UVOD

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV) s posljedičnim stečenim manjkom imuniteta (AIDS od engl. acquired immunodeficiency syndrome; u tekstu HIV/AIDS) jedna je od bolesti koja se značajno proširila u svim dijelovima svijeta i predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Od početka epidemije umrlo je preko 25 milijuna ljudi, a procjenjuje se da je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna ljudi zaraženih HIV-om. Unatoč globalnom napretku u prevenciji i liječenju HIV infekcije i AIDS-a u posljednjem desetljeću, broj novih slučajeva oboljelih i umrlih od HIV/AIDS-a ne pokazuje trend pada ili je čak u porastu u nekim područjima svijeta. Najnovije procjene ukazuju da je širenje epidemije u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji najbrže na svijetu. Iako se Republika Hrvatska za sada može smatrati državom s niskom učestalošću HIV/AIDS-a, svjesni smo da postoji mnogo čimbenika koji omogućuju širenje virusa.

Suzbijanje i sprečavanje HIV/AIDS-a i potpora oboljelima od te bolesti u Republici Hrvatskoj od javnozdravstvenog je značaja. Program zdravstvene zaštite od AIDS-a u Republici Hrvatskoj postoji od 1993. godine i temelji se na Programu suzbijanja i sprečavanja AIDS-a koji je izrađen 1986. godine. Slijedom novih spoznaja o strategiji prevencije HIV/AIDS-a i na temelju Deklaracije o Obvezama prema HIV/AIDS-u (engl. Declaration of Commitment on HIV/AIDS) koju je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda u lipnju 2001. godine, izrađen je Hrvatski nacionalni program prevencije HIV/AIDS-a za razdoblje od 2005. do 2010. godine. Političkom deklaracijom o HIV/AIDS-u iz 2006. godine, države članice UN-a obvezale su se na značajno povećanje obima postojećih nacionalnih odgovora na HIV/AIDS i omogućavanje općeg pristupa (engleski Universal Access) prevenciji, liječenju i podršci svima onima koji su u potrebi. Slijedeći međunarodni dokumenti, strategije i partnerstva u borbi protiv HIV/AIDS-a u Europi i svijetu i mnoge druge aktivnosti Europske unije na ovom području dodatno su ojačale obveze usmjerene na suzbijanje HIV infekcije koje su ugrađene u Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2011. – 2015. Hrvatski sabor je 2012. godine usvojio Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva od 2012. do 2020. godine, u kojoj se u području nadzora nad zaraznim bolestima ističe HIV/AIDS-a (pod točkom 2.6.7.4) te provedba Hrvatskog nacionalnog programa za prevenciju HIV/AIDS-a  (pod točkom 3.5.12.6).

Postizanje zacrtanih ciljeva općeg pristupa prati se i vrednuje kroz izvještaje prema Deklaraciji o obvezama u svezi HIV/AIDS-a i Milenijskim ciljevima razvoja s obzirom da je cilj broj 6 vezan uz prevenciju širenja HIV/AIDS-a i drugih bolesti.

Ovaj program obuhvaća medicinske mjere, javnozdravstvene mjere, obrazovne mjere i mjere društvene zajednice, uzimajući u obzir obrazovna, etička i pravna načela, socijalne  i ekonomske čimbenike, važnost suradnje različitih partnera/dionika, kako bi se uspostavilo koordinirano sinergističko sudjelovanje svih segmenata društva u suzbijanju i sprečavanju HIV/AIDS-a.

Velik dio mjera prevencije HIV/AIDS-a temelji se na zdravstvenom odgoju (zdravstvenoj edukaciji) općenito, te posebno na zdravstvenom odgoju za dio populacije s  rizičnim ponašanjem u nastojanju da se rizično ponašanje promijeni. S obzirom na nizak rizik od zaražavanja u Republici Hrvatskoj ove se mjere prvenstveno odnose na promociju i usvajanje protektivnog ponašanja u populaciji muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima, općoj populaciji i populaciji adolescenata te prevenciju i smanjenje udjela objektivno utvrđenih rizičnih ponašanja u pojedinim skupinama povećanog rizika. Dio mjera odnosi se na smanjenje rizika i mjere smanjenja štete u skupinama povećanog rizika poput osoba koje injektiraju droge, osobe koje često mijenjaju spolne partnere, osobe koje se bave seksualnim radom, spolne partnere oboljelih i drugih. Mjere zaštite od bolničkih infekcija, te nadzor nad krvi i imunobiološkim preparatima kontinuirano se provodi u Republici Hrvatskoj, te ove mjere valja i dalje provoditi. Uspješni program iziskuje prvenstveno kontinuiran i sustavan rad u okvirima zdravstvenog i obrazovnog sustava, multidisciplinarni pristup i uključivanje civilnog društva.

Dio preventivnih mjera važan je u velikom dijelu za smanjenje rizika širenja HIV/AIDS-a i promjena ponašanja. Sve poželjne promjene ponašanja nisu ipak jednako učinkovite te se treba usredotočiti na promjene koje su najvažnije za poboljšanje opsega preventivnog i protektivnog ponašanja i smanjenje rizičnog ponašanja u našoj zemlji.

Od iznimnog je značaja poštivanje i promicanje ljudskih prava osoba koje žive s  HIV-om. Osobe koje žive s HIV-om imaju pravo na privatnost, normalno školovanje, zdravstvenu skrb, rad, stanovanje i nediskriminirajući odnos u svim područjima života. Javnost treba upoznati s važnošću prevladavanja predrasuda, neznanja i sprečavanja diskriminacije u suzbijanju HIV/AIDS-a. Posebna odgovornost svih radnika u javnim službama osobito u zdravstvenim, odgojno-obrazovnim i ustanovama socijalne skrbi je na području uklanjanja predrasuda i suzbijanja straha prema osobama koji žive s HIV-om. Javno-zdravstvene mjere u pogledu zdravstvene skrbi, sporta, zaposlenja, obrazovanja, socijalne skrbi, stanovanja i drugih društvenih aktivnosti moraju se temeljiti na znanstvenim spoznajama o prenošenju HIV-a, a ne na pretpostavkama, spekulacijama i strahu.

POLAZIŠTA NACIONALNOG PROGRAMA I MEĐUNARODNI KONTEKST

Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a 2016. – 2020. (u daljnjem tekstu: Nacionalni program) definira politiku i strategiju  sprječavanja i suzbijanja HIV infekcije i AIDS-a u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Nacionalni program). Temelji se na preporukama međunarodnih organizacija u području suzbijanja i sprečavanja HIV/AIDS-a, uzimajući u obzir aktualnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, Europi i svijetu, iskustvo u prevenciji i liječenju HIV/AIDS-a te najnovije znanstvene spoznaje na ovom području. Opisuje i definira ciljeve i aktivnosti u vremenski definiranom planu te uloge dionika u svrhu pružanja smjernica za razvoj i provođenje zajedničkog nacionalnog odgovora u  prevenciji HIV/AIDS-a. Program je osmišljen na multidisciplinarnom pristupu uključujući organizacije civilnog društva koji zajednički djeluju i u okviru Nacionalnog povjerenstva za suzbijanje HIV/AIDS-a Vlade Republike Hrvatske, osnovanog još 1993. godine. Novoosnovano Povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a čine predstavnici ministarstava, zdravstvenih institucija, međunarodnih zdravstvenih organizacija i nevladinih organizacija.

Nacionalni program je u skladu s brojnim međunarodnim dokumentima primjerice, Deklaracijom o HIV/AIDS-u UN-a iz 2001. ¹ , Deklaracijom o HIV/AIDS-u UN-a iz 2011. (Jačanje naših napora u cilju eliminacije HIV infekcije i AIDS-a -Rezolucija 65/277) ² , UNAIDS-ovom  strategijom za borbu protiv HIV-a za razdoblje 2011 – 2015 ³ ,  Europskim akcijskim planom za HIV/AIDS 2012-2015. ⁴ , Akcijskim planom za HIV/AIDS u EU i susjedne države 2014. – 2016. ⁵ , Dublinskom deklaracijom o partnerstvu u borbi protiv HIV/AIDS-a u Europi i središnjoj Aziji  iz 2004. ⁶ UN Ciljevima održivog razvoja ⁷ , smjernicama ECDC-a i SZO-a, te je također u skladu s ključnim nacionalnim strateškim dokumentima (Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012-2020., Strateški planom Ministarstva zdravlja 2014. - 2016., Strateški planom razvoja javnog zdravstva 2013. - 2015., Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga 2012. - 2017., Nacionalni Akcijski plan suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2014. - 2017., Akcijski planom o nacionalnom informacijskom sustavu za droge (NISD) u Republici Hrvatskoj 2014. - 2015. i drugima).

Nacionalni program obuhvaća slijedeća prioritetna područja: zdravstvenu edukaciju opće populacije posebice mladih, mjere usmjerene na povećanje protektivnih ponašanja, preventivni rad sa skupinama u povećanom riziku i smanjenje rizičnih ponašanja, rano otkrivanje infekcije (rad centara za anonimno, dobrovoljno, besplatno, savjetovanje i testiranje) i pravodobno i adekvatno liječenje uključujući psihosocijalnu podršku oboljelima od HIV/AIDS-a i smanjenje stigme i diskriminacije, mjere za prevenciju prijenosa infekcije u zdravstvenim ustanovama i putem krvi i krvnih preparata, praćenje epidemioloških podataka te praćenje i vrednovanje programa i aktivnosti.

______________________________________________________________________________

¹ Declaration of Commitment on HIV/AIDS 2001

² Political Declaration on HIV and AIDS: Intesifying Our Efforts to Eliminate HIV and AIDS (resolution 65/277)

³ UNAIDS HIV/AIDS Strategy for 2011-2015

⁴ European Action Plan for HIV/AIDS 2012-2015,

5 Action Plan od HIV/AIFDS in the EU and neighbouring countries: prolongation 2014-2016

⁶ Dublin Declaration on Partnership to fight HIV/AIDS in Europe and Central Asia 2004

⁷ SDGs- Transforming Our World: The 2030 Agenda for Sustainable Development, Sustainable Development Goals

KRATKI PREGLED EPIDEMIOLOŠKE SITUACIJE

EPIDEMIOLOGIJA HIV/AIDS-a U SVIJETU I EUROPI

HIV/AIDS još uvijek globalno predstavlja jedan od vodećih javnozdravstvenih izazova.  Prema procjenama SZO i UNAIDS-a u svijetu je krajem 2013. godine živjelo 35 milijuna ljudi zaraženo HIV-om. U 2013. godini 2,1 milijun ljudi  zarazilo se HIV-om, od čega je 1,5 milijuna (68%) zaraženo u Subsaharskoj Africi, a 1,5 milijuna oboljelih umrlo je od posljedica AIDS-a. Trideset godina od početka epidemije umrlo je 25 milijuna ljudi od posljedica te bolesti. Prema najnovijim podacima u Istočnoj Europi i Centralnoj Aziji zabilježen je najveći porast HIV infekcije u  posljednjem desetljeću.

HIV infekcija i AIDS i dalje ima veliki javnozdravstveni značaj u Europi, gdje se bez obzira na uspjehe u liječenju i prevenciji, u 2013. godini bilježi porast od 80% broja novodijagnosticiranih HIV infekcija u odnosu na 2004. godinu, s porastom učestalosti među MSM populacijom u cijeloj Europi. U 2013. godini u 50 europskih država (od 53 države SZO Europske regije) prijavljeno je ukupno 56 507 novih slučajeva zaraze HIV-om (78 na milijun stanovnika). Najveći broj slučajeva bilo je prijavljeno u Istočnoj Europi (227 na milijun stanovnika), što je tri i pol puta više nego u Zapadnoj Europi (63 na milijun stanovnika) i deset puta više nego u Središnjoj Europi (22 na milijun stanovnika). U Istočnoj Europi heteroseksualni put prijenosa dominira i pokazuje trend porasta. Iako je u većini zemalja istočne Europe put prijenosa injektiranjem droga u značajnom padu i dalje je taj put prijenosa značajan u ukupnom broju oboljelih.

U Središnjoj i Zapadnoj Europi dominira i pokazuje trend porasta prijenosa u skupini MSM. U zapadnoj Europi značajan udio među dijagnosticiranihm HIV infekcijama otkriveno je među osobama koje dolaze iz zemalja s visokom učestalošću HIV-a.

U 2013. godini iz 30 država EU/EEA bilo je prijavljeno 29 157 novodijagnsoticiranih HIV infekcija (57 na milion stanovnika). U 2013. godini najviše stope novodijagnosticiranih HIV infekcija zabilježene su u Estoniji, Latviji, Portugalu, Belgiji, i Luxembourgu, a najniže u Slovačkoj i Hrvatskoj. U posljednjem desetljeću (2004. -2013.) u zemljama EU/EEA najveći broj slučajeva dijagnosticiran je među MSM populacijom (broj slučajeva u ovoj skupini je porastao za 33% u odnosu na 2004. godinu) dok broj slučajeva heteroseksualnog prijenosa bilježi pad od 61%, a slučajeva zaraze putem injektiranja droga pad za 36%.  

EPIDEMIOLOGIJA HIV/AIDS-a U HRVATSKOJ

U Hrvatskoj s HIV infekcijom živi manje od jedna osoba na 1000 stanovnika, odnosno manje od 0,1% stanovnika su nositelji protutijela na HIV (prevalencija anti-HIV protutijela kod osoba koje prvi put dobrovoljno doniraju krv u Hrvatskoj je u razdoblju 1998. - 2013. godine iznosila od 0,00 do 0,014% (podaci HZTM), što je relativno malo u usporedbi s većinom država Europske Unije. Republika Hrvatska se uvrštava u zemlje s niskom razinom učestalosti HIV/AIDS-a. Posljednjih pet godina u Hrvatskoj se prosječno registrira 80 osoba oboljelih od HIV/AIDS-a  (godišnji broj novooboljelih od zaraze HIV-om kreće se od 16 do 21 na milijun stanovnika) što nas i dalje svrstava u zemlje s niskom učestalosti te bolesti (godišnji broj novooboljelih za EU/EEA je 57 na milijun stanovnika). No posljednjih godina broj novootkrivenih slučajeva HIV infekcije pokazuje blagi trend porasta. U 2014. godini bilo je 92 prijava zaraze HIV-om, što je 70 % više nego prije deset godina i 20 % više nego 2011. godine. Broj novootkrivenih inficiranih HIV-om u 2014. godini bio je 92, nešto veći nego prethodne godine.

Prema prijavama oboljenja i smrti od HIV/AIDS-a, koja je kao i druge zarazne bolesti obvezna prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, od prvih zabilježenih slučajeva 1986. godine do kraja 2014. godine u Republici Hrvatskoj je ukupno (kumulativno) zabilježeno 1 208 osoba kojima je dijagnosticirana HIV infekcija, od njih je 441 oboljelih od AIDS-a  (37%). U istom razdoblju umrlo je 212 osoba oboljelih od zaraze HIV-om, od čega je njih 180 umrlo od AIDS-a.

Pobol od AIDS-a (u 2014. godini bilo je 22 prijava oboljelih od AIDS-a) i smrtnost od AIDS-a (u 2014. godini bilo je 4 prijava smrti od AIDS-a) su relativno niski i u blagom padu, što je najvećim dijelom zahvaljujući antiretrovirusnoj terapiji koja je od 1998. godine dostupna i besplatna za sve pacijente kojima je liječenje potrebno. Ukupan broj HIV/AIDS pacijenata koji se nalaze u skrbi krajem 2014. godine bio je 724.

Slika 1. Broj dijagnosticiranih slučajeva HIV infekcije, AIDS-a i umrlih od HIV/AIDS-a  po godinama u Republici Hrvatskoj, 1985. - 2014. godine

Izvor: Registar za HIV/AIDS, Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Dominantni put prijenosa je spolni put od čega 59,1% među muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima (MSM), 29,2% heteroseksualni, dok je u 5,9 % slučajeva put prijenosa korištenje droga injektiranjem. (Slika 2. i Tablica 1.).

Muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima (MSM) su od početka epidemije skupina najvećim rizikom za HIV infekciju u Hrvatskoj. Posljednjih godina bilježi se porast udjela MSM u ukupnom broju zaraženih HIV-om, kao i porast udjela MSM skupine u novodijagnosticiranim HIV infekcijama (Tablica 1., Slika 3.) . Porast broja HIV infekcija u MSM populaciji zabilježen je u većini zemalja EU/EEA (33% više od  zabilježenih u 2004. godini).

Tablica 1. Udio MSM u kumulativnom broju HIV infekcija i udio MSM među

novodijagnosticiranim infekcijama

Heteroseksualni put prenošenja sudjeluje sa 29,2 % u ukupnom broju oboljelih od HIV/AIDS-a, osobe s većim brojem i učestalim mijenjanjem partnera/ica (19,7%) i osobe koje su stalni seksualni partneri HIV pozitivnih osoba (9,5%). Tu dominiraju muškarci koji su infekciju najčešće dobili u inozemstvu, te njihove seksualne partnerice u zemlji. Iako epidemiološka istraživanja pokazuju jasnu substratifikaciju prema riziku u grupi heteroseksualnih muškaraca koji žive ili dulje borave u inozemstvu, dodatna istraživanja su nužna kako bi se precizno usmjerile preventivne aktivnosti. Klasične spolno prenosive bolesti poput gonoreje i sifilisa u Republici Hrvatskoj su reducirane na vrlo niske vrijednosti (godišnji broj novooboljelih od sifilisa prema prijavama zaraznih bolesti posljednjih pet godina je 40, a novooboljeloih od gonoreje 17). Druge spolno prenosive bolesti, poput infekcija izazvanih klamidijama, HPV virusima, herpes virusima i dr., prema epidemiološkim istraživanjima pokazuju stagnaciju, ali zahtijevaju intenzivniji pristup u suzbijanju i sprečavanju, kako bi se postigla željena regresija ovih oboljenja.

Udio zaraženih osoba u populaciji intravenskih korisnika droga u ukupnom broju oboljelih od HIV/AIDS-a čini 5,9% i  posljednjih desetak godina pokazuje stabilan trend niske učestalosti. U populaciji intravenskih ovisnika o droga u Republici Hrvatskoj prevalencija HIV infekcije nije visoka (niža je od 1%), ali se jasno naziru populacije unutar grupa ovisnika o opojnim drogama koje imaju posebno rizičan oblik ponašanja. Daljnja istraživanja i usmjerena prevencija u ovim grupama su nužni. Povećanje broja ovisnika o drogama, a vezano uz to i uključivanje drugih skupina s različitim običajima i navikama, te socijalni status, predstavljaju najveći rizik od povećanja broja osoba koje žive s HIV-om.

Slika 2. Distribucija zaraženih HIV-om u Hrvatskoj (1985-2014.) prema vjerojatnom putu prijenosa zaraze

* Visokorizičan heteroseksualni kontakt (velik broj i učestalo mijenjanje partnera koji su u većem riziku za HIV-infekciju) ** Heteroseksualni kontakt sa stalnim partnerom/icom koji je zaražen HIV-om

Izvor: Registar za HIV/AIDS, Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Slika 3. Novodijagnosticirane HIV infekcije prema vjerojatnom putu prijenosa zaraze, 1985-2014.

Izvor: Registar za HIV/AIDS, Hrvatski zavod za javno zdravstvo

Najveći broj  HIV-infekcija  dijagnosticira se u dobnim skupinama 25-39 godina. (Slika 4.).

Slika 4. Raspodjela HIV/AIDS slučajeva po dobi/spolu u vrijeme dijagnosticiranja HIV infekcije u  Hrvatskoj u razdoblju 1985.-2014. godine

Republika Hrvatska bilježi sve veći trend  useljavanja osoba i migracija osoba iz područja s visokom incidencijom HIV-a. Nužna su istraživanja ovih trendova, običaja i navika migranata, usmjeravanje preventivnih aktivnosti prema tim skupinama kao i primjena i ostalih mjera suzbijanja i sprečavanja HIV-a običajima i navikama u ovim populacijama. Veći dio potpore očekuje se od šire društvene zajednice koja treba osigurati uvjete za rad i život ove populacije, te otkloniti onaj dio negativnih socijalnih utjecaja, koji povećavaju rizik od širenja HIV-a. Na društvenoj zajednici je i niz socijalno ekonomskih mjera koje će smanjiti emigraciju i omogućiti punovrijedan život svojim građanima. Ovo uključuje i mogućnost školovanja, zapošljavanja i punog socijalnog blagostanja.

Prijenos HIV-a putem uvoznih imunobioloških preparata je prekinut, te je posljednji HIV-pozitivni bolesnik koji je zaražen ovim putem registriran 1993. godine. U gotovo trideset godina praćenja HIV/AIDS-a u Hrvatskoj, samo su dvije osobe HIV-infekciju dobile putem transfuzije zaražene krvi. Za iznimno nizak rizik zaraze od HIV-a u zdravstvenim ustanovama zaslužno je kontinuirano provođenje mjera zaštite od infekcija u zdravstvenim ustanovama kao i  nadzor nad krvi i krvnim preparatima i lijekovima u zemlji, niska učestalost HIV infekcije u općoj populaciji, te princip samodostatnosti i dobrovoljnog davalaštva krvi. Kvalitetu krvi i krvnih preparata te ostalih imunobioloških preparata, kao i sve mjere prevencije infekcije treba i dalje provoditi.

U razdoblju od 1985. - 2014. godine ukupno je registrirano 14 djece koja su HIV infekciju dobila od zaraženih majki perinatalnim prijenosom. Učestalost perinatalnog prijenosa u Hrvatskoj je prvenstveno vezan uz nisku učestalost HIV-infekcije u općoj populaciji uz posebno nisku učestalost HIV infekcije u žena. Rizik prijenosa je dodatno smanjen s dostupnošću i  mogućnošću primjene preventivne antiretrovirusne terapije i ostalih medicinskih postupaka kod HIV pozitivnih trudnica i novorođenčadi.

Nacionalni program i nadalje će biti usmjeren na ciljane skupine pod povećanim rizikom od zaraze HIV-om kao i protuepidemijske mjere prema čitavoj populaciji. Također treba provoditi i dodatno ustanoviti učinkovite mjere za smanjenje straha od zaraženih i spriječiti incidente u kojima se traži društvena izolacija pacijenata, što je rijetko, ali ipak prisutno u našoj državi. Liječenje zaraženih HIV-om i oboljelih od AIDS-a u Hrvatskoj je prema parametrima preživljenja i zadržavanja u skrbi Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV- om Ministarstva zdravlja dobro i uspješno, što se očituje kroz sprečavanje ili smanjenje komplikacija, produženje životne dobi i osiguranje veće kvalitete života oboljelih, te smanjenje smrtnosti i mogućnosti prijenosa. Valja napomenuti da će mjere liječenja zaraženih i oboljelih produljiti život, a time i povećati broj osoba koje žive s HIV-om u zemlji.

CILJEVI

Glavni cilj

Osigurati i dalje nisku razinu pobola od HIV infekcije i AIDS - a u Republici Hrvatskoj; do 2020. godine ostvariti preduvjete za završetak epidemije u Hrvatskoj (90% zaraženih osoba je dijagnosticirano, 90% dijagnosticiranih uzima antiretrovirusne lijekove i 90% liječenih ima nemjerljivu viremiju).

Sprečavanje širenja HIV-a u ciljnim skupinama prema prioritetima temeljenim na epidemiološkim pokazateljima

- Smanjiti na najmanju moguću mjeru prijenos HIV-a među muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima.

- Smanjiti na najmanju moguću mjeru transmisiju HIV-a među ovisnicima o drogama i povremenim uzimateljima droga primarnom prevencijom i programima smanjenja štete.

- Smanjiti rizik od prijenosa infekcije među heteroseksualnim muškarcima i ženama.

- Smanjiti rizik od prijenosa infekcije među osobama koje pružaju spolne usluge za novac

- Smanjiti na najmanju moguću mjeru rizik prenošenja HIV-a s majke na dijete.

- Svesti rizik prijenosa HIV-a krvlju i krvnim derivatima, imunobiološkim preparatima na najmanju moguću mjeru i nastaviti s mjerama suzbijanja i sprečavanja nozokomijalnih infekcija.

Sprečavanje širenja HIV-a među adolescentima i odraslim stanovnicima

- Smanjiti na najmanju moguću mjeru rizik prenošenja HIV-a među adolescentima.

- Smanjiti rizična ponašanja među spolno aktivnim stanovnicima Republike Hrvatske sa posebnim edukacijskim programima usmjerenim na pojedine podskupine.

- Edukacijom čitave populacije pridonijeti većem usvajanju vrijednosti i načina života s kojima se smanjuje rizik od infekcije HIV-om i omogućuje punopravni suživot inficiranih i oboljelih.

Specifični ciljevi

Jačanje nacionalnih snaga za praćenje kretanja infekcije, analize epidemiološke situacije i praćenja rizičnog ponašanja, razvoj i primjena učinkovitih programa prevencije HIV-a, kao i provođenje i evaluacija tih programa

- P ovećati prisutnost informacija o HIV/AIDS-a u medijima, javnosti i političkim programima kao važno javnozdravstveno i društveno pitanje

- Nastaviti s praćenjem HIV/AIDS oboljenja u epidemiološkom informacijskom sustavu, koji je povezan s Tessy sustavom ECDC , SZO i UNAIDS sustavom na razini Europe.

- Dopuniti postojeći sustav nadzora nad HIV/AIDS-om praćenjem rizičnog ponašanja na nacionalnoj razini, te koordinirati pojedinačna istraživanja iz područja HIV/AIDS na nacionalnoj razini, radi koordinirane intervencije u zajednici, a posebno za osjetljive i ključne populacije (muškarci koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima , osobe koje intravenski koriste droge, osobe koje pružaju spolne usluge, te radnici – migrant i adolescenti sa spolno prenosivim infekcijama ).

- Povećati znanje i smanjiti netočne informacije o virusu i bolesti u općoj populaciji.

- Uvesti praćenje podtipova virusa na nacionalnoj razini.

- Povećati broj dokazano djelotvornih intervencija.

- Poboljšati evaluaciju pojedinih posebnih programa zbog osiguranja visokokvalitetnih

- intervencija.

- Osigurati stručnu recenziju posebnih programa suzbijanja i sprečavanja HIV/AIDS-a

u zajednici.

Smanjenje prenošenja HIV-infekcije u pojedinim populacijama

- Identificirati potrebe i prioritete za prevencijom u pojedinim populacijama na temelju istraživanja i epidemioloških pokazatelja

- Razvijanje, primjena i provođenje koncepta kombinirane prevencije koja obuhvaća znanstveno utemeljene i prihvatljive metode za ključne populaciju. Kombinirana prevencija treba uključivati edukaciju, bihevioralne intervencije radi promjene ponašanja, primjenu zaštite kao i primjenu antiretrovirusnih lijekova u prevenciji HIV-infekcije.

- Omogućiti i povećati korištenje antiretrovirusne terapije za prevenciju: pred-ekspozijska terapija za HIV negativne osobe pod povećanim rizikom, post-ekspozijska terapija nakon izloženja HIV-u, te početak terapije nakon dijagnoze bez obzira na broj limfocita.

- Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije HIV-a kod muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima.

- Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija znanstveno utemeljenih preventivnih mjera za suzbijanje HIV-infekcije, usmjerenih na osobe koje intravenski koriste droge.

- Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije rizičnog ponašanja za HIV, čime se jača sposobnost žena i muškaraca, osobito seksualnih radnika, za donošenje i provođenje odluka u cilju smanjenja spolnog rizika te prihvaćanje ″protektivnog ponašanja/postupaka″ (npr. ispravna, dosljedna i primjerena uporaba prezervativa, smanjenje visokorizičnih oblika spolnog ponašanja, rana dijagnostika i liječenje spolno prenosivih bolesti).

- Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije HIV-a u adolescenata .

- Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije HIV-a u

radnika migranata uključujući pomorce.

- Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije HIV-a u općoj populaciji .

Povećanje broja dobrovoljnih savjetovanja i testiranja kako bi se omogućilo rano otkrivanje zaraze HIV-om te savjetovanje o smanjivanju rizičnog ponašanja

- Povećati motivaciju osoba s rizičnim ponašanjem za redovito testiranje na HIV.

- Povećati broj testiranja u osoba koje se rizično ponašaju u mjeri potrebnoj da 90% zaraženih bude dijagnosticirano.

- Unaprijediti rad postojećih i prema potrebi organizirati otvaranje novih centara za dobrovoljno -testiranje i savjetovanje te referentne službe.

- Povećati i unaprijediti izvaninstitucionalno testiranje na HIV (testiranje u zajednici) s fokusom na ključne populacije

- Povećati broj zdravstvenih ustanova koje rutinski provode dobrovoljno testiranje prema indikatorskim bolestima za zarazu HIV-om te osoba čije ponašanje ukazuje na moguću zarazu.

- Omogućiti testiranje na HIV u službama sa liječenje spolno prenosivih infekcija i službama za reproduktivno zdravlje.

- Omogućiti dobrovoljno testiranje na HIV uz savjetovanje svim trudnicama.

Pružanje optimalne skrbi osobama koje žive s HIV-om, razvoj preventivne djelatnosti za osobe koje žive s HIV-om te borba protiv stigmatiziranja i diskriminacije

- Osigurati antiretrovirusno liječenje putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

- Proširiti socijalnu, psihološku i pravnu pomoć osobama koje žive s HIV-om.

- Liječiti spolno prenosive bolesti među osobama koje žive s HIV-om.

- Provoditi probir, liječenje i kemoprofilaksu tuberkuloze među osobama koje žive s HIV-om.

- Pružati odgovarajuću skrb trudnicama koje žive s  HIV-om te provoditi antiretrovirusno liječenje trudnica u cilju smanjenja rizika prijenosa virusa s majke na dijete.

- Provoditi edukaciju stomatologa i izraditi standarde dobre kliničke prakse za stomatološko liječenje osoba koje žive s HIV-om.

- Organizirati  specijalističku-konzilijarnu zdravstvenu  zaštitu  za  komorbiditete povezane s HIV infekcijom.

- Provoditi edukaciju zdravstvenih radnika za rad s pacijentima koje žive s HIV-om i poštivanje njihovih ljudskih prava, osobito pravo na privatnost.

- Proširiti socijalnu i psihološku pomoć za osobe koje žive s HIV-om.

- Poticati uključivanje osoba koje žive s HIV-om u preventivne djelatnosti lokalne zajednice.

- Poštivati individualna prava i odgovornosti osoba koje žive s HIV-om.

- Upoznavati i osvješćivati javnost ne samo o preventivnim i zdravstvenim aspektima već i o ljudsko-pravnim dimenzijama HIV infekcije.

- Poučiti stanovništvo o ljudskim pravima i podizati svijest o pravima bolesnika.

- Smanjiti rizik od prenošenja infekcija kod spolnih partnera osoba koje žive s HIV-om.

- Osnaživanje osoba koje žive s HIV-om za prijavu diskriminacije.

Primjena standardnih mjera zaštite u cilju minimziranja rizika prenošenja HIV-a i drugih uzročnika koji se prenose krvlju

- Kontinuirano educirati zdravstvene radnike o potrebi dosljedne primjene standardnih mjera zaštite.

- Redovito obnavljati protokole i osigurati provođenje odgovarajuće postekspozicijske profilakse.

- Educirati ravnateljstvo i radnike o primjeni standardnih mjera zaštite u odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, sportu i na svim radnim mjestima gdje postoji mogućnost dodira s krvlju (npr. vatrogasci, policija itd.).

- Provoditi nadzor o primjeni standardnih mjera zaštite.

- Osigurati ljudske potencijale i financijska sredstva iz različitih izvora.

Osiguranje sigurnosti krvi i krvnih pripravaka kao i osiguranje sigurnosti transplantacije organa i tkiva

- Osiguranje načela samodostatnosti krvi i krvnih pripravaka putem dobrovoljnog i neplaćenog davalaštva krvi u Republici Hrvatskoj.

- Osiguranje k ontrole kvalitete serološkog testiranja svih transfuzijskih ustanova.

- Korištenje molekularnih testova u testiranju krvi u Republici Hrvatskoj.

- Omogućiti daljnju prevenciju prijenosa HIV-a krvlju, krvnim derivatima i imunobiološkim preparatima uz donošenje adekvatne legislative

- Poticanje proizvodnje imunobioloških preparata iz krvi prikupljene u Republici Hrvatskoj.

- Jačanje svijesti davatelja krvi o rizicima stjecanja HIV infekcije i upoznavanje s mjerama izbjegavanja i sprječavanja HIV infekcije.

PLAN AKTIVNOSTI

1. Jačanje nacionalnih snaga za praćenje kretanja infekcije, analize epidemiološke situacije i praćenja rizičnog ponašanja, razvoj i primjena učinkovitih programa prevencije HIV-a, provođenje i evaluacija tih programa

Praćenje epidemiološke situacije u Republici Hrvatskoj koordinirano je i dio sustava praćenja

HIV/AIDS-a u Europi (Republika Hrvatska je dio sustava nadzora nad HIV AIDS-om, uz zemlje

Europske unije, koji koordinira u suradnji ECDC i SZO) koje provodi Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Od 1985. godine, kada su prvi slučajevi HIV infekcije registrirani u Hrvatskoj, do kraja 2014. godine registrirana je 1208 osoba kojoj je dijagnosticirana HIV infekcija, od kojih je 441 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju 213 zaraženih i umrlo. Epidemiološka situacija u Hrvatskoj još uvelike ovisi o ekspoziciji izvan zemlje, pogotovo u heteroseksualnih muškaraca. U posljednjih 10 godina prosječno se registrira 21 oboljelih od AIDS-a u Hrvatskoj (22 registriranih 2014. godine). Godišnja incidencija AIDS-a kreće se u vrijednostima manjim od 5 na milijun stanovnika, što Hrvatsku svrstava u zemlje niske incidencije.

I dalje je nastavljeno s provedbom epidemioloških biobohevioralnih istraživanja sukladno planiranim aktivnostima provedbe druge generacije praćenja HIV/AIDS-a. Nakon prvog vala istraživanja „Seroprevalencija HIV infekcije u grupama s povećanim rizikom“  provedenog u periodu 2003. - 2006. godine u okviru GFATM projekta „Unaprjeđivanje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj”, provedena su slijedeća istraživanja: Bihevioralna istraživanja rizičnog spolnog ponašanja MSM populacije u 2005., 2007., 2009. i 2012. godini, „Istraživanje seroprevalencije HIV-a i spolno prenosivih bolesti u skupina s povećanim rizikom za infekciju HIV-om“ (drugi val, 2011-2014) i druga. Temeljni cilj istraživanja je prikupiti bihevioralne i biološke podatke potrebne za analizu obrazaca rizičnog seksualnog ponašanja među rizičnim populacijama. Zaključci istraživanja koriste se za izradu ciljanih mjera prevencije HIV-a i ostalih krvlju i spolno prenosivih infekcija u rizičnim populacijama.

Podaci istraživanja omogućuju provođenje kvalitetne i kontinuirane evaluacije provedenih aktivnosti. Edukativni moduli o ovim intervencijama sastavni su dio programa koje u suradnji sa SZO provodi Škola narodnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar“. Edukacija je namijenjena stručnjacima sa područja zemalja jugoistočne Europe i šire. Posebno treba istaknuti da naši djelatnici aktivno sudjeluju u programima istraživanja i u navedenom programu edukacije. S obzirom da se područje suzbijanja HIV infekcije podudara s pojedinim mjerama iz drugih nacionalnih programa potrebno je kontinuirano surađivati na praćenju i analizi zajedničkih aktivnosti čime podižemo kvalitetu i obuhvat intervencija. U dosadašnjim aktivnostima značajnu ulogu imali su programi udruga koje pokrivaju područje rada sa intravenskim ovisnicima, osobama koje žive s HIV-om, mladima i sl. Zajedničkim naporima, prenošenjem znanja i iskustva te intenzivnim radom na terenu povećan je obuhvat korisnika kao i obujam aktivnosti (savjetovanje, informacije putem internet stranica, SOS telefon i sl.). Suradnju između predstavnika udruga i djelatnika u tijelima državne uprave i lokalne zajednice potrebno je i dalje unaprjeđivati.

Republika Hrvatska potpisnica je Deklaracije UN-a o HIV/AIDS-u iz 2001. godine čime se obvezala da će između ostalog kontinuirano pratiti podatke vezane uz HIV infekciju. Izvješća o provedbi ove Deklaracije, GARPR, koje izrađuje Služba za epidemiologiju  Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, dostavljaju se Ujedinjenim narodima i ECDC/SZO u planiranim rokovima. Prvo izvješće o provedbi Deklaracije izrađeno je i dostavljeno 2003. godine, a posljednje 2014. godine. U okviru  Milenijske Deklaracije, milenijskog cilja razvoja 6, Republika Hrvatska prati područje i aktivnosti na programima suzbijanja HIV infekcije. Ove aktivnosti dopuna su intervencijama putem kojih Republika Hrvatska jača svoj utjecaj i ulogu na području suzbijanja HIV infekcije kako na državnoj, tako na i lokalnim razinama.

Mjera 1.1. Praćenje i analiza epidemiološke situacije HIV infekcije, Program mjera suzbijanja i sprječavanja HIV-a

Aktivnosti:

 Podizanje kvalitete rada postojećeg sustav nadzora nad epidemiološkom situacijom u okviru nadzora nad zaraznim bolestima u Republici Hrvatskoj, kako bi se i dalje osigurale koordinirane intervencije u populaciji, te praćenje ostalih bolesti koje imaju iste ili slične faktore rizika (spolno prenosive bolesti i bolesti koje se prenose krvlju).

 Provođenje mjera ranog otkrivanja oboljelih i nadzora u skladu sa Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.

 Obvezno prijavljivanje HIV infekcije i AIDS-a uz strogo poštivanje liječničke tajne.

 Registriranje HIV/AIDS oboljelih u Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti  Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

 Obvezno anonimno prijavljivanje HIV pozitivnih nalaza iz svih laboratorija koji obavljaju testiranje na HIV Službi za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

 Praćenje podataka o ovisnicima o drogama u postojećem informacijskom sustavu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Osigurati i daljnje sudjelovanje Republike Hrvatske u europskom sustavu praćenja HIV/AIDS-a koji koordinira SZO, te proširiti postojeće kapacitete u kadrovima na nacionalnoj razini.

 Planiranje, koordinacija i evaluacija pojedinačnih istraživanja iz područja epidemiologije HIV/AIDS-a na nacionalnoj razini.

 Praćenje prevalencije u sukcesivnim istraživanjima populacije i reprezentativnim uzorcima osoba pod povećanim rizikom.

 Razvijanje smjernica i pružanje pomoći zdravstvenim i obrazovnim ustanovama te tijelima socijalne skrbi na državnoj razini i razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za bolju procjenu čimbenika rizika i socijalnog okruženja HIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti. Prikupljanje informacija o rizičnom ponašanju te korištenje istih pri izradi i provedbi protuepidemijskih mjera.

 Praćenje epidemiološki relevantnih indikatora ponašanja u populaciji u suradnji sa psiholozima, psihijatrima iz područja mentalnog zdravlja, sociolozima i predstavnicima nevladinih organizacija.

 Objedinjavanje postojećih socioloških istraživanja i istraživanja ponašanja koja su relevantna za epidemiologiju HIV-a, te planiranje i provođenje dodatnih istraživanja, a prema analizi epidemiološke situacije i faktorima rizika.

 Na temelju znanstvene epidemiološke analize, te analize socioloških istraživanja i istraživanja u području ponašanja, koja utječu na epidemiološku situaciju, provoditi mjere intervencije, koje će biti integrirane u Program mjera zdravstvene zaštite.

 Evaluacija utjecaja intervencija, te čitavog Nacionalnog programa na nacionalnoj razini, uključivši sredine s posebnim mjerama koje zahtijevaju posebne epidemiološke situacije ili društveni uvjeti.

 Redovito izvještavanje o epidemiološkoj situaciji (tjedno, mjesečno - Epidemiološki vjesnik, godišnje prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti).

 Osiguranje trajne kontinuirane edukacije specijalista epidemiologa iz područja najnovijih analitičkih tehnika (modeliranje i sl.) te zajedničke edukaciju svih sudionika u provođenju posebnih istraživanja, kao i u metodologiji socioloških i psiholoških istraživanja. U navedenim aktivnostima jačati ulogu Kolaborativnog Centra SZO, Škole narodnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar“ na području druge generacije praćenja HIV infekcije.

 Prikupljanje i obrada podataka, epidemiološki izvidi,  epidemiološke ankete, koordinacija rada epidemiologa na terenu, rano otkrivanje grupiranja, kontinuirano praćenje i analiza spolno prenosivih bolesti i bolesti koje se prenose krvlju, priprema izviješća za potrebe tijela državne uprave, javnosti, zdravstvenih ustanova, stručnjaka, istraživanja i međunarodnih institucija, izrada prijedloga potrebnih intervencija, sudjelovanje u izradi i provođenju preventivnih aktivnosti, sudjelovanje u pripremi izrade programa mjera zdravstvene zaštite, kontinuirana edukacija stručnjaka u području praćenja i kontrole infekcije i novih istraživačkih metoda.

Nositelji: Referentni centar za epidemiologiju Ministarstva zdravlja Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u suradnji sa zavodima za javno zdravstvo, zdravstvenim ustanovama, zdravstvenim radnicima i Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV- om Ministarstva zdravlja, Škola narodnog zdravlja „Dr. Andrija Štampar“, udruge i dr.

Rok: kontinuirano

Indikatori provedbe:

- izvješća o epidemiološkoj situaciji

- izrađene analize i prijedlozi intervencija

- izvješće o provedenoj edukaciji

Financijska sredstva: sredstva su osigurana u okviru Državnog proračuna i ugovornim odnosima između zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje uokviru redovne djelatnosti.

Mjera 1.2. Uvođenje novih metoda praćenja HIV infekcije

Aktivnosti:

 Izrada plana aktivnosti istraživanja i načina prikupljanja podataka za naredni petogodišnji period.

 Epidemiološka analiza drugog vala istraživanja seroprevalencije HIV-a i spolno prenosivih bolesti u skupina s povećanim rizikom za infekciju HIV-om i analiza trenda čimbenika rizika za nastanak HIV infekcije u MSM populaciji i u drugim klju č nim skupinama na temelju podataka dosadašnjeg praćenja.

 Provođenje bihevioralnih istraživanja prema planu  

 Pregledna analiza epidemiologije spolno prenosivih bolesti u Republici Hrvatskoj na temelju relevantnih podataka iz istraživanja.

 Uvođenje Europskog programa praćenja rezistencije gonokoka ( The European Gonococcal Antimicrobial Surveillance Programme Euro-GASP)

 Analiza epidemioloških  osobitosti korisnika CST centra pri HZJZ i ZZJZ

Nositelji:  Referentni centar za epidemiologiju Ministarstva zdravlja, Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstvo zdravlja,  u suradnji sa Školom  narodnog zdravlja “Dr. Andrija Štampar”.

Rok: kontinuirano

Indikator provedbe:

- izrađen plan  istraživanja

-broj napravljenih analiza

-provedba istraživanja

-uveden program  Euro-GASP

-broj analiza  epidemioloških osobitosti korisnika CST-a

Financijska sredstva: sredstva su osigurana u okviru Državnog proračuna i ugovornim odnosima između zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u okviru redovne djelatnosti te u okviru raspoloživih sredstva od igara na sreću.

2. Smanjenje prenošenja infekcije u pojedinim populacijama

HIV infekcija u Republici Hrvatskoj registrira se gotovo isključivo unutar grupa povećanog rizika i dominira u grupi muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima. U  ukupnom broju HIV pozitivnih osoba vjerojatni put prijenosa infekcije u 59,1% zaraženih je muški homoseksualni odnos, nešto manje (29.2%) zaraženo je heteroseksualnim odnosom. Zaražavanja putem heteroseksualnog odnosa i dalje je značajno vezano za boravak u inozemstvu, trgovinu   seksualnim uslugama  i učestalo mijenjanje partnera. Tu dominiraju heteroseksualni muškarci koji imaju česte kontakte s osobama koje pružaju seksualne usluge radi zarade izvan zemlje, te njihove seksualne partnerice u zemlji. U grupi „partneri HIV pozitivnih osoba“ su pretežno žene i to stalni seksualni partneri osoba koje žive s  HIV-om, najčešće supruge. Među osobama koje su inficirane heteroseksualnim putem nema adolescenata. Sve osobe inficirane ovim putem starije su od 20 godina. Od majki zaraženih HIV-om troje djece je razvilo AIDS, od ukupno  četrnaest zaraženih na taj način. Od svih oboljelih od AIDS-a u 6,3% je vjerojatni put zaražavanja bio dijeljenje pribora za iniciranje droga. Među svim osobama koje žive s HIV-om ova grupa čini 5.9% čiji udio u strukturi oboljelih je već godinama podjednako nizak. Godišnje se prati kretanje HIV infekcije među intravenskim ovisnicima (prosječno oko 700-800 testiranih). Među ovisnicima o drogama (koji uzimaju drogu intravenskim putem) postotak inficiranih kreće se od 0.2% (Zagreb i Rijeka) do 0.3% (Split). Ovaj postotak inficiranih u posljednjih deset godina ne pokazuje trend porasta. Kako bi se osiguralo suzbijanje HIV infekcije još od 1998. godine provode se programi smanjenja šteta i zamjene igala u suradnji s udrugama i zdravstvenim ustanovama.

U razdoblju od 2003. do 2006. godine u okviru projekta Globalnog fonda za AIDS, tuberkulozu i malariju „Unaprjeđivanje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj“ u suradnji s zdravstvenim ustanovama i udrugama koje se bave ovom problematikom provodili su se programi prevencije za populacije intravenskih ovisnika o drogama, muškarce koji imaju seksualne odnose s drugim muškarcima, osobe koje pružaju seksualne usluge radi zarade i populaciju migranta (pomorci, vozači, građevinari). Preventivni rad na ovom području potrebno je nastaviti i kontinuirano provoditi.

Mjera 2.1. Preventivni rad u populaciji muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima

Aktivnosti:

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije HIV-a kod muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima.

 Provođenje istraživanja rizičnog ponašanja za HIV i spolno prenosive bolesti u skupini muškaraca koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima.

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija strukturalnih intervencija i intervencija u zajednici u cilju smanjenja stigmatizacije i diskriminacije zbog seksualne orijentacije  i različitosti roda..

 Osnaživanje postojećih i po potrebi povećanje broja vladinih i nevladinih ustanova za prevenciju koje uspješno provode učinkovite mjere prevencije HIV-a za muškarce koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima.

 Povećati obuhvat prakticiranja protektivnih ponašanja, redovitog testiranje na HIV za MSM koji žive s HIV-om povezivanjem i zadržavanjem u skrbi.

 Preventivne programe temeljiti na znanstveno dokazano učinkovitim intervencijama, poput direktnog rada s korisnicima (eng. outreach i netreach), diseminacija kondoma, lubrikanata i edukativnog materijala, vršnjačke intervencije, metode bazirane na društvenom marketingu i slično.

 Povećanje broja timova u epidemiološkoj službi i broj centra za besplatno i anonimno testiranje i savjetovanje na HIV pri zavodima za javno zdravstvo.

 Unaprjeđenje probira, dijagnostike i liječenja spolno prenosivih bolesti, posebice onih koji povećaju mogućnost zaraze HIV infekcijom; omogućiti besplatno i anonimno testiranje.

 Unaprjeđenje zdravstvenih radnika za rad s MSM populacijom  

 Održavanje internet stranica i savjetovanja.

 Izrada, tiskanje  i distribucija edukativnog materijala.

 Održavanje edukativnih radionica.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, Iskorak i druge udruge koje rade s ovom populacijom

Rok:  kontinuirano

Indikatori provedbe:

- procijenjeni udio educiranih MSM osoba (iz istraživanja)

- broj posjetitelja internet stranica

-broj tiskanog edukativnog materijala

- broj podijeljenih kondoma i lubrikanata

-broj MSM osoba koje posjete centre za savjetovanje i testiranje

-broj MSM osoba testiranih u zajednici

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna iz sredstava za redovnu djelatnost, iz raspoloživih sredstava od igara na sreću, te iz sredstava UNDP-a.

Mjera 2.2. Preventivni rad u populaciji intravenskih ovisnika o drogama i povremenih uzimatelja droga

Aktivnosti:

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija kulturološki prihvatljivih preventivnih mjera za suzbijanje HIV infekcije, usmjerenih na intravenske ovisnike o drogama.

 Unaprjeđenje zaštite od HIV/AIDS-a intravenskih ovisnika o drogama, kao i financijsko podupiranje kvalitetnih programa suradnje s udrugama koje provode programe smanjenja štete za ovisnike i povremene uzimatelje opojnih droga s posebnim naglaskom na intravenske ovisnike o drogama.

 Povećanje sveobuhvatnosti zdravstvene skrbi za ovisnike  i povremene uzimatelje droga kroz što bolji obuhvat intravenskih ovisnika o drogama, nekim od oblika liječenja, uključivanje u programe supstitucijskog liječenja, testiranje na HIV i spolno prenosive bolesti, kao i testiranje na hepatitis B i C. Provođenje programa smanjenja štete te educiranje ovisnika i povremenih uzimatelja droga o sigurnim oblicima spolnog ponašanja.

 Provođenje istraživanja o učinkovitosti programa razmjene šprica i o ostalim načinima za pribavljanje jednokratnih sterilnih šprica i igala za aktivne intravenske ovisnike o drogama.

 Koordiniranje provedbe mjera iz programa suzbijanja droga i ovog Nacionalnog programa.

 Unaprjeđenje provođenja općih i posebnih mjera zdravstvene zaštite ovisnika i povremenih uzimatelja droga te je učiniti dostupnom i prepoznatljivom korisnicima kroz redovite edukacije zdravstvenih i drugih stručnih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

 Izrada, tiskanje  i distribucija edukativnog materijala.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Ured za suzbijanje zlouporabe droga, Hrvatski Crveni križ i društva Crvenog križa, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, udruge (HELP, TERRA, LET, INSTITUT, HEPATOS Rijeka i dr.), stručna društva i drugi.

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

-broj intravenskih ovisnika uključenih u programe

-broj tiskanog i distribuiranog edukativnog materijala

-        broj provedenih istraživanja

-        broj provedenih programa

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna, i raspoloživih sredstva namijenjenih za provedbu programa za borbu protiv ovisnosti i iz sredstva od igara na sreću.

Mjera 2.2.1.  Programi smanjenja štete (harm reduction)

Planirane aktivnosti:

 Provođenje programa zamjene šprica, igala, te distribucija prezervativa.

 Informiranje ovisnika o mogućnostima uključenja u pojedine terapijske programe, o institucijama koje provode Program zamjena igala  i šprica ( Needle exchange program ) i  Program smanjenje štete ( Harm reduction program ).

 Savjetovanje i upućivanje u različite programe liječenja od ovisnosti.

 Informiranje o svim štetnim posljedicama korištenja droga, posebice intravenoznog uzimanja droga, omogućiti savjetovanje i testiranje na virus HIV-a i hepatitisa.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski Crveni križ i društva Crvenog križa, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo i udruge (HELP,  TERRA, LET, INSTITUT i dr.) i stručna društva i dr.

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj osoba upućenih u programe liječenja od ovisnosti

- broj distribuiranih igala i šprica

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna i raspoloživih sredstva namijenjenih za provedbu programa za borbu protiv ovisnosti i iz sredstva od igara na sreću.

Mjera 2.3. Preventivni rad u populaciji adolescenata

Aktivnosti:

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija programa prevencije HIV-a i spolno prenosivih bolesti u zajednici. Takvi programi potiču adolescente na suzdržavanje od spolnih odnosa, kasnije stupanje u spolne odnose, razvijanje sigurnijih oblika spolnog ponašanja kao što je primjena prezervativa – naročito među adolescentima u visokorizičnim situacijama, adolescentima u domovima za djecu i mladež, posebno mladeži izvan školskog sustava, osobama koje su bile seksualno zlostavljane, mladeži u maloljetničkom zatvoru, odbjegloj mladeži te mladeži iskorištavanu za pružanje seksualnih usluga.

 Provođenje postojećih programa prevencije te razvoj novih programa u kojima aktivno sudjeluju mladi (kao što su to zdravstveno odgojni programi koji provode liječnici školske medicine).

 Razvoj i provođenje znanstveno utemeljene edukacije o HIV/AIDS -u i spolno prenosivim bolestima u osnovnim i srednjim školama.

 Povećanje broja institucija koje uspješno provode učinkovite mjere prevencije HIV-a kod populacije adolescenta s povećanim rizikom. Postojećim organizacijama koje skrbe za djecu i mlade, osobito na primarnoj razini, omogućiti otvaranje i potporu postojećim višenamjenskim, polivalentnim savjetovalištima za mlade pri školskim ambulantama (neovisno jesu li u školi ili ne) i drugim zdravstvenim službama. Savjetovalištima za mlade koji su izvan zdravstvenog sustava osigurati i omogućiti rad uz obvezatnu stručnu superviziju stručnjaka iz područja zdravstva.

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija programa u cilju smanjenja rizičnog spolnog ponašanja i drugih oblika rizičnih ponašanja adolescenata uvjetovanog uzimanjem opojnih droga i alkohola.

 Unaprjeđenje probira, dijagnostike i liječenja HIV-a i spolno prenosivih bolesti u mladeži. Unaprjeđenje protokola pregleda i obrade u adolescenata i ginekološkog pregleda u adolescentica u cilju što ranijeg otkrivanja spolno prenosivih bolesti.

 Integriranje prevencije HIV-a i prevencije spolno prenosivih bolesti u programe prevencije neželjenih trudnoća adolescentica te u preventivne programe zdravog načina življenja.

 Razvijanje programa odgoja i psihološke pripreme za spolni život i život u zajednici koji će se temeljiti na zaštiti zdravlja i kvaliteti života (uz stručnu podršku psihologa, pedagoga, defektologa, sociologa).

 Povećanje  broj programa koji osiguravaju školovanje, zapošljavanje, športske aktivnosti i druge socijalno prihvatljive aktivnosti.

 Edukacija edukatora  - nastavnika.

 Edukacija vršnjačkih edukatora – učenika.

 Provođenje edukativnih radionica u drugim razredima srednjih škola.

 Izrada tiskanje i distribucija edukativnog i promotivnog materijala.

 Edukacija učenika u osmim razredima osnovne škole, prvim, t rećim i četvrtim razredima srednjih škola.

 Provođenje savjetovanja učenika i roditelja u savjetovalištima za reproduktivno zdravlje.

 Održavanje okruglih stolova.

 Preventivne aktivnosti liječnika školske medicine.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i  zavodi za javno zdravstvo, Ured za suzbijanje zlouporaba droga, Ministarstvo znanosti,  obrazovanja i sporta, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave , Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora, ostala stručna društva, udruge i dr.)

Rok: kontinuirano

Indikator provedbe:

-broj educiranih vršnjačkih edukatora

-broj educiranih nastavnika

-broj tiskanog i distribuiranog edukativnog materijala

-provedena evaluacija rada na edukativnim programima

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz sredstva Državnog proračuna u okviru redovne djelatnosti, sredstva lokalne zajednice i ugovornim odnosima između zdravstvenih ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Mjera 2.4. Preventivni rad u populaciji heteroseksualnih muškaraca i žena s rizičnim ponašanjem

Aktivnosti:

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluaciju programa prevencije rizičnog ponašanja za HIV, čime se jača sposobnost žena i muškaraca, osobito onih koje se bave prostitucijom, za donošenje i provođenje odluka u cilju smanjenja spolnog rizika te prihvaćanje ″protektivnog ponašanja/postupaka″ (npr. ispravna, dosljedna i primjerena uporaba prezervativa, smanjenje visokorizičnih oblika spolnog ponašanja, rana dijagnostika i liječenje spolno prenosivih bolesti).

 Osiguranje veće dostupnosti i prihvatljivosti tehnika za prevenciju HIV-a i spolno prenosivih bolesti koje su pod kontrolom samih žena (npr. ženski kondom).

 Osiguranje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija preventivnih mjera protiv HIV-a u centrima za spolno prenosive bolesti, u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i organizacijama za planiranje obitelji.

 Osiguranje istraživanja te, razvoj, primjena i evaluacija mjera na razini strukturalnih zapreka za učinkovitu prevenciju HIV-a i spolno prenosivih bolesti kod muškaraca i žena.

 Osiguranje posebnih istraživanja u ovoj skupini, izvan populacije seksualnih radnica/ka   radi utvrđivanja razloga promiskuitetnog ponašanja, te izrada programa prevencije u posebnim podskupinama.

 Preveniranje prodavanja i pružanja seksualnih usluga za novac i druga materijalna dobra kroz programe zapošljavanja i resocijalizacije.

 Provođenje istraživanja o ponašanju žena i muškaraca s rizičnim ponašanjem.

 Izrada, tiskanje  i distribucija edukativnog materijala.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Klinika za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević», Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, udruge (HELP, LET, TERRA i dr.) i stručna društva.

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj osoba uključenih u programe

-  broj tiskanog i distribuiranog promotivnog materijala

- izviješća o istraživanju

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna i iz raspoloživih sredstva od igara na sreću.

Mjera 2.5. Preventivni rad u populaciji radnika - migranata

Aktivnosti:

 Promoviranje dobrovoljnog, anonimnog i besplatnog savjetovanja i testiranja u populaciji

radnika migranta i njihovih stalnih spolnih partnera/ica.

 Savjetovanje, održavanje radionice za savjetnike (specijaliste medicine rada).

 Izrada, tiskanje  i distribucija edukativnog i promotivnog materijala.

 Provođenje istraživanja te razvoj, primjena i evaluacija programa prevencije HIV-a na području ponašanja radnika-migranta (mornari trgovačke mornarice, radnici – migranti, vozači međunarodnog transporta, vojnici u međunarodnim misijama, itd.) čime se potiče na donošenje i provođenje odluka u cilju smanjenja seksualnih rizika te jačanje njihovog ″protektivnog″ ponašanja (npr. ispravan, dosljedan i primjeren način uporabe prezervativa, smanjenje visokorizičnih oblika spolnog ponašanja, rana dijagnostika i liječenje spolno prenosivih bolesti).

 Izrada programa usmjerenih ka smanjivanju emigracije, te planiranje, nadzor i provedba edukacijskih programa među imigrantima.

 Provođenje kontinuiranog savjetovanja o smanjenju rizika od HIV-a za putnike koji odlaze u inozemstvo u ordinacijama koje provode epidemiološku djelatnost i u ordinacijama medicine rada.

 Širenje programe edukacije i savjetovanja u ustanovama (zdravstvenim i drugim) u kojima se okupljaju radnici migranti.

 Sprečavanje direktnog i indirektnog reklamiranja seksualnog turizma, te osmišljavanje odgovarajućih sadržaja za zabavu turista tijekom odmora.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja «Dr. Andrija Štampar», stručna društva (Hrvatsko društvo za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora i dr.), privatni sektor i drugi.

Rok: kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj migranta obuhvaćenih savjetovanjem

- broj održanih edukacija za savjetnike

- broj educiranih savjetnika

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna i donacija.

Mjera 2.6. Preventivni rad u populaciji pomoraca – članova posade brodova

Aktivnosti:

 Promoviranje dobrovoljnog, anonimnog i besplatnog savjetovanja i testiranja u populaciji pomoraca – članova posade brodova i njihovih stalnih spolnih partnera/ica.

 Održavanje radionice za savjetnike (specijaliste medicine rada).

 Izrada, tiskanje  i distribucija edukativnog i promotivnog materijala.

 Edukacije

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstvenu zaštitu i sigurnost na radu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja «Dr. Andrija Štampar», privatni sektor i dr.

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj pomoraca – članova posade brodova obuhvaćenih savjetovanjem

- održana edukacija za savjetnike

- broj educiranih savjetnika

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna i donacija.

Mjera 2.7. Preventivni rad u općoj populaciji

Potrebno je provoditi trajnu edukaciju opće populacije. Osnovne informacije o uzročniku i bolesti trebaju biti dostupne i prilagođene svim uzrastima. Edukaciju treba provoditi ne samo uobičajenim sustavom obrazovanja već ju treba organizirati i na radnim mjestima, u lokalnoj zajednici, putem medija, putem SOS telefona, promidžbenih materijala, obilježavanjem Svjetskog dana HIV/AIDS-a, i drugo. U edukaciji treba naglašavati ograničene putove prijenosa HIV-a, te razviti toleranciju i atmosferu u kojoj se različitost poštuje i ne diskriminira. Edukacija također treba jasno istaći koje su se mjere pokazale djelotvornim u prevenciji zaraze HIV-om.

Zdravstveno odgojni programi za pojedine segmente populacije ili čitavu populaciju moraju biti izrađeni od strane eksperata koje imenuje ministarstvo nadležno za zdravlje te prihvaćeni od strane istog ministarstva. Programi trebaju strogo poštovati moralne, medicinsko-etičke, pedagoške  vrijednosti, moraju biti usklađeni s općim vrijednostima zajednice i skupine koja je socijalno referentna za pojedinca. Programi moraju imati solidnu teoretsku osnovu. U programe treba ugraditi elemente koji doprinose "personalizaciji" rizika. Programe općeg karaktera, trebaju pratiti specifični programi na razini lokalne zajednice. Programi bi trebali integrirati različite razine intervencije: individualno savjetovališni rad (psihologa, defektologa, liječnika, učitelja, svećenika, socijalnog radnika), grupni rad, rad u školi i obitelji i program masovnih medija. Na svim razinama intervencija neophodno je da poruke budu sadržajno usklađene. U zdravstveno-odgojnim programima valja dati prednost prenošenju poruka u osobnom kontaktu u odnosu na prenošenje poruka pisanim putem. Programi ne smiju koristiti strah i zastrašivanje kao motivaciju promjene ponašanja, već ih valja temeljiti na pozitivnoj motivaciji.

Potrebna je trajna edukacija profesionalaca (doktora medicine, doktora dentalne medicine, medicinskih sestara/tehničara i drugih zdravstvenih radnika, odgajatelja, učitelja, socijalnih radnika, psihologa, nastavnika i profesora, defektologa-rehabilitatora i drugih) iz područja HIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti. Važno je edukacijom obuhvatiti djelatnike sustava socijalne skrbi radi podizanja svijesti i rješavanja socijalnih problema osoba koje žive s  HIV-om. Također je značajno edukacijom obuhvatiti djelatnike u policiji i vojsci.

U provođenju zdravstvenog odgoja zajednički sudjeluju zdravstvene i obrazovne ustanove, u koje je uključen i vjerski odgoj, sveučilište, visoke škole, veleučilište, sredstva javnog priopćavanja, Hrvatski Crveni križ, karitativne ustanove, nevladine organizacije i drugi.

Aktivnosti:

 Trajna edukacija opće populacije

 Obilježavanje Europskog tjedna testiranja na HIV  i Svjetskog dana AIDS-a

 Izrada, tiskanje  i distribucija edukativnog i promotivnog materijala.

 Održavanje okruglih stolova, seminara i sl.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstvenu zaštitu i sigurnost na radu, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave , stručna društva, udruge, privatni sektor, i dr.

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

-broj distribuiranog edukativnog materijala

-broj provedenih promotivnih aktivnosti

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna, u okviru raspoloživih sredstava od igara na sreću i donacija.

3. Povećanje broja dobrovoljnih savjetovanja i testiranja kako bi se omogućilo rano otkrivanje zaraze HIV-om te savjetovanje o smanjivanju rizičnog ponašanja

U periodu od 2003. do 2006. godine u okviru GFATM projekta „Unaprjeđivanje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj” po prvi put su otvoreni centri za besplatno, anonimno, dobrovoljno savjetovanje i testiranje (CST savjetovališta) u okviru zdravstvenog sustava (dva u Zagrebu i po jedan u Rijeci, Splitu, Osijeku, Zadru, Slavonskom Brodu, Dubrovniku, Puli i u okviru zatvorskog sustava). Za potrebe rada u centrima educirano je 70 savjetnika. U okviru provedbe programa povećan je broj testiranja opće populacije i populacije u riziku te je omogućeno kvalitetno savjetovanje za osobe koje dolaze u savjetovalište prije i nakon testiranja čime se osigurava  kvalitetno prenošenje informacija. Rad centara, kao mjesta primarne i sekundarne prevencije HIV infekcije, temelji se na preventivnim aktivnostima koje kroz savjetovališni rad i testiranje imaju za cilj smanjenje oboljevanja i širenja HIV-infekcije i ostalih spolno prenosivih bolesti i promicanje odgovornog spolnog ponašanja te doprinos smanjenju stigme i diskriminacije povezane s HIV-om i SPB. Svima koji dođu u centar ponuđeno je savjetovanje prije testiranja, testiranje, savjetovanje poslije testiranja, a u slučaju potrebe i pomoć pri upućivanju na medicinsku skrb, liječenje i psihosocijalnu podršku. Sve usluge su besplatne, anonimne i na dobrovoljnoj osnovi. Kroz CST savjetovališta u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, zavodima za javno zdravstvo, zatvorskom sustavu i Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ od osnutka 2003.g. do kraja 2014.g. pruženo je ukupno 48.074 individualnih savjetovanja. Programom je obuhvaćeno 26 598 korisnika, a 25 996 osoba je testirano na HIV. U 1% testiranih (255 korisnika) otkrivena je HIV- infekcija te su upućeni na daljnju medicinsku skrb u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Tijekom 2014. godine u savjetovalištima je pruženo 4 966 individualnih savjetovanja za 2 929 korisnika, a 2 876 osobe su testirane na HIV (utvrđeno je 41 pozitivnih nalaza). Testiranja u zajednici za skupine pod povećanim rizikom za HIV infekciju, provode CST u suradnji s lokalnim udrugama (Hepatos Rijeka, HUHIV, Iskorak, HELP). Ukupno je tijekom 2013. i 2014. Godine kroz testiranje u zajednici uslugu savjetovanja i testiranja na HIV primilo 3 744 korisnika. Hrvatski Crveni križ provodi testiranja u zajednici u okviru aktivnosti prevencije ovisnosti (programi smanjenja štete), te je u 2014.  godini testirano 123 korisnika brzim testovima na HIV. Na temelju evaluacije podatka prikupljenih iz rada CST-a mogu se kvalitetnije utvrditi smjernice za nove preventivne programe.

Osobe zaražene HIV-om trebaju biti upoznate sa stanjem svoje infekcije i koristiti mogućnosti terapije za HIV infekciju i profilaksu od oportunističkih infekcija. Putem savjetovanja u centrima nastoji se utjecati na promijene rizičnih oblika ponašanja u smislu smanjenja rizika zaraze od drugih osoba i prema drugim osobama. Tako se sve spolno aktivne osobe u skupinama pod rizikom trebaju poticati na savjetovanje i testiranje na HIV. Sredstva za preventivu, savjetovanje i testiranje treba prvenstveno usmjeriti na one osobe s jasno naglašenim rizičnim ponašanjem u pogledu zaraze HIV-om. Savjetovanje o HIV-u ne smije biti zapreka testiranju, a testiranje ne smije biti zapreka savjetovanju. Strategija savjetovanja i testiranja različita je za osobe koje negiraju svoj rizik od strategija pristupa osobama koje prepoznaju svoj rizik, ali nisu bile testirane, te za one koje podcjenjuju svoj rizik ili ga nisu svjesne. Bitan je ciljani pristup svakoj grupi. Posebno treba nastojati da visokorizična mladež rano spozna svoj status, a ukoliko je ta mladež HIV-negativna, treba uz pomoć preventivnih programa održati to stanje.

Mjera 3.1. Osigurati kontinuitet rada centara za dobrovoljno, besplatno i anonimno savjetovanje i testiranje

Aktivnosti:

 Osiguranje savjetovanja i testiranja na HIV koje treba biti dobrovoljno i povjerljivo te izvedeno na način koji je maksimalno prihvatljiv za provođenje testiranja osoba s rizičnim ponašanjem.

 Održavanje godišnjih seminara za savjetnike u centrima za dobrovoljno, besplatno i anonimno savjetovanje i testiranje.

 Korištenje novih, dobro provjerenih tehnika brzog testiranja u skladu s uputama Referentnog centra za epidemiologiju Ministarstva zdravlja u okvirima uporabe brzih testova u zdravstvenim ustanovama.

 Osposobljavanje svih savjetovališta, osobito ona za mlade, za provođenje savjetovanja.

 Tiskanje i distribucija priručnika za savjetnike.

 Provođenje medijske kampanje za promociju centara.

 Praćenje podataka i izvješćivanje o radu.

Mjera 3.2. Razvijanje dobrovoljnog savjetovanja, testiranja i upućivanja u skrb

Aktivnosti:

 Povećanje dostupnosti anonimnog i povjerljivog testiranja i testiranja u zajednici, osobito u teško dostupnim populacijskim skupinama (intravenski ovisnici o drogama, muškarci koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima, migranti  i dr.).

 Povećanje broja osoba koje se koriste savjetovanjem i dobrovoljno se testiraju, a boluju od indikatorskih bolesti (npr. tuberkuloza, spolno prenosive bolesti i hepatitis B i C) i/ili imaju neke rizične oblike  ponašanja (npr. spolni odnos bez zaštite, višestruki partneri, intravensko korištenje droga), što povećava rizik zaraze HIV-om.

 Edukacija zdravstvenih radnika o indikatorskim bolestima za testiranje za HIV.

 Povećanje dostupnosti dobrovoljnog testiranja u sklopu javno-zdravstvenih programa koji uključuju primjenu brzih testova u nestandardnim uvjetima.

 Evaluacija učinkovitosti raznih vrsta savjetovanja partnera i programa edukacije s ciljem povećanja broja osoba koje su upoznate sa svojim rizikom, a imaju rizično spolno ponašanje ili koriste zajedničke igle; osoba koje prihvaćaju savjetovanje i dobrovoljno testiranje; osoba koje se vraćaju po rezultate svog testiranja, te ukoliko su zaražene, upućuju se na praćenje, a ukoliko su negativne, koriste preventivne savjete radi smanjivanja svog rizika.

 Educiranje partnera osoba koje žive s HIV-om o mogućnostima sprečavanja zaraze HIV-om, redovno savjetovanje i testiranje i pružanje potpore protektivnom ponašanju.

 Povećanje dostupnost besplatnog testiranja na HIV u bolničkim i izvanbolničkim ustanovama - razviti sustav testiranja na licu mjesta (point of care).

 Povećanje udjela spolno aktivne mladeži i mlađih odraslih osoba (sa spolno prenosivim bolestima i/ili nekim oblikom rizičnog ponašanja) kojima se rutinski nudi savjetovanje o HIV infekciji i AIDS-u.

 Razmatranje mogućnosti uvođenja samotestiranja prema novim znanstvenim spoznajama.

Mjera 3.3. Povećanje motivacije osoba s rizičnim ponašanjem za testiranjem na HIV

Aktivnosti:

 Istraživanje, razvijanje, primjenjivanje i evaluacija strategija koje se odnose na stvarne i opažene zapreke za testiranje – kao što su strah od spoznaje o zaraženosti, tj. strah od pozitivnog testa, strah od stigmatizacije, kriminalizacije, saznanja roditelja/skrbnika, saznanja partnera, rizika deportacije, briga za povjerljivost podatka, za dostupnost i mogućnosti skrbi i liječenja, mišljenje «to se događa drugima»  e ostale kulturalne i vjerske zapreke.

 Unaprjeđenje procjene ponašanja određene populacije u pogledu testiranja, razlikujući kod toga one koji se nikad nisu testirali, one koji se povremeno testiraju i one koji se često testiraju.

 Istraživanje, razvijanje, primjenjivanje i evaluacija strategija koje se odnose na čimbenike motivacije za testiranjem u populacijama s rizičnim ponašanjem.

 Istraživanje, razvijanje, primjenjivanje i evaluacija strategija u svezi promidžbe savjetovanja i testiranja (uključujući bolje znanje rizičnih skupina o pokazateljima primarne infekcije i koristi od testiranja).

 Istraživanje, razvijanje, primjenjivanje i evaluacija kompetentnih modela za pojedine populacijske skupine glede dobrovoljnog i usmjerenog savjetovanja i testiranja, uključujući testiranje parova, obraćanja skupinama te razne druge metode pribavljanja rezultata.

 Povećati intervencije na razini bolesnika radi ohrabrenja osoba rizičnih za zarazu HIV-om da se podvrgnu testiranju.

Mjera 3.4. Povećanje broja mjesta koja rutinski nude dobrovoljno savjetovanje i testiranje

Temeljem evaluacije aktivnosti u SCT-ima predviđa se povećanje broja mjesta za dobrovoljno testiranje i savjetovanje u Službama za epidemiologiju zavoda za javno zdravstvo. Eventualno daljnje povećanje broja mjesta za dobrovoljno testiranje i savjetovanje zahtijeva znanstveno utemeljenu studiju kojom će se evaluirati postojeći rad savjetovališta, obuhvat i eventualna daljnja potreba otvaranja centara za dobrovoljno testiranje i savjetovanje. Kao i do sada, valja provoditi kontinuiranu edukaciju savjetnika koji rade u savjetovalištima. Potrebno je također razvijati javno-zdravstvene programe koji će omogućiti testiranje na HIV u nestandardnom okruženju.

Mjera 3.5. Omogućiti dobrovoljno savjetovanja i testiranja trudnica na HIV

Antiretrovirusnim liječenjem trudnica i dovršenjem poroda carskim rezom može se bitno smanjiti zaraženost HIV-om djece, potrebno je poticati trudnice, osobito one s rizičnim čimbenicima ponašanja, na dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV. Potrebno je razviti sustav koji će svim trudnicama omogućiti savjetovanje i mogućnost testiranja na HIV u cijeloj Republici Hrvatskoj. Nakon spoznaje o pozitivnom testu, trudnice treba hitno uputiti na liječenje. Potrebno je kontinuirano educirati trudnice i zdravstvene radnike o mogućnostima sprječavanja zaraze HIV-om u djece.

Na ovaj način možemo očekivati da će broj djece s HIV infekcijom zbog prijenosa intrauterine infekcije s majke na dijete biti smanjena na najmanju moguću mjeru.

Mjera 3.6. Osiguranje uporabe provjerenih anti-HIV testova uz obvezatnu potvrdu u   Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV- om Ministarstva zdravlja

Uz uporabu provjerenih licenciranih testova na HIV, obvezna je potvrda u Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV- om Ministarstva zdravlja za HIV pozitivne nalaze i obvezno je prijavljivanje HIV pozitivnih osoba u skupnom anonimnom godišnjem izvještaju prema zavodima za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Nositelji mjera 3.1 do 3.6.: Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV- om Ministarstva zdravlja, Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, zdravstvene ustanove,   Ministarstvo pravosuđa (Zatvorska bolnica u Zagrebu) i udruge

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

-izvješće o radu centara za dobrovoljno, besplatno i anonimno savjetovanje i  

testiranje  na virus HIV-a

-broj osoba testiranih na HIV

-broj polaznika seminara za savjetnike u centrima za dobrovoljno, besplatno,

anonimno savjetovanje i testiranje

-broj educiranih novih savjetnika

-otvaranje novih centara prema potrebama i mogućnostima

Financijska sredstva : sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstava Državnog proračuna, iz sredstva Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i zavoda za javno zdravstvo, te iz raspoloživih sredstava od igara na sreću

4. Pružanje optimalne skrbi osobama koje žive s HIV-om, razvoj preventivne djelatnosti za osobe koje žive s HIV-om te borba protiv stigmatiziranja i diskriminacije

U Republici Hrvatskoj se od samih početaka pojave HIV-infekcije i AIDS-a u svijetu kontinuirano provodi i upotpunjuje dijagnostika i liječenje osoba zaraženih HIV-om. Dijagnostika zaraze HIV-om se provodi u zdravstvenim ustanovama na cjelokupnom području dok se završna potvrda i liječenje provodi pri Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu. S obzirom na relativno mali broj HIV-pozitivnih osoba kao i potrebu za visoko educirano osobljem u ovoj zdravstvenoj ustanovi trenutno ne postoji potreba za otvaranjem novih regionalnih centara za liječenje koja je specifično povezana s HIV-infekcijom. Međutim, otvaranje regionalnih centara je moguće uz odgovarajuću edukaciju, specifičnu dijagnostiku i osiguranje financijskih sredstava.   Kako osobe zaražene HIV-om mogu doživjeti gotovo normalnu starost treba osigurati edukaciju i pružanje dijela zdravstvene skrbi osoba zaraženih HIV-om u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Antiretrovirusni lijekovi osiguravaju se putem Klinike za infektivne bolesti  „Dr. Fran Mihaljević“, a plaćanje istih osigurano je putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Uz redovnu podršku koja se ostvaruje sukladno propisima iz područja socijalne skrbi, a poradi specifičnosti infekcije u sklopu Klinike se u suradnji s udrugom HUHIV provodi se program “Psihosocijalne podrške HIV pozitivnim osobama i njihovim obiteljima” od 2003. godine. Navedeni program je nastavak  projekta „Unaprjeđivanje borbe protiv HIV/AIDS-a u Hrvatskoj“ te je potrebno osigurati sredstva za daljnje odvijanje navedenog programa.

Mjera 4.1. Provođenje antidiskriminacijskih programa

Aktivnosti:

 Provođenje istraživanja i razvoja te primjena te evaluacija antidiskriminacijskih programa u cilju smanjenja stigmatizacije i diskriminacije zaraženih osoba .

 Provođenje istraživanja i razvoja  e primjena i evaluaciju HIV-preventivnih mjera (npr. mjere za pojedinaca, parove, grupe, zajednicu, društveni marketinga i sl), usmjerenih na raznolikost pojedinaca, populacija i partnera osoba koje žive s HIV-om.

 Promoviranje individualnih prava i odgovornosti osoba koje žive s HIV-om.

 Podizanje svijesti cjelokupne javnosti i ciljanih skupina o načinima širenja i mogućnostima prevencije HIV-infekcije

 Organiziranje edukacija i suradnje sa predstavnicima medijima  kako bi se o osobama koje žive s HIV -om i ranjivih skupina izvještavalo na način kojim se afirmira njihov položaj u društvu i pri tom koristiti nestigmatizirajuci jezik.

 Unapređenje pravne regulative na području zaštite HIV-pozitivnih osoba

 Izrada i distribucija promotivnog i edukativnog materijala, pokretanje medijskih kampanja

 Obilježavanje Svjetskog dana HIV/AIDS-a

 Sudjelovanje u medijima, emitiranje spotova i promotivnih emisija tijekom cijele godine, sudjelovanje i organiziranje seminara, okruglih stolova i sl.

 Organiziranje rada SOS HIV-telefon

 Uključivanje osoba koje žive s HIV-om u programe vezane za prevenciju HIV infekcije i procese odlučivanja

 Provođenje aktivnosti tijekom Europskog tjedna za testiranje na HIV.Educiranje zdravstvenih radnika i zdravstvenih suradnika (ginekologa, stomatologa, psihijatara), udomitelja i sl.

 Održavanje internet stranica

Nositelji: Nacionalno povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a, Ministarstvo zdravljai druga tijela državne uprave, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, međunarodne organizacije, zdravstvene, socijalne i obrazovne ustanove, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave , stručna društva, udruge (HUHIV i dr.), privatni sektor i dr.

Rok :   kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj održanih promotivnih aktivnosti

- broj tiskanog i distribuiranog materijala

- broj provedenih edukacija

- broj provedenih istraživanja, analiza  istraživanja

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz raspoloživih sredstva Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru redovne djelatnosti, sredstva namijenjena za programe i projekte udruga, sredstva Hrvatskog Crvenog križa, privatni sektor, međunarodne institucije, mediji, donacije,  i sl.

Mjera 4.2. Provođenje postupaka dijagnostike, terapije i liječenja u svezi HIV-infekcije

Aktivnosti:

 Antiretrovirusno liječenje (ART) se primjenjuje sukladno stručnim smjernicama. Ono uključuje primjenu lijekova koje imaju što je moguće manje nuspojava i koji se jednostavno primjenjuju (po mogućnosti jednom na dan). Zbog smanjivanja zaraznosti, antiretrovirusni liječekovi imaju danas i značajnu ulogu u prevenciji zaraze HIV-om. Liječenje treba biti besplatno za sve osobe koje žive s HIV-om, te osigurano putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje U praćenje učinka ART-a treba uključiti određivanje broja CD4 limfocita T i količine virusa (određivanjem HIV RNA) te prema potrebi utvrđivanje rezistencije. U Republici Hrvatskoj za sada postoji jedan HIV/AIDS centar i to pri Klinici za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević» u Zagrebu, no ukoliko bi porastao broj bolesnika, treba organizirati otvaranje centara i na regionalnoj razini. Referentni laboratorij za potvrđivanje testiranja na HIV nalazi se također pri Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Također treba omogućiti dijagnostiku i liječenje osoba koje žive s HIV-om na spolno prenosive bolesti i tuberkulozu. Potrebno je također osigurati liječenje kroničnog hepatitisa C u osoba koje su istovremeno zaražene HIV-om, prema stručnim smjernicama.

 Potreban je aktivan pristup dijagnostici depresiji, anksioznosti i drugim psihološkim stanjima, te psihološka potpora osobama u kojih se otkrije zaraza HIV-om i u osobama koje su već uključenje u skrb.

 Potrebno je pratiti i osigurati, nakon testiranja na HIV, uključivanje u skrb osoba zaraženih HIV-om

 U slučaju dugotrajnog rizičnog ponašanja usprkos opetovanom savjetovanju osoba koje nisu zaražene HIV-om, potrebno je razmotriti primjenu predekspozicijske profilakse antiretrovirusnim lijekovima, prema posebno donijetim smjernicama.

 Zadržavanje u skrbi treba sustavno pratiti, ono treba biti jedan od indikatora pračenja uspješnosti skrbi

 Potrebno je pratiti i istraživati čimbenike povezane s kasnim uključivanjem u skrb.

 Potrebno je pratiti i istraživati suradljivost osoba zaraženih HIV-om s primjenom ART-a. Osnovno mjerilo suradljivosti treba biti postotak bolesnika s nemjerljivom viremijom.

 Potrebno je osigurati skrb za trudnice koje žive s HIV-om i antiretrovirusnu terapiju kako bi se smanjio prijenos sa majke na dijete. Trudnicama zaraženim HIV-om pružaju se  informacije o rizicima prijenosa virusa s majke na dijete te im se daju detaljni savjeti o mogućnostima prevencije prijenosa HIV-a s majke na dijete uključujući savjete vezane uz dojenje. Sve trudnice dobivaju antiretrovirusne lijekove te se svima i nakon trudnoće savjetuje antiretrovirusno liječenje. Kako u Republici Hrvatskoj raspolažemo primjerenom umjetnom prehranom, trudnicama koje su zaražene HIV-om savjetuje se da ne doje, uz pružanje detaljnih informacija o rizicima  i koristima dojenja (u praksi nije bilo situacije u kojoj bi HIV+ rodilja željela dojiti). Također se razmatraju mogućnosti prevencije prijenosa s majke na dijete u slučaju da HIV-pozitivna majka želi dojiti. Navedena prevencija se odnosi prvenstveno na optimalno antiretrovirusno liječenje majke i razmatranje antiretrovirusne profilakse u dojenog djeteta.

 Jačanje postojećih ustanova i osposobljavanje udruga za provođenje preventivnih programa.

 Liječenje osoba u zatvorima i povezivanje  sa djelatnostima u zajednici.

 Provođenje zdravstvene zaštite na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini.

 Provođenje postupaka prevencije, ranog otkrivanja i postavljanje dijagnoze.

 Unaprjeđenje kvalitete dostupnosti primarne zdravstvene zaštite kroz programe edukacije.

 Osiguranje primjene antiretrovirusnih lijekova za prevenciju. Omogućiti i povećati dostupnost post-ekspozijske terapija nakon izloženosti HIV-u (PEP) te početak terapije nakon dijagnoze bez obzira na broj limfocita. Slijedom znanstvenih dokaza i istraživanja te usklađivanja s SZO i ECDC preporukama i dobrom praksom u drugim europskim zemljama razmotrit će se uvođenje predekspozicijsku terapiju (PrEP) za HIV negativne osobe pod povećanim rizikom (MSM).

Nositelji: Klinika za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević» u Zagrebu, Referentni centra

za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om Ministarstva zdravlja, zdravstvene ustanove, zdravstveni djelatnici, Referentni centar za epidemiologiju Ministarstva zdravlja, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Rok: kontinuirano

Indikator provedbe:

-     broj osoba koji prima ART

-     broj osoba koje se rano ili kasno uljučuju u skrb

-     integracija u skrb unutar 30 dana od postavljanja dijagnoze

-     zadržavanje u skrbi uz opis metodologije

-    postotak osoba u skrbi koje imaju nemjerljivu viremiju

-     analiza financijskih sredstava namijenjenih za programe dijagnostike, terapije i liječenja

Financijska sredstva: sredstva su osigurana ugovornim odnosima između zdravstvenih

ustanova i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Mjera 4.3. Psihosocijalna podrška HIV pozitivnim osobama

Aktivnosti:

 Provođenje odgovarajućih oblika zdravstvene zaštite i psihosocijalne skrbi na svim razinama.

 Razvijanje psihološke i socijalne službe koje zadovoljavaju potrebe osoba koje žive s HIV-om. Poboljšati rad zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene zaštite u zbrinjavanju osoba koje žive   HIV-om.

 Razvijanje pružanja pravne pomoći osobama zaraženih HIV-om.

 Razvijanje kvalitetnog savjetovanja za partnere te službe izvještavanja čime se partnerima koji su potencijalno izloženi zarazi HIV-om može osigurati savjetovanje i testiranje, odnosno upućivanje na odgovarajuću ranu evaluaciju i skrb, ako se utvrdi da su zaraženi.

 Razvijanje djelatnosti socijalne skrbi i zaštite mentalnog zdravlja za potrebe osoba koje žive s HIV-om.

 Organiziranje smještaja osobama koje žive s HIV-om u ustanovama socijalne skrbi

 Pružanje pomoći u kriznim stanjima (SOS telefon).

 Pružanje pomoć u resocijalizaciji osoba koje žive s HIV-om (prekvalifikacija i dokvalifikacija).

 Tisak materijala o podizanju kvalitete života osoba koje žive s HIV-om.

 Unaprjeđenje rada  On-line savjetovališta.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Klinika za infektivne bolesti «Dr. Fran Mihaljević», Hrvatski zavod za javno zdravstvo, udruga HUHIV, zavodi za javno zdravstvo, centri i ustanove socijalne skrbi

Rok:  kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj HIV pozitivnih osoba uključenih u program psihosocijalne podrške

- broj odrađenih on- line savjetovanja

- broj pruženih pravnih pomoći oboljelima

- broj podijeljenih i tiskanih materijala za poboljšanje života oboljelih

- broj osoba uključenih u grupe samopodrške

Financijska sredstva : sredstva su osigurana u okviru raspoloživih sredstava Državnog proračuna, iz sredstava za redovnu djelatnost te iz  raspoloživih sredstava od igara na sreće.

5. Primjena standardnih mjera zaštite u cilju minimaliziranja rizika prenošenja HIV-a i drugih uzročnika koji se prenose krvlju

Tijekom proteklih godina kontinuirano se održavaju stručni seminari, konferencije i okrugli stolovi namijenjeni zdravstvenim radnicima sa ciljem upoznavanja s HIV infekcijom, epidemiološkom situacijom i načinima prijenosa ove infekcije. Organizirati odgovarajuću edukaciju i za druge profile poput djelatnika policije, vojske, djelatnika u sustavu socijalne skrbi, djelatnike u sustavu školstva itd.

Mjera 5.1. Pridržavanje standardnih mjera zaštite u zdravstvenim ustanovama

U svim zdravstvenim ustanovama treba primjenjivati i pratiti primjenu standardnih mjera zaštite radi minimalizacije rizika od prijenosa HIV-a. Svi zdravstveni radnici trebaju biti educirani o primjeni standardnih mjera zaštite te imati pravo i obvezu provođenja tih mjera. Provođenje mjera se mora stalno nadzirati. Potrebno je organizirati i provoditi odgovarajuću postekspozicijsku profilaksu nakon izloženosti krvlju i drugim tjelesnim tekućinama.  

Mjere zaštite pacijenata  emelje se na strogom pridržavanju pravila asepse i antisepse uz ispravnu sterilizaciju i uporabu jednokratnog pribora te na primjeni provjerenih pripravaka krvi, krvnih derivata i organa. Za specifične segmente zdravstvene zaštite potrebno je izraditi detaljne programe suzbijanja infekcije.

Obvezno je testiranje i isključivanje HIV-pozitivnih donatora tkiva, organa i sperme, kao i  estiranje osoba koje ulaze u kroničnu dijalizu i te dosljedno poštivanje svih standardnih mjera zaštite u provođenju dijalize osoba zaraženih HIV-om. Pisane upute za zdravstvene radnike potrebno je izraditi i dostaviti svim zdravstvenim radnicima u Republici Hrvatskoj u suradnji s odgovarajućim stručnim društvima. Potrebno je osigurati postekspozicijsku profilaksu nakon profesionalne izloženosti HIV-u prema odgovarajućim smjernicama stručnih društava.

Aktivnosti:

 Korištenje uobičajenih postupaka za suzbijanje  infekcija.

 Praćenje i suzbijanje bolničkih infekcija.

 Korištenje metoda profilakse u slučajevima incidenata (npr. ubod iglom sa HIV pozitivnom krvi i sl.) pri zavodima za javno zdravstvo, bolnicama i Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“.

 Provođenje sanitarnog i epidemiološkog nadzora.

 Provođenje programa edukacije.

 Organiziranje i provođenje primjene profilakse zaraze HIV-om nakon profesionalne (djelatnici u zdravstvu) ili neprofesionalne izloženosti HIV-u (npr. žrtve silovanja).

 Provođenje profilakse temeljem donesenih stručnih smjernica.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, zdravstvene ustanove, zdravstveni radnici, bolnička povjerenstva za hospitalne infekcije , Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo

Rok: kontinuirano

Indikatori provedbe:

- broj provedenih profilaktičkih postupaka

Financijska sredstva: sredstva su osigurana ugovornim odnosima s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje za provođenje redovnih djelatnosti, kroz privatne ustanove i ordinacije, stručna društva i sl.

Mjera 5.2. Izobrazba radnika u zdravstvu

Aktivnosti:

 Provođenje izobrazbe djelatnika u sustavu zdravstva vezano za suzbijanje HIV/AIDS infekcije, promicanja ljudskih prava osoba koje žive s HIV-om i destigmatizacije osoba koje žive s HIV-om.

 Tisak edukativnog materijala.

 Održavanje stručnih seminara, konferencija i tečajeva i sl.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja, tijela državne uprave, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i zavodi za javno zdravstvo, Hrvatska udruga medicinskih sestara, Hrvatsko društvo za spolno prenosive bolesti , Hrvatsko društvo za infektivne bolesti, Hrvatsko društvo za urogenitalne i spolno prenosive infekcije, Hrvatsko epidemiološko društvo, Hrvatsko društvo za oralnu medicinu i patologiju, Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu, Hrvatski Crveni križ, međunarodne institucije, udruge, mediji i sl.

Rok : kontinuirano

Indikatori provedbe:

-broj zdravstvenih radnika obuhvaćenih edukativnim programima

-broj distribuiranog tiskanog materijala

Financijska sredstva: sredstva su osigurana u okviru raspoloživih sredstava Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru redovne djelatnosti te u okviru aktivnosti stručnih društava

Mjera 5.3. Izobrazba radnika u odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, športskim  i drugim ustanovama

Radnici u odgojno-obrazovnim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi,sportu i na svim radnim mjestima gdje postoji mogućnost dodira s krvlju (npr. vatrogasci, policija itd.) trebaju biti educirani u primjeni standardnih mjera zaštite. Provođenje mjera mora se stalno nadzirati.

Aktivnosti:

 Provođenje izobrazbe djelatnika u sustavu obrazovanja i socijalne skrbi vezano za suzbijanje HIV infekcije i AIDS-a.

 Organiziranje sustavne izobrazbe odgajatelja, razrednika i učitelja/profesora o  mjerama prevencije HIV infekcije i AIDS-a, afirmaciji zdravih stilova života uz obvezu da stečeno znanje integriraju u svoj stručni rad s djecom i mladeži.

 Organiziranje kontinuirane izobrazbe roditelja o problemu suzbijanja HIV infekcije i AIDS-a, kao i izobrazba o odgovornom roditeljstvu i utjecaju obitelji u izgradnji pozitivnih vrijednosti u djece i mladeži.

 Organiziranje seminara za županijske koordinatore, ravnatelje i stručne suradnike u dječjim vrtićima, osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima kako bi se osigurala što kvalitetnija provedba programa u svim odgojno-obrazovnim ustanovama

 Provođenje izobrazbe nastavnika i studenata.

 Izrada i distribucija edukativnih materijala.

Nositelji: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo zdravlja, uredi državne uprave u županijama, Škola narodnog zdravlja «Dr. Andrija Štampar», Hrvatsko društvo za školsku i sveučilišnu medicinu, stručna društva, udruge, Hrvatski zavod za javno zdravstvo u suradnji s zavodima za javno zdravstvo.

Rok : kontinuirano

Indikatori provedbe:

-broj djelatnika u sustavu socijalne skrbi obuhvaćenih edukacijom

-broj djelatnika u sustavu obrazovanja obuhvaćenih edukacijom

Financijska sredstva: sredstva su osigurana su iz sredstva Državnog proračuna u okviru redovne djelatnosti

Mjera 5.4. Izobrazba pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske i policijskih službenika

 Aktivnosti:

 Izraditi  program edukacije edukatora.

 Provođenje edukacije pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga Republike Hrvatske i policijskih službenika koji sudjeluju u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu e ročnika.

 Izraditi i distribuirati edukativne materijale.

Nositelji: Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravlja, UNDP, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Referentni centar za HIV/AIDS Ministarstva zdravlja

Rok: kontinuirano

Indikatori provedbe:

- broj educiranih edukatora

Financijska sredstva: u okviru redovne djelatnosti

Mjera 5.5. Izobrazba u ostalim djelatnostima

Za djelatnosti kao što su pružanje kozmetičkih usluga, usluga tetoviranja, akupunkture i sl., izrađuju se posebne upute, a na temelju epidemiološkog izvida i procjene rizika od infekcije. Uvjet za obavljanje ovih djelatnosti treba biti, uz ostalo, edukacija  i provođenje mjera zaštite od infekcije koja se može prenijeti krvlju, uz isključivo korištenje materijala i pribora za jednokratnu uporabu. Provođenje mjera mora se stalno nadzirati.

6. Osiguranje sigurnosti krvi i krvnih pripravaka kao i osiguranje sigurnosti transplantacije organa i tkiva

Hrvatski zavod za javno zdravstvo prikuplja podatke o provedenim testiranjima na temelju podataka svih laboratorija koji testiraju krv na HIV. Testiranja dobrovoljnih davatelja krvi vode se kao zaseban epidemiološki podatak, odvojeno od ostalih testiranja na HIV. Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu prikuplja podatke o provedenim testiranjima dobrovoljnih davatelja krvi u i dostavlja ih Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Podaci se u obliku godišnjih izvješća objavljuju u Transfuziološkom Vjesniku kao službeni podatak. U 2013. godini testirano je 214.740 osoba (uzoraka krvi) od čega je registriran 178 HIV pozitivan nalaz ili 0.08% (u 2012.godini: 222.275 testiranja od čega 163 HIV pozitivnih nalaza ili 0,07%) .

U Republici Hrvatskoj su u gotovo trideset godina praćenja HIV/AIDS-a, registrirana samo dva slučaja HIV-infekcije nakon transfuzije domaće krvi. Razlog niskog rizika od prijenosa krvlju je dobrovoljno davalaštvo krvi i niska prevalencija u općoj populaciji. Iako je ostatni rizik od prijenosa HIV infekcije procijenjen na 1:1,1 milijun donacija, 2013. godine uvedeno je molekularno ispitivanje (NAT) radi dodatnog povećanja sigurnosti krvi. U Republici Hrvatskoj se krv obvezno testira na HIV kombiniranim HIV Ag-At testovima, a provode se i sve ostale mjere sprečavanja uzimanja krvi od osoba pod povećanim rizikom od HIV infekcije. Kao i do sada potrebno je i nadalje poštovati načelo samodostatnosti i besplatnosti te primjenjivati isključivo krv dobrovoljnih davatelja iz Hrvatske.

Mjera 6.1. Osiguranje sigurnost krvi i krvnih pripravaka

Aktivnosti:

 Osiguranje principa dobrovoljnog davalaštva krvi. Krv koja se upotrebljava u liječenju treba biti isključivo od davatelja iz Republike Hrvatske, uz osiguranje selekcije davatelja, izbjegavanje pojedinih grupa pod povećanim rizikom od HIV infekcije, te testiranje krvi prema  dobroj laboratorijskoj praksi transfuzijske djelatnosti.

 Poticanje proizvodnje imunobioloških preparata iz krvi prikupljene u Republici Hrvatskoj. Princip samodostatnosti u području imunobioloških preparata treba biti vodeći princip. Ukoliko se u zemlju uvoze pripravci krvi (rijetke krvne grupe) i imunobiološki preparati to treba činiti od proizvođača koji garantiraju proces proizvodnje koji onemogućuje prijenos virusa HIV-a (i ostalih infektivnih agensa), uz obvezatnu kontrolu putem Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode.

 Zabrana uvoza i uporabe pripravaka krvi i plazme iz donacija.

 Izbjegavanje svake komercijalizacije u transfuzijskoj djelatnosti.

 Utvrditi nacionalnu koordinaciju rada u postojećoj mreži transfuzijskih ustanova.

 Jačanje svijesti davatelja krvi o rizicima stjecanja HIV infekcije i upoznavanje s mjerama  izbjegavanja i sprječavanja HIV infekcije. Edukaciju treba provoditi kontinuirano kroz dostupne oblike informiranja davatelja krvi.

 Protokoliranje potpisa davatelja krvi ili krvnih sastojaka kojim potvrđuje da je pročitao i bio upoznat s rizicima zaraze HIV-om i da ih on nema.

 Obvezno provođenje postupaka potvrde HIV reaktivnosti svih dobrovoljnih davatelja krvi  u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu, Referentnom centru Ministarstva zdravlja za transfuzijsku medicine u kojem treba voditi Registar zaraženih davatelja krvi.

 Upućivanje davatelja krvi s nejasnim rezultatima HIV testova na kliničku evaluaciju u Kliniku za zarazne bolesti ili najbliži Odjel za zarazne bolesti.

 Analiza rezultata testiranja i kontrole kvalitete serološkog testiranja svih transfuzijskih ustanova, trendova u incidenciji i prevalenciji HIV infekcije u populaciji davatelja krvi, donora tkiva i donošenje smjernica i uputa za daljnje smanjivanje rizika od prijenosa HIV-a.

 Usklađivanje nacionalnih standarda u prikupljanju krvi, laboratorijskim ispitivanjima, pripravi, čuvanju, izdavanju, transportiranju krvnih pripravaka i lijekova proizvedenih iz  krvi i njihovoj kliničkoj primjeni sa stečevinama zemalja Europske unije.

 Prikupljanje podataka za godišnju analizu rada transfuzijske djelatnosti.

 Koordiniranje aktivnosti u promidžbi i organizaciji sigurnog davalaštva krvi.

 Provođenje kontrole kvalitete krvi i krvnih pripravaka u svim transfuzijskim ustanovama u Republici Hrvatskoj.

 Provođenje nadzora i kontrole imunoloških preparata u procesu registracije u zemlji. Provođenje NAT testiranja u ispitivanju krvi davatelja, donora organa i tkiva.

Nositelji: Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu i transfuzijske jedinice, Hrvatski Crveni križ, zdravstvene ustanove, Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode

Rok: kontinuirano

Indikator provedbe:

-broj provedenih testiranja

- broj osoba koje žive s HIV-om prenesenim transfuzijama krvi provedenim u

Republici Hrvatskoj

Financijska sredstva: s redstva su osigurana ugovornim odnosima s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.

Mjera 6.2. Osiguranje sigurnosti  ransplantacije organa i tkiva

Aktivnosti:

 sukladno Nacionalnom programu transplantacije

Nositelji: Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu i transfuzijske jedinice i Ministarstvo zdravlja, Hrvatski Crveni križ, zdravstvene ustanove, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

Rok: kontinuirano

Indikator provedbe:

- broj osoba koje žive s HIV-om transplantiranih u Republici Hrvatskoj, kod kojih je HIV prenesen transplantiranim organom ili tkivom od donora

Financijska sredstva: sredstva su osigurana ugovornim odnosima s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, u okviru Nacionalnog programa za transplantaciju te iz Državnog proračuna u okviru redovne djelatnosti.

7. Koordinacija na područjima zajedničkih aktivnosti

Mjera 7.1. Suradnja i koordinacija aktivnosti s tijelima koja provode Nacionalnu  strategiju suzbijanja zlouporabe droga, Nacionalni program za mlade, Nacionalni program za djecu i dr.

Aktivnosti:

 Praćenje provedbe aktivnosti.

 Kontinuirana koordinacija aktivnosti.

Nositelji: Nacionalno povjerenstvo za suzbijanje HIV/AIDS-a, Povjerenstvo za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske, Ured za suzbijanje zlouporabe droga, tijela državne uprave, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i zavodi za javno zdravstvo, udruge i drugi nositelji programskih aktivnosti

Rok: kontinuirano

Indikatori provedbe:

- broj zajedničkih sastanaka

- broj sastanaka povjerenstva za prevenciju  HIV/AIDS-a

- izrađena i dostavljena izviješća

Financijska sredstva: sredstva su osigurana u okviru Državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u okviru redovne djelatnosti sukladno programskim aktivnostima.

Mjera 7.2.  Suradnja s udrugama čija djelatnost je u svezi suzbijanja HIV infekcije

Aktivnosti:

 Praćenje provedbe aktivnosti.

 Kontinuirana koordinacija aktivnosti.

Nositelji: Ministarstvo zdravlja , Ured za ljudska prava, Ured za udruge, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, lokalna zajednica, tijela državne uprave, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, zavodi za javno zdravstvo, međunarodne institucije, privatni sektor, udruge, stručna društva i drugi.

Rok: kontinuirano

Indikatori provedbe:

- broj financiranih programa i projekata putem tijela državne uprave i tijela Vlade Republike Hrvatske

- financijska sredstva izdvojena za programe i projekte udruga

- broj udruga čije programe podržavaju jedinice lokalne i područne regionalne) samouprave, zdravstvene ustanove i druge relevantne institucije (suradnja, partnerstva)

Financijska sredstva: sredstva su osigurana iz sredstava od igara na sreću i iz raspoloživih sredstava Državnog proračuna namijenjena za programe i projekte udruga, donacije, financijska sredstva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave .