Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2016. – 2020.
UVOD
Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) s posljedičnim stečenim manjkom imuniteta (AIDS od engl. acquired immunodeficiency syndrome; u tekstu HIV/AIDS) jedna je od bolesti koja se značajno proširila u svim dijelovima svijeta i predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Od početka epidemije umrlo je preko 25 milijuna ljudi, a procjenjuje se da je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna ljudi zaraženih HIV-om. Unatoč globalnom napretku u prevenciji i liječenju HIV infekcije i AIDS-a u posljednjem desetljeću, broj novih slučajeva oboljelih i umrlih od HIV/AIDS-a ne pokazuje trend pada ili je čak u porastu u nekim područjima svijeta. Najnovije procjene ukazuju da je širenje epidemije u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji najbrže na svijetu. Iako se Republika Hrvatska za sada može smatrati državom s niskom učestalošću HIV/AIDS-a, svjesni smo da postoji mnogo čimbenika koji omogućuju širenje virusa.
Suzbijanje i sprečavanje HIV/AIDS-a i potpora oboljelima od te bolesti u Republici Hrvatskoj od javnozdravstvenog je značaja. Program zdravstvene zaštite od AIDS-a u Republici Hrvatskoj postoji od 1993. godine i temelji se na Programu suzbijanja i sprečavanja AIDS-a koji je izrađen 1986. godine. Slijedom novih spoznaja o strategiji prevencije HIV/AIDS-a i na temelju Deklaracije o Obvezama prema HIV/AIDS-u (engl. Declaration of Commitment on HIV/AIDS) koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda u lipnju 2001. godine, izrađen je Hrvatski nacionalni program prevencije HIV/AIDS-a za razdoblje od 2005. do 2010. godine. Političkom deklaracijom o HIV/AIDS-u iz 2006. godine, države članice UN-a obvezale su se na značajno povećanje obima postojećih nacionalnih odgovora na HIV/AIDS i omogućavanje općeg pristupa (engleski Universal Access) prevenciji, liječenju i podršci svima onima koji su u potrebi. Slijedeći međunarodni dokumenti, strategije i partnerstva u borbi protiv HIV/AIDS-a u Europi i svijetu i mnoge druge aktivnosti Europske unije na ovom području dodatno su ojačale obveze usmjerene na suzbijanje HIV infekcije koje su ugrađene u Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2011. – 2015. Hrvatski sabor je 2012. godine usvojio Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva od 2012. do 2020. godine, u kojoj se u području nadzora nad zaraznim bolestima ističe HIV/AIDS-a (pod točkom2.6.7.4) te provedba Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a (pod točkom 3.5.12.6).
Postizanje zacrtanih ciljeva općeg pristupa prati se i vrednuje kroz izvještaje prema Deklaraciji o obvezama u svezi HIV/AIDS-a i Milenijskim ciljevima razvoja s obzirom da je cilj broj 6 vezan uz prevenciju širenja HIV/AIDS-a i drugih bolesti.
Ovaj program obuhvaća medicinske mjere, javnozdravstvene mjere, obrazovne mjere i mjere društvene zajednice, uzimajući u obzir obrazovna, etička i pravna načela, socijalne i ekonomske čimbenike, važnost suradnje različitih partnera/dionika, kako bi se uspostavilo koordinirano sinergističko sudjelovanje svih segmenata društva u suzbijanju i sprečavanju HIV/AIDS-a.
Velik dio mjera prevencije HIV/AIDS-a temelji se na zdravstvenom odgoju (zdravstvenoj edukaciji) općenito, te posebno na zdravstvenom odgoju za dio populacije s rizičnim ponašanjem u nastojanju da se rizično ponašanje promijeni. S obzirom na nizak rizik od zaražavanja u Republici Hrvatskoj ove se mjere prvenstveno odnose na promociju i usvajanje protektivnog ponašanja u populaciji muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, općoj populaciji i populaciji adolescenata te prevenciju i smanjenje udjela objektivno utvrđenih rizičnih ponašanja u pojedinim skupinama povećanog rizika. Dio mjera odnosi se na smanjenje rizika i mjere smanjenja štete u skupinama povećanog rizika poput osoba koje injektiraju droge, osobe koje često mijenjaju spolne partnere, osobe koje se bave seksualnim radom, spolne partnere oboljelih i drugih. Mjere zaštite od bolničkih infekcija, te nadzor nad krvi i imunobiološkim preparatima kontinuirano se provodi u Republici Hrvatskoj, te ove mjere valja i dalje provoditi. Uspješni program iziskuje prvenstveno kontinuiran i sustavan rad u okvirima zdravstvenog i obrazovnog sustava, multidisciplinarni pristup i uključivanje civilnog društva.
Dio preventivnih mjera važan je u velikom dijelu za smanjenje rizika širenja HIV/AIDS-a i promjena ponašanja. Sve poželjne promjene ponašanja nisu ipak jednako učinkovite te se treba usredotočiti na promjene koje su najvažnije za poboljšanje opsega preventivnog i protektivnog ponašanja i smanjenje rizičnog ponašanja u našoj zemlji.
Od iznimnog je značaja poštivanje i promicanje ljudskih prava osoba koje žive s HIV-om. Osobe koje žive s HIV-om imaju pravo na privatnost, normalno školovanje, zdravstvenu skrb, rad, stanovanje i nediskriminirajući odnos u svim područjima života. Javnost treba upoznati s važnošću prevladavanja predrasuda, neznanja i sprečavanja diskriminacije u suzbijanju HIV/AIDS-a. Posebna odgovornost svih radnika u javnim službama osobito u zdravstvenim, odgojno-obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi je na području uklanjanja predrasuda i suzbijanja straha prema osobama koji žive s HIV-om. Javno-zdravstvene mjere u pogledu zdravstvene skrbi, sporta, zaposlenja, obrazovanja, socijalne skrbi, stanovanja i drugih društvenih aktivnosti moraju se temeljiti na znanstvenim spoznajama o prenošenju HIV-a, a ne na pretpostavkama, spekulacijama i strahu.
POLAZIŠTA NACIONALNOG PROGRAMA I MEĐUNARODNI KONTEKST
Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2016. – 2020. (u daljnjem tekstu: Nacionalni program) definira politiku i strategiju sprječavanja i suzbijanja HIV infekcije i AIDS-a u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Nacionalni program). Temelji se na preporukama međunarodnih organizacija u području suzbijanja i sprečavanja HIV/AIDS-a, uzimajući u obzir aktualnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, Europi i svijetu, iskustvo u prevenciji i liječenju HIV/AIDS-a te najnovije znanstvene spoznaje na ovom području. Opisuje i definira ciljeve i aktivnosti u vremenski definiranom planu te uloge dionika u svrhu pružanja smjernica za razvoj i provođenje zajedničkog nacionalnog odgovora u prevenciji HIV/AIDS-a. Program je osmišljen na multidisciplinarnom pristupu uključujući organizacije civilnog društva koji zajednički djeluju i u okviru Nacionalnog povjerenstva za suzbijanje HIV/AIDS-a Vlade Republike Hrvatske, osnovanog još 1993. godine. Novoosnovano Povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a čine predstavnici ministarstava, zdravstvenih institucija, međunarodnih zdravstvenih organizacija i nevladinih organizacija.
Nacionalni program je u skladu s brojnim međunarodnim dokumentima primjerice, Deklaracijom o HIV/AIDS-u UN-a iz 2001.1,Deklaracijom o HIV/AIDS-u UN-a iz 2011. (Jačanje naših napora u cilju eliminacije HIV infekcije i AIDS-a -Rezolucija 65/277)2, UNAIDS-ovom strategijom za borbu protiv HIV-a za razdoblje 2011 – 20153, Europskim akcijskim planom za HIV/AIDS 2012-2015.4, Akcijskim planom za HIV/AIDS u EU i susjedne države 2014. – 2016.5, Dublinskom deklaracijom o partnerstvu u borbi protiv HIV/AIDS-a u Europi i središnjoj Aziji iz 2004.6UN Ciljevima održivog razvoja7, smjernicama ECDC-a i SZO-a, te je također u skladu s ključnim nacionalnim strateškim dokumentima (Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012-2020., Strateški planom Ministarstva zdravlja 2014. - 2016., Strateški planom razvoja javnog zdravstva 2013. - 2015., Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga 2012. - 2017., Nacionalni Akcijski plan suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. - 2017., Akcijski planom o nacionalnom informacijskom sustavu za droge (NISD) u Republici Hrvatskoj 2014. - 2015. i drugima).
Nacionalni program obuhvaća slijedeća prioritetna područja: zdravstvenu edukaciju opće populacije posebice mladih, mjere usmjerene na povećanje protektivnih ponašanja, preventivni rad sa skupinama u povećanom riziku i smanjenje rizičnih ponašanja, rano otkrivanje infekcije (rad centara za anonimno, dobrovoljno, besplatno, savjetovanje i testiranje) i pravodobno i adekvatno liječenje uključujući psihosocijalnu podršku oboljelima od HIV/AIDS-a i smanjenje stigme i diskriminacije, mjere za prevenciju prijenosa infekcije u zdravstvenim ustanovama i putem krvi i krvnih preparata, praćenje epidemioloških podataka te praćenje i vrednovanje programa i aktivnosti.
2Political Declaration on HIV and AIDS: Intesifying Our Efforts to Eliminate HIV and AIDS (resolution 65/277)
3 UNAIDS HIV/AIDS Strategy for 2011-2015
4 European Action Plan for HIV/AIDS 2012-2015,
5 Action Plan od HIV/AIFDS in the EU and neighbouring countries: prolongation 2014-2016
6 Dublin Declaration on Partnership to fight HIV/AIDS in Europe and Central Asia 2004
7 SDGs- Transforming Our World: The 2030 Agenda for Sustainable Development, Sustainable Development Goals
KRATKI PREGLED EPIDEMIOLOŠKE SITUACIJE
EPIDEMIOLOGIJA HIV/AIDS-a U SVIJETU I EUROPI
HIV/AIDS još uvijek globalno predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih izazova. Prema procjenama SZO i UNAIDS-a u svijetu je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna ljudi zaraženo HIV-om. U 2013. godini 2,1 milijun ljudi zarazilo se HIV-om, od čega je 1,5 milijuna (68%) zaraženo u Subsaharskoj Africi, a 1,5 milijuna oboljelih umrlo je od posljedica AIDS-a. Trideset godina od početka epidemije umrlo je 25 milijuna ljudi od posljedica te bolesti. Prema najnovijim podacima u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji zabilježen je najveći porast HIV infekcije u posljednjem desetljeću.
HIV infekcija i AIDS i dalje ima veliki javnozdravstveni značaj u Europi, gdje se bez obzira na uspjehe u liječenju i prevenciji, u 2013. godini bilježi porast od 80% broja novodijagnosticiranih HIV infekcija u odnosu na 2004. godinu, s porastom učestalosti među MSM populacijom u cijeloj Europi. U 2013. godini u 50 europskih država (od 53 države SZO Europske regije) prijavljeno je ukupno 56 507 novih slučajeva zaraze HIV-om (78 na milijun stanovnika). Najveći broj slučajeva bilo je prijavljeno u Istočnoj Europi (227 na milijun stanovnika), što je tri i pol puta više nego u Zapadnoj Europi (63 na milijun stanovnika) i deset puta više nego u Središnjoj Europi (22 na milijun stanovnika). U Istočnoj Europi heteroseksualni put prijenosa dominira i pokazuje trend porasta. Iako je u većini zemalja istočne Europe put prijenosa injektiranjem droga u značajnom padu i dalje je taj put prijenosa značajan u ukupnom broju oboljelih.
U Središnjoj i Zapadnoj Europi dominira i pokazuje trend porasta prijenosa u skupini MSM. U zapadnoj Europi značajan udio među dijagnosticiranihm HIV infekcijama otkriveno je među osobama koje dolaze iz zemalja s visokom učestalošću HIV-a.
U 2013. godini iz 30 država EU/EEA bilo je prijavljeno 29 157 novodijagnsoticiranih HIV infekcija (57 na milion stanovnika). U 2013. godini najviše stope novodijagnosticiranih HIV infekcija zabilježene su u Estoniji, Latviji, Portugalu, Belgiji, i Luxembourgu, a najniže u Slovačkoj i Hrvatskoj. U posljednjem desetljeću (2004. -2013.) u zemljama EU/EEA najveći broj slučajeva dijagnosticiran je među MSM populacijom (broj slučajeva u ovoj skupini je porastao za 33% u odnosu na 2004. godinu) dok broj slučajeva heteroseksualnog prijenosa bilježi pad od 61%, a slučajeva zaraze putem injektiranja droga pad za 36%.
EPIDEMIOLOGIJA HIV/AIDS-a U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj s HIV infekcijom živi manje od jedna osoba na 1000 stanovnika, odnosno manje od 0,1% stanovnika su nositelji protutijela na HIV (prevalencija anti-HIV protutijela kod osoba koje prvi put dobrovoljno doniraju krv u Hrvatskoj je u razdoblju 1998. - 2013. godine iznosila od 0,00 do 0,014% (podaci HZTM), što je relativno malo u usporedbi s većinom država Europske Unije. Republika Hrvatska se uvrštava u zemlje s niskom razinom učestalosti HIV/AIDS-a. Posljednjih pet godina u Hrvatskoj se prosječno registrira 80 osoba oboljelih od HIV/AIDS-a (godišnji broj novooboljelih od zaraze HIV-om kreće se od 16 do 21 na milijun stanovnika) što nas i dalje svrstava u zemlje s niskom učestalosti te bolesti (godišnji broj novooboljelih za EU/EEA je 57 na milijun stanovnika). No posljednjih godina broj novootkrivenih slučajeva HIV infekcije pokazuje blagi trend porasta. U 2014. godini bilo je 92 prijava zaraze HIV-om, što je 70 % više nego prije deset godina i 20 % više nego 2011. godine.Broj novootkrivenih inficiranih HIV-om u 2014. godini bio je 92, nešto veći nego prethodne godine.
Prema prijavama oboljenja i smrti od HIV/AIDS-a, koja je kao i druge zarazne bolesti obvezna prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, od prvih zabilježenih slučajeva 1986. godine do kraja 2014. godine u Republici Hrvatskoj je ukupno (kumulativno) zabilježeno 1 208 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od njih je 441 oboljelih od AIDS-a (37%). U istom razdoblju umrlo je 212 osoba oboljelih od zaraze HIV-om, od čega je njih 180 umrlo od AIDS-a.
Pobol od AIDS-a (u 2014. godini bilo je 22 prijava oboljelih od AIDS-a) i smrtnost od AIDS-a (u 2014. godini bilo je 4 prijava smrti od AIDS-a) su relativno niski i u blagom padu, što jenajvećim dijelom zahvaljujući antiretrovirusnoj terapiji koja je od 1998. godine dostupna i besplatna za sve pacijente kojima je liječenje potrebno. Ukupan broj HIV/AIDS pacijenata koji se nalaze u skrbi krajem 2014. godine bio je 724.
Slika 1. Broj dijagnosticiranih slučajeva HIV infekcije, AIDS-a i umrlih od HIV/AIDS-a po godinama u Republici Hrvatskoj, 1985. - 2014. godine
Izvor: Registar za HIV/AIDS, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Dominantni put prijenosa je spolni put od čega 59,1% među muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima (MSM), 29,2% heteroseksualni, dok je u 5,9 % slučajeva put prijenosa korištenje droga injektiranjem. (Slika 2. i Tablica 1.).
Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM) su od početka epidemije skupina najvećim rizikom za HIV infekciju u Hrvatskoj. Posljednjih godina bilježi se porast udjela MSM u ukupnom broju zaraženih HIV-om, kao i porast udjela MSM skupine u novodijagnosticiranim HIV infekcijama (Tablica 1., Slika 3.). Porast broja HIV infekcija u MSM populaciji zabilježen je u većini zemalja EU/EEA (33% više od zabilježenih u 2004. godini).
Tablica 1. Udio MSM u kumulativnom broju HIV infekcija i udio MSM među
novodijagnosticiranim infekcijama
2011.
2012.
2013.
2014.
Udio MSM u ukupnom broju svih zaraženih HIV-om
52%
55%
56%
59%
Udio MSM u novodijagnosticiranim HIV infekcijama
(47-80 dijagnosticiranih HIV infekcija godišnje)
62%
87%
82%
87%
Heteroseksualni put prenošenja sudjeluje sa 29,2 % u ukupnom broju oboljelih od HIV/AIDS-a, osobe s većim brojem i učestalim mijenjanjem partnera/ica (19,7%) i osobe koje su stalni seksualni partneri HIV pozitivnih osoba (9,5%). Tu dominiraju muškarci koji su infekciju najčešće dobili u inozemstvu, te njihove seksualne partnerice u zemlji. Iako epidemiološka istraživanja pokazuju jasnu substratifikaciju prema riziku u grupi heteroseksualnih muškaraca koji žive ili dulje borave u inozemstvu, dodatna istraživanja su nužna kako bi se precizno usmjerile preventivne aktivnosti. Klasične spolno prenosive bolesti poput gonoreje i sifilisa u Republici Hrvatskoj su reducirane na vrlo niske vrijednosti (godišnji broj novooboljelih od sifilisa prema prijavama zaraznih bolesti posljednjih pet godina je 40, a novooboljeloih od gonoreje 17). Druge spolno prenosive bolesti, poput infekcija izazvanih klamidijama, HPV virusima, herpes virusima i dr., prema epidemiološkim istraživanjima pokazuju stagnaciju, ali zahtijevaju intenzivniji pristup u suzbijanju i sprečavanju, kako bi se postigla željena regresija ovih oboljenja.
Udiozaraženih osoba u populaciji intravenskih korisnika droga u ukupnom broju oboljelih od HIV/AIDS-a čini 5,9% i posljednjih desetak godina pokazuje stabilan trend niske učestalosti. U populaciji intravenskih ovisnika o droga u Republici Hrvatskoj prevalencija HIV infekcije nije visoka (niža je od 1%), ali se jasno naziru populacije unutar grupa ovisnika o opojnim drogama koje imaju posebno rizičan oblik ponašanja. Daljnja istraživanja i usmjerena prevencija u ovim grupama su nužni. Povećanje broja ovisnika o drogama, a vezano uz to i uključivanje drugih skupina s različitim običajima i navikama, te socijalni status, predstavljaju najveći rizik od povećanja broja osoba koje žive s HIV-om.
Slika 2. Distribucija zaraženih HIV-om u Hrvatskoj (1985-2014.) prema vjerojatnom putu prijenosa zaraze
NACRT
Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2016. – 2020.
Komentirate u ime: Ministarstvo zdravstva
UVOD
Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) s posljedičnim stečenim manjkom imuniteta (AIDS od engl. acquired immunodeficiency syndrome; u tekstu HIV/AIDS) jedna je od bolesti koja se značajno proširila u svim dijelovima svijeta i predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Od početka epidemije umrlo je preko 25 milijuna ljudi, a procjenjuje se da je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna ljudi zaraženih HIV-om. Unatoč globalnom napretku u prevenciji i liječenju HIV infekcije i AIDS-a u posljednjem desetljeću, broj novih slučajeva oboljelih i umrlih od HIV/AIDS-a ne pokazuje trend pada ili je čak u porastu u nekim područjima svijeta. Najnovije procjene ukazuju da je širenje epidemije u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji najbrže na svijetu. Iako se Republika Hrvatska za sada može smatrati državom s niskom učestalošću HIV/AIDS-a, svjesni smo da postoji mnogo čimbenika koji omogućuju širenje virusa.
Suzbijanje i sprečavanje HIV/AIDS-a i potpora oboljelima od te bolesti u Republici Hrvatskoj od javnozdravstvenog je značaja. Program zdravstvene zaštite od AIDS-a u Republici Hrvatskoj postoji od 1993. godine i temelji se na Programu suzbijanja i sprečavanja AIDS-a koji je izrađen 1986. godine. Slijedom novih spoznaja o strategiji prevencije HIV/AIDS-a i na temelju Deklaracije o Obvezama prema HIV/AIDS-u (engl. Declaration of Commitment on HIV/AIDS) koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda u lipnju 2001. godine, izrađen je Hrvatski nacionalni program prevencije HIV/AIDS-a za razdoblje od 2005. do 2010. godine. Političkom deklaracijom o HIV/AIDS-u iz 2006. godine, države članice UN-a obvezale su se na značajno povećanje obima postojećih nacionalnih odgovora na HIV/AIDS i omogućavanje općeg pristupa (engleski Universal Access) prevenciji, liječenju i podršci svima onima koji su u potrebi. Slijedeći međunarodni dokumenti, strategije i partnerstva u borbi protiv HIV/AIDS-a u Europi i svijetu i mnoge druge aktivnosti Europske unije na ovom području dodatno su ojačale obveze usmjerene na suzbijanje HIV infekcije koje su ugrađene u Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2011. – 2015. Hrvatski sabor je 2012. godine usvojio Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva od 2012. do 2020. godine, u kojoj se u području nadzora nad zaraznim bolestima ističe HIV/AIDS-a (pod točkom 2.6.7.4) te provedba Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a (pod točkom 3.5.12.6).
Postizanje zacrtanih ciljeva općeg pristupa prati se i vrednuje kroz izvještaje prema Deklaraciji o obvezama u svezi HIV/AIDS-a i Milenijskim ciljevima razvoja s obzirom da je cilj broj 6 vezan uz prevenciju širenja HIV/AIDS-a i drugih bolesti.
Ovaj program obuhvaća medicinske mjere, javnozdravstvene mjere, obrazovne mjere i mjere društvene zajednice, uzimajući u obzir obrazovna, etička i pravna načela, socijalne i ekonomske čimbenike, važnost suradnje različitih partnera/dionika, kako bi se uspostavilo koordinirano sinergističko sudjelovanje svih segmenata društva u suzbijanju i sprečavanju HIV/AIDS-a.
Velik dio mjera prevencije HIV/AIDS-a temelji se na zdravstvenom odgoju (zdravstvenoj edukaciji) općenito, te posebno na zdravstvenom odgoju za dio populacije s rizičnim ponašanjem u nastojanju da se rizično ponašanje promijeni. S obzirom na nizak rizik od zaražavanja u Republici Hrvatskoj ove se mjere prvenstveno odnose na promociju i usvajanje protektivnog ponašanja u populaciji muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, općoj populaciji i populaciji adolescenata te prevenciju i smanjenje udjela objektivno utvrđenih rizičnih ponašanja u pojedinim skupinama povećanog rizika. Dio mjera odnosi se na smanjenje rizika i mjere smanjenja štete u skupinama povećanog rizika poput osoba koje injektiraju droge, osobe koje često mijenjaju spolne partnere, osobe koje se bave seksualnim radom, spolne partnere oboljelih i drugih. Mjere zaštite od bolničkih infekcija, te nadzor nad krvi i imunobiološkim preparatima kontinuirano se provodi u Republici Hrvatskoj, te ove mjere valja i dalje provoditi. Uspješni program iziskuje prvenstveno kontinuiran i sustavan rad u okvirima zdravstvenog i obrazovnog sustava, multidisciplinarni pristup i uključivanje civilnog društva.
Dio preventivnih mjera važan je u velikom dijelu za smanjenje rizika širenja HIV/AIDS-a i promjena ponašanja. Sve poželjne promjene ponašanja nisu ipak jednako učinkovite te se treba usredotočiti na promjene koje su najvažnije za poboljšanje opsega preventivnog i protektivnog ponašanja i smanjenje rizičnog ponašanja u našoj zemlji.
Od iznimnog je značaja poštivanje i promicanje ljudskih prava osoba koje žive s HIV-om. Osobe koje žive s HIV-om imaju pravo na privatnost, normalno školovanje, zdravstvenu skrb, rad, stanovanje i nediskriminirajući odnos u svim područjima života. Javnost treba upoznati s važnošću prevladavanja predrasuda, neznanja i sprečavanja diskriminacije u suzbijanju HIV/AIDS-a. Posebna odgovornost svih radnika u javnim službama osobito u zdravstvenim, odgojno-obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi je na području uklanjanja predrasuda i suzbijanja straha prema osobama koji žive s HIV-om. Javno-zdravstvene mjere u pogledu zdravstvene skrbi, sporta, zaposlenja, obrazovanja, socijalne skrbi, stanovanja i drugih društvenih aktivnosti moraju se temeljiti na znanstvenim spoznajama o prenošenju HIV-a, a ne na pretpostavkama, spekulacijama i strahu.
Komentirate u ime: Ministarstvo zdravstva
POLAZIŠTA NACIONALNOG PROGRAMA I MEĐUNARODNI KONTEKST
Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2016. – 2020. (u daljnjem tekstu: Nacionalni program) definira politiku i strategiju sprječavanja i suzbijanja HIV infekcije i AIDS-a u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Nacionalni program). Temelji se na preporukama međunarodnih organizacija u području suzbijanja i sprečavanja HIV/AIDS-a, uzimajući u obzir aktualnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, Europi i svijetu, iskustvo u prevenciji i liječenju HIV/AIDS-a te najnovije znanstvene spoznaje na ovom području. Opisuje i definira ciljeve i aktivnosti u vremenski definiranom planu te uloge dionika u svrhu pružanja smjernica za razvoj i provođenje zajedničkog nacionalnog odgovora u prevenciji HIV/AIDS-a. Program je osmišljen na multidisciplinarnom pristupu uključujući organizacije civilnog društva koji zajednički djeluju i u okviru Nacionalnog povjerenstva za suzbijanje HIV/AIDS-a Vlade Republike Hrvatske, osnovanog još 1993. godine. Novoosnovano Povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a čine predstavnici ministarstava, zdravstvenih institucija, međunarodnih zdravstvenih organizacija i nevladinih organizacija.
Nacionalni program je u skladu s brojnim međunarodnim dokumentima primjerice, Deklaracijom o HIV/AIDS-u UN-a iz 2001. 1 , Deklaracijom o HIV/AIDS-u UN-a iz 2011. (Jačanje naših napora u cilju eliminacije HIV infekcije i AIDS-a -Rezolucija 65/277) 2 , UNAIDS-ovom strategijom za borbu protiv HIV-a za razdoblje 2011 – 2015 3 , Europskim akcijskim planom za HIV/AIDS 2012-2015. 4 , Akcijskim planom za HIV/AIDS u EU i susjedne države 2014. – 2016. 5 , Dublinskom deklaracijom o partnerstvu u borbi protiv HIV/AIDS-a u Europi i središnjoj Aziji iz 2004. 6 UN Ciljevima održivog razvoja 7 , smjernicama ECDC-a i SZO-a, te je također u skladu s ključnim nacionalnim strateškim dokumentima (Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012-2020., Strateški planom Ministarstva zdravlja 2014. - 2016., Strateški planom razvoja javnog zdravstva 2013. - 2015., Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga 2012. - 2017., Nacionalni Akcijski plan suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. - 2017., Akcijski planom o nacionalnom informacijskom sustavu za droge (NISD) u Republici Hrvatskoj 2014. - 2015. i drugima).
Nacionalni program obuhvaća slijedeća prioritetna područja: zdravstvenu edukaciju opće populacije posebice mladih, mjere usmjerene na povećanje protektivnih ponašanja, preventivni rad sa skupinama u povećanom riziku i smanjenje rizičnih ponašanja, rano otkrivanje infekcije (rad centara za anonimno, dobrovoljno, besplatno, savjetovanje i testiranje) i pravodobno i adekvatno liječenje uključujući psihosocijalnu podršku oboljelima od HIV/AIDS-a i smanjenje stigme i diskriminacije, mjere za prevenciju prijenosa infekcije u zdravstvenim ustanovama i putem krvi i krvnih preparata, praćenje epidemioloških podataka te praćenje i vrednovanje programa i aktivnosti.
______________________________________________________________________________
1 Declaration of Commitment on HIV/AIDS 2001
2 Political Declaration on HIV and AIDS: Intesifying Our Efforts to Eliminate HIV and AIDS (resolution 65/277)
3 UNAIDS HIV/AIDS Strategy for 2011-2015
4 European Action Plan for HIV/AIDS 2012-2015,
5 Action Plan od HIV/AIFDS in the EU and neighbouring countries: prolongation 2014-2016
6 Dublin Declaration on Partnership to fight HIV/AIDS in Europe and Central Asia 2004
7 SDGs- Transforming Our World: The 2030 Agenda for Sustainable Development, Sustainable Development Goals
Komentirate u ime: Ministarstvo zdravstva
KRATKI PREGLED EPIDEMIOLOŠKE SITUACIJE
Komentirate u ime: Ministarstvo zdravstva
EPIDEMIOLOGIJA HIV/AIDS-a U SVIJETU I EUROPI
HIV/AIDS još uvijek globalno predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih izazova. Prema procjenama SZO i UNAIDS-a u svijetu je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna ljudi zaraženo HIV-om. U 2013. godini 2,1 milijun ljudi zarazilo se HIV-om, od čega je 1,5 milijuna (68%) zaraženo u Subsaharskoj Africi, a 1,5 milijuna oboljelih umrlo je od posljedica AIDS-a. Trideset godina od početka epidemije umrlo je 25 milijuna ljudi od posljedica te bolesti. Prema najnovijim podacima u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji zabilježen je najveći porast HIV infekcije u posljednjem desetljeću.
HIV infekcija i AIDS i dalje ima veliki javnozdravstveni značaj u Europi, gdje se bez obzira na uspjehe u liječenju i prevenciji, u 2013. godini bilježi porast od 80% broja novodijagnosticiranih HIV infekcija u odnosu na 2004. godinu, s porastom učestalosti među MSM populacijom u cijeloj Europi. U 2013. godini u 50 europskih država (od 53 države SZO Europske regije) prijavljeno je ukupno 56 507 novih slučajeva zaraze HIV-om (78 na milijun stanovnika). Najveći broj slučajeva bilo je prijavljeno u Istočnoj Europi (227 na milijun stanovnika), što je tri i pol puta više nego u Zapadnoj Europi (63 na milijun stanovnika) i deset puta više nego u Središnjoj Europi (22 na milijun stanovnika). U Istočnoj Europi heteroseksualni put prijenosa dominira i pokazuje trend porasta. Iako je u većini zemalja istočne Europe put prijenosa injektiranjem droga u značajnom padu i dalje je taj put prijenosa značajan u ukupnom broju oboljelih.
U Središnjoj i Zapadnoj Europi dominira i pokazuje trend porasta prijenosa u skupini MSM. U zapadnoj Europi značajan udio među dijagnosticiranihm HIV infekcijama otkriveno je među osobama koje dolaze iz zemalja s visokom učestalošću HIV-a.
U 2013. godini iz 30 država EU/EEA bilo je prijavljeno 29 157 novodijagnsoticiranih HIV infekcija (57 na milion stanovnika). U 2013. godini najviše stope novodijagnosticiranih HIV infekcija zabilježene su u Estoniji, Latviji, Portugalu, Belgiji, i Luxembourgu, a najniže u Slovačkoj i Hrvatskoj. U posljednjem desetljeću (2004. -2013.) u zemljama EU/EEA najveći broj slučajeva dijagnosticiran je među MSM populacijom (broj slučajeva u ovoj skupini je porastao za 33% u odnosu na 2004. godinu) dok broj slučajeva heteroseksualnog prijenosa bilježi pad od 61%, a slučajeva zaraze putem injektiranja droga pad za 36%.
Komentirate u ime: Ministarstvo zdravstva
EPIDEMIOLOGIJA HIV/AIDS-a U HRVATSKOJ
U Hrvatskoj s HIV infekcijom živi manje od jedna osoba na 1000 stanovnika, odnosno manje od 0,1% stanovnika su nositelji protutijela na HIV (prevalencija anti-HIV protutijela kod osoba koje prvi put dobrovoljno doniraju krv u Hrvatskoj je u razdoblju 1998. - 2013. godine iznosila od 0,00 do 0,014% (podaci HZTM), što je relativno malo u usporedbi s većinom država Europske Unije. Republika Hrvatska se uvrštava u zemlje s niskom razinom učestalosti HIV/AIDS-a. Posljednjih pet godina u Hrvatskoj se prosječno registrira 80 osoba oboljelih od HIV/AIDS-a (godišnji broj novooboljelih od zaraze HIV-om kreće se od 16 do 21 na milijun stanovnika) što nas i dalje svrstava u zemlje s niskom učestalosti te bolesti (godišnji broj novooboljelih za EU/EEA je 57 na milijun stanovnika). No posljednjih godina broj novootkrivenih slučajeva HIV infekcije pokazuje blagi trend porasta. U 2014. godini bilo je 92 prijava zaraze HIV-om, što je 70 % više nego prije deset godina i 20 % više nego 2011. godine. Broj novootkrivenih inficiranih HIV-om u 2014. godini bio je 92, nešto veći nego prethodne godine.
Prema prijavama oboljenja i smrti od HIV/AIDS-a, koja je kao i druge zarazne bolesti obvezna prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, od prvih zabilježenih slučajeva 1986. godine do kraja 2014. godine u Republici Hrvatskoj je ukupno (kumulativno) zabilježeno 1 208 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od njih je 441 oboljelih od AIDS-a (37%). U istom razdoblju umrlo je 212 osoba oboljelih od zaraze HIV-om, od čega je njih 180 umrlo od AIDS-a.
Pobol od AIDS-a (u 2014. godini bilo je 22 prijava oboljelih od AIDS-a) i smrtnost od AIDS-a (u 2014. godini bilo je 4 prijava smrti od AIDS-a) su relativno niski i u blagom padu, što je najvećim dijelom zahvaljujući antiretrovirusnoj terapiji koja je od 1998. godine dostupna i besplatna za sve pacijente kojima je liječenje potrebno. Ukupan broj HIV/AIDS pacijenata koji se nalaze u skrbi krajem 2014. godine bio je 724.
Slika 1. Broj dijagnosticiranih slučajeva HIV infekcije, AIDS-a i umrlih od HIV/AIDS-a po godinama u Republici Hrvatskoj, 1985. - 2014. godine
Izvor: Registar za HIV/AIDS, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Dominantni put prijenosa je spolni put od čega 59,1% među muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima (MSM), 29,2% heteroseksualni, dok je u 5,9 % slučajeva put prijenosa korištenje droga injektiranjem. (Slika 2. i Tablica 1.).
Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM) su od početka epidemije skupina najvećim rizikom za HIV infekciju u Hrvatskoj. Posljednjih godina bilježi se porast udjela MSM u ukupnom broju zaraženih HIV-om, kao i porast udjela MSM skupine u novodijagnosticiranim HIV infekcijama (Tablica 1., Slika 3.) . Porast broja HIV infekcija u MSM populaciji zabilježen je u većini zemalja EU/EEA (33% više od zabilježenih u 2004. godini).
Tablica 1. Udio MSM u kumulativnom broju HIV infekcija i udio MSM među
novodijagnosticiranim infekcijama
2011.
2012.
2013.
2014.
Udio MSM u ukupnom broju svih zaraženih HIV-om
52%
55%
56%
59%
Udio MSM u novodijagnosticiranim HIV infekcijama
(47-80 dijagnosticiranih HIV infekcija godišnje)
62%
87%
82%
87%
Heteroseksualni put prenošenja sudjeluje sa 29,2 % u ukupnom broju oboljelih od HIV/AIDS-a, osobe s većim brojem i učestalim mijenjanjem partnera/ica (19,7%) i osobe koje su stalni seksualni partneri HIV pozitivnih osoba (9,5%). Tu dominiraju muškarci koji su infekciju najčešće dobili u inozemstvu, te njihove seksualne partnerice u zemlji. Iako epidemiološka istraživanja pokazuju jasnu substratifikaciju prema riziku u grupi heteroseksualnih muškaraca koji žive ili dulje borave u inozemstvu, dodatna istraživanja su nužna kako bi se precizno usmjerile preventivne aktivnosti. Klasične spolno prenosive bolesti poput gonoreje i sifilisa u Republici Hrvatskoj su reducirane na vrlo niske vrijednosti (godišnji broj novooboljelih od sifilisa prema prijavama zaraznih bolesti posljednjih pet godina je 40, a novooboljeloih od gonoreje 17). Druge spolno prenosive bolesti, poput infekcija izazvanih klamidijama, HPV virusima, herpes virusima i dr., prema epidemiološkim istraživanjima pokazuju stagnaciju, ali zahtijevaju intenzivniji pristup u suzbijanju i sprečavanju, kako bi se postigla željena regresija ovih oboljenja.
Udio zaraženih osoba u populaciji intravenskih korisnika droga u ukupnom broju oboljelih od HIV/AIDS-a čini 5,9% i posljednjih desetak godina pokazuje stabilan trend niske učestalosti. U populaciji intravenskih ovisnika o droga u Republici Hrvatskoj prevalencija HIV infekcije nije visoka (niža je od 1%), ali se jasno naziru populacije unutar grupa ovisnika o opojnim drogama koje imaju posebno rizičan oblik ponašanja. Daljnja istraživanja i usmjerena prevencija u ovim grupama su nužni. Povećanje broja ovisnika o drogama, a vezano uz to i uključivanje drugih skupina s različitim običajima i navikama, te socijalni status, predstavljaju najveći rizik od povećanja broja osoba koje žive s HIV-om.
Slika 2. Distribucija zaraženih HIV-om u Hrvatskoj (1985-2014.) prema vjerojatnom putu prijenosa zaraze