1. PROBLEM

Sustav koncesija u Republici Hrvatskoj uređen je Zakonom o koncesijama (Narodne novine, broj 143/2012). Zakon predstavlja krovni propis kojim se na općoj razini uređuju sva osnovna pitanja vezana za koncesije. Uz Zakon o koncesijama, zakonodavni okvir za koncesije, čine i posebni propisi kojima se uređuju koncesije u pojedinim područjima i za pojedine djelatnosti. Ovi tzv. ''sektorski zakoni za koncesije'', temeljem načela i rješenja iz Zakona, uređuju sva posebna pitanja koja se vezuju za pojedini predmet koncesije.

Svjetska gospodarska kriza, pogoršanje uvjeta financiranja na tržištu, a sukladno čemu je došlo do značajnih problema u sposobnosti koncesionara za neometanu provedu ugovora o koncesiji, ukazali su na potrebu uvođenja jasnijih pravila i dodatne fleksibilnosti kod uvjeta izmjene ugovora o koncesiji za vrijeme njegova trajanja, a bez ugrožavanja temeljnih načela na kojima dodjela javnih ugovora počiva u Europskoj uniji. Navedeno podrazumijeva i profiliranje jasnijih pravila vezanih za sudjelovanje financijskih institucija u koncesijskim projektima, te prava i obveza sviju strana, davatelja koncesije, koncesionara i financijskih institucija, kod prijevremenih raskida ugovora.

Stoga se predlažu izmjene odredbi Zakona o koncesijama koje bi trebale prije svega omogućiti da Republika Hrvatska usvoji odredbe Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine o dodjeli ugovora o koncesijama.

Pored spomenutih inicijativa i promjena na razini Europske unije, niz rješenja koja se predlažu u ovom Konačnom prijedloga Zakona o koncesijama za cilj imaju rješavanje nedostataka Zakona koje su uočene u redovitoj praksi davatelja koncesija u Republici Hrvatskoj te se vezuju uz posebnosti hrvatskog sustava koncesija i određenih naslijeđenih modaliteta postupanja koji traže prilagodbu novim zakonskim rješenjima.

Sukladno tome trebalo bi donijeti novi zakon koji bi regulirao dodjelu koncesija te koji bi ponudio suvremenija i cjelovitija rješenja.

2. CILJEVI

2.1. Stvaranje jasnog i sustavno primjenjivog pravnog okvira neophodnog za daljnji nastavak održavanja cjelokupnog sustava dodjele koncesija, počevši od pripremnih radnji i postupka za davanje koncesije, ugovora o koncesiji, prestanku koncesije i politike koncesija, poštivajući socijalna, ekološka i inovativna načela.

2.2. Uspostava transparentnijeg i pojednostavljenog mehanizma davanja koncesija, efikasnije naplate koncesijske naknade, optimalne pravne zaštite sukladno odredbama Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine o dodjeli ugovora o koncesijama.

2.3. Djelotvornije i učinkovitije provođenje inspekcijskog nadzora provedbe ovog Zakona u dijelu provedbe nadzora nad izvršenjem preuzetih obveza ugovorom o koncesijama, a osobito u dijelu obavljanja djelatnosti koja se obavlja bez propisane koncesije, sve u cilju efikasnijeg suzbijanja svih oblika i modaliteta obavljanja aktivnosti na načine koji odstupaju od legitimnih normi, poznate kao „siva ekonomija“ i s time povezane pojave porezne evazije.

2.1. POSEBNI CILJEVI

2.1.1. Zakonom o koncesijama jasno je postavljena uloga Ministarstva financija kao javnopravnog tijela koje provodi politiku koncesija, što, u smislu ovoga Zakona, predstavlja sve mjere i aktivnosti usmjerene uspostavi i održanju učinkovitog sustava davanja koncesija, a osobito nadzor nad provedbom ugovora o koncesijama, vođenje Registra koncesija, sudjelovanje predstavnika ministarstva nadležnog za financije u postupcima davanja koncesija, praćenje provedbe ugovora o koncesijama s obilježjima javno-privatnog partnerstva, edukaciju te praćenje međunarodne prakse iz područja koncesija.

2.2.1. Zakon proširuje i odredbe kojima se uređuju pripremne radnje za davanje koncesije, kao obveze davatelja koncesije, pri čemu se pojednostavljuje način izračuna vrijednosti koncesije u skladu s izmjenama pravne stečevine te na jasnim ekonomskim načelima koji osiguravaju pravednije i preciznije vrednovanje imovine i prava RH. Istovremeno se posebnim propisima daje mogućnost slobode daljnje razrade ovih načelnih pravila.

2.3.1. Zakonom se predviđa urediti postojeće odredbe o prekršajima, radi preciznijeg izričaja postojećih normi, s povećanim rasponom novčanih kazni, te postojeći katalog prekršaja dodatno normirati uvođenjem novih prekršaja svih subjekata odgovornih za poštivanje i provođenje ovoga Zakona, što se odnosi i na davatelje koncesija i koncesionara, ali i na sve osobe koje obavljaju djelatnost bez propisane koncesije te sve osobe koje na bilo koji način sudjeluju u takvom protupravnom postupanju. Istovremeno je potrebno uvesti i jedinstveni model vođenja carinsko-prekršajnog postupka na temelju optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a u svrhu jačanja uloge ovlaštenog tužitelja i ujednačenosti prekršajnog postupanja državnih tijela sukladno Prekršajnom zakonu (»Narodne novine«, broj 107/2007, 39/2013 i 157/2013). Jačanju i unapređenju sustava koncesija u bitnom će doprinijeti i dodatno normiranje na području prekršaja, sankcioniranjem svih protupravnih postupanja utvrđenih u ovom području.  

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa 

3.2. OPCIJA 2: - Normativno rješenje

Ministarstvo financija ima obvezu uskladiti Zakon o koncesijama (Narodne novine, broj 143/2012) s pravnom stečevinom Europske unije u dijelu koji se odnosi na osiguranje potpune primjene Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine o dodjeli ugovora o koncesijama, čime se ujedno osigurava potpuna primjena paketa mjera javne nabave u području koncesija (tzv. Public procurement package ).

Obveza je podizanje razine učinkovitosti i ekonomičnosti sustava davanja koncesija radi osiguranja svih koristi koje proizlaze iz područja koncesija prvenstveno glede financijskih efekata sa stajališta proračunskih prihoda i u kojem mehanizmu osnovnu ulogu čini nadzor koji treba kontinuirano vršiti davatelj koncesija nad koncesionarom.

4. USPOREDBA OPCIJA