1. Uvod

„Krajolike stvaraju starosjedioci…“ (Magris)

Ministarstvo poljoprivrede izradilo je Strategiju poljoprivrede do 2030. godine ( „Narodne novine“ broj 26/22) . Strategija predviđa rast i razvoj poljoprivrednog sektora s ciljem transformacije poljoprivrede iz sadašnjeg stanja u pokretača gospodarskog rasta Republike Hrvatske.

Strategija je temelj za izradu, provedbu, praćenje i evaluaciju svih daljnjih strateških dokumenata i planova za poljoprivredu i ruralni razvoj. Sadrži viziju i plan strateške transformacije sektora ne samo na razini poslovanja poljoprivrednih gospodarstava, nego razmatra izazove, mogućnosti i sudionike koji utječu na širi poljoprivredno-prehrambeni sektor, uključujući poljoprivrednu proizvodnju, preradu, distribuciju proizvoda, tržište i potrebe potrošača.

Strateška vizija za poljoprivredu oblikovana je u četiri strateška cilja: 1) povećanje produktivnosti i konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora; 2) jačanje održivosti i otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene; 3) obnova ruralnog gospodarstva i unaprjeđenje uvjeta života u ruralnim područjima i 4) poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

U skladu sa Strategijom poljoprivrede do 2030. godine, a na temelju niza analiza i izvješća nastalih u suradnji sa Svjetskom bankom, drugim tijelima državne uprave, akademskom zajednicom i brojnim predstavnicima poljoprivredno-prehrambenog sektora u Hrvatskoj, izrađen je i Strateški plan poljoprivredne politike za razdoblje 2023.-2027. godine koji detaljnije razrađuje prilike i opasnosti, slabosti i potencijale, predviđa odgovore na izazove sveukupne održivosti u pogledu očuvanja ekosustava, smanjivanja razina emisija porijeklom iz poljoprivrede, održavanja bioraznolikosti, smanjivanja depopulacije i generacijske obnove ruralnog prostora, osiguranja poštenih dohodaka za rad u poljoprivredi i smanjivanja rizika od prehrambene nesigurnosti.

Poljoprivredni sektor u Hrvatskoj, kao površinom relativno maloj i danas potpuno integriranom, otvorenom zemljom, cilja biti održiv, konkurentan, raznolik, privlačan u međunarodnim okvirima. Osnovni alat za postizanje takve vizije je Strateški plan poljoprivredne politike putem kojeg će se do kraja 2027. godine ugovoriti gotovo 3,8 mlrd različitih vrsta potpora ili sufinanciranja različitih potreba hrvatske poljoprivrede i ruralnog prostora. Međutim, to nije jedino sredstvo dosezanja ciljeva niti će poljoprivredna politika, unatoč veličini ulaganja, dovesti do ostvarenja strateških ciljeva bez dostatne koordinacije drugim razvojnim politikama, bez unaprjeđenja podrške osjetljivim sektorima, dodatnog modeliranja potpora i drugih oblika podrške ovisno o veličini poljoprivrednika, teritorijalnoj distribuciji (jadranska ili kontinentalna Hrvatska), razvojnim specifičnostima (potpomognuta područja, otočje, brdsko-planinska područja, depopulirana područja) i sektorima.

Nastavno na navedeno, u fokusu poljoprivredne politike jest pitanje očuvanja mljekarstva u Hrvatskoj. Rijetko koji segment poljoprivrede kao proizvodnja mlijeka, osobito kravljeg mlijeka, objedinjuje sve izazove / potrebe s kojima se danas suočava poljoprivreda, šire gospodarstvo, poput ulaganja u istraživanje i razvoj, podizanje produktivnosti proizvodnje, zamjene radne snage umjetnom inteligencijom, smanjivanja negativnih emisija u okoliš, generacijske obnove i osiguranja fer dohodaka.

U ovom Programu prikazani su sektorski ciljevi, prioriteti te mjere koji će osigurati jačanje i konkurentnost sektora proizvodnje mlijeka u narednom razdoblju. Program je strukturiran kroz tri cilja: 1) povećanje broja krava, ovaca i koza u proizvodnji mlijeka, 2) povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka i 3) osiguravanje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta.

Realizacijom Programa povećat će se populacija krava, ovaca i koza u proizvodnji mlijeka te će ukupna proizvodnja mlijeka u Republici Hrvatskoj biti na razini od oko 600 milijuna litara kravljeg te 8,4 milijuna litara ovčjeg i 11,20 milijuna litara kozjeg mlijeka do 2030. godine.

1.1. Globalni okvir i kretanja

Globalna kretanja roba i usluga utječu na dostupnost hrane širom svijeta. Kroz povijest je lokalna zajednica bila odgovorna za uzgoj, proizvodnju i distribuciju hrane. Uslijed stvaranja globalnog tržišta u drugoj polovici 20. i daljnjim jačanjem međunarodne trgovine, brzine veza i mobilnosti u 21. stoljeću, namjerni ili nenamjerni događaji i aktivnosti poput mjera poljoprivredne politike, klimatskih nepogoda, političkih poremećaja i dr. na jednom kontinentu imaju utjecaja na proizvodnju i tržište hrane na drugom kontinentu. Mijenjaju se i prehrambene smjernice i marketinga hrane. Razvojem interneta i globalnih komunikacija, informacije su dostupnije. Svijet se, dakle, mijenjao od lokalnog do globalnog, a ta promjena imala je snažan utjecaj na sve dionike te sve više potrošača ovisi o hrani izvan svog lokalnog područja. Mlijeko i mliječni proizvodi u čitavom iznesenom kontekstu nisu izuzetak. Industrija prerade mlijeka o kojoj ovisi većina potrošača je premašila lokalnu razinu, što može potvrditi današnja struktura ponude mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

No, u posljednje vrijeme, uslijed brojnih poremećaja i posljedica globalnih tijekova na okoliš i kvalitetu resursa, uz politiku osiguranja jasnije informacije o porijeklu i sastavu proizvoda prema potrošaču, moguće je predvidjeti i jačanje kratkih lanaca i imperativ proizvodnje svježe hrane koja će se razmjenjivati na tržištu uz što manje posrednika i kraće transporte te pružati potrošaču dodatno jamstvo u pogledu sastava, kvalitete, svježine i autentičnosti. Za zemlju poput Hrvatske i proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda to je prilika.

1.2. Okolnosti proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj

Proizvodnja kravljeg mlijeka

Restrukturiranje sektora proizvodnje mlijeka u Republici Hrvatskoj naročito je izraženo posljednjih dvadesetak godina. U Republici Hrvatskoj je 2003. godine bilo 58.815 isporučitelja mlijeka, od kojih je približno 34.000 isporučivalo manje od 6.000 kg mlijeka godišnje, a mlijeko je prikupljano na 5.119 sabirnih mjesta. Iste je godine isporučeno 527.343.188 kg mlijeka. Više od 100.000 kg mlijeka godišnje isporučilo je 191 gospodarstvo i činilo je 12,22% ukupne isporuke mlijeka.

Međutim, broj isporučitelja mlijeka bilježi značajno smanjenje u proteklom razdoblju. U 2022. godini bilježimo 3.480 isporučitelja kravljeg mlijeka (-94,08 % u odnosu na 2003. godinu). Zabilježen je i pad u proizvodnji mlijeka. Ukupna količina isporučenog mlijeka u 2022 godini iznosila je 405.425.392 kg (-23,12 % u odnosu na 2003.).

Struktura isporučitelja mlijeka značajno se izmijenila u promatranom razdoblju, a i z izmijenjene strukture proizlaze i prosječne mjesečne količine isporučenog mlijeka po gospodarstvu. Usporedbom s podacima iz 2003. godine, kada se u prosjeku mjesečno isporučivalo oko 750 kg mlijeka po isporučitelju, vidljiv je višestruki rast isporučenih količina mlijeka koje su se 2022. godine kretale između 10.000 i 11.000 kg mjesečno.

Tijekom 2022. 64,04 % proizvođača mlijeka isporučivalo je manje od 50.000 kg mlijeka godišnje, a ukupno su u isporuci sudjelovali s 10,37 % mlijeka, dok je 188 (5,40 %) proizvođača prosječno isporučilo više od 250.000 kg mlijeka godišnje, i sudjelovali su u ukupnoj isporuci s 62,37 % mlijeka.

Ukidanje mliječnih kvota uzrokovalo je povećanje proizvodnje i veliki poremećaj na tržištu, koje je, unatoč poduzetim mjerama, dovelo do smanjenja cijene mlijeka. Zaustavljeno plasiranje poljoprivrednih proizvoda Europske unije na tržište Ruske Federacije, dodatno je negativno utjecalo na mljekarski sektor.

S obzirom na značaj sektora proizvodnje mlijeka i nedostatnu tehnološku zaokruženost proizvodnje, potrebno je nastaviti ulaganja u prilagodbu važećim standardima. Ulaganja u ovaj sektor proizvodnje proizlaze iz potreba podizanja konkurentnosti, tehnologije proizvodnje i uvjeta držanja goveda, prerade i trženja mlijeka i mliječnih proizvoda uz zadovoljenje visokih standarda zaštite okoliša i dobrobiti životinja, a s ciljem podizanja realne vrijednosti govedarske proizvodnje za 20% do 2030. godine.

Proizvodnja ovčjeg i kozjeg mlijeka

Od ukupne populacije ovaca i koza, u Hrvatskoj se u proizvodnji ovčjeg i kozjeg mlijeka koristi oko 10% ovaca (55.000) i 20% koza (13.000).

Najveći broj proizvođača ovčjeg mlijeka bavi se ovom proizvodnjom na otocima, prvenstveno na otoku Pagu, a u manjoj mjeri i na Braču, Krku, Cresu i Rabu. Na našim najvećim poluotocima, naročito u Istri, i u manjoj mjeri na Pelješcu također se proizvodi ovčje mlijeko. Za razliku od nabrojanih područja, gdje je proizvodnja zasnovana na hrvatskim izvornim pasminama (paška ovca, istarska ovca, dalmatinska pramenka, creska ovca, krčka ovca, rapska ovca), u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, prije svega u Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj županiji, u proizvodnji ovčjeg mlijeka koriste se inozemne pasmine, istočnofrizijska ovca, lacaune i travnička pramenka. Uz organizirani otkup mlijeka, gdje dominantnu ulogu imaju sirane s otoka, kao i jedna od najvećih mljekara u kontinentalnoj Hrvatskoj, značajne količine ovčjeg mlijeka prerađuju se u siranama na obiteljskim gospodarstvima.

U odnosu na proizvodnju ovčjeg mlijeka koja je najvećim dijelom smještena u mediteranskom dijelu Hrvatske, proizvodnja kozjeg mlijeka uglavnom se odvija u sjeverozapadnom i sjevernom dijelu Republike Hrvatske, odnosno u Međimurskoj, Varaždinskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji gdje je značajan broj gospodarstava specijaliziran za ovu vrste proizvodnje. Na ovom području dobro je organiziran otkup kozjeg mlijeka. U drugim dijelovima Hrvatske, gdje ne postoji interes prerađivača mlijeka za otkup, ono se proizvodi u manjoj mjeri u odnosu na ranije navedena područja i ta je proizvodnja uglavnom vezana za proizvodnju sireva u siranama na obiteljskim gospodarstvima. Na područjima, gdje inače nema organiziranog otkupa mlijeka, upravo je proizvodnja sira u obiteljskim gospodarstvima omogućila opstanak gospodarstava na kojima se uzgajaju koze mliječnih pasmina.

Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u posljednjih deset godina ukupno proizvedena količina ovčjeg mlijeka iznosila je prosječno 6,9 milijuna litara dok je ukupna količina isporučenog mlijeka zadržana na razini od prosječno 2,5 milijuna litara. U istom periodu proizvodnja kozjeg mlijeka iznosila je prosječno 8,8 milijuna litara, dok je ukupna količina isporučenog mlijeka zadržana na razini od prosječno 4 milijuna litara.

2. Strateški okvir

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine kroz strateški cilj 9. „Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva“ postavlja preduvjete da hrvatski sektor proizvodnje hrane, uključujući poljoprivredu, ribarstvo i akvakulturu, proizvodi više kvalitetne hrane po konkurentnim cijenama uz održivo upravljanje prirodnim resursima i bolje upravljanje rizicima od klimatskih promjena. Podaci pokazuju da postoje prilike za rast koje se mogu ostvariti povećanjem količine i podizanjem kvalitete proizvoda, učinkovitijim povezivanjem primarne proizvodnje s prehrambeno-prerađivačkom industrijom i jačanjem pristupa tržištu, posebno u segmentima tržišta svježe hrane i visokokvalitetnih proizvoda.

Strategija poljoprivrede do 2030. („Narodne novine“ broj 26/22, u daljnjem tekstu: Strategija poljoprivrede) predstavlja hijerarhijski viši akt strateškog planiranja u poljoprivredi te služi za oblikovanje i provedbu njezinih razvojnih politika. Ovaj Program usklađen je s razvojnim smjerovima i strateškim ciljevima (SC) definiranim u Strategiji poljoprivrede:

SC I.: Povećanje produktivnosti i konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora

SC II.: Jačanje održivosti i otpornosti poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene

SC III.: Obnova ruralnog gospodarstva i unaprjeđenje uvjeta života u ruralnim područjima

SC IV.: Poticanje inovacija u poljoprivredno-prehrambenom sektoru

Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. - 2027.

Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. - 2027. (SP ZPP) objedinjuje programe potpore koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR).

Provedbom SP ZPP osigurati će se doprinos ciljevima Europskog zelenog plana uključujući Strategiju za bioraznolikost te strategiju Od polja do stola. U Republici Hrvatskoj su započeti procesi okrupnjavanja poljoprivrednih gospodarstava, modernizacije proizvodnje, generacijske obnove, primjene praksi prihvatljivih za okoliš i očuvanje prirode, povećanja prepoznatljivosti hrvatskih proizvoda, jačanja otpornosti šumskih zajednica, kao i poboljšanja ruralne infrastrukture, što će se poticati i kroz intervencije SP ZPP-a. Poseban naglasak u planiranim intervencijama usmjeren je na investicije u digitalizaciju i općenito primjenu inovacija te tzv. zelenu tranziciju, a koja podrazumijeva investicije koje ne štete ili su korisne za prirodu i okoliš, kao i investicije u obnovljive izvore energije, koje, osim okolišnog imaju i značajne gospodarske učinke. Potpore će posebno biti usmjerene na male i mlade s najvećim potencijalom rasta i razvoja proizvodnje kao i na poticanje udruživanja poljoprivrednika s ciljem jačanja njihova položaja na tržištu.

Potporom za sudjelovanje poljoprivrednika u shemama kvalitete osigurava se veća kvaliteta i značajke samog proizvoda. Informativnim i promotivnim aktivnostima cilj je naglasiti dodatnu kvalitetu ili druga posebna svojstva poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

3. Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj

3. 1. Kravlje mlijeko

Slika 1 . Prikaz lanca vrijednosti mlijeka i mliječnih proizvoda

Izvor: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj.

3.1.1. Broj krava u Republici Hrvatskoj

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede u 2022. godini bilo je 140.566 krava što je za 8,5% manje u odnosu na 2021. godinu . Najbrojnije su krave iz skupine kombiniranih s 90.839 grla (64,7 %), a zatim prema udjelima slijede mliječne s 20,1 % (29.594 grla), mesne 10,8 % i izvorne s 3,4 %. U 2022. godini 49% krava se držalo u središnjoj Hrvatskoj, pri čemu po veličini odstupaju Koprivničko-križevačka i Bjelovarsko-bilogorska županija koje drže preko 48% grla u svojim stadima ( Slika 2 ). Najznačajniji udjel na razini Republike Hrvatske zauzima Osječko-baranjska županija s 14,3 % ukupnog broja krava. U mediteranskoj i gorskoj Hrvatskoj drži se 22 % grla.

Slika 2 . Udio (%) krava po regijama Hrvatske u 2022. godini

Izvor: HAPIH, obrada MP

Najznačajniji udio (po veličini stada) zauzimaju stada veličine 11 do 30 krava (27,5 % u ukupnoj strukturi). Može se uočiti kako su županije s najvećim brojem krava u velikim stadima (stada s više od 250 krava) Osječko-baranjska, Vukovarsko srijemska i Bjelovarsko-bilogorska županija ( Tablica 1 ).

Tablica 1 . Broj krava svih pasmina prema veličini stada po županijama na dan 31.12.2022. godine

Izvor: MP

Veliki broj malih stada nalazi se na području Koprivničko-križevačke, Zagrebačke, Bjelovarsko-bilogorske i Ličko-senjske županije (do 6 krava). Istovremeno, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Osječko-baranjska i Sisačko-moslavačka županija četiri su županije s najvećim brojem krava. Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska te Sisačko-moslavačka županija imaju najviše stada u kojima je od 11 do 30 krava, dok Osječko-baranjska županija ima najviše stada s više od 250 krava.

U 2022. godini udio krava po pasminama nije se bitno promijenio. Krave simentalske pasmine najbrojnije su u Republici Hrvatskoj (57,4 % populacije). Pasmina je zastupljena uglavnom na manjim i srednjim obiteljskim gospodarstvima. Veći dio njih su mješovita stada, gdje se sa simentalskim kravama drže i krave drugih pasmina.

Slika 3. Udio (%) krava po pasminama u 2022. godini u Hrvatskoj

Izvor: MP

Holstein pasmina u 2022. godini činila je 21,6% ukupne populacije krava. Uglavnom je zastupljena na srednjim i većim obiteljskim gospodarstvima te velikim specijaliziranim farmama. Na obiteljskim gospodarstvima se uglavnom drži u mješovitim stadima (npr. skupa sa simentalskim kravama), dok se na velikim specijaliziranim farmama (većim od 250 krava) uzgaja u čistim stadima.

Znatne su razlike u mliječnosti s obzirom na pasminu. Proizvodnja mlijeka holstein pasmine značajno je viša u odnosu na druge pasmine i povećava se s rastom stada. Također, i kod simentalske pasmine raste produktivnost kod većih stada ( Slika 4 ). Navedeno implicira značajno bolju produktivnost većih stada, odnosno organiziraniju i opremljeniju proizvodnju kod srednjih i većih proizvođača mlijeka.

Slika 4 . Proizvodnja mlijeka u standardnoj laktaciji od 305 dana prema veličini stada i pasmini u 2022. godini

Izvor: MP, HAPIH

3.1.2. Isporučitelji mlijeka

Broj proizvođača mlijeka (isporučitelja) koji mlijeko isporučuju mliječnoj industriji u Republici Hrvatskoj značajno pada od 2012. godine te je u 2022. godini bilo 3.480 isporučitelja (smanjenje od 76,6 % u odnosu na 2012. godinu). Smanjenje broja isporučitelja je rezultiralo smanjenjem otkupljene količine mlijeka, sa 602 tisuće tona u 2012. na 405 tisuća tona u 2022. godini (smanjenje od 32,7%). Nerazmjer u smanjenju broja isporučitelja od 76,6% i smanjenju količine otkupljenog mlijeka od 32,7% ukazuje na visoku razinu koncentracije u sektoru proizvodnje mlijeka te značajan pad broja malih proizvođača ( Slika 5 ).

Slika 5 . Broj isporučitelja i otkupljene količine mlijeka (milijuna kilograma) po godinama

Izvor: Osnovni slika: KPMG (2021) Analiza lanca vrijednosti u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u Republici Hrvatskoj, dodatni podaci izvor: MP

Prema podacima DZS, ukupna proizvodnja mlijeka tijekom 2021. godine iznosila je 541 tisuća tona. Udio otkupljenog mlijeka u odnosu na ukupno proizvedene količine u Republici Hrvatskoj u 2021. godini je na razini od 79%.

Pet posto proizvođača (njih188) koji pojedinačno isporučuju preko 250.000 kilograma mlijeka godišnje, čine 62,4 % ukupnih isporuka mlijeka u 2022. godini ( Slika 6 ). Tijekom 2022. godine 1.449 (41,65%) gospodarstava isporučivalo je između 35 i 250 T mlijeka godišnje te je mlijeko s ovih gospodarstava činilo 31,2% ukupno isporučenih količina. Najveći broj proizvođača (njih 1.842) isporučilo je manje od 35 tona mlijeka u 2022. godini te je njihova ukupna isporuka činila 6,4 %.

Slika 6 . Broj isporučitelja mlijeka (A) i ukupna godišnja isporuka mlijeka (B) u tonama tijekom 2021. i 2022. godine prema količinskim razredima