I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“,  broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Republika Hrvatska potpisivanjem Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji  postala je stranka Ugovora o Europskoj uniji, kao i Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju te je time preuzela obvezu uvođenja eura nakon što ispuni propisane uvjete kao i druge odredbe koje se odnose na države članice koje rabe zajedničku valutu.

Upotreba eura kao jedinstvene valute u Ekonomskoj i monetarnoj uniji regulirana je trima uredbama Vijeća EU-a. To su Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura i Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 od 31. prosinca 1998. o stopama konverzije između eura i valuta država članica koje usvajaju euro. Ove se uredbe izravno primjenjuju u svim državama sudionicama monetarne unije od dana uvođenja eura, pri čemu se posljednje dvije revidiraju svaki put kad neka država članica uvede euro. Konkretno, Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 mijenja se na način da se nova država članica uvrštava u popis država europodručja, dok se Uredba Vijeća (EZ) br. 2866/98 mijenja na način da se dopunjuje utvrđivanjem stope konverzije između eura i valute države članice koja uvodi euro.

U listopadu 2017. Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) i Hrvatska narodna banka predstavile su Strategiju za uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, kojom je utvrđeno da Republika Hrvatska ispunjava sve formalne kriterije za uvođenje eura, osim kriterija koji se tiče dvogodišnjeg sudjelovanja u Europskom tečajnom mehanizmu (u daljnjem tekstu: ERM II).

Nakon toga, u srpnju 2020., Republika Hrvatska je ispunila formalne kriterije za sudjelovanje u ERM II, a Vlada je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. donijela N acionalni plan zamjene hrvatske kune eurom u kojem je sadržan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura. U tom su dokumentu pojašnjena temeljna načela za provedbu postupka uvođenja eura, kao i sam tijek zamjene valuta. Istim dokumentom dan je pregled pravnog okvira na razini EU koji uređuje pitanje upotrebe eura kao zajedničke valute te je opisana potrebna prilagodba nacionalnog zakonodavstva za uvođenje eura.

Osim donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22.) kojim su uređena najvažnija pitanja vezana uz uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, za potrebe pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute, potrebno je izmijeniti niz zakona i podzakonskih propisa koji sadržavaju odredbe povezane s kunom.  

Sukladno navedenom, potrebno je izmijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima u kojima se izrijekom navodi kuna, odredbe u kojima se tečaj valute Republike Hrvatske prema stranoj valuti izračunava primjenom prodajnog tečaja koji objavi Hrvatska narodna banka te odredbe o prosječnoj kamatnoj stopi koju utvrđuje i objavljuje Hrvatska narodna banka. Radi se o prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu. Navedena prosječna kamatna stopa je referentna stopa za određivanje visine stope zateznih kamata propisanih Zakonom o obveznim odnosima i usklađena je s načinom određivanja referentne stope za određivanje stope zateznih kamata iz posebnog zakona (Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi) kojim su u hrvatsko zakonodavstvo prenesene odredbe Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća  od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama. Navedena Direktiva za države čija je valuta euro kao referentnu stopu propisuje kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja. Stoga je prije uvođenja eura kao nacionalne valute potrebno izmijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima u kojima je kao referentna stopa za izračun visine stope zateznih kamata propisana stopa koju utvrđuje Hrvatska narodna banka.

Nadalje, predloženim Zakonom mijenja se i odredba u kojoj se izrijekom navodi kuna (članak 737. stavak 1.) na način da se primjenom pravila propisanih Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj propisuje odgovarajući iznos u eurima. Osim toga, predložena je i izmjena odredbe članka 1073. stavka 3. na način da se briše upućivanje na kunsku protuvrijednost te se zadržava samo iznos u eurima, propisan odredbama Direktive Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ).

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Prihvaćanje odnosno provedba ovoga Zakona nema i neće rezultirati fiskalnim učinkom.

IV. PRIJEDLOG DA SE ZAKON DONESE PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovog Zakona predlaže se po hitnom postupku sukladno članku 204. stavku 1. i članku 206. stavku 1. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.), prema kojima se po hitnom postupku donose zakoni kada to zahtijevaju osobito opravdani razlozi, odnosno koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.

S obzirom da je Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj u prosincu 2020. godine donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20.), zakone koji sadrže odredbe koje je potrebno izmijeniti radi prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku jer je se njime osigurava prilagodba hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske.  

V. TEKST KONAČNOGA PRIJEDLOGA ZAKONA, S OBRAZLOŽENJEM

Tekst Zakona dan je u obliku Konačnoga prijedloga zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima.

VI. TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU

Tekst odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) koje se mijenjaju i dopunjuju dan je u prilogu ovoga Konačnog prijedloga zakona.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) u članku 22. u stavku 1. riječi „ tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti“ zamjenjuju se riječima: „tečaja strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske.“.

U stavku 2. riječi: „devizna burza, odnosno“ brišu se.

U stavku 3. riječi: „devizna burza, odnosno“ brišu se.

Članak 2.

U članku 29. stavak 2. mijenja se i glasi:

„(2) Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena.“.

Stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Hrvatska narodna banka dužna je u „Narodnim novinama“ objaviti kamatnu stopu Europske središnje banke iz stavka 2. ovoga članka koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja.“.

Stavak 9. briše se.

Članak 3.

U članku 737. stavku 1. riječi: „deset tisuća kuna“ zamjenjuju se riječima: „1.330,00 eura“.

Članak 4.

U članku 1073. stavku 3. riječi: „kunsku protuvrijednost iznosa“ zamjenjuju se riječju: „iznos“.

Stupanje na snagu

Članak 5.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

O B R A Z L O Ž E N J E

Uz članak 1.

Sukladno trenutno važećoj odredbi koja je usuglašena s načinom na koji Hrvatska narodna banka objavljuje tečajnu listu, tečajna lista se objavljuje na način da se iskazuje tečaj odnosno vrijednost valute RH (kune) u odnosu prema stranoj valuti, tj. jedinici strane valute (npr. 1 USD = 7,399151 HRK). Međutim, od dana uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj,

tečajnu listu na način da će iskazivati tečaj odnosno vrijednost strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka objavljivat će tečajnu listu na način da će iskazivati tečaj odnosno vrijednost strane valute u odnosu prema valuti Republike Hrvatske, tj. prema jedinici valute RH (npr. 1 EUR= 1,02 USD).

S obzirom da će Hrvatska narodna banka od 1.1.2023. objavljivati tečajnu listu za euro u odnosu na strane valute, potrebno je izmijeniti odredbu članka 22. stavka 1. budući da sadašnje zakonsko uređenje od dana uvođenja eura više neće odgovarati stvarnom načinu iskazivanja tečaja službene valute u Republici Hrvatskoj.

Odredba članka 22. predviđa mogućnost ugovaranja zaštitne valutne klauzule kojoj je cilj zaštiti vjerovnika od pada odnosno gubitka vrijednosti novca te se ugovaranjem valutne klauzule održava vrijednost novčane obveze. Pomoću valutne klauzule se određuje da će visina ugovorenog iznosa novčane obveze ovisiti o cijeni (ili vrijednosti) koju u određenom trenutku ima neka strana valuta ili cijena zlata, te se ugovaraju u biti dvije valute - valuta ugovora, odnosno valuta vrednovanja za koju ugovorne strane žele ugovoriti vrijednost same obveze i valuta plaćanja koja služi kao puki instrument odnosno sredstvo pomoću kojeg se dug isplaćuje.

Nadalje, ova odredba vezano za valutu plaćanja predviđa da se primjenjuje prodajni tečaj koji objavi Hrvatska narodna banka. Navedeno znači da rizik razlike između prodajnog i kupovnog tečaja valute obveze (engl. ”spread") snosi dužnik.

Važećom odredbom predviđen je prodajni tečaj u svrhu ostvarivanja načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja jer vjerovnik može za primljeni iznos kuna (valuta plaćanja) u banci kupiti maksimalno odgovarajući iznos strane valute (u ovom primjeru USD) na koju je vezana novčana obveza - valuta vrednovanja za koju su ugovorne strane ugovorile vrijednost same obveze, budući će i banka prema vjerovniku primijeniti svoj prodajni tečaj.

Zbog toga što će se tečaj strane valute u odnosu prema euru kao službenoj valuti Republike Hrvatske drugačije prikazivati na način da će se iskazivati vrijednost strane valute u odnosu na 1 euro (npr. 1 EUR= 1,02 USD), a ne više na način da se prikazuje vrijednost kune u odnosu na stranu valutu (npr. 1 USD - 7,399151 HRK), i izračun iznosa koji je potrebno uplatiti nakon primjene valutne klauzule će se promijeniti na način da se iznos duga koji se isplaćuje više neće dobivati množenjem sa vrijednosti (prodajnog ili kupovnog) tečaja, već dijeljenjem.

Slijedom navedenog potrebno je u stavku 2. i 3. izbrisati riječi „devizna burza, odnosno“.

Uz članak 2.

Predloženom izmjenom stavka 2. članka 29. mijenja se referentna stopa za izračun visine stope zateznih kamata u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava te ostalim odnosima. Naime, umjesto prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje i objavljuje Hrvatska narodna banka, kao referentna stopa propisuje se kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja. Referentna stopa se, kao i u važećem uređenju, primjenjuje na tekuće polugodište, što znači da se referentna stopa koja vrijedi na dan 1. siječnja primjenjuje u tom polugodištu a referentna stopa koja vrijedi na dan 1. srpnja primjenjuje se u tom polugodištu. Kamatna stopa Europske središnje banke koja se primjenjuje na polugodište od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. iznosi 0,00%. Navedena izmjena uvjetovana je usklađivanjem Zakona o obveznim odnosima s uređenjem propisanim Zakonom o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi u koji je prenesena Direktiva 2011/7/EU, koja propisuje ovakvo uređenje za državne članice EU čija je valuta euro. Iz istog razloga, broj postotnih poena koji se dodaju na referentu stopu u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava izmijenjen je iz pet u osam. Za ostale odnose broj postotnih poena koji se dodaju na referentnu stopu izmijenjen je iz tri u pet, kako bi se održala postojeća razlika u visini kamatnih stopa propisanih za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava te ostalih odnosa.

Izmjena stavka 8. članka 29. potrebna je radi izmjene referentne stope propisane predloženim stavkom 2. članka 29., a predlaže se da navedenu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka kako bi se adresatima zakona olakšala i pojednostavila primjena zakona.

Stavak 9. briše se kao suvišan, s obzirom na to da prosječna kamatna stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju utvrđuje Hrvatska narodna banka više nije referentna za izračun visine stope zateznih kamata.

Uz članak 3.

U članku 737. stavku 1. ako iznos od deset tisuća kuna preračunamo u odgovarajući iznos u eurima primjenom fiksnog tečaja konverzije koji je određen na razini u kojoj jedan euro odgovara iznosu od 7,53450 kuna dobit ćemo iznos od 1327,22 eura. Iznos je neznatno povećan i zaokružen na 1.330,00 eura radi lakše primjene u praksi.

Uz članak 4.

Uvođenjem eura kao službene valute Republike Hrvatske prestaje potreba za preračunavanjem iznosa štete iz eura, propisanog Direktivom Vijeća od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (85/374/EEZ), u kune. Stoga se predlaže izmjena dijela odredbe stavka 3. članka 1073., kojom je propisano pravo na naknadu štete za onaj dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 500 eura, te se briše upućivanje na kunsku protuvrijednost i zadržava samo propisani iznos u eurima.

Uz članak 5.

Predloženom odredbom propisuje se da će ovaj Zakon stupiti na snagu na dan uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske.

TEKST ODREDABA ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA KOJE SE MIJENJAJU

Odjeljak 1.

NOVČANE OBVEZE

Odsjek 1.

OPĆE ODREDBE

Valuta obveze

Članak 22.

(1) Dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

(2) U tom slučaju, ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

(3) Ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

(4) Odredbe ovoga Zakona o kamatama primjenjuju se na novčanu obvezu neovisno o valuti u kojoj je izražena.

Odsjek 3.

ZATEZNE KAMATE

Kad se duguju

Članak 29.

(1) Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

(2) Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

(3) Uz ograničenje iz stavka 2. članka 26. ovoga Zakona, kod trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava strane mogu ugovoriti drukčiju stopu zateznih kamata.

(4) Ali ništetna je odredba ugovora iz stavka 3. ovoga članka ako na temelju okolnosti slučaja, a poglavito trgovačkih običaja i naravi predmeta obveze, proizlazi da je tako ugovorenom stopom zateznih kamata, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

(5) Prilikom ocjene je li odredba ugovora o stopi zateznih kamata ništetna uzet će se, između ostalog, u obzir jesu li postojali opravdani razlozi za odstupanje od zakonom predviđene stope zateznih kamata.

(6) Ako je stopa ugovornih kamata viša od stope zateznih kamata, one ne mogu teći poslije dužnikova zakašnjenja.

(7) Stopa zateznih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine.

(8) Prosječnu kamatnu stopu iz stavka 2. ovoga članka za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka i dužna ju je svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti u »Narodnim novinama«.

(9) Referentno razdoblje iz stavka 2. ovoga članka za objavu na dan 1. siječnja obuhvaća razdoblje od 1. svibnja do 31. listopada, a referentno razdoblje za objavu na dan 1. srpnja obuhvaća razdoblje od 1. studenoga do 30. travnja.

II. UGOSTITELJSKA OSTAVA

Ugostitelj kao ostavoprimac

Članak 737.

(1) Ugostitelji se smatraju ostavoprimcima glede stvari koje su gosti donijeli i odgovaraju za njihov nestanak, uništenje ili oštećenje najviše do deset tisuća kuna.

(2) Odgovornost je isključena ako su stvari nestale, uništene ili oštećene okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, uzrokom u stvari, ponašanjem samog gosta, ili ponašanjem osoba koje je on doveo ili koje su mu došle u posjet.

(3) Ugostitelj duguje potpunu naknadu ako mu je gost predao stvar na čuvanje te ako je šteta nastala njegovom krivnjom ili krivnjom osobe za koju on odgovara.

Odsjek 5.

ODGOVORNOST ZA NEISPRAVAN PROIZVOD

Opće pravilo

Članak 1073.

(1) Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju.

(2) Odredbe ovoga odsjeka odnose se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom te na štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu.

(3) Oštećenik ima, po odredbama ovoga odsjeka, pravo na naknadu štete prouzročene uništenjem ili oštećenjem stvari samo za dio štete koji prelazi kunsku protuvrijednost iznosa od 500 eura.

(4) Naknada neimovinske štete prouzročene neispravnim proizvodom može se zahtijevati samo prema općim pravilima odgovornosti za štetu.

(5) Na obujam naknade imovinske štete prouzročene smrću ili tjelesnom ozljedom na odgovarajući se način primjenjuju posebne odredbe ovoga Zakona o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja.

(6) Odredbe ovoga odsjeka ne primjenjuju se na štete prouzročene nuklearnom nesrećom.

(7) Odredbe ovoga odsjeka ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari ili opasnom djelatnošću, pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke ispunjenja te pravila o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

(8) Oštećenik je dužan dokazati neispravnost proizvoda, štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i štete.