1. Uvod

U sklopu  instrumenta tehničke pomoći Europske komisije, za Hrvatski zavod za hitnu medicinu (u nastavku. HZHM) proveden je projekt „Uvođenje usluga daljinskog nadzora u hitnu medicinu u Hrvatskoj“, REFORM/SC2021/116, financiran od strane DG REFORM-a. Kroz projekt su izrađene analiza trenutnog stanja i preporuke za uvođenje usluga daljinskog nadzora u hitnu medicinu, te detaljan akcijski plan, što je bio temelj za izradu ovog telemedicinskog okvira za proširenje opsega usluga u djelatnosti hitne medicine na području Republike Hrvatske (u nastavku: telemedicinski okvir).

Ovaj telemedicinski okvir potrebno je redovito revidirati, mijenjati i dopunjavati, kako bi u svakom trenutku slijedio strategiju razvoja zdravstva, razvoja hitne medicine i telemedicine u Republici Hrvatskoj.

Tijekom analize trenutnog stanja spremnosti za uvođenje sustava daljinskog nadzora u hitnoj medicinskoj službi (u nastavku: HMS) u Republici Hrvatskoj (u nastavku: RH) i njegovog okruženja, jedan od glavnih zaključaka je kako bi se telemedicinski okvir za proširenje opsega usluga u djelatnosti hitne medicine  rebao uspostaviti na temelju prepoznatih stvarnih potreba zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba (u nastavku: županijski zavodi za hitnu medicinu) ,odnosno županijskih hitnih medicinskih službi i objedinjenih hitnih bolničkih prijema (u nastavku: OHBP) , uključujući i njihove individualne specifičnosti, gdje god je to praktično moguće.

Identificirani su zahtjevi koji se odnose na uspostavu daljinskog nadzora u HMS-u, odnosno mogućih projekata ili aktivnosti koje bi se mogle provesti u narednom razdoblju, kako slijedi:

a. Povezivanje sustava eHitna i bolničkih informacijskih sustava (u nastavku: BIS-ova) s eKartonom;

b. Povezivanje vozila izvanbolničkog HMS-a s eKartonom;

c. Povezivanje županijskih sustava eHitna;

d. Ugrađivanje video kamera u vozila izvanbolničkog HMS-a;

e. Slanje podataka s medicinskih uređaja iz vozila izvanbolničkog HMS-a (u nastavku: vozila HMS-a) u stvarnom vremenu (prvenstveno defibrilatora);

f. Odgovor na probleme s mrežnim signalom vozila izvanbolničkog HMS-a;

g. Organiziranje telekonzultacijskog centra/centara;

h. Uvođenje MS/MT ¹ specijalista u djelatnosti hitne medicine u timove T2 ² uz smanjenje broja timova T1 ³ , prvenstveno uslijed nedostatka liječnika;

i. Direktan prijevoz najkritičnijih pacijenata u najbližu bolnicu koja može pružiti potrebnu skrb;

j. Unaprjeđenje integracije zdravstvene skrbi horizontalno i vertikalno kroz razine zdravstvene zaštite.

Predložene aktivnosti čine srž izgradnje sustava daljinskog nadzora. Navedeni prijedlozi se odnose na organizaciju telekonzultacijskog centra/centara i generiranje/slanje podataka u stvarnom vremenu iz vozila izvanbolničkog HMS-a u telekonzultacijski centar, kako bi se ti podaci interpretirali od strane angažiranih liječnika (telekonzultanata) koji bi zatim na temelju tih podataka timovima izvanbolničkog HMS-a pružali telekonzultacije . Za vrijeme telekonzultacija, liječnici telekonzultanti bi davali savjete i upute timu izvanbolničkog HMS-a (u nastavku: tim HMS-a) kako započeti ili nastaviti s liječenjem pacijenta te bi također medicinskim sestrama/tehničarima mogli nadomjestiti nedostatak pravnih ovlasti/formalnih kompetencija za obavljanje određenih postupaka, kao što je davanje lijekova ili primjena nekog drugog medicinskog postupka. Osim toga, medicinski podaci (npr. vitalni parametri pacijenta, slika ili video snimka pacijentovog stanja itd.) generirani u vozilima HMS-a mogli bi biti dostupni i bolnici u koju se pacijent prevozi, i to ili u stvarnom vremenu ili u skoro stvarnom vremenu, kako bi se bolničkom osoblju pružile potrebne informacije, i kako bi se to osoblje moglo pravodobno pripremiti za prijem pacijenta. Županijski zavodi za hitnu medicinu ) trenutno koriste isti informacijski sustav, ali s odvojenim bazama podataka. Drugim riječima, uvedena je 21 instanca istog informatičkog sustava eHitna za 21 županiju u RH. Razmjena podataka među županijskim zavodima ne postoji. Uzrok tome jednim dijelom može biti u činjenici da, s obzirom da županijski zavodi za hitnu medicinu nemaju obvezu svi koristiti isti informacijski sustav, donedavno nisu koristili usluge istog pružatelja rješenja (iako je i u prethodnom razdoblju postojao jedan većinski pružatelj rješenja), te su, tijekom proteklih 15 godina, informacijske sustave nabavljali u zavisnosti o financijskim sredstvima, rijetko u isto vrijeme. Uz to županijski zavodi imaju općenito autonomiju u odlučivanju za dio poslovanja vezano uz informacijsku tehnologiju (u nastavku: IT) te to dovodi do toga da nisu dovoljno prepoznate mogućnosti povezivanja informacijskih sustava i razmjene podataka ili se zbog nedostatka odgovarajućeg strateškog okvira, koji bi pružao jasnije smjernice, te mogućnosti smatraju organizacijski presloženima za realizaciju. Sličan problem je uostalom prepoznat i na primjeru bolničkih informacijskih sustava RH koji i dalje dolaze od nekoliko različitih pružatelja rješenja te je zbog toga pitanje njihove povezanosti i razmjene podataka već dugo prisutan tehnološki i organizacijski izazov. Također, dosad su postojale neke sporadične potrebe za razmjenom podataka između županijskih zavoda za hitnu medicinu koje nisu bile dovoljno dobro komunicirane na razini RH (poput potrebe razmjene podataka o vozilima na pograničnim područjima nekih županija). Neke pak druge potrebe, poput one za objedinjavanjem podataka iz županijskih zavoda u svrhu izvještavanja, uspijevale su se rješavati pomoću posebnih zahtjeva prema pružatelju rješenja. Činjenica je nadalje da su se informacijski sustavi županijskih zavoda počeli razvijati u vremenu manjih zahtjeva u smislu njihove povezanosti, u odnosu na zahtjeve koji dolaze s uvođenjem sustava daljinskog nadzora, te i zbog toga ne postoji dovoljno sistematičan pristup njihovom razvoju i širenju. Povezivanje informacijskih sustava županijskih zavoda za hitnu medicinu se tijekom analize stanja ispostavilo ključnim za omogućavanje stvaranja odgovarajućeg okruženja za organizaciju telekonzultacija u HMS-u, odnosno za pružanje budućim telekonzultantima uvid u sve potrebne podatke o hitnim medicinskim intervencijama izvanbolničkog HMS-a (u nastavku: intervencije HMS-a), odnosno u sve dostupne relevantne zdravstvene podatke pacijenata kako bi im se omogućio rad na telekonzultacijama zasnovan na cjelovitim i relevantnim informacijama.

Navedeni zahtjevi za povezivanjem relevantnih zdravstvenih informacijskih sustava s eKartonom trebali bi dovesti do poboljšanja razmjene podataka u čitavom HMS-u. Ti zahtjevi su djelomično povezani s očekivanim budućim sustavom daljinskog nadzora (tj. s telemedicinskim postupcima koji bi se provodili tijekom intervencija HMS-a), jer bi se njihovom realizacijom timovima HMS-a i budućim telekonzultantima dao uvid i u druge relevantne medicinske podatke uz one generirane u vozilima HMS-a, dok bi dijelom njihova realizacija poduprla i neke druge procese HMS-a koji se između ostalog odvijaju i u razdoblju nakon intervencije HMS-a (npr. vezano uz pregled pacijenta u hitnom bolničkom prijemu ili u svrhu analiza HZHM-a/županijskih zavoda za hitnu medicinu i sl.).

Vezano za navedeni skup inicijalnih prijedloga, povezanost BIS-ova i eKartona je već djelomično provedena, ali još uvijek postoji mnogo nedostataka koje je potrebno riješiti kako bi se omogućilo popunjavanje određenih praznina, odnosno implementacija brojnih poboljšanja vezanih uz razmjenu podataka za potrebe izvanbolničkog HMS-a. Jedan od glavnih problema je da već postojeća tehnička rješenja nisu u potpunosti iskorištena zbog nedovoljne organizacije i/ili neriješenih tehničkih problema u bolnicama, posebno kada je riječ o postupku autentikacije bolničkih djelatnika pri čemu se oni često ne pridržavaju u potpunosti propisanih pravila za autentikaciju, te nisu dovoljno svjesni važnosti prikladne autentikacije vezano za zaštitu privatnosti pacijenata. Također, zbog određenih tehničkih nedostataka, u ovom trenutku, nisu svi bolnički informacijski sustavi u mogućnosti pristupiti podacima iz eKartona putem međusobno povezanih informacijskih sustava (engl. system-to-system interconnection ).

Također, prepoznata je i potreba za ažuriranjem hrvatskog pravnog okvira, odnosno odgovarajućih pravilnika, vezano uz slanje zdravstvenih podataka prema eKartonu koja bi se odnosila na sve pacijente (s ili bez eUputnice) za preglede obavljene na hitnim bolničkim prijemima. Međutim, ovdje treba napomenuti da mogući projekti vezani uz povezivanje BIS-ova i eKartona nisu u nadležnosti HZHM-a, već je samo prepoznata povezanost tog zahtjeva s ciljevima uvođenja sustava daljinskog nadzora u hitnoj medicinskoj službi, jer bi se kroz potpuno informacijsko povezivanje izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe ujedno doprinijelo i boljoj iskoristivosti budućeg sustava.

Budući sustav za daljinski nadzor trebao bi biti i u mogućnosti ostvariti povezanost s drugim zdravstvenim informacijskim sustavima (prvenstveno s Centralnim zdravstvenim informacijskim sustavom republike Hrvatske (iu nastavku: CEZIH)/eKartonom i BIS-ovima) te stoga mora biti osmišljen uzimajući u obzir postojeće standarde razmjene medicinskih i ostalih relevantnih vrsta podataka koji se primjenjuju u hrvatskom zdravstvu, pravni okvir vezan uz interoperabilnost informacijskih sustava te ostale relevantne zakone i pravilnike vezane uz medicinu i telemedicinu.

Uvelike proširena europska praksa, kojom se medicinskim sestrama i tehničarima u izvanbolničkom HMS-u, nakon što prođu odgovarajući (dodatni) obrazovni program mogu povećati kompetencije i ovlasti za rad u djelatnosti hitne medicine pokazala se također ključnim preduvjetom za unapređenje rada hitne medicinske službe. Odgovarajući obrazovni program tj. „Specijalističko usavršavanje prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine“ je već uspostavljen i pokrenut. Organizacijski gledano, uvođenjem sustava daljinskog nadzora u HMS-u, Republika Hrvatska bi se pridružila nizu država članica Europske unije (u nastavku: EU) koje pokušavaju odgovoriti na problem nedostatka liječnika u svojim HMS-ovima uvođenjem tzv. „paramediksa” u svoje timove, koji rade uz nadzor liječnika na daljinu. U hrvatskom kontekstu to bi se odnosilo na davanje većih nadležnosti i ovlasti MS/MT specijalistima u djelatnosti hitne medicine, nakon što se ispune svi zakonski i organizacijski preduvjeti. HZHM pritom, inicijalno, razmatra tzv. mješoviti model, implementiran i u nekim drugim državama članicama EU, koji bi ostavio određen broj liječnika, tj. timova T1, na terenu te povećao broj timova T2 (koji su bez liječnika) s većim kompetencijama za njihov samostalni rad, ali i za rad uz podršku liječnika telekonzultanata, čime ovaj telemedicinski okvir za proširenje opsega usluga u djelatnosti hitne medicine na području Republike Hrvatske posebno dobiva na važnosti.

1 Medicinska sestra / medicinski tehničar

2 Tim 2 čine prvostupnica/ prvostupnik sestrinstva ili medicinska sestra/tehničar u timu s medicinskom sestrom/ tehničarom

 3 Tim 1 čine doktor medicine ili doktor medicine specijalist hitne medicine, u timu s prvostupnicom/prvostupnikom sestrinstva ili medicinskom sestrom/tehničarom i medicinskom sestrom/tehničarem ili vozačem

2. Organizacija telekonzultacija

Tijekom pripreme telemedicinskog okvira istraženo je nekoliko opcija organizacije telekonzultacijskog centra/centara, koje su prikazane u nastavku. U pilot projektu testirat će se opstojnost OPCIJE 1, te će se po završetku pilot projekta donijeti konačna odluka o najboljem modelu organizacije.

2.1.Organizacija telekonzultacijskog centra ili centara – OPCIJA 1

Telekonzultacijski centri bi, prvenstveno iz razloga vezanih uz dostupnost ljudskih resursa, bili organizirani u OHBP-ovima 4 klinička bolnička centra (u nastavku. KBC)  - Zagreb, Rijeka, Osijek i Split. Komunikacija i razmjena podataka odvijala bi se na jedinstvenoj IT telekonzultacijskoj platformi. HZHM bi opremio 4 telekonzultacijska centra u sva 4 navedena OHBP-a, a KBC-ovi bi preraspodjelom rada liječnika koji rade u OHBP-ovima osigurali 24-satni rad svakog pojedinog telekonzultacijskog centra.

Navedeni liječnici (stacionarni telekonzultanti) trebaju biti specijalisti hitne medicine ili specijalisti odgovarajuće specijalizacije za koju svaki pojedini KBC procijeni da je odgovarajuća, ovisno o raspoloživosti liječnika, te svi trebaju proći posebnu obuku za telekonzultante. Kako bi u potpunosti zadržali svoje kompetencije, oni neće biti u telekonzultacijskom centru angažirani puno radno vrijeme, već je preporuka da rade 25% svog radnog vremena, dok bi ostalo vrijeme bili raspoređeni na poslove kao i do sad. Telekonzultacijski centar bi se unutar KBC-a organizirao kao novo radilište.

Prilikom poziva/zahtjeva za telekonzultacijom od strane tima HMS-a u vozilu, telekonzultacijska platforma (opisana naknadno u dokumentu) automatski će spojiti najbliži telekonzultacijski centar i slobodnog telekonzultanta, no ukoliko nijedan od dežurnih telekonzultanata u tom telekonzultacijskom centru nije slobodan, zahtjev se preusmjerava dalje na sljedeći najbliži telekonzultacijski centar, u jednom od preostala 3 regionalna KBC-a, te potom i na mobilne telekonzultante, a koji će biti opremljeni tabletima i imati jednake ovlasti i mogućnost uspostaviti Virtualnu konferencijsku sobu i pružiti telekonzultaciju. Telekonzultacijska platforma će automatski bilježiti tko je od telekonzultanata slobodan, a tko zauzet, te raspodjeljivati zahtjeve najbližem mobilnom telekonzultantu odnosno mobilnom telekonzultantu koji je najlogičniji izbor (ukoliko zahtjev može preuzeti mobilni telekonzultant iz OHBP-a u koji se pacijent prevozi, onda bi poziv mogao biti preusmjeren tom telekonzultantu). Mobilni telekonzultanti također trebaju biti specijalisti hitne medicine, ili odabrani liječnici različitih specijalnosti (npr. kardiolozi, neurolozi, oftalmolozi, traumatolozi i sl.) koji će se uključivati kao dodatni (ne primarni) telekonzultanti po potrebi, a koji su također prošli obuku za telekonzultanta. Svi će imati dodijeljene tablete i ovlasti za pružanje telekonzultacije, te će tijekom radnog vremena imati obavezu postaviti svoj status na „Slobodan za telekonzultaciju“, svaki put kad to bude moguće. Svaki od primarnih telekonzultanata moći će po potrebi uključiti dodatnog telekonzultanta prilikom pružanja telekonzultacije (npr. telekonzultant u telekonzultacijskom centru će pridružiti telekonzultaciji mobilnog telekonzultanta iz OHBP-a u koji se pacijent prevozi i traumatologa iz opće bolnice s obzirom da je potrebna njegova uska ekspertiza). U tom slučaju svi bi imali uvid u podatke o pacijentu nastale u vozilu, te bi bili u mogućnosti međusobno komunicirati.

S obzirom na velik broj mobilnih telekonzultanata, te na činjenicu da će većinu poziva odrađivati telekonzultanti u telekonzultacijskim centrima, ne očekuje se da će pojedinačni mobilni telekonzultant imati više od nekoliko poziva godišnje. Telekonzultacije će se od strane stacionarnih i mobilnih telekonzultanata obavljati u sklopu njihovog radnog vremena. Hrvatskom zavodu za hitnu medicinu (u nastavku: HZZO) će se naplaćivati usluge dijagnostičko-terapijskog postupka (u nastavku. DTP usluge) telekonzultacije u sklopu bolničkog proračuna (više o modelu plaćanja u poglavlju Financijski plan ). Za organizaciju rada telekonzultacijskih centara, KBC-ovi bi temeljem dodatka ugovora s HZZO-om dobili vanlimitna sredstva izvan proračuna(predmet dogovora između KBC-ova, HZHM-a, Ministarstva zdravstva i HZZO-a, te izmjene legislative).

Na taj način, trebao bi se u telekonzultacijskim centrima osigurati rad 0-24 dovoljnog broja stručnih osoba, odnosno liječnika i ostalog osoblja (npr. IT podrške).

HZHM bi u cijelosti osiguravao infrastrukturu potrebnu za provođenje cjelovitog procesa telekonzultacije – od opreme u vozilima HMS-a, opreme u telekonzultacijskim centrima, te opreme za mobilne telekonzultante. HZHM bi bio odgovoran za provođenje obuke za rad telekonzultanata, te pripreme sadržaja u platformi eUsavršavanje kako bi se osigurala kontinuirana edukacija, kako postojećih, tako i novih zaposlenika. Informatička podrška bi se osigurala od strane KBC-ova u kojima su organizirani telekonzultacijski centri, uz dodatnu podršku HZHM-a vezano npr. za potrebu edukacije administratora Sustava daljinskog nadzora.

Navedeni prijedlog omogućio bi rješavanje problema nedostatka liječnika bez narušavanja dostupnosti i kvalitete pružanja zdravstvene zaštite.

2.2. Organizacija telekonzultacijskog centra ili centara– OPCIJA 2

Telekonzultacijski centar bi bio organiziran u HZHM-u. Komunikacija i razmjena podataka odvijala bi se na jedinstvenoj IT telekonzultacijskoj platformi. HZHM bi angažirao liječnike telekonzultante, a koji će u telekonzultacijskom centru biti dostupni 24 sata.

Navedeni liječnici (stacionarni telekonzultanti) trebaju biti specijalisti hitne medicine ili specijalisti odgovarajuće specijalizacije za koju HZHM procijeni da je odgovarajuća, te trebaju proći posebnu obuku za telekonzultante. Kako bi u potpunosti zadržali svoje kompetencije, oni neće biti u telekonzultacijskom centru angažirani puno radno vrijeme, već će raditi i u drugim zdravstvenim ustanovama (npr. u bolnicama, zavodima za hitnu medicinu itd.).

Kao i u Opciji 1, prilikom poziva/zahtjeva za telekonzultacijom od strane tima HMS-a u vozilu, telekonzultacijska platforma automatski će spojiti slobodnog telekonzultanta u telekonzultacijskom centru, no ukoliko dežurni telekonzultanti nisu slobodni, zahtjev se preusmjerava dalje na mobilne telekonzultante, a koji će biti opremljeni tabletima i imati jednake ovlasti i mogućnost uspostaviti Virtualnu konferencijsku sobu i pružiti telekonzultaciju. Telekonzultacijska platforma će automatski bilježiti tko je od telekonzultanata slobodan, a tko zauzet, te raspodjeljivati zahtjeve najbližem mobilnom telekonzultantu odnosno mobilnom telekonzultantu koji je najlogičniji izbor (ukoliko zahtjev može preuzeti mobilni telekonzultant iz OHBP-a u koji se pacijent prevozi, onda bi poziv mogao biti preusmjeren tom telekonzultantu). Odabir i organizacija rada telekonzultanata u telekonzultacijskom centru te mobilnih telekonzultanata bit će u nadležnosti HZHM-a, a odrađivat će se u suradnji s ostalim zdravstvenim ustanovama. Mobilni telekonzultanti također trebaju biti specijalisti hitne medicine ili odabrani liječnici različitih specijalnosti (npr. kardiolozi, neurolozi, oftalmolozi, traumatolozi i sl.), koji će se uključivati kao dodatni (ne primarni) telekonzultanti po potrebi, a koji su također prošli obuku za telekonzultanta. Svi će imati dodijeljene tablete i ovlasti za pružanje telekonzultacije, te će tijekom radnog vremena imati obavezu postaviti svoj status na „Slobodan za telekonzultaciju“, svaki put kad to bude moguće. Svaki od primarnih telekonzultanata moći će po potrebi uključiti dodatnog telekonzultanta prilikom pružanja telekonzultacije (npr. telekonzultant u telekonzultacijskom centru će pridružiti telekonzultaciji mobilnog telekonzultanta iz OHBP-a u koji se pacijent prevozi i traumatologa iz KBC-a Zagreb s obzirom da je potrebna njegova uska ekspertiza). U tom slučaju svi bi imali uvid u podatke o pacijentu nastale u vozilu, te bi bili u mogućnosti međusobno komunicirati.

Također, kao i u Opciji 1, s obzirom na velik broj mobilnih telekonzultanata te na činjenicu da će većinu poziva odrađivati telekonzultanti u telekonzultacijskom centru, ne očekuje se da će pojedinačni mobilni telekonzultant imati više od nekoliko poziva godišnje. Telekonzultacije će se od strane mobilnih telekonzultanata obavljati u sklopu njihovog radnog vremena. Mobilnom telekonzultantu se neće plaćati dodatno, no ukoliko je telekonzultant iz bolnice, HZZO-u će se naplaćivati DTP usluge telekonzultacije u sklopu bolničkog proračuna (više o modelu plaćanja u poglavlju 6: Financijski plan ). Rad u telekonzultacijskom centru bio bi plaćen od strane HZHM-a, a temeljem ugovora s HZZO-om za pružanje zdravstvenih usluga ili po timu (predmet dogovora između HZHM-a, Ministarstva zdravstva i HZZO-a, te izmjene legislative).

HZHM bi u cijelosti osiguravao infrastrukturu potrebnu za provođenje cjelovitog procesa telekonzultacije – od opreme u vozilima HMS-a, opreme u telekonzultacijskom centru, te opreme za mobilne telekonzultante. HZHM bi bio odgovoran za provođenje obuke za rad telekonzultanata, te pripreme sadržaja u platformi eUsavšavanje kako bi se osigurala kontinuirana edukacija, kako postojećih, tako i novih zaposlenika. Informatičku podršku radu telekonzultacijskog centra pružao bi HZHM u sklopu svojih već postojećih dežurstava vezanih uz telemedicinu u zdravstvenom sustavu RH.

2.3.Organizacija telekonzultacijskog centra – OPCIJA 3

Telekonzultacijski centri bi se organizirali u županijskim zavodima za hitnu medicinu. Zaključeno je kako organizacija telekonzultacijskog centra za svaku županiju posebno nije prihvatljiv model. Naime, takav pristup bi mogao dovesti do smanjenje učinkovitosti u cjelokupnom funkcioniranju sustava telekonzultacija jer bi se mogle očekivati češće poteškoće koje bi proizlazile iz problema u organizaciji na županijskoj razini. Ukoliko bi se telekonzultacije pružale u manjem broju telekonzultacijskih centara, bilo bi npr. jednostavnije i praktičnije organizirati cjelodnevnu IT podršku koja je neophodna za rad telekonzultacijskih centara jer bilo kakvi problemi s IT aspekta moraju se rješavati u najkraćem mogućem roku kako ne bi došlo do neželjenih posljedica, koje bi u slučaju hitne medicinske službe, zbog prirode medicinskih usluga koje se pružaju, mogle imati veće razmjere nego u nekim drugim dijelovima zdravstva. Također, na taj način bi se lakše osigurala sva potrebna IT infrastruktura, poput mrežne povezanosti centara. Bilo koji drugi organizacijski problemi koji mogu utjecati na rad telekonzultacijskih centara bi u ovakvom (polu)centraliziranom modelu bili isto tako manje izraženi.

Konkretno, u Opciji 3 prijedlog je da se telekonzultacijski centri organiziraju u županijskim zavodima za hitnu medicinu u sljedećim gradovima: Zagreb, Rijeka, Split i Osijek. Na taj način, trebao bi se u telekonzultacijskim centrima osigurati rad 0-24 dovoljnog broja stručnih osoba, odnosno liječnika i ostalog osoblja (npr. IT podrške). Županijski zavodi za hitnu medicinu bi organizirali rad i osiguravali telekonzultante, kako iz navedenih županijskih zavoda za hitnu medicinu, tako i ugovorima o poslovno-tehničkoj suradnji s bolnicama i po potrebi primarnom zdravstvenom zaštitom.

Potrebno je ipak naglasiti da je tijekom analize od strane predstavnika županijskih HMS-ova bila uglavnom iskazana želja da se telekonzultacije održavaju za timove na području iste županije, zbog bolje upoznatosti liječnika s načinom rada u županiji kao i međusobnog poznavanja djelatnika, pri čemu je naglašeno i da bolnice u koje se pacijenti prevoze znaju imati različite smjernice za npr. primjenu lijekova i sl. Međutim, telekonzultanti će biti liječnici koji su prošli odgovarajuće osposobljavanje što treba uključivati i upoznavanje sa specifičnostima pojedinih jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba (u nastavku: županija) i bolničkih zdravstvenih ustanova (u nastavku: bolnica), odnosno pri kreiranju odgovarajućih programa osposobljavanja potrebno je uzeti u obzir sve moguće relevantne razlike po županijama, što se tiče protokola, uvjeta rada i tipova intervencija.

Ukoliko bi se telekonzultacijski centri organizirali u sklopu 4 županijska zavoda za hitnu medicinu kako je navedeno, organizacija telekonzultacija bi se provodila kao u prethodne dvije opcije, a infrastrukturu i edukaciju bi osiguravao HZHM. Mobilni telekonzultanti bili bi uključeni na jednak način.

Županijski zavodi za hitnu medicinu dobili bi mogućnost naplate usluga telekonzultacija izvan proračuna do limita od 5% na dosadašnji budžet (predmet dogovora između HZHM-a, Ministarstva zdravstva i HZZO-a, te izmjene legislative).

U svakom slučaju, kod bilo kojeg modela, bitno bi bilo osigurati da (stacionarni) telekonzultanti imaju odgovarajuće uvjete za rad u smislu odvojenog radnog mjesta, odnosno da, ukoliko su i angažirani na još nekom radnom mjestu, da se to radno mjesto ne preklapa vremenski s periodom njihovog rada u telekonzultacijskom centru. Nadalje, nužno je da su telekonzultanti prošli svu propisanu edukaciju, te da ustanove koje osiguravaju rad telekonzultacijskih centara imaju odgovarajuću financijsku kompenzaciju u dogovoru s HZHM-om, HZZO-om i Ministarstvom zdravstva, uz potrebne legislativne promjene.

3. Arhitektura predloženog rješenja za Sustav daljinskog nadzora u HMS-u i povezivanje relevantnih informacijskih sustava

3.1.Pregled predložene arhitekture

Predloženo rješenje za Sustav daljinskog nadzora izrađeno temeljem identificiranih potreba i najbolje svjetske prakse, prikazano je na sljedećem dijagramu:

Glavni entiteti/sustavi koje je potrebno oformiti/implementirati/nabaviti označeni su slovima:

3.1.1.Ključne uloge u Sustavu daljinskog nadzora

U Sustavu daljinskog nadzora u HMS-u u Hrvatskoj, odnosno intervencijama HMS-a s telekonzultacijama, predviđeno je da će sudjelovati sljedeće ključne uloge

3.1.2.Model korištenja Virtualne konferencijske sobe

Sljedeći dijagram predstavlja model, poslovne procese i tijekove podataka koji će se koristiti u Virtualnoj konferencijskoj sobi tijekom, prije i za vrijeme pružanja telekonzultacija.

Odvijanje tijeka poslovnog procesa koji ilustrira rad u Virtualnoj konferencijskoj sobi prikazan je tablicom niže. Specifični koraci poslovnog procesa na slici gore označeni su zelenim rombovima i numerirani od 1 do 9.