a. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

b. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM, TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a. Ocjena stanja

Republika Hrvatska kao članica Ujedinjenih naroda, Europske unije i Vijeća Europe, te stranka svih ključnih međunarodnih instrumenata na području ljudskih prava i država koja uključuje najviše standarde u području socijalne i gospodarske sigurnosti građana, preuzela je obvezu zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom u svrhu ravnopravnog sudjelovanja u građanskim, političkim, gospodarskim, društvenim i kulturnim područjima života. Potreba zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istaknuta je člankom 58. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, gdje je propisano da posebnu skrb država posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovu uključivanju u društveni život.

U Republici Hrvatskoj, prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2021. godinu, u Registru osoba s invaliditetom na dan 9. rujna 2021. godine bile su registrirane 586.153 osobe s invaliditetom od toga 335.050 muškaraca i 251.103 žena. Prema Izvješću o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz rujna 2022. godine na dan 1. rujna 2022. godine registrirano je 624.019 osoba s invaliditetom.

Potpisivanjem UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i donošenjem Zakona o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju („Narodne novine, međunarodni ugovori“, broj 6/07 i 5/08), Republika Hrvatska je preuzela obvezu i potvrdila svoju usmjerenost na izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom u smislu promicanja i oblikovanja politika, planova, programa i aktivnosti na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi osobama s invaliditetom omogućila pravo na što neovisnije življenje. Sukladno članku 19. Neovisno življenje i uključenost u zajednicu države potpisnice Konvencije se obvezuju svim osobama s invaliditetom priznati jednako pravo na život u zajednici, s pravom izbora jednakim kao i za druge osobe, te u tu svrhu moraju poduzimati učinkovite i odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom olakšale puno uživanje ovoga prava i punog uključenja i sudjelovanja u zajednici.

Osiguravanje usluge osobne asistencije za osobe s najtežim tjelesnim oštećenjem u Republici Hrvatskoj je započelo 2000. godine kroz projekt pokrenut od strane organizacija civilnog društva pod nazivom „ Neovisno življenje“ , a usluga se osiguravala uz financijsku potporu ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Nastavak ove usluge razvijao se kroz Pilot projekt osobnog asistenta za osobe s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta putem nacionalnih programa, kojeg je 2006. godine započelo ministarstvo nadležno za obitelj. Od 2015. godine usluga se osigurava i osobama s intelektualnim oštećenjem, osobama s poremećajem iz autističnog spektra i osobama s mentalnim oštećenjem. S ciljem jačanja socijalnog uključivanja osoba s invaliditetom kroz daljnji razvoj i povećanje kvalitete usluge osobne asistencije, 2015. godine usluga se počela osiguravati i putem poziva financiranih iz Europskog socijalnog fonda.

Tijekom 2020. godine provedeno je istraživanje „Evaluacija pružanja usluge osobne asistencije u Republici Hrvatskoj“ sa svrhom procjene relevantnosti, djelotvornosti, učinkovitosti i učinka pružanja usluge. Navedena evaluacija je istaknula da su kontinuitet i mogućnosti unapređenja usluge osobne asistencije ograničeni modelom financiranja putem projekata koji su vođeni od strane udruga te ograničeni projektnim financiranjem. Evaluacija je također potvrdila da je normativni okvir nedostatan, pri čemu je istaknuta potreba standardiziranja usluge i donošenja Zakona o osobnoj asistenciji.

b. Osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom

Socijalne usluge u sustavu socijalne skrbi iznimno su bitan dio usluga u širem smislu (zdravstvo, odgoj, obrazovanje, obiteljske potpore i dr.) kojima se osigurava poboljšanje kvalitete života i jačanje socijalne kohezije na temelju jednakih prilika i jednake brige za socijalno osjetljive skupine.

Socijalna skrb uključuje prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, u svrhu unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

Pravo na život u zajednici predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava, a usluga osobne asistencije zagovara ideju neovisnog življenja u zajednici jer je osoba s invaliditetom u okviru pružanja navedene usluge subjekt djelovanja, a ne objekt asistencije odnosno pomaganja. Specifičnost osobne asistencije u odnosu na druge oblike skrbi ili njege je u tome da osoba kojoj se pomaže samostalno odlučuje o sadržaju posla i načinu na koji asistent obavlja posao.

Ovim Nacrtom prijedloga zakonom o osobnoj asistenciji (u daljnjem tekstu: Nacrt prijedloga zakona) po prvi puta se u Republici Hrvatskoj uspostavlja normativni okvir usluge osobne asistencije koja postaje socijalna usluga kojom se osigurava pomoć osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pružat će osobni asistent, uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pružat će komunikacijski posrednik, a osobi s oštećenjem vida videći pratitelj.

Nacrtom prijedloga zakona utvrđuju se uvjeti za priznavanje prava na uslugu, među kojima su težina invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te utvrđen status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom. Također propisuju se i zapreke za priznavanje prava na uslugu.

Nadalje, propisuju se uvjeti za zapošljavanje osobnih asistenata, komunikacijskih posrednika i videćih pratitelja te obveza njihovog formalnog obrazovanja.

Postojeći način osiguravanja usluge putem programa i projekata udruga, uvelike ovisi o kapacitetima i kompetentnosti samih organizacija civilnog društva za prijavom projekata i postupkom prijave projekata. Nadalje, uređuje se tko može biti pružatelj usluge te koje uvjete isti mora ispunjavati kako bi mogao postati pružatelj socijalne usluge, a uređuje se i nadzor pružatelja usluga. Korisnicima usluge ostavlja se mogućnost samostalnog predlaganja pružatelja usluga.

Kako bi se fleksibilizirao vremenski obuhvat usluge te ista bila prilagođena individualnim potrebama korisnika, uređuje se broj sati usluge koju pojedine kategorije korisnika mogu ostvariti pri čemu korisnik ima samostalnost u kreiranju sadržaja i intenziteta (trajanja/učestalosti) usluge.

Utvrđivanjem cijene usluge osobne asistencije za pružatelje usluge u mreži usluga osobne asistencije ujednačit će se razlike u troškovima po korisniku usluge koja se osigurava putem programa i projekata organizacija civilnog društva. Nacrt prijedloga zakona uređuje i obvezu korisnika usluge osobne asistencije u plaćanju cijene usluge.

Nadalje, uređuje se nadležnost i postupak ostvarivanja prava na uslugu koji će provoditi Hrvatski zavod za socijalni rad, mogućnost pružanja usluge u mreži usluga osobne asistencije te postupak za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje usluge osobne asistencije sukladno iskazanim potrebama u mreži usluga osobne asistencije.

Nacrtom prijedloga zakona uređuje se obveza pružanja usluga osobne asistencije u skladu sa standardima kvalitete za pružanje socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje, te upravni i inspekcijski nadzor, pitanja vezana uz naknadu štete, kao i prekršajne odredbe.

c. Posljedice koje će proisteći donošenjem zakona

Uspostavom usluge osobne asistencije osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta se osigurava pomoć u aktivnostima koje ne mogu izvoditi same radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su im svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće te pomoć u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu.

Zakon osigurava regionalnu ravnomjernost usluge čime pridonosi smanjenju rizika od socijalne isključenosti korisnika, povećanju vlastite odgovornosti korisnika za socijalno uključivanje, poboljšava kvalitetu života osoba s invaliditetom i podržava njihov ostanak u obitelji, čime se ujedno pridonosi uspješnosti procesa deinstitucionalizacije korisnika i sprječavanja institucionalizacije osoba s invaliditetom.

Zakon osim unaprjeđenja usluge osobne asistencije osigurava njezinu održivost s obzirom da je trenutni kontinuitet pružanja usluge ograničen modelom financiranja putem projekata koji su vođeni od strane udruga te ograničeni projektnim financiranjem.

Sukladno podacima iz Registra osoba s invaliditetom, a sukladno uvjetima koji su u Zakonu o osobnoj asistenciji postavljeni za osiguravanje prava na uslugu osobne asistencije, procjenjuje se da će stupanjem na snagu Zakona pravo na uslugu imati 13.110 osoba s invaliditetom.

c. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu Zakona o osobnoj asistenciji potrebno je u državnom proračunu Republike Hrvatske osigurati 1.104.481.840,00 kuna (146.589.931,65 eura) na godišnjoj razini, uključujući sredstva Europskog socijalnog fonda plus (ESF+).

Međutim, s obzirom da je predviđeno stupanje Zakona na snagu l. srpnja 2023., za 2023. godinu procijenjen je fiskalni učinak u manjem iznosu jer je tada i procjena broja korisnika usluge osobne asistencije za 2023. godinu manja.

Slijedom navedenog, za provedbu Zakona o osobnoj asistenciji procijenjeno je da će se u 2023. godini utrošiti ukupno 460.200.766 kuna (61.079.138,10 eura), a u 2024. godini i narednim godinama 1.104.481.840,00 kuna (146.589.931,65 eura) godišnje.

PRIJEDLOG ZAKONA O OSOBNOJ ASISTENCIJI

DIO PRVI

UVODNE ODREDBE

Predmet uređenja

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se usluga osobne asistencije, sadržaj i način pružanja usluge, korisnici usluge, postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, uvjeti za pružatelje usluga, ugovaranje usluga, imenovanje, sastav i zadaća Komisije za procjenu potreba za uslugom osobne asistencije, evidencije, nadzor, financiranje usluge te druga pitanja značajna za pružanje usluge osobne asistencije.

Ciljevi i svrha osobne asistencije

Članak 2.

Osobna asistencija je socijalna usluga kojom se osigurava pomoć osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

Definicije pojmova

Članak 3.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima

2. Osobni asistent je radnik zaposlen kod pružatelja usluge osobne asistencije koji osobi s invaliditetom pruža pomoć i podršku u svakodnevnim aktivnostima koje osoba s invaliditetom nije u mogućnosti samostalno obavljati

3. Komunikacijski posrednik je radnik zaposlen kod pružatelja usluge osobne asistencije koji prenosi informaciju između osobe s oštećenjem sluha ili gluhoslijepe osobe i čujuće okoline i to u obliku komunikacije koju preferira osoba s oštećenjem sluha ili gluhoslijepa osoba

4. Komunikacijski posrednik za gluhe je radnik zaposlen kod pružatelja usluge osobne asistencije koji ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i ostalih sustava komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku

5. Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe je radnik zaposlen kod pružatelja usluge osobne asistencije koji ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika i njegovih prilagodbi i ostalih sustava komunikacije koje gluhoslijepe osobe koriste, te koji ima dodatna znanja i vještina za opisivanje okoline i pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama

6. Videći pratitelj je radnik zaposlen kod pružatelja usluge osobne asistencije za pružanje usluge pratnje i pomoći osobi s oštećenjem vida u svakodnevnim aktivnostima sukladno njihovim potrebama

7. Korisnik je osoba s invaliditetom koja je navršila 18 godina i koja pravo na uslugu osobne asistencije ostvaruje temeljem ovoga Zakona

8. Samac je osoba koja živi sama

9. Kućanstvo je zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života

10. Prihod su novčana sredstva ostvarena po osnovi rada, mirovine, primitaka od imovine ili na neki drugi način, primjerice primitak od udjela u kapitalu, kamate od štednje i sl. ostvaren u tuzemstvu i inozemstvu umanjen za iznos uplaćenog poreza i prireza

11. Imovina su sve pokretnine, nekretnine, imovinska prava, iznos gotovine u domaćoj i stranoj valuti, štednja odnosno novčana sredstva na osobnim računima ili štednim knjižicama, darovi, vrijednosni papiri, dionice, poslovni udjeli, stambena štednja, životno osiguranje i ostala imovina u tuzemstvu i u inozemstvu

12. Osnovne životne potrebe su prehrana, smještaj, odjeća i druge stvari za osobne potrebe; osnovne životne potrebe odraslih osoba s invaliditetom obuhvaćaju i dodatne potrebe koje proizlaze iz oštećenja njihova zdravlja odnosno invaliditeta

13. Lista procjene potreba korisnika je obrazac u kojem Komisija za procjenu potreba korisnika za uslugom osobne asistencije u suradnji s korisnikom utvrđuje aktivnosti koje će za korisnika usluge osobne asistencije obavljati osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj te u kojim situacijama će obavljati navedene aktivnosti.

Rodno značenje pojmova

Članak 4.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Pružanje usluge osobne asistencije

Članak 5.

(1) Uslugu osobne asistencije osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem pruža osobni asistent sukladno odredbama ovoga Zakona.

(2) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem sluha i gluhoslijepoj osobi pruža komunikacijski posrednik sukladno odredbama ovoga Zakona.

(3) Uslugu osobne asistencije osobi s oštećenjem vida pruža videći pratitelj sukladno odredbama ovoga Zakona.

Sadržaj osobne asistencije

Članak 6.

(1) Osobna asistencija obuhvaća:

- obavljanje kućanskih poslova koje korisnik nije u mogućnosti samostalno obaviti ili koje umjesto korisnika nisu u mogućnosti obaviti članovi kućanstva

- organiziranje prehrane i hranjenje

- održavanje osobne higijene

- omogućavanje mobiliteta i kretanja

- rukovanje pomagalima

- pratnja i pomoć u različitim socijalnim aktivnostima, uključujući i putovanja unutar Republike Hrvatske

- administrativni poslovi

- pružanje podrške u komunikaciji između osobe s oštećenjem sluha i čujuće okoline u svrhu pristupa informacijama u svim područjima život a

- pružanje podrške u kretanju gluhoslijepim osobama te podrške u komunikaciji između gluhoslijepih osoba i okoline, u svrhu pristupa informacijama u svim područjima života.

(2) Iznimno, sadržaj osobne asistencije može obuhvatiti i pružanje usluge osobne asistencije izvan Republike Hrvatske ako je uslugu osobne asistencije potrebno pružiti osobi s invaliditetom koja je ispred udruge osoba s invaliditetom ili udruge koja djeluje u korist osoba s invaliditetom osnovane sukladno zakonu kojim se uređuju udruge, osobno imenovana članom izvršnog tijela međunarodne organizacije koja djeluje u području zaštite prava osoba s invaliditetom čija je udruga punopravni član, a u svrhu aktivnog izvršavanja obveza člana izvršnog tijela međunarodne organizacije.

Izvori sredstava

Članak 7.

Sredstva za financiranje prava na uslugu osobne asistencije osiguravaju se u državnom proračunu.

DIO DRUGI

PRAVO NA USLUGU OSOBNE ASISTENCIJE – UVJETI

POGLAVLJE I.

UVJETI ZA PRIZNAVANJE PRAVA NA USLUGU OSOBNE ASISTENCIJE

Državljanstvo, prebivalište i boravak kao uvjet

Članak 8.

(1) Pravo na uslugu osobne asistencije može se priznati hrvatskom državljaninu s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, strancu sa stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj i osobi bez državljanstva s privremenim i stalnim boravkom i dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Stranac pod supsidijarnom zaštitom, azilant i stranac pod privremenom zaštitom te članovi njihove obitelji koji zakonito borave u Republici Hrvatskoj, kao i stranac s utvrđenim statusom žrtve trgovanja ljudima mogu ostvariti pravo na uslugu osobne asistencije pod uvjetima propisanim ovim Zakonom, zakonima kojima je uređena zaštita od trgovanja ljudima i zakonom kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom.

Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent

Članak 9.

Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent priznaje se osobi koja je navršila 18 godina s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.  

Zapreke za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent

Članak 10.

Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent ne može ostvariti osoba:

- koja ostvaruje uslugu pomoći u kući temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi odnosno organizirano stanovanje temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

- čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi

- koja ostvaruje pravo na njegovatelja temeljem drugih propisa

- koja je na liječenju i/ili rehabilitaciji u zdravstvenoj ustanovi, a koja ima članove obitelji koji joj mogu pružiti podršku

- koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora

- koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora

- koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj.

Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik

Članak 11.

(1) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe priznaje se osobi koja je navršila 18 godina s oštećenjem sluha drugog, trećeg ili četvrtog stupanja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

(2) Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe priznaje se gluhoslijepoj osobi koja je navršila 18 godina kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

Uvjeti za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj

Članak 12.

Pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj priznaje se osobi koja je navršila 18 godina s oštećenjem vida kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.  

Zapreke za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj

Članak 13.

Pravo na uslugu videćeg pratitelja ne može ostvariti osoba:

- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi odnosno organizirano stanovanje temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa

- čiji roditelj ili drugi član obitelji ima priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o njoj temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi

- koja ostvaruje pravo na njegovatelja temeljem drugih propisa

- kojoj član kućanstva može pružiti uslugu pratnje i pomoći u svakodnevnim aktivnostima sukladno njihovim potrebama

- koja je na liječenju i/ili rehabilitaciji u zdravstvenoj ustanovi, a koja ima članove obitelji koji mogu pružiti podršku

- koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora

- koja se nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora

- koja ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent.

POGLAVLJE II.

UVJETI ZA OSOBNOG ASISTENTA, KOMUNIKACIJSKOG POSREDNIKA I VIDEĆEG PRATITELJA

Uvjeti za osobnog asistenta

Članak 14.

(1) Osobni asistent mora biti punoljetna radno i poslovno sposobna osoba koja ima završen formalni program osposobljavanja za osobnog asistenta i :

- najmanje srednjoškolsko obrazovanje ili

- najmanje osnovnoškolsko obrazovanje i završen tečaj za njegovatelja .

(2) Iznimno, osobni asistent može biti osoba koja ne ispunjava uvjet završenog formalnog programa osposobljavanja za osobnog asistenta iz stavka 1. ovoga članka, ako je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona završila edukaciju za osobnog asistenta u trajanju od najmanje 10 sati i ispunjava ostale uvjete za osobnog asistenta propisane ovim Zakonom.

(3) Osobni asistent ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji osim u slučaju kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti osobnog asistenta ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako isto nije u suprotnosti s interesima korisnika.

Uvjeti za komunikacijskog posrednika

Članak 15.

(1) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom mora biti punoljetna radno i poslovno sposobna osoba koja ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje i završen formalni program osposobljavanja za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika u trajanju od najmanje 280 sati.

(2) Komunikacijski posrednik za gluhe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije mora biti punoljetna radno i poslovno sposobna osoba koja ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje i:

- završen formalni program osposobljavanja u ostalim sustavima komunikacije u trajanju od najmanje 40 sati ili

- završen formalni program osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhim i nagluhim osobama u ostalim sustavima komunikacije u trajanju od najmanje 120 sati.

(3) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku hrvatskim znakovnim jezikom mora biti punoljetna radno i poslovno sposobna osoba koja ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje i:

- završen formalni program osposobljavanja o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koja dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe u trajanju od najmanje 40 sati i

- završen formalni program osposobljavanja za prevoditelja hrvatskog znakovnog jezika koji uključuje položen ispit razine B2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika u trajanju od najmanje 280 sati.

(4) Komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe koji pruža komunikacijsku podršku u ostalim sustavima komunikacije mora biti punoljetna radno i poslovno sposobna osoba koja ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje i:

- završen formalni program osposobljavanja o prilagodbama hrvatskog znakovnog jezika, pristupu, komunikaciji i prevođenju gluhoslijepim osobama koja dodatno uključuje i svladavanje opisivanja okoline te vođenje u vidu pratnje gluhoslijepe osobe u trajanju od najmanje 40 sati i

- završen formalni program osposobljavanja za pružanje komunikacijske podrške gluhoslijepim osobama u ostalim sustavima komunikacije koji uključuje položen ispit razine A2 o poznavanju hrvatskog znakovnog jezika u trajanju od najmanje 140 sati.

(5) Komunikacijski posrednik ne može pružati uslugu osobne asistencije svom članu obitelji osim u slučaju kada na području pružanja usluge nije moguće zaposliti komunikacijskog posrednika ili ako to zahtijeva korisnik zbog specifičnih uvjeta pružanja usluge i potreba korisnika, ako isto nije u suprotnosti s interesima korisnika.

Uvjeti za videćeg pratitelja

Članak 16.

Videći pratitelj mora biti punoljetna radno i poslovno sposobna osoba koja ima završeno najmanje srednjoškolsko obrazovanje i završen formalni program osposobljavanja za videćeg pratitelja u trajanju od najmanje 160 sati .

Zapreke za rad

Članak 17.

(1) Ne može se primiti u radni odnos niti pružati uslugu osobne asistencije osoba:

1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.)

2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.)

3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji

4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).

(2) Poslodavac je dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka te da se protiv nje pred nadležnim sudom ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.

(3) Poslodavac je dužan za sve radnike koji pružaju uslugu osobne asistencije, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaz iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Ako osoba u radnom odnosu kod pružatelja usluge osobne asistencije bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka, pružatelj usluge kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

(5) Ako pružatelj usluge osobne asistencije kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu kod pružatelja usluge pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka, udaljit će osobu od obavljanja poslova do obustave kaznenog postupka odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude, uz pravo na naknadu plaće u visini dvije trećine prosječne mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova.

(6) Ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni postupak pokrenut protiv radnika ili je pravomoćnom presudom radnik oslobođen od odgovornosti, radniku će se vratiti obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja.

POGLAVLJE III.

UVJETI ZA PRUŽATELJE USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE

Pružatelji usluge osobne asistencije

Članak 18.

Uslugu osobne asistencije pružaju:

1. ustanove socijalne skrbi:

a) dom socijalne skrbi i

b) centar za pomoć u kući

2. udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba.

Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije

Članak 19.

(1) Za pružanje usluge osobne asistencije pravne osobe iz članka 18. ovoga Zakona moraju ispunjavati mjerila prostora, opreme, potrebnih radnika, sadržaj, opseg i način pružanja usluge.

(2) Mjerila za pružanje usluge osobne asistencije iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: ministar).

Rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije

Članak 20.

(1) O ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije sukladno pravilniku iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona rješenjem odlučuje mjesno nadležna jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.

(2) Mjesna nadležnost jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba utvrđuje se prema sjedištu pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 18. ovoga Zakona.

(3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se na razdoblje do tri godine.

(4) Pružatelj usluge koji želi pružati uslugu nakon isteka roka određenog rješenjem kojim se odobrava pružanje usluge osobne asistencije dužan je najkasnije 60 dana prije isteka roka podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje usluge osobne asistencije.

(5) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka dopuštena je žalba, a o žalbi odlučuje Ministarstvo.

(6) Protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Povjerenstvo za utvrđivanje ispunjenosti mjerila

Članak 21.

(1) Ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije očevidom utvrđuje Povjerenstvo koje čine najmanje tri člana.

(2) Član Povjerenstva iz stavka 1. ovoga članka ne može biti srodnik po krvi u ravnoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja zaključno, bračni drug, izvanbračni drug, životni partner ili srodnik po tazbini do drugog stupnja zaključno i po prestanku braka ravnatelju ustanove ili zaposleniku pravne osobe kod koje će Povjerenstvo utvrđivati ispunjenost mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.

(3) Povjerenstvo za utvrđivanje mjerila za pružanje usluge osobne asistencije pružateljima usluga iz članka 18. ovoga Zakona imenuje jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba.

(4) U Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka imenuju se stručne osobe ovisno o djelatnosti pravne osobe za koju je potrebno utvrditi ispunjenost mjerila, koje imaju položen stručni ili državni ispit.

(5) O utvrđenom činjeničnom stanju Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka sastavlja zapisnik s nalazom i mišljenjem, a ako je očevidom utvrđeno da nije ispunjen neki od propisanih mjerila, koji se u razumnom roku može otkloniti, Povjerenstvo će u nalazu i mišljenju odrediti rok za otklanjanje nedostataka.

(6) U roku od osam dana od dana dobivanja obavijesti o otklanjanju nedostataka Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka dužno je ponovnim očevidom ili na drugi nesporan način utvrditi da su nedostaci otklonjeni te u roku od osam dana od obavljenog očevida dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu zapisnik o obavljenom očevidu.

Početak pružanja usluge osobne asistencije

Članak 22.

Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije iz članka 18. ovoga Zakona može početi pružati uslugu osobne asistencije po izvršnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.

Prestanak pružanja usluge osobne asistencije

Članak 23.

(1) Pružatelj usluge iz članka 18. ovoga Zakona prestaje s pružanjem usluge osobne asistencije:

1. prestankom rada pravne osobe prema zakonu kojim se uređuju te pravne osobe

2. donošenjem odluke o prestanku pružanja usluge osobne asistencije

3. izvršnošću rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge.

(2) Nadležno tijelo iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona dužno je donijeti rješenje o prestanku pružanja usluge osobne asistencije i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana zbog razloga iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka.

(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 2. ovoga članka, izvršnog rješenja inspektora o zabrani rada pružatelja usluge, kao i u slučaju nepodnošenja zahtjeva iz članka 20. stavka 4. ovoga Zakona za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb briše pružatelja usluge iz registra iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona.

Kontrola pružatelja usluga

Članak 24.

(1) Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je za pružatelje usluge osobne asistencije kojima je donio rješenje o ispunjavanju mjerila najmanje jednom godišnje obavljati kontrolu ispunjavanja mjerila za pružanje usluge osobne asistencije utvrđenih rješenjem.

(2) U slučaju osnovane sumnje na nastupanje nepravilnosti u pogledu propisanih i utvrđenih mjerila za pružanje usluge osobne asistencije korisnicima , jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb dužan je bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, o utvrđenim nepravilnostima obavijestiti ministarstvo nadležno za socijalnu skrb (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

Zabrana sklapanja ugovora s korisnikom o raspolaganju imovinom korisnika

Članak 25.

(1) Pravna osoba koja pruža uslugu osobne asistencije i osoba zaposlena u pravnoj osobi koja pruža uslugu osobne asistencije ne mogu s korisnikom usluge osobne asistencije sklopiti ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika niti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

(2) Ugovor sklopljen protivno odredbama ovoga članka je ništetan.

Plaćanje po povlaštenim uvjetima

Članak 26.

Pravne osobe koje pružaju uslugu osobne asistencije izjednačene su s kućanstvima u plaćanju cijene po povlaštenim uvjetima za korištenje vodnih i komunalnih usluga te za plaćanje mjesečne pristojbe Hrvatskoj radioteleviziji.

Interventne mjere u posebnim slučajevima

Članak 27.

U slučaju nastupa događaja ili stanja koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, ministar može pružatelju usluge osobne asistencije s kojim Ministarstvo ima sklopljen ugovor o pružanju usluge osobne asistencije naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje te utvrditi obveznu primjenu drugih privremenih interventnih mjera koje su nužne radi trenutačne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti.

Odluka o preraspodjeli radnog vremena

Članak 28.

(1) U slučaju određivanja interventnih mjera iz članka 27. ovoga Zakona odgovorna osoba pružatelja usluge osobne asistencije može, po uputi ministra, svojom odlukom preraspodijeliti radno vrijeme.

(2) Odlukom o preraspodjeli radnog vremena iz stavka 1. ovoga članka može se naložiti rad u trajanju do 12 sati tijekom razdoblja od 24 sata, koji ne može trajati neprekidno duže od deset dana.

(3) Za rad u skladu s odlukom iz stavka 1. ovoga članka radnik mora dati svoju pisanu suglasnost, a ako ne pristane na takav rad, zbog toga ne smije trpjeti štetne posljedice.

(4) Preraspodijeljeno radno vrijeme iz stavka 2. ovoga članka ne smatra se prekovremenim radom.

Zasebna organizacijska jedinica

Članak 29.

(1) Udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba koja, osim obavljanja druge djelatnosti za koju je upisana u sudski registar ili kod drugog nadležnog tijela u skladu s posebnim propisima, pruža uslugu osobne asistencije, dužna ju je organizirati u zasebnoj organizacijskoj jedinici na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

(2) Organizacijska jedinica u pravnoj osobi iz stavka 1. ovoga članka u kojoj se organizira usluga osobne asistencije mora imati voditelja koji vodi poslovanje i odgovoran je za zakonitost rada.

DIO TREĆI

BROJ SATI USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE

Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent

Članak 30.

(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent može ostvariti osoba s invaliditetom kojoj je procijenjena potreba pomoći osobnog asistenta u rasponu od 20 do 80 sati tjedno.

(2) Satnica usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent razvrstava se sukladno potrebama korisnika na sljedeći način:

- Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od 16 sati dnevno može ostvariti osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0-20, koja živi sama i nije zaposlena

- Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od osam sati dnevno može ostvariti:

. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0-20

. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21-35 i koja živi sama ili

. osoba s mentalnim oštećenjem 4. stupnja koja živi sama.

- Uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju od četiri sata dnevno može ostvariti:

. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21-35

. osoba s tjelesnim oštećenjem 3. stupnja koja ima Barthel indeks 36-45

. osoba s intelektualnim oštećenjem 3. i 4. stupnja

. osoba s poremećajima iz autističnog spektra 3. i 4. stupnja

. osoba s mentalnim oštećenjem 4. stupnja koja živi u obitelji

. osoba s mentalnim oštećenjem 3. stupnja koja živi sama ili

. osoba s kroničnim bolestima 4. stupnja koja živi sama.

(3) Iznimno, osoba iz stavka 2., podstavka 1. i 2. ovoga članka, kojoj je odobrena usluga cjelodnevnog boravka više od tri dana u tjednu temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi, ima pravo na četiri sata usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent .

Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik

Članak 31.

(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha trećeg i četvrtog stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u rasponu od 30 do 40 sati mjesečno.

(2) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe može ostvariti osoba koja ima oštećenje sluha drugog stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 20 sati mjesečno.

(3) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba četvrtog stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 160 sati mjesečno.

(4) Uslugu osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe može ostvariti gluhoslijepa osoba trećeg stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 32 sata mjesečno.

Broj sati usluge koju može ostvariti korisnik usluge osobne asistencije koju pruža videći pratitelj

Članak 32.

(1) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 30 sati mjesečno.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti nezaposlena osoba koja živi sama i koja ima oštećenje vida četvrtog stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 60 sati mjesečno.

(3) Uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj može ostvariti osoba koja ima oštećenje vida trećeg stupnja težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja u trajanju od 10 sati mjesečno.

Broj sati usluge koju može ostvariti član izvršnog tijela međunarodne organizacije

Članak 33.

Osoba s invaliditetom koja je imenovana članom izvršnog tijela međunarodne organizacije sukladno članku 6. stavku 2. ovoga Zakona, može ostvariti uslugu osobne asistencije u većoj satnici od one propisane člancima 30., 31. i 32. ovoga Zakona, u svrhu aktivnog izvršavanja obveza člana izvršnog tijela međunarodne organizacije.

DIO ČETVRTI

CIJENA USLUGE I SUDJELOVANJE KORISNIKA U PLAĆANJU

Cijena usluge osobne asistencije

Članak 34.

(1) Pružatelj usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska uslugu pruža u mreži usluge osobne asistencije po cijeni koja se utvrđuje odlukom o utvrđivanju cijene usluge osobne asistencije koju donosi ministar i javno se objavljuje na mrežnoj stranici Ministarstva.

(2) Za pružatelja usluge osobne asistencije čiji osnivač nije Republika Hrvatska, a koji uslugu osobne asistencije pruža u mreži usluge osobne asistencije, cijena usluge utvrđuje se ugovorom o pružanju usluge s Ministarstvom.

(3) Pružatelj usluge osobne asistencije koji uslugu pruža izvan mreže usluge osobne asistencije cijenu usluge određuje samostalno.

(4) Metodologiju za utvrđivanje cijena socijalnih usluga, koje se pružaju u mreži usluge osobne asistencije, pravilnikom propisuje ministar.

Plaćanje usluge osobne asistencije

Članak 35.

Osoba koja uslugu osobne asistencije koristi temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) dužna je djelomično platiti cijenu usluge sukladno pravilniku iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona.

Sudjelovanje korisnika u plaćanju usluge

Članak 36.

(1) Korisnik iz članka 35. ovoga Zakona dužan je u plaćanju cijene usluge osobne asistencije sudjelovati svojim prihodima i imovinom koja ne služi njemu ili članovima njegova kućanstva za podmirenje osnovnih životnih potreba.

(2) U iznos prihoda kojima je korisnik dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge osobne asistencije ne uračunava se iznos koji korisnik plaća za uzdržavanje člana obitelji, prema zakonu kojim se uređuju obiteljski odnosi.

Sudjelovanje obveznika uzdržavanja

Članak 37.

(1) Ako korisnik usluge osobne asistencije ne može ni djelomično platiti cijenu usluge, dužni su je djelomično platiti obveznici uzdržavanja sukladno pravilniku iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona.

(2) Zakonski obveznik uzdržavanja korisnika iz stavka 1. ovoga članka nije dužan sudjelovati u plaćanju cijene usluge ako je njegov prihod ili prihod njegova kućanstva manji od trostrukog iznosa zajamčene minimalne naknade za samca ili kućanstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

Odlučivanje o sudjelovanju u plaćanju usluge

Članak 38.

O iznosu sudjelovanja korisnika i obveznika uzdržavanja u cijeni plaćanja usluge osobne asistencije odlučuje se rješenjem o priznavanju prava na uslugu osobne asistencije.

Plaćanje usluge na teret Ministarstva

Članak 39.

(1) Ako troškove cijene usluge osobne asistencije ne mogu djelomično platiti korisnici ili njihovi obveznici uzdržavanja, na način propisan ovim Zakonom, plaćanje pune cijene usluge tereti sredstva Ministarstva.

(2) Sudjelovanje korisnika i obveznika uzdržavanja u plaćanju cijene usluge osobne asistencije i način plaćanja usluge pravilnikom propisuje ministar.

DIO PETI

NADLEŽNOST I POSTUPAK

POGLAVLJE I.

NADLEŽNOST

Stvarna nadležnost

Članak 40.

O pravu na uslugu osobne asistencije rješenjem odlučuje Zavod.

Mjesna nadležnost

Članak 41.

(1) Mjesna nadležnost određuje se prema prebivalištu osobe za koju je pokrenut postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije.

(2) Ako osoba iz stavka 1. ovoga članka nema prebivalište na području Republike Hrvatske, nadležnost se određuje prema mjestu boravišta, a ako nema ni boravište, prema mjestu posljednjeg prebivališta, odnosno boravišta na području Republike Hrvatske.

(3) Mjesna nadležnost ne mijenja se priznavanjem prava na uslugu smještaja i organiziranog stanovanja izvan mjesta prebivališta korisnika.

Mjesna nadležnost u posebnim slučajevima

Članak 42.

(1) Mjesna nadležnost za osobu koja se zbog elementarnih nepogoda ili sličnih razloga našla izvan mjesta svog prebivališta, određuje se prema mjestu u kojemu se zatekla, dok se ne ostvare uvjeti za njezin povratak.

(2) Za druge osobe izvan mjesta svog prebivališta te osobe koje nisu u stanju štititi svoja prava i interese, a zateknu se izvan mjesta svog prebivališta, mjesno je nadležan Zavod na čijem se području zateknu.

POGLAVLJE II.

POSTUPAK

Pravna osnova za korištenje usluge osobne asistencije

Članak 43.

(1) Usluga osobne asistencije može se pružati na temelju:

- rješenja Zavoda ili

- ugovora sklopljenog između korisnika i pružatelja usluge.

(2) Korisnik predlaže pružatelja usluge osobne asistencije.

(3) Korisnik koji uslugu osobne asistencije koristi temeljem ugovora iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka u cijelosti snosi troškove usluge.

Pokretanje postupka

Članak 44.

(1) Postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.

(2) Postupak iz stavka 1. ovoga članka po službenoj dužnosti pokreće se na temelju obavijesti članova obitelji, građana, ustanova, udruga, vjerskih zajednica, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba te državnih i drugih tijela, kao i na temelju činjenica koje su u drugim postupcima utvrdili stručni radnici Zavoda.

Komisija za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije

Članak 45.

(1) Potrebu za uslugom osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, broj sati usluge osobne asistencije koju pruža komunikacijski posrednik za gluhe iz članka 31. stavka 1. te opravdanost pružanja usluge od strane člana obitelji procjenjuje Komisija za procjenu potrebe korisnika na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, medicinske i druge dokumentacije te potvrde o statusu osobe s invaliditetom koju izdaje Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

(2) Komisiju iz stavka 1. ovoga članka čini stručni radnik Zavoda, predstavnik pružatelja usluge s liste licenciranih pružatelja usluge s područja na kojem se usluga pruža i predstavnik korisnika korisničke skupine za koju se traži usluga.

(3) Članove Komisije iz stavka 1. ovoga članka imenuje Zavod.

(4) Komisija iz stavka 1. ovoga članka sastaje se na poziv stručnog radnika Zavoda.

(5) U svrhu procjene potreba korisnika za uslugom osobne asistencije stručni radnik Zavoda s članovima Komisije procjenjuje potrebu terenskog obilaska korisnika.

(6) Komisija u suradnji s korisnikom usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj izrađuje listu procjene potreba za svakog korisnika.

Rok za donošenje rješenja

Članak 46.

(1) Postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije je žuran.

(2) Ako nije potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

(3) Ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

Dan priznavanja prava

Članak 47.

Pravo na uslugu osobne asistencije priznaje se s danom početka korištenja usluge.

Dužnost davanja istinitih podataka

Članak 48.

(1) Za točnost podataka navedenih u zahtjevu za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije i podataka danih u postupku preispitivanja uvjeta za daljnje ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije podnositelj zahtjeva odnosno korisnik prava odgovara materijalno i kazneno.

(2) Sudovi, financijske institucije i druga tijela dužni su na zahtjev Zavoda, bez odgode a najkasnije u roku od osam dana, dostaviti podatke o prihodima i imovini podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva.

Vještačenje

Članak 49.

(1) Ako je za odlučivanje o pravu na uslugu osobne asistencije potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti , Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

(2) Ako se žalbom pobija prvostupanjsko rješenje o pravu na uslugu osobne asistencije u vezi s nalazom i mišljenjem tijela vještačenja u prvom stupnju, Ministarstvo može, prije donošenja rješenja o žalbi, pribaviti nalaz i mišljenje Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Obavijest o promijenjenim okolnostima

Članak 50.

(1) Korisnik prava na uslugu osobne asistencije dužan je obavijestiti Zavod o svakoj promjeni koja utječe na daljnje korištenje usluge najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene.

(2) Na osnovi obavijesti korisnika ili na osnovi podataka pribavljenih po službenoj dužnosti, Zavod će donijeti novo rješenje samo ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi priznavanje usluge.

Žalba

Članak 51.

(1) Protiv prvostupanjskog rješenja Zavoda donesenog u postupku priznavanja prava na uslugu osobne asistencije dopuštena je žalba.

(2) O žalbi protiv rješenja Zavoda odlučuje Ministarstvo.

(3) Protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Odgodni učinak žalbe

Članak 52.

Žalba izjavljena protiv rješenja donesenog u postupku priznavanja prava na uslugu osobne asistencije ne odgađa izvršenje rješenja.

Troškovi postupka

Članak 53.

Troškovi postupka za ostvarivanje prava na uslugu osobne asistencije osiguravaju se u državnom proračunu.

DIO ŠESTI

MREŽA, STANDARDI I UGOVARANJE USLUGE OSOBNE ASISTENCIJE

Mreža usluge osobne asistencije

Članak 54.

(1) Usluga osobne asistencije može se pružati u mreži i izvan mreže usluge osobne asistencije.

(2) Mrežom usluge osobne asistencije određuje se potreban broj usluge za područje Republike Hrvatske.

(3) Odluku o mreži usluge osobne asistencije donosi ministar, uz prethodno pribavljeno mišljenje jedinica područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba i javno je dostupna na mrežnim stranicama Ministarstva.

(4) Uslugu osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije pružaju dom socijalne skrbi i centar za pomoć u kući kojima je osnivač Republika Hrvatska te pravne osobe s kojima je Ministarstvo sklopilo ugovor o pružanju usluge osobne asistencije, osim ako ovim Zakonom ili posebnim propisima nije drukčije određeno.

(5) Uslugu osobne asistencije izvan mreže usluga osobne asistencije pružaju pravne osobe koje imaju izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona.

Standardi za pružanje usluge osobne asistencije

Članak 55.

Usluga osobne asistencije pruža se u skladu sa standardima kvalitete za pružanje socijalnih usluga i smjernicama za njihovo uvođenje koje pravilnikom propisuje ministar.

Javni poziv za podnošenje ponuda

Članak 56.

(1) Ministarstvo po potrebi raspisuje javni poziv za podnošenje ponuda za sklapanje ugovora za pružanje usluge osobne asistencije sukladno iskazanim potrebama u mreži usluge osobne asistencije.

(2) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka mogu podnijeti svi pružatelji usluge osobne asistencije koji imaju izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije.

(3) Ponudu iz stavka 1. ovoga članka čini prijava na javni poziv te dokumentacija propisana pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka.

(4) Nepotpune ponude odnosno ponude koje nisu izrađene sukladno uvjetima određenima pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka neće se razmatrati.

(5) Ponudu nisu dužni podnijeti pružatelji usluge osobne asistencije čiji je osnivač Republika Hrvatska i pružatelji usluge osobne asistencije s kojima Ministarstvo ima sklopljene ugovore o pružanju usluge osobne asistencije u mreži.

(6) Obrasce za podnošenje prijave na javni poziv, način i uvjete sklapanja ugovora o pružanju usluge osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije pravilnikom propisuje ministar.

Sklapanje ugovora

Članak 57.

(1) Za pružanje usluge osobne asistencije u mreži usluge osobne asistencije s pružateljima usluge čiji osnivač nije Republika Hrvatska, Ministarstvo provodi postupak sklapanja ugovora za pružanje usluge osobne asistencije.

(2) Postupak sklapanja ugovora za pružanje usluge osobne asistencije između Ministarstva i odabranog pružatelja usluge provodi se sukladno pravilniku iz članka 56. stavka 6. ovoga Zakona.

DIO SEDMI

REGISTAR, EVIDENCIJA, DOKUMENTACIJA I STATISTIČKA IZVJEŠĆA

Registar pravnih osoba koje pružaju uslugu osobne asistencije

Članak 58.

(1) Pravne osobe koje pružaju uslugu osobne asistencije upisuju se u registar pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi propisan zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.

(2) Sadržaj i način vođenja registra pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi pravilnikom propisuje ministar.

Uvjeti za upis u registar pravnih osoba koje pružaju uslugu osobne asistencije

Članak 59.

U roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o ispunjavanju mjerila za pružanje usluge osobne asistencije jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb upisuje pružatelja usluge osobne asistencije iz članka 18. ovoga Zakona u registar.

Evidencija korisnika usluge i zaprimljenih zahtjeva

Članak 60.

Pružatelj usluge osobne asistencije dužan je korisnika usluge osobne asistencije upisati u evidenciju korisnika usluge, a zaprimljeni zahtjev za pružanje usluge upisati u evidenciju zaprimljenih zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana, sukladno pravilniku iz članka 61. stavka 3. ovoga Zakona.

Evidencija i dokumentacija

Članak 61.

(1) Zavod, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i pravna osoba iz članka 18. ovoga Zakona dužni su voditi evidenciju i dokumentaciju o korisnicima usluge osobne asistencije i drugim pitanjima važnim za rad sukladno pravilniku iz stavka 4. ovoga članka.

(2) Zavod, dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući i pravna osoba iz članka 18. ovoga Zakona dužni su Ministarstvu za statističke svrhe dostavljati godišnje statističko izvješće do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.

(3) Upute i način popunjavanja obrasca godišnjeg statističkog izvješća za prethodnu godinu objavljuje se 1. ožujka tekuće godine na mrežnim stranicama Ministarstva.

(4) Sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije pravnih osoba koje pružaju uslugu osobne asistencije propisuje ministar pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi te sadržaju obrazaca za izradu godišnjeg statističkog izvješća sustava socijalne skrbi.

DIO OSMI

NADZOR

Upravni nadzor

Članak 62.

Upravni nadzor nad zakonitošću rada Zavoda u poslovima provedbe prava na uslugu osobne asistencije provodi Ministarstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

Inspekcijski nadzor

Članak 63.

Inspekcijski nadzor nad radom pružatelja usluge osobne asistencije provodi Ministarstvo sukladno zakonu kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi te zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.

DIO DEVETI

NAKNADA ŠTETE

Razlozi za naknadu štete