I. PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA POVEĆANJE SOLVENTNOSTI I LIKVIDNOSTI

Članak 1.

(1) Kreditna institucija koja posluje s poteškoćama može, u svrhu povećanja likvidnosti i solventnosti, podnijeti Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (u daljnjem tekstu: Agencija) Zahtjev za povećanje solventnosti i likvidnosti (u daljnjem tekstu: Zahtjev).

(2) Zahtjev sukladno Zakonu o osiguranju depozita (u daljnjem tekstu: Zakon) može podnijeti samo kreditna institucija koja je solventna i koja ima poteškoće s regulatornim kapitalnim zahtjevima koje propisuje Hrvatska narodna banka kao nadležno tijelo.

(3) Odluku o postupanju prema Zahtjevu Agencija donosi autonomno sukladno svojim zakonskim ovlastima i odgovornostima.

(4) Mjere za sprječavanje nastupa osiguranog slučaja (u daljnjem tekstu: mjere) koje se provode sukladno članku 16. Zakona trebaju biti u skladu s pravnim okvirom Europske unije za državne potpore i pravilima kojima se uređuju državne potpore financijskom sektoru.

Članak 2.

(1) Zahtjev iz članka 1. stavka 1. ovoga Pravilnika podnosi Uprava kreditne institucije u pisanom obliku te isti mora sadržavati sljedeće podatke i dokumente:

1. prijedlog vrste mjere ili kombinaciju mjera iz članka 16. stavka 3. Zakona i pripadajuće iznose za pokrivanje preostalog manjka kapitala,

2. nositelje provedbe,

3. rokove ostvarenja mjera i

4. instrumente osiguranja.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako Upravni odbor Agencije odobri provedbu redovnog postupka radi donošenja Konačne Odluke o poduzimanju mjera radi sprečavanja nastupa osiguranog slučaja (u daljnjem tekstu: Konačna Odluka) kojom se prihvaća Zahtjevu sukladno članku 9. stavku 5. ovoga Pravilnika, kreditna institucija dostavlja Plan restrukturiranja naknadno.

(3) Osim podataka i dokumenata iz stavka 1. ovoga članka, Zahtjev mora sadržavati i sljedeće:

1. obrazloženje razloga za podnošenje Zahtjeva,

2. opis poslovanja u proteklom trogodišnjem razdoblju,

3. opis financijskog stanja kreditne institucije,

4. podatke o vlasničkoj strukturi kreditne institucije,

5. informacije o poduzetim mjerama,

6. plan za autonomno povećanje i održavanje kapitala,

7. druge informacije koje su relevantne u konkretnom slučaju.

(4) Kreditna institucija je dužna uz Zahtjev priložiti sljedeće dokumente:

1. izvadak iz sudskog registra ne stariji od 30 dana,

2. posljednje revidirane financijske izvještaje,

3. aktualne privremene financijske izvještaje,

4. zapisnike o izvršenom nadzoru i rješenja nadzornih tijela u posljednje tri godine,

5. plan oporavka kreditne institucije,

6. odluku kreditne institucije o podnošenju Zahtjeva.

(5) Osim dokumentacije iz stavka 4. ovoga članka, Agencija može od kreditne institucije zatražiti dostavu i druge relevantne dokumentacije te odrediti rok za dostavu iste.

II. PRETHODNI POSTUPAK

Članak 3.

(1) Temeljem Zahtjeva i dokumentacije iz članka 2. ovoga Pravilnika, Agencija provodi prethodni postupak u kojem Upravni odbor Agencije donosi prethodnu odluku o dostavljenom Zahtjevu i to u roku od 30 radnih dana od dana dostave urednog i potpunog Zahtjeva.

(2) Upravni odbor Agencije u prethodnom postupku donosi odluku kojom se Zahtjev ili odbacuje ili odbija ili odobrava provedba redovnog postupka radi donošenja Konačne Odluke o Zahtjevu.

(3) Agencija će odbaciti Zahtjev kao nepotpun ako kreditna institucija ne dostavi uz isti sve podatke i dokumentaciju propisanu ovim Pravilnikom.

(4) Odluka Agencije o odbijanju Zahtjeva mora biti obrazložena te se takva Odluka o odbijanju Zahtjeva smatra konačnom.

(5) Ukoliko ne odbaci ili ne odbije Zahtjev, Upravni odbor Agencije donosi odluku kojom se odobrava provođenje redovnog ili skraćenog postupka radi donošenja Konačne Odluke o Zahtjevu.

III. REDOVNI POSTUPAK

Članak 4.

Nakon donošenja odluke kojom se odobrava provedba redovnog postupka radi donošenja Konačne Odluke o Zahtjevu, kreditna institucija dužna je dostaviti Agenciji detaljan Plan restrukturiranja.

Članak 5.

(1) Plan restrukturiranja omogućava Agenciji uvid u sve detalje poslovanja kreditne institucije i sadržava dubinsku analizu poslovanja, odnosno problema s kojima se kreditna institucija suočava te realan i vjerodostojan scenarij provedbe mjera koje namjerava poduzeti s ciljem ozdravljenja i povratka na održivo tržišno poslovanje bez državnih potpora.

(2) Plan restrukturiranja treba i:

1. pokazati da će proces restrukturiranja rezultirati povratom dugoročne tržišne održivosti kreditne institucije,

2. pokazati da je državna potpora ograničena na minimalno potreban iznos,

3. pokazati da će svi dioničari banke i podređeni vjerovnici dati svoj doprinos restrukturiranju kreditne institucije,

4. u slučaju da ima karakter državne potpore, pokazati da ista u najmanjoj mogućoj mjeri utječe na narušavanje tržišnog natjecanja u bankarskom sektoru te

5. sadržavati poticaj kreditnoj instituciji da u što kraćem vremenu vlastitim sredstvima i mjerama smanji potrebu za državnom potporom.

Članak 6.

(1) Plan restrukturiranja obvezno mora sadržavati sljedeće:

1. opis poslovanja kreditne institucije, organizacijsku strukturu, strukturu kreditnog i investicijskog portfelja, upravljanje rizicima, upravljanje imovinom i obvezama, novčane tijekove, adekvatnost kapitala kao i druge značajke i pokazatelje poslovanja

2. opis uzroka problema koji su kreditnu instituciju doveli u teškoće

3. opis mjera koje kreditna institucija predlaže Agenciji i ciljeva koji se tim mjerama namjeravaju postići te internih mjera koje trebaju rezultirati izlaskom iz teškoća. U Planu restrukturiranja treba prezentirati nekoliko scenarija budućeg poslovanja bez državne potpore i to polazeći od baznog scenarija, optimističnog i pesimističnog (stress) scenarija, pri čemu treba uzeti u obzir postojeće uvjete na financijskom tržištu i one koji se mogu pojaviti u budućnosti te izvršiti procjenu njihova utjecaja na buduće poslovanje kreditne institucije (bazni i pesimistični scenarij). Procjene odnosno financijske projekcije moraju biti izrađene za najmanje pet godina

4. opis posljedica u slučaju da se državna potpora za restrukturiranje ne dodijeli, odnosno gubitka licence i likvidacije banke s ciljem pružanja dokaza kako je dodjela državne potpore za Agenciju, prihvatljivije rješenje od likvidacije kreditne institucije odnosno stečaja kreditne institucije

5. Plan povećanja kapitala – vlastiti doprinos restrukturiranju kako bi se osigurala podjela tereta restrukturiranja i potpora svela na minimalnu razinu koja je potrebna za prevladavanje teškoća banke. Kreditna institucija i njezini dioničari moraju u što većoj mjeri vlastitim sredstvima pridonijeti troškovima restrukturiranja i na taj način podnijeti svoj teret odgovornosti za odluke u prošlosti i stvoriti pretpostavke za buduće odgovorno ponašanje. Kako bi se državna potpora ograničila na minimalno potrebnu razinu kreditna institucija mora u prvom redu vlastitim sredstvima financirati restrukturiranje. To, između ostalog, uključuje prodaju imovine i mjere smanjivanje troškova odnosno rashoda u poslovanju koje podrazumijevaju ograničavanje ukupnih troškova za plaće zaposlenih, uključivo članova uprave kreditne institucije i višeg menadžmenta kreditne institucije u skladu s Odlukom o primicima radnika (Narodne novine, br. 73/2014). Kako bi se državna potpora ograničila na minimum u Planu povećanja kapitala mora se posebna pozornost posvetiti mjerama za povećanje kapitala od strane kreditne institucije, njezinih dioničara i podređenih vjerovnika. Odgovarajuća podjela tereta, nakon što se gubici ponište temeljenim kapitalom, obuhvaća doprinose vlasnika hibridnog kapitala i vlasnike podređenog duga koji moraju u najvećoj mjeri doprinijeti smanjivanju manjka kapitala. Doprinos se ne zahtijeva od vlasnika nadređenog duga (osigurani i neosigurani depoziti, obveznice, itd.)

6. mjere kojima se ograničava negativan učinak državne potpore na tržišno natjecanja u bankarskom sektoru ovisno o svakom konkretnom slučaju odnosno tržišnoj snazi korisnika državne potpore, njegovim aktivnostima i veličini, a mogu se odnositi na imovinu i/ili obveze kreditne institucije. Sadržaj i oblik tih mjera mora se odrediti u odnosu na dva kriterija: iznos državne potpore i, drugi, značajke tržišta na kojem posluje konkretna kreditna institucija. U pravilu, opseg mjera kojima se ograničava negativan učinak državne potpore treba odrediti u odnosu na državnu potporu u apsolutnom i u relativnom (u odnosu na  imovinu – risk-weighted assets)  iznosu, veličinu vlastitog doprinosa i u odnosu na ostale obveze koje je spremna preuzeti kreditna institucija u vrijeme restrukturiranja (eng. burden sharing). U odnosu na drugi kriterij, ako je procijenjeni učinak državne potpore na tržište na kojem posluje kreditna institucija nakon restrukturiranja ograničen s obzirom na njezinu veličinu i tržišnu snagu, tada nije potrebno predlagati strukturne mjere (dezinvestiranje ili smanjivanje poslovnih aktivnosti, ograničenje ulaska u druge aktivnosti ili širenja na određena zemljopisna područja), mjere ograničenja organskog rasta ili mjere ponašanja s ciljem smanjivanja negativnog učinka potpore na tržišno natjecanje. U svim drugim slučajevima, Plan restrukturiranja mora sadržavati i takve mjere radi ograničenja negativnog učinka državne potpore na tržišno natjecanje u bankarskom sektoru.

(2) Plan restrukturiranja mora biti sastavljen u skladu s Komunikacijom Komisije o povratku održivosti i procjeni mjera restrukturiranja u financijskom sektoru u vrijeme ekonomske krize prema pravilima o državnim potporama (u daljnjem tekstu: Komunikacija o restrukturiranju) (Sl C 195/9 od 19. 8. 2009.) i drugim pozitivnim propisima.

Članak 7.

(1) Ovisno o procjeni Agencije o veličini i složenosti kreditne institucije u bankarskom sektoru, iznosu osiguranih depozita u odnosu na raspoloživa sredstva i kapacitete fonda za osiguranje depozita u danom trenutku te veličine i strukture zahtijevane mjere ili njihove kombinacije, Agencija može provesti i detaljnu dubinsku analizu (engl. due diligence) kreditne institucije te vrednovanje predloženog Plana restrukturiranja.

(2) U tu svrhu Agencija može angažirati vanjske suradnike, fizičke i pravne osobe, sa specijalističkim znanjima u određenim područjima za donošenje Konačne Odluke o poduzimanju predlože mjere, a sukladno Planu restrukturiranja.

Članak 8.

(1) Nakon podnošenja Zahtjeva, kreditna institucija je dužna spriječiti odljev sredstava počevši od trenutka kada je utvrdila manjak kapitala ili kada je trebala biti upoznata s potrebom za dodatnim kapitalom. Konkretno, od tog trenutka, kreditna institucija:

1. ne smije isplatiti dividendu na dionice ili prinose na hibridne instrumente,

2. ne smije otkupiti svoje dionice ili pozvati na upis i uplatu hibridnih instrumenata za vrijeme trajanja razdoblja restrukturiranja,

3. ne smije otkupiti hibridne instrumente bez prethodne suglasnosti Agencije,

4. ne smije vršiti nikakve transakcije s kapitalom bez prethodnog odobrenja Agencije,

5. ne smije sudjelovati u agresivnim tržišnim aktivnostima,

6. ne smije kupovati udjele u trgovačkim društvima bez odobrenja Agencije i

7. mora se suzdržavati od reklame vezano uz dodjelu državne potpore i agresivnih tržišnih aktivnosti koje su posljedica državne potpore.

(2) Ukoliko se kreditna institucija ne pridržava obveza iz stavka 1. ovoga članka, Agencija će smatrati da je kreditna institucija povukla Zahtjev, te se postupak po članku 16. Zakona obustavlja.

IV. KONAČNA ODLUKA

Članak 9.

Konačnu Odluku kojom se prihvaća Zahtjev donosi Upravni odbor Agencije uz prethodno mišljenje Hrvatske narodne banke, a u skladu s pravnim okvirom Europske unije za državne potpore i pravilima kojima se uređuju državne potpore financijskom sektoru.

Članak 10.

(1) Konačna Odluka mora definirati:

1. potrebu sklapanja dioničarskog sporazuma,

2. sudjelovanje u imenovanju uprave,

3. sudjelovanje u radu nadzornog odbora,

4. sudjelovanje u radu odbora za rizike,

5. sudjelovanje u radu revizorskog odbora

6. način i rokove izvješćivanja o provedbi Odluke.

(2) Konačna Odluka može sadržavati i izlaznu strategiju, vremenski okvir i modalitete završetka intervencije.

V. PRIVREMENE MJERE

Članak 11.

Ako je Upravni odbor Agencije u prethodnom postupku iz članka 3. ovoga Pravilnika donio odluku kojom se odobrava provedba skraćenog postupka radi donošenja Konačne Odluke o Zahtjevu, Agencija može pod uvjetima i na način propisan ovim Pravilnikom i Zakonom, odlučiti o izdavanju jamstava, ulaganju u dopunski kapital i otkupu imovine.

Članak 12.

Upravni odbor Agencije može odobriti jamstva ako je ispunjeno sljedeće:

1. jamstva se mogu dodijeliti samo za nova izdavanja nadređenog duga kreditnih institucija,

2. jamstva mogu biti odobrena samo za dužničke instrumente s dospijećem od tri mjeseca do pet godina, odnosno najviše sedam godina u slučaju pokrivenih obveznica,

3. minimalna razina naknade (premije) državnih potpora mora biti u skladu s jednadžbom iz Komunikacije Komisije o primjeni pravila o državnim potporama za pomoć bankama u kontekstu financijske krize,

4. primatelji jamstva i potpore za likvidnost moraju se suzdržati od promotivnih aktivnosti koje se odnose na državnu potporu i agresivnih poslovnih strategija koje ne bi bile moguće bez državne potpore Agencije.

5. u slučaju namjere dodjele državne potpore u obliku jamstva Agencija će izvijestiti Europsku komisiju, a dodjelu potpore izvršiti nakon dobivanja odluke Europske komisije.

6. u slučaju kad je državna potpora u obliku jamstva može se dodijeliti i kao privremena potpora za spašavanje, pod uvjetom da kreditna institucija u što kraćem roku izradi i Agenciji dostavi Plan restrukturiranja,

7. u slučaju pozivanja na jamstvo, kreditna institucija dužna je u najkraćem roku dostaviti Plan restrukturiranja ili Plan likvidacije kreditne institucije. U slučaju dostave Plana restrukturiranja Agencija će isti dostaviti Europskoj komisiji na odobrenje u roku od dva mjeseca od dana aktivacije jamstva.

Članak 13.

U slučaju kada je kreditnoj instituciji žurno potrebna dokapitalizacija ili mjera otkupa imovine, Upravni odbor Agencije može odobriti iste kao državnu potporu za spašavanje kreditne institucije uz prethodnu prijavu istih Europskoj komisiji.

Članak 14.

Potpora za spašavanje može se dodijeliti tek nakon dobivanja odobrenja od strane Europske komisije u skladu s propisima Europske unije koji uređuju mogućnost dodjele takvih mjera u Komunikaciji o rekapitalizaciji odnosno u Komunikaciji o produljenju iz 2011. godine i, prema potrebi, komunikaciji o postupanju s imovinom umanjene vrijednosti.

Članak 15.

Nakon dodjele potpore za spašavanje, kreditna institucija mora u što kraćem roku izraditi i dostaviti Agenciji Plan restrukturiranja u skladu s odredbama ovog Pravilnika odnosno Komunikacijom o restrukturiranju. 

Članak 16.

Plan restrukturiranja dostavlja se na konačnu ocjenu Europskoj komisiji u roku od dva mjeseca od dodjele potpore za spašavanje. 

VI. STUPANJE NA SNAGU

Članak 17.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama.