I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Kazneni zakon (,,Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) donesen je 2011., a stupio je na snagu 1. siječnja 2013. Od svog donošenja Kazneni zakon izmijenjen je sedam puta, te je jednom ispravljen.

Prvi put je izmijenjen 2012., prije stupanja na snagu, tako da su prve izmjene stupile na snagu danom stupanja na snagu Kaznenog zakona, drugi put 2015., zbog uočenih problema u praksi, potrebe dodatnog usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije i međunarodnim dokumentima te zbog potrebe da se Kazneni zakon nomotehnički i jezično doradi, dok su treće izmjene i dopune, one iz 2017., inicirane potrebom usklađenja domaćeg kaznenog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije na području zlouporabe tržišta kapitala.

Četvrte izmijene i dopune Kaznenog zakona iz 2018., nastale su kao rezultat implementacije regionalnih instrumenata Vijeća Europe, potrebe daljnjeg usklađenja prostornog važenja kaznenog zakonodavstva sa schengenskom pravnom stečevinom te potrebe daljnje harmonizacije s pravnim instrumentima Europske unije na području suzbijanja terorizma i prijevara počinjenih na štetu financijskih interesa Europske unije.

Pete izmjene i dopune Kaznenog zakona, bile su prvenstveno motivirane osnaženjem kaznenopravne zaštite od nasilja u obitelji i izmjenom koncepta kaznenog djela silovanja iz članka 153. Kaznenog zakona.

Šeste izmjene i dopune odnosile su se na transpoziciju Direktive (EU) 2019/713 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o borbi protiv prijevara i krivotvorenja u vezi s bezgotovinskim sredstvima plaćanja i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/413/PUP (SL L 123, 10.5.2019.) te na reviziju usklađenosti Kaznenoga zakona sa Direktivom (EU) 2018/1673 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o borbi protiv pranja novca kaznenopravnim sredstvima (SL L 284, 12.11.2018.), zatim na usklađivanje kaznenog djela ratnog zločina (članak 91. Kaznenog zakona) sa izmjenama i dopunama članka 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda te na uvođenje nove inkriminacije zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja (članak 144.a Kaznenog zakona), kao i na reviziju kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta (članak 173. Kaznenog zakona). Također je redefinirana procesna pretpostavka progona za kazneno djelo spolnog uznemiravanja (članak 156. Kaznenog zakona) te su revidirane sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana (članak 70. Kaznenog zakona), zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti (članak 71. Kaznenog zakona), udaljenja iz zajedničkog kućanstva (iz članka 74. Kaznenog zakona) i zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora (članak 76. Kaznenog zakona), a ukinuta je i zastara kaznenog progona i zastara izvršenja kazne za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojima je kao kvalifikatorna okolnost propisana teška tjelesna ozljeda djeteta, narušenost njegova tjelesnog ili emocionalnog razvoja, trudnoća, počinjenje djela od strane bliske osobe, osobe s kojom dijete živi u istom kućanstvu ili od strane više počinitelja, ili na osobito okrutan ili ponižavajući način (članak 166. stavak 2. Kaznenog zakona).

Sedme izmjene i dopune Kaznenog zakona, koje su stupile na snagu 1. siječanja 2023., rezultat su potrebe njegova usklađivanja sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22 i 88/22). Njima su odredbe Kaznenog zakona koje su sadržavale pozivanja na hrvatsku kunu izmijenjene na način da su iznosi u kunama zamijenjeni iznosima u eurima. Predmetni iznosi izračunati su korištenjem fiksnog tečaja konverzije koji je određen na razini 1 euro=7,53450 kuna, a utvrđen je Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku.

Ovim Zakonom, koji predstavlja osme izmjene i dopune Kaznenog zakona, predlaže se nastavak zakonodavnih aktivnosti u smjeru suzbijanja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama te jačanja zaštite žrtava predmetnih kaznenih djela, posebice kroz uvođenje samostalnog kaznenog djela teškog ubojstva bliske ženske osobe u članku 111.a Kaznenog zakona i pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja kod kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. Kaznenog zakona. Posebno važnim ukazuje se propisivanje novog samostalnog kaznenog djela Neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje, kojim će se nastojati uspostavit odnos pravne ravnoteže između probitaka kaznenog postupka s jedne strane i prava javnosti da kroz slobodu medijskog djelovanja, o vođenju postupka dobije provjerene i objektivne informacije od javnog interesa. Zaključno, ovim se izmjenama i dopunama jača kaznenopravna zaštita životinja.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Kao potvrda i daljnji iskorak politike nulte tolerancije na nasilje, koja je se ogleda u usporednim, sadržajno i vremenski međusobno neraskidivo povezanim, izmjenama Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počevši od 2019. godine na dalje, u cilju unaprjeđenja zakonodavnog okvira zaštite od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, ovim Zakonom predlaže se uvođenja kaznenog djela teškog ubojstva bliske ženske osobe u članku 111. a Kaznenog zakona, a kojim se predlaže sankcioniranje onoga počinitelja koji ubije blisku žensku osobu.

Ovom dopunom Kaznenog zakona uvodi se i novo kazneno djelo „Neovlašteno otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje. Istim se predlaže dopuniti skupina kaznenih djela protiv pravosuđa iz Glave (XXIX.) Kaznenog zakona jer i ovo kazneno djelo, pored onih već propisanih u Glavi XXIX., ima pravosuđe kao objekt zaštite.

Ovim se kaznenim djelom štiti sadržaj izvidne ili  dokazne radnje od neovlaštenog otkrivanja tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka.

Kao što i sama riječ upućuje, nejavnost prethodnog kaznenog postupka znači da javnost nema pravo biti prisutna radnjama kaznenog postupka, ali isto tako da je i uvid javnosti u ono što se događa u kaznenom postupku ograničen. Ovakvim zakonskim uređenjem, štiti se pretpostavka okrivljenikove nedužnosti, pravo privatnosti okrivljenika i drugih sudionika kaznenog postupka, objektivno utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku, neovisnost i nepristranost suda te pravo na pravični postupak..

Nasuprot opisanim pravima i interesima sudionika kaznenog postupka, stoji pravo javnosti da kroz slobodu medijskog djelovanja i izvještavanja, sazna informacije od javnog interesa, posebice kada se radi o osobito teškim kaznenim djelima ili kada se kao okrivljenici pojavljuju javne osobe, a posebno nositelji visokih političkih dužnosti. To znači da javnost, putem službenih priopćenja nadležnih tijela, kao što je i sada propisano i pod uvjetima kojima je to propisano, treba na objektivan i vjerodostojan način biti obavještena o tome da se protiv određene osobe vodi nejavni prethodni postupak, o tome koje kazneno djelo se toj osobi stavlja na teret, koje se radnje u postupku poduzimaju, ali ne i o sadržaju pojedinih dokaznih radnji, čije otkrivanje u konačnici može kompromitirati i samu učinkovitost kaznenog postupka

Nadalje, ovim se izmjenama i dopunama precizira zakonski opis kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, radi daljnjeg razgraničenja njegovog bića od prekršaja propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji.  

Nadalje, predlažu se izmjene kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. Kaznenog zakona radi uklanjanja pretpostavke ponovljenog postupanja kao uvjeta za utvrđivanje kaznene odgovornosti.  Također se, a povezano s brisanjem spolnog uznemiravanja kao pojavnog oblika nasilja u obitelji iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, spolno uznemiravanje bliske osobe predlaže izričito uključiti u inkriminaciju iz članka 156. Kaznenog zakona. Na ovaj se način otklanja se mogućnost prekršajne odgovornosti za slučaj spolnog uznemiravanja između osoba na koje se primjenjuje Zakon o zaštite od nasilja u obitelji, a koje osobe ulaze u krug bliskih osoba, sukladno odredbama Kaznenog zakona, kroz osiguranje kaznene odgovornost za sve slučajeve spolnog uznemiravanja počinjenog prema bliskoj osobi, čime će se stupanj društvene zaštite od ovakvog oblika protupravnog postupanja podići na višu razinu.

Također, predlažu se izmjene zakonskog opisa kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. Kaznenog zakona, kako bi se obuhvatio veći broj slučajeva neželjenog nametljivog ponašanja, uklanjanjem zahtjeva da se nametljivo ponašanje mora vršiti ustrajno i kroz dulje vrijeme.

U cilju jačanja ostvarenja generalno preventivnih učinaka kažnjavanja kaznenog djela silovanja, predlaže se i pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja u odnosu na temeljni oblik kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona povisivanjem i zapriječenog minimuma i zapriječenog maksimuma zatvorske kazne, uz sužavanje mogućnosti za primjenu alternativnih sankcija. S obzirom na predloženo povisivanje zapriječene zatvorske kazne na raspon od tri do osam godina, mogućnost zamjene izrečene zatvorske kazne radom za opće dobro u potpunosti se isključuje, dok bi odredbe o uvjetnoj osudi za ovo kazneno djelo mogle doći u primjenu samo uz istodobnu primjenu instituta ublažavanja kazne. Nastavno, predlaže se i pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanaj za članak 153. stavak 2. Kaznenog zakona, te posljedično i pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. Kaznenog zakona.

Kao jednu od okolnosti koju sud uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne (članak 47. Kaznenog zakona) predlaže se izričito propisati i posljedice koje je pretrpjela žrtva, i dalje zadržavajući da predmetna okolnost može utjecati na to da kazna bude veća ili manja, u granicama propisane kazne.

Nadalje se predlaže propisati minimalnu udaljenost koju sud može odrediti prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja (članak 73. Kaznenog zakona), a ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno mjestu određenom sigurnosnom mjerom, kao razdaljinu od najmanje 50 metara. Na opisani način omogućit će se da odluke o sigurnosnoj mjeri u praksi budu prikladne za ostvarenje svrhe navedenog instituta.  

Također se predlaže osnažiti sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora (članak 76. Kaznenog zakona) proširenjem katalog kaznenih djela za koja će se ova sigurnosna mjera izreći počinitelju bez obzira na visinu izrečene zatvorske kazne, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, uključivanjem kaznenih djela iz Glave XVIII.-Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece.

Također, ovim se izmjenama i dopunama predlaže proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona kaznenim djelom teškog ubojstva bliske ženske osobe iz članka 111. a Kaznenog zakona i teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. Kaznenog zakona . Predložene izmjene rezultirale su i izmjenama članka 83. stavku 2. Kaznenog zakona kojim se predlaže i nezastarijevanje izvršenja kazne u odnosu na predmetna kaznena djela.

Zaključno, ovim se izmjenama i dopunama jača kaznenopravna zaštita životinja, kroz pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja iz članak 205. Kaznenog zakona, kao i kroz uvođenje novog kaznenog djela u članku 205.a Kaznenog zakona (napuštanje životinja).

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim izmjenama i dopunama uvodi se kazneno djelo teškog ubojstva bliske ženske osobe u članku 111. a Kaznenog zakona,  a temeljem statističkih pokazatelja i analize postojeće sudske prakse, koja je ukazala na potrebu jasnijeg prepoznavanja ovog oblika protupravnog postupanja.

Uz navedeno, ove izmjene i dopune rezultirat će nezastarijevanjem kaznenog progona iz članka 81. Kaznenog zakona i nezastarijevanjem izvršenja kazne zatvora iz članka 83. Kaznenog zakona za kazneno djelo teškog ubojstva bliske ženske osobe iz članka 111.a Kaznenog zakona i  eška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. Kaznenog zakona.

Predloženim izmjenama i dopunama Kaznenog zakona osigurat će se snažniji i jasniji odgovor države na oblike kažnjivih postupanja obuhvaćenih inkriminacijama iz članka 140., 153., 156. i 179.a Kaznenog zakona, čime će se unaprijediti i zaštita žrtava nasilja u obitelji i nasilja nad ženama. Kao posebno važnim, ističemo kao će izmjena posebnog minimuma kazne zatvora za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona, rezultirati nemogućnosti izricanja rada za opće dobro iz članka 55. Kaznenog zakona za ovo kazneno djelo.

Kao okolnost važna za odmjeravanje kazne, koja može utjecati da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, uvode se i posljedice koje je pretrpjela žrtva.

Minimalna udaljenost koju sud može odrediti prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, a ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno mjestu određenom sigurnosnom mjerom, odredit će se kao udaljenost od 50 metara, čime će se doprinijeti ostvarenju svrhe sigurnosne mjere, dok će sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora kod kaznenih djela iz Glave XVIII. - Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece doći u primjenu bez obzira na visinu izrečene zatvorske kazne.

Dopunom Kaznenog zakona novim kaznenim djelom „Neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje“ u članku 307. a Kaznenog zakona uspostavit će se odnos pravne ravnoteže između probitaka kaznenog postupka s jedne strane i prava javnosti da, kroz slobodu medijskog djelovanja, o vođenju postupka dobije provjerene i objektivne informacije od javnog interesa.

Zaključno, ova izmjena i dopuna rezultirati će pooštravanjem zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za kazneno djelo ubijanje ili mučenje životinja iz članka 205. Kaznenog zakona, a koja će se posljedično odraziti i na duljinu rokova zastare kaznenog progona iz članka 81. Kaznenog zakona. Osnažit će se i kaznenopravna zaštita životinja, uvođenjem novog kaznenog djela u članku 205. a Kaznenog zakona (napuštanje životinja).

III. OCJENA I IZVORI SREDSTVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona sredstva su osigurana u okviru redovitog poslovanja Ministarstva pravosuđa i uprave te nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA

Članak 1.

U Kaznenom zakonu (,,Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22.) u članku 47. stavku 1. iza riječi: ,,dobra“  dodaju se riječi: ,, i posljedice koje je pretrpjela žrtva “ .

Članak 2.

U članku 73. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se druga rečenica koja glasi: ,, U presudi kojom se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sud će odrediti razdaljinu ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno određenom mjestu, a koja ne može biti manja od 50 metara.“.

Članak 3.

U članku 76. stavku 1. iza broja: ,,XVI.” riječ: ,,ili” zamjenjuje se zarezom, a iza broja: ,,XVII.” dodaje se riječ i broj: ,,ili XVIII.”.

Članak 4.

U članku 81. stavku 2. iza riječi i broja: (članak 111.), dodaju se riječi i zarez: “teškog ubojstva bliske ženske osobe (članak 111.a),”, a iza riječi i broja: “(članak 166. stavak 2. i 3.) riječ i broj: stavak 2. i 3. brišu se.

Članak 5.

U članku 82. stavku 3. iza broja: “110.” briše se zarez i riječi: “članka 111.”, a iza broja: “166. riječ i broj: “stavka 1.” brišu se.

Članak 6.

U članku 83. stavku 2. iza riječi:” (članak 111.) dodaju se riječi i zarez: “ teškog ubojstva bliske ženske osobe (članak 111. a),” , a iz riječi “(članak 166.)” riječ i brojevi: “stavak 2. i 3. brišu se.

Članak 7.

Iza članka 111. dodaje se članak 111.a s naslovom iznad njega koji glase:

                                         ,, Teško ubojstvo bliske ženske osobe

                                                                Članak 111. a

Tko ubije blisku žensku osobu, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.“.

Članak 8.

U članku 140. stavku 1. riječi: ,,ustrajno i kroz dulje vrijeme “ brišu se.

U stavku 2. riječi: ,, ,osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi“ brišu se.

Stavak 3. mijenja se i glasi: ,,Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po prijedlogu.“.

Članak 9.

U članku 153. stavku 1. riječ: ,, jedne“ zamjenjuje se riječju: ,,tri“, a riječ: ,,pet“ zamjenjuje se riječi: ,, osam“.

U stavku 2. riječ: „tri“ zamjenjuje se riječi: „pet“, a riječ: „deset“ zamjenjuje se riječi: „ dvanaest“.

Članak 10.

U članku 154. stavku 1. riječ: „tri“ zamjenjuje se riječi : „pet“, a riječ: „ deset“ zamjenjuje se riječi: „ dvanaest“.

Članak 11.

U članku 156. stavku 1. riječ: ,,uznemirava“ zamjenjuje se riječima: ,,uznemiri blisku osobu,“.

Članak 12.

U članku 159. stavku 1. riječ: ,,jedne“ zamjenjuje se riječi: ,,tri“.

Članak 13.

Članak 179.a mijenja se i glasi:

,,Tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.“.

Članak 14.

U članku 205. stavku 1. riječ: „jedne“ zamjenjuje se riječju: „dvije“.

U stavku 2. riječ: „dvije“ zamjenjuje se riječju: „tri“.

Članak 15.

Iza članka 205. dodaje se članak 205. a s naslovom iznad njega koji glase:

„Napuštanje životinja

Članak 205. a

(1)Tko neopravdano i kroz dulje vrijeme napusti domaću životinju, kućnog ljubimca ili uzgojenu divlju životinju i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2)Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt životinje ili je napušten veći broj životinja, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do dvije godine.

(3) Životinja iz ovog članka oduzet će se.“.

Članak 16.

Iza članka 307. dodaje se članak 307. a s naslovom iznad njega koji glase:

„Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje

Članak 307.a

Pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji tijekom prethodnog kaznenog postupka koji se na temelju zakona smatra nejavnim, neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili  dokazne radnje , s ciljem da ga učini javno dostupnim kaznit će se kaznom zatvora do 3 godine.“.

Članak 17.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u ,,Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Odredbu o odmjeravanju kazne predlaže se dopuniti na način da sadržava, kao jednu od okolnosti koju sud uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne, i  posljedice koje je pretrpjela žrtva, i dalje zadržavajući da predmetna okolnost može utjecati na to da kazna bude veća ili manja, u granicama propisane kazne. Stoga će sud u svakom konkretnom slučaju cijeniti značenje ove okolnosti za odmjeravanja kazne.

Uz članak 2.

Predlaže se dopuna članka 73. stavka 1. Kaznenog zakona na način da se određuje minimalna udaljenost koju sud može odrediti osuđeniku prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, a ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno mjestu određenom sigurnosnom mjerom.

Pritom se predlaže minimalna razdaljina koja ne može biti manja od 50 metara. Predložena minimalna razdaljina biti će dostatna u cilju otklanjanja okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, čime će se ostvariti svrha sigurnosne mjere, ujedno omogućujući osuđeniku da prepozna radi li se o žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba kojoj se ne smije približiti.

Uz članak 3.

Predloženom izmjenom članka 76. stavka 1. predlaže se proširiti katalog kaznenih djela za koja će se sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora izreći počinitelju bez obzira na visinu izrečene zatvorske kazne, pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, uključivanjem kaznenih djela iz Glave XVIII.-Kaznena djela protiv braka, obitelji i djece.

Uz članak 4.

Zastara kaznenog pogona (članak 81. Kaznenog zakona) nije opravdana ako je zbog težine kaznenog djela i nakon proteka vremena, kažnjavanje kriminalno-politički potrebno i pravedno. To vrijedi ne samo za teške zločine prema međunarodnom pravu, kaznena djela: terorizma (članak 97. stavak 4. Kaznenog zakona), teškog ubojstva (članak 111. Kaznenog zakona), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352. Kaznenog zakona), kaznena djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu, nego i za teške oblike kaznenog djela iz članka 166. Kaznenog zakona (teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta).

Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 118/18) i Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine broj: 84/21) iz navedenih razloga ukinuta je zastara kaznenog progona za teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta kojima je kao kvalifikatorna okolnost propisana smrt djeteta (članak 166. stavak 3. Kaznenog zakona) ili kojem je djetetu nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način (članak 166. stavak 2. Kaznenog zakona).

Ovim zakonom predlaže se daljnje proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva propisanih u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona, teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. Kaznenog zakona . Radi se o teškim oblicima ovog kaznenog djela, kada je djetetu nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način.

Nastavno, uvažavajući razloge kojima je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona proširen katalog kaznenih djela u članku 81. stavku 2. Kaznenog zakona za koja kazneni progon ne zastarijeva kaznenim djelom teškog ubojstva (,,Narodne novine“ broj 56/15), predlagatelj ovim Prijedlogom zakona predlaže proširiti katalog kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva i kaznenim djelom teškog ubojstva bliske ženske osobe iz članka 111. a Kaznenog zakona.

Sukladno opisanim izmjenama predlaže se izvršiti izmjene i u članku 83. stavku 2. Kaznenog zakona koji propisuje nezastarijevanje izvršenja kazne.

Uz članak 5.

U članku 82. stavku 3. Kaznenog zakona (Tijek zastare kaznenog progona) koji propisuje katalog kaznenih djela za koja zastara počinje teći od punoljetnosti žrtve, predlaže se brisanje teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. Kaznenog zakona) sukladno predloženoj izmjeni u članku 81. stavku 2. kojim se predlaže se daljnje proširenje kataloga kaznenih djela za koja kazneni progon ne zastarijeva teškim kaznenim djelima spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. Kaznenog zakona. Nastavno, a sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 56/15) predlaže se brisanje teškog ubojstva iz članka 82. stavka 3. Kaznenog zakona, budući da je predmetnim izmjenama i dopunama ukinuta zastara kaznenog progona iz članka 81. stavka 2. Kaznenog zakona za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. Kaznenog zakona.

Uz članak 6.

Vidi obrazloženje uz članak 4. Prijedloga zakona.

Uz članak 7.

U Kazneni zakon uvodi se kazneno djelo teškog ubojstva bliske ženske osobe u članku 111. a Kaznenog zakona. Sukladno statističkim podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, dostupnim iz sustava e-spisa, u promatranom razdoblju od 2020. do 2023. godine, zabilježeno je 11 pravomoćnih presuda za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona (teško ubojstvo bliske osobe koju je počinitelj ranije zlostavljao), uključujući dovršeno kazneno djelo i pokušaj njegova počinjenja. Od toga je bilo 8 osuđujućih presuda i 3 utvrđujuće presude (neubrojivi počinitelji). Žrtve su bile žene u 9 slučajeva i muškarci u 2 slučaja. U 9 slučaja gdje su žrtve bile žene, radilo se o partnerskom odnosu u 6 slučaja dok se u 3 slučaja radilo se o ubojstvu majke od strane sina.

Prema statističkim podacima sadržanim u Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2022. godinu, u promatranom razdoblju od 2018.-2022. godine, uočen je silazan trend kada su u pitanju ukupne brojke ubojstava u Republici Hrvatskoj, kao i silazni trend kada su u pitanju ukupne brojke ubojstava žena.

Međutim, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova uočava kako analizirani statistički podaci upućuju na činjenicu da je u promatranom razdoblju došlo do porasta triju ključnih parametara: 1) porast broja ubijenih žena među bliskim osobama u odnosu na 2021.; 2) porast broja žena ubijenih od strane bivših ili sadašnjih intimnih partnera; te 3) porast broja žena ubijenih od strane ostalih muških bliskih osoba/članova obitelji.

Komparirajući udio ubojstava žena od strane intimnih partnera u odnosu na ukupan broj ubojstava žena, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom Izvješću došla je do toga da se postoci kreću na sljedeći način: 50% u 2018.; 46,2% u 2019.; 47,4% u 2020.; 28,6% u 2021.; 46,2% u 2022.

Analize presuda teškog ubojstva iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona, upućuju na činjenicu da je ovaj pojavni oblik nasilja, često uvjetovan prethodnom izloženosti žene žrtve ovog kaznenog djela prijetnjama ubojstvom, raskidom bračnih, izvanbračnih veza, istospolnih veza, veza između neformalnih životnih partnera ili veza među intimnim partnerima i nedozvoljenim posjedovanjem oružja.

Slijedom iznesenog, a kroz uvažavanje nulte stope tolerancije nasilja prema ženama, kao i potrebe jasnog prepoznavanja ovog oblika protupravnog postupanja, predlaže se uvesti kazneno djelo teškog ubojstva bliske ženske osobe u članak 111.a Kaznenog zakona.

Za ovo kazneno djelo zapriječena je kazna zatvora od najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora, koja sukladno članku 46. stavku 1. Kaznenog zakona ne može biti kraća od dvadeset jedne godine niti dulja od četrdeset godina.  Predložena kazna po svojoj vrsti i mjeri odgovara kazni zatvora za teško kazneno djelo ubojstva propisano u članku 111. Kaznenog zakona.

Uz članak 8.

U stavku 1. članka 140. Kaznenog zakona predlaže se brisati ustrajno i kroz dulje vrijeme kao bitno obilježje kaznenog djela nametljivog ponašanja. Predmetno proizlazi i iz Osnovnog evaluacijskom izvješću o zakonodavnim i drugim mjerama kojima se provode odredbe Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za Republiku Hrvatsku od 06. rujna 2023. (dalje u tekstu: Osnovno evaluacijsko Izvješće ) kojeg je objavila Grupa stručnjaka Vijeća Europe za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (GREVIO), a prema kojem se predmetno razdoblje (ustrajno i kroz dulje vrijeme) od strane pojedinih nadležnih sudova tumači kao vrijeme u trajanju od najmanje tri mjeseca, zbog čega GREVIO smatra kako velik broj žrtava ovog kaznenog djela ostaje bez kaznenopravne zaštite.

iako sud u konkretnom slučaju prosuđuje ustrajnost i duljinu vremena, predmetnom Izvješću Vrhovni sud Republike Hrvatske u jednom od svojih predmeta utvrdio je da je razdoblje od šest dana bilo dostatno da se žrtva odnosno oštećenik dovede u stanje tjeskobe ili straha. Međutim, GREVIO je obaviješten kako ustaljena praksa tumači „dulje vrijeme" iz teksta članka kao vrijeme od najmanje tri mjeseca

U stavu 2. članka 140. Kaznenog zakona predlaže se izvršiti potrebno nomotehničko usklađivanje zakonskog teksta ovog kaznenog djela s novelom Kaznenog zakona (Narodne novine, br. 84/21), kojom je prošireno značenje izraza bliske osobe iz članka 87. stavka 9. Kaznenog zakona, na način da isto obuhvaća i sadašnje ili bivše partnere u intimnoj vezi. Slijedom navedenog predlaže se brisati riječi ,,osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi“, obzirom je navedena osoba već obuhvaćena značenjem izraza bliske osobe.

Stavak 3. članka 140. Kaznenog zakona predlaže se izmijeniti kao posljedicu gore opisanog predloženog brisanja u stavku 2. istog članka.

Uz članak 9.

Prijedlogom izmjene članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona predlaže se pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja u odnosu na temeljni oblik kaznenog djela silovanja i to na način da se posebni minimum zapriječene kazne zatvora povisuje s jedne godine na tri godine, dok se posebni maksimum zapriječene kazne zatvora povisuje s pet godina na osam godina .

Nastavno, prijedlogom izmjene stavka 2. predmetnog članka povećava se posebni minimum zapriječene kazne zatvora s tri godine na pet godina, dok se posebni maksimum zapriječene kazne zatvora povisuje s deset godina na dvanaest godina.

Predložena izmjena u članku 153. stavku 1. onemogućava zamjenu izrečene kazne zatvora radom za opće dobro u smislu članka 55. Kaznenog zakona, dok bi uvjetna osuda za ovaj oblik silovanja mogla biti izrečena samo uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 49. Kaznenog zakona.

Cilj predloženih izmjena usmjeren je na jače ostvarenje generalno preventivnih učinaka kažnjavanja silovanja.  

Uz članak 10.

Sukladno prijedlogu pooštravanja zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, bilo je potrebno u kontekstu mjere kazne intervenirati i u članka 154. stavak 1. Kaznenog zakona (teška kaznena djela protiv spolne slobode) i to način da se predlaže pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja za stavak 1. članka 154. Kaznenog zakona. Predloženom izmjenom se posebni minimum zapriječene kazne zatvora iz članka 154. stavka 1. povisuje se s tri na pet godina zatvora, dok se posebni maksimum zapriječene kazne zatvora povisuje s deset godina na dvanaest godina zatvora.

Uz članak 11.

Obzirom je, u cilju snažnije zaštite žrtava spolnog uznemiravanja u bliskim odnosima, spolno uznemiravanje predloženo ukloniti kao pojavni oblik nasilja u obitelji iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a time i iz blanketne dispozicije sadržane u članku 179.a Kaznenog zakona, spolno uznemiravanje bliske osobe bilo je potrebno izričito uključiti u inkriminaciju iz članka 156. Kaznenog zakona.

Krug bliskih osoba (propisan člankom 87. stavkom 9. Kaznenog zakona) odgovara krugu osoba na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, čim je osigurano da je zaštita navedenog kruga osoba od spolnog uznemiravanja u cijelosti prenesena iz sfere prekršajnog u sferu kaznenog sankcioniranja.

Radnju počinjenja kaznenog djela predlaže se izmijeniti na način da se za postojanje kaznene odgovornosti više ne traži ponovljeno spolno uznemiravanje (što je proizlazilo iz uporabe trajnoga glagola “uznemirava”), već je za postojanje kaznene odgovornosti dovoljna jedna radnja spolnog uznemiravanja počinjena u odnosu na kategorije osoba navedene u članku 156. stavku 1. Kaznenog zakona (bliska osobu, druga osoba kojoj je počinitelj nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje). Na opisani način otklanja se i nedostatak na koji je vezano uz praksu primjene ovog kaznenog djela ukazao GREVIO u Osnovnom evaluacijskom Izvješću.

Uz članak 12.

Pooštravanje zakonske kaznenopravne politike kažnjavanja kaznenih djela iz Glave XVI. KZ/11- Kaznena djela protiv spolne slobode, povisivanjem zapriječenih kazni za kazneno djelo silovanja (članak 153. stavak 1. i 2. KZ/11) i teška kaznena djela protiv spolne slobode (članak 154. stavak 1.) uvjetovalo je potrebu povisivanja zapriječenih kazni za pojedina kaznena djela iz Glave XVII. KZ/11- Kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, u cilju očuvanja koherentnosti zakonskog sustava gradacije propisanih kazni.

Stoga se predlaže posebni minimum zapriječene zatvorske kazne za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta starijeg od petnaest godina (članak 159. stavak 1. KZ/11) povisiti s jedne na tri godina zatvora.

Uz članak 13.

U cilju jasnijeg razgraničenja blanketnog kaznenog djela nasilja u obitelji (članak 179.a KZ/11) od prekršaja propisanih Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, predlaže se precizirati u čemu se sastoji teško kršenje propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Unošenjem obilježja ,, grubo“ i ,,učestalo“ u zakonski opis kaznenog djela  ukazuje se kako se teško kršenje može odnositi na intenzitet postupanja ili na učestalost odnosno kontinuitet postupanja. Generalna klauzula ,,ili na drugi način“ predstavlja prihvaćenu analogiju unutar zakona, kojom se ukazuje da do teškog kršenja može doći i na druge načine.

Jednu od propisanih mogućih posljedica ovog kaznenog djela, stanje dugotrajne patnje, predlaže se brisati iz zakonskog opisa kaznenog djela, obzirom da ista nije zaživjela u praksi primjene. Navedeno obilježje uvedeno je u KZ/11 Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (,, Narodne novine“, broj 126/19) kako bi se ukazalo na kontinuitet postupanja, kao jedan od načina teškog kršenja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji. Uvođenje ovog obilježja stvorilo je u praksi dvojbe oko toga je li za utvrđenje nastupa ove posljedice potrebno provesti vještačenje. Obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir i da se predloženom izmjenom članka 179.a KZ/11 uvodi obilježje kontinuiteta postupanja dodavanjem riječi ,,učestalo“, posljedicu stanja dugotrajne patnje predlaže se brisati iz zakonskog opisa kaznenog djela.

U cilju daljnjeg preciziranja odredbe, ispred riječi ,,bliske osobe“ predlaže se dodati riječ ,,druge“, a obzirom je član obitelji također obuhvaćen značenjem izraza bliske osobe iz članka 87. stavka 9. KZ/11.

Uz članak 14.

U članku 205. Kaznenog zakona (ubijanje ili mućenje životinja) kao posljedica pooštrenja zakonske kaznene politike kažnjavanja predlažu se izmjene visine kazni za inkriminacije propisane u stavcima 1. i 2. ovoga članka. Tako predlagatelj u odnosu na članak 205. stavak 1. Kaznenog zakona predlaže propisivanje sankcije u visini do dvije godine zatvora, dok za protupravno i skrivljeno postupanje iz stavka 2. predlaže kaznu u visini do tri godine zatvora.

Uz članak 15.

Ovim člankom uvodi se novo kazneno djelo napuštanja životinja u članku 205. a Kaznenog zakona. Iako je ovo kazneno djelo propisano kao opći delikt, njegov počinitelj može biti vlasnik ili posjednik životinje. Objekt ovog kaznenog djela su domaće životinje, kućni ljubimci ili uzgojene divlje životinje i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka, a čije značenje valja tumačiti u smislu Zakona o zaštiti od životinja. Radnja napuštanja koja nema obilježje trajanja kako je predviđeno ovim kaznenim djelom pokrivena je prekršajnom odgovornosti sukladno Zakonu o zaštiti životinja. Radi daljnje distinkcije između prekršajne i kaznene odgovornosti za ovo kazneno djelo počinitelj mora postupati nedopušteno, odnosno suprotno propisima o zaštiti životinja, a životinju kao objekt radnje napustiti kroz dulje vrijeme. U stavka 2. ovoga članka, propisuje se kvalificirani oblik kaznenog djela napuštanja životinja, kojim se predviđa strože kažnjavanje počinitelja kada je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena smrt životinje ili je napušten veći broj životinja.

U stavku 3. posebno se propisuje obvezatno oduzimanje životinje nad kojom je počinjeno ovo kazneno djelo (članak 205. a stavak 1. i 2. Kaznenog zakona).

Uz članak 16.

Ovim kaznenim djelom će se doprinijeti zaštiti sadržaja izvidne ili  dokazne radnje od neovlaštenog otkrivanja tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka, sve do faze potvrđivanja optužnice i sankcionirati ponašanje osobe koja, na temelju svoga položaja, zaposlenja ili funkcije te svojstva u kaznenom postupku, ima pristup spisu predmeta, odnosno materijalima nejavnog kaznenog postupka i koja te materijale dijeli s javnosti.

Curenje podataka iz istrage postala je već uobičajena pojava u medijski zanimljivim kaznenim postupcima. Ni u jednom od tih slučajeva nije utvrđeno na koji je način došlo do curenja podataka, odnos tko je podatke o sadržaju dokaznih radnji s medijima podijelio. U odnosu na samu pojavu, na taj se način građanima šalje poruka da je ta praksa iz perspektive onih koji su zaduženi za progon prihvatljiva, a iz perspektive onih koji na taj način podatke iz istrage dijele s medijima, poticaj da to i dalje čine.

Međutim, radi se o praksi koja nije prihvatljiva, jer se njome ozbiljno narušavaju prava osoba uključenih u taj postupak, ali i smisao samog kaznenog postupka. U odnosu na osobe koje sudjeluju u kaznenom postupku, primjerice svjedoke, postavlja se pitanje povrede prava privatnosti. U odnosu na tijela kaznenog progona i interes utvrđivanja istine u kaznenom postupku, otežava se mogućnost objektivnog istraživanja činjenica.

Konačno, ozbiljno se narušava povjerenje građana u rad pravosuđa, jer se kod njih stvaraju jednostrana i nerealna očekivanja od kaznenog postupka i perpetuira se percepcija nepovjerenja u rad pravosuđa, osobito u rad sudova.

Stoga se uvodi novo kazneno djelo neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje/povrede nejavnosti postupka.

Počinitelj ovog kaznenog djela može biti pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač.

Ograničenje kruga mogućih počinitelja samo na gore navedene kategorije osoba opravdano je okolnošću da se od njih opravdano može očekivati da lojalan odnos prema kaznenom pravosuđu i  svoje procesne interese ostvaruju unutar kaznenog postupka i da odavanjem sadržaja dokaznih radnji ne štete probicima kaznenoga postupka. U skladu sa tom koncepcijom, počinitelji ovog kaznenog djela ne mogu biti novinari, a niti druge osobe koje neovlašteno saznaju za sadržaj dokaznih radnji, a da nemaju svojstvo jedne od osoba koje se propisane kao njegovi počinitelji. Počinitelj mora postupati s namjerom, pri čemu cilj njegova postupanja predstavlja subjektivno obilježje kaznenog djela, koje se ne mora ostvariti da bi djelo bilo dovršeno, pa je u tom smislu ono propisano kao ciljni delikt.

Radnja počinjenja kaznenog djela sastoji se u neovlaštenom otkrivanju sadržaja izvidne radnje ili dokazne radnje tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka, sve do trenutka potvrđivanja optužnice, sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Uz članak 17.

Ovim člankom propisano je stupanje Zakona na snagu.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Odmjeravanje kazne

Članak 47.

(1) Pri izboru vrste i mjere kazne sud će, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

(2) Visina kazne ne smije prekoračiti stupanj krivnje.

Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja

Članak 73.

(1) Sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, druge osobe ili grupe osoba, odnosno zabrane približavanja određenom mjestu sud će izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovo počiniti kazneno djelo.

(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora.

(3) Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

(4) Na zabranu približavanja shodno će se primijeniti odredba članka 71. stavka 5. ovoga Zakona.

(5) Sud će o presudi kojom je izrečena mjera iz stavka 1. ovoga članka obavijestiti policiju.

Zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora

Članak 76.

(1) Sigurnosnu mjeru zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora sud će izreći počinitelju ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina za namjerno kazneno djelo ili u trajanju od dvije ili više godina za namjerno kazneno djelo s obilježjem nasilja ili kazna zatvora za drugo kazneno djelo iz glave XVI. ili XVII. ovoga Zakona pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust.

(2) Nad počiniteljem će se odmah nakon izlaska iz zatvora započeti provoditi zaštitni nadzor sukladno članku 64. ovoga Zakona i posebne obveze iz članka 62. stavka 2. točke 6. do 9. ako su mu izrečene uz zaštitni nadzor.

(3) Sud prilikom donošenja presude može odrediti da se zaštitni nadzor ne provodi ako ima razloga vjerovati da osoba neće ponovno počiniti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka i bez njegova provođenja.

(4) Vrijeme provjeravanja traje od jedne do tri godine, osim ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta, kada vrijeme provjeravanja traje od jedne do pet godina. Sud može vrijeme provjeravanja prije njegova isteka na prijedlog nadležnog tijela za probaciju produljiti za još jednu godinu ako bi bez provođenja zaštitnog nadzora postojala opasnost od ponovnog počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u stavku 1. ovoga članka.

(5) Sud izvršenja će nakon proteka prve godine od početka provedbe zaštitnog nadzora i potom najmanje jednom godišnje preispitati potrebu njegova daljnjeg provođenja i o tome donijeti rješenje. Na prijedlog nadležnog tijela za probaciju ili osuđenika ovo preispitivanje može se učiniti i prije, ali ne prije proteka šest mjeseci od zadnjeg preispitivanja. Sud može obustaviti provedbu zaštitnog nadzora ako ima razloga vjerovati da osuđenik neće ponovno počiniti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka i bez njegova daljnjeg provođenja.

Zastara kaznenog progona

Članak 81.

(1) Kazneni progon zastarijeva nakon:

– 40 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna dugotrajnog zatvora i kazna zatvora u trajanju dužem od 15 godina,

– 25 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 10 godina,

– 20 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina,

– 15 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 3 godine,

– 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine i

– 6 godina za ostala kaznena djela.

(2) Kazneni progon ne zastarijeva za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločin agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. stavak 2. i 3.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.

(3) Ako je prije proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

Tijek zastare kaznenog progona

Članak 82.

(1) Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.

(2) Zastara kaznenog progona ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneni progon ne može poduzeti ili se ne može nastaviti.

(3) Za kaznena djela iz članka 105. stavka 3., članka 106. stavka 2. i 3., članka 110., članka 111., članka 112. stavka 1., članka 114. stavka 2., članka 115., članka 116. stavka 3., članka 118., članka 119., članka 154., članka 155. stavka 2., članka 156., članka 158., članka 159., članka 160., članka 162., članka 163., članka 164., članka 166. stavka 1., članka 169., članka 170., članka 171., članka 176. i članka 177. ovoga Zakona počinjenih na štetu djeteta, zastara kaznenog progona počinje teći od punoljetnosti žrtve.

Zastara izvršenja kazne

Članak 83.

(1) Izrečena se kazna zbog zastare ne može izvršiti kad od pravomoćne presude protekne:

– 40 godina od izrečene kazne dugotrajnog zatvora,

– 25 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od deset godina,

– 20 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od pet godina,

– 15 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od tri godine,

– 10 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju duljem od jedne godine,

– 6 godina od izrečene kazne zatvora u trajanju do jedne godine, novčane kazne kao glavne ili sporedne kazne.

(2) Ne zastarijeva izvršenje kazni izrečenih za kazneno djelo genocida (članak 88.), zločina agresije (članak 89.), zločina protiv čovječnosti (članak 90.), ratnog zločina (članak 91.), terorizma (članak 97. stavak 4.), teškog ubojstva (članak 111.), teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (članak 166. stavak 2. i 3.), ubojstva osobe pod međunarodnom zaštitom (članak 352.) te drugih djela koja ne zastarijevaju prema Ustavu Republike Hrvatske ili međunarodnom pravu.

Nametljivo ponašanje

Članak 140.

(1) Tko ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu, osobu s kojom je počinitelj bio u intimnoj vezi ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

(3) Kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je počinjeno prema djetetu ili bliskoj osobi.

Silovanje

Članak 153.

(1) Tko s drugom osobom bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili navede drugu osobu da bez svog pristanka s trećom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju ili da bez svog pristanka nad samom sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(2) Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe, kaznit će se kaznom zatvora od tri do deset godina.

(3) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

(4) Počinitelj koji je bio u otklonjivoj zabludi glede postojanja pristanka iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

(5) Pristanak iz stavka 1. ovoga članka postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja izvršena uz uporabu prijetnje, prijevare, zlouporabom položaja prema osobi koja se prema počinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda.

Teška kaznena djela protiv spolne slobode

Članak 154.

(1) Kaznom zatvora od tri do deset godina kaznit će se tko djelo iz članka 153. stavka 1. ovoga Zakona počini:

1. prema bliskoj osobi,

2. prema žrtvi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti, trudnoće, invaliditeta, teške tjelesne ili duševne smetnje,

3. na osobito okrutan ili osobito ponižavajući način,

4. iz mržnje,

5. zajedno s jednim ili više počinitelja, pri čemu je prema istoj osobi izvršeno više spolnih odnošaja ili s njim izjednačenih spolnih radnji,

6. uz uporabu oružja ili opasnog oruđa,

7. na način da je silovana osoba teško tjelesno ozlijeđena ili je ostala trudna.

(2) Tko djelo iz članka 153. stavka 2. ovoga Zakona počini pod okolnostima iz stavka 1. ovoga članka,

kaznit će se kaznom zatvora od pet do petnaest godina.

(3) Ako je kaznenim djelom iz članka 153. stavka 1. i 2. ovoga Zakona prouzročena smrt silovane osobe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od najmanje pet godina.

Spolno uznemiravanje

Članak 156.

(1) Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog dobi, bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.

(2) Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Spolna zlouporaba djeteta starijeg od petnaest godina

Članak 159.

(1) Tko s djetetom koje je navršilo petnaest godina koje mu je povjereno radi odgoja, učenja, čuvanja, dušebrižništva ili njege izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili ga navede da s drugom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili da samo nad sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se srodnik po krvi ili po posvojenju u ravnoj lozi, očuh, maćeha ili izvanbračni drug ili životni partner ili neformalni životni partner roditelja djeteta koji s djetetom koje je navršilo petnaest godina izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili ga navede da s drugom osobom izvrši spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju, ili da samo nad sobom izvrši sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju.

Nasilje u obitelji

Članak 179.a

Tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj ili stanje dugotrajne patnje, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.

Ubijanje ili mučenje životinja

Članak 205.

(1) Tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja,

kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.

(3) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.

(4) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.