I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona, sadržana je u odredbama članka 2. stavka 4. podstavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).  

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREDUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Područje pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između država članica Europske unije uređeno je domaćim zakonodavstvom kojim se u domaći pravni poredak transponiraju zakonodavni akti Europske unije u ovom pravnom području. Važeći propis koji uređuje ovu materiju je Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Narodne novine, br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19, 141/20), u daljnjem tekstu: Zakon) kojeg je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 09. srpnja 2010. godine, a koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine.

Ovaj Zakon uređuje oblike pravosudne suradnje propisane zakonodavstvom Europske unije: europski uhidbeni nalog i postupak predaje, europski istražni nalog, nalog za osiguranje imovine, priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni, priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije, priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza i europski nalog za zaštitu.

Postupak usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s pravnom stečevinom Europske unije započet tijekom pristupnih pregovora, nastavljen je u skladu s obvezama preuzetim sklapanjem Ugovora o pristupanju Europskoj uniji. Iz navedenih je razloga Zakon od svog donošenja mijenjan sedam puta, prvi puta 2013. godine zbog implementacije Okvirne odluke 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. godine o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru te zbog određenih tehničkih poboljšanja, drugi puta 2013. godine pa zatim u 2015. godini prvenstveno zbog implementacije Direktive 2001/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. godine o europskom nalogu za zaštitu te 2017. prvenstveno u svrhu implementacije Direktive 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima te Direktive 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima. 2018. godine Zakon je mijenjan zbog ugradnje implementacijskih odredbi Okvirne odluke Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2002. godine o zajedničkim istražiteljskim ekipama (2002/465/PUP) i Okvirne odluke Vijeća od 30. studenoga 2009. godine o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (2009/948/PUP), a 2019. godine zbog implementacije odredbi Direktive (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima, Direktive ( EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga i Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima.

2020. godine Zakon je dopunjen i to ugradnjom provedbenih odredaba u odnosu na Uredbu (EU) 2018/1805 Europskog Parlamenta i Vijeća od 14. studenog 2018. o priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje, koja se primjenjuje u državama članicama od 19. prosinca 2020. godine.

Ovim Prijedlogom zakona predlažu se osme izmjene i dopune Zakona, a razlog za predlaganje ponovnih izmjena i dopuna je pismo službene obavijesti Europske komisije u vezi prenošenja Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2022. godine o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica u nacionalno zakonodavstvo. Europska komisije je utvrdila kako Republika Hrvatska:

- nije donijela zakonodavstvo kojim se prenosi članak 18. stavak 1. točka (b) i članak 18. stavci 2. i 3. Okvirne odluke (privremeni transfer) ili nije o tim odredbama izvijestila Komisiju te stoga nije ispunila svoje obveze na temelju članka 34. Okvirne odluke,

- nije pravilno prenijela u svoje nacionalno pravo:

- članak 4. stavke 1., 2., 3., 4. i 5. Okvirne odluke (razlozi za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga),

- članak 15. stavak 1. Okvirne odluke i članak 17. stavak 3. Okvirne odluke (rok za donošenje odluke ako osoba ne pristaje),

- članak 20. Okvirne odluke (povlastice ili imuniteti),

- članak 24. stavak 2. Okvirne odluke (uvjetovana predaja).

Ovim prijedlogom izmjena i dopuna unesene su u Zakon odgovarajuće izmjene povodom navedenog pisma službene obavijesti. Ujedno je transponirana „Direktiva (EU) 2022/211 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. godine o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2022/465/PUP u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka“, a što su  države članice obveze učiniti do 11. ožujka 2023. godine i „ Direktiva (EU) 2022/228 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Direktive 2014/41/EU u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka“, a što su  države članice obveze učiniti do 14. ožujka 2023. godine . Unesene su i neke manje izmjene i dopune radi jasnoće i otklanjanja poteškoća koje su se javile u praksi.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVODENJE ZAKONA

Za provođenje ovog Zakona ne očekuje se povećanje troškova provedbenih aktivnosti u odnosu na dosadašnje te nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Članak 1.

U članku 1. stavku 2. podstavku 18. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez, a iza podstavka 18. dodaju se podstavci 19. i 20 koji glase:

„- Direktiva (EU) 2022/211 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. godine o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2022/465/PUP u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka ( SL L 37, 18.2.2022),

- Direktiva (EU) 2022/228 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Direktive 2014/41/EU u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka (SL L 39, 21.2.2022).“.

Članak 2.

Članak 10. mijenja se i glasi:

„Obostrana kažnjivost

Članak 10.

(1) Kada nadležno domaće pravosudno tijelo odlučuje o priznanju i izvršenju odluke stranog pravosudnog tijela iz članka 1. ovog Zakona, provjerit će obostranu kažnjivost ovisno o načinu kako je to propisano odgovarajućom Glavom ovog Zakona.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, nadležno domaće pravosudno tijelo izvršit će odluku stranog pravosudnog tijela iz članka 1. točka 1., 2., 3, 4, 5. i 8. ovog Zakona bez provjere obostrane kažnjivosti, a država izdavanja ih je označila kao slijedeća djela:

- pripadanje zločinačkoj organizaciji,

– terorizam,

– trgovanje ljudima,

– spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

– nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

– nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

– korupcija,

– prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

– pranje novca,

– krivotvorenje valute, uključujući i euro,

– računalni kriminalitet,

– djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

– omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

– ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

– nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

– otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

– rasizam i ksenofobija,

– organizirana ili oružana pljačka,

– nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

– varanje,

– reketarenje i iznuda,

– krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

– krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

– krivotvorenje sredstava plaćanja,

– nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

– nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima,

– trgovina ukradenim vozilima,

– silovanje,

– podmetanje požara,

– kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

– protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

– sabotaža.

(3) Kad nadležno domaće pravosudno tijelo izdaje odluke iz članka 1. točka 1., 2., 3, 4, 5. i 8. ovog Zakona, koja se odnosi na djelo za koje se može izreći kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, označit će u standardnom obrascu da se radi o djelu iz stavka 2. ovog članka.“.

Članak 3.

U članku 12. r stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Podaci i dokazi koji su zakonito prikupljeni u okviru zajedničke istrage mogu se koristiti u sljedeće svrhe:

a) u svrhu za koju je osnovan zajednički istražni tim,

b) uz suglasnost druge države članice koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu za otkrivanje, istraživanje i progon drugih kaznenih djela,

c) za sprječavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti,

d) u druge svrhe sukladno dogovoru država članica koje čine zajednički istražni tim.“.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

„(2) Ako informacije koje se upotrebljavaju u svrhe iz stavka 1. ovog članka,  očaka (b), (c) i (d) uključuju osobne podatke, one se obrađuju samo u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprečavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija . “.

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 4.

Članak 17. mijenja se i glasi:

„Područje primjene

Članak 17.

(1) Europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona, odnosno vođenja kaznenog postupka izdaje se u postupcima zbog kaznenih djela koja su prema domaćem pravu kažnjiva kaznom zatvora ili mjerom oduzimanja  slobode u trajanju od barem jedne godine ili više kada je protiv tražene osobe rješenjem određen istražni zatvor.

(2) Europski uhidbeni nalog radi izvršenja kazne zatvora ili druge mjere oduzimanja  slobode izdaje se kada je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera oduzimanja slobode u trajanju od barem četiri mjeseca ili je osuđeniku preostalo za izdržati barem četiri mjeseca kazna zatvora ili druge mjere oduzimanja slobode.

(3) Iznimno, kad je europskim uhidbenim nalogom obuhvaćeno nekoliko zasebnih kaznenih djela od kojih pojedina ne udovoljavaju uvjetima iz stavka 1. i 2. ovog članka u odnosu na duljinu kazne ili mjere koja se može izreći ili je izrečena, europski uhidbeni nalog se može izdati i za ta kaznena djela.  

(4) Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban. „ .

Članak 5.

U članku 18. točki 4. iza riječi „smislu članka 10.“ dodaju se riječi „stavka 2.“

Članak 6.

Članak 20. mijenja se i glasi:

„Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga

Članak 20.

Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga:

1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda,

2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života.

Članak 7 .

Članak 21. mijenja se i glasi:

„Razlozi zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga

Članak 21.

(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, vodeći računa o sprečavanju nekažnjavanja, suzbijanju kriminaliteta i jamstvu pravne sigurnosti tražene osobe, odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako djelo iz članka 17. stavka 1. i 2. ovog Zakona na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja,

2. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja,

3. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka,

4. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava,

5. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda.

6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo,

7. kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela koja:

a) su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske,

b) su počinjena izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske.

(2) Sud može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog u svrhu izvršavanja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode izrečene presudom donesenom u odsutnosti, osim ako iz podataka navedenih u obrascu u smislu članka 18. ovog Zakona proizlazi, da, u skladu s pravom države izdavanja:

1. je traženoj osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda u odsutnosti, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da presuda može biti donesena u odsutnosti u slučaju nedolaska na raspravu,

2. je traženu osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

3. je tražena osoba izričito izjavila da ne osporava presudu donesenu u njezinoj odsutnosti ili nije pravovremeno podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu, iako je nakon osobnog uručenja presude donesene u njenoj odsutnosti poučena o pravu na podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe slijedom kojih bi se postupak mogao ponovno provesti u njezinoj prisutnosti, te preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja prvotne presude,

4. će traženoj osobi, kojoj presuda donesena u odsutnosti nije bila osobno uručena, ista biti osobno uručena odmah nakon predaje osobe državi izdavanja, uz pouku da u zakonom propisanom roku ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu slijedom kojih se može provesti postupak opisan u točki 3. ovog stavka. „ .

Članak 8.

U članku 22. stavku 4. iza riječi „sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga.“ dodaje se rečenica:

„Ako država izdavanja naloga ne dostavi zatraženu dokumentaciju u roku koji je sud odredio, sud će nastaviti s postupkom priznanja i izvršenja europskog uhidbenog naloga.“.

Članak 9.

U članku 23. iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4., 5. i 6. koji glase:

„ (4) Ako državni odvjetnik na temelju podataka iz europskog uhidbenog naloga i prijevoda u smislu članka 9. ovog Zakona, odnosno upozorenja, utvrdi da se ne radi o kaznenom djelu prema domaćem zakonodavstvu, može donijeti rješenje o odbijanju izvršenja europskog uhidbenog naloga.

(5) Rješenje iz stavka 4. ovog članka državni odvjetnik će bez odgode dostaviti sucu istrage nadležnog županijskog suda koji će u roku od 48 sati od uhićenja potvrditi ili ukinuti rješenje državnog odvjetnika.

(6) Kad sudac županijskog suda potvrdi rješenje iz stavka 4. ovog članka odmah će naložiti puštanje uhićenika na slobodu.“.

Dosadašnji stavci 4. i 5. . postaju stavci 7. i 8.

U dosadašnjem stavku 6. koji postaje stavak 9. riječi: „Kad državni odvjetnik u slučajevima iz stavaka 4. i 5“ zamjenjuje se riječima: „ Kad državni odvjetnik u slučaju iz stavka 5. kad je sudac istrage ukinuo rješenje državnog odvjetnika te u slučajevima iz  stavaka 7. i 8.“.

U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 10. riječi: „ iz stavaka 4. i 5.“ zamjenjuju se riječima „iz stavaka 7. i 8.“.

U dosadašnjem stavku 8. koji postaje stavak 11. riječi: „ iz stavaka 4. i 5.“ zamjenjuju se riječima „iz stavaka 7. i 8.“.

Dosadašnji stavak 9. postaje stavak 12.

Članak 10.

U članku 24.a stavku 4. riječi „ te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27. ovog Zakona“, brišu se.

Članak 11.

U članku 25. u naslovu iznad članka 25. iza riječi „imunitet“ dodaju se riječi „ili povlastice“.

U članku 25. stavku 1. iza riječi „imunitet“ dodaju se riječi „ili povlastice“.

U stavku 2. iz riječi „ koja uživa imunitet “ dodaju se riječi „ili povlastice“, a iza riječi „ dokaz o ukidanju imuniteta“ dodaju se riječi „ili povlastica“.

U stavku 3. iza riječi „imuniteta“ dodaju se riječi „ili povlastica“.

Članak 12.

U članku 32. stavku 2. iza riječi „od uhićenja ili“ dodaju se riječi:

„u  slučaju kad iz opravdanih razloga nije došlo do uhićenja tražene osobe, od“.

Članak 13.

U članku 34. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

(4) Na postupak privremenog premještaja na odgovarajući se način primjenjuju odredbe kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje. Pri donošenju odluke o privremenom premještaju sud će voditi računa o tome da privremeni premještaj neće ometati vođenje postupka radi predaje tražene osobe pred domaćim sudom te će se u rješenju kojim se odobrava privremeni premještaj naznačiti datum do kojeg tražena osoba mora biti vraćena u Republiku Hrvatsku.

(5) Uvjete privremenog premještaja tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog.  

Članak 14.

U članku 42. c iza riječi „ određene u tom postupku“ umjesto točke, stavlja  se zarez, a iza točke 2. dodaje se točka 3. koja glasi: „ 3. ako je za provođenje radnje potreban nalog suca istrage, državni odvjetnik koji izdaje europski istražni nalog prethodno će isti pribaviti.“.

Članak 15.

U članku 42. j stavku 2. podstavku e) iza riječi „u članka 10.“ dodaju se riječi „stavku 2.“.

Članak 16.

Članak 42. ab stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu ispitivanja osobe koja se nalazi u Republici Hrvatskoj radi provođenja dokazne radnje ispitivanja okrivljenika ili osumnjičenika te svjedoka ili vještaka putem videokonferencijske veze, zatražit će od suca istrage da  odluči će o provođenju te radnje u skladu s domaćim pravom u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku koje propisuju pružanje pravne pomoći putem video-konferencijske veze.“.

Članak 17.

U članku 47. stavku 1. točci 3. iza riječi „članku 10.“ dodaju se riječi „stavku 2.“.  

Članak 18.

U članku 63. riječi: „Osim za kaznena djela iz članka 10.“ zamjenjuju se riječima „Uz iznimku iz članka 10. stavka 2.“.

Članak 19.

U članku 77. riječi „ Osim za djela iz članka 10.“   zamjenjuju se riječima „Uz iznimku iz članka 10. stavka 2.“.

Članak 20.

Dodaje se novi članak 132.b koji glasi:

„Članak 132.b

Odredbe Glave II. Ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju se na postupke predaje prema Sporazumu od 28. lipnja 2006. između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške.“.

Članak 21.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

OBRAZLOŽENJE

Obrazloženje uz pojedine članke

Člankom 1. Prijedloga Zakona u članku 1. stavku 2. dodaju se novi podstavci 19. i 20. kojima se konstatira da se ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju Direktiva (EU) 2022/211 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. godine o izmjeni Okvirne odluke Vijeća 2022/465/PUP u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka i Direktiva (EU) 2022/228 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022. o izmjeni Direktive 2014/41/EU u pogledu njezina usklađivanja s pravilima Unije o zaštiti osobnih podataka.

Člankom 2. Prijedloga Zakona mijenja se članak 10. Zakona na način da se definira dvostruka kažnjivost, a radi preglednosti i lakšeg snalaženja praktičara.

Člankom 3. Prijedloga Zakona mijenja se članak 12.r Zakona na način da se transponira odredba Direktive (EU) 2022/211 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2022., vezano uz način obrade informacija koje se upotrebljavaju u određene svrhe definirane ovim člankom.

Člankom 4. Prijedloga Zakona mijenja se članak 17. Zakona, radi usklađivanja sa izmjenom članka 10. Zakona.

Člankom 5. Prijedloga Zakona članak 18. točka 4. usklađuje se sa izmjenom članka 10. Zakona.  

Člankom 6. Prijedloga Zakona mijenja se članak 20. Zakona, kojim se propisuju obvezni  razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga.

Člankom 7. Prijedloga Zakona mijenja se članak 21. Zakona te uz postojeće razloge za mogućnost odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga, dio razloga koji su bili obligatorni postaju fakultativni razlozi za odbijanje, a sve u skladu sa primjedbama iz pisma službene obavijesti Europske komisije.

Člankom 8. Prijedloga Zakona dopunjuje se članak 22. stavak 4. te se regulira situacija kad sud izdavanja europskog uhidbenog naloga ne dostavi dokumentaciju potrebnu radi preuzimanja izvršenja strane sankcije.

Člankom 9. Prijedloga Zakona dopunjuje se članak 23. na način da se iza stavka 3. dodaju novi stavci 4., 5. i 6., kojima je da na mogućnost državnom odvjetništvu da u slučajevima kad je očigledno da bi sud odbio EUN (primjerice slučajevi nepostojanja dvostruke kažnjivosti) donese odluku kojom se EUN odbija.

Člankom 10. Prijedloga Zakona u članku 24.a stavku 4. brišu se riječi „te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27. ovog Zakona“, a obzirom da odricanje od načela specijalnosti nije uvjet za donošenje rješenja o predaji s pristankom.

Člankom 11. Prijedloga Zakona uz riječ „imunitet“ dodaje se riječ „povlastice“ kroz cijeli tekst, a u skladu sa primjedbama iz pisma službene obavijesti Europske komisije.

Člankom 12. Prijedloga Zakona dopunjuje se članak 32. stavak 2. iza riječi „od uhićenja ili“ dodaju se riječi „u  slučaju kad iz opravdanih razloga nije došlo do uhićenja tražene osobe, od“, u skladu s primjedbama iz pisma službene obavijesti Europske komisije.

Člankom 13. Prijedloga Zakona dopunjuje članak 34. stavcima 4. i 5. koji propisuju odgovarajuću primjenu odredbi kojima je propisan postupak suda radi izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje te se propisuje da uvjete privremenog premještaja tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog, što je u skladu s primjedbama iz pisma službene obavijesti Europske komisije.

Člankom 14. Prijedloga Zakona dopunjuje se članak 42. c te se propisuje obvezu pribavljanja naloga suca istrage sukladno domaćem zakonodavstvu prije izdavanja EIN-a, a u skladu sa presudom Suda EU C-724/19.

Člankom 15. Prijedloga Zakona članak 42. j stavku 2. usklađuje se sa izmjenom članka 10. Zakona.  

Članak 16. Prijedloga Zakona izmijenjen je članak 42. ab koji regulira izvršenje europskog istražnog naloga izdanog u svrhu ispitivanja putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa, a radi različitog postupanja sudova pri primjeni ovog članka, na način da će nadležno županijsko državno odvjetništvo zatražit će od suca istrage da odluči o provođenju te radnje u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku koje propisuju pružanje pravne pomoći putem video-konferencijske veze.

Člankom 17. Prijedloga Zakona članak 47. stavak 3.  usklađuje se sa izmjenom članka 10. Zakona.  

Člankom 18.   Prijedloga Zakona članak 63. usklađuje se sa izmjenom članka 10. Zakona.  

Člankom 19.   Prijedloga Zakona članak 77. usklađuje se sa izmjenom članka 10. Zakona.  

Člankom 20. Prijedloga Zakona dodaje se novi članak 132.b kojim se propisuje primjena odgovarajućih odredbi ovog Zakona na Sporazum od 28. lipnja 2006. između Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o postupku predaje između država članica Europske unije i Islanda i Norveške.

Člankom 21. Prijedloga Zakona propisuje se stupanje na snagu ovih izmjena i dopuna Zakona u uobičajenom roku od 8 dana.

ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s

državama članicama Europske unije

NN 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17, 68/18, 70/19, 141/20

GLAVA I. OPĆE ODREDBE

Područje primjene
Članak 1. (NN 81/13 , 26/15 , 102/17 , 68/18 , 70/19 , 141/20 )

(1) Ovim Zakonom uređuje se pravosudna suradnja u kaznenim stvarima između domaćih nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima drugih država članica Europske unije koja se odnosi na:

1. europski uhidbeni nalog i postupak predaje,

2. europski istražni nalog,

3. nalog za osiguranje imovine,

4. priznanje i izvršenje odluka o oduzimanju imovine ili predmeta,

5. priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni,

6. priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode,

7. priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije,

8. priznanje i izvršenje odluka o mjerama opreza,

9. europski nalog za zaštitu.

(2) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

– Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL L 190, 18. 7. 2002.),

– Okvirna odluka Vijeća 2003/577/PUP od 22. srpnja 2003. o izvršenju naloga za osiguranje imovine i dokaza u Europskoj uniji (SL L 196, 2. 8. 2003.),

– Okvirna odluka Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2004. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (SL L 76, 22. 3. 2005.),

– Okvirna odluka Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela međusobnog priznavanja naloga za oduzimanje (SL L 328, 24. 11. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL L 81, 27. 11. 2008.),

– Okvirna odluka Vijeća 2008/947/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda i uvjetnih odluka s ciljem nadzora uvjetnih mjera i alternativnih sankcija (SL L 337, 27. 11. 2008.)

– Okvirna odluka Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. o izmjenama i dopunama Okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i promicanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih povodom suđenja u odsutnosti (SL 2009 L 81, 26. 3. 2009.),

– Odluka Vijeća 2002/187/PUP od 28. veljače 2002. kojom se osniva Eurojust s ciljem jačanja borbe protiv teških kaznenih djela (SL L 63, 6. 3. 2002.) kako je posljednji put izmijenjena Odlukom Vijeća 2009/426/PUP od 26. prosinca 2008. o jačanju Eurojusta (SL L 138, 4. 6. 2009.),

– Okvirna odluka Vijeća 2009/829/PUP od 23. listopada 2009. o primjeni načela uzajamnog priznavanja odluka o mjerama nadzora među državama članicama Europske unije kao alternative privremenom pritvoru (SL L 294, 11. 11. 2009.),

– Direktiva 2012/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o pravu na informaciju u kaznenom postupku (SL L 142, 1. 6. 2012.),

–Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu (SL L 338/2 21. 12. 2011.),

– Direktiva 2013/48/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o pravu na pristup odvjetniku u kaznenom postupku i u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga te o pravu na obavješćivanje treće strane u slučaju oduzimanja slobode i na komunikaciju s trećim osobama i konzularnim tijelima (SL L 294, 6. 11. 2013.),

– Direktiva 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima (SL L 130, 1. 5. 2014.),

– Okvirna odluka Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2002. o zajedničkim istražiteljskim ekipama (2002/465/PUP), (SL L 162, 20. 6. 2002.),

– Okvirna odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o sprečavanju i rješavanju sporova o izvršavanju nadležnosti u kaznenim postupcima (2009/948/PUP) (SL L 328, 15. 12. 2009.),

– Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88/6, 31. 3. 2017.),

– Direktiva (EU) 2016/800 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o postupovnim jamstvima za djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenim postupcima (SL L 132, 21. 5. 2016.),

– Direktiva (EU) 2016/1919 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297, 4. 11. 2016.).

(3) Ovim Zakonom osigurava se provedba Uredbe (EU) 2018/1805 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i naloga za oduzimanje.

Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti
Članak 10. (NN 81/13 , 70/19 )

Ako je u državi izdavanja propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ovog Zakona izvršit će zaprimljenu odluku stranih pravosudnih tijela iz članka 1. ovog Zakona bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela:

– pripadanje zločinačkoj organizaciji,

– terorizam,

– trgovanje ljudima,

– spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

– nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

– nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

– korupcija,

– prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima,

– pranje novca,

– krivotvorenje valute, uključujući i euro,

– računalni kriminalitet,

– djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

– omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

– ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

– nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

– otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

– rasizam i ksenofobija,

– organizirana ili oružana pljačka,

– nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

– varanje,

– reketarenje i iznuda,

– krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

– krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

– krivotvorenje sredstava plaćanja,

– nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

– nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima,

– trgovina ukradenim vozilima,

– silovanje,

– podmetanje požara,

– kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

– protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

– sabotaža.

Korištenje podataka i dokaza
Članak 12.r (NN 68/18 )

(1) Podaci i dokazi koji su zakonito prikupljeni u okviru zajedničke istrage mogu se koristiti u sljedeće svrhe:

a) u svrhu za koju je osnovan zajednički istražni tim te u druge svrhe sukladno dogovoru država članica koje čine zajednički istražni tim,

b) uz suglasnost druge države članice koja sudjeluje u zajedničkom istražnom timu za otkrivanje, istraživanje i progon drugih kaznenih djela,

c) za sprječavanje neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti.

(2) Domaći upućeni član može drugim članovima zajedničkog istražnog tima za potrebe zajedničke istrage, u skladu s domaćim pravom i u okviru svojih ovlasti, dati na korištenje podatke kojima raspolažu tijela Republike Hrvatske.

(3) Kada je suglasnost u smislu stavka 1. točke b) zatražena od Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske uskratit će suglasnost ako postoje razlozi za odbijanje međunarodne pravne pomoći, a može uskratiti suglasnost kada bi upotreba tih podataka ugrozila drugi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj.

GLAVA II. EUROPSKI UHIDBENI NALOG

Područje primjene
Članak 17. (NN 81/13 , 26/15 )

(1) Europski uhidbeni nalog, osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležno domaće tijelo može izdati i za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda na kaznu zatvora u trajanju od najmanje četiri mjeseca.

(2) Nadležno tijelo će izdati europski uhidbeni nalog u svrhu kaznenog progona ako je protiv osobe na koju se taj nalog odnosi rješenjem određen istražni zatvor.

(3) Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban.

Sadržaj i oblik
Članak 18. (NN 81/13 )

Europski uhidbeni nalog mora sadržavati sljedeće podatke navedene u standardnom obrascu (Prilog 1.) koji je sastavni dio ovog Zakona:

1. identitet i državljanstvo tražene osobe,

2. ime, adresu, broj telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte tijela koje je izdalo nalog,

3. dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne sudske odluke koja ima isti učinak, u smislu članka 2. točke 8., te članaka 10. i 17. ovog Zakona,

4. pravnu oznaku i zakonski opis djela, posebno u smislu članka 10. i 17. ovog Zakona,

5. činjenični opis djela uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela,

6. vrstu i visinu kaznenopravne sankcije izrečene pravomoćnom presudom, odnosno vrstu i visinu kaznenopravne sankcije za konkretno djelo propisane domaćim pravom,

7. ako je moguće posljedice djela.

Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga
Članak 20. (NN 81/13 , 26/15 )

(1) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležni sud će izvršiti europski uhidbeni nalog za djelo za koje je u državi izdavanja propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od barem jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje četiri mjeseca, pod uvjetom da to djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu.

(2) Sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga:

1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda,

2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života,

4. ako djelo iz članka 17. stavka 1. ovog Zakona na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja,

5. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan, osim ako su se državni odvjetnik i nadležno tijelo države izdavanja sporazumjeli da postupak vodi pravosudno tijelo države izdavanja,

6. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka,

7. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava,

8. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda.

Razlozi zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga
Članak 21. (NN 81/13 )

(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo;

2. kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela koja:

a) su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske,

b) su počinjena izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske.

(2) Sud može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog u svrhu izvršavanja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode izrečene presudom donesenom u odsutnosti, osim ako iz podataka navedenih u obrascu u smislu članka 18. ovog Zakona proizlazi, da, u skladu s pravom države izdavanja:

1. je traženoj osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda u odsutnosti, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da presuda može biti donesena u odsutnosti u slučaju nedolaska na raspravu,

2. je traženu osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

3. je tražena osoba izričito izjavila da ne osporava presudu donesenu u njezinoj odsutnosti ili nije pravovremeno podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu, iako je nakon osobnog uručenja presude donesene u njenoj odsutnosti poučena o pravu na podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe slijedom kojih bi se postupak mogao ponovno provesti u njezinoj prisutnosti, te preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja prvotne presude,

4. će traženoj osobi, kojoj presuda donesena u odsutnosti nije bila osobno uručena, ista biti osobno uručena odmah nakon predaje osobe državi izdavanja, uz pouku da u zakonom propisanom roku ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu slijedom kojih se može provesti postupak opisan u točki 3. ovog stavka.

Posebni uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga
Članak 22. (NN 81/13 , 26/15 )

(1) Ako je predmet europskog uhidbenog naloga djelo za koje se može izreći kazna doživotnog zatvora ili mjera doživotnog oduzimanja slobode, sud može njegovo izvršenje uvjetovati:

1. postojanjem zakonom propisane mogućnosti preispitivanja izrečene kazne ili mjere na zahtjev osuđenika ili po službenoj dužnosti najkasnije 20 godina od izricanja sankcije, u državi izdavanja,

2. pravom osuđenika da zatraži pomilovanje od daljnjeg izvršavanja kazne ili mjere na temelju prava ili sudske prakse u državi izdavanja.

(2) Brisan.

(3) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog postupka, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu području, sud će predaju te osobe uvjetovati njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, akojoj bude izrečena sankcija u državi izdavanja, a ta osoba je pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

(4) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu području i suglasila se s izdržavanjem kazne u Republici Hrvatskoj, sud će odgoditi odlučivanje o europskom uhidbenom nalogu. Radi preuzimanja izvršenja sankcije sud će od države izdavanja naloga zatražiti dokumentaciju i odrediti primjereni rok koji ne može biti duži od 15 radnih dana za njezinu dostavu. Rokovi iz članaka 28. i 32. ovog Zakona počinju teći istekom roka koji je sud odredio za dostavu dokumentacije. Nakon pravomoćnosti odluke o preuzimanju izvršenja strane sankcije sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga.

(5) Ako je nadležni sud temeljem članka 94. stavka 2. točke 4. ovog Zakona odbio priznanje i izvršenje presude suda države izdavanja izrečene protiv hrvatskog državljanina ili osobe koja ima prebivalište ili boravak na području Republike Hrvatske, sud će odobriti predaju te osobe državi izdavanja u svrhu vođenja kaznenog postupka pod uvjetom njezina vraćanja u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja sankcije izrečene u državi izdavanja, ako je osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

Pokretanje postupka izvršavanja europskog uhidbenog naloga
Članak 23. (NN 81/13 , 26/15 , 68/18 )

(1) Policija može u skladu sa svojim ovlastima na temelju zakona kojim se uređuje policijsko postupanje uhititi osobu protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je raspisano upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu na zahtjev države članice. Osoba će biti predana pritvorskom nadzorniku najkasnije u roku od 24 sata od uhićenja i o tome će se obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika te će mu se dostaviti europski uhidbeni nalog ili/i upozorenje iz Schengenskog informacijskog sustava na temelju kojeg je osoba uhićena. Ako dokumentacija ne sadrži prijevod upozorenja iz Schengenskog informacijskog sustava i/ili europskog uhidbenog naloga u smislu članka 9. ovoga Zakona, policija će od države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda u roku od 48 sati od uhićenja. Nadležni državni odvjetnik može neposredno od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda europskog uhidbenog naloga u razumnom roku, uzimajući u obzir rokove iz članka 32. ovoga Zakona. Ako upozorenje ne sadrži podatke iz članka 18. ovoga Zakona, policija će od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti da se bez odgode dopuni upozorenje.

(2) Državni odvjetnik će u roku od 16 sati od predaje pritvorskom nadzorniku ispitati uhićenika na okolnosti iz dokumentacije koju mu je dostavila policija.

(3) Ako državni odvjetnik raspolaže europskim uhidbenim nalogom i prijevodom u smislu članka 9. ovog Zakona, odnosno upozorenjem, a ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika u roku od 48 sati od uhićenja dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(4) Ako državni odvjetnik ne raspolaže europskim uhidbenim nalogom odnosno upozorenjem i prijevodom u smislu članka 9. ovog Zakona rješenjem može odrediti pritvor koji može trajati najduže 48 sati od uhićenja.

(5) Ako državni odvjetnik ne zaprimi prijevod u smislu članka 9. ovog Zakona u roku iz stavka 1. ovog članka, sudac istrage može na prijedlog državnog odvjetnika produljiti pritvor za daljnjih 36 sati.

(6) Kad državni odvjetnik u slučajevima iz stavaka 4. i 5. ovog članka zaprimi prijevod europskog uhidbenog naloga odnosno upozorenja u smislu članka 9. ovog Zakona, ako ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(7) Ako u rokovima iz stavaka 4. i 5. ovog članka država izdavanja nije dostavila dokumentaciju uhićenik će biti pušten na slobodu.

(8) Ako je država izdavanja dostavila dokumentaciju nakon isteka rokova iz stavaka 4. i 5. ovog članka, policija će ponovo uhititi traženu osobu i u roku od 24 sata od uhićenja dovesti je nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i postupka predaje. Rokovi iz članka 32. ovog Zakona nastavljaju teći od trenutka ponovnog uhićenja tražene osobe.

(9) Kad nadležno županijsko državno odvjetništvo neposredno zaprimi europski uhidbeni nalog, dostavit će ga policiji radi postupanja u skladu s ovim člankom.

Postupak pred sucem istrage
Članak 24.a (NN 81/13 , 26/15 , 102/17 )

(1) Na prijedlog državnog odvjetnika uz koji je dostavljena dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona sudac istrage će u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga zakazati ročište za odluku o istražnom zatvoru u skladu s domaćim pravom. O vremenu održavanja ročišta za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage obavijestit će državnog odvjetnika, traženu osobu i njezina branitelja, a po potrebi i tumača.

(2) Ročište iz stavka 1. ovog članka može se održati samo ako je prisutan branitelj tražene osobe. Ako tražena osoba nema branitelja, sud će joj postaviti branitelja po službenoj dužnosti.

(3) Na ročištu za odluku o istražnom zatvoru sudac istrage utvrdit će je li osoba poučena o svojim pravima iz članka 24. stavka 2. ovog Zakona. Ako osoba nije poučena o navedenim pravima, sudac će pozvati državnog odvjetnika da to učini.

(4) Ako tražena osoba sucu istrage da pristanak na predaju te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27. ovog Zakona, sudac istrage će uz odluku o istražnom zatvoru donijeti rješenje u smislu članka 28. ovog Zakona.

Predaja osobe koja uživa imunitet
Članak 25. (NN 81/13 )

(1) Ako državni odvjetnik tijekom ispitivanja tražene osobe koja je državljanin Republike Hrvatske utvrdi da ta osoba uživa imunitet u Republici Hrvatskoj, zatražit će od nadležnog tijela odobrenje za postupanje po nalogu protiv te osobe.

(2) Ako je tražena osoba koja uživa imunitet u Republici Hrvatskoj državljanin druge države ili službenik međunarodne organizacije, državni odvjetnik mora o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove. Postupak predaje neće se pokrenuti prije nego što tijelo koje je izdalo nalog dostavi dokaz o ukidanju imuniteta.

(3) Rokovi iz članka 28. i 32. ovog Zakona počinju teći s danom kada državni odvjetnik zaprimi dokaz o ukidanju imuniteta.

Rokovi za donošenje odluke o predaji tražene osobe
Članak 32. (NN 81/13 , 26/15 )

(1) Postupak radi predaje tražene osobe je hitan.

(2) Ako tražena osoba nije pristala na predaju, o njezinoj predaji mora biti odlučeno u roku od šezdeset dana od uhićenja ili prvog ispitivanja.

(3) Ako se o predaji ne može odlučiti u rokovima iz stavka 2. ovog članka, sud će o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog i navesti razloge za prekoračenje rokova. U tom slučaju o predaji tražene osobe mora biti odlučeno u daljnjem roku od trideset dana.

(4) Ako se zbog iznimnih okolnosti, o predaji ne može odlučiti niti u roku iz stavka 3. ovoga članka, sud će o tome obavijestiti Eurojust i navesti razloge za prekoračenje roka.

(5) Ako neka od država članica višekratno prekoračuje rokove za izvršavanje europskih uhidbenih naloga domaćih nadležnih tijela, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će o tome obavijestiti Vijeće Europske unije.

Ispitivanje tražene osobe prije donošenja odluke o predaji
Članak 34. (NN 102/17 )

(1) Prije donošenja odluke o predaji na prijedlog tijela koje je izdalo nalog i pod uvjetom da je predaja tražena radi vođenja kaznenog postupka, sud može ispitati traženu osobu o djelu zbog kojega je izdan nalog.

(2) Okolnosti ispitivanja tražene osobe dogovaraju sud i tijelo koje je izdalo nalog pisanim sporazumom, koji obvezuje sva nadležna tijela države izdavanja.

(3) Sud ispituje traženu osobu u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom i sporazumom iz stavka 2. ovog članka. Ispitivanju moraju biti prisutni branitelj i državni odvjetnik, a može biti prisutna i službena osoba države izdavanja.

GLAVA II.A EUROPSKI ISTRAŽNI NALOG
POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Uvjeti za izdavanje europskog istražnog naloga
Članak 42.c (NN 102/17 )

Nadležno pravosudno tijelo izdat će europski istražni nalog ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. izdavanje europskog istražnog naloga nužno je i razmjerno svrsi postupaka iz članka 2. točke 9. ovog Zakona,

2. dokazna radnja ili radnje navedene u europskom istražnom nalogu mogu biti određene u tom postupku.

Razlozi za nepriznavanje ili neizvršenje europskog istražnog naloga
Članak 42.j (NN 102/17 )

(1) Nadležno pravosudno tijelo može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pravično suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga u sljedećim slučajevima:

a) kada prema domaćem pravu postoji imunitet ili povlastica koja onemogućuje izvršenje europskog istražnog naloga ili postoje pravila o utvrđivanju i ograničenju kaznene odgovornosti u odnosu na slobodu tiska i slobodu izražavanja u drugim medijima, a koja onemogućuju izvršenje europskog istražnog naloga;

b) kada je europski istražni nalog izdan u postupku iz članka 2. točke 9. podtočaka b) i c) ovog Zakona, a dokazna radnja ne bi bila primjenjiva u usporedivom domaćem slučaju prema domaćem pravu.

(2) Nadležno pravosudno tijelo neće priznati i izvršiti europski istražni nalog u sljedećim slučajevima:

a) kada bi izvršenje europskog istražnog naloga štetilo bitnim interesima nacionalne sigurnosti, dovelo u opasnost izvor informacija ili značilo korištenje povjerljivih informacija koje se odnose na određene obavještajne aktivnosti;

b) kada bi izvršenje europskog istražnog naloga bilo u suprotnosti s načelom ne bis in idem, osim ako je tijelo izdavanja dalo jamstvo da dokaz pribavljen europskim istražnim nalogom neće biti korišten u svrhu kaznenog progona ili kažnjavanja osobe za djelo za koje je već pravomoćno presuđena u državi članici;

c) kada se europski istražni nalog odnosi na kazneno djelo za koje se tvrdi da je počinjeno izvan državnog područja države izdavanja te je djelomično ili u cijelosti počinjeno na državnom području Republike Hrvatske, a postupanje u vezi s kojim se izdaje europski istražni nalog nije kažnjivo djelo u Republici Hrvatskoj;

d) kada postoje opravdani razlozi koji ukazuju da izvršenje dokazne radnje navedene u europskom istražnom nalogu ne bi bilo u skladu s obvezama iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji i Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

e) kada postupanje zbog kojeg je izdan europski istražni nalog nije kažnjiva radnja prema domaćem pravu, osim ako se odnosi na kazneno djelo obuhvaćeno kategorijama kaznenih djela navedenih u članku 10. ovog Zakona. Za fiskalna djela izvršenje europskog istražnog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute, kao i pravo države izdavanja; ili

f) kada je europski istražni nalog izdan u odnosu na dokaznu radnju čija je primjena po domaćem pravu ograničena na katalog kaznenih djela ili na kaznena djela sa zapriječenom određenom najnižom sankcijom, a koji katalog ne uključuje kazneno djelo zbog kojeg se vodi postupak u državi izdavanja.

(3) Odredbe stavka 2. točke e) i f) ovog članka ne primjenjuju se na dokazne radnje iz članka 42.i stavka 2. ovog Zakona.

(4) U slučajevima iz stavka 1. točke a) i stavka 2. točaka a), b), c) i d) ovog članka, prije donošenja odluke o nepriznavanju ili neizvršavanju europskog istražnog naloga, bilo u cijelosti ili djelomično, nadležno pravosudno tijelo obavještava tijelo izdavanja o razlozima za nepriznavanje i neizvršenje europskog istražnog naloga te, prema potrebi, od tijela izdavanja bez odgode traži dostavu potrebnih informacija.

(5) U slučaju iz stavka 1. točke a) ovog članka i ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno domaće tijelo, nadležno pravosudno tijelo zatražit će od njega da odmah iskoristi tu ovlast. Ako je za ukidanje povlastice ili imuniteta nadležno tijelo druge države ili međunarodna organizacija, izvršavanje te ovlasti od tijela nadležnog za ukidanje povlastice ili imuniteta zatražit će tijelo izdavanja.

(6) Rješenje kojim se odbija priznanje i izvršenje europskog istražnog naloga dostavlja se nadležnom državnom odvjetniku, koji ima pravo žalbe pod uvjetima i u rokovima propisanim domaćim pravom.

POGLAVLJE II.   POSEBNE ODREDBE ZA POJEDINE DOKAZNE RADNJE

Izvršenje europskog istražnog naloga izdanog u svrhu ispitivanja putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa
Članak 42.ab (NN 102/17 )

(1) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo zaprimi europski istražni nalog koji je izdan u svrhu ispitivanja osobe koja se nalazi u Republici Hrvatskoj radi provođenja dokazne radnje ispitivanja okrivljenika ili osumnjičenika te svjedoka ili vještaka putem videokonferencijske veze, odlučit će o provođenju te radnje u skladu s domaćim pravom.

(2) Po zaprimanju europskog istražnog naloga županijsko državno odvjetništvo utvrđuje postoje li razlozi iz članka 42.j ovog Zakona za odbijanje izvršenja europskog istražnog naloga.

(3) Uz razloge iz članka 42.j ovog Zakona, izvršenje europskog istražnog naloga može se odbiti:

a) ako osumnjičenik ili okrivljenik nije suglasan; ili

b) ako bi izvršenje takve dokazne radnje u određenom slučaju bilo u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg prava.

(4) Suglasnost iz stavka 3. točke a) ovog članka osumnjičenik ili okrivljenik može povući prije započinjanja davanja iskaza putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa.

(5) Kada nadležno županijsko državno odvjetništvo odluči izvršiti europski istražni nalog iz stavka 1. ovog članka dogovara pojedinosti izvršenja neposredno s tijelom izdavanja naloga te:

a) poziva svjedoka ili vještaka navodeći vrijeme i mjesto ispitivanja;

b) poziva osumnjičenika ili okrivljenika na ispitivanje u skladu s domaćim pravom te uz poziv dostavlja i pouku o pravima koja toj osobi pripadaju prema pravu države izdavanja.

(6) Kada se ispitivanje održava putem videokonferencije ili druge vrste audiovizualnog prijenosa, primjenjuju se sljedeća pravila:

a) tijelo koje izvršava radnju nazočno je tijekom ispitivanja, a prema potrebi mu pomaže tumač, te je odgovorno za utvrđivanje identiteta osobe koju treba ispitati i poštivanje temeljnih načela domaćeg prava. Ako smatra da se tijekom ispitivanja krše temeljna načela domaćeg prava, odmah poduzima mjere potrebne za osiguravanje nastavka ispitivanja u skladu s navedenim načelima;

b) mjere za zaštitu osobe koja treba biti ispitana dogovaraju, prema potrebi, nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka i nadležno tijelo države izdavanja;

c) ispitivanje izravno provodi nadležno tijelo države izdavanja, u skladu s njezinim pravom;

d) na zahtjev države izdavanja ili osobe koja treba biti ispitana, nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka prema potrebi osigurava osobi koja treba biti ispitana pomoć tumača;

e) osumnjičenici ili okrivljenici obavještavaju se prije ispitivanja o postupovnim pravima koja im pripadaju, uključujući pravo da ne iskazuju, prema domaćem pravu i prema pravu države izdavanja. Svjedoci i vještaci mogu se pozvati na pravo da ne iskazuju koje im pripada prema domaćem pravu ili prema pravu države izdavanja te ih se o navedenom pravu obavještava prije ispitivanja.

(7) Nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka sastavlja zapisnik o ispitivanju, u kojem navodi datum i mjesto ispitivanja, identitet osobe koja je ispitana, identitet i funkcije svih ostalih osoba koje su sudjelovale u ispitivanju, dane prisege i tehničke uvjete u kojima je ispitivanje održano. Navedeni zapisnik nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka šalje tijelu izdavanja.

(8) U slučaju kada se osoba ispituje u skladu s ovim člankom te odbija iskazivati premda je na to obvezna ili kao svjedok ne da istinit iskaz, primjenjuje se domaće pravo na isti način kao da se ispitivanje održava u okviru domaćeg postupka.

Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja naloga
Članak 47. (NN 81/13 , 26/15 , 102/17 )

(1) Nadležno pravosudno tijelo će odbiti priznanje i izvršenje naloga za osiguranje imovine ili dokaza ako:

1. potvrda u smislu članka 44. stavka 2. ovog Zakona nije izdana, nije potpuna ili očito nije u skladu s nalogom, a država izdavanja nije u određenom roku, koji ne može biti dulji od sedam radnih dana, dostavila dopunu, odnosno ispravak,

2. nesumnjivo utvrdi, iz podataka navedenih u potvrdi za kazneno djelo iz naloga, da bi predaja imovine ili predmeta u smislu odredbe članka 49. ovog Zakona, značila povredu načela ne bis in idem,

3. djelo za koje je izdan nalog, ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu, osim ako se odnosi na kazneno djelo obuhvaćeno kategorijama kaznenih djela navedenih u članku 10. ovog Zakona. Za fiskalna djela izvršenje naloga ne može se odbiti samo zbog toga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama i mijenjanju valute, kao i pravo države izdavanja.

(2) Nadležno pravosudno tijelo može odbiti priznanje naloga za osiguranje imovine ili dokaza ako izvršenje naloga sprječava imunitet ili povlastica.

(3) U slučaju iz stavka 1. točke 1. ovog članka, nadležno pravosudno tijelo će:

1. odrediti rok, ne duži od sedam radnih dana, za dostavu potvrde ili dopunu odnosno ispravak potvrde u smislu članka 44. stavka 2. ovog Zakona,

2. u zamjenu za potvrdu prihvatiti ispravu iste važnosti, ili

3. izvršiti nalog ako zaprimljene informacije smatra dostatnim za svoje postupanje.

(4) Nadležno pravosudno tijelo će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o odluci kojem je odbijeno priznanje i izvršenje naloga za osiguranje imovine ili dokaza, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(5) Nadležno pravosudno tijelo će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog da su imovina ili dokazi nestali, uništeni ili ih nije bilo moguće pronaći na mjestu navedenom u potvrdi, a niti nakon razmjene podataka s državom izdavanja nije bilo moguće utvrditi gdje se nalaze, zbog čega nalog za osiguranje imovine ili dokaza nije moguće izvršiti.

GLAVA V. ODLUKA O ODUZIMANJU IMOVINE ILI PREDMETA

Područje primjene
Članak 63. (NN 81/13 )

Osim za kaznena djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležni sud će priznati a domaće pravosudno tijelo će provesti izvršenje odluke o oduzimanju imovine ili predmeta za sva kažnjiva djela propisana domaćim pravom, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenoj odluci, koja će biti izvršena u skladu s domaćim pravom.

GLAVA VI. PRIZNANJE I IZVRŠENJE ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI

Područje primjene
Članak 77. (NN 81/13 , 26/15 )

(1) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona sud iz članka 78.a  ovog Zakona priznat će odluku o novčanoj kazni bez provjere dvostruke kažnjivosti i za sljedeća kažnjiva djela:

– kršenje propisa o cestovnom prometu, uključujući pravila o broju sati vožnje i vremenu počinka te propisa o opasnim tvarima,

– krijumčarenje robe,

– povredu prava intelektualnog vlasništva,

– prijetnju i nasilna djela protiv osoba, uključujući nasilje na sportskim priredbama,

– kaznena djela oštećenja tuđe imovine,

– krađu,

– prijestupe koje su države članice inkriminirale u svrhu izvršavanja obveza iz instrumenata usvojenih u smislu Ugovora o Europskim zajednicama ili glave VI. Ugovora o Europskoj uniji.

(2) Osim za kažnjiva djela iz stavka 1. ovog članka, sud će priznati odluke i za sva kažnjiva djela propisana domaćim pravom, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje prema nacionalnom pravu države izdavanja.

(3) Na izvršenje novčane kazne primjenjuju se odredbe koje vrijede za izvršenje novčanih kazni izrečenih prema domaćem pravu.