NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE

Zagreb, 2022. godine

PREDGOVOR

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine ima za svrhu postizanje usklađene društvene reakcije na seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje, osiguravanje učinkovitog postupanja u cilju zaštite žrtava, promicanje njihovih prava te razvoj svijesti javnosti o neprihvatljivosti i štetnosti ovakvog ponašanja. S obzirom da je seksualno nasilje ozbiljan društveni problem koji je široko rasprostranjen, a istodobno nedovoljno prepoznat, aktom strateškog planiranja potaknut će se  nadležna tijela i institucije na zajedničku suradnju radi zaštite žrtava i njihovih prava, čime će se osuditi svaka povreda ljudskog dostojanstva. Također se pokazuje bitnim govoriti o štetnosti diskriminacije u svim područjima života te uklanjanju stereotipa o ulogama muškaraca i žena, kako bi se postigla usklađena društvena reakcija na seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje, pri čemu bi se osiguralo i učinkovito postupanje u cilju zaštite žrtve. Slijedom odredaba mnogih relevantnih međunarodnopravnih instrumenata i dokumenata, Nacionalni plan predviđa rad na razvoju preventivnih programa, počev od sustava odgoja i obrazovanja, visokoškolskog sustava  koji imaju svrhu stvaranja sigurnog obrazovnog i radnog okruženja za učenike, studente, nastavno i nenastavno osoblje, kao i provođenjem javnih kampanja o neprihvatljivosti seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, čime će se doprinijeti smanjenju broja ovih djela. Kroz razvoj i provedbu programa izobrazbe za stručnjake koji rade s djecom i odraslim osobama koje su preživjele seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje, unaprijedit će se sustav izobrazbe takvih stručnjaka organiziranjem  višesektorskih edukacija, kroz koje će se poboljšati njihove kompetencije i podići razina znanja. Na taj način će se usavršiti i znanje stručnjaka o djeci žrtvama seksualnih delikata kao o posebno ranjivim osobama. Radi ostvarivanja cilja pružanja zaštite i podrške žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, Nacionalni plan predviđa širenje  mreže specijaliziranih servisa za rad sa žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Kako bi se unaprijedio rad s počiniteljima, s ciljem smanjenja rizika od ponovnog počinjenja kaznenog djela i ozbiljne štete za žrtvu, razvijat će se, među ostalim, mreža stručnjaka za rad s počiniteljima seksualnog nasilja na štetu djece te će se uključivati veći broj počinitelja seksualnog nasilja u terapijske programe. Nadalje, Nacionalni plan utvrđuje posebne ciljeve i pripadajuće mjere kao temelj za unaprjeđenje rada svih nadležnih sustava i ostalih relevantnih čimbenika uključenih u pružanje podrške i pomoći žrtvama te koordinirano djelovanje ovih dionika u suzbijanju svih oblika seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja.

1. UVOD

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) srednjoročni je akt strateškog planiranja od nacionalnog značenja kojim se pobliže definira provedba strateških ciljeva Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine . Nacionalni plan sadrži tri  posebna cilja koji će pridonijeti provedbi strateških ciljeva Nacionalne razvojne strategije, a čime će se dati izravan doprinos provedbi razvojnog smjera 2. Jačanje otpornosti na krize NRS-a.

U skladu s navedenim, Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja sadrži posebne ciljeve i pripadajuće mjere za osiguravanje sigurnog okruženja svih osoba kroz prevenciju pojavnosti seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, unaprjeđenje usluga i pomoći žrtvama kroz osiguravanje izobrazbe osoba koje u svom radu dolaze u kontakt žrtvama i unaprjeđenje zakonodavstva u ovom području te putem rada s počiniteljima.

Život svih osoba bez bilo kojeg oblika nasilja i uznemiravanja temeljno je ljudsko pravo. Odredbe Ustava Republike Hrvatske ističu ravnopravnost spolova kao jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, te svima jamče jednaka prava i slobode, nepovredivost osobnosti te zabranu nasilja i zlostavljanja. Socijalnim uključivanjem osigurava se kvalitetan život te će slijedom navedenoga, Nacionalni plan pridonijeti stvaranju sigurnog okruženja za žrtve seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, razvoju prevencije te usluga pomoći i oporavka, a što je nužno za zaštitu svih osoba.  

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine je prvi srednjoročni akt strateškog planiranja usmjeren zaštiti žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Izradom i provedbom ovog Nacionalnog plana dat će se značajan doprinos implementaciji niza akata Europske unije i Vijeća Europe. Nacionalni plan  usklađen je s Konvencijom Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (čl. 1. - Svrha Konvencije, 22. - Specijalizirane usluge potpore, 25. - Potpora žrtvama seksualnog nasilja, 36. - Seksualno nasilje, uključujući silovanje te 40. - Seksualno uznemiravanje), Strategijom za ravnopravnost spolova Vijeća Europe (2018. - 2023.), Strategije za rodnu ravnopravnost Vijeća Europe (2020. – 2025.), Strategijom Europske unije o pravima djeteta za razdoblje 2021. – 2024., te domaćim zakonodavnim i strateškim okvirom i to Kaznenim zakonom (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; Glava XVI. Kaznena djela protiv spolne slobode te Glava XVII. Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta), Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19) kojim se definiraju prava žrtve te posebno propisuju prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode kao i Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 82/08 i 69/17)  i Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08 i 112/12) koji definiraju uznemiravanje i spolno uznemiravanje.

Nadalje, Programom Vlade Republike Hrvatske 2020. – 2024. kao jedan od prioriteta navedeno je područje socijalne sigurnosti koja predstavlja prvu pretpostavku razvoja suvremenog društva, u kojemu svatko ima pravo na kvalitetnu zdravstvenu skrb, na društvenu solidarnost, ravnopravnost i jednake prilike. Navedeno je moguće postići razvojem društva jednakih mogućnosti i promicanjem ravnopravnosti spolova uz osiguranje temeljnih prava i sloboda te borbu protiv svih oblika nasilja i isključenosti. Provođenjem politike nulte tolerancije na bilo koji oblika nasilja i uznemiravanja, stavljajući u središte pozornosti prava i potrebe žrtava, osiguravaju se pretpostavke za siguran život svim osobama.

Navedeni međunarodni i nacionalni dokumenti predstavljaju polazište za razvoj politike suzbijanja seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja.

Svrha Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine je postizanje usklađene društvene reakcije na seksualno nasilje i seksualno uznemiravanje, osiguravanje učinkovitog postupanja u cilju zaštite žrtava, promicanje njihovih prava te razvoj svijesti javnosti o neprihvatljivosti i štetnosti ovakvog ponašanja. U postupak izrade i posebice provedbe Nacionalnog plana uključena su nadležna tijela državne uprave te organizacije civilnog društva koje djeluju u području zaštite žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja.

Nacionalni plan sadrži:

a. Uvod

b. Srednjoročnu  viziju razvoja

c. Opis srednjoročnih razvojnih potreba i razvojnih potencijala

d. Usklađenost s Nacionalnom razvojnom strategijom, sektorskim i višesektorskim strategijama, te dokumentima prostornog uređenja

e. Opis prioriteta javne politike u srednjoročnom razdoblju

f. Popis posebnih ciljeva i ključnih pokazatelja ishoda

g. Indikativni financijski plan

h. Okvir za praćenje i vrednovanje

i. Priloge.

Za izradu Nacionalnog plana bila je zadužena radna skupina sastavljena od predstavnika središnjih tijela državne uprave, ureda Vlade Republike Hrvatske, Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, znanstvenih institucija, socijalnih partnera, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacija civilnog društva, inicijativa i udruga građana.

Na temelju Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine izradit će se dva provedbena dokumenta - Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja 2022. - 2024. i Akcijski plan za provedbu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja 2025. - 2027. godine. Navedenim će se dokumentima definirati mjere u području suzbijanja seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, radi ostvarenja posebnih ciljeva iz Nacionalnog plana.

Izrazi koji se koriste u ovom Nacionalnom planu, a koji imaju rodno značenje, bez obzira na to jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način muški i ženski rod.

2. SREDNJOROČNA VIZIJA RAZVOJA

Republika Hrvatska u narednom razdoblju treba osigurati preduvjete za društvo u kojemu nema diskriminacije na temelju rasne ili etničke pripadnosti, boje kože, vjere, jezika, dobi, spola, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, genetskog naslijeđa, nacionalnog ili društvenog podrijetla, zdravstvenog stanja, invaliditeta, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, društva u kojem su svi hrvatski građani jednako prisutni na svim područjima javnog i privatnog života, imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svojih prava i jednaku korist od ostvarenih rezultata.

Slijedom navedenoga vizija Nacionalnog plana 2022. do 2027. glasi:

Republika Hrvatska je 2027. godine socijalno uključiva država u kojoj se poštuju ljudska prava svih osoba i  u kojoj se građani i građanke osjećaju sigurno i zaštićeno od bilo kojeg oblika seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te ravnopravno sudjeluju u životu zajednice.  

3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine prvi je sveobuhvatni nacionalni akt strateškog planiranja u ovom području te čini temelje za provedbu mjera i aktivnosti u ključnim područjima intervencije vezanim uz prevenciju i zaštitu žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja uz naglasak na međusektorsku suradnju i zajedničko djelovanje.

Izradi Nacionalnog plana prethodila je izrada analize postojećeg stanja kojom je utvrđeno da je potrebno poseban naglasak staviti na razvoj prevencije seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te ulagati u obrazovanje najmlađih generacija sve u cilju razvoja svijesti o neprihvatljivosti ovakvog ponašanja kao i učenja o mogućnostima zaštite vlastitih prava i interesa. U skladu s prikazanim u analitičkom dijelu, definirane su s rednjoročne razvojne potrebe i potencijali koji ukazuju na posebne ciljeve Nacionalnog plana radi unaprjeđenja javnih politika vezanih uz prevenciju i zaštitu žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja.

U skladu s rezultatima analiziranih područja intervencije, definirana  su tri  posebna cilja:

a. Prevencija seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja;

b. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata;

c. Postizanje odvraćajućeg djelovanja kod počinitelja seksualnih delikata .

1. Prevencija seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

Seksualno nasilje težak je oblik nasilja, no i dalje je najmanje prijavljivan. Podizanje razine osviještenosti o potrebi rada na sustavnoj i kontinuiranoj edukaciji o problematici seksualnog nasilja jedan je od prioriteta ovog akta strateškog planiranja, čime će se, uz rad na prevenciji, utjecati i na oblikovanje klime u društvu, u kojoj ljudi imaju više povjerenja u institucije kod procesuiranja prijava seksualnog nasilja koje se dogodilo. Jako je bitno razviti usmjerenje da društvo ne stigmatizira žrtve, ali i da nadležna tijela osiguravaju brz i učinkovit proces sa što manje posljedica za žrtvu. Stoga je od velike važnosti raditi na razvoju prevencijskih programa protiv seksualnog nasilja već u dječjoj dobi, u okviru sustava odgoja i obrazovanja, kako bi se kontinuirano otvarao prostor za diskusiju o problemu seksualnog nasilja nad djecom i mladima. Na taj se način djeca od najranije dobi podučavaju kako mogu prepoznati seksualno nasilje (prema podacima Vijeća Europe jedno od petero djece i mladih je žrtva nekog oblika seksualnog nasilja), budući da dijete, posebice nižeg dobnog uzrasta, ponekad i ne prepoznaje da se radi o dodirima koji su zapravo vid seksualnog zlostavljanja, a što dodatno otežava činjenica da se seksualno zlostavljanje djece najčešće događa od osoba u koje djeca imaju povjerenja. Dijete vrlo često nema dovoljno hrabrosti ni povjerenja kako bi povjerilo ono što mu se dogodilo, a također vrlo često smatra da samo snosi za to odgovornost. Izobrazba u najranijoj dobi djece i mladih, a dodatno i odraslih koji rade s djecom, je od velike važnosti, kako za prevenciju, tako i za razvoj svijesti o nedozvoljenom ponašanju, čime se razvija i društvena odgovornost. Vlada RH je donijela Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja kako bi se osigurala rodno i kulturalno osjetljiva sveobuhvatna pomoć i potpora, te provođenje standardiziranog postupka prema žrtvama seksualnog nasilja bez obzira na njihovu dob, mjesto u kojem im se nasilje dogodilo, spol i/ili druge osobne karakteristike. U cilju razvoja i provedbe specijaliziranih programa prevencije seksualnog nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, što je preduvjet zdravog razvoja djece i mladih, radit će se na razvoju i implementaciji programa prevencije seksualnog nasilja u osnovnim i srednjim školama za nastavnike, roditelje i učenike.

Odluka o donošenju Kurikuluma za međupredmetnu temu Zdravlje za osnovne škole i srednje škole u Republici Hrvatskoj donesena je 2019. godine te se primjenjuje od školske godine 2019./2020. U okviru Domene Mentalno i socijalno zdravlje  -1. ciklus (1., 2,. razred osnovne škole) 2. ciklus (3., 4. i 5. razred osnovne škole), 4. ciklus (1. i 2. razred četverogodišnjih; 1. razred trogodišnjih školskih programa) učenici usvajaju ishode o seksualnome nasilju i ostalim neprihvatljivim obrascima ponašanja. Također u okviru međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj (od 2019. godine) u Domeni C – 4. ciklus (1. i 2. razred četverogodišnjeg i 1. razred trogodišnjega srednjoškolskog obrazovanja): Ja i društvo učenici se podučavaju o prepoznavanju i sprečavanju svih vrsta nasilja, uključujući i seksualno nasilje.      

Bitno je konstantno nadograđivati programe prevencije u obrazovnom sustavu, te su ključ prevencije nasilja u školama i učinkovitosti programa, uz teorijsku osnovu, raznovrsni načini rada te usmjeravanje učenika na čimbenike rizika, rad na razvoju socijalnih vještina kod djece i mladih te oblikovanje stavova i vrijednosti. Paralelno uz rad s djecom i mladima, cjeloživotno učenje i kontinuiran profesionalni razvoj imperativ je u radu stručnjaka, a kvaliteta obrazovanja učitelja i nastavnika čini preduvjet za razvoj učeničkih kompetencija, postizanje uspjeha, njihov osobni razvoj kao i razvoj zdravih međuljudskih odnosa.

Pri tome je, sukladno odredbama članka 14. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) u području Prevencija, važno na svim razinama obrazovanja provođenje što većeg broja školskih sati o tematici rodno uvjetovanog nasilja, posebice seksualnog nasilja te uvođenje programa izobrazbe o rodno uvjetovanom nasilju na fakultete i sveučilišta poštujući u potpunosti Ustavom zajamčenu autonomiju.

Programi prevencije seksualnog nasilja preduvjet su osjećaja sigurnosti i poštivanja ljudskih prava i posebice dostojanstva studenata na fakultetima. Stoga je predviđeno raditi na razvoju programa prevencije seksualnog uznemiravanja na visokim učilištima, te razviti i implementirati cjeloviti program prevencije, kao polaznu osnovu za suprotstavljanje događajima seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, a čime se stvara sigurno obrazovno i radno okruženje za sve studente, nastavno i nenastavno osoblje te posjetitelje. Veća izloženost studenata vršnjačkim normama o seksualnom nasilju i seksualnom uznemiravanju može rezultirati mnogim negativnim posljedicama. Kako bi se spriječilo seksualno nasilje u ovakvom okruženju, važno je razumjeti čimbenike rizika i raditi na stvaranju sigurnog obrazovnog i radnog okruženja za sve studente, nastavno i nenastavno osoblje te posjetitelje.

U planu je također izraditi analizu mjera i aktivnosti koje provode visoka učilišta u cilju prevencije i suzbijanja seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja na visokim učilištima, a koja bi predstavljala podlogu za planiranje unaprjeđenja budućih aktivnosti u vezi s navedenom temom, kako bi se mogli definirati mogući daljnji koraci u uspostavljanju zaštitnih mehanizama na visokim učilištima.

Nužno je da programi prevencije seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja obrađuju i teme vezane uz elektroničko seksualno nasilje, odnosno virtualno zlostavljanje putem interneta (engl. cyberbullying ), gdje su djeca, mladi, ali i odrasli izloženi protiv svoje volje raznim seksualnim sadržajima. Elektroničko seksualno nasilje predstavlja oblik nasilja koji uključuje slanje i dijeljenje sadržaja seksualne prirode, koji služe za seksualno uznemiravanje druge osobe i zadovoljenje vlastitih seksualnih potreba. Elektroničko seksualno nasilje obuhvaća i objavljivanje i/ili prosljeđivanje intimnih slika i snimki bez pristanka osobe, širenje glasina koje se odnose na seksualni život žrtve, zadovoljenje pohote pred djecom ili mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba, uključivanje djece u pornografske aktivnosti . U svrhu podizanja stupnja znanja i svijesti djece o opasnostima na internetu te zaštiti privatnosti u kontekstu korištenja interneta i društvenih mreža, u suradnji s odgojno-obrazovnim institucijama te putem youtube kanala MUP-a, radit će se na kreiranju i provođenju preventivnog programa u cilju razvoja svijesti kod djece o mogućim opasnostima i rizicima korištenja interneta, mobitela i drugih komunikacijskih mreža. U Izvješću Europskog parlamenta naglašava se da je rodno uvjetovano nasilje na internetu nastavak rodno uvjetovanog nasilja izvan interneta te se ističe da u okviru postojećih zakonskih akata Unije nisu osigurani mehanizmi za suočavanje s rodno uvjetovanim nasiljem na internetu na odgovarajući način. Ovakva dodatna izobrazba stručnjaka, koja uključuje digitalnu pismenost i pravila ponašanja na internetu predstavlja vid preventivnih aktivnosti, te bi trebala biti ključan element svih javnih politika usmjerenih na suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja na internetu, koje je nastavak rodno uvjetovanog nasilja izvan interneta.

Posebno teška kaznena djela, koja imaju dalekosežne i ozbiljne doživotne posljedice za žrtve, su seksualna zlostavljanja djece. Prema dostupnim podacima, jedno od petoro djece u Europi žrtva je seksualnog nasilja. Većina zlostavljane djece, oko 70-80%, poznaje svog zlostavljača, te su djeca žrtve osoba koje poznaju. O točnim podacima o učestalosti seksualnog nasilja nad djecom nažalost nije moguće govoriti, s obzirom da velik broj takvih slučajeva ostaje neotkriven, što zbog straha, srama ili pritiska okoline. Prema istom izvoru Vijeća Europe, oko trećina zlostavljane djece nikada nikome ne kažu što im se dogodilo. S eksualno nasilje i seksualno uznemiravanje djece može poprimiti višestruke oblike, a događa se i na internetu (primjerice prisiljavanje djeteta da sudjeluje u seksualnim aktivnostima prijenosom uživo ili razmjenom materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece na internetu) i izvan njega (npr. sudjelovanje u seksualnim aktivnostima s djetetom ili prisiljavanje djeteta na sudjelovanje u prostituciji). Iz razloga što djeca ne govore o takvim iskustvima, takva je kaznena djela posebno teško spriječiti i otkriti, a također je posebno zahtjevno raditi s djecom žrtvama seksualnog zlostavljanja ili seksualnog uznemiravanja. D jeca žrtve seksualnog nasilja su posebno ranjive osobe, te je rad stručnjaka s djecom žrtvama posebno zahtjevan, prvenstveno za djelatnike pravosuđa, policije, zdravstva, socijalne skrbi te odgojno-obrazovnih ustanova. Stoga se pokazuje potreba za unaprjeđenje kompetencija stručnjaka  koji dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja kroz posebnu dodatnu izobrazbu, kako bi se djetetu pristupalo uz puno razumijevanje.

Sukladno razvoju digitalne tehnologije, razvijaju se i mogućnosti Ministarstva unutarnjih poslova da se pravovremeno reagira na slučajeve u kojima su djeca izložena rizičnim i uznemirujućim sadržajima u digitalnom okruženju. Unaprjeđuju se vještine forenzičnih pretraga digitalnih uređaja policijskih službenika za detektiranje kibernetičkog kriminaliteta usmjerenog protiv djece. Naime, broj kibernetičkih napada svake godine raste, a to nije samo posljedica povećanog broja kibernetičkih napada, već i jačanja vještina policijskih službenika kod detektiranja ovakvog štetnog djelovanja za djecu žrtve kaznenih djela počinjenih putem komunikacijske tehnologije te povećane mogućnosti i vještine za otkrivanje cjelokupnog kriminaliteta povezanog s distribucijom materijala o zlostavljanju djece. Kako bi bili u stanju ispitati cijeli niz različitih digitalnih noviteta, kod eksponencijalnog razvoja digitalnog svijeta u kojemu je olakšano stvaranje globalnog tržišta za materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, kapaciteti digitalnih forenzičara stalno se poboljšavaju.

Seksualno zlostavljanje djece zahtijeva kompetentan i sveobuhvatan odgovor tijela za izvršavanje zakonodavstva na nacionalnoj i europskoj razini, budući da se potražnja za materijalom koji sadržava seksualno zlostavljanje djece kontinuirano povećava što pak dovodi do novih zlostavljanja djece. Za učinkovitu borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece potrebni su najmoderniji tehnički kapaciteti te istražni timovi s potrebnim znanjem i alatima za otkrivanje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece na ogromnom broju zaplijenjenih fotografija ili videozapisa, za identifikaciju žrtava ili počinitelja kaznenih djela ili za provođenje istraga na ' darknetu' ili P2P mrežama. Kako bi se kriminalističke istrage i postupci povodom kaznenih djela povezanih s računalnim sustavima i podacima učinili učinkovitijima, donose se propisi i zakoni koji pomažu kod učinkovite borbe protiv seksualnog nasilja.

Nužno je dodatno raditi i na prevenciji seksualnog nasilja i seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu, koje podrazumijeva posebnu zaštitu žrtve, budući da osobe koje su doživjele seksualno nasilje na radnom mjestu najčešće ne prijavljuju isto . Radi se najčešće o strahu od gubitka radnog mjesta, ali i radi nedovoljno učinkovitih politika i mehanizama u mnogim tvrtkama protiv seksualnog uznemiravanja.  

Kroz različite vrste kampanja za podizanje razine osviještenosti radit će se na isticanju neprihvatljivosti seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja . Mogućnosti koje se pružaju u vidu senzibilizacije javnosti, među ostalim, uključuju provođenje medijskih kampanja, uz aktivno uključivanje svih medija, ali posebno javnog medijskog servisa, uz potpuno poštivanje njihove neovisnosti i slobode izražavanja. Zajednički je cilj širenje informacija o ravnopravnosti žena i muškaraca, nestereotipnim rodnim ulogama te zdravim i kvalitetnim međuljudskim odnosima, kako bi se spriječio izravni ili neizravni negativan utjecaj neprihvatljivih ponašanja. T ema suzbijanja seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja kontinuirano se obrađuje na Hrvatskoj radioteleviziji, i to kroz proizvodnju, suproizvodnju i objavljivanje programa namijenjenih ostvarivanju rodne ravnopravnosti. Tematika je praćena na svim programima radija i televizije, a osobito u sklopu informativnih, mozaičkih, dokumentarnih, obrazovnih, religijskih i drugih emisija, i to u segmentu informiranja koje podrazumijeva ljudska prava i civilno društvo. Uz poštivanje j ednog od osnovnih načela djelovanja HRT-a kao javnog medijskog servisa: programske i uredničke samostalnosti, HRT će se uključiti u provođenje prevencijske mjere te nastaviti emitirati emisije o štetnosti rodno uvjetovanog nasilja, posebice seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Time se preventivno djeluje u cilju smanjenja  pojavnosti ovih neprihvatljivih ponašanja, a događaji će se nastaviti pratiti sukladno uredničkim procjenama o važnosti događaja i interesu javnosti da o događaju bude informirana.

U vidu djelovanja na senzibilizaciju javnosti, posebnu je pozornost potrebno usmjeriti razvoju svijesti šire javnosti o neprihvatljivosti ovakvog ponašanja u više područja života, a također uključujući i područje sporta. U ovom području, potrebno je raditi na osvještavanju djece i mladih o neprihvatljivosti seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, ali i na izobrazbi trenera i drugih djelatnika sportskih klubova o neprihvatljivosti seksualnog nasilja i uznemiravanja. Stoga će se raditi na kreiranju programa izobrazbe trenera i drugih djelatnika klubova o seksualnom nasilju i spolnom uznemiravanju, ali i o aktima i procedurama o prepoznavanju i postupanju u slučaju seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, te mogućnostima zaštite i prijave događaja radi zaštite žrtava. Seksualno nasilje u sportu je tema o kojoj se ne razgovara dovoljno, a događa se kako od strane trenera tako i od strane vršnjaka . Većinom se u prvi plan stavljaju sportski uspjesi sportaša, dok se o seksualnom nasilju i uznemiravanju vrlo malo govori. Međutim, podaci govore kako je ono ipak prisutno, a pojedinci koji trpe takvu vrstu nasilja, isto često ne prijavljuju zbog potencijalnog riskiranja sportske karijere. Više je vidova seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja u sportu, kako onih kada su treneri upleteni, ali je prisutno i vršnjačko seksualno uznemiravanje među sportašima, koje često uključuje više od jednog počinitelja. Procjenjuje se da otprilike jednu trećinu seksualnog zlostavljanja počine druga djeca i mladi . Prijava seksualnog nasilja u sportskom okruženju je vrlo rijetka, čak i rjeđa nego u drugim sredinama, jer se u pravilu u sportskom svijetu na ranjivost gleda kao na slabost, dok se mnogi sportaši, radi straha od eventualnih negativnih posljedica, ne usuđuju izlaziti sa svojim prijavama, bojeći se da ne bi morali napustiti sport ukoliko se tajna otkrije. Stoga je od ključne važnosti provoditi izobrazbu trenera i drugih djelatnika klubova, kako bi odrasle osobe u sportu bile u mogućnosti na vrijeme prepoznati znakove seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, te kako bi znali kako na njih reagirati na odgovarajući način, te zaštititi žrtvu (dijete ili mladu osobu). Dodatno valja istaknuti kako je Republika Hrvatska svjetski poznata turistička destinacija, te postoje situacije kako među brojnim turistima budu i osobe koje dolaze ciljano radi prikrivenog snimanja djece u spolne svrhe na plažama i drugim turističkim lokacijama, odnosno radi spolnog iskorištavanja djece. U cilju suzbijanja ove vrste kriminaliteta predviđene su mjere educiranja djelatnika u turizmu o načinima počinjenja i uređajima koje počinitelji koriste, kako bi ih se osvijestilo o kriminalitetu spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na turističkim lokacijama i načinima kako iste spriječiti ili prijaviti.

2. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata

Područje zaštite i potpore žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja usmjereno je na osiguravanje i razvoj izravnih usluga za žrtve. Važno je temeljenje usluga i pomoći od strane pružatelja na rodnom razumijevanju nasilja, njegovim uzrocima i posljedicama koje ono ima na žrtvu kako bi spriječilo sekundarnu viktimizaciju ionako ranjive žrtve. Priložena analiza ukazuje na potrebu dodatne izobrazbe stručnjaka koji dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja radi postizanja više razine njihovih kompetencija i stručnosti u radu. Nužno je ovim programima potaknuti dodatni razvoj svijesti stručnjaka o potrebama i pravima žrtava rodno uvjetovanog nasilja, čime se osigurava bolja kvaliteta pomoći i potpore koju pružaju žrtvama. Pri tome svakako treba imati na umu da programi izobrazbe prate suvremena dostignuća uz poseban naglasak na daljnju primjenu novostečenih znanja uz daljnji razvoj međuresorne suradnje. Dodatni programi izobrazbe namijenjeni stručnjacima koji rade sa žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja učinkoviti su upravo kroz multisektorske edukacije radi unaprjeđenja kompetencija i podizanja razine znanja stručnjaka koji dolaze u kontakt sa žrtvama.

U okviru programa izobrazbe u planu je izrada i provođenje onih programa koji su namijenjeni državnim službenicima, pravosudnim dužnosnicima te studentima i profesorima na studijskim programima na visokim učilištima koja obrazuju stručnjake koji u svom radu  dolaze u kontakt sa žrtvama (polja: pravo, kriminalistika, medicina (medicinske sestre, patronažne sestre, liječnici obiteljske medicine, pedijatrije, traumatologije, ginekologije, psihijatrije), socijalne djelatnosti, psihologija, pedagogija, socijalna pedagogija, rani i predškolski odgoj, obrazovanje). Takvi programi pružaju znanje i potrebne vještine osobama/stručnjacima koji u svom radu  dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja što doprinosi tomu da se na vrijeme prepoznaju pokazatelji koji ukazuju na probleme koje ima potencijalna žrtva seksualnog nasilja, te samim time omogućuju pravovremenu reakciju na otkrivanje seksualnog nasilja i/ili seksualnog uznemiravanja . Kroz odgovarajuću izobrazbu stručnjaka doprinijet će se poboljšanju pristupa i kvalitete pružanja usluga žrtvama, čime bi se posljedično smanjili negativni učinci čina seksualnog nasilja na tjelesno i psihičko zdravlje žrtve. Kroz organizaciju i provođenje višesektorskih programa izobrazbe, radit će se na unaprjeđenju kompetencija i podizanje razine znanja stručnjaka koji u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja, te usavršavanju i povezivanju znanja o mogućnostima zaštite žrtava. To doprinosi i većoj osviještenosti o temi seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, te posljedično i postupanju unutar svake institucije, ali i radu s građanima. Programe izobrazbe je potrebno također usmjeriti na razvoj odgovarajućih interpersonalnih vještina potrebnih u komunikaciji sa žrtvama seksualnog nasilja kod osoba koje u svom radu  dolaze u kontakt žrtvama seksualnog nasilja. Na taj će se način moći razumjeti i kontekst u kojemu se događa seksualno nasilje, posebno uzimajući u obzir društvene vrijednosti i stavove koji pridonose ovom problemu, te će se lakše prepoznati i odgovoriti na utjecaj seksualnog nasilja na žrtve, njihove obitelji i zajednicu. Pokazuje se potreba dodatno raditi na izobrazbi državnih službenika o načinima prepoznavanja seksualnog uznemiravanja i mogućnostima zaštite što doprinosi njihovoj većoj osviještenosti općenito o toj temi, postupanju unutar institucije i radu s građanima. Kroz ovakve sadržaje, državni će službenici imati bolji uvid u mogućnosti održavanja sigurnosti i zaštite od seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Nadalje, izazov u narednom razdoblju predstavlja razvoj usluga pomoći i potpore za žrtve seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te osiguravanje ravnomjerne dostupnosti uz pravovremenu razmjenu informacija o poduzetim aktivnostima u pojedinom slučaju među nadležnim institucijama kao i osiguravanje dodatnih programa izobrazbe stručnjaka. Izazov je također pomoći svakoj žrtvi da progovori i prijavi svoju traumu, te da društvo ne stigmatizira i osuđuje žrtvu, radi čega najčešće žrtve seksualnog nasilja, a posebice djeca, ne prijavljuju to što im se dogodilo.

D jeca i mladi koji proživljavaju seksualno zlostavljanje čak i godinama šute jer se boje da im se neće vjerovati, smatraju da su počinitelji moćniji od njih, prijete im posljedicama ako nekome kažu, boje se sudskog procesa, boje se da će njih optužiti za razaranje obitelji, boje se da će biti obilježeni, osjećaju sram, krivnju jer su ih zlostavljači uvjeravali da su oni odgovorni za ono što se događalo i da su to sami tražili. Kroz prakticiranje nulte stope tolerancije na nasilje čini se prvi korak kojim se jasno osuđuje nasilje. Institucije pokazuju nultu stopu tolerancije na seksualno nasilje s primjerenim kaznama za počinitelje seksualnog nasilja. Vijeće Europe, kroz promociju Lanzarote konvencije - Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja , radi na osvještavanju javnosti o problemu seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, kako bi se što učinkovitije zaštitilo dijete kao žrtvu kaznenog dijela i time spriječio svaki oblik stigmatizacije.

Radi pomoći žrtvama, bitno je osigurati javno dostupne informacije o nadležnim službama za podršku i pružateljima podrške žrtvama seksualnog nasilja (djeci, ženama i muškarcima). Predviđaju se stoga i koraci radi osiguranja dodatne podrške postojećoj partnerskoj Mreži podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih djela, posebice za rad sa žrtvama seksualnog nasilja, u svrhu pružanja podrške žrtvama seksualnog nasilja. Postoji potreba za ciljanom emocionalnom i praktičnom podrškom žrtvama, kao i pružanje psihosocijalne i savjetodavne pomoći. Prema dosad dostupnim podacima, došlo se do zaključka kako postoji potreba za unaprjeđenje prilagođenog rada s osobama koje su preživjele seksualno nasilje, koji bi bio ravnomjerno geografski rasprostranjen, imao ujednačen standard te multidisciplinarni pristup žrtvi, za što je predviđena suradnja sa zdravstvenim ustanovama od ginekologije, urologije, pedijatrije, traumatologije te psihijatrije. Upravo se stoga predviđa širenje mreže savjetodavnih usluga žrtvama nasilja, kako bi se omogućilo zadovoljenje uvjeta ravnomjerne dostupnosti usluga žrtvama seksualnog nasilja, što posljedično čini pretpostavku njihovog što kvalitetnijeg i bržeg oporavka. U okviru predloženih mjera radi ostvarivanja ovog posebnog cilja, predviđeno je osnivanje Mreže specijaliziranih servisa za rad sa svim žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, koji uključuju i usluga savjetovališta u četiri regije. Dodatno se ističe kako se, što se tiče zaštite psihičkog i tjelesnog zdravlja osoba koje su preživjele seksualno nasilje , prepoznao nedostatak u raznim ustanovama (uključujući zdravstveni sektor) u kojima ne postoje specijalizirani odjeli, niti su njihove usluge standardizirane. Posebno je ovo karakteristično za djecu žrtve seksualnog nasilja, te je stoga predviđeno osigurati odgovarajuće specijalističke preglede koji bi bili prilagođeni djeci žrtvama seksualnog nasilja, počev od prilagodbe ginekoloških/uroloških ambulanti potrebama djece kod sumnje na seksualno nasilje te osiguravanje telepotpore prilikom zdravstvene obrade djece žrtava seksualnog nasilja.

Jedan od oblika zaštite i pružanja podrške žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog zlostavljanja jest pružanje savjetovanja - terapeutskog, psihoterapijskog tretmana, budući da seksualni napad i zlostavljanje može rezultirati teškim tjelesnim i emocionalnim traumama za žrtvu. U praksi se primjenjuje više tretmana dostupnih za posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), kao jedne vrste terapije razgovorom, te uključuje rad s educiranim specijalistom terapeutom ili, ukoliko je potrebno, psihijatrom kao zdravstvenim djelatnikom. Savjetovanje pruža prostor da žrtva jasnije vidi i shvati situaciju, svoje iskustvo, kako ne bi krivila sebe, već kako bi dobila osjećaj da je shvaćena i podržana. Iako nije uvijek lako razgovarati o bolnim iskustvima, jer uključuje vraćanje sjećanja tako i ponovno intenzivno osjećanje negativnih emocija, koje mogu biti bolne i teške, ipak je najučinkovitiji put do oporavka razgovor o tom iskustvu. Uz posljedice psihičke naravi, mora se imati na umu kako seksualno nasilje može ostaviti i posljedice na fizičko   zdravlje kod žrtve. U tom je pogledu izrazito bitan multidisciplinarni pristup žrtvi, te suradnja sa zdravstvenim ustanovama.

Ubrzani razvoj moderne tehnologije i korištenje interneta uvodi revolucionarne promjene tradicionalnih načina komunikacije i prenošenja informacija. U Hrvatskoj Internet koristi oko 80% stanovništva, dok je kod djece i mladih taj postotak još izraženiji – gotovo 100% građana u dobi od 16 do 34 godina, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koristi Internet.

Izvor : Državni zavod za statistiku

Ta činjenica povećava pojavu novih oblika nasilnih sadržaja i ponašanja, koja po svojoj prirodi u određenim aspektima, mogu biti čak i ozbiljnija od nasilja i zlostavljanja u njihovom offline obliku, a takvo ponašanje povećava i broj žrtava, kako maloljetnih, tako i odraslih. Zbog same naravi virtualnog okruženja, kojeg karakterizira osjećaj anonimnosti, na taj se način povećava dostupnost štetnih sadržaja i njihovo širenje. Količina online sadržaja na kojima je prikazano seksualno zlostavljanje djece u sve je većem porastu. Istraživanja pokazuju da je skoro svako treće dijete bilo izloženo porukama sa seksualnim sadržajem, od čega trećina nikome nije povjerila svoje iskustvo . Kad se zlostavljanje i snima i dijeli na internetu, šteta se nastavlja. Žrtve moraju živjeti znajući da su u optjecaju slike i videozapisi kaznenih djela koji prikazuju najgore trenutke u njihovu životu i da ih svatko, uključujući njihove prijatelje ili rodbinu, može vidjeti. Zahvaljujući tehnologiji počinitelji mogu lakše nego ikad prije stupiti u kontakt s djecom, mamiti ih na susrete, dijeliti slike zlostavljanja, a pritom sakriti svoj identitet.

Kao dobar primjer podizanja standarda jačanja postojećeg sustava zaštite djece ističe se sudjelovanje policije Republike Hrvatske u provedbi EMPACT  prioriteta zaštite djece od spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece. EMPACT je kratica za Europsku multidisciplinarnu platformu protiv prijetnji od kriminala, trajni instrument za borbu protiv organiziranog i teškog međunarodnog kriminala. Uvodi integrirani pristup unutarnjoj sigurnosti EU-a, uključujući mjere koje se kreću od kontrola vanjskih granica, policijske, carinske i pravosudne suradnje do upravljanja informacijama, inovacija, obuke, prevencije i vanjske dimenzije unutarnje sigurnosti, a među prioritetima za razdoblje 2022.-2025. jest borba protiv zlostavljanja djece 'online' i 'offline', što uključuje i proizvodnju i širenje materijala o zlostavljanju djece, kao i online seksualno iskorištavanje djece. Policija RH ističe i online aplikaciju Red Button na kojoj je moguće online prijaviti seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta, ali i bilo koje drugo kažnjivo ponašanje počinjeno na štetu djeteta (nasilje u obitelji, međuvršnjačko nasilje, fizičko zlostavljanje, zanemarivanje, povredu privatnosti djeteta putem interneta zlostavljanje djeteta. Kroz Europolovu kampanju 'Trace an Object ' , građani mogu pomoći u identificiranju podrijetla predmeta pronađenih na slikama seksualnog zlostavljanja djece.

U području kazneno-pravne i prekršajno-pravne zaštite žrtava u prethodnom razdoblju učinjeni su određeni pozitivni pomaci posebice prenošenjem odredaba Direktive 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP i Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP te uvođenjem standarda i obveza sadržanih  u Istanbulskoj konvenciji. Izmjenama i dopunama zakonodavstva pooštreno je kažnjavanje te brže i učinkovitije procesuiranje počinitelja kaznenih djela nasilja nad ženama, djecom i u obitelji. Ujedno učinjen je značajan pomak s ciljem bolje i učinkovitije zaštite žrtava seksualnog nasilja, osigurana je učinkovitija kaznenopravna zaštita žrtava kaznenog djela spolnog uznemiravanja te nezastarijevanje teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojim je kao kvalifikatorna okolnost propisana teška tjelesna ozljeda djeteta, narušenost njegova tjelesnog ili emocionalnog razvoja, trudnoća, počinjenje djela od strane bliske osobe, osobe s kojom dijete živi u istom kućanstvu ili od strane više počinitelja, ili na osobito okrutan ili ponižavajući način. Uvedena je nova inkriminacija zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja, revizija kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta te proširenje značenja izraza bliske osobe koja sada obuhvaća i sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi.

Nadalje, za istaknuti su i izmjene kaznenog i prekršajnog zakonodavstva kojima se osigurava bolja i učinkovitija zaštita žrtve, a što, među ostalim, uključuje pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama, besplatnu primarnu i sekundarnu pravnu pomoć, pravo na pomoć u okviru sustava socijalne skrbi, smještaj u skloništa za žrtve nasilja, pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja, pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje, pravo da na njezin zahtjev, bez nepotrebne odgode, bude obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza, pravo na tajnost podataka, pravo biti ispitana na policiji od strane osobe istog spola, pravo na izbjegavanje kontakta s počiniteljem prije i tijekom postupka, osim ako prekršajni postupak zahtijeva takav kontakt i drugo. Posebno se ističu i izmjene odredaba o pokretanju postupka odnosno o progonu u slučajevima spolnog uznemiravanja budući da se novine odnose na odustanak od progona po prijedlogu i nemogućnosti njegovog pokretanja istekom tri mjeseca od kad je ovlaštena fizička i pravna osoba saznala za kazneno djelo ili počinitelja.  

Unatoč ovim pomacima u zakonodavnom smislu, izvještaji i drugi dokumenti neovisnog tijela za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova te više znanstvenih ustanova ističu potrebu punog usklađivanja zakonskih odredaba s Istanbulskom konvencijom, jednakog pristupa u definiranju spolnog uznemiravanja, jasno propisivanje ovlaštenog tužitelja, propisivanje podjednake razine sankcioniranja ponašanja počinitelja sve u cilju osiguravanja pravne sigurnosti.    

Kako bi se stvorila podloga za daljnje možebitno unaprjeđenje zakonodavnog okvira u cilju bolje zaštite žrtve te njegovo usklađivanje sa zahtjevima međunarodnih dokumenata, uz posvećivanje posebne pažnje propisivanju prava žrtava, preporuča se pažnju u predstojećem razdoblju usmjeriti na provođenje analiza kojima bi cilj bio utvrditi učinkovitost provedbe kataloga prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta te, u cilju učinkovitije zaštite žrtava, analize učinkovitosti provedbe kaznenog i prekršajnog zakonodavstva i nedostatke u njihovoj primjeni uključujući i djela spolnog uznemiravanja. Posljedično provedba navedenih analiza predstavljat će osnovu za daljnji razvoj mjera u cilju unaprjeđenja zakonodavnog okvira te bolje i učinkovitije zaštite žrtava.  

3. Postizanje odvraćajućeg djelovanja kod počinitelja seksualnih delikata

Područje rada s počiniteljima seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja predstavlja  izazov u narednom razdoblju. Iako postoje određeni programi rada s počiniteljima seksualnih delikata, oni se zasad provode u okviru zatvorskog sustava te u sustavu zdravstva, odnosno  ambulantno, u okviru dnevne bolnice ili bolničkog liječenja.

Cilj psihosocijalnog tretmana počinitelja je osigurati pomoć počinitelju u promjeni njegova ponašanja, poučiti ga kako kontrolirati vlastito ponašanje, pomoći u razvoju samokontrole te promjeni stavova prema počinjenom djelu. Prije uključivanja počinitelja seksualnih delikata u program, obavezno je provođenje dijagnostičkih postupaka u svrhu donošenja odluke o uključivanju počinitelja u pojedinačni program u okviru zatvorskog sustava i/ili u okviru zdravstvenog sustava ukoliko je postavljena psihijatrijska dijagnoza. Osim provođenja već postojećih programa rada sa počiniteljima seksualnog nasilja u zatvorskom sustavu, te uključivanjem počinitelja u posebne programe u zatvorskom sustavu kojima se osigurava  odgovor na kriminogene rizike vezane uz počinjenje seksualnog nasilja posebnu pažnju u narednom potrebno je usmjeriti razvoju sustava rada s počiniteljima seksualnih delikata prema djeci kao posebno ranjivoj skupini stanovništva u okviru zdravstvenog sustava. Pri tom treba imati na umu kako počinitelje seksualnog nasilja općenito, a posebice seksualnih delikata nad djecom, karakteriziraju izostanak mogućnosti samokontrole uslijed poremećenog seksualnog nagona, izostanak empatije u odnosu na žrtvu, teškoće u socijalnom funkcioniranju i stvaranju međuljudskih odnosa. U tom smislu, potrebno je dalje unaprjeđivati postojeće i razvijati nove programe rada s počiniteljima.

Osim razvoja i unaprjeđenja programa za počinitelje izazov ostaje i nadogradnja postojećih znanja stručnjaka provoditelja programa, posebice za rad s počiniteljima seksualnog nasilja prema djeci, kroz dodatne izobrazbe u cilju osiguravanja dostupnosti što učinkovitijeg tretmana počiniteljima te prevencije ponavljanja ovih djela i njihove uspješne reintegracije.

Programi dodatne izobrazbe u zdravstvenom sustavu trebali bi, osim tema seksualnih poremećaja, uključivati i teme vezane uz tehnike provođenja razgovora s počiniteljima o poremećajima njihove seksualnosti te načinima prepoznavanja, dijagnosticiranja i liječenja seksualnih poremećaja. U zatvorskom sustavu, temeljem praćenja broja počinitelja i broja stručnjaka koji su prethodno završili programe izobrazbe za provođenje tretmana te procijenjenih potreba, kao i praćenja uspješnosti programa, pažnju valja usmjeriti na uključivanje u izobrazbu novih stručnjaka za provođenje tretmana počinitelja sve s ciljem osiguravanja primjerenog tretmana počinitelja te, posljedično, smanjenja rizika za društvenu zajednicu.

Pri tome u narednom razdoblju svakako vrijedi ispitati mogućnosti nastavka postpenalnog praćenja počinitelja i rada s njima u cilju pomoći pri povratku u društvenu sredinu kojoj pripada, ali i pomoći zajednici u prihvaćanju počinitelja i njegovih potreba za promjenom.  

4. SWOT ANALIZA

5. USKLAĐENOST S NACIONALNOM RAZVOJNOM STRATEGIJOM,  SEKTORSKIM I VIŠESEKTORSKIM STRATEGIJAMA

Zakonsku osnovu za donošenje Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja čini Zakon o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 123/2017) i Odluka Vlade Republike Hrvatske o pokretanju postupka izrade Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine (KLASA: 022-03/21-04/265; URBROJ: 50301-04/04-21-2, od 19. kolovoza 2021. godine) donesena uz prethodnu suglasnost Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije kao Koordinacijskog tijela za sustav strateškog planiranja i upravljanja razvojem RH, koju je je zatražilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike zaduženo za izradu Nacionalnog plana.

Nadalje, člankom 63. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) propisano je kako se strateška procjena obvezno provodi za strategije, planove i programe, njihove izmjene i dopune, uključujući i one čija se provedbe financira iz sredstava Europske unije, a koji se donose na državnoj razini iz propisanih područja kada daju okvir za zahvate koji podliježu ocjeni o potrebi procjene utjecaja na okoliš, odnosno procjeni utjecaja na okoliš. S obzirom da ovaj Nacionalni plan nije iz područja koji podliježe ocjeni o potrebi utjecaja na okoliš, nije potrebno provesti postupak strateške procjene utjecaja na okoliš (mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: 351-03/21-01/1144, URBROJ: 517-05-1-1-21-2, od 10. lipnja 2021. godine). Na temelju Nacionalnog plana izradit će se dva provedbena dokumenta, odnosno akcijski planovi za razdoblje od 2022. do 2024. godine i od 2025. do 2027. godine. Istima će biti definirane mjere i aktivnosti usmjerene.

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja usklađen je s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine i očituje se u dodatnom razvoju sigurnog okruženja za sve, stvaranju solidarnog društva i postizanju okruženja bez nasilja i uznemiravanja usmjerenog ostvarivanju društva kojem zaštita ljudskih prava predstavlja imperativ.  Ostvarenje posebnih ciljeva Nacionalnog plana doprinosi provedbi   Strateškog cilja 5. Zdrav, aktivan i kvalitetan život Razvojnog smjera 2. Jačanje otpornosti na krize. Takav pristup će rezultirati podizanjem kvalitete života svih građana čemu će, među ostalim, pridonijeti podizanje razine društvenih usluga i promicanje društvene uključenosti te stvaranje poticajnog okruženja za obitelj. Poštivanje ljudskih prava čini važan dio ovog razvojnog smjera budući da se temelji na podizanju kvalitete života građana kao i promicanju društvene uključenosti.

U okviru Prioritetnog područja 1. Kvalitetna i dostupna zdravstvena zaštita i zdravstvena skrb, predviđeno je osiguravanje dostupnosti, potrebne razine kvalitete i učinkovitost zdravstvene zaštite kao temelja suvremenog zdravstvenog sustava. Budući da je jedno od temeljnih obaveza države osigurati dostupnost zdravstvenih usluga svima, posebnu pažnju valja usmjeriti na potrebu razvoja i unaprjeđenja zdravstvene infrastrukture, modernizaciju zdravstvenih usluga jačanjem primarne zdravstvene zaštite i razvojem modernog bolničkog sustava te njihovim povezivanjem te osiguravanje regionalne dostupnosti i unaprjeđenje zdravstvene zaštite za ranjive skupine. Nadalje, Prioritetno područje 4. Socijalna solidarnost i odgovornost nameće obvezu razvijanja društva prožetog solidarnošću i pravednošću, društva koje pruža jednake mogućnosti svima, osigurava ostvarenje temeljnih prava i sloboda i borbu protiv svih oblika nasilja, diskriminacije i isključenosti, osnažuje programe prevencije svih oblika nasilja, osigurava kvalitetnu međusektorsku suradnju i programe izobrazbe svih relevantnih dionika te posvećuje pozornost prevenciji i sprečavanju nasilja u obitelji uključujući i podršku žrtvama nasilja u obitelji, osobito ženama i djeci.  

Budući da je život svih osoba bez bilo kojeg oblika nasilja i uznemiravanja temeljno ljudsko pravo te da se socijalnim uključivanjem osigurava kvalitetan život Nacionalni plan predvidjet će smjernice za osiguravanje sigurnog okruženja svih osoba te će istaknuti smjernice za prevenciju pojavnosti seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, smjernice za unaprjeđenje usluga i podrške žrtvama, rad s počiniteljima, izobrazbu osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama seksualnog nasilja te razvoj politika i zakonodavstva u ovom području.

Kao prioriteti u provedbe u području socijalne politike vezani uz ovaj nacionalni dokument posebno se ističu poboljšanje kvalitete života i jačanje društvene kohezije, smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu, unaprjeđenje ravnomjerne dostupnosti i kvalitete sveobuhvatne socijalne skrbi za posebno osjetljive skupine, djecu, mlade, osobe iz ruralnih područja, osobe s invaliditetom, žrtve nasilja u obitelji, starije osobe, beskućnike, žrtve trgovanja ljudima, azilante, osobe bez dovoljno sredstava za uzdržavanje te poboljšanje pristupa i kvalitete temeljne društvene infrastrukture i usluga povezivanjem postojećih i ravnomjernim razvojem novih usluga usklađenih s potrebama stanovništva pojedinih lokalnih zajednica.

Osim navedenoga Nacionalni plan pridonosi ispunjenju horizontalnog prioriteta Promicanje ravnopravnosti i jednakih mogućnosti . Ravnopravnost spolova jedna je od najviših ustavnih vrednota, jedno od glavnih vrijednosti Europske unije i načela europskog stupa socijalnih prava te se javne politike i prioriteti trebaju provoditi s ciljem uspostavljanja ravnopravnosti spolova i promicanja jednakih mogućnosti. Osiguravanjem ispunjenja ovog horizontalnog prioriteta, i kroz provedbu zadanosti Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, Republika Hrvatska će dodatno jačati društvene vrijednosti te   poticati daljnji razvoj i ostvariti društvo jednakih mogućnosti, među ostalim, kroz partnerstvo s organizacijama civilnog društva kao i bezuvjetnim sankcioniranjem svih oblika nasilja.    

Sve navedeno pronalazi svoje utemeljenje u odredbama Konvencije VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku na snagu stupila 01. listopada 2018. godine, temeljem odredaba Zakona o prihvaćanju Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 3/18). Posebice se ovdje ističu slijedeća poglavlja: III. Prevencija (čl. 13. - Podizanje razine svijesti, čl. 14. - Obrazovanje, čl. 15 - Usavršavanje stručnih osoba, čl. 16. - Preventivna intervencija i terapijski programi), IV. Zaštita i potpora (čl. 20. - Opće usluge potpore, čl. 22. - Specijalizirane usluge potpore, čl. 24. - Telefonske linije za pomoć, čl. 25. - Potpora žrtvama seksualnog nasilja), V. Materijalno pravo (čl. 36. - Seksualno nasilje, uključujući silovanje, čl. 40. - Seksualno uznemiravanje).        

Nacionalni plan usklađen je s drugim aktima strateškog planiranja, odnosno nacionalnim planovima koji su na snazi ili u postupku izrade i donošenja, primjerice Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2017. do 2022. godine, Nacionalni plan za ravnopravnost spolova, za razdoblje od 2022. do 2027. godine, Nacionalni plan za prava djece Republike Hrvatske, za razdoblje od 2022. do 2026., Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2021. do 2027. godine te Nacionalni plan razvoja socijalnih usluga za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

6. OPIS PRIORITETA JAVNE POLITIKE U SREDNJOROČNOM      RAZDOBLJU

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine obuhvaća 2 prioriteta javnih politika:

 Prioritet 1.Stvaranje uvjeta za život bez seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

 Prioritet 2.Postizanje više kvalitete života te veće društvene uključenosti žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

 Prioritet 1. Stvaranje uvjeta za život bez seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

Preduvjet za život bez seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja predstavlja razvoj prevencije te senzibilizacija javnosti za prava i potrebe žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Pri tom ključnu ulogu ima obrazovni sustav na svim razinama, počevši od najranije dobi. Teme prevencije seksualnog nasilja nad djecom obrađuju se u okviru pojedinih nastavnih planova i programa te u okviru projekta ili programa koje provode međunarodne organizacije ili organizacije civilnog društva. Cilj ovih programa je poučavanje o načinima prepoznavanja nasilja, najčešće među vršnjačkog.

U narednom razdoblju poseban naglasak potrebno je staviti na poučavanje o čimbenicima rizika, razvijati socijalne vještine kod djece i mladih, oblikovati stavove i vrijednosti o neprihvatljivosti nasilja, posebice seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te poučavati  o mogućnostima zaštite vlastitih prava i interesa. Nadalje, potrebno je raditi na razvoju svijesti šire javnosti o neprihvatljivosti ovakvog ponašanja u više područja života, uključujući i problematiku seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja u svijetu sporta te korištenjem modernih tehnologija odnosno on-line nasilja, senzibilizaciji javnosti za potrebe i prava žrtava, informirati o obvezi osiguravanja ravnopravnosti žena i muškaraca kao i nestereotipnim rodnim ulogama te zdravim i kvalitetnim međuljudskim odnosima.

U okviru ovog Prioriteta predviđen je jedan posebni cilj:

- Posebni cilj 1. Prevencija seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

 Prioritet 2. Postizanje više kvalitete života te veće društvene uključenosti žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

Kako bi se u narednom razdoblju osiguralo stvarno postizanje više kvalitete života žrtava te njihov što raniji oporavak od proživljenog seksualnog nasilja ili seksualnog uznemiravanja i, posljedično tome, reintegracija u život zajednice nužno je osigurati niz preduvjeta. To prvenstveno, uz osiguravanje kvalitetne pomoći podrške žrtvama te razvoj usluga namijenjenih pružanju potrebnih oblika pomoći i skrbi žrtvama u kriznim situacijama kao i  posebnu zaštitu djece žrtava seksualnog nasilja i osiguravanje dostupnosti kvalitetnih i regionalno dostupnih usluga djeci žrtvama seksualnog nasilja, uključuje visoko kvalitetne programe izobrazbe stručnjaka koji prvi dolaze u kontakt sa žrtvama, stručnjaka koji će nastavno pružati usluge potpore i pomoći, kao i stručnjaka koji provode pravne postupke u cilju zaštite žrtve i kažnjavanja počinitelja čime se zasigurno u konačnici može doprinijeti ujednačavanju sudske prakse. Pri tome je potrebno naglasak stavljati na rodno razumijevanje nasilja, razumijevanje uzroka seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, prepoznavanja seksualnog uznemiravanja i mogućnostima zaštite te sigurnosti u kibernetičkom prostoru u kojem seksualno nasilje i uznemiravanje može imati veliki udio, prava i potrebe žrtava, posebice uvažavajući njihovu interseksualnost te nužnost kvalitetne i dobro razrađene međuresorne suradnje. Nadalje, kako bi se osigurala učinkovitija pravna zaštita žrtava seksualnog nasilja i/ili uznemiravanja u prethodnom razdoblju poboljšan je kaznenopravni okvir uvođenjem, primjerice novog kaznenog djela Zlouporaba spolno eksplicitnog sadržaja, proširenjem značenja bliske osobe, ukidanjem kaznenog djela Spolni odnošaj bez pristanka, proširenjem kataloga kaznenih djela, za koja kazneni progon ne zastarijeva, teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, odustajanja od progona po prijedlogu u svim slučajevima spolnog uznemiravanja i drugo. U narednom razdoblju ukazuje se na potrebu daljnjeg unaprjeđenja zakonodavnog okvira radi bolje zaštite prava žrtava te osiguravanja učinkovitije kazneno-pravne i prekršajno-pravne zaštite žrtvama seksualnih delikata, posebice u cilju unaprjeđenja mjera za zaštitu djece od svih oblika nasilja. Podjednako su važni i programi rada s počiniteljima seksualnih delikata kao oblika pomoći odvraćanja od ovih oblika neželjenih ponašanja, a što će u konačnici pridonijeti i reintegraciji žrtve koja je proživjela seksualno nasilje i/ili uznemiravanje te prevenirati nove slučajeve.  

U okviru ovog Prioriteta određena su dva posebna cilja:

- Posebni cilj 2. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata

- Posebni cilj 3. Postizanje odvraćajućeg djelovanja kod počinitelja seksualnih delikata

7. POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU

8. INDIKATIVNI FINANCIJSKI PLAN

Financijska sredstva potrebna za provedbu Nacionalnog plana i na temelju njega donesenog Akcijskog plana bit će osigurana u Državnom proračunu u ukupnom iznosu za provedbu mjera iz svih posebnih ciljeva za razdoblje od 2022. do 2027. godine: 18.045.442,00 kn.

Pregled po posebnim ciljevima i razdobljima:

Posebni cilj 1:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2027.: 8.320.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024.: 3.350.000,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2027.: 4.970.000,00 kn

Posebni cilj 2:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2027.: 8.823.742,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024.: 4.516.557,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2027.: 4.307.185,00 kn

Posebni cilj 3:

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2027.: 901.700,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2022.-2024.: 897.200,00 kn

Ukupni procijenjeni trošak provedbe za razdoblje 2025.-2027.: 4.500,00 kn

9. OKVIR ZA PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I VREDNOVANJE

Okvir za praćenje, izvješćivanje i vrednovanje Nacionalnog plana usklađen je s mjerodavnim zakonodavnim okvirom sustava strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske, te podzakonskim aktima kojima se uređuje provedba postupka vrednovanja kao i podzakonskim aktima kojima se definiraju rokovi, postupci praćenja i izvještavanja o provedbi akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.  

Okvir za praćenje i izvješćivanje

Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje od 2022. do 2027. godine donosi Vlada Republike Hrvatske te se objavljuje u Službenom listu Republike Hrvatske „Narodne novine“.

Koordinatorom provedbe Nacionalnog plana određuje se Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje će Nacionalni plan objaviti na mrežnoj stranici Ministarstva. Sva mjerodavna državna tijela, čiji predstavnici kao imenovani članovi radne skupine sudjeluju u izradi i praćenju Nacionalnog plana te pripadajućih akcijskih planova, zadužuju se da, po donošenju ovog Nacionalnog plana, upoznaju tijela i ustanove iz svog djelokruga s činjenicom i svrhom njegovog donošenja te da osiguraju njegovu dostupnost, kao i da poduzmu sve potrebne mjere radi njegove dosljedne primjene.

Svrha praćenja i izvještavanja o provedbi Nacionalnog plana uključuju praćenje uspješnosti provedbe zadanih ciljeva Nacionalnog plana, učinkovito praćenje odgovornog trošenja financijskih sredstava te izvještavanje javnosti o učincima.

Praćenje i provedba Nacionalnog plana odvijat će se prikupljanjem podataka o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda te provedbom Akcijskog plana. Akcijski plan predstavlja sredstvo pomoću kojeg će se pratiti ostvarenje pokazatelja mjera i rezultata njihove provedbe definiranih sa svrhom provedbe posebnih ciljeva. Jednako kao i u izradi, u provođenju i izvještavanju o provedbi Nacionalnog plana i Akcijskog plana sudjeluju mjerodavna tijela državne uprave.

Koordinatori za strateško planiranje tijela državne uprave odgovorni su za praćenje i izvještavanje o provedbi akata strateškog planiranja. Godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog plana čini izvješće o provedbi posebnih ciljeva i ostvarivanju pokazatelja ishoda iz Nacionalnog plana koje nositelj izrade Nacionalnog plana podnosi Koordinacijskom tijelu.

Sva tijela zadužena za provedbu mjera Nacionalnog plana obvezna su do kraja drugog tromjesečja tekuće godine dostaviti Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike izvješća o provedbi mjera iz svoje nadležnosti za prethodnu godinu.

Okvir za vrednovanje

Vrednovanje se provodi sukladno odredbama Pravilnika o provedbi postupka vrednovanja (Narodne novine, br. 66/19).

Postupkom vrednovanja utvrđuje se neovisna ocjena procesa izrade akta strateškog planiranja te provodi tijekom izrade (prethodno vrednovanje), tijekom provedbe (srednjoročno vrednovanje) i nakon provedbe što uključuje vrednovanje postignutih razvojnih učinaka i rezultata  po isteku provedbe posebnih ciljeva Nacionalnog plana (naknadno vrednovanje).

Uz vrednovanje koje je provedeno tijekom izrade, srednjoročno vrednovanje Nacionalnog plana planirano je dvaput: početkom 2024. te po završetku provedbe Nacionalnog plana, krajem 2027. godine. Vrednovanje tijekom 2024. treba pokazati napredak ostvarenja rezultata i ishoda Nacionalnog plana te dati preporuke za otklanjanje svih uočenih smetnji i prepreka u provedbi Nacionalnog plana, uključujući i prijedloge promjena ili nadopuna Nacionalnog plana. Vrednovanje u 2027. treba sažeto ocijeniti cjelokupni utjecaj i učinak Nacionalnog plana, odnosno njegovu djelotvornost i učinkovitost u cijelom razdoblju provedbe od 2022.-2027. U postupcima vrednovanja Nacionalnog plana potrebno je pratiti i razvoj i analize mjerodavnih javnih politika.

10. PRILOZI

 A naliza stanja za izradu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja

 Akcijski plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja 2022. do 2024. godine

 Predložak za izradu Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja 2022. do 2027. godine