PRIJEDLOG ZAKONA O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA

I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. i članku 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA

a) Ocjena stanja

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, br. 158/2003, 100/2004, 141/2006, 38/2009, 123/2011 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske,  56/16 i 98/19) stupio je na snagu 15. listopada 2003. godine te su tijekom devetnaest godina primjene uočene određene nejasnoće glede dijela pitanja vezanih za njegov sadržaj i primjenu.

Tijekom svoje primjene, članak 87. Zakona brisan je odredbom članka 82. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 100/2004), izmjenama i dopunama Zakona iz 2006. godine dio otvorenih pitanja preciznije je definiran, izmjenama iz 2009. godine Zakon je usklađen sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 109/2007), Odlukom i Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-4445/2008 i U-I-2231/2009 od 4. listopada 2011. godine ukinuti su stavak 2. i dio stavka 3. članka 118. te su izmjenama Zakona iz 2016. godine izmijenjeni članak 19. stavak 3. i članak 26. U svrhu usklađenja s novim Zakonom o sustavu državne uprave 2019. godine izmijenjena je odredba iz članka 94. stavka 1. važećeg Zakona.

U primjeni važećeg Zakona utvrđeno je da je potrebno veliki broj pitanja drugačije regulirati, kako bi se modernizirao pristup upravljanju pomorskim dobrom i morskim lukama.

Nadalje, 22. srpnja 2017. godine stupio je na snagu novi Zakon o koncesijama (Narodne novine, broj: 69/2017, 107/20), kojim su unesene brojne novine vezane za postupak davanja koncesija, ugovore o koncesiji, prestanak koncesije, pravnu zaštita u postupcima davanja koncesije i politiku koncesija u cijelosti. Budući da je upravo koncesija temeljni pravni institut na temelju kojega se gospodarski koristi pomorsko dobro, javila se potreba značajnijih izmjena važećeg Zakona, stoga se odlučilo izraditi novi Zakon kako ne bi došlo do nejasnoća u primjeni i pravne nesigurnosti.  

Budući da važeći Zakon sadrži i odredbe kojima se uređuju prekršaji na pomorskom dobru, Zakon je potrebno uskladiti s Prekršajnim zakonom (Narodne novine, br. 107/2007, 39/2013 i 157/2013, 110/2015, 70/2017 i 118/2018).

Važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije dovoljno detaljno uredio pitanje nasipavanja mora, propisujući da morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora, a što se u praksi pokazalo kao veliki problem. Naime, nasipavanje mora, dešavalo se kroz dugi niz godina iz različitih razloga, sa ili bez dozvola. Na pojedinim nasipima izgrađeni su autobusni kolodvori, prometnice, trgovine. Velik broj nasipa nije katastarski evidentiran, što otežava redovno održavanje i korištenje istih, dok je dio upisan kao pomorsko dobro iako više ne služi korištenju mora. Kako bi se riješilo ovo goruće pitanje potrebno je postaviti jasne kriterije i jasne smjernice, koje važeći Zakon ne pruža što u praksi može dovesti no nejednakog postupanja.

Nadalje važeći Zakon predviđao je da se djelatnosti na pomorskom dobru koje ne ograničavaju opću upotrebu obavljaju temeljem koncesijskog odobrenja, koje se daje na zahtjev u upravnom postupku. Ovdje se pojavio problem konkurentnih zahtjeva za istu mikrokolaciju i posljedično velikog broja žalbi na rješenja kojima se daje koncesijsko odobrenje.

Naime, Zakon o općem upravnom postupku i Uredba o uredskom poslovanju propisuju da se o zahtjevima odlučuje rodom zaprimanja te da je u slučaju nepotpunog zahtjeva potrebno podnositelja zaključkom pozvati da isti dopuni, pa se u praksi događalo da podnositelji zahtjeva dostavljaju nepotpune zahtjeve s ciljem da njihov zahtjev bude zaprimljen ranije.

Također, pojedini podnositelji zahtjeva su putovali do pošta koje rade 24 sata kako bi osigurali da njihov zahtjev bude zaprimljen ranije. Iznosi naknade za koncesijska odobrenja bili su fiksno propisani pa su za pojedine lokacije iznosi naknade bili značajno preniski dok su na drugim lokacijama bili previsoki. Također, ovakav sustav ne osigurava tržišno natjecanje niti gospodarsku valorizaciju pomorskog dobra, a opterećuje tijelo nadležno za rješavanje po žalbama i Upravne sudove. Nadalje, kako su se koncesijska odobrenja davala u pravilu na jednu godinu, osobe koje bi pokrenule postupak po žalbi, odnosno pred Upravnim sudom, ne bi imale koristi o rješenja ili presude u njihovu korist, budući da bi sezona već prošla.

Sukladno navedenome, ovakav sustav nužno je izmijeniti kako bi se osigurala transparentnost u postupanju, tržišno natjecanje i bolja gospodarska valorizacija pomorskog dobra. Naime, samo putem natječaja moguće je osigurati tržišno natjecanje, veće prihode jedinicama lokalne samouprave, veća ulaganja u pomorsko dobro u općoj upotrebi.

Neovisno o činjenici da je važećim Zakonom dozvoljeno koncesijska odobrenja davati na rok do pet godina, ista su se u pravilu davala na rok od jedne godine pa nositelji koncesijskih odobrenja nisu znatnije ulagali u sredstva kojima su obavljali djelatnost.

Također, postojala je nesigurnost da li će i naredne godine ishoditi koncesijsko odobrenje pa je i to bilo od utjecaja na visinu ulaganja. Samo putem dužeg roka trajanja prava na obavljanje djelatnosti osigurat će se veća ulaganja u sredstva, budući da je vrijeme u kojem gospodarstvenim može amortizirati ulaganja duže. Kroz veća ulaganja svakako će se poboljšati turistička ponuda, a samim time i atraktivnost hrvatske obale stranim i domaćim gostima.

Važeći Zakon nije detaljno uredio pitanje plaža. Iste su bile manjim dijelom uređene podzakonskim propisom koji je tek uređivao postupak davanja koncesije za iste.

S obzirom na činjenicu da su plaže najvažniji dio turističke ponude na našoj obali uređenje pitanja plaža svakako zaslužuje biti bitan dio Zakona koji uređuje more i morsku obalu, odnosno pomorsko dobro.

Prvenstveno u ovom dijelu potrebno je urediti pitanje zadovoljavanja javnog interesa na način da se stupanj ograničenja opće upotrebe svede na minimum, kako bi plaže kao pomorsko dobro i opće dobro zaista bile dostupne svima pod jednakim uvjetima.

Važeći Zakon ne daje jasnu razliku između dohranjivanja i nasipavanja plaža, što u praksi može dovesti do značajnog nasipavanja mora pod krinkom dohrane. Isto tako Zakon ne regulira pitanje materijala kojim se plaže dohranjuju, odnosno nasipavaju, a isto je od velikog značaja za bioraznolikost Jadrana, očuvanje autohtonih vrsta te osobito zaštitu ugrožene Posedonije. Svjedočili smo brojnim nasipavanjima plaža koja su uzrokovala brojne negativne promjene na životinjski i biljni svijet pod morem, stoga uređenje ovog pitanja predstavlja obavezu ali dužnost Republike Hrvatske.

Važeći Zakon, također je nedorečen po pitanju sidrišta i privezišta, koja kroz podzakonski propis definira luke nautičkog turizma iako ona to prema propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju nisu.

U odnosu na luke otvorene za javni promet važeći Zakon jednako uređuje upravljanje i gospodarsko korištenje lukama od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, županijskog i lokalnog značaja, međutim kroz praksu se pokazala da iako se radi o lukama koje su „javne“, potrebe koje luke otvorene za javni promet od državnog značaja trebaju zadovoljiti, sasvim su drugačije od potreba koje luke županijskog i lokalnog trebaju zadovoljiti, uz izuzetak obalnog linijskog pomorskog prometa, koji povezuje kopno s otocima i otoke međusobno. I dok je važeći Zakon primjenjiv na luke od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, kroz praksu se pokazalo da je sustav upravljanja i korištenja luka od županijskog i lokalnog značaja potrebno mijenjati, a sve kako bi se povećala učinkovitost i ulaganja u infrastrukturu, kroz veće prihode lučke uprave, koja tim lukama upravlja.

Važeći Zakon jasno propisuje nadležnost inspekcije lučke kapetanije na pomorskom dobru, no kroz primjenu Zakona uočeno je kako je nadzor potrebno bitno ojačati, a sve na način da se poveća osoba koje nadzor provode. Također, uočena je potreba za propisivanjem većeg broja prekršaja na pomorskom dobru kao posljedica jačanja gospodarske aktivnosti na obali. Nadalje, visinu kazni potrebno je povisiti, ali i propisati u eurima koji od 01. siječnja 2023. godine postaje službena valuta u Republici Hrvatskoj.

Jedan od bitnijih poticaja za izradu novog zakonskog tekst jest neusklađenost važećeg Zakona sa Zakonom o koncesijama, koji je krovni Zakon koji uređuje koncesije, dok je koncesije glavni pravni institut za gospodarsko korištenje pomorskog dobra.

Iako Zakon o koncesijama uređuje sva bina pitanja vezana za koncesije, potrebno je posebitosti vezane za koncesije na pomorskom dobru dodatno urediti kako bi se koncesijski sustav prilagodio specifičnostima gospodarskog korištenja pomorskog dobra.

b) Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom:

-mijenja se postupak za davanje koncesija na pomorskom dobru radi usklađenja sa Zakonom o koncesijama;

-uvodi se institut koncesije na zahtjev;

-uvodi se dužnost davatelja koncesije na provođenje prethodnih radnji, o kojima ovisi pokretanje pripremnih radnji za davanje koncesije sukladno postupcima i radnjama određenim Zakonom o koncesijama;

-ukidaju se koncesijska odobrenja, a uvode dozvole, koje daje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju javnog natječaja na rok od četiri godine;

-definiraju se morske plaže, sidrišta i privezišta;

-utvrđuje se vremenska granica za uređivanje pitanja nasipavanja mora;

-uvodi se pravo i dužnost sudjelovanja ministarstva nadležnog za poslove pomorstva u postupku izrade i donošenja svih dokumenata i akata prostornoga uređenja koji obuhvaćaju područje pomorskog dobra;

-uvodi se dužnost županijske lučke uprave da sama obavlja lučke djelatnosti, dok se koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti daje samo iznimno i to isključivo za gradnju i gospodarsko korištenje novih objekata podgradnje i nadgradnje, prihvat i predaju svih vrsta otpada s pomorskih objekata, opskrbu plovnih objekata gorivom, servisni dio i pomoćne lučke djelatnosti;

-uvodi se jedinstvena lučka tarifa u lukama otvorenim za javni promet županijskog i lokalnog značaja koja objedinjava lučke pristojbe i lučke naknade;

-uvode se lučki redari koji nadziru provedbu lučkog reda u lukama otvorenim za javni promet.

Pomorsko dobro kao iznimno vrijedan resurs zaslužuje i obvezuje nas da ga donošenjem ovog Zakona s jedne strane očuvamo za budućnost, a da ga s druge strane sustavnim mjerama i sa strateškim pristupom gospodarski koristimo.

c) Posljedice koje će proizaći donošenjem Zakona

Donošenjem novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama stvaraju se uvjeti za brži i uspješniji gospodarski razvitak Republike Hrvatske kao pomorske zemlje, stvaraju se uvjeti za ulaganja na pomorskom dobru, a posebno u lučku suprastrukturu, sukladno strateškim odrednicama čime će se osigurati održivi razvoj, uz poštivanje i promicanje primjene najviših standarda ekološke zaštite pomorskog dobra.

Odgovarajuća sustavna i precizna pravna regulativa koja prati suvremena općeprihvaćena europska i svjetska dostignuća nužan je preduvjet toga razvitka.

Ovaj Zakon daje odgovore na brojna pitanja koja su u važećem Zakonu nedorečena ili nedovoljno regulirana te za ciljeve jasno stavlja zaštitu pomorskog dobra, učinkovito i cjelovito upravljanje pomorskim dobrom, gospodarsku valorizaciju pomorskog dobra, zaštitu javnog interesa i transparentnost.

Kako bi se pomorsko dobro zaštitilo prvenstveno se trebaju odrediti granice pomorskog dobra i pomorsko dobro kao takvo upisati u bazu zemljišnonjižnih podataka. Pomorsko dobro postoji po samom Zakonu stoga je akt kojim se određuje pomorsko dobro deklaratornog karaktera. Donošenjem takvog akta, sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo vlasništva prestaje po samom Zakonu, stoga izvlaštenje nekretnine koja je izvan prometa nije moguće, no vlasnicima tih nekretnina, koji mogu dokazati valjani pravni temelj stjecanja istoga pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje.

Jedna trećina teritorija Republike Hrvatske u statusu je pomorskog dobra, odnosno u općoj upotrebi.

Dosadašnja zakonska odredba o nadležnosti tijela koja predlažu i utvrđuju granicu pomorskog dobra i granicu lučkog područja luka posebne namjene ne predlaže se promijeniti prvenstveno iz razloga zadržavanja ujednačenosti u postupanju na cjelokupnom obalnom pojasu Republike Hrvatske, a koji se teritorijalno nalazi na području svih 7 priobalnih jedinica područne (regionalne) samouprave. Prijedlogom Zakona nastojalo se jasnije i preciznije definirati niz otvorenih pitanja koja su se pojavila u primjeni dosadašnjeg Zakona, a koji su imali i još imaju utjecaja na definiranje pomorskog dobra i njegovih granica i provedbu utvrđenog pomorskog dobra kao takvog u bazi zemljišnoknjižnih podataka. Navedeno se prvenstveno odnosi na one dijelove kopna koji postoje u naravi, nastale umjetnim putem, a u službenim katastarskim i zemljišnoknjižnim evidencijama nisu evidentirani odnosno nemaju svoje međe i brojeve, te su i dalje prikazani kao more. Neusklađenost propisanih kriterija u postupcima definiranja pomorskog dobra i njegovih granica sa drugim zakonskim propisima poglavito posebnim zakonskim propisom o cestama, rascjepkanost obalnih područja u veći broj zasebnih postupaka definiranja granica pomorskog dobra, odnosno pokretanja istih postupaka isključivo na zahtjev zainteresiranih trećih osoba, a ne sveobuhvatno temeljem i na osnovu planova upravljanja pomorskim dobrom.

Prijedlogom Zakona preciznije je definiran sam pojam što sve čini pomorsko dobro po samom zakonu, nastojao se razriješiti status nasipa kao onog dijela kopna koji je u najvećem broju slučajeva nastao umjetnim putem, odnosno ljudskim radnjama u smislu proširenja kopna u more, a na način uvođenja vremenske granice za definiranje daljnjeg statusa nasipa u postupcima određivanja granice pomorskog dobra, propisivanje smjernica nadležnim tijelima u postupcima određivanja ili mijenjanja granice pomorskog dobra i granice lučkog područja, te propisivanje obaveznog sadržaja akta koji se odnosi na iste postupke, propisivanje tko je sve stranka u istim postupcima i na koji način će u provedbi istih postupaka biti zadovoljen javni interes, te način upisa pomorskog dobra u zemljišnu knjigu, okrupnjavanje područja za provođenje postupaka definiranja granice pomorskog dobra po službenoj dužnosti temeljem planova upravljanja pomorskim dobrom.

Kako je već navedeno, pitanje granica pomorskog dobra značajno je vezano i za nasipe. Naime, nasipi nastaju nasipavanjem mora koje je po samom Zakonu pomorsko dobro, no pojedini nasipi više ne predstavljaju pomorsko dobro kako je isto definirano Zakonom, stoga se ovim Zakonom želi riješiti ovo pitanje. Zakon tako uvodi vremensku granicu kao osnovu za rješavanje ovog pitanja. Dana 21. lipnja 2011. godine započelo je aerofotogrametrijsko snimanje Republike Hrvatske te je izrađena digitalna ortofoto karta u mjerilu 1:5000 i druge digitalne karte cijele Republike Hrvatske. Kako se radi o točnim i detaljnim kartama uprave ove karte odabrane su kao osnova za rješavanje pitanja nasipa.

Tako Zakon određuje da se nasip vidljiv na DOF-u 5/2011 ili do tog dana evidentiran na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi smatra prirastom pomorskog dobra i u cijelosti je pomorsko dobro ako je namijenjen općoj upotrebi i služi za namjene u vezi s korištenjem mora (primjerice plaža, šetnica, kupalište, plažni objekti i terase, samostalni infrastrukturni objekti i sl.). Također, kao i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, te predstavlja izvornu morsku obalu i ima namjenu u vezi s korištenjem mora pomorsko je dobro u cijelosti. Iznimno ako ovakav nasip i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, više nemaju namjenu u vezi s korištenjem mora u postupku određivanja granice pomorskog dobra, obuhvatit će se dio nasipa koji po svojem izgledu, prirodi i namjeni predstavlja pomorsko dobro, a preostali dio nasipa kao i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, neće biti obuhvaćen u kopneni dio pomorskog dobra, već će se upisati kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Nasip koji nije vidljiv na DOF-u 5/2011 ili do tog dana nije evidentiran na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a sagrađen je bez pravne osnove propisane ovim Zakonom i protivno propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, smatra se nelegalnim i ne može se evidentirati kao kopneni dio pomorskog dobra, te će se ukloniti na temelju izvršnog rješenja kojim se nalaže uklanjanje nasipa iz mora, na teret osobe koja je izvršila nasipavanje, a ako se ta osoba ne može utvrditi, tada solidarno o trošku jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području se nasip nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom.

Zaključno nasip koji nije vidljiv na DOF-u 5/2011 niti je do tog dana evidentiran na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a u skladu je s prostornim planom i propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, smatra se u cijelosti pomorskim dobrom, kao i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, a koji je u trenutku nasipavanja bio pomorsko dobro.

U cilju bolje zaštite pomorskog dobra Zakonom se predviđa znatno ojačavanje inspekcijskog nadzora nad pomorskim dobrom i to putem lučkih i komunalnim redara. Naime, zakon daje komunalnim redarima određene inspekcijske ovlasti na pomorskom dobru u općoj upotrebi, a lučkim redarima u lukama otvorenim za javni promet. Kako bi se osiguralo da komunalni i lučki redari budu osposobljeni za svoje nove dužnosti, Ministarstvo će provoditi stručno osposobljavanje istih, te po usvajanju potrebnih znanja komunalni i lučki redari dobit će ovlaštenje za provođenje inspekcijskog nadzora. Uvažajući činjenicu da pojedine jedinice lokalne samouprave nemaju dovoljne kapacitete, Zakon dopušta da dvije jedinice lokalne samouprave imaju zajedničkog ovlaštenog komunalnog redara.

Kako bi se osigurala zakonitost upravljanja pomorskim dobrom i lukama otvorenim za javni promet i bolji nadzor na postupanjem županijskih lučkih uprava i jedinica lokalne samouprave, Zakon  predviđa da i jedinice područne (regionalne) samouprave provode upravni nadzor nad županijskim lučkim upravama i jedinicama lokalne samouprave.

Budući da novi Zakon značajno detaljnije uređuje pitanje gradnje, nasipavanja i gospodarskog korištenja pomorskog dobra, povećan je broj prekršaja, a također su povećane i novčane kazne za prekršitelje kako bi se iste odvratilo od radnji koje su protivne Zakonu.

U cilju zaštite biljnog i životinjskog svijeta u moru, odnosno zaštite prirode i okoliša Zakonom se uređuje pravna osnova za nasipavanje, kao i materijal kojim se more smije nasipavati.

Zaključno, Zakon uređuje pitanje nasipavanja plaža i to kako u dijelu materijala kojim se plaže smiju nasipavati tako i u dijelu količine materijala koja se smije koristiti.

Kako bi upravljanje pomorskim dobrom bilo učinkovito i cjelovito Zakon propisuje obvezu Vlade Republike Hrvatske na donošenje Strateškog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama s kojim svi planovi upravljanja pomorskim dobrom moraju biti usklađeni. Također, Zakon jasno dijeli poslove upravljanja pomorskim dobrom između jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave i Ministarstva (ispred Vlade Republike Hrvatske).

U cilju bolje učinkovitosti upravljanja lukama otvorenim za javni promet od županijskog i lokalnog značaja Zakon propisuje da županijska lučka uprava samostalno obavlja lučke djelatnosti, a koncesije daje u iznimnim situacijama i to kada se radi o poslovima za koje ista nije registrirana (prikupljanje otpada, servisni dio luke, opskrba plovnih objekata gorivom i pomoćne lučke djelatnosti poput ugostiteljstva) i za izgrasnju nove lučke infrastrukture.

Naime, infrastruktura u lukama županijskog i lokalnog značaja gradi sredstvima županije, države i fondova EU, stoga se radi o javnom novu, te infrastrukturu izgrađenu javnim novcem ne bi trebalo dati na gospodarsko korištenje privatnim poduzetnicima. Nadalje, na nautičkom dijelu luke, koji je privatnim poduzetnicima najinteresantiji, prihodi od lučkih naknada su najviši čime se generira veći prihod županijskih lučkih uprava, koji se može ulagati u operativni i komunalni dio luke čime županijska lučka uprava ostvaruje svoju svrhu javne ustanove.

S tim u vezi zakon predviđa da se, ako za to postoji potreba, na lučkom području odredi ribarski, sportski i servisni dio luke kako bi se zadovoljili svi javni interesi.

Zakon, nadalje, teži gospodarskoj valorizaciji pomorskog dobra, ali uz poštivanje najviših standarda zaštite okoliša.

Koncesijska odobrenja zamjenjuju dozvole, koje se daju temeljem provedenog javnog prikupljanja ponuda na rok od 4 godine. Na ovaj način ovlaštenicima dozvola osigurat će se dovoljan vremenski period za povrat ulaganja s jedne strane, a s druge strane veća ulaganja u sredstva kojima se koncesijska odobrenja obavljaju. Posljedica će svakako biti poboljšanje turističke ponude na obali i veći prihodi s naslova naknade za dozvole. Kako su sredstva ostvarena na pomorskom dobru namjenska sredstva koja je jedinica lokalne samouprave dužna uložiti u pomorsko dobro, očekuje se da će naša obala biti čišća i urednija, da će se graditi šetnice, koje će osigurati pristup pomorskom dobru, te tuševi i sanitarni čvorovi na plažama koje nisu u koncesiji.

Kroz bolje uređen sustav koncesioniranja osigurat će se uravnotežen odnos koncesionara i davatelja koncesije te samim time veći prihodi od koncesija. Zakon proširuje predmete koncesije te uključuje davanje koncesije za korištenje snage mora za grijanje i/ili hlađenje, postavljanje i upotrebu solara na izgrađenim objektima, odnosno druga inovativna rješenja koja se odnose na energetsku učinkovitost.

Zakon omogućuje davanje koncesije na zahtjev vodeći računa da se time ne narušava tržišno natjecanje te uvažavajući funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu povezanost dijela pomorskog dobra s objektima izvan pomorskog dobra. Nadalje, kao uvjet za dobivanje koncesije bez provođenja javnog prikupljanja ponuda propisuje da naknada za koncesiju ne može biti niža od dvostruke naknade postignute na natječaju za takav, odnosno sličan predmet koncesije u godini koja prethodi godini podnošenja zahtjeva. Dodatni uvjet

Zakon nadalje, uvažavajući Zakon o sportu prilagođava način upravljanja sportskim lukama. Kako bi se osigurao razvoj sporta  propisuje da koncesionar luke mora imati  aktivne natjecatelje u najmanje tri uzrasne kategorije, a ostvareni prihod namjenski koristiti za razvoj sporta te održavanje i unaprjeđenje lučke suprastrukture i infrastrukture, bez ostvarivanja dobiti. S tim u vezi bitno je istaknuti kako se u lukama otvorenim za javni promet, ukoliko za to postoji potreba može odrediti sportski dio luke namijenjen za vez, dizanje i spuštanje brodica, te ostalih plovila za sportska natjecanja, a koja su u vlasništvu sportskih udruga i članova sportske udruge, te korištenje suprastrukture za pohranjivane tih plovila i opreme za sport. Isto tako koncesija za sportsku luku u sustavu vrhunskog sporta daje se  na zahtjev.

Nadalje, Zakonom se definiraju tri vrste privezišta i to privezište koje služi za privez brodica i jahti, servisno privezište i privremeno pontonsko privezište. Naime, Zakon je obuhvati sve pojavnosti na morskoj obali i uvažio sve potrebe ljudi koji žive i rade, te kroz Zakon omogućio da rade u skladu sa Zakonom

Kako bi se osiguralo da se kroz koncesiju za privezište ne stvara nelojalna konkurencija lukama nautičkog turizma, odnosno brodogradilištima, privezišta su prostorno ograničena.

U odnosnu na privremena pontonska privezišta, željelo se osigurati da ugostiteljski objekti koji su dobili minimalne tehničke uvjete i zakonito posluju, pristup kojima nije moguć izuzev morskim putem, a prostorni plan nije predvidio nikakvu gradnju, mogu zakonito obavljati svoju djelatnost.

Zaštita javnog interesa prvenstveno je vezana za pitanje plaža, kao osnovnog i najznačajnijeg pitanja koje se postavlja vezano za opću upotrebu pomorskog dobra. Naime, većini zainteresirane javnosti upravo je pristupačnost plaža od interesa. Zakonom se želi pomiriti interesi privatnih poduzetnika i javnosti, ali na način da plaže budu svima dostupne pod istim uvjetima i na isti način, a sve u skladu s Zakonskom definicijom pomorskog dobra kao općeg dobra.

Jedan od važnih iskoraka ovog Zakona je svakako transparentnost i to prvenstveno kroz Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske u koju se unose sve granice pomorskog dobra, podatci o koncesijama, posebnoj upotrebi, dozvolama, privremenom gospodarskom korištenju pomorskog dobra i koja će biti najvećim dijelom javna. Ministarstvo već razvija ovu platformu, te su u tijeku nadogradnje koje će zainteresiranoj javnosti osigurati pristup svim relevantnim podatcima vezanim za pomorsko dobro.

III.POTREBNA SREDSTVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama bit će potrebno osigurati sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske, na pozicijama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, radi pripremanja budućih natječaja za koncesije sukladno novo utvrđenom postupku koji zahtjeva sredstva u cilju izrade natječajne dokumentacije, kao i izradu studije opravdanosti davanja koncesije na pomorskom dobru odnosno analize davanja koncesije. Također će biti potrebno osigurati sredstva za naknadu osobama, odnosno njihovim zakonskim nasljednicima, čije je pravo vlasništva na nekretnini, koja je pomorsko dobro, brisano iz zemljišne knjige. 

PRIJEDLOG ZAKONA O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA

DIO PRVI

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

(1)Ovim se Zakonom uređuju pojam i pravni status pomorskog dobra, zaštita pomorskog dobra, određivanje njegovih granica, evidencija i upis pomorskog dobra u katastru i zemljišnoj knjizi, imovinskopravna pitanja, upravljanje, upotreba pomorskog dobra, koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, morske plaže, sidrišta i privezišta, pojam i razvrstaj morskih luka, lučko područje, lučke djelatnosti, luke otvorene za javni promet i osnivanje lučkih uprava, luke posebne namjene te nadzor nad provedbom ovog Zakona.

(2)Cilj ovog Zakona je uspostavljanje integralnog, kvalitetnog i transparentnog sustava zaštite, upravljanja i korištenja pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj.

(3)Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 2.

Pojedini izrazi u smislu ovog Zakona imaju sljedeće značenje:

1. davatelj koncesije je tijelo nadležno za davanje koncesije sukladno ovom Zakonu;

2. DOF 5/2011 je digitalna ortofoto karta u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađena na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. godine i druga digitalna ortofoto karta Državne geodetske uprave izrađena na temelju aerofotogrametrijskog snimanja započetog 21. lipnja 2011. godine;

3. dozvola je akt kojim se ovlašteniku daje vremenski ograničeno pravo na obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, kojom se ne ograničava niti isključuje opća upotreba pomorskog dobra, a za obavljanje nije potrebna nikakva građevina ili jednostavna građevina, sukladno propisima koji uređuju jednostavne građevine i posebnim propisima koji uređuju zaštitu prirode;

4. Državna snimka iz zraka je Državna snimka iz zraka učinjena prije 15. veljače 1968. ili druga odgovarajuća službena kartografska podloga Državne geodetske uprave izrađena na temelju iste;

5. infrastrukturne građevine su ceste, pruge, mostovi, šetnice, vodovodna, kanalizacijska, energetska mreža, elektronička komunikacijska infrastruktura i sl. izgrađena na pomorskom dobru;

6. isključenje pomorskog dobra iz opće upotrebe jest korištenje pomorskog dobra na način koji potpuno isključuje opću upotrebu dijela pomorskog dobra;

7. izdvojeni lučki objekti su infrastrukturne operativne obale (rive, gatovi, molovi i sl.) s odgovarajućim akvatorijem koje služe za prihvat plovnih objekata isključivo u svrhu ukrcaja i iskrcaja putnika i tereta, a kojima upravlja lučka uprava;

8. koncesija na pomorskom dobru (dalje u tekstu: koncesija) je pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra koje se stječe ugovorom o koncesiji;

9. koncesionar je gospodarski subjekt s kojim je davatelj koncesije sklopio ugovor o koncesiji sukladno odredbama ovog Zakona;

10. lučka nadgradnja (suprastruktura) su građevine izgra¬đene na lučkom području;

11. lučka podgradnja (infrastruktura) su operativne obale i druge lučke kopnene površine, lukobrani i druge infrastrukturne građevine (npr. lučke cestovne i željezničke prometnice, vodovodna, kanalizacijska, energetska mreža, elektronička komunikacijska infrastruktura, objekti za sigurnost plovidbe u luci i sl.) izgrađene na lučkom području;

12. lučko područje je područje morske luke, koje obuhvaća jedan ili više morskih i kopnenih prostora (lučki bazen), koje se koristi za obavljanje lučkih djelatnosti, a kojim upravlja lučka uprava, odnosno koncesionar ili tijelo državne uprave;

13. luka otvorena za javni promet je morska luka koju, pod jednakim uvjetima, može upotrebljavati svaka fizička i pravna osoba sukladno njenoj namjeni i u granicama raspoloživih kapaciteta, sukladno ovom Zakonu, posebnom propisu kojim se uređuje sigurnost plovidbe i općima aktima nadležne lučke uprave;

14. luka posebne namjene je morska luka koja je u posebnoj upotrebi ili je koncesionirana gospodarskom subjektu (luka nautičkog turizma, industrijska luka, brodogradilišna luka, ribarska luka, sportska luka i dr.) ili istom upravlja tijelo državne uprave (vojna luka);

15. ministar je čelnik ministarstva nadležnog za poslove pomorstva;

16. Ministarstvo je ministarstvo nadležno za poslove pomorstva;

17. morska luka je morski i s morem neposredno povezani kopneni prostor na kojem su utvrđene granice lučkog područja i koji je razvrstan kao luka prema posebnom propisu kojeg donosi ministar, a sastoji se od izgrađenih i neizgrađenih obala, lukobrana, uređaja, postrojenja i drugih objekata namijenjenih pristajanju, sidrenju i zaštiti plovnih objekata, ukrcaju i iskrcaju putnika i tereta, uskladištenju i drugom manipuliranju teretom, proizvodnji, oplemenjivanju i doradi robe te obavljanju ostalih gospodarskih djelatnosti koje su s tim djelatnostima u međusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi;

18. morska plaža je prirodni ili izgrađeni i uređeni kopneni i pripadajući morski prostor pomorskog dobra koji služi za boravak i kupanje te s tim povezane aktivnosti;

19. nasip je kopno nastalo nasipavanjem mora;

20. nasipavanje mora je svaka prirodna ili ljudska radnja kojom se proširuje kopno u more;

21. nekretnina je čestica zemljišne površine, zajedno sa svim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje;

22. ograničavanje opće upotrebe pomorskog dobra jest ograđivanje ili drugo otežavanje pristupa dijelu pomorskog dobra sa ili bez naplate korištenja pomorskog dobra;

23. odobrenje je akt kojim se ovlašteniku daje vremenski ograničeno pravo na obavljanje pomoćnih lučkih djelatnosti, odnosno privremeno gospodarsko korištenje dijela luke otvorene za javni promet;

24. opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da se svatko ima pravo služiti pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni;

25. ovlaštenik odobrenja jest pravni subjekt kojem je izdano odobrenje sukladno odredbama ovog Zakona;

26. ovlaštenik dozvole je gospodarski subjekt kojem je izdana dozvola u skladu s odredbama ovog Zakona;

27. ovlaštenik prava na posebnu upotrebu je pravni subjekt s kojim je sklopljen ugovor o posebnoj upotrebi pomorskog dobra u skladu s odredbama ovog Zakona;

28. posebna upotreba pomorskog dobra je vremenski ograničeno pravo koje se stječe ugovorom o posebnoj upotrebi pomorskog dobra, na temelju kojeg se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu za obavljanje djelatnosti koje se ne obavljaju radi stjecanja dobiti;

29. prekrcajna oprema su pojedinačni uređaji, strojevi, procesne instalacije, lučke dizalice i drugi proizvodi od kojih se sastoji postrojenje ili su samostalno ugrađeni u građevinu i služe tehnološkom procesu u luci i ne čine pomorsko dobro;

30. privezište je izdvojeni i samostalni, infrastrukturni objekt (primjerice ponton, gat, mol, riva) duljine najviše 50 metara ukupno upotrebljive operativne obale i dio morskog akvatorija izvan lučkog područja;

31. sidrište je dio morskog akvatorija namijenjen za sidrenje ili vez plovnih objekata;

32. sidrište luke otvorene za javni promet je dio morskog akvatorija koji je označen na pomorskim kartama i služi u svrhu čekanja plovila radi obavljanja ukrcaja/iskrcaja u luci i čini dio lučkog područja;

33. tradicijsko brodogradilište jest brodogradilište u kojem se grade tradicijska plovila odnosno replike plovila projektiranih prije 1950. godine uz korištenje pretežito izvornih materijala gradnje;

34. upravni odjel je upravni odjel u jedinici područne (regionalne) samouprave nadležan za poslove pomorstva;

35. žalo je nakupina nekonsolidiranog materijala (kamena, pijeska, šljunka, njihove kombinacije i sl.) na morskoj plaži.

DIO DRUGI

POMORSKO DOBRO

GLAVA I.

OSNOVNE ODREDBE

Pravni status pomorskog dobra

Članak 3.

(1)Pomorsko određeno je ovim Zakonom.

(2)Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.

(3)Nositelj vlasti na pomorskom dobru je Republika Hrvatska.

(4)Svatko ima pravo, pod jednakim uvjetima, služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, osim kad je ovim Zakonom drugačije propisano.

Članak 4.

(1)Pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, niti može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu.

(2)Građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom njegova su pripadnost.

(3)Ne postupa u dobroj vjeri i ne može se pozivati na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige onaj tko to čini u odnosu na nekretninu koja je po samom zakonu pomorsko dobro iz članka 4. ovog Zakona.

(4)Pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. ovog članka ništetni su.

Pomorsko dobro - pojam

Članak 5.

(1)Pomorsko dobro po samom zakonu čine:

-unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje;

-dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi, odnosno određen  akvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe: morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća rijeka koje se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

(2)Kopneni dio pomorskog dobra je pojas kopna uz more koji po svojoj prirodi ili namjeni služi neposrednom, odnosno uobičajenom korištenju i upotrebi mora neovisno o njegovoj širini, ali koji je širok najmanje 6 metara od crte srednjih viših visokih voda.

(3)Morska obala je dio kopna na čiji prirodni izgled utječe more, koji je položajno u neposrednoj odnosno funkcionalnoj vezi s morem, bilo prema svom položaju, izgledu i svrsi odnosno načinu upotrebe u naravi.

(4)Sve nekretnine u obuhvatu lučkog područja su pomorsko dobro.

(5)Granica pomorskog dobra na moru je vanjska granica teritorijalnog mora Republike Hrvatske.

(6)Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje Hrvatski hidrografski institut.

Načela upravljanja, planiranja i zaštite pomorskog dobra

Članak 6.

(1)Upravljanje pomorskim dobrom mora biti cjelovito i provoditi se na integralan način te zajedno s planiranjem prostora mora imati za cilj održivi razvoj očuvanje pomorskog dobra za buduće naraštaje.

(2)Upravljanje pomorskim dobrom temelji se na načelima javnosti, predvidljivosti, učinkovitosti i odgovornosti te zaštite javnog interesa i zaštite pomorskog dobra.

(3)Upravljanje pomorskim dobrom uključuje cjeloviti koordinirani proces radnji i aktivnosti, koje se provode sukladno ovom Zakonu, u cilju osiguravanja opće upotrebe pomorskog dobra, pravne i stvarne zaštite i reda na pomorskom dobru, odgovornog planiranja uz održivi razvoj i sustavnog nadzora.

(4)Integralno upravljanje jest dinamički proces održivog upravljanja i korištenja pomorskog dobra, uzimajući istovremeno u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorsku usmjerenost pojedinih aktivnost i korištenja te njihov utjecaj na morske i kopnene dijelove.

(5)Upravljanje pomorskim dobrom mora osigurati održivi razvoj, očuvanje okoliša, prirode, kulturne baštine te poštivati javni interes.

(6)Svatko tko na temelju ovlasti dane zakonom ili drugim propisom, odnosno, na temelju odluke nadležnog državnog tijela ili tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave odlučuje i upravlja pomorskim dobrom, kao i osoba koja se njime služi i koristi ga, dužan je to činiti u skladu s načelima iz ovog članka, javnim interesom te je kao dobar gospodarstvenik i dobar domaćin odgovoran za to.

(7)Upravljanje pomorskim dobrom posebno se mora temeljiti na sljedećim načelima:

1.vrednovanju biološkog bogatstva, prirodne dinamike i funkcioniranja područja pod plimom i osekom, kao i međuzavisnost prirode morskog i kopnenog dijela koje čine cjelinu na određenom području pomorskog dobra;

2.prethodne procjene rizika povezanih s zahvatima u prostoru, djelatnostima i infrastrukturom kako bi se spriječio ili umanjio njihov negativni učinak na pomorsko dobro;

3.sagledavanja na integralan način, svih elementa koji se odnose na hidrološke, geomorfološke, klimatske i kulturološke sustave kako se ne bi premašili prihvatni kapaciteti određenog dijela obale i kako bi se spriječili negativni učinci razvitka;

4.primjene ekosustavnog pristupa pri planiranju prostora i upravljanju, uz održivi razvitak pomorskog dobra uz izbjegavanje nepotrebne koncentracije i nekontroliranog širenja gradnje na pomorskom dobru.

(8)U upravljanju pomorskim dobrom potrebno je prvenstveno osigurati slobodan pristup javnosti moru i obali, osigurati da briga za okoliš bude uključena u pravila upravljanja i korištenja pomorskog dobra te ograničiti linearno širenje urbanističkog razvoja i stvaranje nove prometne infrastrukture duž obale.

Upravljanje pomorskim dobrom

Članak 7.

(1)Pomorskim dobrom upravlja, o njemu vodi brigu i za isto odgovara Republika Hrvatska.

(2)U ime Republike Hrvatske poslove brige i upravljanja pomorskim dobrom izvršava Vlada Republike Hrvatske.

(3)Republika Hrvatska ovim Zakonom dio poslova upravljanja pomorskim dobrom te razmjerno s tim brigu o zaštiti i odgovornost, povjerava jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave te lučkim upravama, koje u njeno ime obavljaju pojedine poslove upravljanja pomorskim dobrom propisane ovim Zakonom.  

(4)Iznimno od stavka 3. ovog članka Vlada Republike Hrvatske može odlukom povjeriti poslove upravljanja pomorskim dobrom u općoj upotrebi javnoj ustanovi koja upravlja zaštićenim područjem, koje obuhvaća pomorsko dobro.

(5)Republika Hrvatska može poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđivanja statusa pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove, radi činidbe i dr. protiv osoba koje su koristile pomorsko dobro bez pravne osnove ili ga uzurpirale, devastirale i sl. te svojim radnjama prouzročile štetu ili spriječile da se pomorsko dobro koristi sukladno njegovom statusu i namjeni.

(6)Republika Hrvatska ima položaj stranke, umješača ili  zainteresirane osobe u svim upravnim, sudskim i izvanparničnim postupcima koji se tiču pomorskog dobra.

Određivanje i evidentiranje pomorskog dobra  

Članak 8.

(1)Nekretnina je pomorsko dobro ako po svom položaju, izgledu, namjeni i načinu upotrebe odgovara definiciji pomorskog dobra iz članka 5. ovog Zakona.

(2)Odluka suda ili upravnog tijela kojom se identificiraju nekretnine koje jesu pomorsko dobro ima deklaratorni karakter.

(3)Iznimno, odluka o određivanju granice lučkog područja ima konstitutivni karakter u slučaju proširenja kopnenog dijela pomorskog dobra na nekretnine koje nisu pomorsko dobro po samom Zakonu.

(4)Evidencija pomorskog dobra provodi se u bazi zemljišnoknjižnih podataka, odnosno zemljišnim knjigama do njezinog konačnog uspostavljanja.

(5)Ako je granicom pomorskog dobra obuhvaćen pojas kopna širi od šest metara računajući od crte srednjih viših visokih voda, osoba koja je u bazi zemljišnoknjižnih podataka upisana kao vlasnik nekretnine, a koja može dokazati valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva sukladno posebnom propisu, ima pravo na naknadu kao da je proveden postupak izvlaštenja, za onaj dio nekretnine koji se nalazi izvan pojasa od šest metara računajući od crte srednjih viših visokih voda.

(6)Evidentiranje pomorskog dobra u bazi zemljišnoknjižnih podataka preduvjet je za davanje koncesije, posebne upotrebe i dozvole na pomorskom dobru, izuzev za namjene iz članka 48. stavka 1. alineje 3. ovog Zakona.

Upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra

Članak 9.

(1)Upotreba pomorskog dobra može biti opća i posebna upotreba te gospodarsko korištenje.

(2)Opća upotreba pomorskog dobra podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni.

(3)Posebna upotreba pomorskog dobra je vremenski ograničeno pravo upotrebe pomorskog dobra u svrhu obavljanja djelatnosti koja se ne obavlja radi stjecanja dobiti, sa ili bez prava korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru te sa ili bez prava gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru.

(4)Gospodarsko korištenje pomorskog dobra je vremenski ograničeno pravo korištenja pomorskog dobra sa ili bez prava korištenja postojećih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru te sa ili bez prava gradnje novih građevina i drugih objekata na pomorskom dobru.

Članak 10.

(1) Nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ovim Zakonom na:

1.posebnu i gospodarsku upotrebu pomorskog dobra;

2.obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru;

3.gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra;

4.nasipavanje mora;

5.ograničavanje ili isključivanje opće upotrebe pomorskog dobra;

6.zaposjedanje pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga.

(2)Pravna i fizička osoba koja je, na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu određenu ovim Zakonom, stekla pravo posebne upotrebe i/ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, gradnje i/ili obavljanja drugih radova i zahvata u prostoru pomorskog dobra, nasipavanja mora, ograničenja ili isključenja dijela pomorskog dobra od opće upotrebe te drugog ovlaštenja stečenog na temelju odredbi ovog Zakona, dužna je to pravo koristiti na način, u obimu i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekla te u skladu s odredbama ovog Zakona.

Opća upotreba pomorskog dobra i njeno ograničenje

Članak 11.

(1)Na dijelu pomorskog dobra opća upotreba pomorskog dobra se može ograničiti, ili iznimno isključiti na određeno vrijeme na temelju koncesije, posebne upotrebe pomorskog dobra, davanjem prava na privremeno korištenje pomorskog dobra te davanjem luke otvorene za javni promet na upravljanje lučkoj upravi, sukladno prostornim planovima.

(2)Stupanj ograničenja, odnosno isključenje pomorskog dobra iz opće upotrebe te svrha koja se time ostvaruje, utvrđuje se obaviješću o namjeri davanja koncesije, odlukom o davanju koncesije i odlukom o davanju posebne upotrebe.

(3)Osobama u stanju neposredne ugroze po život, zdravlje ili imovinu nitko ne može zabraniti niti smije onemogućiti pristup bilo kojem dijelu pomorskog dobra, uključujući i one dijelove koji su isključeni od opće upotrebe ili čija je opća upotreba ograničena.

GLAVA II.

SASTAVNICE I POJAVNOSTI POMORSKOGA DOBRA

Nasip Članak 12.

(1)Nasip je u cijelosti pomorsko dobro, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(2)Za područje na kojem se nalazi nasip uvijek se određuje granica pomorskog dobra.

(3)Nasipavanje mora ljudskom radnjom nije dopušteno.

(4)Iznimno od stavka 3. ovog članka, nasipavanje je dozvoljeno na temelju ugovora o koncesiji, ugovora o posebnoj upotrebi, te u okviru gradnje i upravljanja lukom otvorenom za javni promet.

(5)Iznimno od stavka 3. ovog članka, nasipavanje je dozvoljeno u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom, ukoliko je u skladu s važećim planom upravljanja pomorskim dobrom za tekuću godinu, prostornim planovima i propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, te u okviru izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom.

(6)Prije početka nasipavanja iz stavaka 4. i 5.  ovog članka se mora izraditi projektna dokumentacija nasipavanja od strane ovlaštene osobe, a koja dokumentacija će biti usklađena s prostornim planovima i propisima koji uređuju zaštitu prirode i okoliša, a kojom će se odrediti obuhvat zahvata, način nasipavanja kao i vrsta materijala korištenog za nasipavanje te uvjeti održavanja nasipa.

(7)Za nasipavanje mora iz stavaka 4. i 5. ovog članka mora se koristiti neonečišćeni geološki materijal prikladan za svrhu nasipavanja.

Članak 13.

(1)Nasip vidljiv na DOF-u 5/2011 ili do tog dana evidentiran na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, smatra se prirastom kopnenog dijela pomorskog dobra iz članka 5. ovog Zakona.

(2)Ako je nasip iz stavka 1. ovog članka u cijelosti namijenjen općoj upotrebi i služi za namjene u vezi s korištenjem mora (primjerice plaža, šetnica, kupalište, plažni objekti i terase, samostalni infrastrukturni objekti i sl.) takav nasip je pomorsko dobro u cijelosti, kao i dio kopna koji se nalazi iza nasipa ako ima namjenu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona.  

(3)Ako nasip iz stavka 1. ovog članka, kao i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, više nemaju namjenu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona, u postupku određivanja granice pomorskog dobra, obuhvatit će se dio nasipa koji po svojem izgledu, prirodi i namjeni predstavlja pomorsko dobro, a preostali dio nasipa kao i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, neće biti obuhvaćen u kopneni dio pomorskog dobra.

(4)Dio nasipa iz stavka 3. ovog članka, koji se u postupku određivanja granice pomorskog dobra ne utvrdi pomorskim dobrom, upisuje se kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Članak 14.

(1)Nezakonit nasip je nasip koji nije vidljiv na DOF-u 5/2011 ili do tog dana nije evidentiran na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a sagrađen je bez pravne osnove propisane ovim Zakonom i protivno propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju.

(2)Nasip iz stavka 1. ovog članka ne smatra se prirastom kopnenog dijela pomorskog dobra, ne može se evidentirati kao kopneni dio pomorskog dobra, već se u cijelosti smatra morem.

(3)Nasip iz stavka 1. ovog članka uklonit će se na temelju izvršnog rješenja kojim se nalaže uklanjanje nasipa iz mora, na teret osobe koja je izvršila nasipavanje, a ako se ta osoba ne može utvrditi, tada solidarno o trošku jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području se nasip nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom.

(4)Žalba protiv rješenja iz stavka 3. ovog članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 15.

(1)Nasip koji nije vidljiv na DOF-u 5/2011 niti je do tog dana evidentiran na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a u skladu je s prostornim planom i propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, smatra se u cijelosti pomorskim dobrom.

(2)U slučaju iz stavka 1. ovog članka pomorsko dobro uključuje i dio kopna koji se nalazi iza nasipa, a koji je u trenutku nasipavanja bio pomorsko dobro.

Svjetionici

Članak 16.

(1)Svjetionici koje se nalaze na pomorskom dobru, njegov su sastavni dio i imaju status pomorskog dobra.

(2)Svjetionici koji nisu izgrađeni na pomorskom dobru u vlasništvu su Republike Hrvatske.

(3)Svjetionicima upravlja pravna osoba osnovana posebnim propisom te je ista ovlaštena svjetionike koji su pomorsko dobro gospodarski koristiti sukladno posebnom propisu.

Građenje na pomorskom dobru

Članak 17.

(1)Gradnja i drugi zahvati u prostoru na pomorskom dobru nisu dozvoljeni.

(2)Iznimno od stavka 1. ovog članka na pomorskom dobru dopuštena je gradnja na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu određenu odredbama ovog Zakona i propisa koji su na temelju njega doneseni, ako je tim aktom dano takvo ovlaštenje te u skladu s propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja.

(3)Dokazom o pravu na građenje na pomorskom dobru smatraju se ugovor o koncesiji, ugovor o posebnoj upotrebi, poziv na odgovarajuću odredbu ovog Zakona koja daje pravo određenom tijelu ili pravnoj osobi na upravljanje tim dijelom pomorskog dobra, odnosno na izvođenje radova ako pravo obuhvaća gradnju na pomorskom dobru.

(4)Jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave svoj pravni interes za sanaciju, rekonstrukciju, odnosno gradnju infrastrukture u općoj upotrebi ili gradnju jednostavnih građevina namijenjenih općoj upotrebi na pomorskom dobru, dokazuju važećim planom upravljanja pomorskim dobrom za tekuću godinu ili odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

(5)Za održavanje građevina na pomorskom dobru u općoj upotrebi potrebno je izraditi projektnu dokumentaciju i dostaviti nadležnoj lučkoj kapetaniji.

(6)Nadležna lučka kapetanija  dužna je pregledati pomorsko dobro i sastaviti zapisnik o zatečenom stanju.

(7)Na temelju zapisnika iz stavka 6. ovog članka odluku o održavanju građevina na pomorskom dobru u općoj upotrebi donosi izvršno tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave.

Prostorno uređenje i gradnja

Članak 18.

(1)Ministarstvo sudjeluje u postupku izrade i donošenja prostornih planova koji obuhvaćaju područje pomorskog dobra, na način utvrđen propisom koji uređuje prostorno uređenje.

(2)Na dijelu pomorskog dobra danog u koncesiju, za vrijeme trajanja koncesije, nije dozvoljeno prostornim planovima promijeniti ili ograničiti namjenu područja bez prethodne suglasnosti davatelja koncesije.

(3)Za zahvate lokalnog i županijskog značaja na pomorskom dobru, za koje se izdaju dozvole prema propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, teritorijalno nadležna lučka kapetanija i upravni odjel utvrđuju posebne uvjete, odnosno sudjeluju u postupku na način utvrđen posebnim propisima.

(4)Za zahvate državnog značaja na pomorskom dobru za koje se izdaju dozvole prema propisima koji uređuju prostorno uređenje i gradnju, Ministarstvo utvrđuje posebne uvjete, odnosno sudjeluje u postupku na način utvrđen posebnim propisima.

(5)Za građenje jednostavnih i drugih građevina i radove na pomorskom dobru, za koje nije potrebno ishoditi dozvole sukladno propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i gradnja, investitor je dužan prije započinjanja radova izraditi projektnu dokumentaciju.

(6)Dokazom prava na gradnju i izvođenje radova iz stavka 5. ovog članka smatra se plan upravljanja pomorskim dobrom i dozvola iz članka 74. ovog Zakona koja uključuje pravo  građenja i izvođenje radova iz stavka 5. ovog članka.

GLAVA III.

ODREĐIVANJE GRANICE POMORSKOG DOBRA

Svrha i cilj određivanja granice pomorskog dobra

Članak 19.

(1)Svrha i cilj određivanja granice pomorskog dobra je utvrditi koji dio kopna jest pomorsko dobro sukladno članku 5. ovog Zakona.

(2)Granica pomorskog dobra je crta koja razgraničuje pojas kopna koji je pomorsko dobro od kopna u stvarnopravnom režimu.

(3)Granica lučkog područja je crta kojom se definira pojas kopna i mora koji čini luku.

(4)U slučaju kada je prostornim planom planirana izgradnja luke posebne namjene prvo se određuje granica pomorskog dobra, a nakon toga se određuje granica lučkog područja.

Članak 20.

(1)Granicu pomorskog dobra i granicu lučkog područja luka posebne namjene u upravnom postupku rješenjem određuje i mijenja Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Ministarstva na prijedlog Županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra.

(2)Povjerenstvo za granice pomorskog dobra Ministarstva ima predsjednika i dva člana.

(3)Predsjednik i jedan član Povjerenstva iz stavka 2. ovog članka su predstavnici Ministarstva, a jedan član je predstavnik ministarstva nadležnog za poslove prostornoga uređenja i gradnje.

(4)Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra ima predsjednika i četiri člana.

(5)Predsjednik Županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra iz stavka 4. ovog članka je predstavnik županijskog ureda nadležnog za poslove pomorstva, a članovi su  predstavnik županijskog ureda nadležnog za poslove prostornoga uređenja i gradnje, predstavnik područnog ureda za katastar, predstavnik mjesno nadležnog zemljišnoknjižnog suda, dok je promjenjivi član predstavnik jedinice lokalne samouprave na čijem se području određuje, odnosno mijenja granica pomorskog dobra i granica lučkog područja.

(6)Predsjednik i članovi Povjerenstva iz stavka 2. i stavka 4. ovog članka imaju pravo na naknadu za svoj rad.

(7)Stranke u postupku određivanja granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja su Županijsko povjerenstvo za granice i nadležno državno odvjetništvo.

(8)Iznimno od stavka 7. ovog članka, ako se prijedlog granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja izrađuje na inicijativu treće osobe, ista je stranka u postupku.

(9)Ministar pravilnikom određuje iznos naknade iz stavka 6. ovog članka

Članak 21.

(1)Prijedlog granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene izrađuje se po službenoj dužnosti, a iznimno na inicijativu treće osobe.

(2)Prijedlog granice pomorskog dobra izrađen po službenoj dužnosti mora obuhvatiti cijeli obalni pojas katastarske općine.

(3)Iznimno od stavka 2. ovog članka prijedlog granice pomorskog dobra može se izraditi za dio obalnog pojasa katastarske općine uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(4)Prijedlog granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene mora biti izrađen u skladu s smjernicama propisanim člancima 22., 23. i 25. ovog Zakona.

(5)Prijedlog granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene sastoji se od tekstualnog dijela s obrazloženjem i priloga.

(6)Tekstualni dio prijedloga granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene mora sadržavati:

1.opis granice;

2.popis koordinata svih lomnih točaka predložene granice u važećem državnom koordinatnom sustavu;

3.podatke o eventualno određenoj granici na osnovu prijašnjih zakonskih propisa;

4.podatke o nasipavanju ili eroziji kopna;

5.podatke o konfiguraciji i postojećem stanju u prostoru;

6.razloge koji uvjetuju prijedlog granice.

(7)Prilozi prijedloga granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene su:

1.kopija katastarskog plana;

2.geodetski snimak područja i digitalni ortofoto plan s preklopom katastarskog plana, legendom, ovjerom od strane Povjerenstva te ucrtanom crtom srednjih viših visokih voda, crtom šest metara udaljenoj od crte srednjih viših visokih voda te linijom prijedloga granice pomorskog dobra;

3.izvod iz dokumentacije prostornog uređenja;

4.izvod iz baze zemljišnoknjižnih podataka (zemljišna knjiga i katastar nekretnina);

5.fotografije područja za koji se predlaže granica pomorskog dobra s označenom linijom prijedloga granice pomorskog dobra;

6.elektronski oblik zapisa predložene granice pomorskog dobra s tekstualnim dijelom, obrazloženjem i prilozima.

(8)Zahtjev Republike Hrvatske kao nositelja vlasti na pomorskom dobru, za određivanje granice pomorskog dobra ima prednost pred drugim zahtjevima, te je Županijsko povjerenstvo za granice dužno izraditi prijedlog granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja u roku od 30 dana te isti dostaviti Povjerenstvu za granice pomorskog dobra Ministarstva koje je dužno u daljnjem roku od 30 dana donijeti Rješenje.

Smjernice za određivanje granice pomorskog dobra

Članak 22.

(1)Granicom pomorskog dobra obuhvaća se pojas kopna uz more širine najmanje 6 metara računajući od crte srednjih viših visokih voda, a koji pojas predstavlja onaj dio kopna koji prema članku 5. ovog Zakona čini pomorsko dobro.

(2)Prilikom određivanja granice pomorskog dobra iz stavka 1. ovog članka Povjerenstvo iz članka 20. stavka 2. ovog Zakona je dužno voditi računa o prirodnim i umjetnim zakonitim preprekama u prostoru.

(3)Prirodnim preprekama iz stavka 2. ovog članka smatraju se:

1.kopneni rub strme obale (klif, stijena i sl.) ukoliko ista čini kopno namijenjeno općoj upotrebi ili je u funkcionalnoj vezi s morem ili korištenjem mora;

2.morski rub strmine, odnosno kosine ukoliko ista čini kopno koje nije namijenjeno općoj upotrebi niti je u funkcionalnoj vezi s morem ili korištenjem mora;

3.linija vegetacije (nisko raslinje, makija, šuma i sl.) ukoliko područje vegetacije ne čini kopno namijenjeno općoj upotrebi niti je u funkcionalnoj vezi s morem ili korištenjem mora.

(4)Umjetnim zakonitim preprekama iz stavka 2. ovog članka smatraju se:

1.morski rub ceste s pripadajućim zemljištem i površinama definirane kao takve posebnim propisom kojim se uređuju ceste;

2.kopneni rub šetnice i ostale pješačke površine;

3.morski rub ograde, zida ili potpornog zida čija je funkcija ograđivanje i zaštita dijela kopna;

4.morski rub građevine i sastavnih dijelova iste.

(5)Prepreke iz stavka 2. ovog članka ne smatraju se preprekama u naravi ukoliko se nalaze na dijelu kopna iz članka 5., članka 14. stavka 1. i članka 15. stavka 1. ovog Zakona.

(6)Iznimno, ako su kriteriji iz stavka 2., 3. i 4. ovog članka neprimjenjivi, granica pomorskog dobra iz stavka 1. ovog članka može se odrediti na način da slijedi katastarsku među.

(7)Iznimno, ako su kriteriji iz stavka 2., 3., 4. i 6. ovog članka neprimjenjivi, granica pomorskog dobra iz stavka 1. ovog članka može se odrediti na način da slijedi crtu koja je udaljena 6 metara od crte srednjih viših visokih voda.

(8)Za zakonite građevine vidljive na DOF-u 5/2011 koje su jednim dijelom ili u cijelosti izgrađene na pomorskom dobru iz članka 5. ovog Zakona i za građevine na  nasipu iz članka 217. stavka 1. ovog Zakona, granica pomorskog dobra može se odrediti sukladno ovom članku, a izuzeti dio nekretnine postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

(9)Kada se predlaže odrediti granicu pomorskog dobra na područjima koja predstavljaju ušća rijeka koja se ulijevaju u mora i/ili kanale spojene s morem, nadležno tijelo iz članka 20. stavka 4. ovog Zakona dužno je zatražiti mišljenje ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo.

Članak 23.

(1)Iznimno od članka 22. ovog Zakona, granica pomorskog dobra može se odrediti i na način da obuhvaća pojas kopna uz more u širini manjoj od 6 metara računajući od crte srednjih viših visokih voda.

(2)Prilikom određivanja granice pomorskog dobra iz stavka 1. ovog članka Povjerenstvo iz članka 20. stavka 2. ovog Zakona je dužno voditi računa o prirodnim i umjetnim zakonitim preprekama u prostoru.

(3)Prirodnom preprekom iz stavka 2. ovog članka smatra se morski rub klifa.

(4)Umjetnim zakonitim preprekama iz stavka 2. ovog članka smatraju se:

1.morski rub ceste s pripadajućim zemljištem i površinama definirane kao takve posebnim propisom kojim se uređuju ceste;

2.morski rub suhozida ili zida koji je vidljiv na Državnoj snimci iz zraka;

3.morski rub građevine i sastavni dijelovi iste koja je vidljiva na Državnoj snimci iz zraka, a koja nije namijenjena općoj upotrebi niti je u funkcionalnoj vezi s morem ili korištenjem mora;

4.morski rub građevine i sastavni dijelovi iste koja prema obilježjima, vremenu, načinu i svrsi gradnje predstavlja povijesnu, kulturnu ili vjersku građevinu.

(5)Za građevine vidljive na DOF-u 5/2011 koje su jednim dijelom izgrađene na pomorskom dobru iz članka 5. ovog Zakona, granica pomorskog dobra može se odrediti sukladno ovom članku, a izuzeti dio nekretnine na kojem je izgrađen dio građevine postaje vlasništvo Republike Hrvatske.

Smjernice za mijenjanje granice pomorskog dobra

Članak 24.

(1)Iznimno, određena granica pomorskog dobra može se izmijeniti sukladno smjernicama iz članka 22. i 23. ovog Zakona u slučaju izmjena nastalih prirodnim pojavama ili pojavama koje su rezultat ljudske radnje, to jest, činjenja, nečinjenja ili propuštanja.

(2)Ako se rješenjem mijenja granica pomorskog dobra nekretnine koje prestaju biti u obuhvatu granice pomorskog dobra, gube pravni status pomorskog dobra i postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

Smjernice za određivanje i mijenjanje granice lučkog područja luke posebne namjene

Članak 25.

(1)Granica lučkog područja luke posebne namjene obuhvaća pojas kopna uz more i dio morskog prostora, planiranog kao luka.

(2)Granica lučkog područja luke posebne namjene određuje se sukladno dokumentima prostornoga uređenja.

(3)Granicom lučkog područja luke posebne namjene na kopnu obuhvaća se prostor potreban za obavljanje lučkih djelatnosti te ostalih pratećih sadržaja.

(4)Granica lučkog područja luke posebne namjene na moru obuhvaća morski prostor koji omogućava siguran manevar plovnih objekata za koje je luka namijenjena.

(5)U slučaju izmijene dokumenata prostornog uređenja nadležno tijelo iz članka 20. stavka 2. ovog Zakona, na prijedlog tijela iz članka 20. stavka 4. ovog Zakona može donijeti Rješenje o izmjeni granice lučkog područja.

(6)Ukoliko se izmijene dokumenti prostornog uređenja na način da luka više nije planirana, onaj dio dosadašnjeg lučkog područja, koji ne predstavlja pomorsko dobro iz članka 5. ovog Zakona, upisat će se kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Sadržaj rješenja o određivanju granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene

Članak 26.

(1)Rješenje o određivanju granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja mora sadržavati:

- naziv katastarske općine za koju se provodi postupak;

-mikrolokaciju za koju se provodi postupak;

-oznaku katastarske čestice, prema podacima iz katastra i zemljišne knjige, koje su obuhvaćene određenom granicom u pojas pomorskog dobra, odnosno lučkog područja;

-popis točaka i njihovih koordinatnih vrijednosti granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja;

-obvezu izrade geodetskog elaborata.

(2)Sastavni dio rješenja iz stavka 1. ovog članka je geodetski grafički prikaz s ucrtanom granicom pomorskog dobra, odnosno lučkog područja luke posebne namjene s preklopom katastarskog plana, crtom srednjih viših visokih voda i crtom šest metara udaljenoj od crte srednjih viših visokih voda.

Sadržaj rješenja o izmjeni granice pomorskog dobra i granice lučkog područja luke posebne namjene

Članak 27.

Ako se prijedlogom rješenja o granici pomorskog dobra sužava kopneni dio pomorskog dobra iz članka 5. stavka 2. ovog Zakona u istom mora biti navedeno, osim sastojaka iz članka 26. ovog Zakona, kojim nekretninama, odnosno, njihovim dijelovima prestaje pravni status pomorskog dobra, kao i da iste postaju vlasništvo Republike Hrvatske, a u obrazloženju navesti koji su zakonski razlozi za izvršenu promjenu.

Zadovoljenje javnog interesa   Članak 28.

Tijelo iz članka 20. stavka 2.  ovog Zakona dužno je po izvršnosti rješenja iz članka 26. i članka 27. ovog Zakona isto objaviti na službenim  mrežnim stranicama Ministarstva.

Troškovi postupka

Članak 29.

(1)Troškove izrade prijedloga granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja i izrade geodetskog elaborata na temelju izvršnog rješenja kojim je određena granica pomorskog dobra, odnosno lučkog područja snosi nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave.

(2)Iznimno, ako se prijedlog granice pomorskog dobra, odnosno lučkog područja izrađuje na inicijativu treće osobe ista snosi troškove iz stavka 1. ovog članka.

GLAVA IV.

KATASTARSKA EVIDENCIJA I UPIS POMORSKOG DOBRA U ZEMLJIŠNOJ KNJIZI

Članak 30.

(1)Nekretnine koje su pomorsko dobro evidentiraju se po propisima koji uređuju državnu izmjeru i katastar nekretnina.

(2)Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra će izvršno rješenje o granici pomorskog dobra, odnosno lučkog područja zajedno s parcelacijskim, odnosno geodetskim elaboratom s ucrtanom granicom pomorskog dobra, odnosno lučkog područja dostaviti nadležnom uredu za katastar i državnom odvjetništvu.

(3)Na temelju rješenja i geodetskog elaborata iz stavka 2. ovog članka nadležni ured za katastar izvršit će grafičko i numeričko evidentiranje pomorskog dobra u katastru i po službenoj dužnosti izraditi prijavni list koji će dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu u svrhu davanja prijedloga zemljišnoknjižnom sudu  za evidentiranjem pomorskog dobra u bazi zemljišnonjižnih podataka.

(4)Na temelju rješenja iz stavka 2. ovog članka osoba čije je pravo vlasništva bilo upisano može zatražiti pokretanje postupka određivanja naknade kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 8. stavka 5. ovog Zakona.

(5)U postupcima iz stavka 4. ovog članka Republiku Hrvatsku zastupa nadležno državno odvjetništvo.

Članak 31.

Ministar pravilnikom propisuje način evidencije i obilježavanja pojasa pomorskog dobra.

Članak 32.

(1)Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra dužno je, na područjima na kojima se provodi postupak katastarske izmjere, izraditi prijedlog granice pomorskog dobra.

(2)Nova katastarska izmjera ne može se provesti dok granica pomorskog dobra nije određena sukladno odredbama ovog Zakona.

Članak 33.

Suglasnosti na geodetske elaborate čija provedba je posredno ili neposredno vezana za pomorsko dobro, za nekretnine koje su u službenim evidencijama katastra i zemljišnih knjiga upisane kao pomorsko dobro te za sve nekretnine koje predstavljaju pomorsko dobro prema članku 5. ovog Zakona, a još nisu kao takve upisane kao pomorsko dobro, daje Ministarstvo.

Način upisa u zemljišnu knjigu

Članak 34.

Pomorsko dobro upisuje se u zemljišnu knjigu:

₋u posjedovnicu (list "A") zemljišnoknjižnog uloška, uz podatke koji se inače upisuju u posjedovnicu, upisuje se način uporabe pomorskog dobra iz članka 5. ovog Zakona (plaža, luka, lukobran, morska obala i sl.);

₋u vlastovnicu (list "B") upisuje se oznaka "pomorsko dobro";

₋u teretovnicu (list "C") upisuju se zabilježbe postupka određivanje granice pomorskog dobra, koncesija i posebna upotreba i dr..

Članak 35.

Pomorsko dobro određeno sukladno odredbama ovog Zakona, upisat će se u zemljišnu knjigu bez tereta i bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra, odnosno lučkog područja određena i prijavnog lista potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar s ucrtanom granicom pomorskog dobra.

Članak 36.

Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave, kao i pravne osobe u vlasništvu istih nemaju pravo na isplatu naknade kao da je provedeno izvlaštenje te su dužne dati tabularnu izjavu za upis pomorskog dobra.

GLAVA V.

UPRAVLJANJE POMORSKIM DOBROM

Članak 37.

(1)Upravljanje pomorskim dobrom temelji se na načelima propisanim člankom 6. ovog Zakona.

(2)Upravljanje pomorskim dobrom temelji se na Strateškom planu upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama, koji donosi Vlada Republike Hrvatske, a s kojim svi planovi upravljanja pomorskim dobrom moraju biti usklađeni.

(3)Strateški plan iz stavka 2. ovog članka osnovni je dokument kojim se, sukladno načelima iz stavka 1. ovog članka, dugoročno određuju nacionalni interesi i upravljanje pomorskim dobrom, definira se dugoročna strategija razvoja turističke infrastrukture na pomorskom dobru (plaže, šetnice, biciklističke staze i sl.), definiraju osnovni koncepti povećanja kapaciteta plaža u urbanim i nenaseljenim područjima, definiraju smjernice za  izgradnju obalne pješačke i biciklističke prometne infrastrukture s ciljem disperzije turističkog pritiska, sve u cilju osiguravanja opće upotrebe pomorskog dobra, reda na pomorskom dobru, održivog gospodarskog korištenja, posebne upotrebe i zaštite pomorskog dobra.

(4)Strateški plan iz stavka 2. ovog članka osnovni je dokument kojim se dugoročno određuju nacionalni interesi razvoja i upravljanja lukama u Republici Hrvatskoj, što pretpostavlja planiranje potreba ulaganja u izgradnju novih luka, razvoja i modernizacije postojećih luka, ocjenu uloge pojedine luke na prometnom pravcu, analizu postojećih kapaciteta luka i planiranje njihova proširenja, planiranje gospodarskih učinaka izgradnje novih luka ili proširenja postojećih, odnosno utjecaj modernizacije na pojedine gospodarske grane.

Redovno i izvanredno upravljanje pomorskim dobrom

Članak 38.

(1)Poslovi upravljanja pomorskim dobrom su redovni i izvanredni.

(2)Redovno upravljanje pomorskim dobrom osobito uključuje:

-redovno održavanje i unaprjeđivanje pomorskog dobra;

-brigu o zaštiti i osiguravanju prava na opću upotrebu pomorskog dobra;

-gradnju infrastrukture i jednostavnih građevina na pomorskom dobru u funkciji opće upotrebe (šetnice, potporni zidovi i sl.);

-inspekcijski nadzor nad pomorskim dobrom u općoj upotrebi;

-davanje dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru;

-unos podataka o dozvolama u Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske;

-nadzor nad izvršavanjem preuzetih obveza na temelju dozvola;

-održavanje reda na pomorskom dobru.

(3)Izvanredno upravljanje pomorskim dobrom osobito uključuje:

₋održavanje pomorskog dobra u smislu otklanjanja posljedica izvanrednih događaja i više sile, koja nije uzrokovana nedostatkom redovnog održavanja pomorskog dobra;

-izrađivanje prijedloga granica pomorskog dobra i lučkog područja;

-davanje pomorskog dobra na gospodarsko korištenje;

-davanje posebne upotrebe;

-nadzor nad izvršavanjem preuzetih obveza na temelju koncesija, posebne upotrebe i dozvole;

-unos podataka o koncesiji, posebnoj upotrebi, dozvoli i granici pomorskog dobra u Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske;

-unos podataka o koncesijama i posebnoj upotrebi u Upisnik koncesija;

-provođenje upravnog nadzora;

-koordiniranje i implementiranje mjera u cilju otklanjanja posljedica iznenadnog onečišćenja pomorskog dobra te plavljenja obalnog područja kao posljedice podizanja razine mora i ekstremnih vremenskih uvjeta.

Red na pomorskom dobru

Članak 39.

(1)Red na pomorskom dobru je skup radnji kojima se osigurava zaštita i održavanje pomorskog dobra.

(2)Red na pomorskom dobru osobito uključuje:

1.zadržavanje pomorskog dobra u izvornom obliku;

2.redovno čišćenje;

3.osiguranje nesmetanog prolaska duž pomorskog dobra.

(3)Zabranjene su radnje kojima se onečišćuje pomorsko dobro, a osobito odlaganje krutog i tekuće materijala, objekata i drugih predmeta na pomorskom dobru.

(4)Zabranjena je svaka samovlasna devastacija, onečišćenje ili uništenje obale i podmorja odnosno mora, te svako uništavanje izvornog izgleda i strukture mora i morske obale te devastacija eko-sustava.

Prava i obveze jedinice lokalne samouprave

Članak 40.

(1)Jedinice lokalne samouprave redovno održavaju pomorsko dobro u općoj upotrebi sukladno Planu upravljanja pomorskim dobrom te provode gradnju infrastrukture i jednostavnih građevina u općoj upotrebi na pomorskom dobru, koja nije posljedica izvanrednih događaja (građenje novih građevina, održavanje, rekonstrukcija ili uklanjanje postojećih građevina).

(2)Na pomorskom dobru iz stavka 1. ovog članka mogu se graditi isključivo građevine koje trajno služe općoj upotrebi (potporni i zaštitni zidovi, šetnice, odmorišta i sl.) izvan koncesioniranog i lučkog područja.

(3)Jedinice lokalne samouprave dužne su štititi pravo na opću upotrebu pomorskog dobra te su dužne postupati u slučaju nezakonitog postupanja, samovlasnog zauzeća, devastacije pomorskog dobra i nezakonitog nasipavanja.

(4)U cilju zaštite prava na opću upotrebu pomorskog dobra komunalno redarstvo jedinice lokalne samouprave dužno je postupati sukladno ovom Zakonu i posebnim propisima.

(5)Sredstva od naplate novčanih kazni prema odredbama ovog Zakona prihod su jedinice lokalne samouprave i namjenski se koriste za redovno održavanje i zaštitu pomorskog dobra u općoj upotrebi.

Prava i obveze jedinice područne (regionalne) samouprave

Članak 41.

(1)Jedinice područne (regionalne) samouprave na svom području vode brigu o izvanrednom  upravljanju pomorskim dobrom.

(2)U okviru izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom iz stavka 1. ovog članka jedinica područne (regionalne) samouprave je dužna osigurati provedbu intervencije kod iznenadnih onečišćenja mora u skladu s posebnim propisima te otklanjanje posljedica plavljenja obalnog područja kao posljedice podizanja razine mora i ekstremnih vremenskih uvjeta.

Prava i obveze Ministarstva   Članak 42.

Ministarstvo:

-predlaže donošenje zakonskih i drugih pravnih akata o pomorskom dobru i morskim lukama;

-priprema, izrađuje i vodi Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske i Upisnik koncesija;

-sudjeluje u izradi prostornih planova državnog značaja u segmentu prostornog planiranja uređenja pomorskog dobra;

-sudjeluje u postupcima izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola za zahvate državnog značaja;

-prati i analizira stanje na pomorskom dobru;

-priprema prijedlog Strateškog plana upravljanja i razvoja pomorskog dobra i morskih luka koje donosi Vlada Republike Hrvatske;

-nadzire planove upravljanja pomorskim dobrom jedinica područne (regionalne) samouprave i dostavljene objedinjene planove upravljanja pomorskim dobrom jedinica lokalne samouprave;

-kontinuirano nadzire rad koncesionara, ovlaštenika dozvola i odobrenja u izvršavanju preuzetih obveza kao i postupanje davatelja koncesija, dozvola i odobrenja;

-odlučuje o žalbama protiv rješenja o granici pomorskog dobra i granici lučkog područja;

-provodi upravni nadzor;

-provodi inspekcijski nadzor;

-koordinaciju između državne, regionalne i lokalne vlasti kako bi se izbjegli sektorski pristupi i osigurali cjeloviti strateški interesi Republike Hrvatske na pomorskom dobru;

-pregledava i potvrđuje Elaborate i druge odgovarajuće akte koji se odnose na pomorsko dobro;

-daje suglasnosti i očitovanja na akte čija je provedba neposredno ili posredno vezana za pomorsko dobro;

-priprema prijedlog odluka o davanju koncesija ili odobrenja za posebnu upotrebu koje daje Vlada Republike Hrvatske;

-vodi javne evidencije i baze podataka o pomorskom dobru;

-osigurava sredstva za sufinanciranje zaštite pomorskog dobra od onečišćenja i sanaciju u slučaju prekograničnog onečišćenja;

-osigurava sredstva za sufinanciranje projekata upravljanja pomorskim dobrom u općoj upotrebi;

-osigurava sredstva za sufinanciranje projekata izgradnje infrastrukture na pomorskom dobru u lukama otvorenim za javni promet od županijskog i lokalnog značaja;

-osigurava sredstva za sufinanciranje projekata čiji je cilj zaštita od plavljenja obalnog područja zbog podizanja razine mora i ekstremnih vremenskih uvjeta, kao i otklanjanje posljedica plavljenja;

-obavlja i druge poslove propisane ovim Zakonom.

Plan upravljanja pomorskim dobrom

Članak 43.

(1)Plan upravljanja pomorskim dobrom za jedinicu područne (regionalne) samouprave donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave na prijedlog izvršnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave.

(2)Izvršno tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave dužno je dostaviti Ministarstvu prijedlog Plana upravljanja pomorskim dobrom koji objedinjuje sve planove jedinica lokalne samouprave na prethodnu suglasnost, najkasnije do 1. studenoga tekuće godine za naredno razdoblje.

(3)Plan upravljanja pomorskim dobrom za jedinicu lokalne samouprave donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na prijedlog izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave.

(4)Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave i nadležnoj lučkoj kapetaniji prijedlog Plana upravljanja pomorskim dobrom na prethodnu suglasnost do 1. rujna tekuće godine za naredno razdoblje.

(5)Lučka kapetanija daje prethodnu suglasnost na Plan iz stavka 3. ovog članka s naslova sigurnosti plovidbe sukladno posebnom propisu.

(6)Župan će zaključkom odbiti davanje suglasnosti ukoliko Plan iz stavka 3. ovoga članka ne sadrži sve elemente propisane stavkom 9. i 10. ovog članka.

(7)Planovi iz stavaka 1. i 3. ovog članka moraju biti usuglašeni sa Strateškim planom upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama nakon njegovog donošenja.

(8)Plan iz stavka 1. ovog članka sadrži planirane aktivnosti na pomorskom dobru i prioritete njihove realizacije, izvore sredstava za njihovu realizaciju, plan održavanja i građenja na pomorskom dobru plan davanja koncesija i posebne upotrebe, plan nadzora koncesionara, ovlaštenika dozvola i ovlaštenika posebne upotrebe.

(9)Plan iz stavka 3. ovog članka sadrži planirane aktivnosti na pomorskom dobru i prioritete njihove realizacije, izvore sredstava za njihovu realizaciju, plan održavanja, dohranjivanja i građenja na pomorskom dobru, uvjete i smjernice održavanja reda na pomorskom dobru, plan davanja dozvola te plan nadzora ovlaštenika dozvola za obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru.

(10)Plan iz stavka 3. ovog članka mora definirati vrste morskih plaža, funkciju i model upravljanja uređenim morskim plažama.

(11)U slučaju iz članka 7. stavka 4. ovog Zakona Plan upravljanja pomorskim dobrom donosi Upravno vijeće javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

(12)Plan upravljanja pomorskim dobrom iz stavka 11. ovog članka mora biti usuglašen sa Strateškim planom upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama te sadržavati sve elemente propisane stavkom 9.  ovog članka.

(13)Planovi iz stavaka 1. i 3. ovog članka donose se za razdoblje od četiri godine na obrascu propisanog sadržaja, izrađenog na temelju pravilnika kojim će uređivati način upravljanja pomorskim dobrom, a koji donosi ministar.

Članak 44.

(1) Sredstva za upravljanje pomorskim dobrom jesu:

1.sredstva od naknada za koncesije;

2.sredstva od naknada za posebnu upotrebu;

3.sredstva od naknada za dozvole;

4.sredstva od naknade koju za upotrebu pomorskog dobra plaćaju vlasnici brodica i jahti upisanih u Upisnik brodova;

5.sredstva koja se osiguravaju u državnom proračunu i proračunu jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave.

(2) Sredstva iz stavka 1. ovog članka koja se uplaćuju u proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave su sredstva namijenjena isključivo poslovima redovnog, odnosno izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom.

Raspodjela sredstava

Članak 45.

(1)Naknada za koncesije i za posebnu upotrebu izvan luka i za luke posebne namjene se uplaćuje:

-30 posto u korist državnog proračuna;

-40 posto u korist proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave;

-30 posto u korist proračuna jedinice lokalne samouprave.

(2)Naknada za dozvole na pomorskom dobru se uplaćuje:

-70 posto u korist proračuna jedinice lokalne samouprave;

-30 posto u korist proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave.

(3)U slučaju iz članka 7. stavka 4. ovog Zakona za dozvole na pomorskom dobru se uplaćuje:

-70 posto u korist proračuna javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem;

-30 posto u korist proračuna jedinice lokalne samouprave.

(4)Naknada iz članka 44. stavka 1. točke 4. uplaćuje se u korist proračuna jedinice područne (regionalne) samouprave.

(5)Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne su prihode iz stavaka 1. i 2. ovog članka namjenski koristiti za upravljanje pomorskim dobrom i financiranje, odnosno sufinanciranje, projekata na pomorskom dobru i aktivnosti koje imaju za cilj unapređenje pomorskog dobra.

(6)Ministar pravilnikom propisuje visinu naknade i način plaćanja naknade iz članka 44. stavka 1. točke 4. ovog Zakona.

(7)Način uplaćivanja naknada za koncesije i posebnu upotrebu na pomorskom dobru propisuje ministar nadležan za poslove financija naputkom.

Savjet za pomorsko dobro i morske luke

Članak 46.

(1)Savjet za pomorsko dobro i morske luke je međuresorno stručno savjetodavno tijelo za integralno upravljanje pomorskim dobrom, koje imenuje Vlada Republike Hrvatske.

(2)Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra imenuje članove Savjeta iz stavka 1. ovog članka i to dva predstavnika Ministarstva i po jednog predstavnika:

-ministarstva nadležnog za poslove prostornoga uređenja i gradnje;

-ministarstva nadležnog za poslove turizma;

-ministarstva nadležnog za poslove financija;

-ministarstva nadležnog za poslove zaštite okoliša i prirode;

-ministarstva nadležnog za poslove gospodarstva;

-ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa;

-ministarstva nadležnog za poslove ribarstva;

-ministarstva nadležnog za poslove kulture;

-Državne geodetske uprave;

-Državnog odvjetništva Republike Hrvatske;

-Hrvatske zajednice županija;

-Hrvatske gospodarske komore;

-Hrvatske obrtničke komore;

-Hrvatskog hidrografskog instituta;

-Zajednice lučkih uprava;

-Zajednice županijskih lučkih uprava.

(3)Savjet iz stavka 1. ovog članka će u rad uključiti stručnjake iz područja o kojima Savjet raspravlja ovisno o predmetu rasprave.

(4)Zadaci Savjeta iz stavka 1. ovog članka su:

-predlaganje stručnih rješenja i davanje mišljenja u postupku usklađivanja zakonskih i provedbenih propisa o pomorskom dobru;

-predlaganje rješenja i davanje mišljenja u postupku realizacije investicija na pomorskom dobru kao i rješenja u cilju zaštite pomorskog dobra;

-davanje stručnih mišljenja i prijedloga o strateškim pitanjima vezanim uz pomorsko dobro i morske luke;

-izrada okvira za integralno upravljanje pomorskim dobrom.

(5)Savjet iz stavka 1. ovog članka saziva i njegovim radom rukovodi ministar.

(6)Na temelju preporuka Savjeta iz stavka 1. ovog članka, vezano za rješavanje pitanja provedbe ovog Zakona, ministar donosi obvezujući naputak.

DIO TREĆI

UPOTREBA I GOSPODARSKO KORIŠTENJE POMORSKOG DOBRA

GLAVA I.

Instituti raspolaganja pomorskim dobrom

  Članak 47.

Instituti raspolaganja pomorskim dobrom jesu:

1.Posebna upotreba pomorskog dobra;

2.Koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra.

POSEBNA UPOTREBA POMORSKOG DOBRA

Članak 48.

(1)Posebna upotreba je:

-upotreba pomorskog dobra koja može uključivati gradnju građevina na pomorskom dobru namijenjenih djelatnosti koja se ne obavlja radi stjecanja dobiti (iz područja kulture, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, znanosti, sporta, javnog zdravstva);

-upotreba pomorskog dobra koja može uključivati gradnju građevina na pomorskom dobru za potrebe tijela državne uprave ili pravnih osoba koje imaju javne ovlasti (potrebe obrane, unutarnjih poslova, sigurnosti plovidbe, regulaciju rijeka, zaštitu prirode i okoliša i drugih sličnih potreba);

-infrastrukturu, koja se dijelom nalazi na pomorskom dobru i čija izgradnja je uređena posebnim propisom, a može se graditi na pomorskom dobru i lučkom području (nerazvrstane ceste, pruge, mostovi, vodovodna, kanalizacijska, energetska, elektronička komunikacijska infrastruktura i dr.).

(2)Ovlaštenje za posebnu upotrebu pomorskog dobra stječe se ugovorom o posebnoj upotrebi na temelju odluke o posebnoj upotrebi.

(3)Odluka o posebnoj upotrebi donosi se na zahtjev u upravnom postupku.

(4)Ako posebna upotreba uključuje gradnju nadležno tijelo iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona ovlastit će podnositelja zahtjeva na ishođenje lokacijske dozvole.

(5)Vlada Republike Hrvatske donosi odluku o posebnoj upotrebi i/ili gradnji na pomorskom dobru za objekte od interesa i značaja za Republiku Hrvatsku u trajanju do 50 godina.

(6)Odluku o posebnoj upotrebi i/ili gradnji na pomorskom dobru za objekte od područnog i lokalnog značaja na svom području donosi predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, u trajanju do 20 godina.

(7)Odluku o posebnoj upotrebi i/ili gradnji na lučkom području luka otvorenih za javni promet donosi Upravno vijeće nadležne lučke uprave u trajanju do 10 godina.

(8)Žalba protiv odluke iz stavka 5. ovog članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(9)Protiv odluke iz stavaka 6. i 7. ovog članka može se podnijeti žalba Ministarstvu.

(10)Na temelju odluke o posebnoj upotrebi zaključuje se ugovor o posebnoj upotrebi, kojim se detaljno uređuju odnosi između stranaka ugovora.

Članak 49.

(1)Naknada za posebnu upotrebu pomorskog dobra ovisi o opsegu ograničenja opće upotrebe pomorskog dobra i značaju objekta, odnosno djelatnosti za koju se daje pravo posebne upotrebe.

(2)Naknada za posebnu upotrebu utvrđuje se prema metrima četvornim dodijeljenog pomorskog dobra (kopneni i morski dio).

(3)Ministar pravilnikom propisuje način određivanja visine naknade za posebnu upotrebu pomorskog dobra, sadržaj zahtjeva i potrebnu dokumentaciju.

GLAVA II.

GOSPODARSKO KORIŠTENJE POMORSKOG DOBRA

Koncesija na pomorskom dobru

Članak 50.

(1)Koncesija na pomorskom dobru, u smislu ovog Zakona, jest koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra.

(2)Koncesija na pomorskom dobru je vremenski ograničeno pravo gospodarskog korištenja pomorskog dobra, sa ili bez prava gradnje, a koje se stječe odlukom i ugovorom o koncesiji.

(3)Koncesija na pomorskom dobru daje se na temelju javnog prikupljanja ponuda u postupku davanja koncesije na pomorskom dobru.

(4)Iznimno od stavka 3. ovog članka koncesija se može dati na zahtjev u slučajevima uređenim člankom 65. ovog Zakona.

(5)Koncesionar je ovlašten poduzimati radnje radi zaštite pomorskog dobra koje mu je dano u koncesiju, kao i podnositi tužbe radi naknade štete, radi činidbe i dr. protiv osoba koje su ometaju nesmetani posjed pomorskog dobra koje je predmet koncesije.

Članak 51.

Na sva pitanja vezana za pripremne radnje, postupak davanja koncesije, ugovor o koncesiji, izmjenu ugovora o koncesiji, prestanak koncesije, prijenos koncesije, pravnu zaštitu u postupcima davanja koncesije, politiku koncesija i nadzor nad izvršavanjem obveza u skladu s ugovorom o koncesiji i posebnim propisima, primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuju koncesije, dok se ovim Zakonom propisuju samo posebitosti u odnosu na koncesiju iz članka 50. ovog Zakona.

Predmet koncesije na pomorskom dobru

Članak 52.

(1)Koncesija na pomorskom dobru daje se za:

1.luku posebne namjene;

2.nautičko sidrište;

3.privezište;

4.zahvaćanje mora (npr. punjenje bazena morskom vodom, eksploatacija mora za medicinske proizvode, desalinizatori, za uzgoj ribe i drugih morskih organizama i sl.);

5.korištenje snage mora za grijanje i/ili hlađenje, postavljanje i upotrebu solara na izgrađenim objektima, odnosno druga inovativna rješenja koja se odnose na energetsku učinkovitost;

6.obavljanje proizvodnih i uslužnih djelatnosti (npr. vjetroelektrana, morska solana, turistički ili ugostiteljski objekt, objekt za proizvode ribarstva i živih školjkaša, i dr.);

7.objekt prometne infrastrukture i suprastrukture (autobusni kolodvor, hidrodrom, heliodrom i sl.);

8.morsku plažu;

9.pomorski servis, poslovni i/ili zabavni centar, izgrađeni plažni ili bazenski objekt;  

10.uzgoj ribe i drugih morskih organizama, s potrebnom popratnom infrastrukturom;

11.i drugu namjenu planiranu prostornim planom.

(2)Koncesija iz stavka 1. može se dati za već izgrađene i/ili postavljene građevine, a može uključivati gradnju i gospodarsko korištenje građevina na pomorskom dobru, sukladno prostornim planovima.

Prethodne radnje

Članak 53.

(1)Prije pokretanja pripremnih radnji za davanje koncesija pokreću se prethodne radnje za davanje koncesija.

(2)Pripremne i prethodne radnje za davanje koncesija pokreće nadležno tijelo iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona.

(3)Iznimno, inicijativu za pokretanje prethodnih radnji davanja koncesije može dati zainteresirani gospodarski subjekt, što ne utječe na položaj tog gospodarskog subjekta u postupku davanja koncesije.

(4)Prethodnim radnjama utvrđuje se vrsta i predmet koncesije, a obuhvaćaju sagledavanje interesa davatelja koncesije i potencijalnog investitora za davanjem koncesije, provjeru jesu li ispunjene pretpostavke za davanje koncesije, izradu studije opravdanosti davanja koncesije ili analize davanja koncesije, procjenu vrijednosti koncesije i izradu dokumentacije za nadmetanje.  

(5)Nadležno tijelo provjerava jesu li ispunjene pretpostavke za davanje koncesije, a osobito:

1.ako koncesija obuhvaća gradnju ili postavljanje, da je zahvat u prostoru, koji je predmet koncesije, u skladu s dokumentima prostornoga uređenja;

2.usuglašenost predmeta koncesije s planom davanja koncesija;

3.je li određena granica pomorskog dobra i/ili pomorsko dobro upisano u zemljišnu knjigu.

(6)Na temelju zaprimljene inicijative iz stavka 2. ovog članka nadležno tijelo iz članka 55. stavka 6. nije dužno pokrenuti pripremne radnje za davanja koncesije.

Stručno povjerenstvo za koncesije

Članak 54.

(1)Davatelj koncesije osniva jedno Stručno povjerenstvo za koncesije koje se sastoji se od stalnih i promjenjivih članova.

(2)Stručno povjerenstvo imenuje se na rok od 4 (četiri) godine, a ista osoba može biti ponovno imenovana.

(3)Stalni članovi Stručnog povjerenstva iz stavka 1. ovog članka su stručnjaci iz područja pomorstva, graditeljstva, gospodarstva i financija, a promjenjivi iz područja turizma, poljoprivrede, zaštite okoliša i kulture.

(4)Promjenjivi članovi Stručnog povjerenstva iz stavka 1. ovog članka sudjeluju u radu Stručnog povjerenstva s obzirom na posebnosti predmeta koncesije.

(5)O sudjelovanju promjenjivih članova odlučuje Predsjednik Stručnog povjerenstva.

(6)Kada je davatelj koncesije Vlada Republike Hrvatske, Stručno povjerenstvo za koncesije imenuje Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra.

(7)Kada je davatelj koncesije jedinica područne (regionalne) samouprave, Stručno povjerenstvo za koncesije imenuje predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave na prijedlog izvršnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave.

(8)Jedinica područne (regionalne) samouprave je dužna od Ministarstva zatražiti prijedlog jednog člana stručnog povjerenstva za koncesije, a Ministarstvo može predložiti jednog člana u roku 15 dana od dana zaprimanja zahtijeva.

(9)Kada je davatelj koncesije jedinica lokalne samouprave, Stručno povjerenstvo za koncesije imenuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na prijedlog izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, s time da jedan član stručnog povjerenstva mora biti predstavnik jedinice područne (regionalne) samouprave.

(10)Članovi Stručnog tijela za koncesije imaju pravo na naknadu za rad.

(11)Ministar pravilnikom propisuje iznos naknade iz stavka 10. ovog članka.

Nadležnost i rokovi za davanje koncesija izvan luka otvorenih za javni promet

Članak 55.

(1)Davatelji koncesija jesu:

1.Vlada Republike Hrvatske;

2.predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave.

(2)Rok na koji se daje koncesija utvrđuje se Studijom opravdanosti davanja koncesije, posebno vodeći računa da rok na koji se koncesija daje ne ograničava tržišno natjecanje.

(3)Vlada Republike Hrvatske daje koncesiju iz članka 50. ovog Zakona za predmete koncesije iz članka 52. ovog Zakona od interesa i značaja za Republiku Hrvatsku i koncesije u zakonom zaštićenim dijelovima prirode proglašenim od strane Hrvatskoga sabora, na rok do 50 godina.

(4)Kada postoje opravdani gospodarski interesi i koncesija obuhvaća i gradnju novih građevina uz ulaganja koja se ne mogu amortizirati u roku iz stavka 2. ovog članka, te se ukupni gospodarski učinci ne mogu, sukladno Studiji opravdanosti davanja koncesije, ostvariti u roku iz stavka 2. ovog članka, Vlada Republike Hrvatske može dati koncesiju na rok preko 50 godina uz prethodnu suglasnost Hrvatskoga sabora na obavijest o namjeri davanja koncesije.

(5)Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave daje koncesiju iz članka 50. ovog Zakona za predmete koncesije iz članka 52. ovog Zakona, koji su od interesa i značaja  za  jedinicu područne (regionalne) samouprave i koncesije u ostalim zaštićenim dijelovima prirode na rok do 20 godina.

(6)Pripremne radnje za davanje koncesije iz stavka 3. ovog Zakona provodi Ministarstvo, a za davanje koncesija iz stavka 5. ovog članka, provodi nadležni upravni odjel.

(7)Iznimno od odredaba ovog članka, ako je određeni projekt od interesa za Republiku Hrvatsku ili radi zaštite pomorskog dobra (prirode, ekosustava, krajolika i sl.), Vlada Republike Hrvatske uvijek može odlukom dati koncesiju ili preuzeti ugovor o koncesiji na način da stupi u pravni položaj drugog davatelja koncesije, neovisno od nadležnostima propisanim ovim člankom ili zabraniti davanje koncesije za osobito vrijedne ili osjetljive dijelove pomorskog dobra.

(8)Središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode daje posebne uvjete u postupku donošenja obavijesti o namjeri davanja koncesije, izuzev u slučaju donošenja obavijesti o namjeri davanja koncesije koja se temelji na izvršnoj lokacijskoj dozvoli.

(9)Ministar pravilnikom propisuje obavezni sadržaj studije opravdanosti davanja koncesije i dokumentacije za nadmetanje.

Članak 56.

(1)Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave na prijedlog izvršnog tijela jedinice (područne) regionalne samouprave, a na zahtjev jedinice lokalne samouprave može ovlaštenje za davanje pojedine ili svih koncesija na području te jedinice lokalne samouprave povjeriti jedinici lokalne samouprave do kraja tekućeg mandatnog razdoblja.

(2)Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave može oduzeti ovlast iz stavka 1. ovog članka u slučaju nepoštivanja odredaba ovog Zakona ili propisa kojim se uređuju koncesije.

(3)Odluku o davanju koncesije iz stavka 1. ovog članka donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.

Članak 57.

(1)Rok na koji se daje koncesija utvrđuje se u okviru vremenskog raspona koji je određen ovim Zakonom, a utvrđuje se studijom opravdanosti davanja koncesije.

(2)Kada je nužno osigurati neprekinuto obavljanje gospodarskog korištenja pomorskog dobra, davatelj koncesije je dužan najmanje osamnaest mjeseci prije isteka roka na koji je koncesija dana, pokrenuti novi postupak za davanje koncesije.

Posebne pretpostavke za koncesionara

Članak 58.

(1)Posebne pretpostavke za dobivanje koncesije na pomorskom dobru koje gospodarski subjekt mora ispunjavati jesu:

1.da je registriran za obavljanje gospodarske djelatnosti za koju traži koncesiju;

2.da su do dana podnošenja ponude, odnosno zahtjeva podmirene sve obveze iz ranijih koncesija;

3.da u pet godina koje prethode danu podnošenja ponude, odnosno zahtjeva nije oduzimana koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra;

4.da nije prekršio odredbe ovog Zakona i podzakonskih akata donesenih na temelju njega;

5.nepostojanja razloga isključenja ponuditelja iz postupka javnog prikupljanja ponuda propisanih posebnim propisom kojim su uređene koncesije.

(2)Iz postupka davanja koncesije isključuje se ponuda gospodarskog subjekta koji je koristio pomorsko dobro bez valjane pravne osnove i/ili uzrokovao štetu na pomorskom dobru.

Dokumentacija za zahvate u prostoru

Članak 59.

(1)Davatelj koncesije dužan je, ukoliko koncesija na pomorskom dobru uključuje provedbu zahvata u prostoru, sukladno propisima koji uređuju prostorno uređenje, do dana slanja obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru ishoditi lokacijsku dozvolu.

(2)Iznimno, nadležno tijelo iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona može odlukom ovlastiti osobu, koja je dala inicijativu za pokretanje prethodnih radnji za davanje koncesije koja zahtjeva provedbu zahvata u prostoru, sukladno propisima koji uređuju prostorno uređenje, da ishodi lokacijsku dozvolu.

(3)Ukoliko osoba iz stavaka 2. ovog članka, koja je ishodila lokacijsku dozvolu na temelju odluke iz stavka 2. ovog članka, nije izabrana za koncesionara ima pravo na povrat stvarnih troškova izrade dokumentacije od izabranog koncesionara, a koji troškovi ne mogu prelaziti 3% procijenjene vrijednosti investicije, a informacija o pravu na povrat i uvjetima ostvarenja mora biti dio natječajne dokumentacije.

(4)Ukoliko osoba iz stavka 2. ovog članka nije predala urednu ponudu na raspisanu obavijest o namjeri davanja koncesije na temelju lokacijske dozvole koju je ishodila, nema pravo na naknadu stvarnih troškova izrade lokacijske dozvole.

Naknada za koncesiju

Članak 60.

(1)Naknada za koncesiju za gospodarsko korištenje pomorskog dobra sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela.

(2)Stalni dio naknade za koncesiju utvrđuje se prema površini pomorskog dobra (kopnenog i morskog dijela) danog u koncesiju.

(3)Promjenjivi dio naknade za koncesiju utvrđuje se u postotku prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti za koju je koncesija dana, s time da godišnji iznos promjenjivog dijela naknade za koncesiju za sve godine korištenja ne može biti manji od iznosa ponuđenog studijom gospodarske opravdanosti.

(4)Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu kojom će se utvrditi početne iznose naknade za koncesiju u ovisnosti o namjeni koncesije, da li koncesija obuhvaća gradnju ili samo gospodarsko korištenje, zonama, stupnju isključenja opće upotrebe te minimalnom sadržaju ponude i minimalnim kriterijima za ocjenjivanje ponuda.

(5)Početni iznosi naknade za koncesiju kod raspisa javnog prikupljanja ponuda utvrđuju se Studijom opravdanosti davanja koncesije, u skladu s propisom iz stavka 4. ovog članka i posebnim propisom koji uređuje koncesije.

(6)Iznimno od stavka 1. ovog članka, a ukoliko davatelj koncesije ocijeni opravdanim studijom opravdanosti davanja koncesije, koncesijska naknada može se odrediti isključivo u stalnom dijelu.

Izmjene ugovora o koncesiji

Članak 61.

(1)Pored odredbi posebnog propisa kojim se uređuju koncesije, koncesionar može zatražiti od davatelja koncesije izmjenu ugovora o koncesiji bez pokretanja novog postupka davanja koncesije:

1.Ukoliko koncesionar radi izmjene dokumenata prostornog uređenja i/ili akta za provedbu dokumenata prostornog uređenja zatraži promjenu obuhvata koncesije;

2.Za investicije koje nisu bile predviđene dokumentacijom za nadmetanje, a koje su nužne zbog događaja koji su posljedica više sile ili zbog prilagodbe novim tehnološkim uvjetima poslovanja.

(2)Koncesionar može za vrijeme trajanja koncesije podnijeti obrazloženi zahtjev za izmjenom ugovora o koncesiji, kojem se prilaže studija gospodarske opravdanosti izmjene ugovora.

(3)Davatelj koncesije će donijeti odluku kojom dopušta izmjenu ili odbija zahtjev.

(4)Ako davatelj koncesije odbije izmjenu ugovora, ali dopusti investiciju iz stavka 1. točke 2. ovog članka, na povrat dijela investicije koja se, sukladno studiji gospodarske opravdanosti, ne može amortizirati u preostalom ugovorenom roku trajanja koncesije, će obvezati novog koncesionara, odnosno sam nadoknaditi.

(5)Ako je davatelj koncesije predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave, na odluku iz stavka 3. ovog članka, prethodnu suglasnost daje Vlada Republike Hrvatske.

Potkoncesija

Članak 62.

(1)Potkoncesija je pravni odnos koji nastaje između koncesionara i treće osobe u svrhu gospodarskog korištenja dijela pomorskog dobra obuhvaćenog koncesijom, a radi čije provedbe se zahtjeva izgradnja građevina radi obavljanja srodnih djelatnosti onima za koje je koncesija dodijeljena, a koje sam koncesionar ne može obavljati ili smatra da bi obavljanje takvih djelatnosti na koncesioniranom području bilo učinkovitije davanjem prava na gradnju i obavljanje istih od strane treće osobe.

(2)Ugovor o potkoncesiji može biti zaključen samo na temelju prethodne suglasnosti davatelja koncesije.

(3)Potkoncesionar mora ispunjavati uvjete iz članka 58. ovog Zakona.

(4)Koncesionar je dužan ugovor o potkoncesiji dostaviti davatelju koncesije u roku od 30 dana od dana zaključenja istoga.

(5)Mogućnost davanja potkoncesije mora biti predviđena ugovorom o koncesiji.

(6)Ne može se dati potkoncesija za glavnu djelatnost koncesije.

(7)Na sve odnose u obavljanju djelatnosti iz potkoncesije primjenjuju se odredbe zakona kojim su uređene koncesije.

Sporedna djelatnost

Članak 63.

(1)Sporedna djelatnost je djelatnost iz područja usluga koja se obavlja na koncesioniranom području od strane pravnih osoba ili obrtnika kao dopunska i srodna osnovnoj namjeni koncesije koja ne zahtjeva izgradnju građevina, a uređuje se ugovorom o poslovnoj suradnji.

(2)Koncesionar je dužan ugovor o poslovnoj suradnji, zajedno s dokazom da ne postoje razlozi isključenja gospodarskog subjekta iz postupka dodjele koncesije, dostaviti tijelu iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona radi davanja suglasnosti.

(3)Ugovor iz stavka 2. ovog Zakona stupa na snagu danom ishođenja suglasnosti tijela iz članka 55. stavka 6. ovog Zakona.

(4)Obavljanje sporednih djelatnosti ne može se povjeriti gospodarskom subjektu koji ima nepodmirena dospjela dugovanja prema Republici Hrvatskoj.

Prestanak koncesije

Članak 64.

(1)Najkasnije 12 mjeseci prije isteka roka koncesije koncesionar je ovlašten podnijeti zahtjev davatelju koncesije za procjenom izvršene neamortizirane građevinske vrijednosti objekata, gradnju kojih je davatelj koncesije dopustio, a nije bila predviđena studijom gospodarske opravdanosti koncesionara.

(2)Procjena neamortizirane građevinske vrijednosti objekata obavlja se putem ovlaštenog sudskog vještaka.

(3)Na povrat neamortizirane građevinske vrijednosti objekata, sukladno nalazu ovlaštenog sudskog vještaka, davatelj koncesije će obvezati novog koncesionara, odnosno sam nadoknaditi.

(4)Nakon prestanka koncesije, koncesionar ima pravo u roku od 3 mjeseca uzeti pripatke stvari koje je izgradio ako one nisu trajno povezane s pomorskim dobrom, ako je to moguće po prirodi stvari i bez štete za pomorsko dobro te ako nisu obuhvaćeni procjenom iz stavka 2. ovog članka.

(5)Ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 4. ovog članka, odnosno istekom roka iz stavka 1. ovog članka pripadci iz prethodnog stavka se smatraju pripadnošću pomorskog dobra.

Koncesije na zahtjev   Članak 65.

(1)               Zahtjev za ishođenjem koncesije može se podnijeti za:

1.već ishođenu koncesiju prema posebnom propisu za taj dio pomorskog dobra (solane, iskorištavanje mineralnih i rudnih bogatstava, obavljanje linijskog obalnog putničkog pomorskog prometa i sl.);

2.plažu i/ili privezište koje po svom položaju čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu s jednom ugostiteljskom i smještajnom jedinicom u građevinskom području ugostiteljsko turističke namjene izvan naselja;

3.plažu koja po svom položaju čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednom ustanovom iz područja javnog zdravstva;

4.privremeno pontonsko privezište koje po svom položaju čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednim ugostiteljskim objektom do kojeg pristup nije moguć na drugi način osim morskim putem ili cestovnim putem nije moguća opskrba objekta niti pristup gostiju;

5.industrijsku luku, koja po svom položaju čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednim postrojenjem;

6.ribarsku luku, koja po svom položaju čini funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu sa samo jednim postrojenjem;

7.tradicijsko brodogradilište;

8.sportsku luku u sustavu vrhunskog sporta.

(2)Zahtjev kojem prileži studija gospodarske opravdanosti podnosi se tijelu koje provodi pripremne radnje za davanje koncesije.

(3)Tijelo koje provodi pripremne radnje za davanje koncesije može zahtjev prihvatiti u cijelosti ili djelomično, a može odlukom zahtjev odbiti kao neosnovan uz obrazloženje.

(4)Ako tijelo koje provodi pripremne radnje za davanje koncesije prihvati zahtjev nadležno tijelo donijet će odluku o koncesiji i s podnositeljem zahtjeva sklopiti ugovor o koncesiji.

(5)Visina naknade za koncesiju iz stavka 1. ovog članka utvrđuje se studijom opravdanosti davanja koncesije, a ne može biti niža od dvostruke naknade postignute na natječaju za takav, odnosno sličan predmet koncesije u godini podnošenja zahtjeva.

(6)Na nadležnost za davanje koncesija na zahtjev, trajanje koncesije i vođenje postupka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 55. ovog Zakona.

Založno pravo na koncesiji

Članak 66.

Na koncesiji se može osnovati založno pravo radi osiguranja tražbine nastale na temelju ugovora o kreditu kojeg je koncesionar kao dužnik zaključio s financijskom institucijom kao vjerovnikom radi pribavljanja financijskih sredstava isključivo u svrhu provedbe ugovora o koncesiji.

Članak 67.

Založno pravo na koncesiji stječe se upisom u Upisnik koncesija, a prestaje brisanjem iz Upisnika ili prestankom koncesije.

Članak 68.

(1)Sporazum o osnivanju založnog prava na koncesiji mora biti sklopljen u pisanom obliku, u obliku ovršne isprave, koju mora solemnizirati javni bilježnik.

(2)U sporazumu o osnivanju založnog prava, kojeg sklapaju koncesionar i založni vjerovnik, mora biti određeno navedena tražbina vjerovnika, koja se osigurava i vrijeme njezina dospijeća, utvrđena vrijednost koncesije te istom mora biti priložena izjava koncesionara o pristanku na osnivanje i upis založnog prava upisom založnog prava na koncesiji u Upisnik i izjava koncesionara da je založni vjerovnik na temelju sporazuma, radi naplate zalogom osigurane tražbine, u skladu s odredbama posebnog propisa koji uređuje koncesije, ovlašten zatražiti prijenos koncesije, a nakon što javni bilježnik potvrdi njegovu ovršnost u skladu s propisima koji uređuju javno bilježništvo.

Članak 69.

(1)Prijedlog za upis, prijenos ili brisanje založnog prava na koncesiji iz Upisnika ovlašteni su podnijeti koncesionar i založni vjerovnik.

(2)Uz prijedlog za upis u Upisnik treba biti priložen solemniziran sporazum u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, koji je pravni temelj za upis, prijenos ili brisanje založnog prava na koncesiji.

(3)Založni dužnik je ovlašten, bez pristanka založnog vjerovnika, založenu koncesiju opteretiti novim založnim pravom u korist nekog drugog vjerovnika pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i odredbama sporazuma o osnivanju založnog prava.

(4)Prvenstveni red upisa založnog prava u istom ulošku Upisnika određuje se prema vremenu kada je služba koja vodi Upisnik provela prijedlog za upis, a upisi se provode prema vremenu zaprimanja zahtjeva.

Prava založnog vjerovnika u slučaju zakašnjenja koncesionara

Članak 70.

(1)Ako koncesionar zalogom osiguranu tražbinu ne ispuni do dana njezina dospijeća, založni vjerovnik je ovlašten predložiti davatelju koncesije prijenos ugovora o koncesiji na način da sam stupi na mjesto koncesionara, ukoliko sam ispunjava uvjete za koncesionara, odnosno prijenos ugovora o koncesiji na treću osobu koja iste uvjete ispunjava.

(2)Uz prijedlog iz stavka 1. ovog članka založni vjerovnik dužan je dostaviti sporazum o zasnivanju založnog prava s potvrdom ovršnosti.

(3)Prije donošenja odluke o davanju suglasnosti na prijenos ugovora o koncesiji založni vjerovnik dužan je zatražiti procjenu vrijednosti koncesije u vrijeme ostvarivanja prava na namirenje osigurane tražbine, a koja se provodi odgovarajućom primjenom propisa kojim su uređene koncesije.

(4)Davatelj koncesije odlukom će uskratiti suglasnost na prijenos ugovora o koncesiji i oduzeti koncesiju ako založni vjerovnik, odnosno treća osoba ne ispunjava uvjete sposobnosti određene za koncesionara u dokumentaciji za nadmetanje, obavijesti o namjeri davanja koncesije, ovim Zakonom i posebnim propisom koji uređuje koncesije.

(5)Založni vjerovnik može predložiti davatelju koncesije prijenos ugovora o koncesiji na način da sam stupi na mjesto koncesionara, ukoliko sam ispunjava uvjete koncesionara, odnosno prijenos ugovora o koncesiji na treću osobu koja iste uvjete ispunjava i prije dospijeća osigurane tražbine, ako založni dužnik koristi koncesiju na način koji može dovesti do raskida ugovora o koncesiji ili kojim značajno umanjuje vrijednost koncesije.

(6)O prijedlogu iz stavka 5. ovog članka davatelj koncesije donosi odluku o davanju suglasnosti na prijenos ugovora o koncesiji na temelju raspoloživih dokaza.

Članak 71.

(1)Na temelju odluke o davanju suglasnosti na prijenos ugovora o koncesiji iz članka 70. stavka 6. ovog Zakona ugovor o prijenosu koncesije u pisanom obliku sklapaju davatelj koncesije, založni dužnik i založni vjerovnik, odnosno treća osoba na koju se prenosi koncesija.

(2)Založni dužnik je dužan predati založnom vjerovniku svu dokumentaciju o poslovanju koja je bitna za nastavak korištenja koncesije od strane stjecatelja na koga je prenesena.

(3)Novi koncesionar je ovlašten na temelju ugovora o prijenosu koncesije tražiti ovrhu radi predaje u posjed nekretnina koje su predmet koncesije i poduzimanje drugih radnji potrebnih za stjecanje ovlaštenja na korištenje koncesije.

(4)Na stjecatelja koncesije prelaze prava i obveze iz ugovora o koncesiji nastale od dana njegova upisa u Upisnik koncesija.

(5)Prijenosom koncesije na stjecatelja koncesije ne prelaze prava i obveze po ugovorima što ih je založni dužnik sklopio s trećim osobama na temelju koncesije, osim ukoliko se založni dužnik i novi koncesionar drugačije pisanim putem ne sporazume.

(6)O prijenosu koncesije na novog koncesionara založni dužnik je dužan obavijestiti založne vjerovnike koji su stekli založno pravo na koncesiji sukladno ovom Zakonu.

Članak 72.

(1)Ako je koncesija opterećena s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima tražbina koja ima prvenstveni red upisa u Upisniku.

(2)Ako založni dužnik u roku ispuni svoju obvezu prema založnom vjerovniku, ili ako osigurana tražbina prestane na bilo koji drugi način, osim tako što je založni vjerovnik prenio založenu koncesiju na treću osobu, založni vjerovnik dužan je bez odgode založnom dužniku predati pisanu javnobilježničku izjavu kojom bezuvjetno dozvoljava brisanje založnog prava u Upisniku koncesija.

Članak 73.

Na pitanja pravnog odnosa nastalog sklapanjem sporazuma o osnivanju zaloga na koncesiji koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuju koncesije i založno pravo.

Dozvole na pomorskom dobru

Članak 74.

(1)Na temelju plana upravljanja pomorskim dobrom iz članka 43. stavka 3. ovog Zakona izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je do 1. veljače tekuće godine objaviti javni natječaj za dodjelu dozvola u službenom glasilu, na oglasnoj ploči, na službenoj internetskoj stranici jedinice lokalne samouprave i najmanje u jednim dnevnim novinama.

(2)Na temelju zaprimljenih ponuda na javnom natječaju, rješenje o davanju dozvole najpovoljnijem ponuditelju donosi izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave.

(3)Rješenje o davanju dozvole je upravni akt na temelju kojeg gospodarski subjekt stječe pravo na obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, a kojom se ne ograničava opća upotreba.

(4)Dozvole se daju na rok od 4 godine.

(5)Iznimno, dozvola se može dati na zahtjev na rok do 20 dana za obavljanje privremene ili prigodne djelatnosti (kulturne, komercijalne, sportske priredbe, snimanje komercijalnog programa i sl.) uz mogućnost ograničenja opće upotrebe u smislu ograđivanja i naplate ulaska.

(6)Protiv rješenja o davanju i ukidanju dozvole može se izjaviti žalba upravnom odjelu.

Članak 75.

(1)Ovlaštenik dozvole može obavljati djelatnost na pomorskom dobru samo u opsegu i pod uvjetima utvrđenim u dozvoli.

(2)Ovlaštenik dozvole nema pravo sklapati ugovore s trećim osobama na temelju kojih bi treće osobe obavljale djelatnost ili dio djelatnosti iz dozvole, niti ga davatelj dozvole može na to ovlastiti.

(3)Zabrana iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na najam, posudbu i sl. samih sredstava kojima se obavlja djelatnost iz dozvole.

(4)Davatelj dozvole dužan je brinuti da se pomorsko dobro koristi u opsegu i granicama utvrđenim u dozvoli.

(5)Davatelj dozvole dužan je osigurati da ovlaštenik dozvole ne ograničava opću upotrebu pomorskog dobra.

(6)Ako utvrdi da se pomorsko dobro koristi izvan opsega i uvjeta utvrđenih u dozvoli, odnosno da ovlaštenik dozvole ograničava opću upotrebu, davatelj dozvole dužan je donijeti rješenje o ukidanju dozvole.

(7)Dozvola se ne može dati ponuditelju koji je prethodno koristio pomorsko dobro protivno odredbama ovog Zakona.

(8)Ministar pravilnikom propisuje vrste djelatnosti, visinu minimalne naknade i kriterije za dodjelu dozvola na pomorskom dobru.

Upisnik koncesija

Članak 76.

(1)Ministarstvo je dužno ustrojiti i voditi jedinstveni Upisnik koncesija, koji čini zaseban dio Jedinstvene nacionalne baze podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske, u koji su svi davatelji koncesija i odobrenja dužni redovno upisivati sve koncesije, potkoncesije na pomorskom dobru, sva odobrenja i posebne upotrebe pomorskog dobra, kao i sve promjene vezane uz iste, a u roku ne dužem od 30 dana od dana nastupa okolnosti.

(2)Upisnik se vodi kao javna knjiga u elektroničkom obliku.

(3)Ministar pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja Upisnika koncesija.

(4)Davatelj koncesije nakon sklapanja ugovora o koncesiji dužan je dostaviti ministarstvu nadležnom za financije ugovor o koncesiji, kao i sve izmjene istog.

Jedinstvena nacionalna baza podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske

Članak 77.

(1)Ministarstvo je dužno ustrojiti i voditi Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske.

(2)U Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske unose se podatci o koncesijama, posebnoj upotrebi, dozvolama, odobrenjima i privremenom gospodarskom korištenju pomorskog dobra.

(3)Jedinstvena nacionalna baza podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske se vodi u elektroničkom obliku.

(4)Svi davatelji koncesija, posebne upotrebe i dozvola dužni su u roku ne dužem od 30 dana od nastupa okolnosti unijeti sve podatke o danim koncesijama, odobrenjima i dozvolama u Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra, koncesija, odobrenja za posebnu upotrebu i dozvola.

(5)Ministarstvo je dužno unositi podatke, dokumente i grafičke podloge svih određenih granica pomorskog dobra i lučkog područja u Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske.

(6)Ministar pravilnikom propisuje sadržaj, način vođenja i način unosa podataka u Jedinstvenu nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske.

Privremeno gospodarsko korištenje pomorskog dobra

Članak 78.

(1)Vlada Republike Hrvatske može u slučaju izvanrednih okolnosti, koje se nisu mogle predvidjeti izbjeći i otkloniti, u cilju brige o javnom interesu, brige o pomorskom dobru ili radi sprečavanja nastanka štete (npr. nije dovršen postupak dodjele nove koncesije, dosadašnji koncesionar je umro ili prestao postojati, istekao rok koncesije, a nisu ispunjene pretpostavke za dodjelu nove koncesije, luka se nelegalno koristi) donijeti odluku o davanju na privremeno gospodarsko korištenje pomorskog dobra, kojom će se urediti prava i obveze korisnika.

(2)Privremeno gospodarsko korištenje može se dati pravnoj osobi, odnosno fizičkoj osobi vlasniku obrta, koja je do tada imala koncesiju na pomorskom dobru i koja je uredno ispunjavala svoje obveze, odnosno lučkoj upravi kada se radi o izgrađenoj luci.

(3)Odluka iz stavka 1. ovog članka, donosi se na zahtjev korisnika ili po službenoj dužnosti, na rok do jedne godine.

(4)Ako se u roku iz stavka 3. ovog članka ne ispune zakonski uvjeti za davanje koncesije, pomorsko dobro se stavlja u opću upotrebu.

(5)Za privremeno gospodarsko korištenje postojećih objekata izgrađenih na pomorskom dobru korisnik je dužan plaćati naknadu za privremeno korištenje pomorskog dobra.

(6)Ministar pravilnikom propisuje način davanja i visinu naknade za privremeno gospodarsko korištenje pomorskog dobra.

(7)Žalba protiv odluke iz stavka 1. ovog članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

DIO ČETVRTI

MORSKE  PLAŽE

Morske plaže

Članak 79.

(1)Morske plaže dijele se na prirodne i uređene.

(2)Osoba koja upravlja plažom dužna je istu štititi i održavati te osigurati zadovoljenje javnog interesa za korištenjem plaže.

(3)Osoba koja upravlja plažom može dohranjivati plažu na način da se ne mijenja prosječna godišnja pozicija obalne crte niti izgled plaže i njene karakteristike.

(4)Morske plaže moraju biti dostupne svima pod istim uvjetima.

Prirodna morska plaža

Članak 80.

(1)Prirodna morska plaža jest plaža koja se nalazi unutar ili izvan naselja, infrastrukturno neopremljena, potpuno očuvanih prirodnih obilježja čiji kopneni dio obuhvaća prostor prirodnog materijala (kamena, pijeska, šljunka, njihove kombinacije i sl.).

(2)Na prirodnoj morskoj plaži gospodarske djelatnosti obavljaju se, u pravilu, na osnovi dozvola.

(3)Zabranjeno je dohranjivati prirodne plaže.

Uređena morska plaža

Članak 81.

(1)Uređena morska plaža jest morska plaža koja se nalazi unutar ili izvan naselja i koja je pristupačna svima pod jednakim uvjetima, uključivo i osobama smanjene pokretljivosti, većim dijelom uređenog i izmijenjenog prirodnog obilježja te infrastrukturno i sadržajno uređen kopneni prostor neposredno povezan s morem, označen i zaštićen s morske strane.

(2)Na uređenoj morskoj plaži gospodarske djelatnosti obavljaju se, u pravilu, na osnovi koncesije.

(3)Ako uređena morska plaža nije dana u koncesiju istu je dužna održavati jedinica lokalne samouprave.

(4)Osoba koja upravlja plažom dužna je na morskoj plaži iz stavka 1. ovog članka na vidljivim mjestima istaknuti informativnu ploču s podacima o kakvoći mora za kupanje, morskom i kopnenom dijelu plaže i informacijama o mogućim izvanrednim događajima na morskoj plaži, a u skladu s važećim provedbenim propisima tijela državne uprave nadležnog za zaštitu okoliša i prirode.

(5)Dohranjivanje plaže je dopremanje i razastiranje kamenog materijala i morskog biljnog materijala (lažine), pijeska ili šljunka na površinu žala, bez prisustva veće količine praha i/ili gline, sa svrhom nadomještanja količine materijala koja je trajno izgubljena uslijed prirodnih procesa, a izvodi se sukladno važećem Planu iz članka 43. stavka 4. koji mora sadržavati plan dohrane.

(6)Nije dozvoljeno godišnje dohranjivanje plaže s većom količinom od 0,35 metara kubnih po metru dužnom obale plaže.

Članak 82.

(1)S obzirom na funkciju i model upravljanja uređene morske plaže su:

-javna morska plaža;

-morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja;

-morska plaža za posebne namjene.

(2)Ministar pravilnikom uređuje minimalne uvjete koje morske plaže moraju zadovoljavati te prava i obveze osobe koja upravlja plažom.

Javna morska plaža

Članak 83.

(1)Javna morska plaža je samostalna, uređena morska plaža, infrastrukturno opremljena, a služi većem broju ugostiteljsko - turističkih objekata i građana.

(2)Davatelj koncesije ne može isključiti opću upotrebu plaže iz stavka 1. ovog članka.

Morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja

Članak 84.

(1)Morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja je uređena morska plaža u turističkoj zoni, koja je s turističkim sadržajima izgrađenim izvan granice pomorskog dobra povezana u funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu.

(2)Davatelj koncesije na temelju dokumenata prostornog uređenja utvrđuje funkcionalnu gospodarsku cjelinu iz stavka 1. ovog članka ovisno o kapacitetu, kategoriji i vrsti objekata s kojima plaža čini funkcionalnu cjelinu.

Morska plaža za posebne namjene

Članak 85.

(1)Morska plaža za posebne namjene je uređena morska plaža, koja udovoljava zahtjevima i potrebama posebnih grupa korisnika i njihovim specifičnim potrebama.

(2)Morska plaža za posebnu namjenu se gospodarski koristi na temelju koncesije.

Načelo zadovoljavanja javnog interesa

Članak 86.

(1)Davatelj koncesije dužan je u svim postupcima davanja koncesije za gospodarsko korištenje morske plaže, prilikom odlučivanja o stupnju ograničenja opće upotrebe, osigurati i štititi javni interes korištenja plaže.

(2)Koncesija uređene plaže u turističkoj zoni neizgrađenog naselja mora se davati na način da najviše 70% kopnenog i 50% morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana, a ostali dio plaže mora ostati dostupan svima za korištenje sukladno namjeni.

(3)Koncesija uređene plaže u turističkoj zoni unutar izgrađenog naselja mora se davati na način da najviše 50% kopnenog i 30% morskog dijela plaže koncesionar može koristiti za obavljanje gospodarske djelatnosti za koje mu je koncesija dana, a ostali dio plaže mora ostati dostupan svima za korištenje sukladno namjeni.

DIO PETI

MORSKE LUKE

GLAVA I.

RAZVRSTAJ MORSKIH LUKA

Članak 87.

Luke se razvrstavaju prema namjeni na:

1.luke otvorene za javni promet;

2.luke posebne namjene.

Članak 88.

(1)Luke otvorene za javni promet razvrstavaju se prema značaju na:

1.luke od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku;

2.luke županijskog značaja;

3.luke lokalnog značaja.

(2)Razvrstaj luka sukladno stavku 1. ovog članka obavlja se s obzirom na opseg lučkih djelatnosti, operativnu opremljenost luke, duljinu operativne obale, broj vezova te planirani razvoji luke i njen prometni i gospodarski značaj.

(3)Vlada Republike Hrvatske uredbom određuje mjerila za razvrstaj luka.

(4)Ministar donosi naredbu o razvrstaju luka u skladu s mjerilima iz stavka 3. ovog članka.

Članak 89.

Nadležne lučke uprave koje upravljaju lukama otvorenim za javni promet dužne su pratiti promjenu svih kriterija koji su određeni mjerilima za razvrstaj luke iz članka 88. stavka 3. ovog Zakona te ukoliko pojedina luka tri uzastopne godine ispunjava uvjete za drugačiji razvrstaj o istome izvijestiti Ministarstvo da bi se uskladila Naredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja.

Članak 90.

(1)Luke posebne namjene razvrstavaju se prema značaju na:

1.luke državnog značaja;

2.luke županijskog značaja.

(2)Luka posebne namjene državnog značaja je luka čija je ukupna površina lučkog područja veća od 5 hektara i vojna luka.

(3)Luka posebne namjene županijskog značaja je luka čija je ukupna površina lučkog područja manja od 5 hektara, osim vojnih luka.

GLAVA II.

LUKE OTVORENE ZA JAVNI PROMET

Osnovne odredbe

Članak 91.

(1)Luke otvorene za javni promet su luke u kojima je svakom pod jednakim uvjetima omogućena upotreba operativnih obala, lukobrana, sidrišta i drugih objekata u luci u skladu s njihovom namjenom i u granicama raspoloživih kapaciteta, te u skladu s ovim Zakonom i općim aktima nadležne lučke uprave.

(2)Namjenu i obuhvat pojedinih dijelova luke određuje nadležna lučka uprava pravilnikom o redu u luci.

(3)Luka može obuhvaćati jedan ili više lučkih bazena, sidrišta luke i izdvojene lučke objekte.

Utvrđivanje obuhvata lučkog područja luke otvorene za javni promet

Članak 92.

(1)Obuhvat lučkog područja luke otvorene za javni promet utvrđuje i mijenja osnivač odlukom o osnivanju lučke uprave.

(2)Obuhvat lučkog područja luke otvorene za javni promet utvrđuje se na način da nije u suprotnosti s prostornim planovima.

(3)Lučka uprava dužna je predložiti osnivaču izmjenu obuhvata lučkog područja kada to zahtijevaju razvojni, gospodarski, administrativni, prostorno – planski ili drugi razlozi.

(4)Lučko područje luke od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku može se nalaziti na području više jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave.

(5)Lučko područje luke otvorene za javni promet od županijskog i lokalnog značaja utvrđuje se na način da obuhvati sva područja, koja se u stvarnosti koriste kao lučka područja, a izvan su lučkog sustava.

(6)Na temelju odluke o osnivanju kojom je utvrđen, odnosno izmijenjen obuhvat lučkog područja luke otvorene za javni promet nadležna lučka uprava dužna je izraditi geodetski elaborat u svrhu uknjižbe utvrđenog pomorskog dobra – lučkog područja kao takvog u katastru i zemljišnoj knjizi.

Tijela lučke uprave

Članak 93.

(1)Tijela lučke uprave su Upravno vijeće i ravnatelj.

(2)Unutarnje ustrojstvo lučke uprave uređuje se statutom lučke uprave, u skladu s ovim Zakonom i aktom o osnivanju.

GLAVA III.

LUKE OTVORENE ZA JAVNI PROMET OD OSOBITOG (MEĐUNARODNOG) GOSPODARSKOG INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU

Lučka uprava

Članak 94.

(1)Radi upravljanja i korištenja luke otvorene za javni promet koja je od osobitog (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, osniva se lučka uprava.

(2)Osnivač lučke uprave je Republika Hrvatska, a osnivačka prava u ime Republike Hrvatske izvršava Vlada Republike Hrvatske.

(3)Vlada Republike Hrvatske donosi odluku o osnivanju lučke uprave.

(4)Lučka uprava je pravna osoba s javnim ovlastima čije je osnivanje, ustrojstvo i djelokrug rada propisano ovim Zakonom.

(5)Lučka uprava je upravljačko tijelo luke.

(6)Ako ovim Zakonom nije što drukčije propisano, na lučku upravu se primjenjuju propisi koji uređuju ustanove.

(7)Lučka uprava stječe svojstvo pravne osobe upisom u sudski registar, a gubi svojstvo pravne osobe brisanjem iz toga registra.

(8)Lučka uprava može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze.

Djelatnost lučke uprave

Članak 95.

Djelatnost lučke uprave je upravljanje i korištenje luke otvorene za javni promet od osobitog (međunarodnog) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.

Poslovi lučke uprave

Članak 96.

(1)Lučka uprava obavlja sljedeće poslove:

1.osigurava strateški razvoj i konkurentnosti luke;

2.osigurava gradnju i održavanje lučke podgradnje;

3.stručni nadzor nad građenjem, održavanjem, upravljanjem i zaštitom lučkog područja (lučke podgradnje i nadgradnje);

4.osigurava trajno i nesmetano obavljanje lučkog prometa, tehničko-tehnološkog jedinstva i sigurnosti lučkog područja za plovidbu i održavanje reda u luci;

5.osigurava prihvat otpada s plovnih objekata i predaju otpada osobi koja obavlja djelatnost gospodarenja otpadom, sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje otpadom;

6.usklađivanja i nadziranja rada koncesionara i ovlaštenika odobrenja na lučkom području;

7.daje koncesiju, posebnu upotrebu i odobrenje;

8.druge poslove utvrđene Zakonom.

(2)Poslove iz stavka 1. točke 5. ovog članka lučka uprava može putem koncesije za gospodarsko korištenje povjeriti trećim osobama.

Upravno vijeće

Članak 97.

(1)Upravno vijeće upravlja lučkom upravom.

(2)Upravno vijeće:

1.donosi statut lučke uprave i odlučuje o njegovim promjenama;

2.donosi četverogodišnji plan razvoja luke kojim se postavljaju  ciljevi u skladu s kojima se definiraju godišnji plan rada luke i financijski plan;

3.donosi godišnji plan rada luke sa financijskim planom;

4.prihvaća izvještaj o ostvarenju godišnjeg programa i plana te financijski izvještaj;

5.donosi lučke tarife;

6.daje koncesije za gospodarsko korištenje;

7.donosi odluku o posebnoj upotrebi;

8.daje odobrenja;

9.imenuje i razrješava ravnatelja;

10.donosi opće akte lučke uprave;

11.osniva stručno povjerenstvo za koncesije;

12.osniva radna tijela za obavljanje i praćenje poslova iz njegova djelokruga rada, te imenuje i razrješava njihove članove;

13.obavlja i druge poslove u skladu s ovim Zakonom i statutom lučke uprave.

(3)Upravno vijeće donosi statut lučke uprave uz prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske.

(4)Upravno vijeće donosi četverogodišnji plan razvoja luke, na temelju Strateškog plana iz članka 37. stavka 3. ovog Zakona.

Članak 98.

(1)Upravno vijeće ima Predsjednika i šest članova koje imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske.

(2)Predsjednika i četiri člana Vlada Republike Hrvatske imenuje i razrješava na prijedlog ministra te po jednog člana na prijedlog izvršnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave i izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave u kojima je registrirano sjedište lučke uprave.

(3)Iznimno, ako lučko područje lučke uprave obuhvaća gradove, odnosno općine dviju ili više županija u upravno vijeće se uz članove iz stavka 2. ovog članka imenuje jedan predstavnik na prijedlog izvršnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave na čijem području se ne nalazi sjedište lučke uprave.

(4)Mandat predsjednika i članova Upravnog vijeća je četiri godine i ista osoba može biti ponovno imenovana.

(5)Prava i obveze predsjednika i članova Upravnog vijeća, način njihova rada i donošenja odluka propisuju se statutom i općim aktima lučke uprave.

(6)Radom Upravnog vijeća rukovodi predsjednik Upravnog vijeća.

(7)Upravno vijeće sastaje se po potrebi, a najmanje jednom u tri mjeseca, a odluke donosi većinom glasova svih članova Upravnog vijeća.

(8)Upravno vijeće može osnivati privremena ili stalna radna tijela za stručnu obradu i praćenje pojedinih zadataka iz svoje nadležnosti.

Ravnatelj

Članak 99.

(1)Ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj lučke uprave.

(2)Ravnatelj organizira i vodi poslovanje lučke uprave, predstavlja i zastupa lučku upravu te odgovara za zakonitost rada lučke uprave.

(3)Ravnatelj je za svoj rad odgovoran Upravnom vijeću i ministru.

Članak 100.

(1)Ravnatelja na temelju provedenog javnog natječaja, na prijedlog stručne komisije, imenuje Upravno vijeće.

(2)Postupak imenovanja ravnatelja i uvjeti koje mora ispunjavati osoba koja se imenuje, propisuju se statutom lučke uprave.

(3)Za ravnatelja se može imenovati osoba koja ispunjava uvjete propisane statutom lučke uprave, a ima najmanje visoku stručnu spremu i pet godina radnog iskustva na rukovodećim poslovima.

(4)Mandat ravnatelja je četiri godine.

(5)Ista osoba može se ponovno imenovati za ravnatelja.

(6)Ravnatelj mora imati jednog pomoćnika s ovlastima zamjenika.

(7)Način imenovanja i odgovornosti pomoćnika s ovlastima zamjenika uređuje se statutom i općim aktima lučke uprave.

Članak 101.

(1)Ravnatelj s predsjednikom Upravnog vijeća lučke uprave zaključuje ugovor o radu.

(2)Dužnosti ravnatelja su:

1.izvršava opće akte i druge odluke Upravnog vijeća te prati njihovu provedbu;

2.predlaže Upravnom vijeću opće akte;

3.predlaže Upravnom vijeću četverogodišnji plan razvoja luke;

4.predlaže Upravnom vijeću godišnji plan rada luke;

5.predlaže Upravnom vijeću financijski plan lučke uprave i podnosi mu godišnji izvještaj;

6.predlaže Upravnom vijeću lučke uprave ustroj, potreban broj i sastav stručno-tehničkog osoblja, te raspis javnog natječaja za zapošljavanje;

7.odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa te zaključuje ugovore o radu stručno-tehničkog osoblja, a na temelju provedenog javnog natječaja;

8.redovito izvješćuje Upravno vijeće o stanju u luci, lučkim kapacitetima, stanju podgradnje i nadgradnje;

9.usklađuje rad koncesionara na lučkom području;

10.obavlja druge poslove u skladu s ovim Zakonom, statutom i općim aktima lučke uprave.

Članak 102.

(1)Ravnatelj može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan.

(2)Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja:

1.ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu;

2.ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojim