PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, prosinac 2015.
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (u daljnjem tekstu: Zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1., a u vezi sa člankom 49. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakon o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine broj 59/2012) je u zakonodavnom okviru Republike Hrvatske prenio odredbe Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o konačnom obračunu u sustavima za obračunavanje plaćanja i vrijednosnica i Direktive 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktiva 2002/47/EZ o sporazumima o financijskom osiguranju u pogledu povezanih sustava i kreditnih potraživanja (u daljnjem tekstu zajednički: Direktive o konačnosti namire).
Ovim Zakonom se u zakonodavni okvir Republike Hrvatske prenosi izmjena Direktiva o konačnosti namire koja je uvjetovana Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 909/2014). Uredba br. 909/2014 je objavljena u Službenom listu Europske unije dana 28. kolovoza 2014. godine, stupila je na snagu dana 17. rujna 2014. godine, a u članku 70. mijenja i dopunjuje Direktivu o konačnosti namire, vezano za nadležno tijelo koje države članice obavještavaju o nacionalnim sustavima za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata.
Naime, Direktiva o konačnosti namire je u članku 2. točki a. alineji 3. propisivala da se autorizirani sustavi za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata notificiraju prema Europskoj komisiji, što je preneseno u odredbe članka 14. Zakona. Uredba br. 909/2014 je izmijenila i dopunila članak 2. točku a. alineju 3. Direktive o konačnosti namire na način da je propisala da se umjesto Europske komisije obavještava Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala. Uredba br. 909/2014 je također u članak 11. Direktive o konačnosti namire dodala obvezu da se do 18. ožujka 2015. implementira prethodno navedena odredba i o istome notificira Europska komisija.
Nadalje, Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (u daljnjem tekstu: Uredba br. 648/2012) u članku 87. stavku 1. dopunjuje Direktivu o konačnosti namire u članku 9. stavku 1., koji je prenesen u odredbe članka 11. Zakona, na način da se dodaje podstavak koji uređuje učinak otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava.
Uredba br. 909/2014 i Uredba br. 648/2012 se izravno primjenjuju u državama članicama Europske unije bez potrebe da se iste prenose u nacionalno zakonodavstvo, ali s obzirom da navedene uredbe u ovom dijelu mijenjaju i dopunjuju direktivu koja je prenesena u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, potrebno je izmijeniti i dopuniti Zakon o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru.
Ovim Zakonom Republika Hrvatska ispunit će obveze propisane Uredbom br. 909/2014 i Uredbom br. 648/2012 te će donošenjem ovog provedbenog Zakona uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije.
Posljedica donošenja ovoga Zakona bit će promjena nadležnog tijela kojeg se obavještava o autoriziranim nacionalnim sustavima za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata te uređivanje učinka otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Zbog potrebe usklađenja domaćeg zakonodavstva s propisima Europske unije u području konačnosti namire u sustavima plaćanja i sustavima namire financijskih instrumenata, sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskog sabora (Narodne novine, broj 81/2013) predlaže se donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru, po hitnom postupku.
Ovim Zakonom uredit će se nacionalno zakonodavstvo vezano za nadležno tijelo koje države članice obavještavaju o nacionalnim sustavima za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata kao i uređenjem učinka otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava, sve u cilju sigurnijih pravila i učinkovite namire u Europskoj uniji.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Članak 1.
U Zakonu o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine broj 59/12) članak 2. mijenja se i glasi:
„Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
-Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL, L 166, 11.6.1998.),
-Direktiva 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktiva 2002/47/EZ o sporazumima o financijskom osiguranja u pogledu povezanih sustava i kreditnih potraživanja (SL, L 146, 10.6.2009.),
-Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. Srpnja 2012. O OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL, L 201, 27.2.2012) i
-Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL, L 257 od 28.8.2014.).“
Članak 2.
(1)U članku 3. točka 1. mijenja se i glasi:
„1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovog Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovog Zakona."
(2)U članku 3. mijenja se točka 2. podtočka 8. i glasi:
„institucije iz članka 2. stavka 5. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmijeni direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ;“
(3)U članku 3. mijenja se točka 13. i glasi:
„13) „instrument osiguranja“ jest bilo koja unovčiva imovina, uključujući ali ne ograničavajući se na instrumente financijskog osiguranja u smislu Zakona o financijskog osiguranju, a koja je pribavljena na temelju zaloga (uključujući i tako pribavljen novac), ugovora o povratnoj kupnji ili sličnog ugovora ili na drugi način u svrhu osiguranja prava i obveza koje mogu nastati u vezi s poslovanjem sustava ili je pribavljena Hrvatskoj narodnoj banci, središnjoj banci druge države članice ili Europskoj središnjoj banci.“
(4)Iza točke 16. u članku 3. dodaju se točke 17. i 18., koje glase:
„17) ESMA je Europsko nadzorno tijelo - Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, osnovano Uredbom (EU) broj 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke broj 716/2009/EZ i stavljanju Izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (EU);
18) "ESRB" jest Europski odbor za sistemske rizike osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta I Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike."
Članak 3.
U članku 5. u stavcima 1. i 2. riječi: "iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona" zamjenjuju se riječima "iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona" i glase:
„(1) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona uvjetima iz članka iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona donosi Hrvatska narodna banka po službenoj dužnosti i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.
(2) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona uvjetima iz članka iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona donosi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.“
Članak 4.
U članku 9. stavku 3. na kraju rečenice dodaje se zarez i riječi "ESRB i ESMA-u" i glasi:
„(3) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u granicama svojih nadležnosti o obavijesti iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja izvješćuju nadležna tijela drugih država članica, ESRB i ESMA-u.“
Članak 5.
U članku 11. se iza stavka 2. dodaje stavak 3., koji glasi:
„(3) Kada upravitelj sustava pruži kolateralno jamstvo upravitelju drugog sustava vezano uz interoperabilni sustav, na prava upravitelja sustava pružatelja kolaterala na to kolateralno jamstvo ne smije utjecati stečajni postupak protiv upravitelja sustava primatelja.“.
Članak 6.
Članak 14. mijenja se i glasi:
„Obavješćivanje i suradnja s ESMA-om
Članak 14.
(1) Hrvatska narodna banka obavješćuje ESMA-u o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, o platnim sustavima na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
(2) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavješćuje ESMA-u o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, o sustavima za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
(3) Nadležna tijela iz stavka 1. i 2. ovog članka dužna su za potrebe ovog Zakona surađivati s ESMA-om te joj bez odgađanja dostavljati sve informacije potrebne za izvršavanje njezinih dužnosti, a u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.“
Stupanje na snagu
Članak 7.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
U članku 1. navedene su Direktive i Uredbe s kojima se Zakon usklađuje.
Uz članak 2.
U članku 3. točki 1. dodane su podtočke 6. i 7. budući da je isto propisano člankom 70. Uredbe (EU) br. 909/2014 od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u EU i o središnjim depozitarijima vrijednosnih papira te izmjeni direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i 2014/65/EU te Uredbe br. 236/2012. U članku 3. izmijenjene su i točka 2. podtočka 8. budući da je Direktiva 2006/48/EZ od 14. lipnja 2006. na koju se poziva navedeni članak ZKN-a zamijenjena Direktivom 2013/36/EU, točka 13. kojom se definicija „instrumenata osiguranja“ u punom opsegu usklađuje s Direktivom 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira na temelju koje je ZKN i donesen te točka 17. u kojoj se navodi Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i točka 18. u kojoj se navodi Europski odbor za sistemske rizike (ESRB).
Uz članak 3.
Budući da se predlaže izmjena članaka 3. točke 1. ZKN-a dodavanjem novih podtočaka 6. i 7., potrebno je u članku 5. ZKN-a u stavcima 1. i 2. riječi: "iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona" zamijeniti riječima "iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona".
Uz članak 4.
U članku 9. stavku 3. dodaju se „ESRB i ESMA-u“ kao tijela koja se obavještavaju u slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom budući da je navedeno propisano člankom 1. stavkom 1. Direktive 2010/78/EU od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira na temelju koje je donesen ZKN.
Uz članak 5.
U članku 11. dodaje se novi stavak 3. kojim se dodatno uređuje učinak otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava.
Time se ispunjava obveza propisana Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju. Navedena Uredba u članku 87. stavku 1. dopunjuje Direktivu o konačnosti namire u članku 9. stavku 1., a koji je implementiran u odredbe članka 11. Zakona o konačnosti namire.
Dodanim stavkom 3. propisano je da u slučaju kada upravitelj sustava pruži kolateralno jamstvo upravitelju drugog sustava vezano uz interoperabilni sustav, na prava upravitelja sustava pružatelja kolaterala na to kolateralno jamstvo ne smije utjecati stečajni postupak protiv upravitelja sustava primatelja.
Uz članak 6.
Odredbama ovoga članka mijenja se članak 14. Zakona. S obzirom, na novi članak 10a Direktive o konačnosti namire, naziv članka 14. potrebno je izmijeniti te dodati novi stavak o suradnji. Direktiva o konačnosti namire je u članku 2. točki a. alineji 3. propisivala da se autorizirani sustavi za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata notificiraju prema Europskoj komisiji, što je u implementirano u odredbe članka 14. Zakona o konačnosti namire. Uredba br. 909/2014 je izmijenila i dopunila članak 2. točku a. alineju 3. Direktive o konačnosti namire na način da je propisala da se umjesto Europske komisije obavještava Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala. Uredba br. 909/2014 je također u članak 11. Direktive o konačnosti namire dodala obvezu da se do 18. ožujka 2015. implementira prethodno navedena odredba i o istome notificira Europska komisija.
Uz članak 7.
Odredbama ovoga članka uređeno je stupanje na snagu ovoga Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU I/ILI DOPUNJUJU
Članak 2.
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o konačnom obračunu u sustavima za obračunavanje plaćanja i vrijednosnica (SL, L 166, 11. 6. 1998.),
– Direktiva 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktiva 2002/47/EZ o sporazumima o financijskom osiguranju u pogledu povezanih sustava i kreditnih potraživanja (SL, L 146, 10. 6. 2009.).
Definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1)»sustav«jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj i
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu;
2)»institucija«jest sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
2. kreditna institucija iz države članice ili iz treće države u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
3. podružnica strane kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
5. investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
6. tijela javne vlasti Republike Hrvatske i pravne osobe za čije obveze po zakonu jamči Republika Hrvatska; pod tijelima javne vlasti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
7. tijela javne vlasti države članice i subjekti za čije obveze jamči država članica i
8. institucije iz članka 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. koja se odnosi na osnivanje i poslovanje kreditnih institucija;
3)»središnja druga ugovorna strana«jest subjekt koji posreduje između institucija u sustavu i koji djeluje u svojstvu jedine ugovorne strane u odnosu na te institucije vezano uz njihove naloge za prijenos;
4)»agent za namiru«jest subjekt koji institucijama i/ili središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u sustavu, otvara račune za namiru preko kojih se izvršavaju nalozi za prijenos unutar sustava i, ovisno o slučaju, odobrava kredit tim sudionicima u svrhu namire;
5)»klirinška organizacija« jest subjekt odgovoran za izračunavanje neto pozicija institucija te središnje druge ugovorne strane i/ili agenta za namiru ako sudjeluju u sustavu;
6)»sudionik«jest institucija, agent za namiru, središnja druga ugovorna strana, klirinška organizacija ili upravitelj sustava; jedan sudionik može u sustavu djelovati u svojstvu središnje druge ugovorne strane, agenta za namiru ili klirinške organizacije ili može obavljati neke ili sve te funkcije, u skladu s pravilima rada sustava;
7)»posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava; posredni sudionik iz točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;
8)»financijski instrument« jest financijski instrument u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala;
9)»nalog za prijenos« jest:
1. svaka instrukcija sudionika da se primatelju stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava evidentiranjem na računima kreditne institucije, središnje banke, središnje druge ugovorne strane ili agenta za namiru, ili svaka instrukcija koja dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja u skladu s utvrđenim pravilima rada sustava,
2. svaka instrukcija sudionika da se prenese financijski instrument ili pravo na financijski instrument upisom na račun u registru, ili na drugi odgovarajući način;
10)»postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;
11)»obračunavanje« jest konverzija potraživanja i obveza koje rezultiraju iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici zadaju ili primaju od jednog ili više drugih sudionika u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu, s posljedicom da se potražuje ili duguje samo neto iznos;
12)»račun za namiru« jest račun kod središnje banke, agenta za namiru ili središnje druge ugovorne strane, koji se upotrebljava za evidenciju novčanih sredstava ili financijskih instrumenata te za namiru transakcija između sudionika u sustavu;
13)»instrument osiguranja« jest instrument osiguranja u smislu zakona koji uređuje financijsko osiguranje;
14)»radni dan« jest razdoblje utvrđeno pravilima rada sustava koje obuhvaća sve događaje tijekom jednog poslovnog ciklusa sustava uključujući namire tijekom dana i noći;
15)»interoperabilni sustav«jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;
16) »upravitelj sustava« (operater sustava) jest subjekt odgovoran za rad sustava. Upravitelj sustava može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija.
Nadležnost
Članak 5.
(1) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona uvjetima iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona donosi Hrvatska narodna banka po službenoj dužnosti i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.
(2) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona uvjetima iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona donosi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.
(3) Upravitelj sustava dužan je dati nadležnom tijelu iz stavka 1., odnosno stavka 2. ovoga članka podatke o sudionicima i posrednim sudionicima, kao i o svakoj promjeni sudionika i posrednih sudionika.
(4) Institucija je dužna na zahtjev svake osobe s pravnim interesom dati informaciju o svim sustavima u kojima ta institucija sudjeluje, kao i o osnovnim odredbama pravila rada koja uređuju poslovanje tih sustava.
Obavješćivanje o otvaranju postupka zbog insolventnosti nad sudionikom
Članak 9.
(1) Sud, odnosno drugo nadležno tijelo obavješćuje bez odgađanja Hrvatsku narodnu banku i Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga o trenutku otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom.
(2) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavijesti iz stavka 1. ovoga članka u granicama svoje nadležnosti bez odgađanja prosljeđuju upravitelju sustava na čijeg se sudionika obavijest odnosi.
(3) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u granicama svojih nadležnosti o obavijesti iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja izvješćuju nadležna tijela drugih država članica.
(4) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavijest o otvaranju postupka zbog insolventnosti sudionika primljenu od nadležnog tijela druge države članice prosljeđuju bez odgađanja upravitelju sustava na čijeg se sudionika obavijest odnosi.
III. PRAVA PRIMATELJA INSTRUMENTA OSIGURANJA
Prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja
Članak 11.
(1) Na prava upravitelja sustava ili sudionika na instrument osiguranja koji su pribavili u vezi s poslovanjem sustava ili drugoga interoperabilnog sustava, te prava Hrvatske narodne banke na instrument osiguranja koji je pribavila, ne utječe postupak zbog insolventnosti:
a) nad sudionikom (u sustavu ili drugom interoperabilnom sustavu),
b) nad upraviteljem interoperabilnog sustava koji nije sudionik,
c) nad drugom ugovornom stranom Hrvatske narodne banke ili
d) nad bilo kojom trećom stranom koja je dala instrument osiguranja.
Takav instrument osiguranja može se upotrijebiti u svrhu ostvarivanja tih prava.
(2) Na prava središnjih banaka država članica, odnosno Europske središnje banke na instrument osiguranja koji su pribavili, na odgovarajući se način primjenjuje stavak 1. ovoga članka.
Obavješćivanje Europske komisije
Članak 14.
(1) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsku komisiju o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, o platnim sustavima na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
(2) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavješćuje Europsku komisiju o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, o sustavima za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, prosinac 2015.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (u daljnjem tekstu: Zakon) sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1., a u vezi sa člankom 49. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakon o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine broj 59/2012) je u zakonodavnom okviru Republike Hrvatske prenio odredbe Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o konačnom obračunu u sustavima za obračunavanje plaćanja i vrijednosnica i Direktive 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktiva 2002/47/EZ o sporazumima o financijskom osiguranju u pogledu povezanih sustava i kreditnih potraživanja (u daljnjem tekstu zajednički: Direktive o konačnosti namire).
Ovim Zakonom se u zakonodavni okvir Republike Hrvatske prenosi izmjena Direktiva o konačnosti namire koja je uvjetovana Uredbom (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 909/2014). Uredba br. 909/2014 je objavljena u Službenom listu Europske unije dana 28. kolovoza 2014. godine, stupila je na snagu dana 17. rujna 2014. godine, a u članku 70. mijenja i dopunjuje Direktivu o konačnosti namire, vezano za nadležno tijelo koje države članice obavještavaju o nacionalnim sustavima za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata.
Naime, Direktiva o konačnosti namire je u članku 2. točki a. alineji 3. propisivala da se autorizirani sustavi za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata notificiraju prema Europskoj komisiji, što je preneseno u odredbe članka 14. Zakona. Uredba br. 909/2014 je izmijenila i dopunila članak 2. točku a. alineju 3. Direktive o konačnosti namire na način da je propisala da se umjesto Europske komisije obavještava Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala. Uredba br. 909/2014 je također u članak 11. Direktive o konačnosti namire dodala obvezu da se do 18. ožujka 2015. implementira prethodno navedena odredba i o istome notificira Europska komisija.
Nadalje, Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (u daljnjem tekstu: Uredba br. 648/2012) u članku 87. stavku 1. dopunjuje Direktivu o konačnosti namire u članku 9. stavku 1., koji je prenesen u odredbe članka 11. Zakona, na način da se dodaje podstavak koji uređuje učinak otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava.
Uredba br. 909/2014 i Uredba br. 648/2012 se izravno primjenjuju u državama članicama Europske unije bez potrebe da se iste prenose u nacionalno zakonodavstvo, ali s obzirom da navedene uredbe u ovom dijelu mijenjaju i dopunjuju direktivu koja je prenesena u nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske, potrebno je izmijeniti i dopuniti Zakon o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru.
Ovim Zakonom Republika Hrvatska ispunit će obveze propisane Uredbom br. 909/2014 i Uredbom br. 648/2012 te će donošenjem ovog provedbenog Zakona uskladiti svoje zakonodavstvo s pravnom stečevinom Europske unije.
Posljedica donošenja ovoga Zakona bit će promjena nadležnog tijela kojeg se obavještava o autoriziranim nacionalnim sustavima za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata te uređivanje učinka otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava.
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Zbog potrebe usklađenja domaćeg zakonodavstva s propisima Europske unije u području konačnosti namire u sustavima plaćanja i sustavima namire financijskih instrumenata, sukladno članku 206. Poslovnika Hrvatskog sabora (Narodne novine, broj 81/2013) predlaže se donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru, po hitnom postupku.
Ovim Zakonom uredit će se nacionalno zakonodavstvo vezano za nadležno tijelo koje države članice obavještavaju o nacionalnim sustavima za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata kao i uređenjem učinka otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava, sve u cilju sigurnijih pravila i učinkovite namire u Europskoj uniji.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U Zakonu o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata (Narodne novine broj 59/12) članak 2. mijenja se i glasi:
„Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
- Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL, L 166, 11.6.1998.),
- Direktiva 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktiva 2002/47/EZ o sporazumima o financijskom osiguranja u pogledu povezanih sustava i kreditnih potraživanja (SL, L 146, 10.6.2009.),
- Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. Srpnja 2012. O OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL, L 201, 27.2.2012) i
- Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL, L 257 od 28.8.2014.).“
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
(1) U članku 3. točka 1. mijenja se i glasi:
„1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovog Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovog Zakona."
(2) U članku 3. mijenja se točka 2. podtočka 8. i glasi:
„institucije iz članka 2. stavka 5. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmijeni direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ;“
(3) U članku 3. mijenja se točka 13. i glasi:
„13) „instrument osiguranja“ jest bilo koja unovčiva imovina, uključujući ali ne ograničavajući se na instrumente financijskog osiguranja u smislu Zakona o financijskog osiguranju, a koja je pribavljena na temelju zaloga (uključujući i tako pribavljen novac), ugovora o povratnoj kupnji ili sličnog ugovora ili na drugi način u svrhu osiguranja prava i obveza koje mogu nastati u vezi s poslovanjem sustava ili je pribavljena Hrvatskoj narodnoj banci, središnjoj banci druge države članice ili Europskoj središnjoj banci.“
(4) Iza točke 16. u članku 3. dodaju se točke 17. i 18., koje glase:
„17) ESMA je Europsko nadzorno tijelo - Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, osnovano Uredbom (EU) broj 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke broj 716/2009/EZ i stavljanju Izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (EU);
18) "ESRB" jest Europski odbor za sistemske rizike osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta I Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike."
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
U članku 5. u stavcima 1. i 2. riječi: "iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona" zamjenjuju se riječima "iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona" i glase:
„(1) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona uvjetima iz članka iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona donosi Hrvatska narodna banka po službenoj dužnosti i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.
(2) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona uvjetima iz članka iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona donosi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.“
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 4.
U članku 9. stavku 3. na kraju rečenice dodaje se zarez i riječi "ESRB i ESMA-u" i glasi:
„(3) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u granicama svojih nadležnosti o obavijesti iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja izvješćuju nadležna tijela drugih država članica, ESRB i ESMA-u.“
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 5.
U članku 11. se iza stavka 2. dodaje stavak 3., koji glasi:
„(3) Kada upravitelj sustava pruži kolateralno jamstvo upravitelju drugog sustava vezano uz interoperabilni sustav, na prava upravitelja sustava pružatelja kolaterala na to kolateralno jamstvo ne smije utjecati stečajni postupak protiv upravitelja sustava primatelja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 6.
Članak 14. mijenja se i glasi:
„Obavješćivanje i suradnja s ESMA-om
Članak 14.
(1) Hrvatska narodna banka obavješćuje ESMA-u o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, o platnim sustavima na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
(2) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavješćuje ESMA-u o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, o sustavima za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
(3) Nadležna tijela iz stavka 1. i 2. ovog članka dužna su za potrebe ovog Zakona surađivati s ESMA-om te joj bez odgađanja dostavljati sve informacije potrebne za izvršavanje njezinih dužnosti, a u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.“
Stupanje na snagu
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 7.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
U članku 1. navedene su Direktive i Uredbe s kojima se Zakon usklađuje.
Uz članak 2.
U članku 3. točki 1. dodane su podtočke 6. i 7. budući da je isto propisano člankom 70. Uredbe (EU) br. 909/2014 od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u EU i o središnjim depozitarijima vrijednosnih papira te izmjeni direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i 2014/65/EU te Uredbe br. 236/2012. U članku 3. izmijenjene su i točka 2. podtočka 8. budući da je Direktiva 2006/48/EZ od 14. lipnja 2006. na koju se poziva navedeni članak ZKN-a zamijenjena Direktivom 2013/36/EU, točka 13. kojom se definicija „instrumenata osiguranja“ u punom opsegu usklađuje s Direktivom 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira na temelju koje je ZKN i donesen te točka 17. u kojoj se navodi Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) i točka 18. u kojoj se navodi Europski odbor za sistemske rizike (ESRB).
Uz članak 3.
Budući da se predlaže izmjena članaka 3. točke 1. ZKN-a dodavanjem novih podtočaka 6. i 7., potrebno je u članku 5. ZKN-a u stavcima 1. i 2. riječi: "iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona" zamijeniti riječima "iz članka 3. točke 1. podtočke 1. do 5. ovoga Zakona".
Uz članak 4.
U članku 9. stavku 3. dodaju se „ESRB i ESMA-u“ kao tijela koja se obavještavaju u slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom budući da je navedeno propisano člankom 1. stavkom 1. Direktive 2010/78/EU od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira na temelju koje je donesen ZKN.
Uz članak 5.
U članku 11. dodaje se novi stavak 3. kojim se dodatno uređuje učinak otvaranja stečajnog postupka nad primateljem kolaterala koji je upravitelj interoperabilnog sustava.
Time se ispunjava obveza propisana Uredbom (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju. Navedena Uredba u članku 87. stavku 1. dopunjuje Direktivu o konačnosti namire u članku 9. stavku 1., a koji je implementiran u odredbe članka 11. Zakona o konačnosti namire.
Dodanim stavkom 3. propisano je da u slučaju kada upravitelj sustava pruži kolateralno jamstvo upravitelju drugog sustava vezano uz interoperabilni sustav, na prava upravitelja sustava pružatelja kolaterala na to kolateralno jamstvo ne smije utjecati stečajni postupak protiv upravitelja sustava primatelja.
Uz članak 6.
Odredbama ovoga članka mijenja se članak 14. Zakona. S obzirom, na novi članak 10a Direktive o konačnosti namire, naziv članka 14. potrebno je izmijeniti te dodati novi stavak o suradnji. Direktiva o konačnosti namire je u članku 2. točki a. alineji 3. propisivala da se autorizirani sustavi za plaćanje i za namiru financijskih instrumenata notificiraju prema Europskoj komisiji, što je u implementirano u odredbe članka 14. Zakona o konačnosti namire. Uredba br. 909/2014 je izmijenila i dopunila članak 2. točku a. alineju 3. Direktive o konačnosti namire na način da je propisala da se umjesto Europske komisije obavještava Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala. Uredba br. 909/2014 je također u članak 11. Direktive o konačnosti namire dodala obvezu da se do 18. ožujka 2015. implementira prethodno navedena odredba i o istome notificira Europska komisija.
Uz članak 7.
Odredbama ovoga članka uređeno je stupanje na snagu ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU I/ILI DOPUNJUJU
Članak 2.
Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o konačnom obračunu u sustavima za obračunavanje plaćanja i vrijednosnica (SL, L 166, 11. 6. 1998.),
– Direktiva 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktiva 2002/47/EZ o sporazumima o financijskom osiguranju u pogledu povezanih sustava i kreditnih potraživanja (SL, L 146, 10. 6. 2009.).
Definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj i
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu;
2) »institucija« jest sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
2. kreditna institucija iz države članice ili iz treće države u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
3. podružnica strane kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
5. investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
6. tijela javne vlasti Republike Hrvatske i pravne osobe za čije obveze po zakonu jamči Republika Hrvatska; pod tijelima javne vlasti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
7. tijela javne vlasti države članice i subjekti za čije obveze jamči država članica i
8. institucije iz članka 2. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. koja se odnosi na osnivanje i poslovanje kreditnih institucija;
3) »središnja druga ugovorna strana« jest subjekt koji posreduje između institucija u sustavu i koji djeluje u svojstvu jedine ugovorne strane u odnosu na te institucije vezano uz njihove naloge za prijenos;
4) »agent za namiru« jest subjekt koji institucijama i/ili središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u sustavu, otvara račune za namiru preko kojih se izvršavaju nalozi za prijenos unutar sustava i, ovisno o slučaju, odobrava kredit tim sudionicima u svrhu namire;
5) »klirinška organizacija« jest subjekt odgovoran za izračunavanje neto pozicija institucija te središnje druge ugovorne strane i/ili agenta za namiru ako sudjeluju u sustavu;
6) »sudionik« jest institucija, agent za namiru, središnja druga ugovorna strana, klirinška organizacija ili upravitelj sustava; jedan sudionik može u sustavu djelovati u svojstvu središnje druge ugovorne strane, agenta za namiru ili klirinške organizacije ili može obavljati neke ili sve te funkcije, u skladu s pravilima rada sustava;
7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava; posredni sudionik iz točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;
8) »financijski instrument« jest financijski instrument u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala;
9) »nalog za prijenos« jest:
1. svaka instrukcija sudionika da se primatelju stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava evidentiranjem na računima kreditne institucije, središnje banke, središnje druge ugovorne strane ili agenta za namiru, ili svaka instrukcija koja dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja u skladu s utvrđenim pravilima rada sustava,
2. svaka instrukcija sudionika da se prenese financijski instrument ili pravo na financijski instrument upisom na račun u registru, ili na drugi odgovarajući način;
10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;
11) »obračunavanje« jest konverzija potraživanja i obveza koje rezultiraju iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici zadaju ili primaju od jednog ili više drugih sudionika u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu, s posljedicom da se potražuje ili duguje samo neto iznos;
12) »račun za namiru« jest račun kod središnje banke, agenta za namiru ili središnje druge ugovorne strane, koji se upotrebljava za evidenciju novčanih sredstava ili financijskih instrumenata te za namiru transakcija između sudionika u sustavu;
13) »instrument osiguranja« jest instrument osiguranja u smislu zakona koji uređuje financijsko osiguranje;
14) »radni dan« jest razdoblje utvrđeno pravilima rada sustava koje obuhvaća sve događaje tijekom jednog poslovnog ciklusa sustava uključujući namire tijekom dana i noći;
15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;
16) »upravitelj sustava« (operater sustava) jest subjekt odgovoran za rad sustava. Upravitelj sustava može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija.
Nadležnost
Članak 5.
(1) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona uvjetima iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona donosi Hrvatska narodna banka po službenoj dužnosti i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.
(2) Odluku o tome udovoljava li sustav iz članka 4. stavka 2. ovoga Zakona uvjetima iz članka 3. točke 1. ovoga Zakona donosi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala i objavljuje ju u »Narodnim novinama«.
(3) Upravitelj sustava dužan je dati nadležnom tijelu iz stavka 1., odnosno stavka 2. ovoga članka podatke o sudionicima i posrednim sudionicima, kao i o svakoj promjeni sudionika i posrednih sudionika.
(4) Institucija je dužna na zahtjev svake osobe s pravnim interesom dati informaciju o svim sustavima u kojima ta institucija sudjeluje, kao i o osnovnim odredbama pravila rada koja uređuju poslovanje tih sustava.
Obavješćivanje o otvaranju postupka zbog insolventnosti nad sudionikom
Članak 9.
(1) Sud, odnosno drugo nadležno tijelo obavješćuje bez odgađanja Hrvatsku narodnu banku i Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga o trenutku otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom.
(2) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavijesti iz stavka 1. ovoga članka u granicama svoje nadležnosti bez odgađanja prosljeđuju upravitelju sustava na čijeg se sudionika obavijest odnosi.
(3) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u granicama svojih nadležnosti o obavijesti iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja izvješćuju nadležna tijela drugih država članica.
(4) Hrvatska narodna banka i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavijest o otvaranju postupka zbog insolventnosti sudionika primljenu od nadležnog tijela druge države članice prosljeđuju bez odgađanja upravitelju sustava na čijeg se sudionika obavijest odnosi.
III. PRAVA PRIMATELJA INSTRUMENTA OSIGURANJA
Prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja
Članak 11.
(1) Na prava upravitelja sustava ili sudionika na instrument osiguranja koji su pribavili u vezi s poslovanjem sustava ili drugoga interoperabilnog sustava, te prava Hrvatske narodne banke na instrument osiguranja koji je pribavila, ne utječe postupak zbog insolventnosti:
a) nad sudionikom (u sustavu ili drugom interoperabilnom sustavu),
b) nad upraviteljem interoperabilnog sustava koji nije sudionik,
c) nad drugom ugovornom stranom Hrvatske narodne banke ili
d) nad bilo kojom trećom stranom koja je dala instrument osiguranja.
Takav instrument osiguranja može se upotrijebiti u svrhu ostvarivanja tih prava.
(2) Na prava središnjih banaka država članica, odnosno Europske središnje banke na instrument osiguranja koji su pribavili, na odgovarajući se način primjenjuje stavak 1. ovoga članka.
Obavješćivanje Europske komisije
Članak 14.
(1) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsku komisiju o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, o platnim sustavima na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
(2) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga obavješćuje Europsku komisiju o svojoj nadležnosti iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona, o sustavima za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona i o upraviteljima tih sustava.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija