka 4. stavka 1. pod a) i c) Uredbe (EU) br. 1024/2013 Hrvatska narodna banka sudjeluje u postupku sukladno odredbama ovoga Zakona i Uredbe (EU) br. 1024/2013.

(4) Kada izvršava svoje zadaće iz članka 4. stavka 1. i stavka 2. i članka 5. Uredbe (EU) br. 1024/2013 Europska središnja banka ima ovlasti Hrvatske narodne banke iz ovoga Zakona i Uredbe (EU) br. 575/2013.

(5) Kada Europska središnja banka u izvršavanju svojih zadaća iz članka 4. stavaka 1. i 2. i zadataka iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 primjenjuje ovlasti iz članka 9. stavka 1. podstavka 3. Uredbe (EU) br. 1024/2013, Hrvatska narodna banka postupa u skladu s uputom Europske središnje banke.

(6) Kada Europska središnja banka izvršava svoje zadaće iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1024/2013, Hrvatska narodna banka pri obavljanju svojih ovlasti makrobonitetnog tijela u skladu s ovim Zakonom i Uredbom (EU) br. 575/2013 donosi odluke u skladu s postupkom propisanim tim člankom.

(7) Kada Hrvatska narodna banka djeluje kao imenovano tijelo za potrebe članka 458. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili usvaja druge mjere koje su usmjerene na rješavanje sistemskog ili drugog makrobonitetnog rizika sukladno postupcima utvrđenim u Uredbi (EU) br. 575/2013 ili ovom Zakonu, a u slučajevima koji su posebno utvrđenim mjerodavnim pravom Europske unije u dijelu usvajanja mjera kojima se ograničava sistemski rizik, kada Europska središnja banka izvršava svoje ovlasti i zadaće iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1024/2013 Hrvatska narodna banka će postupiti sukladno članku 5. Uredbe (EU) br. 1024/2013.“.

Članak 7.

U članku 11.c stavku 1. druga rečenica briše se.

Članak 8.

Članak 19. mijenja se i glasi:

„(1) Inicijalni kapital banke iznosi najmanje 5 milijuna eura.

(2) Inicijalni kapital štedne banke iznosi najmanje 1 milijun eura.

(3) Inicijalni kapital stambene štedionice iznosi najmanje 2,5 milijuna eura.

(4) Inicijalni kapital sastoji se od jedne ili više stavki navedenih u članku 26. stavku 1. točkama a) do e) Uredbe (EU) br. 575/2013.“.

Članak 9.

U članku 20. stavku 4. točka 1. mijenja se i glasi:

„1) zbog provođenja statusnih promjena iz članka 63. ovoga Zakona u kojima sudjeluje kreditna institucija ili“.

Članak 10.

U članku  24. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Imatelj kvalificiranog udjela može biti samo pravna ili fizička osoba, i osobe koje zajednički djeluju, koja je dobila prethodnu suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela, i to u visini za koju je dobila tu suglasnost.“.

Stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Osoba koja je dobila prethodnu suglasnost dužna je u roku od šest mjeseci od dana donošenja odluke o davanju prethodne suglasnosti dovršiti stjecanje kvalificiranog udjela i o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.“.

U stavku 9. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

„(9) Hrvatska narodna banka savjetovat će se prije izrade nacrta odluke o davanju prethodne suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela s drugim nadležnim nadzornim tijelom ako je stjecatelj:“.

Stavak 10. mijenja se i glasi:

„(10) U slučaju iz stavka 9. ovoga članka, u obrazloženju nacrta odluke o davanju prethodne suglasnosti Hrvatska narodna banka navest će mišljenja drugih nadležnih tijela.“.

Stavak 23. briše se.

Članak 11.

U članku 25. stavku 2. podstavak 4. mijenja se i glasi:

„- kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznena djela protiv života i tijela (glava X.), kazneno djelo povreda ravnopravnosti (članak 125.), kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode (članak 136.), kazneno djelo otmice (članak 137.), kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja (članak 144.a), kaznena djela protiv spolnih sloboda (glava XVI.), k aznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama (članak 190.) i kazneno djelo omogućavanja trošenja droga (članak 191.), kazneno djelo uništenja ili oštećenja javnih naprava (članak 216.), kazneno djelo uništenja, oštećenja ili zlouporabe znakova za opasnost (članak 218.), kazneno djelo zlouporabe radioaktivnih tvari (članak 219.) kazneno djelo rukovanja općeopasnim tvarima (članak 220.), kazneno djelo napada na zrakoplov, brod ili nepokretnu platformu (članak 223.), kazneno djelo ugrožavanja prometa opasnom radnjom ili sredstvom (članak 224.), kaznena djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznena djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kazneno djelo računalnoga krivotvorenja (članak 270.), kazneno djelo računalne prijevare (članak 271.), kaznena djela krivotvorenja (glava XXVI.) i kaznena djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kazneno djelo pomoći počinitelju nakon počinjenja kaznenog djela (članak 303.), kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma (članak 326.), kazneno djelo zločinačkog udruženja (članak 328.), kazneno djelo počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja (članak 329.), kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari (članak 331.), kazneno djelo izrade, nabavljanja, posjedovanja ili davanja na uporabu sredstava za zlouporabu bezgotovinskih instrumenata plaćanja (članak 331.a), kaznena djela protiv strane države ili međunarodne organizacije (glava XXXIII) iz Kaznenog zakona“.

Članak 12.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„(1) Hrvatska narodna banka izdat će u roku od dva radna dana od dana zaprimanja zahtjeva za izdavanje prethodne suglasnosti za stjecanje ili povećanje kvalificiranog udjela (u daljnjem tekstu: zahtjev) podnositelju zahtjeva pisanu potvrdu o zaprimanju zahtjeva. Hrvatska narodna banka u potvrdi će utvrditi je li zahtjev uredan. Hrvatska narodna banka pri izdavanju potvrde o zaprimanju urednog zahtjeva obavijestit će podnositelja zahtjeva o danu isteka roka za provođenje postupka odlučivanja.

(2) Ako zahtjev nije uredan, Hrvatska narodna banka će u primjerenom roku pozvat podnositelja zahtjeva da zahtjev nadopuni u roku koji odredi. Hrvatska narodna banka u roku od dva radna dana od dana zaprimanja nadopunjenog zahtjeva postupit će u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

(3) Urednim zahtjevom iz stavka 1. ovoga članka smatra se zahtjev kojem je priložena dokumentacija propisana podzakonskim propisom koji je donesen na temelju članka 28. stavka 5. ovoga Zakona.

(4) Postupak odlučivanja o prethodnoj suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela (u daljnjem tekstu: postupak odlučivanja) provest će se u roku od 60 radnih dana od dana izdavanja potvrde o zaprimanju urednog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Ako se tijekom postupka odlučivanja na strani podnositelja zahtjeva pojave nove činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na postupak Hrvatska narodna banka zaključkom će poništiti potvrdu kojom je utvrđeno da je zahtjev uredan te će sukladno stavku 2. ovoga članka pozvati podnositelja zahtjeva da zahtjev nadopuni u primjerenom roku.

(6) Odluka o zahtjevu dostaviti će se podnositelju zahtjeva u roku od dva radna dana, a unutar roka iz stavka 4. ovoga članka. Hrvatska narodna banka objavit će na zahtjev podnositelja zahtjeva za izdavanje suglasnosti za stjecanje ili povećanje kvalificiranog udjela, a čiji je zahtjev za stjecanje ili povećanje kvalificiranog udjela odbijen, odgovarajuće priopćenje i navesti razloge odbijanja.

(7) Ako je Hrvatska narodna banka zaprimila dva ili više zahtjeva za stjecanje kvalificiranog udjela u istoj kreditnoj instituciji, odnosit će se prema svim namjeravanim stjecateljima na nediskriminirajući način.

(8) Ako o zahtjevu za izdavanje prethodne suglasnosti ne bude odlučeno u roku iz stavka 4. ovoga članka, smatra se da je izdana prethodna suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela.

(9) Rok iz stavka 4. ovoga članka za odlučivanje i donošenje rješenja ne teče za vrijeme koje je stranki ostavljeno da se očituje u postupku sukladno članku 323.a ovoga Zakona.“.

Članak 13.

U članku 28. stavku 1. uvodna rečenica  mijenja se i glasi:

„(1) Pri odlučivanju o izdavanju prethodne suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela procjenjuje se primjerenost i financijsko stanje stjecatelja kvalificiranog udjela prema sljedećim kriterijima:"

Stavci 2., 3. i 4. mijenjaju se i glase:

"(2) Pri obradi zahtjeva  neće se postavljati prethodni uvjeti u vezi s visinom udjela koje stjecatelj namjerava steći niti će se procjenjivati zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela s osnova ekonomskih potreba tržišta.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako posredni imatelj kvalificiranog udjela podnosi zahtjev za neposredno stjecanje kvalificiranog udjela, pri procjeni primjerenosti i financijskog stanja tog stjecatelja, ovisno o okolnostima, procjena se može provesti samo u odnosu na promjene koje su nastupile u vremenu od prethodno izvršene procjene pri stjecanju posrednog udjela.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ako je kod osoba koje zajednički djeluju za neke od tih osoba prethodno izvršena procjena primjerenosti i financijskog stanja stjecatelja, za te osobe, ovisno o okolnostima, procjena se može provesti samo u odnosu na promjene koje su nastupile u vremenu od prethodno izvršene procjene pri stjecanju kvalificiranog udjela.“

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Hrvatska narodna banka odlučuje o izdavanju prethodne suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela kreditne institucije u sanaciji pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ove Glave.“.

Članak 14.

Članak 29. mijenja se i glasi:

„Zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela odbit će se ako se ocijeni da primjerenost ili financijsko stanje stjecatelja kvalificiranog udjela ne ispunjava kriterije iz članka 28. ovoga Zakona.“.

Članak 15.

U članku 30. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„(1) Ako osoba neposredno stekne kvalificirani udio u kreditnoj instituciji bez suglasnosti, Hrvatska narodna banka će joj rješenjem naložiti da proda dionice koje je stekla bez potrebne suglasnosti te da dostavi dokaz o prodaji i, ako joj je poznato, podatke o kupcu.

(2) Ako osobe koje zajednički djeluju neposredno steknu kvalificirani udio u kreditnoj instituciji bez suglasnosti, bez obzira na to u kojem postotku svaki od njih pojedinačno ima udio u kreditnoj instituciji i je li taj pojedinačni udio kvalificirani udio, Hrvatska narodna banka naložit će im rješenjem da prodaju dionice koje su stekli bez prethodne suglasnosti te da zajednički ne prelaze kvalificirani udio za koji imaju suglasnost. Te osobe dužne su Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti dokaz o prodaji i, ako im je poznato, podatke o kupcu.“.

Stavak 10. mijenja se i glasi:

„(10) Ako fizička ili pravna osoba ili osobe koje zajednički djeluju posredno steknu kvalificirani udio u kreditnoj instituciji bez suglasnosti, Hrvatska narodna banka naložit će rješenjem da tako stečeni posredni kvalificirani udio u kreditnoj instituciji bez potrebne suglasnosti smanje za udio za koji nemaju suglasnost, u roku iz stavka 5. ovoga članka.“.

Članak 16.

U članku 32. stavku 1. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

„(1) Zakonito rješenje kojim je dana suglasnost za stjecanje kvalificiranog udjela može se ukinuti:“.

Stavak 3. briše se.

Članak 17.

U članaku 33. stavci 1., 3. i 4. mijenjaju se i glase:

„(1) Kvalificiranom imatelju može se privremeno zabraniti ostvarivanje prava glasa na glavnoj skupštini ako postoji vjerojatnost da će se svojim utjecajem koristiti protivno dobrom i razboritom upravljanju kreditnom institucijom ili da neće postupati s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika.

(3) Odluka iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se kvalificiranom imatelju i kreditnoj instituciji.

(4) Od izvršnosti odluke iz stavka 1. ovoga članka kvalificirani imatelj ne može ostvarivati pravo glasa, ni iz jedne dionice, a kvorum za valjano odlučivanje i potrebna većina za donošenje odluka glavne skupštine računaju se u odnosu na temeljni kapital umanjen za iznos dionica na temelju kojih stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa.“.

Stavak 6. briše se.

Članak 18.

U članku 36. stavku 4. riječi: „Hrvatske narodne banke“ brišu se.

Članak 19.

U članku 39. stavci od 11. do 15. mijenjaju se i glase:

„(11) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako nadzorni odbor kreditne institucije namjerava za člana uprave ponovo imenovati osobu koja već obavlja funkciju člana uprave na temelju dobivene suglasnosti za obavljanje funkcije člana uprave, dužan je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku najmanje šest mjeseci prije isteka mandata tog člana uprave.

(12) Ako se ne protivi ponovnom imenovanju osobe iz stavka 11. ovoga članka za člana uprave, Hrvatska narodna banka će o tome pisanim putem obavijestiti nadzorni odbor kreditne institucije.

(13) Pisanu obavijest iz stavka 12. ovoga članka Hrvatska narodna banka izdaje u roku od 30 dana od dana zaprimanja obavijesti iz stavka 11. ovoga članka, i ta pisana obavijest predstavlja valjanu osnovu za ponovno imenovanje te osobe za člana uprave od strane nadzornog odobra te za upis u sudski registar.

(14) Ako Hrvatska narodna banka ne izda pisanu obavijest iz stavka 12. ovoga članka, nadzorni odbor kreditne institucije dužan je podnijeti zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno stavku 15. ovog članka.

(15) Nadzorni odbor kreditne institucije dužan je podnijeti zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka najmanje četiri mjeseca prije isteka mandata pojedinog člana uprave.“.

Iza novog stavka 15. dodaje se stavak 16. koji glasi:

„(16) Kada uprava nije u punom sastavu ili kada članovi uprave ne mogu obavljati svoju funkciju, nadzorni odbor kreditne institucije može, bez prethodne suglasnosti Hrvatske narodne banke, jednokratno imenovati svoje članove za zamjenike članova uprave, i to najviše na rok od tri mjeseca.“.

Članak 20.

U članku 44. stavku 2. točka 1. mijenja se i glasi:

„1) ako predsjednik odnosno član uprave nije osigurao provođenje ili nije proveo supervizorske mjere koje je naložila Hrvatska narodna banka ili Europska središnja banka“.

Stavak 7. briše se.

Članak 21.

U članku 46. stavci od 11. do 14. mijenjaju se i glase:

"(11) Iznimno od stavka 1. ovoga članka ako glavna skupština ili dioničar kreditne institucije kojem je statutom predviđeno pravo imenovanja jednog ili više članova nadzornog odbora za člana nadzornog odbora, namjerava ponovo izabrati odnosno imenovati osobu koja već obavlja funkciju člana nadzorng odbora na temelju dobivene suglasnosti za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora, dužan je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku najmanje šest mjeseci prije isteka mandata tog člana nadzornog odbora.

(12) Ako se ne protivi ponovnom imenovanju osobe iz stavka 11. ovoga članka za člana nadzornog odbora, Hrvatska narodna banka će o tome pisanim putem obavijestiti glavnu skupštinu ili dioničara kreditne institucije.

(13) Pisanu obavijest iz stavka 12. ovoga članka Hrvatska narodna banka izdaje u roku od 30 dana od zaprimanja obavijesti iz stavka 11. ovoga članka, i ta pisana obavijest predstavlja valjanu osnovu za ponovno imenovanje te osobe za člana nadzornog odobra od strane glavne skupštine ili dioničara te za upis u sudski registar.

(14) Ako Hrvatska narodna banka ne izda obavijest iz stavka 12. ovoga članka, glavna skuština ili dioničar kreditne institucije dužan je podnijeti zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno stavku 15. ovoga članka.“.

Iza novog stavka 14. dodaje se stavak 15. koji glasi:

„(15) Kreditna institucija dužna je podnijeti zahtjev za izdavanje prethodne suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka, najmanje četiri mjeseca prije isteka mandata pojedinog člana nadzornog odbora.“.

Članak 22.

U članku 47. stavak 5. briše se.

Članak 23.

U članku 52. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Iznimno od članka 50. stavka 1. ovoga Zakona nadzorni odbor male i jednostavne kreditne institucije dužan je osnovati odbor za rizike ili može odbor za rizike kombinirati s revizijskim odborom, s time da članovi tog kombiniranog odbora moraju imati odgovarajuće znanje, vještine i stručnost koji se zahtijevaju za članove obaju odbora.“.

Članak 24.

Članak 56. mijenja se i glasi:

„Bankovne usluge na području Republike Hrvatske može pružati:

1) kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je u skladu s ovim Zakonom dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga

2) kreditna institucija druge države članice koja u skladu s ovim Zakonom osnuje podružnicu na području Republike Hrvatske ili je ovlaštena neposredno pružati bankovne usluge na području Republike Hrvatske i

3) podružnica kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za pružanje bankovnih usluga na području Republike Hrvatske.“.

Članak 25.

U članku 60. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Kreditnoj instituciji izdaje se sukladno ovom Zakonu odobrenje za rad kao banka, štedna banka, stambena štedionica ili kreditna institucija iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 (u daljnjem tekstu: odobrenje za rad).“.

Stavak 6. briše se.

Dosadašnji stavak 7. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:

„(6) Društvo iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, koje ima odobrenje za rad na temelju propisa kojima se uređuje tržište kapitala, dužno je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za rad iz stavka 1. ovoga članka najkasnije na dan kada nastupi nešto od sljedećeg:

− kada prosjek mjesečne ukupne imovine, izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci, iznosi ili prelazi iznos od 30 milijardi eura ili

− kada je prosjek mjesečne ukupne imovine izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci manji od iznosa 30 milijardi eura i društvo je dio grupe u kojoj ukupna vrijednost konsolidirane imovine svih društava u grupi koja pojedinačno imaju ukupnu imovinu manju od iznosa od 30 milijardi eura i obavljaju bilo koju od djelatnosti iz članka 5. stavka 1. točaka 3. i 6. Zakona o tržištu kapitala (»Narodne novine«, br. 65/18. i 17/20.) iznosi ili prelazi iznos od 30 milijardi eura, oboje izračunano kao prosjek u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci.“.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 7.

Članak 26.

Članak 62. mijenja se i glasi:

„(1) Kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i podružnica kreditne institucije iz treće zemlje dužna je, prije upisa financijskih usluga koje namjerava pružati u sudski registar, dobiti odobrenje za pružanje tih financijskih usluga u skladu s ovim Zakonom.

(2) Odluka o odobrenju iz stavka 1. ovoga članka donosi se istodobno kad i odluka o odobrenju za rad, odnosno odobrenju za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje, osim ako je zahtjev za izdavanje odobrenja iz ovoga članka podnesen nakon što je kreditna institucija iz stavka 1. ovoga članka dobila odobrenje za rad odnosno odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje.“.

Članak 27.

U članku 63. stavak 16. briše se.

Članak 28.

Članak 64. mijenja se i glasi:

„(1) Zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 63. stavaka 1. i 2. te stavaka 4. do 9. ovoga Zakona odbit će se ako bi time u Republici Hrvatskoj došlo ili moglo doći do narušavanja sigurnosti i stabilnosti poslovanja jedne kreditne institucije ili financijskog sustava u cjelini.

(2) Zahtjev kreditne institucije za pripajanje kreditnoj instituciji iz treće zemlje odbit će se ako je odbijen zahtjev te kreditne institucije za izdavanje odobrenja za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje u skladu s člankom 90. stavkom 4. ovoga Zakona.“.

Članak 29.

U članku 65. stavak 7. briše se.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 7.

Članak 30.

Članak 66. mijenja se i glasi:

„Pri izdavanju odobrenja za rad kreditne institucije istodobno se može odlučivati o sljedećim zahtjevima:

1) o zahtjevu za stjecanje kvalificiranog udjela

2) o zahtjevu kandidata za izdavanje prethodne suglasnosti za predsjednika, članove uprave i članove nadzornog odbora kreditne institucije i

3) o zahtjevu kreditne institucije za pružanje financijskih usluga iz članka 8. ovoga Zakona ako je kreditna institucija istodobno podnijela zahtjev za pružanje tih usluga.“.

Članak 31.

U članku 67. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Pri odlučivanju o zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad ne vodi se računa o ekonomskim potrebama tržišta.“.

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) U slučajevima iz članka 60. stavka 7. ovoga Zakona kod izdavanja odobrenja za rad uzimaju se u obzir informacije iz postojećih odobrenja.“.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 4.

Članak 32.

U članku 69. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. koji postaju stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

„(2) U odluci o ukidanju odobrenja za rad navest će se i da će ona biti javno objavljena.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odobrenje za rad kreditnoj instituciji ne može se ukinuti od trenutka kada je donesena odluka o otvaranju postupka sanacije do trenutka donošenja odluke o okončanju postupka sanacije.“.

Članak 33.

Članak 71. mijenja se i glasi:

„Hrvatska narodna banka dužna je odluku o ukidanju odobrenja za rad objaviti u »Narodnim novinama«, dostaviti ga nadležnom trgovačkom sudu i Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita te o tome izdati priopćenje za javnost.“.

Članak 34.

Članak 72. mijenja se i glasi:

„Zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje financijskih usluga može se odbiti:

1) ako iz dokumentacije i drugih poznatih činjenica proizlazi da kreditna institucija ne ispunjava tehničke, kadrovske, organizacijske ili ostale uvjete za pružanje pojedinih vrsta osnovnih ili dodatnih financijskih usluga

2) ako su kreditnoj instituciji izrečene supervizorske mjere, a uvođenje nove usluge moglo bi negativno utjecati na izvršenje supervizorskih mjera ili

3) ako kreditna institucija ne ispunjava posebne uvjete koje, glede financijskih usluga predviđenih njezinim poslovnim planom, propisuje bilo koji drugi propis kojim se uređuje pružanje financijskih usluga.“.

Članak 35.

Članak 73. mijenja se i glasi:

„(1) Odluka o ukidanju odobrenja za pružanje financijskih usluga donosi se:

1) ako je kreditna institucija dobila odobrenje za rad na temelju neistinite ili netočne dokumentacije odnosno neistinito prezentiranih podataka koji su bitni za poslovanje kreditne institucije

2) ako kreditna institucija više ne ispunjava tehničke, kadrovske, organizacijske ili ostale uvjete za pružanje pojedinih vrsta financijskih usluga

3) ako kreditna institucija više ne ispunjava uvjete propisane drugim propisima kojima se uređuje pružanje financijskih usluga ili

4) ako kreditna institucija u pisanom obliku dostavi obavijest da više ne namjerava pružati jednu ili više financijskih usluga za koje joj je izdano odobrenje.

(2) Na ukidanje odobrenja za pružanje financijskih usluga na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 71. ovoga Zakona.“.

Članak 36.

U članku 73.a stavak 20. briše se.

Dosadašnji stavak 21. postaje stavak 20.

Članak 37.

U članku 73.b stavak 13. briše se.

Članak 38.

U članku 73.c stavak 8. briše se.

Članak 39.

U članku 73.d stavak 2. briše se.

Članak 40.

U članku 73.e stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz članka 60. ovoga Zakona, a koja je dio grupe iz treće zemlje nije dužna imati posredničko matično društvo u EU-u ili, sukladno stavku 3. ovoga članka, biti određena kao posredničko matično društvo u EU-u ako:

− je ukupna vrijednost imovine u EU-u svih članica grupe iz treće zemlje manja od 40 milijardi eura ili

− je kreditna institucija koja je dobila odobrenje iz članka 60. ovoga Zakona jedina institucija iz te grupe koja posluje u Europskoj uniji.“.

Stavak 9. briše se.

Članak 41.

U članku 75. stavak 8. briše se.

Članak 42.

U članku 90. stavku 5. riječi: „40 milijuna kuna“ zamjenjuju se riječima: „5.000.000,00 eura“.

Članak 43.

U članku 92. stavku 1. točki 21. riječi: „periodičnih penala“ brišu se.

Članak 44.

U članku 100.b riječi: „te koji imaju ugovornu odredbu kojom se najveća moguća vrijednost instrumenta ograničuje na onu vrijednost koja je vrijedila na dan dodjele primitaka“ brišu se.

Članak 45.

U članku 114. stavcima 1. i 4. riječi: „Hrvatske narodne banke“ brišu se.

Stavak 7. briše se.

Članak 46.

U članku 119. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Hrvatska narodna banka je imenovano tijelo za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za područje Republike Hrvatske odnosno imenovano tijelo za potrebe članka 136. stavka 1. Direktive 2013/36/EU. “.

Članak 47.

U članku 129. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 48.

U članku 137. stavak 6. briše se.

Dosadašanji stavci 7. do 12. postaju stavci 6. do 11.

Članak 49.

U članku 143. stavak 8. briše se.

Članak 50.

Članak 144. mijenja se i glasi:

„Kreditna institucija i matična kreditna institucija dužna je izvještavati Hrvatsku narodnu banku o zaštitnim slojevima kapitala iz članaka 117., 118., 130., 135. i 137. ovoga Zakona i mjerama za očuvanje kapitala iz članaka 140. do 143.a ovoga Zakona na način i u rokovima propisanim podzakonskim propisom iz članka 162. ovoga Zakona.“.

Članak 51.

U članku 145.a stavku 1. riječ: „priznatoga“ zamjenjuje se riječju: „osnovnoga“.

Članak 52.

U članku 146.a stavku 2. riječi: „50.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „7.000,00 eura“.

Članak 53.

U članku 147. stavcima 1. i 2. riječ: „priznatog“ zamjenjuje se riječju: „osnovnog“.

Članak 54.

U članku 149. stavak 8. briše se.

Članak 55.

U članku 154. stavcima 3., 9. i 10. riječi: „točke 8.“ zamjenjuju se riječima: „točke 7.“.

Članak 56.

U članku 154.a stavak 12. briše se.

Dosadašnji stavak 13. postaje stavak 12.

Članak 57.

U članku 154.b stavku 3. riječi: „točke 8.“ zamjenjuje se riječima: „točke 7.“.

Članak 58.

U članku 154.c stavku 3. riječi: „točke 8.“ zamjenjuje se riječima: „točke 7.“.

Članak 59.

U članku 166. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Kreditna institucija dužna je javno objaviti na koji se način uskladila s odredbama o:

1) organizacijskom ustroju na način propisan člankom 102. ovoga Zakona i podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 102. stavka 3. ovoga Zakona

2) sastavu, dužnostima i odgovornostima uprave i nadzornog odbora propisanima člancima 35. do 49. ovoga Zakona

3) obvezi nadzornog odbora da osnuje odbor za primitke, odbor za imenovanja i odbor za rizike na način propisan člancima 50. do 53. ovoga Zakona, i podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 50. stavka 4. ovoga Zakona

4) politikama primitaka na način propisan podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 100. stavka 4. ovoga Zakona.“.

Članak 60.

U članku 175. stavci 4. i 5. brišu se.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 4.

Članak 61.

U članku 183. stavku 2. druga rečenica briše se.

Članak 62.

U članku 190. stavku 2. riječi: „ovisno o nalazima iz zapisnika“ brišu se.

U stavku 3. riječi: „obavljenom nadzoru“ zamjenjuju se riječima: „obavljenoj superviziji“.

Članak 63.

U članku 200. riječi „iz članka 175. ovoga Zakona“ zamjenjuje se riječima  „iz članaka 11.a i 175. ovoga Zakona“.

Članak 64.

U članku 214. stavku 5. točka 5. mijenja se i glasi:

„5) podacima o radnicima čiji ukupni godišnji primici prelaze iznos utvrđen propisom iz članka 100. stavka 4. ovoga Zakona“.

Članak 65.

U članku 215. stavak 12.  mijenja se i glasi:

„(12 ) Iznimno od stavka 5. ovog članka, Hrvatska narodna banka može odgoditi objavu odluke o upravnoj sankciji ako procijeni da će okolnosti iz stavka 9. ovoga članka prestati u razumnom roku.“.

Stavak 13. briše se.

Članak 66.

U članku 216.b stavak 12. briše se.

Članak 67.

U članku 216.h stavak 13. briše se.

Članak 68.

U članku 235.a stavak 4. briše se.

Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 4. i 5.

Članak 69.

U članku 287. stavku 5. riječi: „članku 277.a ovoga Zakona“ zamjenjuje se riječima: „članku 73.a ovoga Zakona“.

Članak 70.

U članku 302. stavku 6. riječ: „kunu“ zamjenjuje se riječju: „euro“.

Članak 71.

U članku 313. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Štedna banka je kreditna institucija koja je sukladno ovom Zakonu dobila odobrenje za rad kao štedna banka i koja je osnovana kao dioničko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.“.