I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

Prijedlog zakona o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) donosi se radi transpozicije Direktive (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, u daljnjem tekstu: Direktiva o predstavničkim tužbama).

Direktivom o predstavničkim tužbama stavlja se izvan snage Direktiva 2009/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača (Službeni list L 110, u daljnjem tekstu: Direktiva o sudskim nalozima). Direktiva o sudskim nalozima transponirana je u važeći Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22) i ograničava se na uređenje postupaka radi utvrđivanja ili zabrane određenih postupanja trgovaca. Navedeno ograničenje onemogućuje vođenje parnica u kolektivnim potrošačkim sporovima radi samog obeštećenja pojedinačnih potrošača. Uslijed utvrđenja povrede kolektivnih interesa potrošača u postupku koji se vodi temeljem važećih propisa, potrošač naknadu štete može ostvarivati isključivo u pojedinačnoj parnici što zahtjeva predujmljivanje odvjetničkih troškova i troškova same parnice što je za brojne potrošače odvraćajući faktor radi kojeg se ne upuštaju u pokretanje parnice radi naknade štete. Također, uzimajući u obzir neizvjesnost i dugotrajnost tih postupaka, važeći sustav potrebno je izmijeniti u cilju oživotvorenja načela pristupa pravosuđu.

Potpuna i pravodobna zaštita potrošačkih prava zahtjeva ustanovljenje novog i djelotvornog procesnopravnog mehanizma. Cilj Direktive o predstavničkim tužbama jest olakšati pristup pravosuđu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedeno se ne ograničava na osiguravanje djelotvornosti samog postupka i rješavanja o meritumu istog (dokazivanje, brzina vođenja postupka), već zahtjeva stvaranje pravnog okvira kojim će se ustanoviti učinkovit sustav kolektivne pravne zaštite, a koji će ukloniti sve prepreke vođenju tih postupaka – od pravnih do ekonomskih. Jednim od ključnih nedostataka u primjeni Direktive o sudskim nalozima pokazalo se ograničeno područje njezine primjene te se Direktivom o predstavničkim tužbama područje primjene znatno proširilo te pravna osnova primjene Direktive o predstavničkim tužbama uključuje 66 akata od kojih samo manji broj uređuje usko potrošački acquis koji je transponiran u Zakon o zaštiti potrošača. Predstavničke tužbe mogu se, primjerice, podnijeti radi povrede potrošačkih prava iz područja financija, prava putnika, zaštite osobnih podataka korisnika elektroničkih komunikacija, turističkih usluga i dr.

Uzimajući u obzir isključivo procesnopravnu narav Direktive o predstavničkim tužbama te kako je područje primjene znatno šire od područja zaštite općih materijalnih prava uređenih važećim Zakonom o zaštiti potrošača, potrebno je i odredbe predmetne Direktive transponirati u propis procesnog prava kako bi se sveobuhvatno uredilo predmetno područje te izbjegla fragmentacija pravnih pravila u više pravnih propisa iz nadležnosti više tijela. je. Transpozicija odredbi u Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90., 35/91, "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19) pokazala se neprikladnom uzimajući u obzir kako isti predstavlja opći pravni okvir za uređenje parničnog postupka, dok je za kolektivnu pravnu zaštitu potrošačkih prava potrebno uspostaviti specifičan pravni sustav koji će osigurati žurnost u postupanju, izvođenje dokaza kojima raspolaže isključivo protivna strana i dr., što se može osigurati isključivo donošenjem posebnog propisa te je u tu svrhu izrađen ovaj Prijedlog zakona.

Prijedlogom zakona uređuju se pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u domaćim i prekograničnim predstavničkim tužbama. Razgraničenje na domaće i prekogranične predstavničke tužbe provodi se isključivo u odnosu na pitanje podnosi li se predstavnička tužba u državi u kojoj je tužitelj imenovan, međutim time se ne utječe ni na pitanje mjerodavnog prava za rješavanje spora niti na pitanje mjesne i stvarne nadležnosti suda.

Prijedlogom zakona propisuje se izberiva mjesna nadležnost, odnosno tužitelj može podnijeti tužbu sudu mjesno nadležnom na području sjedišta tuženika ili sudu na čijem području je došlo ili je moglo doći do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača. Time se znatno olakšava zaštita potrošačkih prava kada tuženi trgovac ima sjedište izvan Republike Hrvatske, a povreda se dogodila na području Republike Hrvatske, a istovremeno se i smanjuju ukupni troškovi na strani tužitelja (vezano za dolazak na ročišta, troškovi prevođenja i drugi).

U odnosu na važeće uređenje kolektivne zaštite potrošačkih prava, ovim Prijedlogom zakona prvi put se taksativno uređuju pretpostavke aktivne legitimacije udruga za zaštitu potrošača kako bi se osigurala stručnost i neovisnost tužitelja koji zastupaju potrošačke interese. Prijedlogom zakona detaljno se razrađuje pitanje sukoba interesa tužitelja i drugih trgovaca, osobito konkurenata tuženiku. Iako se očekuje kako će tužitelji u ovim postupcima napose biti udruge za zaštitu potrošača koje imaju neposredan kontakt s potrošačima koji im se sami obraćaju sa zahtjevom za pružanjem pravne pomoći, Prijedlogom zakona predviđa se mogućnost da i javnopravna tijela nadležna za potrošačke politike mogu podnositi predstavničke tužbe i na taj način imati aktivnu ulogu u osiguravanju usklađenosti postupanja trgovaca s potrošačkim zakonodavstvom.

O zahtjevima udruga za uvrštavanjem na Popis ovlaštenih tijela za podnošenje predstavničke tužbe odlučuje ministarstvo nadležno za područje zaštite potrošača, a sam popis  objavljuje se na mrežnim stranicama ministarstva kako bi potrošači unaprijed imali informaciju kome se mogu obratiti radi pokretanja parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Prijedlog zakona uređuje i uspostavu kontaktne točke koju će voditi predmetno ministarstvo i putem koje će se moći podnositi predstavke vezano za sumnje ispunjava li određena udruga uvrštena na Popis ovlaštenih tijela za podnošenje predstavničke tužbe zakonske pretpostavke aktivne legitimacije. Na svojim mrežnim stranicama predmetno ministarstvo dužno je i ažurirati informacije o predstavničkim tužbama (okončanima i u tijeku) temeljem informacija koje mu dostavlja trgovački sud.

Predstavničkom tužbom može se zahtijevati naknada štete isključivo onih potrošača koji su izrazili svoju volju da se njihova prava štite na taj način (tzv. „opt-in“ sustav sudjelovanja oštećenika). Svoju volju potrošači mogu izraziti najkasnije do zaključenja glavne rasprave kada dolazi do preinačenja tužbenog zahtjeva. Time se osigurava i specificiranje visine tužbenog zahtjeva i samo informiranje oštećenika i kasnija raspodjela utvrđenog iznosa naknade štete. Kako bi se osiguralo predujmljivanje troškova parnice, udruga koja je ovlašteni tužitelj u konkretnoj parnici, može zahtijevati od potrošača koji su izrazili volju da ih se zastupa u parnici za naknadu štete simboličnu naknadu za sudjelovanje u toj parnici.

Prijedlogom zakona uređuje se i mogućnost rješavanja sporova medijacijom kao jednostavniji i brži način rješavanja sporova.

Žurnost u postupanju temeljno je načelo ovog Prijedloga zakona i primjenjuje se kao osobina radne metode koju suci primjenjuju pri upravljanju postupkom. Upravo dugotrajni postupci dovode u pitanje mogućnost stvarne zaštite prava stoga je nužno da pravila postupka osiguraju pravodobnu zaštitu prava.

Zaključno, Prijedlogom zakona postići će se djelotvornija postupovna zaštita kolektivnih interesa i prava potrošača, bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta, stvaranje veće dodane vrijednosti u gospodarstvu i viša razina pravne sigurnosti kako potrošača tako i trgovaca. Osim navedenog, pravovremenim prenošenjem Direktive o predstavničkim tužbama u ovaj Prijedlog zakona, Republika Hrvatska će postupiti sukladno obvezama koje ima kao država članica Europske unije.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU OVOGA ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

ZAKON O PREDSTAVNIČKIM TUŽBAMA ZA ZAŠTITU KOLEKTIVNIH INTERESA I PRAVA POTROŠAČA

DIO PRVI

OSNOVNE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se pravo podnošenja domaće i prekogranične predstavničke tužbe u kolektivnim potrošačkim sporovima (predstavničke tužbe) i pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u tim sporovima.

Usklađivanje s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (SL L 409, 4.12.2020.).

Odnos prema drugim zakonima

Članak 3.

U postupku povodom predstavničkih tužbi na odgovarajući način se primjenjuju pravila parničnog postupka u postupku pred trgovačkim sudovima,  ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Načelo žurnosti

Članak 4.

Postupak povodom predstavničkih tužbi je hitan.

Pojmovi

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. „potrošač“ je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti

2 . „trgovac“ je bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca

3. „kolektivni interesi potrošačâ” predstavljaju opći interes potrošačâ te osobito u predstavničkim tužbama za zabranu postupanja interesa skupine potrošača

4. „predstavnička tužba“ je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koju je podnio ovlašteni tužitelj u ime potrošača kojom traži utvrđenje da je tuženik postupao suprotno odredbama propisa iz Priloga I. ovoga Zakona, zabranu postupanja koje predstavlja takvu povredu i/ili naknadu imovinske i neimovinske štete uzrokovane tom povredom

5. „domaća predstavnička tužba” je predstavnička tužba koju je podnio ovlašteni tužitelj iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona  u državi članici u kojoj je imenovan

6 . „prekogranična predstavnička tužba” je predstavnička tužba koju je podnio ovlašteni tužitelj u državi članici koja nije država članica u kojoj je imenovan.

Korištenje pojmova s rodnim značenjem

Članak 6.

Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

DIO DRUGI

POSTUPAK POVODOM POKRETANJA PREDSTAVNIČKIH TUŽBI

Stvarna i mjesna nadležnost suda

Članak 7.

(1) Za suđenje u postupcima povodom predstavničkih tužbi stvarno je nadležan trgovački sud.

(2) Za suđenje u postupcima povodom predstavničkih tužbi nadležan je, pored suda opće mjesne nadležnosti, i sud na čijem području je došlo ili je moglo doći do povrede propisa iz Priloga I. ovoga Zakona.

Predstavničke tužbe i prekogranične predstavničke tužbe

Članak 8.

(1) Svako ovlašteno tijelo ili osoba iz članka 13. stavka 3. ovoga Zakona ovlašteno je podnijeti predstavničku tužbu radi:

1. utvrđenja da je tuženik postupao suprotno odredbama propisa iz Priloga I. ovoga Zakona (predstavnička tužba za utvrđenje)

2. zabrane postupanja koje predstavlja povredu odredbi propisa iz Priloga I. ovoga Zakona (predstavnička tužba za zabranu postupanja)

3. naknade imovinske i neimovinske štete uzrokovane povredom propisa iz Priloga I. ovoga Zakona oštećenicima (predstavnička tužba za naknadu štete).

(2) Predstavnička tužba može se podnijeti protiv pojedinog trgovca ili skupine trgovaca iz istog gospodarskog sektora čije je postupanje u suprotnosti s propisima iz Priloga I. ovoga Zakona, komorskih i interesnih udruga trgovaca koje promiču protupravno postupanje ili protiv nositelja pravila postupanja trgovaca kojima se promiče korištenje nepoštene poslovne prakse, kako je ona definirana  propisom kojim se uređuje nepoštena poslovna praksa.

Prethodno upozorenje

Članak 9.

(1) Prije podnošenja predstavničke tužbe za utvrđenje i zabranu postupanja, ovlašteni tužitelj dužan je osobu iz članka 8. stavka 2. ovoga Zakona protiv koje namjerava podnijeti predstavničku tužbu u pisanom obliku prethodno upozoriti da će, u slučaju da ne prekine s protupravnim postupanjem, protiv nje podnijeti tužbu.

(2) Ovlašteni tužitelj ne može podnijeti predstavničku tužbu za utvrđenje i zabranu postupanja  prije isteka roka od 14 dana od dana dostave prethodnog upozorenja iz stavka 1. ovoga članka.

Medijacija prije podnošenja predstavničke tužbe

Članak 10.

(1) Prije podnošenja predstavničke tužbe za naknadu štete stranke mogu podnijeti prijedlog za rješavanje spora putem medijacije.

(2) Prijedlog za rješavanje spora medijacijom podnosi se jednom od tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova određenih propisima koji uređuju alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

(3) Na medijaciju iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe propisa o mirenju i propisa koji uređuju alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

Medijacija tijekom postupka

Članak 11.

(1) Sud će na pripremnom ročištu povodom predstavničke tužbe za naknadu štete  upoznati stranke s mogućnostima da spor riješe sudskom nagodbom ili u postupku medijacije i obrazložiti im te mogućnosti.

(2) Na sklapanje sudske nagodbe i rješavanje spora medijacijom na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak o sudskoj nagodbi i medijaciji.

(3) Prije potpisivanja zapisnika o nagodbi, sud će ispitati jesu li raspolaganja stranaka suprotna prisilnim propisima i pravilima javnog morala te jesu li pravična.

(4) Donošenje rješenja kojim se nagodba ne dopušta odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 3. ovog članka prije toga pribave obavijesti o okolnostima koje su relevantne za ocjenu dopuštenosti tog rješenja.

5) U slučaju sklapanja sudske nagodbe, sud može naložiti tuženiku da se sadržaj nagodbe u cijelosti ili djelomično objavi u obliku koji sud smatra prikladnim ili da se objavi izjava koja sadržava ispravak.

Ovlaštena tijela za podnošenje predstavničke tužbe

Članak 12.

(1) Predstavničku tužbu mogu podnijeti isključivo ovlaštena tijela (u daljnjem tekstu: ovlašteni tužitelj) koja su uvrštena na Popis ovlaštenih tijela za podnošenje predstavničke tužbe u daljnjem tekstu: Popis ovlaštenih tijela).

(2) Predstavničku tužbu može podnijeti pojedina udruga ili drugi oblik udruživanja udruga koje su odabrane sukladno članku 13. ovoga Zakona.

(3) Predstavničku tužbu može podnijeti i javnopravno tijelo nadležno za zaštitu jednog ili više prava potrošača uređenih propisima iz Priloga I. ovoga Zakona koje je iskazalo interes za uvrštavanjem na Popis ovlaštenih tijela pod pretpostavkom da prethodno nije bilo uključeno u postupak zaštite prava potrošača temeljem propisa zbog kojeg bi podnošenjem predstavničke tužbe bilo u sukobu interesa.

(4) Iznimno, nadležni sud može, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo ovlaštenog tijela za podnošenje predstavničke tužbe i onim oblicima udruživanja koji ispunjavaju pretpostavke iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona, a nisu uvršteni na Popis ovlaštenih tijela.

Postupak odabira ovlaštene udruge ili drugog oblika udruživanja udruga

Članak 13.

(1) Udruga ili drugi oblik udruživanja udruga koja smatra da ispunjava pretpostavke iz stavka 2. ovoga članka podnosi zahtjev ministarstvu nadležnom za poslove zaštite potrošača (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) za uvrštavanjem na Popis ovlaštenih tijela.

(2) Tijela iz stavka 1. ovoga članka koja podnose zahtjev za uvrštavanjem na Popis ovlaštenih tijela moraju ispuniti sljedeće pretpostavke:

- biti upisana u Registar udruga Republike Hrvatske i u Registar neprofitnih organizacija

- biti osnovana radi zaštite jednog ili više prava potrošača uređenih propisima iz Priloga I. ovoga Zakona

- aktivno djelovati najmanje 12 mjeseci prije podnošenja predstavničke tužbe

- protiv njih ne smije biti pokrenut postupak prestanka postojanja u skladu s propisom o udrugama

- voditi transparentno financijsko poslovanje u skladu s propisima o računovodstvu neprofitnih organizacija

- uredno ispunjavati ugovorne obveze u provedbi odobrenih financijskih podrški od strane tijela državne uprave i drugih javnopravnih tijela

- uredno ispunjavati obveze plaćanja poreza i drugih davanja prema državnom proračunu i proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

- protiv osobe ovlaštene za zastupanje ne smije se voditi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti

- osigurati dokaz o neovisnosti djelovanja i nepostojanju utjecaja osoba koje nisu potrošači, osobito trgovaca, a koje imaju ekonomski interes za podnošenje određenih tužbi

- osigurati organizacijske, ljudske, prostorne i financijske resurse za obavljanje osnovne djelatnosti u skladu s financijskim planom i programom rada udruge

- moraju biti solventna

- na svojim mrežnim stranicama redovito objavljivati informacije iz ovoga stavka, zajedno s informacijama o izvorima financiranja, svojoj organizacijskoj i upravljačkoj strukturi te strukturi članstva.

(3) Na temelju zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo ocjenjuje ispunjava li tijelo iz stavka 1. ovoga članka pretpostavke iz stavka 2. ovoga članka i donosi odluku o uvrštavanju podnositelja zahtjeva na Popis ovlaštenih tijela.

(4) Odluka iz stavka 3. ovoga članka bit će objavljena na mrežnim stranicama Ministarstva.

(5) Ministarstvo je dužno najmanje jednom u pet godina izvršiti procjenu usklađenosti ovlaštenih tijela s Popisa ovlaštenih tijela s pretpostavkama iz stavka 2. ovoga članka.

(6) U slučaju prestanka ispunjenja pretpostavki iz stavka 2. ovoga članka, Ministarstvo će donijeti odluku o brisanju tijela s Popisa ovlaštenih tijela.

(7) Protiv odluke Ministarstva o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka i odluke o brisanju s Popisa ovlaštenih tijela žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

Objava Popisa ovlaštenih tijela

Članak 14.

Ministarstvo će putem svojih mrežnih stranica objaviti Popis ovlaštenih tijela.

Notifikacija Europskoj komisiji

Članak 15.

(1) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji Popis ovlaštenih tijela, koji sadrži naziv ovlaštenih tijela i statutarni cilj.

(2) Ministarstvo obavještava Europsku komisiju  o svakoj promjeni Popisa ovlaštenih tijela  bez odgađanja.

Kontaktna točka

Članak 16.

Ministarstvo je kontaktna točka nadležna za zaprimanje i rješavanje predstavki o neispunjenju pretpostavki iz članka 13. stavka 2. ovoga Zakona tijela s Popisa ovlaštenih tijela.

Privremene mjere

Članak 17.

U tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere zabrane postupanja koje predstavlja povredu odredbi propisa iz Priloga I. ovoga Zakona radi otklanjanja prijeteće opasnosti protupravnog oštećenja ili radi sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

Žurnost u postupcima za utvrđivanje i zabranu protupravnog postupanja trgovca

Članak 18.

(1) U postupcima u kojima se odlučuje o predstavničkoj tužbi za utvrđenje i zabranu protupravnog postupanja trgovca pripremno ročište mora se održati u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka.

(2) Odluka u postupcima o privremenim mjerama iz članka 17. ovoga Zakona mora se donijeti i otpremiti u roku od 30 od dana pokretanja postupka.

(3) Prekoračenje roka u postupcima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dopušteno je samo zbog bitnih razloga.

(4) O prekoračenju roka iz stavka 3. ovoga članka sudac je dužan izvijestiti predsjednika suda.

(5) U postupcima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka drugostupanjski sud mora donijeti i otpremiti odluku u roku od 30 dana od dana primitka žalbe.

Sadržaj predstavničke tužbe

Članak 19.

(1) Tužitelj nije dužan u predstavničkoj tužbi za zabranu postupanja navesti iznos štete koju su pretrpjeli oštećenici i činjenice iz kojih proizlazi namjera, odnosno nepažnja tuženika.

(2) Za podnošenje predstavničke tužbe za zabranu postupanja, oštećenici ne moraju dati ovlaštenje za zastupanje ovlaštenom tužitelju.

(3) Predstavnička tužba za naknadu štete mora sadržavati popis oštećenika zajedno s izjavama volje za zastupanjem i visinu štete koja im pripada.

Dokazi kojima raspolaže samo jedna strana

Članak 20.

(1) Ako se u predstavničkoj tužbi ili najkasnije na pripremnom ročištu ovlašteni tužitelj pozvao na dokazna sredstva kojima raspolaže tuženik ili treća strana, a nužni su radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, sud može naložiti tuženiku ili trećoj strani da dostavi te dokaze ili na drugi način omogući njihovo izvođenje.

(2) Ako se u odgovoru na predstavničku tužbu ili najkasnije na pripremnom ročištu tuženik pozvao na dokazna sredstva kojima raspolaže ovlašteni tužitelj ili treća strana, a nužni su radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, sud može naložiti ovlaštenom tužitelju ili trećoj strani da dostavi te dokaze ili na drugi način omogući njihovo izvođenje.

Oštećenici obuhvaćeni tužbenim zahtjevom

Članak 21.

Kako bi njihove tražbine prema tuženiku bile obuhvaćene predstavničkom tužbom za naknadu štete, oštećenici moraju izričito izjaviti volju za zastupanjem ovlaštenom tužitelju.

Preinaka predstavničke tužbe

Članak 22.

Ovlašteni tužitelj može preinačiti predstavničku tužbu za naknadu štete do zaključenja glavne rasprave.

Nedopustivost nove parnice o istom zahtjevu

Članak 23.

(1) Dok parnica teče o tužbenom zahtjevu za naknadu štete, oštećenici obuhvaćeni tužbenim zahtjevom ne mogu biti zastupani u drugim parnicama koje imaju istu činjeničnu i pravnu osnovu i koje su pokrenute protiv istog trgovca, niti mogu podnijeti tužbu samostalno temeljem iste činjenične i pravne osnove i protiv istog trgovca.

(2) Sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama.

Odluka

Članak 24.

(1) Ako utvrdi da je tužbeni zahtjev osnovan, sud će presudom:

1. utvrditi čin povrede propisa iz Priloga I. ovoga Zakona

2. naložiti tuženiku da prekine s postupanjem koje je protivno propisima iz Priloga I. ovoga Zakona, te mu narediti da, ako je to moguće, usvoji mjere koje su potrebne za uklanjanje štetnih posljedica koje su nastale zbog njegova protupravnog ponašanja i zabraniti mu takvo ili slično ponašanje ubuduće

3. naložiti tuženiku da naknadi imovinsku i neimovinsku štetu uzrokovanu povredom propisa iz Priloga I. ovoga Zakona.

(2) Sud može naložiti tuženiku da se odluka iz stavka 1. ovoga članka u cijelosti ili djelomično objavi u obliku koji sud smatra prikladnim ili da se objavi izjava koja sadržava ispravak.

(3) U odluci suda o odbacivanju ili odbijanju tužbenog zahtjeva za naknadu štete, sud će naložiti ovlaštenom tužitelju da o svom trošku, obavijesti oštećenike na koje se pravomoćna odluka odnosi, o odbacivanju, odnosno odbijanju tužbenog zahtjeva putem sredstava koja odgovaraju okolnostima predmeta i u utvrđenim rokovima, a kada je to primjereno, obavješćivanjem svakog oštećenika pojedinačno.

(4) Obveza iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se ako su oštećenici na drugi način obaviješteni o pravomoćnoj presudi ili odobrenoj nagodbi.

Paricijski rok

Članak 25.

Sud će u presudi kojom nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti rok za njezino izvršenje.

Sankcije za nepostupanje po presudi

Članak 26.

(1) Sud će izreći novčanu kaznu za slučaj da tužitelj ili tuženik dobrovoljno ne ispuni obvezu iz sudske odluke:

- iz članka 11. stavka 5. ovoga Zakona

- iz članka 17. ovoga Zakona

- iz članka 20. ovoga Zakona

- iz članka 24. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona

- iz članka 24. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona.

(2) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se i ako je tužitelj ili tuženik obvezu ispunio sa zakašnjenjem za svaki dan zakašnjenja, ovisno o ozbiljnosti povrede prava zaštite potrošača.

(3) Na izricanje novčane kazne iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući će se način primijeniti odredbe propisa kojim se uređuje ovršni postupak kojima se uređuju odmjeravanje i izricanje novčane kazne kao sredstvu ovrhe.

(4) Ako sud odlukom obveže tužitelja ili tuženika na isplatu određenog novčanog iznosa iz stavka 1. i 2. ovog članka, taj će iznos biti uplaćen u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

Dokazna snaga presude za ostale sudove

Članak 27.

Stranke u postupku u kojem je donesena pravomoćna presuda povodom predstavničke tužbe, u smislu postojanja povrede propisa iz Priloga I. ovoga Zakona, tu presudu mogu upotrijebiti kao dokaz u svim drugim tužbama za naknadu štete protiv istog trgovca za istu praksu.

Financiranje parnice

Članak 28.

(1) Ako parnicu povodom predstavničke tužbe financira treća strana, potrebno je osigurati da:

- se spriječi sukob interesa i

- financiranje koje pruža treća strana koja ima ekonomski interes za podnošenje tužbe ili ishod parnice povodom predstavničke tužbe za naknadu štete ne utječe na zaštitu kolektivnih interesa oštećenih potrošača koja se ostvaruje parnicom.

(2) Treća strana koja financira parnicu povodom predstavničke tužbe ne smije utjecati na odluke ovlaštenih tužitelja vezane za tužbeni zahtjev iz članka 8. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, uključujući i odluku o sklapanju nagodbe tijekom postupaka iz članka 10. i 11. ovoga Zakona, na način koji bi štetio kolektivnim interesima potrošača na koje se tužbeni zahtjev odnosi.

(3) Zabranjeno je financiranje predstavničke tužbe za naknadu štete  od strane konkurenta tuženika ili osobe koja je ovisna o tuženiku.

(4) Na povrede iz stavaka 1. do 3. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti i na prijedlog tuženika.

(5) Na zahtjev suda, ovlašteni tužitelj će dostaviti financijski pregled s popisom izvora sredstava korištenih za potporu predstavničkoj tužbi za naknadu štete.

Naknade za sudjelovanje

Članak 29.

(1) Ovlašteni tužitelj može zahtijevati od potrošača koji su izrazili volju da ih on zastupa u parnici povodom predstavničke tužbe za naknadu štete simboličnu naknadu za sudjelovanje u toj parnici.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne smije prelaziti 5% vrijednosti naknade štete koja je predmet tužbenog zahtjeva  za potrošača, a u svakom slučaju ne smije biti viša od 70,00 EUR.

Prekid zastare

Članak 30.

(1) Podnošenjem predstavničke tužbe prekida se zastara za stranke i za oštećenike obuhvaćene predstavničkom tužbom.

(2) U slučaju podnošenja predstavničke tužbe za naknadu štete, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti presude donesene u povodu tog tužbenog zahtjeva.

DIO TREĆI

INFORMIRANJE O PREDSTAVNIČKIM TUŽBAMA

Informacije o predstavničkim tužbama i prekograničnim predstavničkim tužbama