NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJA
Zagreb, kolovoz 2023.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJA
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“, br. 146/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) jest propis kojim se uređuju uvjeti za otvaranje i okončanje postupka prisilne likvidacije kreditnih institucija, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe, pravila, postupci i instrumenti u postupcima prisilne likvidacije kreditnih institucija i ovlasti i zadaci tijela u postupku prisilne likvidacije kreditnih institucija i subjekata primjene Zakona.
Važeći Zakon usklađen je s pravnom stečevinom Europske unije, i to:
1. Direktivom 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, 5. 5. 2001.)
2. Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12. 6. 2014.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18. 12. 2019.)
3. Direktivom (EU) 2017/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji (SL L 345, 27. 12. 2017.).
Nacionalnim planom zamjene hrvatske kune eurom, koji je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici održanoj 23. prosinca 2020., Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20.), utvrđena je, između ostaloga, potreba pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: uvođenje eura). Nedvojbeno je kako uvođenje eura zahtijeva prilagodbu pravnog okvira Republike Hrvatske s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano, neprekinuto i učinkovito funkcioniranje gospodarstva. Najvažniji akt u ovom postupku jest Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22. - ispravak), a u cilju pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, određenom dinamikom, potrebno je izmijeniti važeće zakone koji sadržavaju pozivanja na hrvatsku kunu.
Danom uvođenja eura 1. siječnja 2023., odnosnom ulaskom Republike Hrvatske u europodručje, prestala je bliska suradnja između Europske središnje banke i Hrvatske narodne banke i započelo je puno članstvo Hrvatske narodne banke u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu (eng. Single Supervisory Mechanism ). Sukladno Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29. 10. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013) Europska središnja banka unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma provodi svoje zadaće, primjerice u postupcima izdavanja i ukidanja odobrenja za rad kreditnim institucijama.
Kako bi se odredbe važećeg Zakona uskladile s uvođenjem eura, Prijedlogom zakona o izmjenama i dopuni Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) izmijenjena je odredba temeljem koje je Hrvatska narodna banka u bliskoj suradnji postupala sukladno uputi Europske središnje banke.
Prijedlogom zakona prilagođene su odredbe važećeg Zakona uvođenju eura na način da se iznos regulatornog kapitala banke, štedne banke odnosno stambene štedionice iskazan u kuni zamjenjuje iznosom u euru kako je propisan za inicijalni kapital banke, štedne banke odnosno stambene štedionice zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.
Nadalje, u slučaju mogućeg postojanja dvojbe je li nad kreditnom institucijom iz važećeg Zakona moguće ipak provesti stečajni postupak, predloženo je izrijekom navesti da se nad kreditnom institucijom ne može provesti stečajni postupak prema zakonu kojim se uređuje stečaj.
Određeno je da samo tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata koje je društvo kći izdalo u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze (eng. MREL- minimum requirement for own funds and eligible liabilities, u daljnjem tekstu: MREL) na pojedinačnoj osnovi, a ne sve tražbine kojima društvo ispunjava MREL, ulaze u tražbine za koje je ugovoreno da će se vjerovnik u likvidacijskom postupku namirivati nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova. Dakle, opis instrumenata je preciziran da obuhvaća sve što je izdano kao tzv. interni MREL.
S ciljem uklanjanja mogućeg različitog tumačenja precizirano je da sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji s obzirom na njegov status dioničara namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije. Navedenom izmjenom omogućeno je da u slučaju kada je dioničar istodobno i fizička osoba koja je radnik kreditne institucije svoju tražbinu iz radnog odnosa ipak može namiriti prije namirenja tražbina koje ima s osnove statusa dioničara.
III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJ
Članak 1.
U članku 3. Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“ broj 146/20.) iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
„(3) Nad kreditnom institucijom iz stavka 1. ovoga članka ne može se provesti stečajni postupak propisan zakonom kojim se uređuje stečaj.“.
Članak 2.
U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Savjet Hrvatske narodne banke donosi odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje postupka prisilne likvidacije sukladno zakonu kojim se uređuje postupak sanacije kreditnih institucija i investicijskih društava, ili po donošenju odluke Europske središnje banke o ukidanju odobrenja za rad sukladno Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29. 10. 2013.), a prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije na temelju odluke Savjeta Hrvatske narodne banke podnosi guverner Hrvatske narodne banke.“.
U stavku 2. točka e) mijenja se i glasi:
„e) da je iznos regulatornog kapitala banke manji od 5 milijuna eura odnosno iznos regulatornog kapitala štedne banke manji od 1 milijun eura odnosno iznos regulatornog kapitala stambene štedionice manji od 2,5 milijuna eura“.
Članak 3.
U članku 33. stavku 8. točka 4. mijenja se i glasi:
„4. tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata koje je društvo kći izdalo u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze na pojedinačnoj osnovi“.
Članak 4.
U članku 41. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji s obzirom na njegov status dioničara namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije.“.
ZAVRŠNA ODREDBA
Stupanje na snagu
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama”.
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“, br. 146/20., dalje u tekstu: Zakon) stupio je na snagu 1. siječnja 2021. i za kreditne institucije propisao provedbu prisilne likvidacije umjesto otvaranja stečajnog postupka prema Stečajnom zakonu („Narodne novine“, 71/15., 104/17. i 36/22.). U slučaju mogućeg postojanja dvojbe je li nad kreditnom institucijom moguće ipak provesti stečajni postupak, predloženo je izrijekom navesti da se nad kreditnom institucijom ne može provesti stečajni postupak prema Stečajnom zakonu. Vezano uz odredbu članka 7. Zakona da se na postupak prisilne likvidacije kreditne institucije na odgovarajući način primjenjuju odredbe Stečajnog zakona, osim ako Zakonom nije drukčije uređeno, odredba se i dalje primjenjuje.
Uz članak 2.
Ovim člankom se u članku 13. odredba stavka 1. prilagođava postupcima unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma u okviru kojega Hrvatska narodna banka i Europska središnja banka izvršavaju svoje zadaće sukladno Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013. D anom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prestala je bliska suradnja između Hrvatske narodne banke i Europske središnje banke te je započelo puno članstvo Hrvatske narodne banke u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu, unutar kojega je ukidanje odobrenja za rad isključiva nadležnost Europske središnje banke, a nacionalno nadzorno tijelo provodi zaprimanje zahtjeva i inicijalnu procjenu.
U stavku 2. vrši se prilagodba u vezi s iznosom regulatornog kapitala u kojem se iznosi u kunama zamjenjuju iznosima u eurima na način da se iznos regulatornog kapitala banke, štedne banke odnosno stambene štedionice iskazan u kuni zamjenjuje iznosom u euru kako je propisan za inicijalni kapital banke, štedne banke odnosno stambene štedionice Zakonom o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20., 146/20. i 151/22.).
Uz članak 3.
Ovim člankom precizira se izričaj u članku 33. stavku 8. točki 4. Zakona kako bi obuhvatio tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata koje je društvo kći izdalo u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze (eng. MREL- minimum requirement for own funds and eligible liabilities ) na pojedinačnoj osnovi, a ne sve tražbine kojima društvo ispunjava MREL, imajući u vidu da u sanaciji obveze minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital ostaju u istom redu neovisno o preostaloj ročnosti.
Uz članak 4.
Ovim člankom precizira se da se s ve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji s obzirom na njegov status dioničara namiruju nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i svih troškova postupka prisilne likvidacije. Time se onemogućuje da primjerice fizička osoba koja je radnik kreditne institucije i imatelj jedne dionice svoju tražbinu iz radnog odnosa može namiriti tek nakon namirenja svih ostalih vjerovnika. Takvo moguće ekstenzivno tumačenje bilo u suprotnosti s člankom 33. Zakona kojim je propisano da se sve prijavljene tražbine moraju razvrstati u isplatne redove koji su određeni upravo tim člankom. Kada bi se sve tražbine dioničara bez obzira na pravnu osnovu nastanka tih tražbina namirivale tek nakon tražbina svih ostalih vjerovnika tada bi bilo potrebno stvoriti novi isplatni red u koji bi se razvrstale tražbine dioničara.
Uz članak 5.
Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Subjekti Zakona
Članak 3.
(1) Ovaj Zakon primjenjuje se na kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i podružnicu kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje.
(2) Postupak prisilne likvidacije može se provesti i nad kreditnom institucijom iz stavka 1. ovoga članka nad kojom je pokrenut postupak redovne likvidacije ili nad kojom je otvoren postupak sanacije.
Prijedlog i razlozi za pokretanje postupka prisilne likvidacije
Članak 13.
(1) Savjet Hrvatske narodne banke donosi odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje postupka prisilne likvidacije sukladno zakonu kojim se uređuje postupak sanacije kreditnih institucija i investicijskih društava, ili po donošenju odluke o ukidanju rješenja kojim je dano odobrenje za rad sukladno uputi Europske središnje banke, a prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije na temelju odluke Savjeta Hrvatske narodne banke podnosi guverner Hrvatske narodne banke.
(2) Prisilna likvidacija nad kreditnom institucijom otvorit će se ako se utvrdi postojanje barem jednog od sljedećih razloga:
a) da je imovina kreditne institucije manja od njezinih obveza ili postoje objektivne okolnosti na temelju kojih se utvrđuje da će imovina institucije uskoro biti manja od njezinih obveza
b) da je stopa redovnog osnovnog kapitala kreditne institucije manja od 4,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije
c) da je stopa osnovnog kapitala kreditne institucije manja od 6 % ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije
d) da je stopa regulatornog kapitala kreditne institucije manja od 8 % ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije
e) da je iznos regulatornog kapitala banke manji od 40 milijuna kuna odnosno iznos regulatornog kapitala štedne banke manji od 8 milijuna kuna odnosno iznos regulatornog kapitala stambene štedionice manji od 20 milijuna kuna
f) da kreditna institucija nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze o njihovu dospijeću, a posebno ako je račun kreditne institucije po nalogu Financijske agencije u skladu sa zakonom kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, blokiran duže od dva radna dana ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da ih institucija uskoro neće moći ispunjavati
g) da je Hrvatska narodna banka donijela rješenje o nedostupnosti depozita
h) da je ispunjen neki od uvjeta za ukidanje rješenja kojim je dano odobrenje za rad kreditnoj instituciji propisan zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da će nastupiti razlozi za ukidanje rješenja kojim je dano odobrenje za rad, uključujući i okolnosti koje upućuju da je kreditna institucija ostvarila ili će vjerojatno ostvariti gubitke koji prelaze značajan dio ili cijeli iznos regulatornog kapitala ili
i) da je kreditnoj instituciji nužna izvanredna javna financijska potpora kako je uređeno zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije u redovnoj likvidaciji može se podnijeti ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
ako kreditna institucija u redovnoj likvidaciji ne provodi plan likvidacije u skladu sa zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija
ako postoji vjerojatnost da kreditna institucija u redovnoj likvidaciji neće moći isplatiti preostale depozite ili
ako postoji vjerojatnost da je imovina kreditne institucije u redovnoj likvidaciji manja od njezinih obveza.
(4) Odluka Hrvatske narodne banke iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati dan, sat i minutu njezina donošenja.
(5) O namjeri donošenja odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije, Hrvatska narodna banka dužna je obavijestiti Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita najmanje pet radnih dana prije odlučivanja o prijedlogu odluke.
(6) Hrvatska narodna banka obavijest o odluci o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije dostavit će Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita, Financijskoj agenciji, Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i kreditnoj instituciji za koju će podnijeti prijedlog, odmah kada je odluka i donesena, neposrednom dostavom, telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi pogodan način.
(7) Hrvatska narodna banka dužna je sudu podnijeti prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije najkasnije sljedećeg radnog dana nakon donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka.
(8) U prijedlogu za pokretanje postupka prisilne likvidacije Hrvatska narodna banka navest će činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi postojanje razloga iz stavka 2. ovoga članka.
(9) Ako je u trenutku donošenja odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije u toj kreditnoj instituciji bila imenovana posebna uprava prema odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, ona nakon dostave obavijesti nastavlja s radom i dužnostima prema ovome Zakonu.
(10) Ako u trenutku donošenja odluke Hrvatske narodne banke o podnošenju prijedloga za pokretanje prisilne likvidacije u toj kreditnoj instituciji nije bila imenovana posebna uprava sukladno zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, Hrvatska narodna banka će istodobno s donošenjem odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije imenovati posebnu upravu.
(11) Prava, obveze, ovlasti i odgovornosti posebne uprave iz stavaka 9. i 10. ovoga članka propisane su odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija i odredbama ovoga Zakona.
(12) Ako Hrvatska narodna banka za kreditnu instituciju u redovnoj likvidaciji utvrdi da je ispunjen uvjet iz stavka 3. ovoga članka, podnijet će prijedlog za otvaranje postupka prisilne likvidacije ako to nije učinio likvidator u postupku redovne likvidacije.
(13) Ako Savjet Hrvatske narodne banke podnosi prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije sukladno stavku 12. ovoga članka, ne primjenjuju se odredbe članka 22. stavaka 1. do 14. ovoga Zakona.
(14) Na kreditnu instituciju kojoj je ukinuto rješenje kojim je dano odobrenje za rad prije donošenja odluke suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije na odgovarajući način primjenjuju se članci od 20. do 22. ovoga Zakona.
Tražbine vjerovnika viših i nižih isplatnih redova
Članak 33.
(1) Sve prijavljene tražbine čiji se iznosi i zakonska osnovanost ispituju, utvrđuju ili osporavaju tijekom ispitnog ročišta, moraju se razvrstati u isplatne redove.
(2) U tražbine prvog višeg isplatnog reda, neovisno o podnositelju prijave tražbine, razvrstavaju se:
1. tražbine radnika i prijašnjih radnika kreditne institucije nastale do otvaranja postupka prisilne likvidacije iz radnog odnosa
2. tražbine državnog proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće
3. otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
(3) U tražbine drugog višeg isplatnog reda razvrstavaju se tražbine Hrvatske narodne banke i tražbine po osnovi javnih davanja kako su definirana poreznim propisima.
(4) U tražbine trećeg višeg isplatnog reda razvrstavaju se tražbine osiguranih depozita odnosno tražbine Hrvatske agencije za osiguranje depozita u iznosu ukupne obveze s osnove obeštećenja za osigurane depozite u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita.
(5) U tražbine četvrtog višeg isplatnog reda ulaze tražbine podložnih depozita fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih subjekata malog gospodarstva koji prelaze iznos pokrića predviđen zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita i depoziti fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih subjekata malog gospodarstva koji bi bili podložni depoziti da nisu položeni u podružnici kreditne institucije koja se nalazi u trećoj zemlji.
(6) U tražbine petog višeg isplatnog reda ulaze tražbine podložnih depozita koji prelaze iznos pokrića predviđen zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita i tražbine depozita koji bi bili podložni depoziti da nisu položeni u podružnici kreditne institucije, koja se nalazi u trećoj zemlji, a koji depoziti nisu obuhvaćeni tražbinama četvrtog višeg isplatnog reda.
(7) U tražbine šestog višeg isplatnog reda razvrstavaju se sve ostale tražbine prema kreditnoj instituciji, osim onih:
1. koje su razvrstane u niže isplatne redove i
2. kod kojih je između vjerovnika i kreditne institucije ugovoreno da će se vjerovnik u likvidacijskom postupku namirivati nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova.
(8) Tražbine iz stavka 7. točke 2. ovoga članka namirivat će se prema sljedećem redoslijedu:
1. tražbine koje nisu obuhvaćene točkama 2. do 6. ovoga stavka
2. tražbine nositelja podređenog duga koji nije uključen u stavke dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala
3. tražbine vlasnika instrumenata kojima se, u skladu sa zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava, ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze te za koje je ugovoreno da se pri primjeni instrumenta unutarnje sanacije nad tom kreditnom institucijom vrijednost tih instrumenata do potrebnog iznosa smanji ili se instrumenti pretvore u dionice ili druge vlasničke instrumente
4. tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata kojima društvo kći ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze na pojedinačnoj osnovi
5. glavnica podređenog duga koji predstavlja stavke dopunskog kapitala
6. glavnica podređenog duga koji predstavlja stavke dodatnog osnovnog kapitala.
(9) Za potrebe provedbe stavka 8. točaka 5. i 6. ovoga članka u mjeri u kojoj je instrument samo djelomično uključen u izračun regulatornog kapitala s cijelim instrumentom postupa se na način propisan stavkom 8. ovoga članka.
(10) Nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih isplatnih redova namiruju se prema navedenom redoslijedu:
1. kamate na tražbine vjerovnika od otvaranja postupka prisilne likvidacije
2. troškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku prisilne likvidacije
3. novčane kazne izrečene za kazneno djelo ili prekršaj i troškovi kaznenoga ili prekršajnoga postupka
4. tražbine za besplatnu činidbu dužnika
5. tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekoga člana društva ili odgovarajuće tražbine.
(11) Tražbine iz stavka 7. točke 2. ovoga članka namirivat će se nakon tražbina iz stavka 10. ovoga članka.
(12) Kamate na tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova i troškovi koji za te vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku prisilne likvidacije, istoga su reda kao i tražbine tih vjerovnika.
(13) Iznos prijavljene i priznate tražbine Hrvatske agencije za osiguranje depozita po osnovi isplate obeštećenja za osigurane depozite, temeljena na podacima kreditne institucije dostavljene od strane likvidatora ili posebne uprave, može se naknadno promijeniti za iznose isplate obeštećenja po osnovi osiguranih depozita deponentima kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji čije je pravo na isplatu obeštećenja utvrđeno i priznato naknadno sukladno odredbama zakona kojim se uređuje osiguranje depozita.
(14) Nakon namirenja tražbina vjerovnika iz članka 30. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona likvidator je dužan bez odgađanja provesti djelomičnu diobu u korist vjerovnika iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona.
(15) Djelomična dioba za tražbine vjerovnika iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona provodi se tako da se gotovinska sredstva s računa kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije uplate u korist Fonda osiguranja depozita. Isplate u korist tog računa likvidator je dužan izvršavati najmanje jednom mjesečno sve do trenutka isplate cjelokupnog iznosa koji je Hrvatska agencija za osiguranje depozita isplatila na ime obeštećenja po osnovi osiguranih depozita ili do trenutka zaključenja postupka prisilne likvidacije, a za sve pravne i druge radnje kojima bi se odgodila ta isplata likvidator je dužan dobiti prethodnu suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela.
(16) Ako pri prvoj djelomičnoj diobi kojom je obuhvaćena tražbina vjerovnika iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona ista nije isplaćena u cijelosti, za kasnije mjesečne djelomične diobe nije potrebna suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela odnosno suglasnost suda.
(17) Likvidator je dužan pri diobi iz stavka 14. ovoga članka voditi računa o tome da se iz likvidacijske mase:
1. osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza likvidacijske mase i za tu svrhu izdvojiti sredstva potrebna za pokriće onih takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti i
2. izdvoje sredstva za osporene tražbine za koje je vjerovnik tražbine iz stavaka 2. i 3. ovoga članka likvidatoru podnio dokaz o podnesenoj tužbi radi utvrđenja te tražbine odnosno da je preuzeo prije pokrenutu parnicu.
Zaštita vjerovnika i podjela imovine
Članak 41.
(1) Postoje li tražbine vjerovnika koje su sporne, likvidator je dužan prilikom diobe sredstava vjerovnicima isplatnog reda u kojem bi bila razvrstana osporena tražbina, a prije diobe vjerovnicima sljedećeg isplatnog reda, rezervirati sredstva za isplatu osporenih tražbina do okončanja postupka radi utvrđenja tražbine.
(2) Sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji, bez obzira na to po kojoj osnovi, namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije.
(3) Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu te kreditne institucije.
(4) Ako ulozi u temeljni kapital kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu te kreditne institucije.
(5) Ako imovina kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari snose gubitke razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu te kreditne institucije.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO FINANCIJA
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJA
Zagreb, kolovoz 2023.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“, br. 146/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) jest propis kojim se uređuju uvjeti za otvaranje i okončanje postupka prisilne likvidacije kreditnih institucija, pravne posljedice njegova otvaranja i provedbe, pravila, postupci i instrumenti u postupcima prisilne likvidacije kreditnih institucija i ovlasti i zadaci tijela u postupku prisilne likvidacije kreditnih institucija i subjekata primjene Zakona.
Važeći Zakon usklađen je s pravnom stečevinom Europske unije, i to:
1. Direktivom 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (SL L 125, 5. 5. 2001.)
2. Direktivom 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 173, 12. 6. 2014.) kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o izdavanju pokrivenih obveznica i javnom nadzoru pokrivenih obveznica i izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2014/59/EU (SL L 328, 18. 12. 2019.)
3. Direktivom (EU) 2017/2399 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolvencijskoj hijerarhiji (SL L 345, 27. 12. 2017.).
Nacionalnim planom zamjene hrvatske kune eurom, koji je Vlada Republike Hrvatske donijela na sjednici održanoj 23. prosinca 2020., Odlukom o donošenju Nacionalnog plana zamjene hrvatske kune eurom („Narodne novine“, broj 146/20.), utvrđena je, između ostaloga, potreba pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: uvođenje eura). Nedvojbeno je kako uvođenje eura zahtijeva prilagodbu pravnog okvira Republike Hrvatske s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i stvaranja uvjeta za nesmetano, neprekinuto i učinkovito funkcioniranje gospodarstva. Najvažniji akt u ovom postupku jest Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22. - ispravak), a u cilju pune prilagodbe hrvatskog zakonodavstva uvođenju eura, određenom dinamikom, potrebno je izmijeniti važeće zakone koji sadržavaju pozivanja na hrvatsku kunu.
Danom uvođenja eura 1. siječnja 2023., odnosnom ulaskom Republike Hrvatske u europodručje, prestala je bliska suradnja između Europske središnje banke i Hrvatske narodne banke i započelo je puno članstvo Hrvatske narodne banke u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu (eng. Single Supervisory Mechanism ). Sukladno Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29. 10. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013) Europska središnja banka unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma provodi svoje zadaće, primjerice u postupcima izdavanja i ukidanja odobrenja za rad kreditnim institucijama.
Kako bi se odredbe važećeg Zakona uskladile s uvođenjem eura, Prijedlogom zakona o izmjenama i dopuni Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) izmijenjena je odredba temeljem koje je Hrvatska narodna banka u bliskoj suradnji postupala sukladno uputi Europske središnje banke.
Prijedlogom zakona prilagođene su odredbe važećeg Zakona uvođenju eura na način da se iznos regulatornog kapitala banke, štedne banke odnosno stambene štedionice iskazan u kuni zamjenjuje iznosom u euru kako je propisan za inicijalni kapital banke, štedne banke odnosno stambene štedionice zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.
Nadalje, u slučaju mogućeg postojanja dvojbe je li nad kreditnom institucijom iz važećeg Zakona moguće ipak provesti stečajni postupak, predloženo je izrijekom navesti da se nad kreditnom institucijom ne može provesti stečajni postupak prema zakonu kojim se uređuje stečaj.
Određeno je da samo tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata koje je društvo kći izdalo u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze (eng. MREL- minimum requirement for own funds and eligible liabilities, u daljnjem tekstu: MREL) na pojedinačnoj osnovi, a ne sve tražbine kojima društvo ispunjava MREL, ulaze u tražbine za koje je ugovoreno da će se vjerovnik u likvidacijskom postupku namirivati nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova. Dakle, opis instrumenata je preciziran da obuhvaća sve što je izdano kao tzv. interni MREL.
S ciljem uklanjanja mogućeg različitog tumačenja precizirano je da sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji s obzirom na njegov status dioničara namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije. Navedenom izmjenom omogućeno je da u slučaju kada je dioničar istodobno i fizička osoba koja je radnik kreditne institucije svoju tražbinu iz radnog odnosa ipak može namiriti prije namirenja tražbina koje ima s osnove statusa dioničara.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PRISILNOJ LIKVIDACIJI KREDITNIH INSTITUCIJ
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U članku 3. Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“ broj 146/20.) iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
„(3) Nad kreditnom institucijom iz stavka 1. ovoga članka ne može se provesti stečajni postupak propisan zakonom kojim se uređuje stečaj.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
U članku 13. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Savjet Hrvatske narodne banke donosi odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje postupka prisilne likvidacije sukladno zakonu kojim se uređuje postupak sanacije kreditnih institucija i investicijskih društava, ili po donošenju odluke Europske središnje banke o ukidanju odobrenja za rad sukladno Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29. 10. 2013.), a prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije na temelju odluke Savjeta Hrvatske narodne banke podnosi guverner Hrvatske narodne banke.“.
U stavku 2. točka e) mijenja se i glasi:
„e) da je iznos regulatornog kapitala banke manji od 5 milijuna eura odnosno iznos regulatornog kapitala štedne banke manji od 1 milijun eura odnosno iznos regulatornog kapitala stambene štedionice manji od 2,5 milijuna eura“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
U članku 33. stavku 8. točka 4. mijenja se i glasi:
„4. tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata koje je društvo kći izdalo u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze na pojedinačnoj osnovi“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 4.
U članku 41. stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji s obzirom na njegov status dioničara namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ZAVRŠNA ODREDBA
Stupanje na snagu
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama”.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“, br. 146/20., dalje u tekstu: Zakon) stupio je na snagu 1. siječnja 2021. i za kreditne institucije propisao provedbu prisilne likvidacije umjesto otvaranja stečajnog postupka prema Stečajnom zakonu („Narodne novine“, 71/15., 104/17. i 36/22.). U slučaju mogućeg postojanja dvojbe je li nad kreditnom institucijom moguće ipak provesti stečajni postupak, predloženo je izrijekom navesti da se nad kreditnom institucijom ne može provesti stečajni postupak prema Stečajnom zakonu. Vezano uz odredbu članka 7. Zakona da se na postupak prisilne likvidacije kreditne institucije na odgovarajući način primjenjuju odredbe Stečajnog zakona, osim ako Zakonom nije drukčije uređeno, odredba se i dalje primjenjuje.
Uz članak 2.
Ovim člankom se u članku 13. odredba stavka 1. prilagođava postupcima unutar Jedinstvenog nadzornog mehanizma u okviru kojega Hrvatska narodna banka i Europska središnja banka izvršavaju svoje zadaće sukladno Uredbi Vijeća (EU) br. 1024/2013. D anom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prestala je bliska suradnja između Hrvatske narodne banke i Europske središnje banke te je započelo puno članstvo Hrvatske narodne banke u Jedinstvenom nadzornom mehanizmu, unutar kojega je ukidanje odobrenja za rad isključiva nadležnost Europske središnje banke, a nacionalno nadzorno tijelo provodi zaprimanje zahtjeva i inicijalnu procjenu.
U stavku 2. vrši se prilagodba u vezi s iznosom regulatornog kapitala u kojem se iznosi u kunama zamjenjuju iznosima u eurima na način da se iznos regulatornog kapitala banke, štedne banke odnosno stambene štedionice iskazan u kuni zamjenjuje iznosom u euru kako je propisan za inicijalni kapital banke, štedne banke odnosno stambene štedionice Zakonom o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/13., 19/15., 102/15., 15/18., 70/19., 47/20., 146/20. i 151/22.).
Uz članak 3.
Ovim člankom precizira se izričaj u članku 33. stavku 8. točki 4. Zakona kako bi obuhvatio tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata koje je društvo kći izdalo u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i podložne obveze (eng. MREL- minimum requirement for own funds and eligible liabilities ) na pojedinačnoj osnovi, a ne sve tražbine kojima društvo ispunjava MREL, imajući u vidu da u sanaciji obveze minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital ostaju u istom redu neovisno o preostaloj ročnosti.
Uz članak 4.
Ovim člankom precizira se da se s ve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji s obzirom na njegov status dioničara namiruju nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i svih troškova postupka prisilne likvidacije. Time se onemogućuje da primjerice fizička osoba koja je radnik kreditne institucije i imatelj jedne dionice svoju tražbinu iz radnog odnosa može namiriti tek nakon namirenja svih ostalih vjerovnika. Takvo moguće ekstenzivno tumačenje bilo u suprotnosti s člankom 33. Zakona kojim je propisano da se sve prijavljene tražbine moraju razvrstati u isplatne redove koji su određeni upravo tim člankom. Kada bi se sve tražbine dioničara bez obzira na pravnu osnovu nastanka tih tražbina namirivale tek nakon tražbina svih ostalih vjerovnika tada bi bilo potrebno stvoriti novi isplatni red u koji bi se razvrstale tražbine dioničara.
Uz članak 5.
Ovim člankom propisuje se stupanje na snagu Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Subjekti Zakona
Članak 3.
(1) Ovaj Zakon primjenjuje se na kreditnu instituciju sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za rad i podružnicu kreditne institucije iz treće zemlje koja je od Hrvatske narodne banke dobila odobrenje za osnivanje podružnice kreditne institucije iz treće zemlje.
(2) Postupak prisilne likvidacije može se provesti i nad kreditnom institucijom iz stavka 1. ovoga članka nad kojom je pokrenut postupak redovne likvidacije ili nad kojom je otvoren postupak sanacije.
Prijedlog i razlozi za pokretanje postupka prisilne likvidacije
Članak 13.
(1) Savjet Hrvatske narodne banke donosi odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje postupka prisilne likvidacije sukladno zakonu kojim se uređuje postupak sanacije kreditnih institucija i investicijskih društava, ili po donošenju odluke o ukidanju rješenja kojim je dano odobrenje za rad sukladno uputi Europske središnje banke, a prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije na temelju odluke Savjeta Hrvatske narodne banke podnosi guverner Hrvatske narodne banke.
(2) Prisilna likvidacija nad kreditnom institucijom otvorit će se ako se utvrdi postojanje barem jednog od sljedećih razloga:
a) da je imovina kreditne institucije manja od njezinih obveza ili postoje objektivne okolnosti na temelju kojih se utvrđuje da će imovina institucije uskoro biti manja od njezinih obveza
b) da je stopa redovnog osnovnog kapitala kreditne institucije manja od 4,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije
c) da je stopa osnovnog kapitala kreditne institucije manja od 6 % ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije
d) da je stopa regulatornog kapitala kreditne institucije manja od 8 % ukupnog iznosa izloženosti riziku kreditne institucije
e) da je iznos regulatornog kapitala banke manji od 40 milijuna kuna odnosno iznos regulatornog kapitala štedne banke manji od 8 milijuna kuna odnosno iznos regulatornog kapitala stambene štedionice manji od 20 milijuna kuna
f) da kreditna institucija nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze o njihovu dospijeću, a posebno ako je račun kreditne institucije po nalogu Financijske agencije u skladu sa zakonom kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, blokiran duže od dva radna dana ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da ih institucija uskoro neće moći ispunjavati
g) da je Hrvatska narodna banka donijela rješenje o nedostupnosti depozita
h) da je ispunjen neki od uvjeta za ukidanje rješenja kojim je dano odobrenje za rad kreditnoj instituciji propisan zakonom kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija ili postoje objektivne okolnosti koje upućuju da će nastupiti razlozi za ukidanje rješenja kojim je dano odobrenje za rad, uključujući i okolnosti koje upućuju da je kreditna institucija ostvarila ili će vjerojatno ostvariti gubitke koji prelaze značajan dio ili cijeli iznos regulatornog kapitala ili
i) da je kreditnoj instituciji nužna izvanredna javna financijska potpora kako je uređeno zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava
(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije u redovnoj likvidaciji može se podnijeti ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
(4) Odluka Hrvatske narodne banke iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati dan, sat i minutu njezina donošenja.
(5) O namjeri donošenja odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije, Hrvatska narodna banka dužna je obavijestiti Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita najmanje pet radnih dana prije odlučivanja o prijedlogu odluke.
(6) Hrvatska narodna banka obavijest o odluci o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije dostavit će Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita, Financijskoj agenciji, Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga i kreditnoj instituciji za koju će podnijeti prijedlog, odmah kada je odluka i donesena, neposrednom dostavom, telefaksom, elektroničkom poštom ili na drugi pogodan način.
(7) Hrvatska narodna banka dužna je sudu podnijeti prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije najkasnije sljedećeg radnog dana nakon donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka.
(8) U prijedlogu za pokretanje postupka prisilne likvidacije Hrvatska narodna banka navest će činjenice i okolnosti iz kojih proizlazi postojanje razloga iz stavka 2. ovoga članka.
(9) Ako je u trenutku donošenja odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije u toj kreditnoj instituciji bila imenovana posebna uprava prema odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, ona nakon dostave obavijesti nastavlja s radom i dužnostima prema ovome Zakonu.
(10) Ako u trenutku donošenja odluke Hrvatske narodne banke o podnošenju prijedloga za pokretanje prisilne likvidacije u toj kreditnoj instituciji nije bila imenovana posebna uprava sukladno zakonu kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, Hrvatska narodna banka će istodobno s donošenjem odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije imenovati posebnu upravu.
(11) Prava, obveze, ovlasti i odgovornosti posebne uprave iz stavaka 9. i 10. ovoga članka propisane su odredbama zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija i odredbama ovoga Zakona.
(12) Ako Hrvatska narodna banka za kreditnu instituciju u redovnoj likvidaciji utvrdi da je ispunjen uvjet iz stavka 3. ovoga članka, podnijet će prijedlog za otvaranje postupka prisilne likvidacije ako to nije učinio likvidator u postupku redovne likvidacije.
(13) Ako Savjet Hrvatske narodne banke podnosi prijedlog za pokretanje postupka prisilne likvidacije sukladno stavku 12. ovoga članka, ne primjenjuju se odredbe članka 22. stavaka 1. do 14. ovoga Zakona.
(14) Na kreditnu instituciju kojoj je ukinuto rješenje kojim je dano odobrenje za rad prije donošenja odluke suda o otvaranju postupka prisilne likvidacije na odgovarajući način primjenjuju se članci od 20. do 22. ovoga Zakona.
Tražbine vjerovnika viših i nižih isplatnih redova
Članak 33.
(1) Sve prijavljene tražbine čiji se iznosi i zakonska osnovanost ispituju, utvrđuju ili osporavaju tijekom ispitnog ročišta, moraju se razvrstati u isplatne redove.
(2) U tražbine prvog višeg isplatnog reda, neovisno o podnositelju prijave tražbine, razvrstavaju se:
1. tražbine radnika i prijašnjih radnika kreditne institucije nastale do otvaranja postupka prisilne likvidacije iz radnog odnosa
2. tražbine državnog proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće
3. otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti.
(3) U tražbine drugog višeg isplatnog reda razvrstavaju se tražbine Hrvatske narodne banke i tražbine po osnovi javnih davanja kako su definirana poreznim propisima.
(4) U tražbine trećeg višeg isplatnog reda razvrstavaju se tražbine osiguranih depozita odnosno tražbine Hrvatske agencije za osiguranje depozita u iznosu ukupne obveze s osnove obeštećenja za osigurane depozite u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita.
(5) U tražbine četvrtog višeg isplatnog reda ulaze tražbine podložnih depozita fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih subjekata malog gospodarstva koji prelaze iznos pokrića predviđen zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita i depoziti fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih subjekata malog gospodarstva koji bi bili podložni depoziti da nisu položeni u podružnici kreditne institucije koja se nalazi u trećoj zemlji.
(6) U tražbine petog višeg isplatnog reda ulaze tražbine podložnih depozita koji prelaze iznos pokrića predviđen zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita i tražbine depozita koji bi bili podložni depoziti da nisu položeni u podružnici kreditne institucije, koja se nalazi u trećoj zemlji, a koji depoziti nisu obuhvaćeni tražbinama četvrtog višeg isplatnog reda.
(7) U tražbine šestog višeg isplatnog reda razvrstavaju se sve ostale tražbine prema kreditnoj instituciji, osim onih:
1. koje su razvrstane u niže isplatne redove i
2. kod kojih je između vjerovnika i kreditne institucije ugovoreno da će se vjerovnik u likvidacijskom postupku namirivati nakon svih drugih vjerovnika viših i nižih isplatnih redova.
(8) Tražbine iz stavka 7. točke 2. ovoga članka namirivat će se prema sljedećem redoslijedu:
1. tražbine koje nisu obuhvaćene točkama 2. do 6. ovoga stavka
2. tražbine nositelja podređenog duga koji nije uključen u stavke dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala
3. tražbine vlasnika instrumenata kojima se, u skladu sa zakonom kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija i investicijskih društava, ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze te za koje je ugovoreno da se pri primjeni instrumenta unutarnje sanacije nad tom kreditnom institucijom vrijednost tih instrumenata do potrebnog iznosa smanji ili se instrumenti pretvore u dionice ili druge vlasničke instrumente
4. tražbine matičnih društava kao vlasnika instrumenata kojima društvo kći ispunjava minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze na pojedinačnoj osnovi
5. glavnica podređenog duga koji predstavlja stavke dopunskog kapitala
6. glavnica podređenog duga koji predstavlja stavke dodatnog osnovnog kapitala.
(9) Za potrebe provedbe stavka 8. točaka 5. i 6. ovoga članka u mjeri u kojoj je instrument samo djelomično uključen u izračun regulatornog kapitala s cijelim instrumentom postupa se na način propisan stavkom 8. ovoga članka.
(10) Nakon tražbina viših isplatnih redova, kao tražbine nižih isplatnih redova namiruju se prema navedenom redoslijedu:
1. kamate na tražbine vjerovnika od otvaranja postupka prisilne likvidacije
2. troškovi koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku prisilne likvidacije
3. novčane kazne izrečene za kazneno djelo ili prekršaj i troškovi kaznenoga ili prekršajnoga postupka
4. tražbine za besplatnu činidbu dužnika
5. tražbine za povrat zajma kojim se nadomješta kapital nekoga člana društva ili odgovarajuće tražbine.
(11) Tražbine iz stavka 7. točke 2. ovoga članka namirivat će se nakon tražbina iz stavka 10. ovoga članka.
(12) Kamate na tražbine vjerovnika nižih isplatnih redova i troškovi koji za te vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku prisilne likvidacije, istoga su reda kao i tražbine tih vjerovnika.
(13) Iznos prijavljene i priznate tražbine Hrvatske agencije za osiguranje depozita po osnovi isplate obeštećenja za osigurane depozite, temeljena na podacima kreditne institucije dostavljene od strane likvidatora ili posebne uprave, može se naknadno promijeniti za iznose isplate obeštećenja po osnovi osiguranih depozita deponentima kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji čije je pravo na isplatu obeštećenja utvrđeno i priznato naknadno sukladno odredbama zakona kojim se uređuje osiguranje depozita.
(14) Nakon namirenja tražbina vjerovnika iz članka 30. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona likvidator je dužan bez odgađanja provesti djelomičnu diobu u korist vjerovnika iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona.
(15) Djelomična dioba za tražbine vjerovnika iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona provodi se tako da se gotovinska sredstva s računa kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije uplate u korist Fonda osiguranja depozita. Isplate u korist tog računa likvidator je dužan izvršavati najmanje jednom mjesečno sve do trenutka isplate cjelokupnog iznosa koji je Hrvatska agencija za osiguranje depozita isplatila na ime obeštećenja po osnovi osiguranih depozita ili do trenutka zaključenja postupka prisilne likvidacije, a za sve pravne i druge radnje kojima bi se odgodila ta isplata likvidator je dužan dobiti prethodnu suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela.
(16) Ako pri prvoj djelomičnoj diobi kojom je obuhvaćena tražbina vjerovnika iz članka 30. stavka 6. ovoga Zakona ista nije isplaćena u cijelosti, za kasnije mjesečne djelomične diobe nije potrebna suglasnost nadzornog likvidacijskog tijela odnosno suglasnost suda.
(17) Likvidator je dužan pri diobi iz stavka 14. ovoga članka voditi računa o tome da se iz likvidacijske mase:
1. osiguraju sredstva potrebna za namirenje predvidivih obveza likvidacijske mase i za tu svrhu izdvojiti sredstva potrebna za pokriće onih takvih obveza za koje se osnovano može pretpostaviti da bi ih trebalo namiriti u budućnosti i
2. izdvoje sredstva za osporene tražbine za koje je vjerovnik tražbine iz stavaka 2. i 3. ovoga članka likvidatoru podnio dokaz o podnesenoj tužbi radi utvrđenja te tražbine odnosno da je preuzeo prije pokrenutu parnicu.
Zaštita vjerovnika i podjela imovine
Članak 41.
(1) Postoje li tražbine vjerovnika koje su sporne, likvidator je dužan prilikom diobe sredstava vjerovnicima isplatnog reda u kojem bi bila razvrstana osporena tražbina, a prije diobe vjerovnicima sljedećeg isplatnog reda, rezervirati sredstva za isplatu osporenih tražbina do okončanja postupka radi utvrđenja tražbine.
(2) Sve tražbine koje dioničar ima prema kreditnoj instituciji, bez obzira na to po kojoj osnovi, namiruju se s osnove njegova položaja kao dioničara odnosno tek nakon namirenja svih ostalih tražbina vjerovnika kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije i namirenja svih troškova postupka prisilne likvidacije.
(3) Ako ne postoje dionice koje daju različita prava pri podjeli imovine kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije, imovina se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu te kreditne institucije.
(4) Ako ulozi u temeljni kapital kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije nisu za sve dionice uneseni u istome omjeru, nadoknađuje se ono što je uloženo, a ostalo se dijeli razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu te kreditne institucije.
(5) Ako imovina kreditne institucije u postupku prisilne likvidacije nije dostatna za to da se nadoknadi ono što je uloženo, dioničari snose gubitke razmjerno sudjelovanju dionica u temeljnom kapitalu te kreditne institucije.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija