I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Važeći Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.; u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređuje obvezna osiguranja u prometu u koja se ubrajaju:

1. osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,

2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama,

3. osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima te

4. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon, odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 76/13.) u pravni poredak Republike Hrvatske prenesena je Direktiva (EU) Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. 10. 2009., u daljnjem tekstu Direktiva  2009/103/EZ). Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila (obvezno osiguranje motornih vozila) posebno je važno kako za ugovaratelje osiguranja tako i za žrtve nezgoda. Ono također ima veliki značaj za društva za osiguranje budući da čini znatan dio poslova neživotnog osiguranja u Republici Hrvatskoj. Obvezno osiguranje vozila također utječe na slobodno kretanje ljudi i vozila te je stoga ključni cilj djelovanja u području financijskih usluga jačanje i konsolidacija tržišta u području obveznog osiguranja motornih vozila. Navedenim izmjenama i dopunama Zakona uvedene su prikladne mjere kako bi se osiguralo da je građanskopravna odgovornost u pogledu upotrebe vozila koja se uobičajeno nalaze na području Republike Hrvatske pokrivena osiguranjem, a kojim mjerama su određeni opseg pokrivene odgovornosti i uvjeti osiguravateljnog pokrića.

Europski parlament i Vijeće usvojili su u 2021. Direktivu (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 430, 2.12.2021., u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2021/2118). Navedenim izmjenama i dopunama postojećeg normativnog okvira provode se ciljane izmjene: naknada štete osobama oštećenima zbog nezgoda u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, minimalni obvezni iznosi osiguravateljnog pokrića, provjere osiguranja vozila koje provode države članice i korištenje potvrde o odštetnim zahtjevima ugovaratelja osiguranja od strane novog društva za osiguranje. Uz ta četiri područja, otpremljena vozila, nezgode koje uključuju prikolicu koju vuče vozilo, neovisni alati za usporedbu cijena osiguranja motornih vozila te informacijski centri i informiranje oštećenih osoba također su područja u pogledu kojih se uvode ciljane izmjene. Također, uvodi se veći stupanj jasnoće u odnosu na Direktivu 2009/103/EZ, izmjenama izraz „žrtva”, koji se u toj direktivi upotrebljava kao sinonim za „oštećenu osobu”, zamijenjen je izrazom „oštećena osoba” ili „osoba oštećena”, ovisno o slučaju. Konačno, uvode se nova značenja pojmova „vozilo“ i „upotreba vozila“ koja uvelike proširuju opseg primjene obveze osiguranja, ali se ujedno predviđaju i nove mogućnosti isključenja obveze osiguranja, uz mogućnost isključenja primjene direktive u cijelosti kada je riječ o upotrebi vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području.

S obzirom na iznijeto, potrebno je izmijeniti važeći Zakon na način da se propišu potrebne izmjene u skladu s Direktivom (EU) 2021/2118.

Zakonom izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, br. 85/22.; u daljnjem tekstu: Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama), uvedene su definicije pojma: „automatizirano vozilo“ kao vozilo koje koristi hardver i softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu vozila (potpuno automatizirano vozilo bez upravljača) te pojma „osobno prijevozno sredstvo“ kao vozilo koje nije razvrstano ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h (vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom, romobil s motornim ili električnim pogonom i sl.). Navedene izmjene utječu i na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe vozila budući se pojmovi automatiziranog vozila i osobnog prijevoznog sredstva isprepliću s pojmom vozila u skladu s Direktivom (EU) 2021/2118. U tom smislu potrebno je izmijeniti važeći Zakon na način da se uredi obvezno osiguranje automatiziranih vozila.

Također, važeći Zakon predviđa primjenu obveze osiguranja samo na ona vozila koja podliježu obvezi registracije te koja po propisima o registraciju moraju imati prometnu dozvolu. Nova definicija „vozila“ iz Direktive (EU) 2021/2118, ne predviđa ovakvo ograničenje, a „vozilo“ definira kao:

a) svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s:

i. najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h; ili

ii. najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h,

b) svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz točke (a), bilo ono spojeno ili ne. U tom smislu, postoje vrste „vozila“ iz Direktive (EU) 2021/2118 koje ulaze u obvezu osiguranja iz predmetne Direktive, ali koja u Republici Hrvatskoj nisu podložna obvezi registracije. Direktiva (EU) 2021/2118 državama članicama u takvim slučajevima daje nacionalnu diskreciju da određene vrste vozila isključe iz obveze osiguranja, pri čemu država članica tada mora osigurati da se štete koje se počine upotrebom takvih vozila pokrivaju iz garancijskog fonda. U tom smislu potrebno je propisati isključenje obveze osiguranja od automobilske odgovornosti za pojedine vrste vozila i to za osobna prijevozna sredstava koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to:

• vozilo koje se može samo uravnotežiti,
• monocikl s motornim ili električnim pogonom,
• romobil s motornim ili električnim pogonom.

Naime, za navedena vozila nije uspostavljen sustav koji bi omogućavao kontrolu u pogledu je li ugovor o osiguranju uistinu sklopljen, a kakav sustav postoji u pogledu vozila koja podliježu obvezi registracije i izdavanja prometne dozvole. Važno je napomenuti kako je uz ovakvo isključenje ovim Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) implementirana i mogućnost oštećenika da naknadu štete koja je uzrokovana ovakvim vozilima potražuje od Garancijskog fonda.

Uredba (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L, 138, 30. 4. 2004.), čija provedba je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), ne primjenjuje se na modele zrakoplova s najvišom dopuštenom masom pri uzlijetanju do 20 kg (članak 2 točka 2.b Uredbe). Od donošenja navedene Uredbe, proizvodnja i upotreba bespilotnih zrakoplova doživjele su izuzetan uzlet te je na tržištu prisutno više vrsta malih bespilotnih zrakoplova mase manje od 20kg koje se koriste u komercijalne svrhe. Ujedno je potrebno izmjenama i dopunama važećeg Zakona, sukladno zakonu kojim se uređuje zračni promet, prepoznati specifičnost registracije operatora bespilotnog zrakoplova, na način da se propiše ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatora sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o osiguranju odgovornosti.

Važeći Zakon uređuje počekni rok kao razdoblje od najviše 30 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti iz ugovora o osiguranju produžuju. Navedena formulacija dovodi do pravne nesigurnosti budući je osigurateljima ostavljeno diskreciono pravo određivanja navedenog roka u trajanju do najviše 30 dana. Prijedlogom zakona  uvodi se jedinstveni počekni rok od 15 dana. Ujedno se propisuje početak računanja roka od 15 dana u kojem je društvo za osiguranje dužno obavijestiti nadležno tijelo unutarnjih poslova i Informacijski centar Hrvatskog ureda za osiguranje da je vlasniku vozila odnosno prijevoznog sredstva isteklo osigurateljno pokriće.

U skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj  („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22. - ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o uvođenju eura) potrebno je  izmijeniti odredbe važećeg Zakona radi pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Prijedlogom Zakona u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi se Direktiva (EU) 2021/2118, a čime će se proširiti obuhvat primjene zakona u odnosu na pojam vozila i upotrebe vozila, uvesti nova pravila u pogledu upotrebe vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, provjere osiguranja, primjene isključenja obveze osiguranja, minimalnih iznosa pokrića, zaštite oštećenih osoba u pogledu štete nastale kao posljedica nezgoda koje su se dogodile bilo u njihovoj državi članici boravišta ili u državi članici koja nije njihova država članica boravišta u slučaju nesolventnosti društva za osiguranje, zaštite oštećenih osoba u nezgodama koje uključuju prikolicu koju vuče vozilo, potvrda o odštetnim zahtjevima u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama te u pogledu informiranja oštećenih osoba.

Prijedlogom zakona regulira se osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe automatiziranih vozila vodeći računa o njihovim specifičnostima pogotovo u kontekstu kako se radi o vozilu bez upravljača koje koristi hardver i softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu.

Nadalje, Prijedlogom zakona propisuje se da ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatoru sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o obveznom osiguranju u prometu čije je sklapanje obvezno sukladno odredbama ovoga Zakona i primjenjivim EU propisima .

Također, Prijedlogom zakona povećava se pravna sigurnost uvođenjem jedinstvenog počeknog roka te propisivanjem početak računanja roka od 15 dana u kojem je društvo za osiguranje dužno obavijestiti nadležno tijelo unutarnjih poslova i Informacijski centar Hrvatskog ureda za osiguranje da je vlasniku vozila odnosno prijevoznog sredstva isteklo osigurateljno pokriće.

Nadalje, Prijedlogom zakona predlaže se usklađivanje iznosa izraženih u kunama u važećem Zakonu s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Predloženim izmjenama iznosi se zamjenjuju s iznosima u eurima, a iznos raspona prekršajnih sankcija se usklađuje s odredbama Zakona o uvođenju eura.

Na kraju, dio izmjena važećeg Zakona predlaže se radi unapređenja postojećeg izričaja u svrhu dodatnog pojašnjenja postojećih obveza i pravne sigurnosti adresata ovoga Zakona.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), u članku 1.a stavku 1. točke 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„l. Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. IO. 2009.).

2. Direktiva (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni

Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 430, 2.12.2021.).“.

Dosadašnje točke 3. do 6. brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

„(3) Kada je ovim Zakonom propisana ovlast nadzornog tijela za donošenje pravilnika, taj pravilnik donosi Upravno vijeće nadzornog tijela.“.

Članak 2.

U članku 2. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Republika Hrvatska jamči za naknadu štete u sljedećim slučajevima:

1. za štetu koja je nastala upotrebom prijevoznog sredstva iz stavka 2. ovoga članka,

2. za štetu koja je nastala kao posljedica terorističkog čina upotrebom vozila.“.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

„(4) Odredbe ovoga Zakona koje se primjenjuju na vlasnika vozila na odgovarajući način se primjenjuju i na vlasnika odnosno korisnika automatiziranog vozila (u daljnjem tekstu: vlasnik automatiziranog vozila), osim ako nije drugačije propisano odredbama ovoga Zakona.

(5) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako je organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo kojima je pokrivena šteta za bilo koju treću stranu, uključujući gledatelje i druge osobe , ali koja ne obuhvaća nužno štetu nanesenu vozačima koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihovim vozilima.“.

Članak 3.

Članak 3. mijenja se i glasi:

„Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

1. automatizirano vozilo je vozilo kako je uređeno zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, a koje ispunjava uvjete iz definicije vozila u smislu ovoga Zakona.

2. boravište je boravište kako je uređeno zakonom kojim se uređuje prebivalište, kratkotrajni boravak kako je uređeno zakonom kojim se isto uređuje u odnosu na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji te privremeno boravište kako je uređeno Uredbom 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Tekst značajan za EGP i Švicarsku) (u daljnjem tekstu: Uredba 987/2009).

3. brodica je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem kako je uređeno odredbama zakona koji uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske

4. društvo za osiguranje je:

a) društvo za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja uz odobrenje nadzornog tijela

b) društvo za osiguranje iz druge države članice koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja putem poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga i

c) društvo za osiguranje iz treće države koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja putem poslovnog nastana uz odobrenje nadzornog tijela

5. država članica je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru

6. Hrvatski ured za osiguranje je nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj čiji su poslovi i obveze uređeni zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društva za osiguranje i ovim Zakonom

7. jahta je plovni objekt za šport i razonodu kako je uređeno odredbama zakona koji uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske

8. kamata je zakonska zatezna kamata koju plaća dužnik kada novčanu obvezu ne izvrši u propisanom roku

9. Kretski sporazum je sporazum kojim se uređuju međusobni odnosi između nacionalnih ureda za osiguranje država članica Sustava zelene karte osiguranja

10. korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom

11. matična država članica je matična država članica kako je uređeno u članku 3. točki 15. zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje  

12. Multilateralni sporazum je sporazum sklopljen između nacionalnih ureda za osiguranje država članica EEA (Europskog gospodarskog prostora) i drugih pridruženih država po kojem se službena registarska pločica države članice u kojoj je vozilo uobičajeno stacionirano smatra dokazom o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti

13. nacionalni ured za osiguranje je profesionalna organizacija koja je utemeljena u skladu s Preporukom br. 5 koju je 25. siječnja 1949. usvojio Pododbor za cestovni promet Odbora za unutarnji promet Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, a koja okuplja društva za osiguranje koja u jednoj državi imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti

14. nadzorno tijelo je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osnovana posebnim zakonom

15. nepoznato vozilo je vozilo iz točke 35. ovoga članka koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja

16. neosigurano vozilo je vozilo iz točke 35. ovoga članka za koje nije sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti ili je trajanje osiguranja isteklo, a ugovor o osiguranju nije produžen ni u počeknom roku

17. odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama

18. operator sustava bespilotnog zrakoplova je operator sustava bespilotnog zrakoplova kako je uređeno Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/947 od 24. svibnja 2019. o pravilima i postupcima za rad bespilotnih zrakoplova (Tekst značajan za EGP) (SL L 152, 11.6.2019)

19. osigurana svota je iznos do kojega je osiguran imovinski interes, posebno za štete na stvarima, a posebno za štete na osobama

20. osiguranik je osoba čiji je imovinski interes osiguran

21. oštećena osoba je svaka osoba koja ima pravo na naknadu štete u vezi sa štetom ili ozljedom prouzročenom prijevoznim sredstvima u skladu s ovim Zakonom

22. priključno vozilo je svako vozilo namijenjeno da ga vuče vozilo

23. počekni rok je razdoblje od 15 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti iz ugovora o osiguranju produžuju

24. područje država članica Sustava zelene karte osiguranja je područje država potpisnica Kretskog sporazuma

25. područje na kojem je vozilo uobičajeno stacionirano je područje države članice Multilateralnog sporazuma:

i. čiju registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira jesu li pločice trajne ili privremene

ii. u kojoj su izdane tablice osiguranja ili znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici koju vozilo nosi u slučaju kada registracija za određeni tip vozila nije potrebna

iii. u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište u slučaju kada za određeni tip vozila nije potrebna registarska pločica niti tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici

iv. u kojoj se prometna nesreća dogodila u slučaju kada vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu

26. prebivalište je prebivalište kako je uređeno zakonom kojim se uređuje prebivalište, stalni i privremeni boravak kako je uređeno zakonom kojim se uređuju državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji te privremeno boravište kako je uređeno Uredbom 987/2009.

27. prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, brodica, odnosno jahta

28. prometna nesreća je događaj kod kojega je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva

29. sigurnosni operater je osoba izvan automatiziranog vozila kojeg prati telekomunikacijskom vezom te je dužna odobriti ili odabrati alternativni vozački manevar

30. s igurnosni vozač je osoba unutar automatiziranog vozila koja je odgovorna za njegov nadzor tijekom testiranja i u mogućnosti je preuzeti dinamičku kontrolu

31. treća država je država koja nije Republika Hrvatska odnosno druga država članica

32. ugovaratelj osiguranja je osoba koja je s društvom za osiguranje sklopila ugovor o osiguranju

33. upotreba vozila je svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu

34. vozač je osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom

35. vozilo je:

a) svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s:

i. najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h; ili

ii. najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h,

b) svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz točke (a), bilo ono spojeno ili ne.

Ne dovodeći u pitanje točke (a) i (b), invalidska kolica isključivo namijenjena osobama s tjelesnim invaliditetom ne smatraju se vozilima navedenima u ovom Zakonu

36. Zelena karta osiguranja je međunarodna isprava o osiguranju od automobilske odgovornosti izdana po ovlasti nacionalnog Ureda za osiguranje kao dokaz o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti na području država članica Sustava zelene karte osiguranja, a može biti otisnuta na zelenom ili na bijelom papiru odnosno predočena u digitalnom formatu.“.

Članak 4.

Članak 4. mijenja se i glasi:

„(1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je, prije upotrebe prijevoznog sredstva, sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a vozilo u upotrebi.

(2) Ako prijevozno sredstvo podliježe obvezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu, tijelo nadležno za registraciju smije izdati prometnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu, produžiti njezinu valjanost tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva na čije će se ime prijevozno sredstvo registrirati predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju za osiguranje koje je prema ovome Zakonu obvezno.

(3) Ako je prijevozno sredstvo, sukladno propisima o registraciji ili na temelju obveze iz drugog primjenjivog propisa, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe ovoga Zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući se način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva.

(4) Dužnost sklapanja i obnove obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona  ne odnosi se na vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe i zabranjena za upotrebu u skladu s posebnim propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu s posebnim propisima.

(5) Ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatoru sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o obveznom osiguranju u prometu čije je sklapanje obvezno sukladno odredbama ovoga Zakona i primjenjivim propisima Europske unije.

(6) Vlasnik automatiziranog vozila dužan je sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. točaka 1. i 2 ovoga Zakona za upotrebu automatiziranog vozila, a navedeno osiguranje uključuje i odgovornost sigurnosnog operatera tog vozila i sigurnosnog vozača u testnoj fazi. “.

Članak 5.

Članak 6. mijenja se i glasi:

„ (1) Vozač je obvezan za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe.

(2) Vozač je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o osiguranjima koja su sukladno ovome Zakonu obvezna dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, a i vozač i navedene osobe su dužne aktivno surađivati s osigurateljem pri utvrđivanju odgovornosti za štetu i omogućiti provođenje izvida štete na vozilu.

(3) U slučaju automatiziranog vozila ovlaštena službena osoba provjerava postojanje ugovora o obveznom osiguranju uvidom u informacijski sustav.

(4) Vlasnik automatiziranog vozila je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o obveznom osiguranju iz ovoga Zakona te relevantne podatke o vožnji koje bilježi automatizirano vozilo dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana u kojem se prometna nesreća dogodila, a navedene podatke dužan je dati i na zahtjev odgovornog osiguratelja za potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva, kao i na zahtjev tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona.

(5) Proizvođač automatiziranog vozila dužan je dostaviti podatke i informacije potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva, na zahtjev vlasnika tog vozila, osiguratelja, oštećene osobe, tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona. “.

Članak 6.

U članku 8. stavku 6. riječi: „za najviše 30 dana“, zamjenjuju se riječima: „za 15 dana“.

U stavcima 9. i 10., iza riječi: „dana“ briše se točka, stavlja se zarez i dodaju riječi: „od dana saznanja da je osigurateljno pokriće isteklo“.

Članak 7.

Članak 12. mijenja se i glasi:

„(1) Odgovorni osiguratelj je dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu i to:

• obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete  ili
• utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

(2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

(3) Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam, u roku od 7 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva.

(4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 3. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

(5) U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka, a u slučaju prometne nesreće nastale upotrebom vozila i ponudu servisne radionice za popravak štete, a koje je osobno izabrala.

(6) Obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka, trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke.

(7) Odgovorni osiguratelj je dužan, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njenim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka, postupajući pri tome stručno, učinkovito i pravično.

(8) Nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će detaljnije propisati način rješavanja odštetnog zahtjeva, sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, evidentiranja odštetnih zahtjeva te informiranje oštećene osobe o obvezama odgovornog osiguratelja i potrebnim podacima u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva,  iz ovoga članka.“.

Članak 8.

U članku 14. riječi: „ štete, kamate i troškova “ brišu se, a iza riječi: „iznosa“ dodaju se riječi: „naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima“.

Članak 9.

U članku 15. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran u skladu s ovim Zakonom, pri čemu Hrvatski ured za osiguranje odgovara za postupanje člana kojem su povjerene te aktivnosti  kao da je tu obradu i naknadu štete sam izvršio.“.

Članak 10.

U članku 17. stavku 2. točki 3. riječ: „automobila“ briše se.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

„4. vlasnici automatiziranih vozila,“.

Dosadašnje točke 4. do 8. postaju točke 5. do 9.

Članak 11.

U članku 18. stavku 1. riječi: „i zrakoplovne luke“ brišu se.

Stavak 3. briše se.

Članak 12.

U članku 19. stavku 2., podstavku 1. riječi: „ 40.000 kuna “ zamjenjuju se riječima: „ 5300 eura “ , a u podstavku 2. riječi „ 80.000 kuna “ zamjenjuju se riječima „ 10.610,00 eura “ .

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„ (3) Vlada Republike Hrvatske svakih pet godina od stupanja na snagu ovoga zakona na prijedlog nadzornog tijela preispituje iznose iz stavka 2. ovoga članka te, po potrebi, donosi odluku o povećanju istih prema indeksu potrošačkih cijena kojeg objavljuje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske s tim da smanjenje predmetnoga indeksa neće imati utjecaja na visinu osiguranih iznosa.“ .

Članak 13.

U naslovu članka 22. iza riječi: „ osiguranje “ dodaju se riječi: „ od automobilske odgovornosti, osigurateljno pokriće i izdavanje potvrde o odštetnim zahtjevima “.

U stavku 1. na kraju stavka briše se točka, stavlja zarez i dodaju se riječi: „ u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučaju upotrebe osobnih prijevoznih sredstava koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to:

• vozilo koje se može samo uravnotežiti,
• monocikl s motornim ili električnim pogonom,
• romobil s motornim ili električnim pogonom.“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Ako vlasnik vozila namjerava upotrijebiti vozilo u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, a organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo sukladno članku 2. stavku 5. ovog Zakona, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju automobilske odgovornosti iz stavka 1. ovog članka koji mora obuhvaćati i odgovornost za štetu koju takvom upotrebom može nanijeti bilo kojoj trećoj strani uključujući gledatelje i druge osobe.“.

U stavku 7. iza riječi „odgovornosti“ briše se točka i stavlja zarez i riječi „a ako je vučno ili priključno vozilo neosigurano ili nepoznato pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamata i troškova ostvaruje se od Hrvatskog ureda za osiguranje u skladu s člancima 29. i 30. ovoga Zakona.“.

Stavci 8. i 9. mijenjaju se i glase:

„(8) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svoga osiguranika izdati potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti toga osiguranika ili potvrdu o nepostojanju takvih zahtijeva.

(9) Potvrda iz stavka 8. ovoga članka mora pokrivati razdoblje od najmanje posljednjih pet godina postojanja osigurateljnog pokrića, a društvo za osiguranje dužno ju je izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Iza stavka 9. dodaju se novi stavci 10. do 15. koji glase:

(10) Potvrda iz stavka 8. ovoga članka izrađuje se u skladu s  predloškom te potvrde čiji oblik i sadržaj je provedbenim aktom  utvrdila Europska komisija, a koji sadržava sljedeće informacije:

1. identitet društva za osiguranje ili tijela koje izdaje potvrdu o odštetnim zahtjevima;

2. identitet ugovaratelja osiguranja, uključujući njegove podatke za kontakt;

3. osigurano vozilo i njegov identifikacijski broj vozila;

4. datum početka i datumu isteka osiguravateljnog pokrića vozila;

5. broj odštetnih zahtjeva u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama koji su podmireni na temelju ugovora o osiguranju ugovaratelja osiguranja u razdoblju obuhvaćenom potvrdom o odštetnim zahtjevima, uključujući datum svakog odštetnog zahtjeva;

6. dodatne informacije koje su relevantne u skladu s pravilima ili praksama koje se primjenjuju u državama članicama.“.

„(11) Ako društvo za osiguranje pri određivanju premija za osiguranja iz stavka 1. ovoga članka ili pri primjeni popusta uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima dužno je na svojim internetskim stranicama objaviti način na koji ih upotrebljava.

(12) Društvo za osiguranje dužno je s potvrdama o odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela u drugim državama članicama postupati jednako kao s onima izdanim u Republici Hrvatskoj, ne postupati prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način te im ne naplaćivati veću premiju osiguranja zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice prebivališta.

(13) Društvo za osiguranje dužno je s potvrdama iz stavka 12. ovoga članka izdanima u drugim državama članicama postupati jednako kao s onima izdanim u Republici Hrvatskoj, ne postupati prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način te im ne naplaćivati veću premiju zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice boravišta.

(14) Društva za osiguranje ne smiju zahtijevati ni od jedne oštećene osobe iz ovoga članka da plaća iznos samopridržaja (franšize).

(15) Ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom u kojoj se nalazi rizik smatra se, ovisno o izboru vlasnika vozila, bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca, država članica odredišta i to tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta. “.

Dosadašnji stavak 10. koji postaje stavak 16. mijenja se i glasi:

„(16) Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga.“.

Članak 14.

U članku 23. ispred riječi: „Po“ dodaje se oznaka stavka koja glasi: „(1)“.

U stavku 1.  očka 6. mijenja se i glasi:

„6. oštećena osoba kojoj je šteta nastala:

• zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,
• zbog ratnih operacija ili pobuna, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem,
• od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva, već u industrijskoj, poljoprivrednoj ili nekoj drugoj funkciji.“.

Iza točke 6. dodaje se točka 7. koja glasi:

„ 7. vozač vozila koji sudjeluje u aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ni vlasnik vozila koje se upotrebljava u tim aktivnostima u slučaju štete nastale upotrebom vozila u tim aktivnostima.“.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

„ (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila i putnika u automatiziranom vozilu. “.

Članak 15.

U članku 24. stavku 1. točki 7. iza riječi: „ prometu “ dodaju se riječi: „ kako je to propisano zakonom kojim se uređuju kaznena djela “.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„ (4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila, sigurnosnog vozača i sigurnosnog operatera. “.

Članak 16.

U članku 25. stavku 2. riječi: „pogonom motornog“ zamjenjuju se riječju: „upotrebom“.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. i stavci 4. do 7. koji glase:

„(3) Ako je šteta prouzročena ukradenim automatiziranim vozilom oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

(4) Ako je štetu prouzročio neovlašteni sigurnosni operater, neovlašteni sigurnosni vozač ili neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila ili neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

(5) Neovlaštenim sigurnosnim operaterom i neovlaštenim sigurnosnim vozačem u smislu ovoga Zakona smatraju se osobe koje bez ovlaštenja vlasnika automatiziranog vozila obavljaju funkciju sigurnosnog operatera automatiziranog vozila ili funkciju neovlaštenog sigurnosnog vozača.

(6) Neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila u smislu ovoga Zakona je software koji nije odobren od strane proizvođača automatiziranog vozila ili nije verzija čiju upotrebu preporuča proizvođač automatiziranog vozila.

(7) Neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila u smislu ovoga Zakona je software koji je primijenjen protivno uputama proizvođača automatiziranog vozila ili od strane osobe koja nije proizvođač automatiziranog vozila ili osoba koju je on za to ovlastio.“.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 8.

Članak 17.

U članku 26. stavku 8., točke 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„ 1. u slučaju štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja do iznosa od 6,450.000,00 EUR po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba, ili 1.300.000,00 EUR po oštećenoj osobi.

2. u slučaju uništenja ili oštećenja stvari do iznosa od 1.300.000,00 EUR po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba. “.

Stavak 9. mijenja se i glasi:

„ (9) Europska komisija svakih pet godina od 22. prosinca 2021. preispituje iznose iz stavka 8. ovoga članka u skladu s harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) utvrđenim na temelju Uredbe (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena i indeksu cijena stambenih objekata i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 (Tekst značajan za EGP) (SL L 135, 24.5.2016.) te donosi delegirane akte u vezi s prilagodbom tih iznosa HIPC-u u roku od šest mjeseci nakon isteka svakog petogodišnjeg razdoblja. “.

Stavak 10. briše se.

Članak 18.

U članku 30. stavku 3. riječi: „ 3.750,00 kuna “ zamjenjuje se riječima: „ 500,00 eura “.

Članak 19.

Naslov iznad članka i članak 31. mijenjaju se i glase:

„Prava oštećene osobe u slučaju otvaranja postupka likvidacije ili stečaja nad društvom za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

Članak 31.

„(1) Oštećena osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj može podnijeti odštetni zahtjev izravno Hrvatskom uredu za osiguranje za isplatu naknade štete, do granica obveze osiguranja propisane člankom 26. stavkom 8. ovoga Zakona, za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede, koje su prouzročene vozilom čija upotreba je osigurana od strane društva za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, od trenutka kada se:

1.nad društvom za osiguranje otvori stečajni postupak rješenjem nadležnog suda koje se objavljuje u Narodnim novinama;

2.nad društvom za osiguranje otvori postupak likvidacije rješenjem nadzornog tijela koje se objavljuje u Narodnim novinama.

(2) Hrvatski ured za osiguranje u skladu s člankom 45. stavkom 2. ovoga Zakona osigurava uplatu doprinosa u Garancijski fond za naknadu štete koju isplaćuje u skladu s ovim člankom.

(3) Pored javne objave odluke nadležnog tijela o početku postupka iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje o toj odluci odmah obavještava sva ekvivalentna tijela u državama članicama koja su ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama zbog otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje.

(4) Po primitku odštetnog zahtjeva Hrvatski ured za osiguranje obavješćuje odgovorno društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji ili njegovog stečajnog upravitelja ili likvidatore da je od oštećene osobe primio odštetni zahtjev.

(5) Društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji iz prethodnog stavka, ili njegov stečajni upravitelj ili likvidator obavješćuje Hrvatski ured za osiguranje kada zaprime odštetni zahtjev i kada isplaćuje naknadu ili odbija odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primio i Hrvatski ured za osiguranje.

(6) Hrvatski ured za osiguranje na temelju informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećena osoba dostavila na njegov zahtjev, oštećenoj osobi mora dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor u roku od tri mjeseca od datuma na koji mu je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev, tako da oštećenoj osobi daje pisanu:

1. obrazloženu ponudu za naknadu štete ako utvrdi da je odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka, da odštetni zahtjev nije osporen i da je visina štete djelomično ili u potpunosti procijenjena

2. utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ako utvrdi da nije odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka ili ako je odgovornost sporna ili nije jasno utvrđena ili pak visina štete nije u potpunosti procijenjena.

(7) U obrazloženoj ponudi i utemeljenom odgovoru iz stavka 6. ovoga članka mora biti navedeno pravo oštećene osobe na podnošenje prigovora na koji je Hrvatski ured za osiguranje dužan odgovoriti u roku od 30 dana od zaprimanja prigovora i postupak izvansudskog rješavanja naknade štete te pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Hrvatskog ureda za osiguranje iz ovoga članka.

(8) Ako se naknada štete duguje u skladu sa stavkom 6. točkom 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete oštećenoj osobi bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je oštećena osoba pisano prihvatila obrazloženu ponudu za naknadu štete iz stavka 6. točke 1. ovoga članka, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelomično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvaćanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete.

(9) Hrvatski ured za osiguranje ovlašten je i dužan, u postupku iz ovoga članka, pravodobno surađivati s tijelima koja su osnovana ili ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje u njihovoj državi članici uključujući društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, njegovim stečajnim upraviteljem ili likvidatorom i nacionalnim nadležnim tijelima, a takva suradnja uključuje traženje, primanje i pružanje informacija, među ostalim o pojedinostima određenih odštetnih zahtjeva i osiguranju osobe odgovorne za prometnu nesreću, kada je to potrebno.

(10) Stavcima od 1. do 9. ovoga članka ne dovodi se u pitanje pravo Hrvatskog ureda za osiguranje na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od osobe ili osoba koje su odgovorne za prometnu nesreću i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u vezi s istom prometnom nesrećom.

(11) U postupku nadoknade, u mjeri u kojoj je Hrvatski ured za osiguranje pružio naknadu za pretrpljenu štetu ili ozljedu, a još nije primio nadoknadu, na njega se prenose prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila prometnu nesreću ili prema odgovornom društvu za osiguranje, pri čemu se prava oštećene osobe prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila prometnu nesreću ne prenose na Hrvatski ured za osiguranje, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo odgovorno društvo za osiguranje u skladu s propisima koji se primjenjuju na postupak stečaja ili likvidacije društva za osiguranje.

(12) Hrvatski ured za osiguranje, ne smije imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete osim onih predviđenih ovim Zakonom niti smije isplatu naknade štete učiniti podložnom zahtjevu da oštećena osoba dokaže da odgovorna pravna ili fizička osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

(13) Na zahtjev ekvivalentnog tijela iz druge države članice, koje je oštećenoj osobi isplatilo naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene vozilom čija upotreba je osigurana od strane društva za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka, Ured za naknadu iz članka 57. ovoga Zakona dužan je tom tijelu isplatiti potpunu nadoknadu isplaćenog iznosa naknade štete pri čemu:

1. uplatu izvršava u razumnom roku nakon primitka zahtjeva za takvu nadoknadu koji nije dulji od šest mjeseci, osim ako su se ta tijela drukčije dogovorila u pisanom obliku i

2. na Hrvatski ured za osiguranje prelaze prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila nesreću ili odgovornom društvu za osiguranje, osim prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila nesreću, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo nesolventno društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka.

(14) Hrvatski ured za osiguranje je ovlašten do 23. prosinca 2023. poduzeti mjere za sklapanje sporazuma, za naknadu štete u slučaju otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad odgovornim društvom za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka i u tu svrhu pregovarati s osnovanim ili ovlaštenim tijelima ili subjektima u drugim državama članicama za naknadu štete u slučaju nesolventnosti odgovornog osiguratelja, radi provedbe ovoga članka u pogledu njihovih funkcija i obveza te postupaka za nadoknadu u skladu s ovim člankom, a dužan je o svakom sklopljenom sporazumu najkasnije sljedeći radni dan obavijestiti nadzorno tijelo i Europsku komisiju.

(15) Ako sporazum iz stavka 14. ovoga članka nije sklopljen do 23. prosinca 2023., Hrvatski ured za osiguranje dužan je postupati u skladu s delegiranim aktom Europske komisije kojim se utvrđuju postupovne zadaće i postupovne obveze tijela za naknadu štete u slučaju otvaranja stečajnog ili likvidacijskog postupka nad društvom za osiguranje.“.

Članak 20.

U članku 32. stavku 1. iza riječi: „registracije“ dodaju se riječi: „i vlasnik automatiziranog vozila inozemne registracije koji“.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Kada vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje ulaze na teritorij Republike Hrvatske s teritorija druge države članice, policija je ovlaštena obavljati nesustavne kontrole ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka ako te kontrole nisu usmjerene  na provjeru postojanja osiguranja iz stavka 1. ovoga članka  već su potrebne, nediskriminirajuće  i razmjerne s obzirom na cilj koji se nastoji ostvariti, a:

1. provode se u okviru nadzora koji nije usmjeren isključivo na provjeru osiguranja; ili

2. dio su općeg sustava provjera koje se provode i u pogledu vozila koja se uobičajeno nalaze na području Republike Hrvatske i za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.“

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

„(4) Provjere iz stavka 3. ovoga članka provode se na temelju propisa o zaštiti osobnih podataka kojim podliježe voditelj obrade, a osobni podaci mogu se obrađivati ako je to potrebno u svrhu borbe protiv vožnje neosiguranim vozilima u Republici Hrvatskoj koja nije država članica u kojoj se ta vozila uobičajeno nalaze, ako je taj  propis u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća i sadržava odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda te legitimnih interesa ispitanika, kojima se navodi točna svrha obrade podataka, upućuje na relevantnu pravnu osnovu, kojom se poštuju relevantni sigurnosni zahtjevi i načela nužnosti, proporcionalnosti i ograničavanja svrhe te utvrđuje proporcionalno razdoblje čuvanja podataka.

(5) Osobni podaci koji se obrađuju u skladu s ovim člankom, isključivo u svrhu provođenja provjere osiguranja, čuvaju se samo dok su potrebni za tu svrhu i čim se to postigne, se brišu, a ako se provjerom osiguranja pokaže da je vozilo pokriveno obveznim osiguranjem, voditelj obrade odmah briše te podatke dok se u slučaju kada se provjerom ne može utvrditi je li vozilo pokriveno obveznim osiguranjem, podaci čuvaju samo tijekom ograničenog razdoblja koje ne prelazi broj dana koji je potreban kako bi se utvrdilo postoji li osiguravateljno pokriće.“.

Članak 21.

U članku 38. stavku 2. riječ: „uručiti“ zamjenjuje se riječima: „učiniti dostupnim“.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„ (4) Iznimno od stavaka 1. do 3. ovoga članka, u slučaju prometne nesreće u kojoj sudjeluje automatizirano vozilo, ovlaštena osoba vlasnika automatiziranog vozila i sudionici prometne nesreće dužni su razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. “.

Članak 22.

Članak 40.a mijenja se i glasi:

„(1) Pojmovi u smislu ove glave imaju jednako značenje kao pojmovi upotrebljeni u Uredbi (EZ) br. 785/2004.

(2) Na zahtjeve za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) br. 785/2004 i odredbe ovoga Zakona.“.

Članak 23.

U članku 40.b iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

„(6) Putnik iz stavka 1. ovoga članka je i svaka osoba koja se u zrakoplovu nalazi uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova i kandidata za dozvolu odgovarajućeg tipa zrakoplova kojim upravlja za vrijeme osposobljavanja i provjera, sukladno primjenjivim propisima.“.

Članak 24.

U članku 40.c stavku 2. riječ: „ oštećenika “ zamjenjuje se  riječima: „ oštećenih osoba “ .

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„ (4) Ako se vrijednosti navedene u ovom članku izmijene u skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 785/2004, primjenjuju se tako izmijenjene vrijednosti od dana njihove primjene. “.

Članak 25.

U članku 41. stavku 1. riječi: „ čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW “ brišu se.

Članak 26.

U članku 42. stavku 2. riječi: „ 3.500.000,00 kuna “ zamjenjuju se riječima: „ 464.520,00 eura “ .

Članak 27.

Članak 43. mijenja se i glasi:

„(1) Poslove obveznih osiguranja u prometu smije obavljati samo društvo za osiguranje..

(2) Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka poslove obveznih osiguranja u prometu dužno je obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje.

(3) Informacije koje društvo za osiguranje daje ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju i tijekom trajanja ugovora o osiguranju moraju biti sastavljene u skladu s odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje i drugih propisa koji propisuju sadržaj i oblik tih informacija.

(4) Ugovor o osiguranju, polica osiguranja ili druga isprava o osiguranju, uvjeti osiguranja i druga dokumentacija u vezi s ugovorom o osiguranju moraju biti u skladu s odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje i drugih propisa koji određuju njihov sadržaj, u pisanom obliku i na hrvatskom jeziku.

(5) Društvo za osiguranje ne smije obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu ako nije član Hrvatskog ureda za osiguranje.

(6) Na nadzor poslovanja društva za osiguranje u dijelu koji se odnosi na obveze iz ovoga Zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje i odredbe ovoga Zakona.

(7) Nadzorno tijelo izriče nadzorne mjere društvu za osiguranje u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje.

(8) Protiv rješenja nadzornog tijela žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom Upravnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka rješenja nadzornog tijela, a koja tužba ne može imati odgodni učinak.

(9) Društvo za osiguranje države članice ili treće države koje obavlja poslove osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona mora imenovati predstavnika koji ima sjedište odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj te njegovo ime, odnosno naziv i adresu priopćiti nadzornom tijelu i Hrvatskom uredu za osiguranje.

(10) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka u ime i za račun društva za osiguranje obrađuje odštetne zahtjeve i isplaćuje štete oštećenim osobama, zastupa društvo za osiguranje pred sudovima i nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

(11) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka može obavljati i poslove ovlaštenog predstavnika iz članka 47. ovoga Zakona.

(12) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka mora obavljati poslove na hrvatskom jeziku.“.

Članak 28.

U članku 44. stavku 1. točka 8. mijenja se i glasi:

„8. šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno otvaranja postupka likvidacije ili stečaja društva za osiguranje na temelju članaka 31. i 61.a. ovoga Zakona“.

Iza točke 10. dodaju se točke 11., 12. i 13. koje glase:

„ 11. šteta koju prouzroče vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe, zabranjena za upotrebu u skladu s posebnim propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu s posebnim propisima,

12. šteta nastala od upotrebe vozila za koje vlasnik vozila nije dužan sklopiti ugovor o osiguranju sukladno članku 22. stavku 1. ovoga Zakona. “.

13. šteta nastala upotrebom vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju ili jamstvo sukladno članku 2., stavku 5. ovoga Zakona i ako vlasnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju sukladno članku 22. stavku 3. ovog Zakona.“.

Stavak 8. mijenja se i glasi:

„(8) Mogući spor između Hrvatskog ureda za osiguranje i društva za osiguranje ili Hrvatskog ureda za osiguranje i ekvivalentnog tijela druge države članice ili između društava za osiguranje, glede pitanja tko je od njih dužan isplatiti naknadu štete oštećenoj osobi, riješit će se na način da je to dužan učiniti onaj kojemu je oštećena osoba prvo podnijela odštetni zahtjev, pri čemu naknadu štete oštećenoj osobi treba isplatiti neodgodivo, a u slučaju da kasnije bude donesena pravomoćna odluka prema kojoj je naknadu štete dužna isplatiti suprotna strana, strana koja je oštećenoj osobi nadoknadila štetu ima pravo na naknadu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.“.

Stavak 11. mijenja se i glasi:

„(11) Sredstva koja se isplaćuju iz Garancijskog fonda na temelju stavka 1. točke 8. i točke 9.

ovoga članka zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja,

isplaćuju se isključivo iz sredstava Garancijskog fonda koja su namijenjena izvršenju obveza iz stavka 1. točke 8. i točke 9. ovoga članka zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja.“

U stavku 12. riječi: „ 20.000,00 kuna “ zamjenjuju riječima: „ 2600,00 eura “.

Članak 29.

Članak 45. mijenja se i glasi:

„ (1) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona dužno je Hrvatskom uredu za osiguranje, za obveze Garancijskog fonda iz članka 44. ovoga Zakona, uplaćivati doprinos za Garancijski fond, i to razmjerno vrijednosti naplaćene premije osiguranja ili broju rizika ostvarenoj u određenoj vrsti obveznog osiguranja u tekućoj godini.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, obveza iz članka 44. stavka 1. točke 8.  ovoga Zakona koja se odnosi na isplatu naknade štete s osnova obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti izvršava se na temelju doprinosa samo društva za osiguranje koje ima odobrenje nadzornog tijela za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koje je dužno  Hrvatskom uredu za osiguranje položiti instrument osiguranja za izvršenje navedenih obveza i to u razmjernoj vrijednosti naplaćene premije osiguranja ili broju rizika ostvarenih u vrsti obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona u tekućoj godini.

(3) Hrvatski ured za osiguranje dužan je najkasnije u roku od 3 dana od dana saznanja obavijestiti nadzorno tijelo ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka i pravilnikom donesenim na temelju stavka 5. ovoga članka.

(4) Ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članaka i pravilnikom donesenim na temelju stavka 5. ovoga članka, nadzorno tijelo takvom društvu može ukinuti odobrenje koje mu je izdalo za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona odnosno zabraniti pružanje usluga obveznih osiguranja u prometu na području Republike Hrvatske. “.

(5) Nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će propisat način obračuna i rokove uplate doprinosa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.“.

Članak 30.

U članku 47. stavku 1. riječ: „stalnog“ briše se.

Članak 31.

Članak 51. mijenja se i glasi:

„ Informacijski centar uspostavlja se u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje kako bi se oštećenoj osobi omogućilo da zatraži naknadu štete nastale u prometnim nesrećama upotrebom  vozila. “.

Članak 32.

U članku 52., stavku 2., točka 3. mijenja se i glasi:

„ 3. o datumima prestanka važenja osigurateljnog pokrića na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti i, ako je razdoblje valjanosti police osiguranja isteklo, datum završetka osigurateljnog pokrića, “.

U točki 4. broj: „3.“ mijenja se u broj: „2.“.

U točki 5. riječi: „stalnom i privremenom“ brišu se, a iza riječi: „prebivalištu“ dodaju se riječi: „i boravištu“.

Točka 7. mijenja se i glasi:

„7. o popisu vozila koja su u Republici Hrvatskoj izuzeta od obveze osiguranja od automobilske odgovornosti kao i ime tijela odgovornog za plaćanje naknade štete oštećenim osobama, koji Ministarstvo financija dostavlja drugim državama članicama i  Europskoj komisiji.“.

Stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

„(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka Informacijskom centru dužna su dostavljati društva za osiguranje i tijela koja vode evidenciju registriranih vozila u Republici Hrvatskoj uz dostavu obavijesti kad polica osiguranja postane nevažeća ili na drugi način više ne pokriva vozilo s registarskim brojem.

(4) Društva za osiguranje dužna su dostavljati podatke za registar iz stavka 2. ovoga članka u skladu s odredbama ovoga Zakona i Uredbe (EU) 2016/679.“.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

„ (6) Informacijski centar surađuje i razmjenjuje podatke s Informacijskim centrima drugih relevantnih država članica u pogledu otpremljenih vozila. “.

Iza dosadašnjeg stavka 6. koji postaje stavak 7. dodaju se stavci 8., 9. i 10. koji glase:

(8) Informacijski centri daju oštećenoj osobi ime i adresu vlasnika ili uobičajenog vozača odnosno registriranog imatelja vozila ako oštećena osoba ima legitiman interes za dobivanje tih informacija, a navedeni podaci pribavljaju se od društva za osiguranje ili tijela za registraciju vozila, a uz podatke iz stavka 2. točke 7. ovoga članka daju se i podaci o tijelu odgovornom za plaćanje naknade štete oštećenim osobama.

(9) Informacije navedene u ovom članku dostavljaju se svakom sudioniku prometne nezgode koju je prouzročilo vozilo za čiju upotrebu je sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

(10) Hrvatski ured za osiguranje dužan je osigurati mjere kojima oštećenim osobama, njihovim osiguravateljima ili njihovim pravnim zastupnicima olakšava pravodobno dostavljanje osnovnih podataka potrebnih za likvidaciju šteta i na svojim mrežnim stranicama objaviti podatke o načinima podnošenja odštetnih zahtjeva. “.

Članak 33.

U članku 54. iza riječi: „ članica “ dodaju se riječi: „ i država potpisnica Multilateralnog sporazuma. “.

Članak 34.

U članku 57., stavku 2., riječ: „ stalnim “ briše se.

Članak 35.

Iza članka 61. dodaje se naslov iznad članka i članak 61.a koji glase:

„Zaštita oštećenih osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj kada je odgovorni osiguratelj nesolventno društvo za osiguranje iz druge države članice“

Članak 61.a

(1) Oštećene osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj mogu podnijeti odštetni zahtjev izravno Hrvatskom uredu za osiguranje za isplatu naknade štete, za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede koje su prouzročene vozilom koje je osigurano i uobičajeno se nalazi  u drugoj državi članici i to od trenutka kada se:

1. nad odgovornim društvom za osiguranje iz druge države članice počne provoditi stečajni postupak prema propisima matične države članice tog društva za osiguranje;

2.  nad odgovornim društvom za osiguranje iz druge države članice počne provoditi postupak likvidacije prema propisima matične države članice tog društva za osiguranje.

(2) U slučaju štete nanesene upotrebom vozila iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje jamči za obveze najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona odnosno do granice obveze osiguranja propisane u matičnoj državi članici osiguratelja, a u skladu s člankom 45. stavkom 2. ovoga Zakona osigurava uplatu doprinosa u Garancijski fond za naknadu štete koju isplaćuje u skladu s ovim člankom.

(3) Po primitku odštetnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje obavješćuje ekvivalentno tijelo nadležno za naknadu štete u matičnoj državi članici društva za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak i to društvo za osiguranje ili njegovog stečajnog upravitelja ili likvidatora, da je od oštećene osobe primio odštetni zahtjev.

(4) Društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak ili njegov stečajni upravitelj ili likvidator obavješćuje Hrvatski ured za osiguranje kada zaprimi odštetni zahtjev i kada isplaćuje naknadu ili odbija odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primio i Hrvatski ured za osiguranje.

(5) Hrvatski ured za osiguranje na temelju informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećena osoba dostavila na njegov zahtjev, oštećenoj osobi mora dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor u roku od tri mjeseca od datuma na koji mu je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev, tako da oštećenoj osobi daje pisanu:

1. obrazloženu ponudu za naknadu štete ako utvrdi da je odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka, da odštetni zahtjev nije osporen i da je visina štete djelomično ili u potpunosti procijenjena

2.  utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ako utvrdi da nije odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2 ovoga članka ili ako je odgovornost sporna ili nije jasno utvrđena ili pak visina štete nije u potpunosti procijenjena.

(6) U obrazloženoj ponudi i utemeljenom odgovoru iz stavka 5. ovoga članka mora biti navedeno pravo oštećene osobe na podnošenje prigovora na koji je Hrvatski ured za osiguranje dužan odgovoriti u roku od 30 dana od zaprimanja prigovora i postupak izvansudskog rješavanja naknade štete te pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Hrvatskog ureda za osiguranje iz ovoga članka.

(7) Ako se naknada štete duguje u skladu sa stavkom 5. točkom 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete oštećenoj osobi bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je oštećena osoba pisano prihvatila obrazloženu ponudu za naknadu štete iz stavka 5. točke 1 ovoga članka, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelomično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvaćanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete.

(8) Hrvatski ured za osiguranje, ovlašten je i dužan, u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, pravodobno surađivati s tijelima koja su osnovana ili ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje uključujući društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, njegovim  predstavnikom za likvidaciju štete ili stečajnim upraviteljem ili likvidatorom i nacionalnim nadležnim tijelima država članica, a takva suradnja uključuje primanje i pružanje obavijesti o početku stečajnog ili likvidacijskog postupka nad društvom za osiguranje, traženje, primanje i pružanje informacija, među ostalim o pojedinostima određenih odštetnih zahtjeva i osiguranju osobe odgovorne za prometnu nesreću, kada je to potrebno.

(9) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo, od ekvivalentnog tijela, za naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede koje su prouzročene vozilom čija upotreba je osigurana od strane društva za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, u matičnoj državi odgovornog društva za osiguranje, pisano zahtijevati potpunu nadoknadu isplaćenog iznosa naknade štete pri čemu:

1. ekvivalentno tijelo iz matične države članice odgovornog društva za osiguranje izvršava uplatu Hrvatskom uredu za osiguranje za Garancijski fond, u razumnom roku nakon primitka zahtjeva za takvu nadoknadu koji nije dulji od šest mjeseci, osim ako su se ta tijela drukčije dogovorila u pisanom obliku i

2. na to ekvivalentno tijelo prelaze prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila nesreću ili njezinom društvu za osiguranje, osim prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila nesreću, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo nesolventno društvo za osiguranje u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

(10) Stavcima od 1. do 9. ovoga članka ne dovodi se u pitanje pravo Hrvatskog ureda za osiguranje na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od osobe ili osoba koje su odgovorne za prometnu nesreću i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u vezi s istom prometnom nesrećom, kad je primjenjivo.

(11) Hrvatski ured za osiguranje ne smije imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete niti smije isplatu naknade štete učiniti podložnom zahtjevu da oštećena osoba dokaže da odgovorna pravna ili fizička osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

(12) Hrvatski ured za osiguranje je ovlašten do 23. prosinca 2023. poduzeti mjere za sklapanje sporazuma s ekvivalentnim tijelima za naknadu štete u drugim državama članicama i u tu svrhu pregovarati s osnovanim ili ovlaštenim tijelima ili subjektima u drugim državama članicama, radi izvršenja funkcije i obveze naknade štete u slučaju iz stavka 1. ovoga članka te postupaka za nadoknadu štete, a dužan je o svakom sklopljenom sporazumu najkasnije sljedeći radni dan obavijestiti nadzorno tijelo i Europsku komisiju.

(13) Ako sporazum iz stavka 12. ovoga članka nije sklopljen do 23. prosinca 2023., Hrvatski ured za osiguranje dužan je postupati u skladu s delegiranim aktom Europske komisije kojim se utvrđuju postupovne zadaće i postupovne obveze tijela za naknadu štete u slučaju otvaranja stečajnog ili likvidacijskog postupka nad društvom za osiguranje.

(14) Ovaj članak primjenjuje se i u slučaju kada je štetu prouzročilo vozilo koje je osigurano i uobičajeno se nalazi  u Republici Hrvatskoj, a odgovorno je društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka.“.

Članak 36.

U članku 63., stavku 1. riječi: „1.000,00 do 5.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „ 130,00 do 660,00 eura “.

U stavku 2. riječi: „500,00 do 1.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „60,00 do 130,00 eura “ .

U stavku 3. riječi: „200.000,00 do 500.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „26.540,00 do 66.360,00 eura“ .

U stavku 4. riječi: „5.000,00 do 25.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 3310,00  eura“ .

U stavku 5. riječi: „20.000,00 do 100.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „ 2650 ,00 od 13.270,00 eura“ .

U stavku 6. i 7. riječi: „10.000,00 do 25.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „ 1320 ,00 do 3310,00 eura“ .

Članak 37.

U članku 64., stavku 1. riječi: „20.000,00 do 100.000,00 kuna zamjenjuju se riječima: 2650,00 do 13.270,00 eura“ .

U stavku 1. iza točke 9. dodaju se točke 10. i 11. koje glase:

„10. ako, kada Hrvatski ured za osiguranje sukladno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona obradu i/ili isplatu šteta za koje je nadležan sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona povjeri svome članu, taj član oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona,

11. ako, kada Hrvatski ured za osiguranje sukladno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona obradu i/ili isplatu šteta za koje je nadležan sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona povjeri svome članu, taj član oštećenoj osobi ne isplati iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ovoga Zakona.“.

U stavku 2. riječi: „ 10.000,00 do 25.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „ 1320,00 do 3310,00 eura“ .

U stavku 3. riječi: „ 1.000,00 do 5.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „130,00 do 660,00 eura“ .

U stavku 4. riječi: „ 500,00 do 1.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „60,00 do 130,00 eura“ .

Članak 38.

Članak 65. mijenja se i glasi:

„(1) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila  odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije uporabe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. ovog Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica  odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba pravne osobe.

Članak 39.

U članku 65.a, stavku 1. riječi: „20.000,00 do 200.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „2650,00 do 26.540,00 eura“ .

U stavku 1., točki 2. riječi: „bez obzira na to je li zrakoplov koji se upotrebljava njegovo vlasništvo, predmet ugovora o leasingu, sporazuma o zajedničkom pothvatu, franšizi, partnerstvu (primjerice, zajedničko prodavanje mjesta na istom letu, codesharing) ili bilo kojem drugom sporazumu iste prirode“ brišu se.

Iza točke 5. dodaje se točka 6. koja glasi:

„6. u ugovoru o osiguranju od odgovornosti za štetu putnicima, kada se zrakoplov koristi u nekomercijalne svrhe, najniže osigurane svote nisu ugovorene u skladu sa člankom 40.c stavkom 3. ovoga Zakona.“.

U stavku 2. riječi: „ 5.000,00 do 10.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 1320,00 eura“ .

U stavku 3. riječi: „ 3.000,00 do 10.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „390,00 do 1320,00 eura“ .

U stavku 3. iza točke 2. briše se zarez i stavlja točka, a točka 3. briše se.

Članak 40.

U članku 66., stavku 1. riječi: „300,00 do 1.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „30,00 do 130,00 eura“ .

U članku 66., stavku 2. riječi: „5.000,00 do 20.000,00 kuna“ zamjenjuju se riječima: „660,00 do 2650,00 eura“ .

Članak 41.

U cijelom tekstu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) riječi: „uporaba vozila“ ili „uporaba prijevoznog sredstva“ u određenom broju i padežu zamjenjuju se riječima: „upotreba vozila“ ili „upotreba prijevoznog sredstva“ u odgovarajućem broju i padežu.

Prijelazne i završne odredbe

Usklađivanje s odredbama ovoga Zakona

Članak 42.

Društvo za osiguranje dužno je uskladiti odredbe o počeknom roku u svojim uvjetima osiguranja sa člankom 3. ovog Zakona kojim je u članku 3. točki 23. propisan pojam počeknog roka i sa člankom 6. ovog Zakona kojim je propisana izmjena članka 8. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.),  u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Rok za donošenje pravilnika

Članak 43.

(1) Upravno vijeće nadzornog tijela će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravilnike iz članaka 7. i 29. ovoga Zakona.

(2) Do stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. ovoga Zakona ostaje na snazi Pravilnik o načinu obračuna i rokovima uplate doprinosa te načinu vođenja i uporabi imovine namijenjene za obveze Garancijskog fonda („Narodne novine“, broj 20/23.) u dijelu u kojem nije u suprotnosti s odredbama ovog Zakona.

Postupci

Članak 44.

Postupci započeti prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (,,Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. ), dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

Stupanje na snagu

Članak 45.

(1) Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „Narodnim novinama“ osim odredbi:

- članka 22. stavaka 10. do 13. koji su dodani člankom 13. ovoga Zakona, a koji stavci stupaju na snagu 23. travnja 2024. ili od datuma početka primjene provedbenog akta Komisije iz članka 22. stavka 10. koji je dodan člankom 13. ovoga Zakona, ovisno o tome koji je datum kasniji.

- članka 31. stavaka 1. do 12. koji su dodani člankom 19. ovoga Zakona, a koji stavci stupaju na snagu danom sklapanja sporazuma  iz stavka 12. tog članka ili od datuma početka primjene delegiranog akta Europske komisije iz stavka 13. tog članka ako taj sporazum nije sklopljen, ali u svakom slučaju ne prije 23. prosinca 2023.

- članka 61.a stavaka 1. do 13. koji su dodani člankom 35. ovoga Zakona, a koji stavci stupaju na snagu danom sklapanja sporazuma iz stavka 13. tog članka ili od dana početka primjene delegiranog akta Europske komisije iz stavka 14. tog članka ako taj sporazum nije sklopljen, ali u svakom slučaju ne prije 23. prosinca 2023.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim se člankom mijenja članak 1.a stavak 1. važećeg Zakona na način da se brišu direktive navedene pod točkama 1. do 5. jer više nisu snazi, a točka 6. postaje točka 1. i dodaje se nova točka 2. o prijenosu Direktive (EU) 2021/2118.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. kojim je propisano da kada je ovim Zakonom propisana ovlast nadzornog tijela za donošenje pravilnika, taj pravilnik donosi Upravno vijeće nadzornog tijela.

Uz članak 2.

Ovim se člankom u članku 2. važećeg Zakona mijenja stavak 3. kojim se propisuje da Republika Hrvatska jamči za naknadu štete prouzročenu upotrebom vozila iz stavka 2. ovoga članka i za naknadu štete koja je nastala kao posljedica terorističkog čina upotrebom vozila.

Također, ovim se člankom dodaju novi stavci 4. i 5. U stavku 4. propisuje se odgovarajuća primjena odredaba ovoga Zakona koje se primjenjuju na vlasnika vozila i na vlasnika odnosno korisnika automatiziranog vozila.

U stavak 5. prenosi se članak 1., točka 2.(b) Direktive (EU) 2021/2118 kojim se propisuje isključenje od primjene ovoga Zakona za upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako je organizator ili bilo koja druga zainteresirana strana sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo kojima je pokrivena šteta nanesenu bilo kojoj trećoj strani, uključujući gledatelje i druge prolaznike, ali koja ne obuhvaća nužno štetu nanesenu vozačima koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihovim vozilima.

Uz članak 3.

Ovim se člankom mijenja članak 3. važećeg Zakona koji se odnosi na pojmove. Prenosi se članak 1., točka 1. Direktive (EU) 2021/2118 na način da se definiraju novi pojmovi, kao što su „vozilo“, „upotreba vozila“, „oštećena osoba“ i „matična država članica“.

Također, ovim se člankom utvrđuje značenje pojedinih pojmova u smislu ovoga Zakona, uključujući značenje pojedinih prijevoznih sredstava u skladu sa zakonom kojim se uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske i zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama te se drugi pojmovi usklađuju.

Uz članak 4.

Ovim se člankom mijenja članak 4. stavak 1. važećeg Zakona radi jasnijeg izričaja obveze vlasnika za sklapanje obveznog osiguranja u prometu iz članka 2. stavka 1. za prijevozna sredstva u prometu i posebno za vozilo u upotrebi.

Stavak 3. dopunjuje se na način da se propisuje ako je prijevozno sredstvo, sukladno propisima o registraciji ili na temelju obveze iz drugog primjenjivog propisa, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe ovoga Zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući se način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva.

Propisivanjem novog stavka 4. prenosi se članak 1. točka 4. Direktive (EU) 2021/2118 kojim je propisano da se dužnost sklapanja i obnove obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ne odnosi na vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe, zabranjena za upotrebu u skladu s posebnim propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu s posebnim propisima.

Novim stavkom 5. propisuje se da tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatoru sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o obveznom osiguranju u prometu za osiguranje koje je prema ovome Zakonu i primjenjivim EU propisima obvezno, kad operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije.

Uz članak 5.

Ovim se člankom mijenja članak 6. važećeg Zakona na način da se u stavku 1. precizira da je, za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu, obveza vozača imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe.

Stavkom 2. propisana je obveza vozača u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o osiguranjima koja su prema ovome Zakonu obvezna dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, a i vozač i navedene osobe su dužne aktivno surađivati s osigurateljem pri utvrđivanju odgovornosti za štetu i omogućiti provođenje izvida štete na vozilu.

Stavkom 3. propisano je da u slučaju automatiziranog vozila ovlaštena službena osoba provjerava postojanje ugovora o obveznom osiguranju uvidom u informacijski sustav.

Stavkom 4. propisano je da je vlasnik automatiziranog vozila obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o obveznom osiguranu iz ovoga Zakona te relevantne podatke o vožnji koje bilježi automatizirano vozilo dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, bez odgađanja, a najkasnije u roku od 3 dana od dana u kojem se prometna nesreća dogodila, a navedene podatke dužan je dati i na zahtjev odgovornog osiguratelja za potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva kao i na zahtjev tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona.

Stavkom 5. propisano je da je proizvođač automatiziranog vozila dužan dostaviti podatke i informacije potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva, na zahtjev vlasnika tog vozila, osiguratelja, oštećene osobe, tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona.

Uz članak 6.

Ovim se člankom mijenja članak 8. stavak 6. važećeg Zakona. Počekni rok propisan stavkom 6. mijenja se na način da se propisuje da se kod ugovora o osiguranju sklopljenog na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju nakon isteka ugovora o osiguranju za 15 dana (počekni rok), ako društvu za osiguranje najmanje tri dana prije isteka trajanja osiguranja nije uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju.

Dopunjuju se stavci 9. i 10. na način da se uređuje da rok od 15 dana za izvršenje obveza propisanih tim stavcima računa od dana saznanja isteka osigurateljnog pokrića.

Uz članak 7.

Ovim se člankom mijenja članak 12. stavak 1. važećeg Zakona na način da se propisuje da je osiguratelj dužan bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu i to:

• obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada mu odgovornost nije sporna i kada je utvrdio visinu štete  ili
• utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada mu je sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

Stavkom 2. propisuje se da ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

Stavkom 3. propisuje se da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku od sedam radnih  dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku iz stavka 1. ovoga članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u rokovima propisanim ovim stavkom.

Stavkom 4. propisuje se da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 3. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Stavkom 5. propisuje se da u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka, a u slučaju prometne nesreće nastale upotrebom vozila i ponudu servisne radionice za popravak štete, a koje je osobno izabrala.

Stavkom 6. propisuje se da obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka, trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke.

Stavkom 7. propisuje se da je osiguratelj dužan, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njenim pravima i obvezama, kao i s obvezama osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka, postupajući pri tome stručno, učinkovito i pravično.

Stavkom 8. propisuje se da nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će detaljnije propisati način rješavanja odštetnog zahtjeva, sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, evidentiranja odštetnih zahtjeva te informiranje oštećene osobe o obvezama osiguratelja i potrebnim podacima u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva.    

Uz članak 8.

Ovim se člankom dopunjuje i jasnije određuje članak 14. važećeg Zakona na način da se precizira izričaj odredbe kojom se propisuje da društvo za osiguranje, koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.

Uz članak 9.

Ovim se člankom mijenja u članku 15. važećeg Zakona stavak 3. na način da je propisano da Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran u skladu s ovim Zakonom i tada odgovora kao da je tu obradu i naknadu štete sam izvršio.

Uz članak 10.

Ovim se člankom u članku 17. stavku 2. točki 3. važećeg Zakona brisana je riječ „automobila“ jer se u tom kontekstu koristi riječ „vozilo“, a dodana je nova točka 4. kojom je propisana obveza vlasnika automatiziranog vozila da sklopi ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja kada se automatizirano vozilo koristi za prijevoz putnika u javnom prometu.

Uz članak 11.

Ovim se člankom u članku 18. važećeg Zakona briše stavak 3. jer je propisan člankom 40.b ovoga Zakona.

Uz članak 12.

Ovim se člankom u članku 19. stavku 2. važećeg Zakona iznosi u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Stavak 3. se mijenja tako da se propisuje da Vlada Republike Hrvatske svakih pet godina od 22. prosinca 2022. na prijedlog nadzornog tijela preispituje iznose iz stavka 2. ovoga članka te donosi odluku o povećanju istih prema indeksu potrošačkih cijena kojeg objavljuje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske dok smanjenje indeksa neće imati utjecaja na visinu osiguranih svota.

Uz članak 13.

Naslov odredbe članka 22. mijenja se kako bi se jasnije označilo da se obveza odnosi na sklapanje ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti. Vlasnik osobnog prijevoznog sredstava za koje nije propisana obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu može sklopiti dobrovoljni ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu.

Stavak 1. se mijenja tako da se propisuje da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari u skladu s odredbama ovog Zakona, osim u slučaju upotrebe osobnih prijevoznih sredstava koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, čiji radni obujam motora nije veći od 25 cm³ ili čija trajna snaga elektromotora nije jača od 0,6 kW i koje na ravnoj cesti ne može razviti brzinu veću od 25 km/h, odnosno čija najveća konstrukcijska brzina ne prelazi 25 km/h, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to:

• vozilo koje se može samo uravnotežiti,
• monocikl s motornim ili električnim pogonom,
• romobil s motornim ili električnim pogonom.

U stavku 3. se implementira obveza vlasnika vozila koji namjerava upotrijebiti vozilo u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, da sklopi ugovor o osiguranju automobilske odgovornosti koji mora obuhvaćati i odgovornost za štetu koju takvom upotrebom može nanijeti bilo kojoj trećoj strani uključujući gledatelje i druge osobe, a kada organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo sukladno članku 2. stavku 5. Zakona (alternativna polica osiguranja).

U stavak 7. se prenosi članak 1. točka 14. Direktive (EU) 2021/2118 i propisuje se društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 5. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti, a ako je vučno ili priključno vozilo neosigurano ili nepoznato pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamata i troškova može zatražiti od Hrvatskog ureda za osiguranje.

U stavke 8. do 13. prenosi se članak 1. točka 15. Direktive (EU) 2021/2118 i propisuje se  kako je društvo za osiguranje dužno izdati potvrdu o postojanju ili nepostojanju zahtjeva o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima, informacije koje takva potvrda mora sadržavati te kako se ta potvrda daje na propisanom obrascu čiji oblik i sadržaj će provedbenim aktom utvrditi Europska Komisija. Također se propisuje kako društvo za osiguranje pri određivanju premija za osiguranja iz stavka 1. ovoga članka ili pri primjeni popusta uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima dužno je na svojim internetskim stranicama objaviti način na koji ih upotrebljava te kako je društvo za osiguranje dužno s potvrdama izdanima u drugim državama članicama postupati jednako kao s onima izdanim u Republici Hrvatskoj, ne postupati prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način te im ne naplaćivati veću premiju osiguranja zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice boravišta.

U stavku 14. propisuje se kako društva za osiguranje ne smiju zahtijevati ni od jedne oštećene osobe iz ovoga članka da plaća iznos samopridržaja (franšize).

U stavak 15. se prenosi članak 1., točka 13. Direktive (EU) 2021/2118 i propisuje se da ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom u kojoj se nalazi rizik smatra se, ovisno o izboru vlasnika vozila, bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca, država članica odredišta i to tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta.

U stavku 16. propisano je da se trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatraju i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga.

Uz članak 14.

Ovim se člankom u članku 23. stavku 1., točki 6. važećeg Zakona propisuje kako pravo na naknadu štete nema oštećena osoba kojoj je šteta nastala:

• zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,
• zbog ratnih operacija ili pobuna, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem,
• od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva, već u industrijskoj, poljoprivrednoj ili nekoj drugoj funkciji.

Dodaje se točka 7. kojom se propisuje kako pravo na naknadu štete nema vozač vozila koji sudjeluje u aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ni vlasnik vozila koje se upotrebljava u tim aktivnostima u slučaju štete nastale upotrebom vozila u tim aktivnostima.

Dodaje se stavak 2. kojim se propisuje kako se odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način se primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila i putnika u automatiziranom vozilu.

Uz članak 15.

Ovim se člankom u članku 24. stavku 1. točki 7. važećeg Zakona jasnije propisuje kako do gubitka prava iz osiguranja dolazi u slučaju ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu, kako je to propisano zakonom kojim se uređuju kaznena djela, za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.

Dodaje se stavak 4. kojim se propisuje odgovarajuća primjena ovoga članka na vlasnika automatiziranog vozila, sigurnosnog vozača i sigurnosnog operatera.

Uz članak 16.

Ovim se člankom u članku 25. stavku 3. važećeg Zakona propisuje ako je šteta prouzročena ukradenim automatiziranim vozilom oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, osim u slučaju iz članka 23. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona.

Stavcima 4. do 7. propisuje se tko se smatra neovlaštenim sigurnosnim operaterom i neovlaštenim sigurnosnim vozačem i što se smatra neovlaštenim ili nepravilnim te neovlašteno ili nepravilno izmijenjenim softverom za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila. Ujedno se propisuje pravo oštećene osobe da podnese odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju u slučaju da je štetu prouzročio neovlašteni sigurnosni operater, neovlašteni sigurnosni vozač ili neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila ili neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila.

Uz članak 17.

Ovim se člankom u članku 26. stavak 8. važećeg Zakona mijenja na način da se iznosi u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj .

U stavak 9. prenosi se članak 1., točka 5. Direktive (EU) 2021/2118 te se propisuje kako Europska Komisija svakih pet godina od 22. prosinca 2021. preispituje iznose iz stavka 8. u skladu s harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) utvrđenim na temelju Uredbe (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća te donosi delegirane akte u vezi s prilagodbom tih iznosa HIPC-u u roku od šest mjeseci nakon isteka svakog petogodišnjeg razdoblja.

Uz članak 18.

Ovim se člankom mijenja članak 30. važećeg Zakona na način da se iznosi u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj .

Uz članak 19.

Ovim se člankom mijenja članak 31. važećeg Zakona u skladu s člankom 1., točkom 8. Direktive (EU) 2021/2118 , na način da se propisuje da je Hrvatski ured za osiguranje odgovoran za rješavanje odštetnog zahtjeva podnesenog od strane oštećene osobe s prebivalištem ili boravištem u Republici Hrvatskoj, a kojoj je šteta nastala kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila od upotrebe vozila osiguranog kod društva za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj nad kojim je otvoren stečajni ili likvidacijski postupak. Također su rokovi usklađeni s onima iz Direktive (EU) 2021/2118, te s novim člankom 61.a koji se dodaje u Zakon. Osim navedenog propisana je obveza Ureda za naknadu, da ekvivalentnom tijelu iz druge države članice, koje je isplatilo naknadu štete oštećenoj osobi zbog nesolventnosti društva za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj nadoknadi isplaćeni iznos te ovlast Hrvatskog ureda za osiguranje za sklapanje sporazuma do 23. lipnja 2023. s ekvivalentnim tijelima u drugim državama članicama radi izvršenja prava i obveza iz ovoga članka. Osim navedenog izmijenjen je i naslov iznad članka 31.

Uz članak 20.

Ovim se člankom dopunjuje članak 32. stavak 1. važećeg Zakona na način da se primjena proširuje i na vlasnika automatiziranog vozila.

U stavak 3. prenosi se članak 1., točka 3. Direktive (EU) 2021/2118 te se propisuje k ada vozila ulaze na teritorij Republike Hrvatske s teritorija druge države članice, policija je ovlaštena obavljati  potrebne, razmjerne i nediskriminirajuće kontrole ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka kojima nije cilj isključivo provjera osiguranja od automobilske odgovornosti, uz poštivanje odredbi Uredbe (EU) 2016/679. U novim stavcima 4. i 5. se propisuje obrada osobnih podataka u svrhu borbe protiv vožnje neosiguranim vozilima u Republici Hrvatskoj koja nije država članica u kojoj se ta vozila uobičajeno nalaze, a uz primjenu propisa o zaštiti osobnih podataka kojim podliježe voditelj obrade,

Uz članak 21.

Ovim se člankom mijenja članak 38. stavak 4. važećeg Zakona na način da se propisuje da su u slučaju prometne nesreće u kojoj sudjeluje automatizirano vozilo, ovlaštena osoba vlasnika automatiziranog vozila i sudionici prometne nesreći dužni razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima.

Uz članak 22.

Ovim se člankom mijenja članak 40.a važećeg Zakona na način da se utvrđuje u stavku 1. kako p ojmovi u smislu Glave IV. ovoga Zakona imaju jednako značenje kao pojmovi uporabljeni u Uredbi (EZ) br. 785/2004, a u stavku 2. da se na zahtjeve za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem primjenjuju odredbe Uredbe (EZ) br. 785/2004 i odredbe ovoga Zakona.

Uz članak 23.

Ovim se člankom u članak 40.b važećeg Zakona dodaje stavak 6. kojim se propisuje da je putnik iz stavka 1. ovoga članka i svaka osoba koja se u zrakoplovu nalazi uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova i kandidata za dozvolu odgovarajućeg tipa zrakoplova kojim upravlja za vrijeme osposobljavanja i provjera.

Uz članak 24.

Ovim se člankom u članku 40.c stavku 2. važećeg Zakona pojam „oštećenik“ zamjenjuje s pojmom „oštećenih osoba“.

U novom stavku 4. propisuje se da ako se vrijednosti navedene u ovom članku izmijene u skladu s postupkom navedenim u članku 9. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 785/2004, primjenjuju se tako izmijenjene vrijednosti od dana njihove primjene.

Uz članak 25.

Ovim se člankom u članku 41. stavku 1. važećeg Zakona brišu riječi „ čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW “.

Uz članak 26.

Ovim se člankom u članku 42. stavku 2. važećeg Zakona iznosi u kunama zamjenjuju se s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 27.

Ovim se člankom u članku 43. postojeći stavci 1. do 4. te 6. i 7. važećeg Zakona mijenjaju  kako bi se jasnije odredila poveznica prema zakonu kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje. Stavkom 5. uređuje se kako društvo za osiguranje ne smije obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu ako nije član Hrvatskog ureda za osiguranje.

Stavkom 8. propisuje se kako upravna tužba ne može imati odgodni učinak.

Stavak 9. usklađuje s definicijom pojma „prebivalište“. Stavcima 10. i 11. uređuju se ovlasti imenovanog zastupnika, dok se stavkom 12. uređuje da imenovani predstavnik poslove obavlja na hrvatskom jeziku.

Uz članak 28.

Ovim se člankom u članku 44. stavak 1. točka 8. važećeg Zakona mijenja na način da se propisuje obveza naknade štete iz Garancijskog fonda za štete koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno otvaranja postupka likvidacije ili stečaja društva za osiguranje.

U stavak 1. točku 11. važećeg Zakona prenosi se članak 1., točka 4. Direktive (EU) 2021/2118 te se propisuje kako je Garancijski fond imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta koju prouzroče vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe, zabranjena za upotrebu u skladu s propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu propisima.

U stavku 1. u točku 12. važećeg Zakona prenosi se članak 5. stavak 2. Direktive  2009/103/EZ kojim se propisuje da je Garancijski fond imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta nastalih od upotrebe vozila za koja vlasnik vozila nije dužan sklopiti ugovor o osiguranju sukladno članku 22. stavku 1. Zakona.

U stavku 1. se dodaje nova točka 13. kojom se propisuje kako je Garancijski fond imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi šteta nastala upotrebom vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila alternativni ugovor o osiguranju ili jamstvo i ako vlasnik vozila (kada alternativna polica osiguranja ne postoji) nije sklopio ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti.

U stavku 8. propisuje se da mogući spor između Hrvatskog ureda za osiguranje i društva za osiguranje ili Hrvatskog ureda za osiguranje i ekvivalentnog tijela druge države članice ili između društava za osiguranje, glede pitanja tko je od njih dužan isplatiti naknadu štete oštećenoj osobi, riješit će se na način da je to dužan učiniti onaj kojemu je oštećena osoba prvo podnijela odštetni zahtjev, pri čemu naknadu štete oštećenoj osobi treba isplatiti neodgodivo, a u slučaju da kasnije bude donesena pravomoćna odluka prema kojoj je naknadu štete dužna isplatiti suprotna strana, strana koja je oštećenoj osobi nadoknadila štetu ima pravo na naknadu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

Stavak 11., a koji je predviđao ograničenje isplate iz Garancijskog fonda u situaciji stečaja društva se mijenja na način da se takvo ograničenje briše. Naime, Zakon je do sada predviđao da su sredstva koja se isplaćuju iz Garancijskog fonda zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja, ograničena u jednoj kalendarskoj godini na 0,5% od ukupno zaračunate bruto premije obveznih osiguranja u prometu u prethodnoj kalendarskoj godini. Ovakvo ograničenje nije u duhu Direktive (EU) 2021/2118 te može u pitanje dovesti zaštitu oštećenih osoba, posebno u prekograničnim slučajevima. U stavku je zadržan princip da se zahtjevi oštećenih osoba u slučaju stečaja isplaćuju se isključivo iz sredstava Garancijskog fonda koja su namijenjena izvršenju obveza zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja.

U stavku 12. iznos u kunama zamjenjuju se iznosom u eurima.

Uz članak 29.

Ovim se člankom mijenja članak 45. važećeg Zakona na način da se u stavku 1. propisuje da je društvo za osiguranje koje obavlja poslove obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. važećeg Zakona dužno Hrvatskom uredu za osiguranje, za obveze Garancijskog fonda iz članka 44. važećeg Zakona, uplaćivati doprinos za Garancijski fond, i to razmjerno premiji ili broju rizika ostvarenoj u određenoj vrsti obveznog osiguranja u tekućoj godini.

U stavak 2. prenosi se članak 1. točke 8. Direktive (EU) 2021/2118 te se propisuje da je za izvršenje obveza iz članka 44. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona koje se odnose na isplate naknade štete s osnova obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, samo društvo za osiguranje koje ima odobrenje nadzornog tijela za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona dužno Hrvatskom uredu za osiguranje položiti instrument osiguranja za izvršenje navedenih obveza i to u razmjernoj vrijednosti naplaćene premije  ili broju rizika ostvarenih u vrsti obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona u tekućoj godini.

U stavku 3. propisuje se da je Hrvatski ured za osiguranje dužan u roku od 3 dana (od saznanja) obavijestiti nadzorno tijelo ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka i pravilnikom donesenim na temelju stavka 3. ovoga članka.

U stavku 4. propisano je ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članaka i pravilnikom donesenim na temelju stavka 3. ovoga članka, nadzorno tijelo takvom društvu može ukinuti odobrenje kojemu je izdalo za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. važećeg Zakona odnosno zabraniti pružanje usluga obveznih osiguranja u prometu na području Republike Hrvatske.

U stavku 5. propisuje se da će nadzorno tijelo donijeti pravilnik kojim će propisati  način obračuna i rokove uplate doprinosa iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

Uz članak 30.

Ovim se člankom, članak 47. stavak 1. važećeg Zakona usklađuje s definicijom pojma „prebivalište“.

Uz članak 31.

Ovim se člankom u članku 51. važećeg Zakona precizira funkcija Informacijskog centra.

Uz članak 32.

Ovim se člankom u članak 52. stavke 2., 3. i 4. važećeg Zakona prenosi članak 1., točke 17. Direktive (EU) 2021/2118 i usklađuje se sadržaj registar podataka iz stavka 1. ovoga članka, propisuje se obveza dostave obavijesti kad polica osiguranja postane nevažeća ili na drugi način više ne pokriva vozilo te se propisuje obveza postupanja u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

U stavku 2., točki 5. se usklađuje definicija pojma „prebivalište“ i „boravište“.

U stavak 6. koji postaje novi stavak 7. prenosi se članak 1., točke 13. Direktive (EU) 2021/2118 te se propisuje kako Informacijski centar surađuje i razmjenjuje podatke s Informacijskim centrima drugih relevantnih država članica u pogledu otpremljenih vozila. U novim stavcima 8. i 9. se propisuju dodatne obveze informacijskih centara.

U stavak 10. prenosi se članak 1., točke 20. Direktive (EU) 2021/2118 te se propisuje kako je Hrvatski ured za osiguranje dužan je osigurati mjere kojima se oštećenim osobama, njihovim osiguravateljima ili njihovim pravnim zastupnicima olakšava pravodobno dostavljanje osnovnih podataka potrebnih za likvidaciju šteta. Ujedno se propisuje kako je Hrvatski ured za osiguranje dužan na svojim mrežnim stranicama objaviti podatke o načinima podnošenja odštetnih zahtjeva.

Uz članak 33.

Ovim se člankom dopunjuje članak 54. važećeg Zakona na način da se propisuje da Informacijski centara surađuje osim s informacijskim centrima drugih država članica i sa informacijskim centrima država potpisnica Multilateralnog sporazuma.

Uz članak 34.

Ovim se člankom, članak 57. važećeg Zakona usklađuje s definicijom pojma „prebivalište“.

Uz članak 35.

Ovim se člankom dodaje novi članak 61.a kojim se prenosi članak 1. točka 18. Direktive (EU) 2021/2118 kojim se propisuje postupak naknade štete oštećenoj osobi s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, kojoj je šteta nastala kao posljedica prometne nesreće koja se dogodila izvan Republike Hrvatske, na području druge države članice ili treće države čiji je nacionalni ured za osiguranje u Sustavu zelene karte, od upotrebe vozila osiguranog kod nesolventnog društva za osiguranje iz druge države članice, a koji provodi Hrvatski ured za osiguranje. Osim navedenog, ovaj članak propisuje i obvezu postupanja Hrvatskog ureda za osiguranje kada zaprimi odštetni zahtjev oštećene osobe koja ima prebivalište u Republici Hrvatskoj za naknadu štete koja se dogodila u Republici Hrvatskoj, a prouzročena je od vozila koje je osigurano te uobičajeno stacionirano u drugoj državi članici.

Osim navedenog propisana je obveza Hrvatskog ureda za osiguranje da od ekvivalentnog tijela iz druge države članice zahtijeva nadoknadu isplaćenog iznosa te ovlast Hrvatskog ureda za osiguranje za sklapanje sporazuma do 23. lipnja 2023. s ekvivalentnim tijelima za naknadu štete u drugim državama članicama radi izvršenja prava i obveza iz ovoga članka. Propisano je i da se ovaj članak primjenjuje i u slučaju kada je štetu prouzročilo vozilo koje je osigurano i uobičajeno se nalazi  u Republici Hrvatskoj, a odgovorno je društvo za osiguranje iz stavka 1. članka 61.a.

Uz članak 36.

Ovim se člankom u članku 63. važećeg Zakona iznosi prekršajnih sankcija u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 37.

Ovim se člankom u članku 64. važećeg Zakona  iznosi prekršajnih sankcija u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

U stavku 1. iza točke 9. dodaje se točka 10. kojom se propisuje da ako, kada Hrvatski ured za osiguranje sukladno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona obradu i/ili isplatu šteta za koje je nadležan sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona povjeri svome članu, taj član oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona.

Također se u stavku 1. dodaje točka 11. kojom se propisuje da ako, kada Hrvatski ured za osiguranje sukladno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona obradu i/ili isplatu šteta za koje je nadležan sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona povjeri svome članu, taj član oštećenoj osobi ne isplati iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ovoga Zakona.

U stavcima 2., 3. i 4. iznosi u kunama zamjenjuju se iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 38.

Ovim se člankom u članku 65. važećeg Zakona iznosi prekršajnih sankcija u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

U stavku 1. primjena prekršaja proširuje i na vlasnika automatiziranog vozila.

Uz članak 39.

Ovim se čankom u članku 65.a važećeg Zakona  iznosi prekršajnih sankcija u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Stavak 1., točke 2. i 6. usklađuju se s Uredbom (EZ) br. 785/2004. U stavku 3. točka 3. briše se.

Uz članak 40.

Ovim se člankom u članku 66. važećeg Zakona iznosi prekršajnih sankcija u kunama zamjenjuju s iznosima u eurima zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Uz članak 41.

Ovim se člankom riječi „uporaba vozila“ ili „uporaba prijevoznog sredstva“ u odgovarajućem broju i padežu zamjenjuju se riječima „upotreba vozila“ ili „upotreba prijevoznog sredstva“ u odgovarajućem broju i padežu u cijelom tekstu ovoga Zakona.

Uz članke 42. do 45.

Prijelazne i završne odredbe uređuju primjenu odredaba o počeknom roku, propisuju rok za donošenje pravilnika iz članaka 7. i 29. ovoga Zakona te propisuju kako će se postupci započeti prema odredbama važećeg Zakona dovršit primjenom odredbi toga Zakona te se ujedno propisuje stupanje na snagu odredaba ovoga Zakona .

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU

Prijenos pravnih akata Europske unije

Članak 1.a

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Prva Direktiva Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja, osim životnog osiguranja (SL L 228, 16. 8. 1973.),

2. Direktiva 88/357/EEZ Vijeća od 22. lipnja 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na izravno osiguranje, osim životnog osiguranja, koja propisuje odredbe kako bi se olakšalo ostvarivanje slobode pružanja usluga i izmjeni Direktive 73/239/EEZ (SL L 172, 4. 7. 1988.),

3. Direktiva 90/618/EEZ od 8. studenoga 1990. o izmjeni, posebice u pogledu osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja (SL L 330, 29. 11. 1990.),

4. Direktiva 92/49//EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje, osim životnog osiguranja, te kojom se izmjenjuje Direktiva 73/239/EEZ i Direktiva 88/357/EEZ (SL L 311, 14. 11. 1997.),

5. Direktiva 2001/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o sanaciji i likvidaciji društva za osiguranje (SL L 110, 20. 4. 2001.),

6. Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. 10. 2009.).

(2) Ovim se Zakonom uređuje provedba sljedećih uredbi Europske unije:

1. Uredba (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L, 138, 30. 4. 2004.),

2. Uredba (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o prilagodbi nekih instrumenata podložnih postupku utvrđenom u članku 251. Ugovora, Odluci Vijeća 1999/468/EZ u vezi s regulatornim postupkom s kontrolom (SL L 311, 21. 11. 2008.),

3. Uredba Komisije (EU) br. 285/2010 od 6. travnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem (SL L 87, 7. 4. 2010.).

Obvezna osiguranja u prometu

Članak 2.

(1) Obvezna osiguranja u prometu jesu:

1. osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,

2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti),

3. osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova (u daljnjem tekstu: vlasnika) od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima,

4. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (u daljnjem tekstu: vlasnika) brodice na motorni pogon (u daljnjem tekstu: brodice), odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na prijevozna sredstva Oružanih snaga Republike Hrvatske.

(3) Za naknadu štete koja je nastala uporabom prijevoznog sredstva iz stavka 2. ovoga članka jamči Republika Hrvatska.

Pojmovi

Članak 3.

(1) Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

1. »prometna nesreća « je događaj kod kojega je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva,

2. »prijevozno sredstvo« je vozilo, zrakoplov, brodica, odnosno jahta,

3. »korisnik prijevoznog sredstva« je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom,

4. »ugovaratelj osiguranja« je osoba koja je s društvom za osiguranje sklopila ugovor o osiguranju,

5. »osiguranik« je osoba čiji je imovinski interes osiguran,

6. »vozač« je osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom,

7. »odgovorni osiguratelj« je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama,

8. »oštećena osoba« je svaka osoba kojoj je nanesena šteta na stvarima i/ili na osobama, koja na temelju ovoga Zakona ima pravo podnijeti odštetni zahtjev,

9. »vozilo« je svako motorno vozilo namijenjeno za promet na kopnu koje se kreće snagom vlastita motora, ali se ne kreće po tračnicama, i svako priključno vozilo, priključeno ili ne, koje podliježe obvezi registracije te po propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu,

10. osigurana svota je iznos do kojega je osiguran imovinski interes, posebno za štete na stvarima te posebno za štete na osobama,

11. »priključno vozilo« je svako vozilo namijenjeno da ga vuče motorno vozilo,

12. »neosigurano vozilo« je vozilo iz točke 9. ovoga članka za koje nije sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti ili je trajanje osiguranja isteklo, a ugovor o osiguranju nije produžen ni u počeknom roku,

13. »nepoznato vozilo« je vozilo iz točke 9. ovoga članka koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja,

14. »počekni rok« je razdoblje od najviše 30 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti iz ugovora o osiguranju produžuju,

15. prestalo važiti,

16. prestalo važiti,

17. prestalo važiti,

18. prestalo važiti,

19. »brodica« je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji nije brod ili jahta, a čija ukupna snaga potisnih strojeva prelazi 15 kW, određen u članku 5. točki 15. Pomorskog zakonika,

20. »jahta« je plovni objekt za šport i razonodu čija je duljina veća od 12 metara te koji je osim posade ovlašten prevoziti najviše 12 putnika, određen u članku 5. točki 20. Pomorskog zakonika,

21. »društvo za osiguranje« je društvo za osiguranje koje ima dozvolu nadzornog tijela za obavljanje poslova obveznih osiguranja u prometu, društvo za osiguranje države članice koje poslove obveznih osiguranja u prometu ima pravo obavljati neposredno ili preko podružnice, odnosno strano društvo za osiguranje koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja preko podružnice uz dozvolu nadzornog tijela,

21.a »država članica« je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru,

22. područje država članica Sustava zelene karte osiguranja je područje država potpisnica Kretskog sporazuma,

23. »Multilateralni sporazum« je sporazum sklopljen između nacionalnih ureda za osiguranje država članica EEA (Europskog gospodarskog prostora) i drugih pridruženih država po kojem se službena registarska pločica države članice u kojoj je vozilo uobičajeno stacionirano smatra dokazom o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti,

24. područje na kojem je vozilo uobičajeno stacionirano je područje države članice Multilateralnog sporazuma:

• čiju registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira jesu li pločice trajne ili privremene,
• u kojoj su izdane tablice osiguranja ili znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici koju vozilo nosi u slučaju kada registracija za određeni tip vozila nije potrebna,
• u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište u slučaju kada za određeni tip vozila nije potrebna registarska pločica niti tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici,
• u kojoj se prometna nesreća dogodila u slučaju kada vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreća nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu,

25. »Kretski sporazum« je sporazum kojim se uređuju međusobni odnosi između nacionalnih ureda za osiguranje država članica Sustava zelene karte osiguranja,

26. »Zelena karta osiguranja« je međunarodna karta osiguranja od automobilske odgovornosti koju izdaje nacionalni ured za osiguranje kao dokaz o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti na području država članica Sustava zelene karte osiguranja,

27. »kamata« u smislu ovoga Zakona je zakonska zatezna kamata koju plaća dužnik kada novčanu obvezu ne izvrši u propisanom roku,

28. prestalo važiti,

29. prestalo važiti,

30. »Nadzorno tijelo« je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osnovana posebnim zakonom

31. prestalo važiti,

32. ECAA sporazum je mnogostrani sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, Republike Albanije, Bosne i Hercegovine, Republike Bugarske, Republike Hrvatske, Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, Republike Island, Republike Crne Gore, Kraljevine Norveške, Rumunjske, Republike Srbije i Misije privremene Uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu o uspostavi Europskog zajedničkog zračnog prostora. 

Dužnost sklapanja i obnove osiguranja

Članak 4.

(1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je za osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu.

(2) Ako prijevozno sredstvo podliježe obvezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu, tijelo nadležno za registraciju smije izdati prometnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu, produžiti njezinu valjanost tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva na čije će se ime prijevozno sredstvo registrirati predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju za osiguranje koje je prema ovome Zakonu obvezno.

(3) Ako je prijevozno sredstvo, sukladno propisima o registraciji, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe ovoga Zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući se način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva. 

Obveze vozača

Članak 6.

(1) Vozač je obvezan za vrijeme uporabe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe.

(2) prestalo važiti.

(3) Vozač je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o osiguranjima koja su prema ovome Zakonu obvezna dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve.

Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak

Članak 8.

(1) Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje.

(2) Društvo za osiguranje ne može odbiti ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju ako ponuditelj prihvaća uvjete pod kojima društvo za osiguranje provodi tu vrstu osiguranja.

(3) Uvjeti za osiguranje sastavni su dio ugovora o osiguranju te ih je društvo za osiguranje pri sklapanju ugovora o osiguranju dužno uručiti ugovaratelju osiguranja.

(4) Uvjetima za osiguranje utvrđuju se odnosi između ugovornih strana koji nisu ili nisu u potpunosti utvrđeni ovim Zakonom.

(5) Obveza društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju počinje po isteku 24-tog sata dana koji je u ispravi o osiguranju naveden kao početak osiguranja, a prestaje po isteku 24-tog sata koji je u ispravi o osiguranju naveden kao dan isteka trajanja osiguranja, ako nije drugačije ugovoreno.

(6) Kod ugovora o osiguranju sklopljenog na jednu ili više godina, prava i obveze iz ugovora o osiguranju produžuju se nakon isteka ugovora o osiguranju za najviše 30 dana (počekni rok) ako društvu za osiguranje najmanje tri dana prije isteka trajanja osiguranja nije uručena izjava ugovaratelja osiguranja da ne pristaje na produženje ugovora o osiguranju.

(7) Ako se u počeknom roku iz stavka 6. ovoga članka dogodi osigurani slučaj, ugovaratelj osiguranja obvezan je platiti premiju osiguranja za cijelu sljedeću godinu osiguranja.

(8) Ako u počeknom roku iz stavka 6. ovoga članka ugovaratelj osiguranja sklopi ugovor o osiguranju s drugim društvom za osiguranje, prethodni osiguratelj ima pravo na premiju osiguranja za razdoblje do dana sklapanja ugovora o osiguranju s drugim društvom za osiguranje, i to razmjerno razdoblju njegova osigurateljnog pokrića.

(9) Ako društvo za osiguranje utvrdi da je vlasniku vozila isteklo osigurateljno pokriće, dužno je o tome obavijestiti nadležno tijelo unutarnjih poslova u roku od 15 dana.

(10) Ako društvo za osiguranje utvrdi da je vlasniku prijevoznog sredstva isteklo osigurateljno pokriće, dužno je o tome obavijestiti Informacijski centar Hrvatskog ureda za osiguranje u roku od 15 dana. 

(11) Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno cjenicima premija osiguranja.

Članak 12.

(1) Odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva:

1. obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili

2. utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne.

(2) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu. Tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe prije proteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

(3) Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka. U slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka.

(4) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

(5) U slučaju neimovinske štete u postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka kojeg je osobno izabrala. 

Subrogacijski zahtjevi društava za osiguranje

Članak 14.

Društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova. 

Primjena pojedinih odredbi ovoga Zakona na Hrvatski ured za osiguranje

Članak 15.

(1) Odredbe članka 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona koje se odnose na društvo za osiguranje na odgovarajući se način primjenjuju i na Hrvatski ured za osiguranje.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, iznosi za naknadu štete kada je nadležan Hrvatski ured za osiguranje isplaćuju se iz Garancijskog fonda.

(3) Obradu i isplatu šteta iz stavka 2. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svome članu.  

GLAVA II.   OSIGURANJE PUTNIKA U JAVNOM PROMETU OD POSLJEDICA NESRETNOG SLUČAJA

Obveza sklapanja ugovora o osiguranju

Članak 17.

(1) Vlasnici prijevoznih sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prometu dužni su sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja.

(2) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka dužni su sklopiti:

1. vlasnici autobusa kojima se obavlja javni prijevoz u gradskom, međugradskom i međunarodnom linijskom i izvanlinijskom prometu,

2. vlasnici autobusa koji prevoze radnike na posao i s posla te autobusa kojim se prevoze turisti,

3. vlasnici taksi automobila i rent-a-car vozila kad se iznajmljuju s vozačem,

4. vlasnici tračnih vozila za prijevoz putnika,

5. vlasnici brodica i jahti u pomorskoj plovidbi, svih vrsta riječnih i jezerskih plovila, uključujući skele i splavi koje na redovitim linijama slobodno prevoze putnike, uključujući krstarenje i prijevoz turista,

6. vlasnici svih vrsta brodica i jahti, plovila i čamaca unutarnje plovidbe koji se iznajmljuju s najmanje jednim članom posade,

7. zračni prijevoznici, odnosno operatori zrakoplova kojima se obavlja prijevoz osoba i stvari u javnom zračnom prometu,

8. vlasnici svih ostalih prijevoznih sredstava, bez obzira na vrstu pogona, kojima se uz naplatu prijevoza prevoze putnici u javnom prometu. 

Putnici u prijevoznom sredstvu

Članak 18.

(1) Putnicima se smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li već kupile voznu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa i zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su namjeravale putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu.

(2) Putnicima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i osobe koje imaju pravo na besplatnu vožnju.

(3) Putnik iz stavka 1. ovoga članka je i svaka osoba koja se u zrakoplovu iz članka 17. stavka 2. točke 7. ovoga Zakona nalazi uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova. 

Obveza društva za osiguranje i osigurana svota

Članak 19.

(1) Obvezu društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije određena viša osigurana svota.

(2) Najniža osigurana svota po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz članka 17. ovoga Zakona za prijevozno sredstvo iz članka 17. stavka 2. točke 1. do 8. ovoga Zakona po jednom putniku iznosi:

– za slučaj smrti                       40.000,00 kuna,

– za slučaj trajnog invaliditeta   80.000,00 kuna.

(3) Odluku o povećanju osigurane svote iz stavka 2. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog nadzornog tijela.

(4) Odluka iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.  

GLAVA III.   OSIGURANJE VLASNIKA VOZILA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE NANESENE TREĆIM OSOBAMA

Obveza sklapanja ugovora o osiguranju

Članak 22.

(1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari.

(2) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.

(3) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene štete su štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu.

(4) Osiguranje od automobilske odgovornosti ne pokriva štetu na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzročena šteta.

(5) Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila.

(6) Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.

(7) Društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 5. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti.

(8) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svog osiguranika izdati potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti svog osiguranika.

(9) Potvrda iz stavka 7. ovoga članka mora pokrivati razdoblje od najmanje posljednjih pet godina postojanja osigurateljnog pokrića, a društvo za osiguranje dužno ju je izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. 

(10) Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i primatelj leasinga koji je ugovaratelj osiguranja i korisnik vozila, a nije odgovoran za prometnu nesreću u kojoj mu je prouzročena šteta od vozila istoga davatelja leasinga.

Isključenje iz osiguranja

Članak 23.

Po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema:

1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača,

2. vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima,

3. suputnik koji je dragovoljno ušao u vozilo kojim je uzrokovana šteta a kojim je upravljao neovlašteni vozač, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata,

4. suputnik koji je dragovoljno ušao u neregistrirano vozilo bez istaknutih registarskih oznaka na vozilu, ako osiguratelj dokaže da je ta okolnost suputniku bila poznata,

5. suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata,

6. oštećena osoba kojoj je šteta nastala:

• zbog uporabe vozila na športskim priredbama koje se održavaju na cesti ili dijelu ceste zatvorenom za promet drugim vozačima, a kojih je cilj postizanje najveće ili najveće prosječne brzine, odnosno na vježbama za te priredbe,
• zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,
• zbog ratnih operacija, pobuna ili terorističkog čina, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem.

Naknada štete u slučaju gubitka prava iz osiguranja

Članak 24.

(1) Osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima:

1. ako vozač nije koristio vozilo u svrhu kojoj je namijenjeno,

2. ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje,

3. ako je vozaču oduzeta vozačka dozvola ili je isključen iz prometa ili ako mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom određene vrste ili kategorije ili mjera prestanka važenja vozačke dozvole odnosno zaštitna mjera zabrane uporabe inozemne vozačke dozvole na teritoriju Republike Hrvatske,

4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnihtvari,

5. ako je vozač štetu prouzročio namjerno,

6. ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču vozila bila poznata,

7. ako je šteta prouzročena kaznenim djelom obijesne vožnje u cestovnom prometu za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.

(2) Gubitak prava iz osiguranja na temelju stavka 1. točke 1. do 7. ovoga članka nema utjecaja na pravo oštećene osobe na naknadu štete te oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

(3) Društvo za osiguranje koje je temeljem stavka 1. točke 5. i 7. ovoga članka oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, na kamatu i troškove, a u slučaju iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 4. i 6. ovoga članka najviše do iznosa 12 prosječnih neto-plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku. 

Naknada štete u slučaju neovlaštene vožnje

Članak 25.

(1) Ako je štetu prouzročio vozač koji je neovlašteno upravljao vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju, osim u slučaju iz članka 23. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.

(2) Neovlaštenim vozačem smatra se osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bez suglasnosti vlasnika upotrijebila vozilo, a nije kod njega zaposlena u vezi s pogonom motornog vozila, nije ni član njegovoga obiteljskog kućanstva, a niti joj je vlasnik vozilo predao u posjed.

(3) Društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova. 

Obveza društva za osiguranje i osigurana svota

Članak 26.

(1) Obvezu društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 22. ovoga Zakona predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije ugovoren viši iznos.

(2) Prestalo važiti.

(3) Ako ima više oštećenih osoba, a ukupna šteta je veća od iznosa iz stavka 8. ovoga članka, prava oštećenih osoba prema društvu za osiguranje razmjerno se smanjuju, a prednost u redoslijedu namirenja štete imaju oštećene fizičke osobe.

(4) Društvo za osiguranje koje je isplatilo jednoj oštećenoj osobi iznos veći od onoga koji joj pripada s obzirom na razmjerno sniženje naknade, jer unatoč poduzetim mjerama nije moglo znati da postoje i druge oštećene osobe, ostaje u obvezi prema tim drugim osobama samo do visine iznosa iz stavka 8. ovoga članka.

(5) Društvo za osiguranje kod kojega se vlasnik vozila osigurao od automobilske odgovornosti, dužno je štetu koja je uporabom vozila nanesena u državama članicama Sustava zelene karte osiguranja, a koja je viša od iznosa iz stavka 2. ovoga članka, nadoknaditi do iznosa određenog propisima o obveznom osiguranju države u kojoj je šteta nastala.

(6) Prestalo važiti.

(7) Prestalo važiti.

(8) Najniža osigurana svota temeljem ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti određuje se u sljedećim iznosima:

1. u slučaju štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja do iznosa od 42,750.000,00 kuna po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenika,

2. u slučaju uništenja ili oštećenja stvari do iznosa od 8,550.000,00 kuna po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenika.

(9) Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku o povećanju ili sniženju osigurane svote iz stavka 8. ovoga članka sukladno obavijesti Europske komisije koja se periodično objavljuje u Službenom listu Europske unije u skladu s Europskim indeksom potrošačkih cijena, utvrđenim na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/95 od 23. listopada 1995. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (SL L 257, 27. 10. 1995.).

(10) Ako osigurane svote iz stavka 8. ovoga članka zbog promjene tečaja ne odgovaraju iznosima izraženim u eurima u obavijesti Europske komisije iz stavka 9. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske može odlukom uskladiti iznose osiguranih svota.

Naknada štete nastale uporabom nepoznatog vozila

Članak 30.

(1) Oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

(2) Oštećena fizička osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja i to najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona.

(3) Oštećena osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog uništenja ili oštećenja stvari do iznosa iz stavka 2. ovoga članka propisanog za štete na stvarima i uz samopridržaj u iznosu od 3.750,00 kuna ako je Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika ove prometne nesreće nadoknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevale bolničko liječenje.

(4) Ako se pronađe vozilo čijom je uporabom nanesena šteta te se utvrdi odgovorni osiguratelj, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od odgovorne osobe odnosno od odgovornog osiguratelja, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova. 

Naknada štete u slučaju nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja 

Članak 31.

(1) U slučaju nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja na osnovi pravomoćnog rješenja nadležnog trgovačkog suda, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

(2) Oštećena osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete najviše do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona.

(3) U slučaju isplate štete tijekom provođenja likvidacijskog postupka, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od društva za osiguranje nad kojim se provodi likvidacijski postupak i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova, a ako je nad društvom za osiguranje otvoren stečaj, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu tih iznosa iz stečajne mase društva za osiguranje. 

Međunarodna isprava o osiguranju vozila inozemne registracije

Članak 32.

(1) Vozač koji vozilom inozemne registracije ulazi na teritorij Republike Hrvatske mora imati valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti koje vrijedi na teritoriju Europske unije ili neki drugi dokaz o postojanju takva osiguranja, koje pokriva štete najmanje do iznosa iz članka 26. stavka 8. ovoga Zakona.

(2) Policija je ovlaštena kontrolirati ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka. 

(3) Kada vozila ulaze na teritorij Republike Hrvatske s teritorija druge države članice, policija je ovlaštena obavljati nesustavne kontrole ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka kojima nije cilj isključivo provjera osiguranja od automobilske odgovornosti.

Europsko izvješće o nesreći

Članak 38.

(1) U slučaju prometne nesreće sudionici moraju ispuniti i potpisati te međusobno razmijeniti Europsko izvješće o nesreći. Uredno ispunjeno Europsko izvješće o nesreći može se koristiti kao odštetni zahtjev po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno kao izjava o okolnostima načina nastanka štetnog događaja.

(2) Društvo za osiguranje dužno je ugovaratelju osiguranja uz policu osiguranja od automobilske odgovornosti uručiti Europsko izvješće o nesreći.

(3) Za vrijeme upotrebe vozila u prometu vozač je dužan imati Europsko izvješće o nesreći i predočiti ga na zahtjev osobe ovlaštene za nadzor u prometu.

GLAVA IV.   OSIGURANJE ZRAČNOG PRIJEVOZNIKA, ODNOSNO OPERATORA ZRAKOPLOVA OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETE NANESENE TREĆIM OSOBAMA I PUTNICIMA

Članak 40.a

Pojmovi u smislu ove glave imaju jednako značenje kao pojmovi uporabljeni u Uredbi (EZ) br. 785/2004.

Članak 40.b

(1) Zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova obvezan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu putnicima, prtljazi, teretu i trećim osobama, koju prouzroči zrakoplov registriran u skladu s odredbama ovoga Zakona i Uredbom br. (EZ) 785/2004, ako se nalazi na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno u njezinu zračnom prostoru.

(2) Ugovor o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka sklapa zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova u skladu s Uredbom (EZ) br. 785/2004.

(3) Obveza osiguranja od odgovornosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 785/2004 vrijedi i za zračnog prijevoznika i operatora stranog zrakoplova ako ulazi u zračni prostor Republike Hrvatske.

(4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka ne vrijedi za zrakoplove Oružanih snaga Republike Hrvatske i za druge državne zrakoplove i uređaje na koje se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 785/2004.

(5) U potvrdi ili drugom dokazu o sklopljenom ugovoru o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka moraju biti navedeni osigurani rizici te da je osiguranje sklopljeno u skladu s Uredbom (EZ) br. 785/2004.

GLAVA V.   OSIGURANJE VLASNIKA BRODICE ODNOSNO JAHTE OD ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU NANESENUTREĆIM OSOBAMA

Dužnost sklapanja ugovora o osiguranju

Članak 41.

(1) Vlasnik brodice odnosno jahte čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW, a koja po propisima o registraciji brodica mora biti upisana u očevidnik brodica odnosno jahti, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom brodice odnosno jahte može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede ili narušavanja zdravlja.

(2) Trećim osobama iz stavka 1. ovoga članka ne smatraju se osobe koje se nalaze na brodici odnosno jahti kojom je prouzročena šteta, osobe koje se nalaze na drugoj brodici, jahti, brodu odnosno drugom plovnom objektu.

(3) Vlasnik inozemne brodice odnosno jahte koja ulazi u teritorijalno more Republike Hrvatske mora imati važeći ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete iz stavka 1. ovoga članka, osim ako ne postoji drugo odgovarajuće jamstvo za naknadu štete ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

(4) Odredbe članka 29., 30., 31., 32., 33. i 34. ovoga Zakona kojima se uređuje osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, odgovarajuće se primjenjuju na osiguranje vlasnika brodice odnosno jahte od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama.

(5) Odredbe ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na odgovornost vlasnika motornog čamca pri plovidbi unutarnjim vodama Republike Hrvatske. 

Osigurana svota

Članak 42.

(1) Obveze društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije određena viša osigurana svota.

(2) Najniža osigurana svota po jednom štetnom događaju određena ugovorom o osiguranju iz članka 41. stavka 1. ovoga Zakona iznosi 3.500.000,00 kuna.

(3) Odluku o povećanju osigurane svote iz stavka 2. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog nadzornog tijela.

(4) Odluka iz stavka 3. ovoga članka objavljuje se u »Narodnim novinama«.

GLAVA VI.   OBAVLJANJE POSLOVA OBVEZNIH OSIGURANJA

Opća odredba

Članak 43.

(1) Društvo za osiguranje smije obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu samo u vrsti obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona za koje je dobilo dozvolu nadzornog tijela, a društvo za osiguranje države članice smije obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu samo u vrsti obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u kojoj ima pravo obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu u Republici Hrvatskoj neposredno ili preko podružnice.

(2) Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka poslove obveznih osiguranja u prometu dužno je obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o osiguranju.

(3) Informacije koje društvo za osiguranje daje ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju i tijekom trajanja ugovora o osiguranju moraju biti sastavljene u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o osiguranju koje propisuju sadržaj i oblik tih informacija.

(4) Ugovor o osiguranju, polica osiguranja ili druga isprava o osiguranju, uvjeti osiguranja i druga dokumentacija u vezi s ugovorom o osiguranju moraju biti u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugih propisa koji određuju njihov sadržaj, u pisanom obliku i na hrvatskom jeziku.

(5) Društvo za osiguranje ne smije obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu ako nije član Hrvatskog ureda za osiguranje.

(6) Na nadzor poslovanja društva za osiguranje primjenjuju se odredbe Zakona o osiguranju koje propisuju nadzor poslovanja društva za osiguranje.

(7) Nadzorno tijelo izriče nadzorne mjere društvu za osiguranje u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o osiguranju.

(8) Protiv rješenja nadzornog tijela žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom Upravnom sudu u roku od 30 dana od dana primitka rješenja nadzornog tijela.

(9) Društvo za osiguranje države članice koje neposredno ili preko podružnice obavlja poslove osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona mora imenovati predstavnika koji ima sjedište, odnosno stalno prebivalište u Republici Hrvatskoj te njegovo ime, odnosno naziv i adresu priopćiti nadzornom tijelu i Hrvatskom uredu za osiguranje.

(10) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka u ime i za račun društva za osiguranje obrađuje odštetne zahtjeve i isplaćuje štete oštećenim osobama, zastupa društvo za osiguranje pred sudovima i nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

(11) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka može obavljati i poslove ovlaštenog predstavnika iz članka 47. ovoga Zakona.

(12) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka mora obavljati poslove na hrvatskom jeziku. 

GLAVA VII.   GARANCIJSKI FOND 

Garancijski fond

Članak 44.

(1) Garancijski fond je imovina Hrvatskog ureda za osiguranje namijenjena izvršenju obveza po osnovi:

1. šteta nastalih izvan teritorija Republike Hrvatske u nekoj od država članica odnosno trećoj državi članici Sustava zelene karte od osiguranih i neosiguranih vozila koja se uobičajeno nalaze u Republici Hrvatskoj za koje inozemnom nacionalnom uredu, sukladno Kretskom sporazumu, Multilateralnom sporazumu te drugim međunarodnim sporazumima jamči Hrvatski ured za osiguranje,

2. šteta nastalih izvan teritorija Republike Hrvatske u nekoj od država članica od vozila inozemne registracije osiguranih na temelju članka 35. stavka 1. ovoga Zakona,

3. šteta nastalih izvan teritorija Republike Hrvatske u nekoj od država članica odnosno trećoj državi članici Sustava zelene karte na temelju članka 57. ovoga Zakona,

4. šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od neosiguranih prijevoznih sredstava,

5. šteta zbog smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih prijevoznih sredstava,

6. šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od vozila inozemne registracije iz članka 34., 36. i 37. ovoga Zakona,

7. šteta zbog uništenja ili oštećenja stvari nastalih na teritoriju Republike Hrvatske od nepoznatih vozila na temelju članka 30. ovoga Zakona,

8. šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja na temelju članka 31. ovoga Zakona,

9. osiguranog iznosa ako vlasnik vozila koje služi za prijevoz putnika suprotno odredbi članka 21. ovoga Zakona nije sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja ili ako osigurani iznos nije isplaćen zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja na temelju članka 31. ovoga Zakona,

10. šteta nastalih na teritoriju Republike Hrvatske, odnosno u nekoj od država članica Sustava zelene karte od osiguranih vozila koja su uobičajeno stacionirana u Republici Hrvatskoj, koje su isplatili uredi za naknadu država članica sukladno njihovom zakonodavstvu, odnosno međunarodnim sporazumima, a za koje jamči Hrvatski ured za osiguranje.

(2) Iz Garancijskog fonda nadoknađuju se i troškovi obrade šteta iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na štete koje u nastale, a nisu riješene prije stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Iz Garancijskog fonda ne nadoknađuju se štete koje prouzroče vozila inozemne registracije koja prometuju na teritoriju Republike Hrvatske na temelju posebnih sporazuma kojih je potpisnik Republika Hrvatska, ako ta vozila nemaju međunarodnu ispravu ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz članka 32., stavka 1. ovoga Zakona.

(5) Zavodi za zdravstveno, mirovinsko i invalidsko osiguranje te društva za osiguranje sa subrogacijskim potraživanjima, kao i druge fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način neposredno oštećenoj osobi nadoknadile štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva, nemaju pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

(6) Iznimno od odredbe stavka 5. ovoga članka, društvo za osiguranje koje je oštećenoj osobi nadoknadilo štetu ili dio štete nanesene uporabom neosiguranog ili nepoznatog prijevoznog sredstva po osnovi obveznih osiguranja u prometu iz članka 2. stavak 1. ovoga Zakona ima pravo na naknadu isplaćenih iznosa iz Garancijskog fonda.

(7) U slučaju postojanja prava na naknadu štete iz Garancijskog fonda, od oštećene se osobe ne smije zahtijevati podnošenje dokaza o tome da osoba odgovorna za štetu odbija odnosno da nije sposobna platiti štetu.

(8) Mogući spor između Hrvatskog ureda za osiguranje i društva za osiguranje ili između društava za osiguranje, glede pitanja tko je od njih dužan isplatiti naknadu štete oštećenoj osobi, riješit će se na način da je to dužan učiniti onaj kojemu je oštećena osoba prvo podnijela odštetni zahtjev. Naknadu štete oštećenoj osobi treba isplatiti neodgodivo. U slučaju da kasnije bude donesena pravomoćna odluka prema kojoj je naknadu štete dužna isplatiti suprotna strana, strana koja je oštećenoj osobi nadoknadila štetu ima pravo na naknadu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

(9) Za obveze iz ovoga članka oštećenim osobama jamči Hrvatski ured za osiguranje.

(10) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu, i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.

(11) Sredstva koja se isplaćuju iz Garancijskog fonda na temelju stavka 1. točke 8. i točke 9. ovoga članka zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja, ograničena su u jednoj kalendarskoj godini na 0,5% od ukupno zaračunate bruto premije obveznih osiguranja u prometu u prethodnoj kalendarskoj godini i isplaćuju se isključivo iz sredstava Garancijskog fonda koja su namijenjena izvršenju obveza iz stavka 1. točke 8. i točke 9. ovoga članka zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja.

(12) Ako je iz Garancijskog fonda isplaćena naknada štete prema stavku 1. točki 8. i točki 9. ovoga članka, zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje, odnosno stečaja, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo regresa prema svakom od osiguranika ili ugovaratelja osiguranja najviše do iznosa od 20.000,00 kuna iz istog štetnog događaja.

Obveza uplaćivanja doprinosa za Garancijski fond

Članak 45.

(1) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona dužno je Hrvatskom uredu za osiguranje uplaćivati doprinos za Garancijski fond, i to razmjerno premiji ili broju rizika ostvarenoj u određenoj vrsti obveznog osiguranja u tekućoj godini.

(2) Nadzorno tijelo propisat će način obračuna i rokove uplate doprinosa iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Hrvatski ured za osiguranje dužan je neodgodivo obavijestiti nadzorno tijelo ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavka 1. ovoga članka i propisima donesenima na temelju stavka 2. ovoga članka.

(4) Ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavka 1. ovoga članaka i propisa donesenih na temelju stavka 2. ovoga članka, nadzorno tijelo takvom društvu može oduzeti dozvolu za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona.

GLAVA VIII.   POSEBNE ODREDBE O PROVOĐENJU OSIGURANJA OD AUTOMOBILSKE ODGOVORNOSTI

VIII.1. Zaštita oštećenih osoba u prometnim nesrećama u državama članicama

Ovlašteni predstavnik za rješavanje šteta

Članak 47.

(1) Ovlašteni predstavnik za rješavanje šteta na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti (u daljnjem tekstu: ovlašteni predstavnik) je osoba koja u ime i za račun odgovornog osiguratelja prikuplja informacije, poduzima mjere potrebne za rješavanje šteta te u državi stalnog prebivališta oštećene osobe obavlja odgovarajuće isplate u slučaju šteta nastalih zbog prometne nesreće u državi članici koja nije država stalnog prebivališta oštećene osobe odnosno u trećim državama čiji je nacionalni Ured za osiguranje član Sustava zelene karte, a prouzročenih uporabom vozila koja su osigurana i uobičajeno stacionirana u nekoj od država članica različitoj od države stalnog prebivališta oštećene osobe.

(2) Ovlašteni predstavnik mora imati sve potrebne ovlasti za zastupanje društva za osiguranje u odnosu na oštećene osobe i državna tijela, te u toj državi mora imati sjedište odnosno prebivalište.

(3) Ovlašteni predstavnik mora biti osposobljen za obradu odštetnih zahtjeva na službenom jeziku države za koju je imenovan.

(4) Ovlašteni predstavnik može raditi za jedno društvo ili za više društava za osiguranje.

(5) Bez obzira na odredbu stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba može odštetni zahtjev ostvarivati izravno od prouzročitelja prometne nesreće ili odgovornog osiguratelja.

(6) Pravne osobe iz članka 27. ovoga Zakona te druge pravne osobe na koje su na temelju ovoga Zakona prenijeta prava oštećene osobe na naknadu, nemaju pravo ostvarivati naknadu štete od ovlaštenog predstavnika. 

Članak 52.

(1) Informacijski centar iz članka 51. ovoga Zakona:

1. prikuplja podatke i vodi registar podataka,

2. omogućuje uvid u podatke iz točke 1. ovoga stavka,

3. pruža pomoć oštećenim osobama pri prikupljanju podataka iz registra iz točke 1. ovoga stavka i prikupljanju podataka iz registara informacijskih centara drugih država članica.

(2) Registar iz stavka 1. točke 1. ovoga članka sadrži podatke:

1. o registarskim oznakama, vrstama, markama, tipovima te brojevima šasija vozila registriranih u Republici Hrvatskoj,

2. o brojevima polica osiguranja od automobilske odgovornosti za vozila iz točke 1. ovoga stavka,

3. o datumima prestanka važenja osigurateljnog pokrića na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti,

4. o nazivima i sjedištima društava za osiguranje koja pružaju osigurateljno pokriće na temelju polica osiguranja iz točke 3. ovoga stavka,

5. o imenu i prezimenu (odnosno nazivu), datumu rođenja, osobnom identifikacijskom broju (OIB), stalnom i privremenom prebivalištu osiguranika,

6. o imenima i adresama odnosno sjedištima ovlaštenih predstavnika koje su imenovala društva za osiguranje iz Republike Hrvatske u drugim državama članicama,

7. o popisu vlasnika vozila koja su u Republici Hrvatskoj izuzeta od obveze osiguranja od automobilske odgovornosti. Navedeni popis i ime tijela odgovornog za plaćanje odštete dostavlja se Europskoj komisiji.

(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka prikupljaju se od društava za osiguranje i evidencije registriranih vozila u Republici Hrvatskoj.

(4) Društva za osiguranje dužna su dostavljati podatke za registar iz stavka 2. ovoga članka u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.

(5) Na zahtjev oštećene osobe podatke iz stavka 2. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje zatražit će i iz registara informacijskih centara drugih država članica.

(6) Društvo za osiguranje i tijelo koje vodi evidenciju registriranih vozila u Republici Hrvatskoj dužni su podatke iz stavka 2. ovoga članka redovito dostavljati Hrvatskom uredu za osiguranje. 

Članak 54.

Radi pružanja pomoći kod prikupljanja podataka iz članka 52. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona Informacijski centar surađuje s informacijskim centrima drugih država članica.

VIII.3. Ured za naknadu

Članak 57.

(1) Ured za naknadu uspostavlja se u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje.

(2) Oštećene osobe sa stalnim prebivalištem u Republici Hrvatskoj odštetni zahtjev mogu podnijeti Uredu za naknadu ako je prometna nesreća nastala u drugoj državi članici, odnosno u trećoj državi čiji je nacionalni Ured za osiguranje član Sustava zelene karte, a prouzročena je vozilom koje je osigurano te uobičajeno stacionirano u drugoj državi članici.

(3) Ured za naknadu nadležan je samo u iznimnim slučajevima kada odgovorni osiguratelj odnosno njegov ovlašteni predstavnik nisu ispunili svoje obveze propisane ovim Zakonom.

(4) Oštećene osobe iz stavka 2. ovoga članka mogu svoj odštetni zahtjev podnijeti Uredu za naknadu:

1. ako u roku od tri mjeseca od dana kada je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju ili njegovu ovlaštenom predstavniku, odgovorni osiguratelj ili njegov ovlašteni predstavnik nisu postupili sukladno članku 50. ovoga Zakona,

2. ako odgovorni osiguratelj u Republici Hrvatskoj nije imenovao ovlaštenog predstavnika; u tom slučaju oštećena osoba ne smije podnijeti odštetni zahtjev Uredu za naknadu ako odštetni zahtjev već ostvaruje neposredno od odgovornog osiguratelja i ako je oštećena osoba u roku od tri mjeseca nakon podnošenja odštetnog zahtjeva od odgovornog osiguratelja dobila utemeljen odgovor,

3. ako nije bilo moguće u roku od dva mjeseca od dana podnošenja odštetnog zahtjeva identificirati vozilo odnosno odgovornog osiguratelja.  

GLAVA IX.   PREKRŠAJNE ODREDBE

Prekršaji osiguratelja

Članak 63.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će za prekršaj društvo za osiguranje:

1. ako ugovaratelju osiguranja ne uruči uvjete osiguranja sukladno odredbi članka 8. stavka 3. ovoga Zakona,

2. ako na zahtjev svog osiguranika ne izda potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti u roku, odnosno za razdoblje sukladno odredbi članka 22. stavka 8. ovoga Zakona,

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba društva za osiguranje.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 200.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje:

1. ako sklopi ugovor o osiguranju protivno odredbi članka 8. stavka 1. ovoga Zakona,

2. ako obavlja poslove obveznih osiguranja u prometu protivno članku 43. stavku 1. ovoga Zakona,

3. ako obavlja poslove obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, a nije član Hrvatskog ureda za osiguranje

4. ako ne uplati doprinos za Garancijski fond sukladno odredbama članka 45. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka i odgovorna osoba društva za osiguranje.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj društvo za osiguranje:

1. ako odbije ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju protivno odredbi članka 8. stavka 2. ovoga Zakona,

2. ako počne primjenjivati uvjete osiguranja, a o tome ne obavijesti nadzorno tijelo u roku iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona ili ako ne oblikuje premije osiguranja u skladu s člankom 10. stavkom 1. ovoga Zakona ili ako na zahtjev nadzornog tijela iz stavka 1. ovoga Zakona ne dostavi cjenik premija, tehničke podloge i ostale elemente korištene za izračun premija osiguranja,

3. ako oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona,

4. ako oštećenoj osobi ne isplati iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ovoga Zakona,

5. ako postupa protivno odredbi članka 16. ovoga Zakona,

6. ako ne imenuje ovlaštene predstavnike u državama članicama sukladno odredbama članka 47. ovoga Zakona.

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka i odgovorna osoba društva za osiguranje.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj ovlašteni predstavnik društva za osiguranje ako oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor u roku iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona. 

Prekršaji Hrvatskog ureda za osiguranje

Članak 64.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj Hrvatski ured za osiguranje:

1. ako oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona kada je nadležan za naknadu štete sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona,

2. ako oštećenoj osobi ne isplati iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete sukladno odredbi članka 12. stavka 3. ovoga Zakona kada je nadležan za naknadu štete sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona,

3. ako postupa protivno odredbi članka 16. ovoga Zakona,

4. ako imovinu Garancijskog fonda vodi protivno odredbi članka 46. stavka 1. ovoga Zakona,

5. ako ne vodi i ne upotrebljava imovinu Garancijskog fonda na način određen propisom donesenim ne temelju članka 46. stavka 3. ovoga Zakona,

6. ako ne uspostavi Informacijski centar, te ne održava njegovu ažurnost sukladno odredbi članka 51. ovoga Zakona,

7. ako Informacijski centar ne čuva podatke iz članka 52. stavka 2. točke 1., 2., 3., 4., i 5. ovoga Zakona sukladno odredbama članka 53. ovoga Zakona,

8. ako ne uspostavi Ured za naknadu sukladno odredbama članka 57. ovoga Zakona,

9. ako ne obavijesti nadzorno tijelo o saznanju da osiguratelj čini prekršaj odnosno ne dostavi sve dokaze sukladno odredbama članka 67. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba Hrvatskog ureda za osiguranje.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj Hrvatski ured za osiguranje:

1. ako ne obavijesti nadzorno tijelo sukladno odredbi članka 45. stavka 3. ovoga Zakona,

2. ako ne izvijesti nadzorno tijelo o stanju imovine Garancijskog fonda na način utvrđen odredbama članka 46. stavka 2. ovoga Zakona,

3. ako oštećenoj osobi, odnosno drugom sudioniku prometne nesreće ne omogući uvid u podatke i korištenje podataka sukladno odredbi članka 56. ovoga Zakona.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka i odgovorna osoba Hrvatskog ureda za osiguranje. 

Prekršaji vlasnika vozila, brodice, odnosno jahte

Članak 65.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako kao vlasnik vozila, odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije uporabe vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o osiguranju te ga ne obnavlja dok je vozilo, brodica, odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba pravne osobe. 

Prekršaji zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova

Članak 65.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj zračni prijevoznik, odnosno operator zrakoplova koji je pravna osoba ili trgovac pojedinac ako:

1. ne sklopi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu putnicima, prtljazi, teretu i trećim osobama sukladno članku 4. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 785/2004,

2. ne osigura svaki pojedini let, bez obzira na to je li zrakoplov koji se upotrebljava njegovo vlasništvo, predmet ugovora o leasingu, sporazuma o zajedničkom pothvatu, franšizi, partnerstvu (primjerice, zajedničko prodavanje mjesta na istom letu, codesharing) ili bilo kojem drugom sporazumu iste prirode sukladno članku 4. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 785/2004,

3. u ugovoru o osiguranju od odgovornosti za štetu putnicima, prtljazi i teretu, kada se zrakoplov koristi u komercijalne svrhe, najniže osigurane svote nisu u skladu sa člankom 6. Uredbe (EZ) br. 785/2004,

4. zrakoplov iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 785/2004 nema pri svakom letu potvrdu ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju u skladu sa člankom 8. Uredbe (EZ) br. 785/2004,

5. ako na zahtjev Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo ne predoči ugovor o osiguranju u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 785/2004.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka operator zrakoplova u nekomercijalnom letu koji je fizička osoba.

(3) Kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se:

1. odgovorna osoba zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova koji počini prekršaj iz stavka 1. ovoga članka,

2. zapovjednik, odnosno druga odgovorna osoba koju odredi zračni prijevoznik ili operator zrakoplova, ako na zahtjev inspektora ili druge ovlaštene osobe za nadzor odbije predočiti dokaz o sklopljenom odgovarajućem osiguranju od odgovornosti u skladu sa člankom 8. Uredbe br. (EZ) 785/2004,

3. operator zrakoplova u nekomercijalnom zračnom prometu koji je fizička osoba i koji počini prekršaj iz točke 2. ovoga stavka.

Prekršaji vozača vozila

Članak 66.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 1.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač vozila:

1. ako na zahtjev ovlaštene službene osobe ne predoči policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ovoga Zakona,

2. ako na zahtjev ovlaštene službene osobe ne predoči Europsko izvješće o nesreći sukladno odredbi članka 38. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač vozila ako ne sklopi ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti (granično osiguranje) sukladno odredbama članka 35. stavka 1. ovoga Zakona.   

Stupanje na snagu

Članak 72.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2006.

Klasa: 453-02/05-01/02

Zagreb, 9. prosinca 2005.