I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 -Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Ocjena stanja

Zakon o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22; u daljnjem tekstu: ZKP/08) donesen je 2008. godine, a stupio je na snagu u pojedinim odredbama 1. siječnja 2009. godine i 1. srpnja 2009. godine, te u cjelini 1. rujna 2011. godine, osim odredbi o Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske.

ZKP/08 je od svog donošenja mijenjan devet puta, prvi puta 2009. godine, drugi puta 2011. godine, pa zatim u 2012. godini, kada je ZKP/08 usklađivan s novim Kaznenim zakonom (Narodne novine, br. 125/11, 143/12, 56/15 i 61/15 - ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22; u daljnjem tekstu: KZ/11), dok se četvrta izmjena dogodila u prvoj polovini 2013. kao posljedica nužnosti usklađivanja s tri direktive Europske unije. Po opsegu najveća, peta novela ZKP/08, rezultat je, u prvom redu, izvršenja Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-448/2009, U-I-602/2009, U-I1710/2009, U-I-18153/2009, U-I-5813/2010, U-I-2871/2011, od 19. srpnja 2012. godine, dok je dio izmjena i dopuna bio rezultat praktične primjene ZKP/08.

Izmjena iz prosinca 2014. godine bila je uvjetovana, prvenstveno, potrebom usklađivanja ZKP/08 sa Zakonom o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, broj 128/14). Izmjene iz 2017. godine rezultat su potrebe za usklađivanjem s četiri direktive Europske unije od kojih su najopsežnije izmjene proizašle kao rezultat prenošenja Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP u nacionalno zakonodavstvo.

Izmjenama i dopunama iz 2019. godine domaće kazneno procesno zakonodavstvo usklađeno je s Direktivom 2016/1919/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. godine o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga.

Devetom novelom ZKP/08 provedena je reforma kaznenog postupka u smislu proširenja uporabe informacijsko - komunikacijskih tehnologija u kaznenom postupku, i to uvođenjem e-komunikacije, proširenjem uporabe tonskog snimanja na sve rasprave u kaznenom postupku te proširenjem mogućnosti korištenja audio - video linka. Nadalje, proširen je katalog prava žrtve pravom predlaganja ispitivanja putem audio-video uređaja te preciziranjem kako je pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela lako dostupan, povjerljiv i besplatan. Također je uvedena tzv. zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude, odnosno prvostupanjska presuda u povodu žalbe može se ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.

Ovim prijedlogom nastoji se unaprijediti zakonsko uređenje kaznenog postupka s ciljem jačanja procesnog položaja žrtve kaznenih djela koja se manifestiraju kao nasilje nad ženama i nasilje u obitelji. Također, zakonske odredbe o pravu na uvid u spis (članak 183.), istraživanju (članak 213.), istrazi (članak 231.) i optužnom vijeću ( članak 349.) dopunjavaju se kako bi svi sudionici prethodnog kaznenog postupka bili upozoreni da je neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka kazneno djelo.

Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Ovaj prijedlog Zakona predstavlja potvrdu i daljnji iskorak politike nulte tolerancije na nasilje, a cilj mu je unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama na području kaznenog postupovnog prava.

U tu svrhu predlažu se izmjene i preciziranje odredbi koje reguliraju opći i posebne kataloge prava žrtava, a vezano za ona prava žrtve kod kojih postoje dvojbe prilikom njihovog ostvarivanja u praksi. Tako se u općem katalogu prava žrtava proširuje pravo žrtve na način da ista odmah nakon počinjenja kaznenog djela i onoliko dugo koliko je potrebno ima pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela. Izričito se propisuje da žrtva pravo na pratnju osobe od povjerenja, po vlastitom izboru, ima od prijave kaznenog djela do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Propisuje se novo opće pravo žrtve na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost žrtvi bliskih osoba. Prava žrtve na obavijesti iz dosadašnjih točaka 10. i 11. članka 43.ZKP/08, a koja su dosad bila propisana kao prava koja je žrtva ostvarivala ,,na zahtjev“, predlaže se propisati na način da se pretpostavlja da žrtva želi primiti propisane obavijesti, osim u slučaju odricanja žrtve od navedenog prava. U posebne kataloge prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode, žrtava kaznenog djela trgovanja ljudima i žrtava u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite uvodi se pravo da budu ispitane putem audio-video uređaja, osim ako sama žrtva traži da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza.  

Nadalje, u cilju daljnjeg osiguranja sigurnosti, odnosno fizičke i psihičke zaštite žrtve nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama, predlaže se propisati obvezno uzimanje u obzir rizičnih čimbenika za ponavljanje nasilja kao i rezultate prethodne procjene potreba žrtve prilikom provedbe pojedinačne procjene koja se odnosi na navedene kategorije žrtava.

Sud i državni odvjetnik, prilikom odlučivanja o primjeni mjere opreza, bit će obvezni uzeti u obzir i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve, a ako se radi o kaznenom djelu nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama, predlaže se propisati obvezu suda i državnog odvjetnika, da prije donošenja odluke o primjeni mjere opreza, uzme u obzir očitovanje žrtve na okolnost postojanja opasnosti za njenu osobnu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba te o prijedlogu za primjenu mjere opreza i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve. Također se određuje nadležno tijelo za odlučivanje o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom u slučaju nepridržavanja izrečene mjere te se širi krug ovlaštenika na podnošenje žalbe protiv rješenja o mjeri opreza na način da, osim stranka, obuhvaća i  žrtvu kaznenog djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama.

Nadalje se predlaže propisati minimalnu udaljenost ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, a koju sud može odrediti prilikom nalaganja mjere opreza zabrane približavanja određenoj osobi, kao i dopuniti odredbe o dostavljanju rješenja o mjeri opreza.

Žurna reakcija sustava u situaciji kršenja mjere opreza osigurava se kroz uvođenje novog pravnog temelja za uhićenje, kako bi policija bila ovlaštena uhititi okrivljenika za kojeg postoje osnove sumnje da je postupio protivno protiv njega određenoj mjeri opreza, i kroz uvođenje roka od 24 sata u kojem nadležno tijelo mora odlučiti o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom.

Obavještavanje žrtve o ukidanju pritvora i istražnog zatvora predlaže se precizirati, obzirom je u praksi dolazilo do dvojbi oko tumačenja tko je i u kojim slučajevima dužan izvijestiti žrtvu, a u cilju zaštite prava žrtve na privatnost i zaštitu osobnih podataka te na poštivanje dostojanstva žrtve, predlaže se propisati obvezu anonimizacije osobnih podataka žrtve kao i podataka na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve, prilikom objave akata na oglasnoj ploči suda.

Nadalje se predlaže ukloniti postojanje bojazni da privilegirani svjedok na raspravi neće iskazivati kao pretpostavku njegova ispitivanja na dokaznom ročištu, čime će se osigurati pribavljanje iskaza privilegiranog svjedoka koji je propisno upozoren, otklonio blagodat i iskazivao, koji se iskaz, ako je konfrontiran, može koristiti u daljnjem tijeku postupka.

Radi uklanjanja dvojbi na koje ja ukazala praksa, predlaže se jasnije definirati značenje izraza savjetnik, a pozivanje svjedoka u svezi okolnosti koje je saznao u obavljanju posla ili dužnosti predlaže se propisati upućivanjem poziva na adresu tijela u kojem obavlja taj posao ili dužnost.

Također se predlažu dopune odredaba članka 183.( uvid u spis), članka 213. (istraživanje), članka 231. (istraga) i članka 349. (optužno vijeće) i to na način da se propišu upozorenja svim sudionicima postupka o neovlaštenom otkrivanju sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka sukladno novom kaznenom djelu „Neovlašteno otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje“ u članku 307. a Kaznenog zakona .

Time će se utjecati na sve sudionike prethodnog kaznenog postupka putem propisanih upozorenja o neovlaštenom otkrivanju sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka. Također će se štititi sadržaj izvidne ili  dokazne radnje od neovlaštenog otkrivanja tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka, sve do potvrđivanja optužnice, kada kazneni postupak postaje javan, i sankcionirati ponašanje osobe koja, na temelju svoga položaja, zaposlenja ili funkcije te svojstva u kaznenom postupku, ima pristup spisu predmeta, odnosno materijalima nejavnog kaznenog postupka i koja te materijale dijeli s javnosti.  

Nejavnost prethodnog kaznenog postupka znači da javnost nema pravo biti prisutna radnjama kaznenog postupka, ali isto tako da je i uvid javnosti u ono što se događa u kaznenom postupku ograničen. Ovakvim zakonskim uređenjem štiti se pravo privatnosti okrivljenika i drugih sudionika kaznenog postupka, štiti se pretpostavka okrivljenikove nedužnosti, objektivno utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku, neovisnost i nepristranost suda te pravo na pravični postupak .

Međutim, pravo je javnosti da kroz slobodu medijskog djelovanja i izvještavanja sazna informacije od javnog interesa, posebice kada se radi o osobito teškim kaznenim djelima ili kada se kao okrivljenici pojavljuju javne osobe, a posebno nositelji visokih političkih dužnosti. Javnost treba putem službenih priopćenja nadležnih tijela na objektivan i vjerodostojan način biti obavještena o tome da se protiv određene osobe vodi nejavni prethodni postupak, o tome koje kazneno djelo se toj osobi stavlja na teret, koje se radnje u postupku poduzimaju, ali ne i o sadržaju pojedinih dokaznih radnji, čije otkrivanje u konačnici može kompromitirati i samu učinkovitost kaznenog postupka, što će se štititi novim normativnim rješenjem u Kaznenom zakonu.

Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženim izmjenama osigurat će se unaprjeđenje položaja žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji i nasilja nad ženama u okviru kaznenog postupka te njihova zaštita. Navedeno će se postići kroz preciziranje i širenje zajamčenih prava žrtava kaznenih djela, uključujući i kroz uvođenje žrtve kaznenih djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama u krug ovlaštenika na podnošenje žalbe protiv rješenja o mjeri opreza, kao i kroz uvođenje obveze suda i državnog odvjetnika da prije donošenja odluke o primjeni mjere opreza, ako se radi o kaznenom djelu nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama, uzme u obzir očitovanje žrtve na okolnost postojanja opasnosti za njenu osobnu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba te očitovanje o prijedlogu za primjenu mjere opreza.

Propisivanjem novog pravnog temelja za uhićenje i roka za daljnje postupanje nadležnih tijela, osigurat će se adekvatna reakcija sustava na situacije postupanja okrivljenika protivno protiv njega određenoj mjeri opreza.

Zaštita privatnosti, osobnih podataka i dostojanstva žrtve ostvarit će se propisivanjem obvezne anonimizacije osobnih podataka žrtve kao i podataka na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve prilikom objave akata na oglasnoj ploči suda.

Pojedine odredbe ZKP/08 koje su u praksi primjene stvarale dvojbe zbog svoje nedorečenosti, predlaže se precizirati, što će doprinijeti pravnoj sigurnosti.

Također, uskladiti će se pojedine odredbe zakona koji se tiču prethodnog kaznenog postupka koje podrazumijevaju pravo uvida u spis, istraživanje, istragu i optužno vijeće na način da će se sudionici prethodnog postupka upozoravati o neovlaštenom otkrivanju sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka sukladno novom kaznenom djelu „Neovlašteno otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje“ u članku 307. a Kaznenog zakona kojim će se sankcionirati ponašanja određenih kategorija osoba koje neovlašteno otkrivaju sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim.

Time će se uspostaviti odnos pravne ravnoteže između probitaka kaznenog postupka s jedne strane i prava javnosti da, kroz slobodu medijskog djelovanja, o vođenju postupka dobije provjerene i objektivne informacije od javnog interesa.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga zakona sredstva su osigurana u okviru redovitog poslovanja Ministarstva pravosuđa i uprave te nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20- Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22) članak 43. stavak 1. mijenja se i glasi:

,,(1) Žrtva kaznenog djela ima sukladno ovom Zakonu:

1) pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela, odmah nakon počinjenja kaznenog djela i onoliko dugo koliko je potrebno,

2) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom,

3) pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,

4) pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka,

5) pravo da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka,

6) pravo na pratnju osobe od povjerenja, po njezinom izboru (članak 202. stavak 2. točka 38. ovoga Zakona), pri poduzimanju svih radnji u kojima sudjeluje, od prijave žrtve do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka,

7) pravo da se medicinski zahvati prema žrtvi poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka,

8) pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave (članak 206. stavak 3. ovoga Zakona) i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika,

9) pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave (članak 206.a ovoga Zakona) i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku (članak 206.b ovoga Zakona),

10) pravo na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost žrtvi bliskih osoba,

11) pravo da bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite, osim u slučaju odricanja žrtve od navedenog prava,

12) pravo da bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak, osim u slučaju odricanja žrtve od navedenog prava,

13) pravo predložiti da bude ispitana putem audio-video uređaja,

14) druga prava propisana zakonom.“.

U stavku 5. iza točke dodaje se nova rečenica koja glasi: ,, U odnosu na prava iz stavka 1. točaka 11. i 12. ovoga članka, tijela iz stavka 4. ovoga članka će izjavu žrtve o tome želi li koristiti navedena prava unijeti u pouku o pravima ili zapisnik te će poučiti žrtvu da tu izjavu može uvijek tijekom postupka izmijeniti.“.

Članak 2.

U članku 43.a stavku 1. u drugoj rečenici iza riječi: ,, primijeniti (“ dodaju se riječi: ,,mjere za zaštitu sigurnosti žrtve,“.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

,,(3) Prilikom provedbe pojedinačne procjene koja se odnosi na žrtve nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama, uz okolnosti navedene u stavku 2. ovoga članka, posebno će se uzeti u obzir rizični čimbenici za ponavljanje nasilja kao i rezultati prethodne procjene potreba žrtve.“.

Dosadašnji stavci 3. do 6. postaju stavci 4. do 7.

Članak 3.

U članku 44. stavku 4. točka 5. mijenja se i glasi:

,,5) biti ispitana putem audio-video uređaja (članak 292. stavak 4.ovoga Zakona), osim ako žrtva zahtjeva da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza,“.

U stavku 5. točka 4. mijenja se i glasi:

,,4) biti ispitana putem audio-video uređaja (članak 292. stavak 4. ovoga Zakona), osim ako žrtva zahtjeva da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza,“.

Članak 4.

Članak 98. mijenja se i glasi:

,,(1) U slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ovog Zakona zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, sud i državni odvjetnik će, uzimajući u obzir  rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve i žrtvi bliskih osoba i potrebe zaštite žrtve, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom.

(2) Mjere opreza jesu:

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

3) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,

4) zabrana približavanja, određenoj osobi,

5) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

6) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,

7) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,

8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom,

9) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

10) udaljenje iz doma,

11) zabrana pristupa internetu.

(3) Prije donošenja odluke o primjeni mjere opreza, sud i državni odvjetnik će, ako se radi o kaznenom djelu nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama , uzeti u obzir očitovanje žrtve na okolnost postojanja opasnosti za njenu osobnu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba te očitovanje o prijedlogu za primjenu mjere opreza i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve.

(4) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti.

(5) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano komuniciranje s braniteljem.

(6) Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru. Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili ukidanje. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude te mjere određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud. O zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom, u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, do podizanja optužnice odlučuje sudac istrage, a nakon podizanja optužnice odlučuje prvostupanjski sud. Ako prvostupanjski sud odluku neće moći donijeti u roku propisanom člankom 101. stavkom 2. ovoga Zakona, odluku o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom donosi sudac istrage.

(7) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude ili do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, ako je takva kazna izrečena, kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona, odnosno najdulje do pravomoćnosti presude kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 2. i 5. ovoga Zakona. Svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, tijelo koje je odredilo mjeru opreza prije podizanja optužnice odnosno prvostupanjski sud, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna. Ako je mjera opreza određena kao uvjet jamstva, kontrola produljenja mjere neće se provoditi.

(8) Protiv rješenja o mjeri opreza stranke i žrtva kaznenog djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere. O žalbi do podizanja optužnice odlučuje sudac istrage odnosno izvanraspravno vijeće.“.

Članak 5.

U članku 99. stavku 4. iza riječi: ,,osobi“ dodaje se zarez i riječi: ,, a koja ne može biti manja od 50 metara“.

Članak 6.

U članku 100. stavku 5. iza riječi: ,,djeteta“ dodaju se riječi: ,, i roditelju djeteta, koji nije okrivljenik u istom kaznenom postupku“.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

,,(6) U slučajevima kaznenih djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama rješenje o mjeri opreza dostavlja se i žrtvi i nadležnom tijelu socijalne skrbi prema mjestu boravišta žrtve.“.

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 7.

U članku 101. stavku 2. iza točke dodaje se nova rečenica koja glasi: „Nadležno tijelo će odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom i izdati nalog za predaju u istražni zatvor.“.

Članak 8.

U članku 107. točki 3. iza riječi: ,,dužnosti“ točka se zamjenjuje zarezom.

Iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

,,4) okrivljenika za kojeg postoje osnove sumnje da je postupio protivno protiv njega određenoj mjeri opreza.“.

Članak 9.

U članku 112. stavku 6. točka na kraju rečenice zamjenjuje se zarezom te se dodaju riječi: ,, o čemu će policija odmah obavijestiti žrtvu, ako se žrtva toga prava nije odrekla.“.

Članak 10.

U članku 125. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 11.

Iza članka 125. dodaje se novi članak 125.a koji glasi:

,, Članak 125.a

(1) Sud će žrtvu, ako se tog prava nije odrekla, putem policije odmah obavijestiti o ukidanju istražnog zatvora protiv okrivljenika, osim ako bi se time ugrozila sigurnost okrivljenika.

(2) Sud će o ukidanju istražnog zatvora odmah obavijestiti žrtvu putem policije i onda kada okrivljenik neće biti pušten na slobodu jer mu je u drugom predmetu određen istražni zatvor ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora na temelju pravomoćne presude.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sud koji je donio odluku o ukidanju istražnog zatvora dužan je obavijestiti zatvor ili kaznionicu u kojoj se okrivljenik nalazi po drugoj osnovi u drugom istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora temeljem pravomoćne presude o potrebi obavještavanja suda prije prvog puštanja na slobodu okrivljenika ili osuđenika, zbog potrebe obavještavanja žrtve.

(4) Žrtva će biti obaviještena i o mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite, ako su takve mjere određene.“.

Članak 12.

U članku 134. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: „Ako je žalba od strane žrtve podnesena, sud će je uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.”.

Članak 13.

U članku 175. stavku 5. iza druge rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi:

,,Prilikom objave na oglasnoj ploči suda osobni podaci o žrtvi kao i podaci na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve moraju biti anonimizirani.''.

Članak 14.

U članku 183. iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

„Osoba kojoj je dopušten uvid u spis tijekom prethodnog postupka upozorit će se da je neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka s ciljem da ih se učini dostupnim javnosti, kazneno djelo.“.

Dosadašnji stavci 7. i 8. postaju stavci 8. i 9.

Članak 15.

U članku 202. stavku 2. točka 19.mijenja se i glasi:

,, (19) Savjetnik je odvjetnik postavljen za poduzimanje određene radnje osobi koja nema opunomoćenika .“.

Članak 16.

Članak 213. stavak 3. mijenja se i glasi:

„Postupanje nakon dostave obavijesti iz stavka 2. ovog članka je nejavno. Tijelo koje poduzima dokazne radnje upozorit će osobe koje sudjeluju u radnji da je neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka s ciljem da ih se učini dostupnim javnosti, kazneno djelo.“.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

„Tijelo koje provodi istraživanje može odrediti tajnost istraživanja ili nekog njegovog dijela iz razloga navedenih u članku 388. ovog Zakona, ako bi javno objavljivanje podataka štetilo probicima istraživanja. Tijelo koje poduzima radnju upozorit će osobe koje sudjeluju u dokaznoj radnji u odnosu na koju je određena tajnost da je odavanje tajne kazneno djelo. Sve osobe koje saznaju sadržaj postupovne radnje koja je provedena tijekom tajnog istraživanja ili dijela istraživanja dužne su kao tajnu čuvati činjenice ili podatke koje su tom prilikom saznale.“.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.

Članak 17.

U članku 231. stavku 1. iza prve rečenice dodaje se rečenica koja glasi:

„ Tijelo koje poduzima dokaznu radnju upozorit će osobe koje sudjeluju u radnji da je neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka s ciljem da ih se učini dostupnim javnosti, kazneno djelo.“.

Članak 18.

U članku 236. stavku 1. točki 2. riječi: ,,ako postoji bojazan da na raspravi neće iskazivati,“ brišu se.

Članak 19.

U članku 287. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

,,(3) Poziv svjedoku koji se poziva u svezi okolnosti koje je saznao u obavljanju posla ili dužnosti upućuje se na adresu tijela u kojem obavlja taj posao ili dužnost.“.

Članak 20.

U članku 292. stavak 4. mijenja se i glasi:

„(4) Na način određen u stavku 3. ovog članka, provest će se ispitivanje kao svjedoka žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima, kaznenog djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama. Takav svjedok može se samo iznimno ponovno ispitati, ako to sud ocijeni potrebnim. Na način određen u stavku 3. ovoga članka ispitat će se i žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno članku 43.a ovoga Zakona. Ispitivanje se neće provesti na način određen u stavku 3. ovog članka ako žrtva zahtjeva da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza (članak 44. stavak 4. točka 5. i stavak 5. točka 4. ovoga Zakona).“.

Članak 21.

U  članku 349. stavku 4. iza prve rečenice dodaje se rečenica koja glasi:

“ Predsjednik optužnog vijeća  upozorit će osobe koje sudjeluju na sjednici da je neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka s ciljem da ih se učini dostupnim javnosti, kazneno djelo.“.

Članak 22.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u ,,Narodnim novinama“.

O B R A Z L O Ž E NJ E

Uz članak 1.

Predloženom izmjenom članka 43. stavka 1. ZKP/08 proširuju se i preciziraju pojedina prava iz općeg kataloga prava žrtve kaznenog djela, radi jačanja položaja žrtve u okvirima kaznenog postupka i otklanjanja dvojbi koje se pojavljuju vezano uz pitanja ostvarivanja pojedinih zajamčenih prava u praksi.

U točki 1. proširuje se pravo žrtve na način da ista odmah nakon počinjenja kaznenog djela i onoliko dugo koliko je potrebno ima pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela. Ovako predloženom odredbom kazneno procesno zakonodavstvo usklađuje se sa člankom 24. stavkom 2. Direktive (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP. Predmetnim člankom nalaže se državama članicama osigurati da su službe za potporu koje se bave posebnim potrebama žrtava terorizma uspostavljene i dostupne žrtvama terorizma neposredno nakon terorističkog napada te dokle god je to potrebno.

U odnosu na prijedlog dopune točke 6., precizira se pravo žrtve na pratnju osobe od povjerenja, naglašavanjem da je riječ o osobi po izboru žrtve, što je u skladu s odredbom članka 202. stavka 38. ZKP/08. Također se predlaže izričito propisati da žrtva pravo na pratnju osobe od povjerenja ima od prijave kaznenog djela do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, a kako bi se izbjegle situacije u praksi da se propituje postoji li pravo žrtve na pratnju osobe od povjerenja u određenim stadijima postupka (npr. u ranim fazama postupka prilikom podnošenja prijave).  

Novom točkom 10. predlaže se dopuniti opći katalog prava žrtava kaznenog djela propisivanjem novog prava na tajnost podataka čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti njezina sigurnost ili sigurnost žrtvi bliskih osoba. Predmetno prava već je sadržano u katalogu prava žrtava nasilja u obitelji u prekršajnim postupcima. Uvažavajući činjenicu da prekršaji predstavljaju ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti, a čija se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom, ukazalo se potrebnim ovakav oblik prava žrtve propisati i u kaznenom postupku.

Prava žrtve na obavijesti iz dosadašnjih točaka 10. i 11., koja postaju točke 11. i 12.,  a koja su dosad bila propisana kao prava koja je žrtva ostvarivala ,,na zahtjev“, predlaže se propisati na način da se pretpostavlja da žrtva želi primiti propisane obavijesti, osim u slučaju odricanja žrtve od navedenog prava, u kojem slučaju žrtva neće biti obavještavana sukladno novim točkama 11. i 12.

Predloženom izmjenom stavka 5. ZKP/08, a vezano uz predložene izmjene u načinu ostvarivanja prava iz točaka 11. i 12. stavka 1., propisuje se da će sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija izjavu žrtve o tome želi li koristiti navedena prava unijeti u pouku o pravima ili zapisnik te će poučiti žrtvu da tu izjavu može uvijek tijekom postupka izmijeniti.

Uz članak 2.

Člankom 43.a stavkom 1. ZKP/08 propisuje se dužnost tijela koje provodi ispitivanje žrtve (policija, državno odvjetništvo, sud) da prije ispitivanja provede pojedinačnu procjenu žrtve. Obzirom da će za provođenje pojedinačne procjene ponekad biti nužan i multidisciplinarni pristup, ističe se kako će navedena tijela procjenu vršiti u uskoj suradnji sa tijelima, organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela. Pojedinačna procjena žrtve uključuje utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu te ukoliko postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti. Kao primjer posebnih zaštitnih mjera navode se poseban način ispitivanja žrtve i uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta sa počiniteljem, ali u obzir dolaze i druge mjere propisane ZKP/08 (npr. imenovanje opunomoćenika, isključenje javnosti i slično), ali i npr. Zakonom o sudovima za mladež (,,Narodne novine“, broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19) (kada se radi o djetetu žrtvi kaznenog djela).

Egzemplarno navođenje predlaže se dopuniti mjerama za zaštitu sigurnosti žrtve, kojim je cilj zaštititi fizički odnosno psihički integritet žrtve kaznenog djela. Uz navedeno, a u cilju daljnjeg osiguranja sigurnosti, odnosno fizičke i psihičke zaštite žrtve nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama, predlaže se u novom stavku 3. propisati obvezno uzimanje u obzir rizičnih čimbenika za ponavljanje nasilja kao i rezultate prethodne procjene potreba žrtve prilikom provedbe pojedinačne procjene . Procjena rizičnih čimbenika za ponavljanje nasilja vršit će se sukladno Obrascu rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Uz članak 3.

U članku 44. stavku 4. ZKP/08 propisuje se katalog prava žrtava kaznenih djela protiv spolne slobode i žrtava kaznenog djela trgovanja ljudima, dok se u članku 44. stavku 5. propisuje katalog prava žrtava u odnosu na koje su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno članku 43.a. ZKP/08. Predloženom izmjenom navedenih odredbi uvodi se pravo ovih kategorija žrtava da budu ispitane putem audio-video uređaja, osim ako sama žrtva traži da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza, za razliku od dosad propisanog prava zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja. Dakle, umjesto prava koja je žrtva ostvarivala na zahtjev, polazi se od toga da žrtva želi biti ispitana putem audio- video uređaja, osim ako žrtva sama ne traži drugačije.

Obzirom je fizičko suočenje okrivljenika sa svjedokom optužbe njegovo temeljno pravo, sve se iznimke od tog temeljnog prava trebaju iznimno primjenjivati, u pravilu tek nakon što sud procijeni da se radi o opravdanom ograničenju prava okrivljenika, radi zaštite interesa žrtve.

S obzirom da bi uvođenje standarda ispitivanje žrtve putem audio video linka kao pravilo, uz pravo na odricanje od istoga,  za sve kategorije žrtava bilo protivno pravima obrane, umjesto općeg kataloga prava žrtve, predlaže se dopuniti članak 44. stavak 4. točku 5. (prava žrtava kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima) i članak 44. stavak 5. točku 4. (prava žrtava u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno članku 43.a ZKP/08), za koje kategorije žrtava se propisivanje ove iznimke ukazuje opravdanim.

Uz članak 4.

Članak 98. stavak 1. dopunjava se na način da će sud i državni odvjetnik , prilikom odlučivanja o primjeni mjere opreza, kad postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08 , zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen uzeti u obzir i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve i žrtvi bliskih osoba i potrebe zaštite žrtve u svrhu procjene može li se ista svrha ostvariti mjerom opreza.

U novom stavku 3. propisuje se obveza suda i državnog odvjetnika, da prije donošenja odluke o primjeni mjere opreza, ako se radi o kaznenom djelu nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama, uzme u obzir očitovanje žrtve na okolnost postojanja opasnosti za njenu sigurnost ili sigurnost članova njezine obitelji i bliskih osoba te o prijedlogu za primjenu mjere opreza i rezultate pojedinačne procjene potreba žrtve.

Dosadašnjim člankom 5., koji će postati stavak 6. propisuje se nadležnost za odlučivanje o zamjeni mjera opreza istražnim zatvorom u slučaju nepridržavanja izrečene mjere te je definirano da o tome odlučuje sudac istrage do podizanja optužnice. Jednako tako, definirano je da je prvostupanjski sud nakon podizanja optužnice nadležan za odlučivanje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom u slučaju nepridržavanja izrečene mjere. Ako prvostupanjski sud odluku neće moći donijeti u roku od 24 sata, kojeg se predlaže propisati u članku 101. stavku 2. ZKP/08, odluku o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom donosi sudac istrage.

U dosadašnjem stavku 6., koji postaje stavak 7. predlaže se produljiti trajanje određenih mjera opreza do upućivanja osuđenika na izdržavanje kazne zatvora, kako bi se „premostilo“ vrijeme od pravomoćnosti presude na kaznu zatvora u kojoj nije izrečena sigurnosna mjera do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

Dopunom dosadašnjeg stavka 7. koji postaje stavak 8. širi se krug ovlaštenika na podnošenje žalbe protiv rješenja o mjeri opreza na način da, osim stranka, obuhvaća i  žrtvu kaznenog djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama.

Uz članak 5.

Predlaže se dopuna članka 99. stavka 4. ZKP/08 na način da se propisuje minimalna razdaljina ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi, a koju sud može odrediti prilikom nalaganja mjere opreza zabrane približavanja određenoj osobi.  

Pritom se predlaže minimalna razdaljina koja ne može biti manja od 50 metara. Sud bi mogao, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, odrediti veću udaljenost, ali ne i manju od zakonom propisanog minimuma.

Uz članak 6.

Predloženom dopunom članka 100. stavka 5. ZKP/08 propisuje se kako će se rješenje kojim se nalaže mjera opreza kod kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece dostaviti, osim nadležnom tijelu socijalne skrbi prema mjestu boravišta djeteta i roditelju djeteta, koji nije okrivljenik u istom kaznenom postupku. Katalog kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece propisan je u članku 113. stavku 3. Zakona o sudovima za mladež, a predloženom dopunom štiti se interes djeteta žrtve kaznenog djela.

Također se predlaže propisati u novom stavku 6. članka 100. ZKP/08 da će se u slučajevima kaznenih djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama rješenje o mjeri opreza dostaviti i žrtvi i nadležnom tijelu socijalne skrbi prema mjestu boravišta žrtve. Obzirom da se predloženom izmjenom članka 98. širi krug ovlaštenika na podnošenje žalbe protiv rješenja o mjeri opreza na način da, osim stranka, obuhvaća i  žrtvu kaznenog djela nasilja nad ženama, nasilja u obitelji i nasilja prema bliskim osobama , ovom odredbom predlaže se propisati da će se rješenje o mjeri opreza dostaviti i samoj žrtvi.

Uz članak 7.

Dopunom članka 101. stavka 2. ZKP/08 propisuje se daljnje postupanje nadležnog tijela po zaprimanju obavijesti o kršenju mjere opreza.

Obzirom se dopunom članka 107. ZKP/08 uvodi pravni temelj za uhićenje okrivljenika za kojeg postoje osnove sumnje da je postupio protivno protiv njega određenoj mjeri opreza, a uzimajući u obzir maksimalno propisano vrijeme trajanja uhićenja, predlaže se propisati rok od 24 sata u kojem nadležno tijelo mora odlučiti o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom. Ako nadležno tijelo utvrdi kršenje mjere opreza, donijet će rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom i izdati nalog za predaju okrivljenika u istražni zatvor.

Opisanim rješenjem osigurava se žurna reakcija sustava u situaciji kršenja mjere opreza.

Uz članak 8.

Prema važećem zakonodavnom rješenju, u slučaju postupanja okrivljenika protivno mjeri opreza, policija bi o kršenju mjere opreza bila dužna obavijestiti državno odvjetništvo ili sud,  emeljem odredbe članka 101. stavak 2. ZKP/08, ali nije imala zakonski temelj za uhićenje okrivljenika koji bi prekršio mjeru opreza koja mu je određena.

Predloženom dopunom članka 107. ZKP/08 predlaže se uvesti novi pravni temelj za uhićenje, kako bi policija bila ovlaštena uhititi okrivljenika za kojeg postoje osnove sumnje da je postupio protivno protiv njega određenoj mjeri opreza.

Uz članak 9.

U članku 112. stavku 6. propisuje se dužnost policije odmah obavijestiti žrtvu o ukidanju pritvora, osim ako se žrtva toga prava odrekla.

Uz članak 10.

Predlaže se brisanje stavka 2. u članku 125. ZKP/08, obzirom se materija koju uređuje predlaže precizno regulirati kroz novi članak 125.a ZKP/08.

Uz članak 11.

Obavještavanje žrtve o ukidanju istražnog zatvora je potrebno precizirati obzirom je u praksi dolazilo do dvojbi oko tumačenja tko je i u kojim slučajevima dužan izvijestiti žrtvu. Slijedom toga, predlaže se brisanje članka 125. stavka 2. ZKP/08 te materiju obavještavanja žrtve o ukidanju istražnog zatvora detaljno urediti u posebnoj odredbi članka 125.a ZKP/08.

Uz članak 12.

Ovim člankom propisuje se obveza suda da, u situaciji kada žrtva podnese žalbu protiv rješenja o istražnom zatvoru, istu uzme u obzir prilikom donošenja odluke.

Uz članak 13.

Članak 175. stavak 5. ZKP/08, kojim se propisuje dostava dopisa, uključujući optužnice okrivljeniku,  putem oglasne ploče suda predlaže se dopuniti na način da prilikom objave na oglasnoj ploči suda osobni podaci o žrtvi kao i podaci na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve moraju biti anonimizirani.

Naime, uočeno je da su rješenja o određivanju mjera opreza, optužnice i drugi akti koji se objavljuju oglasnim pločama sudova dostupni na način da u istima nije anonimizirano ime žrtve, nego eventualno ime djece, kao i da su iz predmetnih akata vidljive adrese žrtava, kao i njihovi drugi osobni podaci.

U cilju zaštite prava žrtve na privatnost i zaštitu osobnih podataka te na poštivanje dostojanstva žrtve, predlaže se propisati obvezu anonimizacije osobnih podataka žrtve kao i podataka na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve, prilikom objave na oglasnoj ploči suda.

Uz članak 14.

Odredba se dopunjuje na način da se propišu upozorenja svim sudionicima postupka o neovlaštenom otkrivanju sadržaja izvidnih i dokaznih radnji provedenih tijekom nejavnog prethodnog postupka u svrhu usklađenja sa uvođenjem novog kaznenog djela „Neovlašteno otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje u članku 307. a Kaznenog zakona.

Ovime će se doprinijeti zaštiti sadržaja izvidne ili  dokazne radnje od neovlaštenog otkrivanja tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka, sve do faze potvrđivanja optužnice i sankcionirati ponašanje osobe koja, na temelju svoga položaja, zaposlenja ili funkcije te svojstva u kaznenom postupku, ima pristup spisu predmeta, odnosno materijalima nejavnog kaznenog postupka i koja te materijale dijeli s javnosti.  

Uz članak 15.

U članku 202. točki 19. ZKP/08 predlaže se izmjena važećeg značenja izraza savjetnik, zbog uočenih problema u praksi primjene ove odredbe. Značenje izraza savjetnik predlaže se definirati na način da je savjetnik odvjetnik postavljen za poduzimanje određene radnje osobi koja nema opunomoćenika.

Uz članak 16.

Vidi obrazloženje uz članak 14.

Uz članak 17.

Vidi obrazloženje uz članak 14.

Uz članak 18.

Člankom 236. propisuje obvezu provođenja dokaznog ročišta radi ispitivanja osoba s kojom je okrivljenik u braku ili izvanbračnoj zajednici, srodnika okrivljenika u ravnoj lozi, rođaka u pobočnoj lozi do trećega stupnja zaključno te srodnika po tazbini do drugoga stupnja zaključno, i posvojenika i posvojitelja okrivljenika (tzv. privilegirani svjedoci), u odnosu na koje postoji bojazan da na raspravni neće iskazivati.

Predložena izmjena članka 236. stavka 1. točke 2. sastoji se u otklanjanju uvjeta prema kojem se dokazno ročište provodilo samo ako postoji bojazan da privilegirani svjedok na raspravi neće iskazivati. Time se nastoje osigurati pribavljanje iskaza privilegiranog svjedoka koji je propisno upozoren, otklonio blagodat i iskazivao, koji se iskaz, ako je konfrontiran, može koristiti u daljnjem tijeku postupka.

Uz članak 19.

Članak 287. ZKP/08 predlaže se dopuniti novim stavkom 3., kojim se propisuje način pozivanja svjedoka koji se poziva u svezi okolnosti koje je saznao u obavljanju posla ili dužnosti. Pritom se predlaže propisati da će se takvom svjedoku poziv uputiti na adresu tijela u kojem obavlja taj posao ili dužnost. Predložena odredba rezultat je uočenih nedostataka prilikom dostave poziva svjedoku koji je dužan iskazivati na okolnosti koje je saznao u obavljanju posla ili dužnosti.

Uz članak 20.

Uzimajući u obzir predloženu izmjene članka 44. stavka 4. točke 5. i stavka 5. točke 4. ZKP/08 kojim se žrtvi kaznenog djela protiv spolne slobode, kaznenog djela trgovanja ljudima i žrtvi u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno članku 43.a ZKP/08 uvodi pravo da budu ispitane putem audio-video uređaja, osim ako sama žrtva traži da bude nazočna u sudnici tijekom davanja iskaza, bilo je potrebno intervenirati u odredbu članka 292. stavka 4. ZKP/08 kojim se propisuje poseban način ispitivanja ove kategorije žrtava.

Uz članak 21.

Vidi obrazloženje uz članak 14.

Uz članak 22.

Ovim člankom propisano je stupanje Zakona na snagu.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Članak 43.

(1) Žrtva kaznenog djela ima sukladno ovom Zakonu:

1) pravo na lako dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela,

2) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom,

3) pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde,

4) pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja žrtve kao svjedoka,

5) pravo da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka,

6) pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjeluje,

7) pravo da se medicinski zahvati prema žrtvi poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka,

8) pravo podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona, pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo biti obaviještena o odbacivanju kaznene prijave (članak 206. stavak 3. ovoga Zakona) i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona te pravo preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika,

9) pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njezine prijave (članak 206.a ovoga Zakona) i podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku (članak 206.b ovoga Zakona),

10) pravo da na njezin zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite,

11) pravo da na njezin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak,

12) pravo predložiti da bude ispitana putem audio-video uređaja,

13) druga prava propisana zakonom.

(2) Žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od pet godina, ako trpi teže posljedice kaznenog djela, ima pravo na stručnu pomoć savjetnika na teret proračunskih sredstava pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva.

(3) Žrtva kaznenog djela nasilja počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanju novčane naknade, a tako će postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako je žrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna.

(4) Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su već pri poduzimanju prve radnje u kojoj sudjeluje obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način:

1) o pravima iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka te članka 44. ovoga Zakona

2) o pravima koja ima kao oštećenik.

(5) Tijela iz stavka 4. ovoga članka prema žrtvi će postupati obzirno i uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela.

(6) Tijela iz stavka 4. ovoga članka žrtvu će na njoj razumljiv način poučiti o značenju sudjelovanja u postupku u svojstvu oštećenika. U zapisnik će se unijeti dana obavijest i izjava žrtve želi li sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika.

(7) Prava iz stavka 1. točaka 8., 9. i 11. ovoga članka pripadaju i pravnoj osobi na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno. Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuje ostvarivanje navedenih prava od strane žrtve kaznenog djela na odgovarajući se način primjenjuju i na pravnu osobu na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno.

Članak 43.a

(1) Prije ispitivanja žrtve, tijelo koje provodi ispitivanje će u suradnji s tijelima, organizacijama ili ustanovama za pomoć i podršku žrtvama kaznenih djela provesti pojedinačnu procjenu žrtve. Pojedinačna procjena žrtve uključuje utvrđivanje postoji li potreba za primjenom posebnih mjera zaštite u odnosu na žrtvu te ako postoji, koje posebne mjere zaštite bi se trebale primijeniti (poseban način ispitivanja žrtve, uporaba komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s počiniteljem i druge mjere propisane zakonom). Kada je žrtva kaznenog djela dijete, pretpostavit će se da postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite te utvrditi koje posebne mjere zaštite treba primijeniti.

(2) Pri poduzimanju pojedinačne procjene žrtve osobito se uzimaju u obzir osobne značajke žrtve, vrsta ili narav kaznenog djela i okolnosti počinjenja kaznenog djela. Pri tome se posebna pažnja posvećuje žrtvama koje su pretrpjele značajnu štetu zbog težine kaznenog djela, žrtvama kaznenog djela počinjenog zbog nekog osobnog svojstva žrtve, te žrtvama koje njihov odnos s počiniteljem čini osobito ranjivima.

(3) U smislu stavka 2. ovoga članka, pojedinačna procjena žrtve na odgovarajući način uključuje osobito žrtve terorizma, organiziranog kriminala, trgovanja ljudima, rodno uvjetovanog nasilja, nasilja u bliskim odnosima, spolnog nasilja i spolnog iskorištavanja ili zločina iz mržnje te žrtve s invalidnošću.

(4) Pojedinačna procjena žrtve provodi se uz sudjelovanje žrtve i uzimajući u obzir njezine želje, uključujući i želju da se ne koriste posebne mjere zaštite propisane zakonom.

(5) Tijelo koje vodi postupak će broj ispitivanja žrtve za koju je utvrđena posebna potreba zaštite svesti na najmanju moguću mjeru. Državni odvjetnik može predložiti da se takav svjedok ispita na dokaznom ročištu.

(6) Ministar nadležan za poslove pravosuđa uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove donosi pravilnik o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 44.

(1) Dijete kao žrtva kaznenog djela ima, uz prava koja žrtvi pripadaju sukladno ovom članku i drugim odredbama ovoga Zakona, i pravo na:

1) opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,

2) tajnost osobnih podataka,

3) isključenje javnosti.

(2) Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su prema djetetu kao žrtvi kaznenog djela postupati posebno obzirno, imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta. Pri postupanju prema djetetu žrtvi nadležna tijela prvenstveno će se rukovoditi najboljim interesom djeteta.

(3) Ako nije poznata dob žrtve, pretpostavit će se da se radi o djetetu ako postoji vjerojatnost da žrtva nije navršila osamnaest godina života.

(4) Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i žrtva kaznenog djela trgovanja ljudima ima, uz prava koja žrtvi pripadaju sukladno članku 43. ovoga Zakona, i pravo:

1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava,

2) na opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,

3) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da ju, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba,

4) uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve,

5) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja (članak 292. stavak 4.ovoga Zakona),

6) na tajnost osobnih podataka,

7) zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

(5) Žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite sukladno članku 43.a. ovoga Zakona ima, uz prava koja žrtvi pripadaju sukladno članku 43. ovoga Zakona, i pravo:

1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava,

2) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola te da ju, ako je to moguće, u slučaju ponovnog ispitivanja ispituje ta ista osoba,

3) uskratiti odgovor na pitanja koja nisu u vezi s kaznenim djelom, a odnose se na strogo osobni život žrtve,

4) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja (članak 292. stavak 4. ovoga Zakona),

5) na tajnost osobnih podataka,

6) zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

Članak 98.

(1) U slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ovog Zakona zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, sud i državni odvjetnik će, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom.

(2) Mjere opreza jesu:

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

3) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,

4) zabrana približavanja, određenoj osobi,

5) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

6) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,

7) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,

8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom,

9) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

10) udaljenje iz doma,

11) zabrana pristupa internetu.

(3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti.

(4) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano komuniciranje s braniteljem.

(5) Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik, a sudac istrage kad odlučuje o istražnom zatvoru. Državni odvjetnik ili sudac istrage koji je mjeru odredio nadležan je za njezino produljenje ili ukidanje. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti odnosno izvršnosti presude te mjere određuje, produljuje i ukida prvostupanjski sud.

(6) Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona, odnosno najdulje do pravomoćnosti presude kada se radi o mjerama opreza koje su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 2. i 5. ovoga Zakona. Svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, tijelo koje je odredilo mjeru opreza prije podizanja optužnice odnosno prvostupanjski sud, ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna. Ako je mjera opreza određena kao uvjet jamstva, kontrola produljenja mjere neće se provoditi.

(7) Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje mjere. O žalbi do podizanja optužnice odlučuje sudac istrage odnosno izvanraspravno vijeće.

Članak 99.

(1) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, nadležno tijelo će odrediti mjesto u kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije udaljavati.

(2) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, nadležno tijelo će odrediti mjesto ili područje te udaljenost ispod koje im se okrivljenik ne smije približiti.

(3) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza obvezom okrivljenika da se redovito javlja određenoj osobi ili državnom tijelu, nadležno tijelo će odrediti službenu osobu kojoj se okrivljenik mora javljati, rok u kojemu se mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju okrivljenika.

(4) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom približavanja određenoj osobi, nadležno tijelo će odrediti razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije približiti određenoj osobi.

(5) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, nadležno tijelo će zabraniti uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze s određenom osobom.

(6) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom poduzimanja određene poslovne aktivnosti, nadležno tijelo će potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti.

(7) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza privremenim oduzimanjem putne i druge isprave za prijelaz državne granice, nadležno tijelo navest će osobne podatke, tijelo koje je izdalo ispravu, broj i datum izdavanja.

(8) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza privremenim oduzimanjem dozvole za upravljanje motornim vozilom, nadležno tijelo navest će podatke o toj dozvoli.

(9) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili druge osobe nadležno tijelo zabranit će uznemiravanje ili uhođenje određene osobe.

(10) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza udaljenje iz doma nadležno tijelo odredit će adresu doma iz kojeg se okrivljenik udaljuje.

(11) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabrane pristupa internetu nadležno tijelo će zabraniti pristup internetu, određenim mrežnim stranicama ili određenim društvenim mrežama.

Članak 100.

(1) Rješenje kojim nalaže mjeru opreza nadležno tijelo dostavlja i tijelu koje izvršava mjeru opreza.

(2) Mjeru opreza zabrane napuštanja boravišta, zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabrane približavanja određenoj osobi i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, privremenog oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili druge osobe, udaljenja iz doma te privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom koju je odredio sud ili državni odvjetnik, izvršava policija, dok mjeru opreza zabrane pristupa internetu izvršava policija i regulatorno tijelo nadležno za elektroničke komunikacije.

(3) Mjeru opreza obveze okrivljenika da se povremeno javlja određenoj osobi ili državnom tijelu izvršava policija ili drugo državno tijelo označeno u rješenju kojemu se okrivljenik mora javljati.

(4) Mjeru opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti izvršava tijelo nadležno za nadzor nad poslovnom aktivnosti.

(5) Rješenje kojim se nalaže mjera opreza kod kaznenih djela kaznenopravne zaštite djece dostavlja se i nadležnom tijelu socijalne skrbi prema mjestu boravišta djeteta.

(6) Ministar nadležan za pravosuđe, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove i ministra nadležnog za obranu, donosi propise kojima se uređuje način izvršenja mjera opreza.

Članak 101.

(1) Tijelo koje je naložilo mjeru opreza može naložiti provjeru njezinog izvršavanja i zatražiti izvješće od policije ili drugog tijela koje ju izvršava. Tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah će provesti naložene provjere i odmah o tome obavijestiti nadležno tijelo.

(2) O postupanju okrivljenika protivno zabrani ili neispunjavanju obveze naložene mjerom opreza, tijelo koje izvršava mjeru opreza odmah obavještava nadležno tijelo.

(3) Osobi različitoj od okrivljenika sudac istrage može posebnim rješenjem zabraniti aktivnosti kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Ako ta osoba postupi protivno rješenju, kaznit će se novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.

Članak 107.

Policija je ovlaštena uhititi:

1) osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru,

2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. ovog Zakona,

3) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Članak 112.

(1) Državni odvjetnik pisanim i obrazloženim rješenjem određuje pritvor protiv uhićenika ako utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, a postoje neki od razloga za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 1. – 4. ovog Zakona, a pritvor je potreban radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija te prikupljanja podataka o dokazima.

(2) Ako se za vrijeme uhićenja ustanovi postojanje osnova sumnje da je uhićenik počinio drugo kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, ne može biti ponovno uhićen već državni odvjetnik može protiv njega odrediti pritvor.

(3) Državni odvjetnik je dužan odmah po primitku obavijesti iz članka 109. stavka 4. ovog Zakona naložiti pritvorskom nadzorniku da zadrži uhićenika ili mu naložiti da ga pusti na slobodu.

(4) Protiv rješenja o pritvoru pritvorenik se može žaliti u roku od šest sati. O žalbi odlučuje sudac istrage u roku od osam sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

(5) Pritvor iz stavka 1. i 2. ovog članka može trajati najdulje četrdeset i osam sati od trenutka uhićenja, osim za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine, kada pritvor iz stavka 1. i 2. ovog članka može trajati najdulje trideset i šest sati od trenutka uhićenja. Na prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može obrazloženim rješenjem produljiti pritvor za daljnjih trideset šest sati ako je to nužno radi prikupljanja dokaza o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od pet godina ili teža. Protiv rješenja suca istrage o produljenju pritvora pritvorenik se može žaliti u roku od šest sati. O žalbi odlučuje vijeće u roku od dvanaest sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Pritvorenik može žalbu izjaviti na zapisnik.

(6) Pritvor će se odmah ukinuti ako su prestali razlozi zbog kojih je određen.

(7) Državni odvjetnik nakon što je ispitao uhićenika može pisanim nalogom naložiti policiji da najkasnije u roku od četrdeset i osam sati od trenutka uhićenja, odnosno trideset i šest sati od trenutka uhićenja za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine, dovede uhićenika sucu istrage radi postupanja prema članku 118. ovog Zakona. U tom slučaju državni odvjetnik ne donosi rješenje o pritvoru.

(8) Ako u rokovima iz stavka 5. ovog članka protiv uhićenika nije određen pritvor ili uhićenik nije doveden sucu istrage prema stavcima 5. i 7. ovog članka, ima se pustiti na slobodu.

Članak 125.

(1) Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu:

1) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen,

2) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela,

3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom,

4) kad to prije podizanja optužnice predlaže državni odvjetnik,

5) ako državni odvjetnik i nakon prethodne obavijesti višem državnom odvjetniku neopravdano u zakonskim rokovima ne poduzima radnje u postupku,

6) kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, rad za opće dobro na slobodi, uvjetna osuda ili sudska opomena, ili kazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog zatvora,

7) kad isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora,

8) kad je istražni zatvor određen prema članku 123. stavku 1. točki 2. ovog Zakona, ako je okrivljenik okolnosno i detaljno priznao djelo i krivnju, ili čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja taj zatvor određen, a najkasnije do završetka rasprave.

(2) Žrtva će, ako je tako zahtijevala, putem policije odmah biti obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora protiv okrivljenika, osim ako bi time okrivljenik bio doveden u opasnost. Žrtva će biti obaviještena i o mjerama koje su poduzete radi njezine zaštite, ako su takve mjere određen.

(3) Prije donošenja odluke o ukidanju istražnog zatvora određenog na temelju stavka 1. točke 5., sud će obavijestiti višeg državnog odvjetnika o nepravovremenom poduzimanju radnji i odrediti rok u kojemu se radnja ima provesti. Ako nakon isteka roka nije radnja poduzeta, postupit će se prema stavku 1. točki 5. ovog članka.

Članak 134.

(1) Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor mogu podnijeti okrivljenik, njegov branitelj i državni odvjetnik u roku od tri dana. Protiv rješenja vijeća drugostupanjskog suda kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor, žalba nije dopuštena, osim kad vijeće tog suda odlučujući prema članku 127. stavku 5. ovog Zakona odredi istražni zatvor okrivljeniku protiv kojega istražni zatvor nije bio određen. O žalbi odlučuje viši sud u roku od tri dana.

(2) Žalba protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju istražnog zatvora ne zadržava njegovo izvršenje.

Članak 175.

(1) Poziv okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice, upućuje državni odvjetnik. Ako se okrivljenik neopravdano ne odazove pozivu, državni odvjetnik će predložiti sucu istrage izdavanje dovedbenog naloga.

(2) Pozivanje se obavlja neposrednom dostavom zatvorenog pisanog poziva koji sadrži: naziv tijela koje poziva, ime i prezime okrivljenika, naziv kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje okrivljenik treba doći, dan i sat kad treba doći, naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden, službeni pečat tijela i potpis osobe koja upućuje poziv. U pozivu okrivljenik će se poučiti da je dužan odmah izvijestiti tijelo koje vodi postupak o promjeni adrese, te o namjeri da promijeni boravište i upozoriti na posljedice koje propisuje ovaj Zakon ako tako ne postupi.

(3) Kad se okrivljenik prvi put poziva, dostavit će mu se uz poziv i pouka o pravima (članak 239. stavak 1.).

(4) Poziv okrivljeniku za dokazno ročište, ročište sjednice optužnog vijeća, pripremno ročište i raspravu, upućuje sud.

(5) Ako se okrivljeniku ne može dostaviti dopis, zato što nije prijavio promjenu adrese ili je očito da na drugi način izbjegava primitak, dopis će, osim poziva za raspravu i presude u slučajevima iz stavka 6. ovog članka, biti istaknut na oglasnoj ploči suda, pa će se nakon proteka roka od osam dana uzeti da je dostava uredna. Tako će sud postupiti i kad dostavlja optužnicu

(6) Ako okrivljeniku koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora ili presudu kojom je izrečen kazneni nalog, a presuda se ne može dostaviti na njegovu dosadašnju adresu, sud će okrivljeniku postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će obavljati tu dužnost dok se ne sazna nova adresa okrivljenika. Postavljenom branitelju odredit će se potreban rok za upoznavanje sa spisima koji ne može biti kraći od osam dana, a nakon toga će se presuda dostaviti postavljenom branitelju i postupak nastaviti.

(7) Ako je okrivljenik opunomoćio branitelja za primitak dopisa, poziva, optužnih akata i odluka od čije dostave teče žalbeni rok (članak 77.), dostava se smatra urednom danom predaje pošiljke odvjetničkom uredu branitelja ili danom slanja pošiljke tom uredu putem telekomunikacijskog sredstva ili kada se dostava obavlja putem informacijskog sustava, danom isteka roka iz članka 172.a stavka 3. ovoga Zakona. Presuda kojom je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora uvijek se dostavlja i okrivljeniku.

Članak 183.

(1) Pravo na uvid u spis obuhvaća pravo razgledavanja, prepisivanja, preslikavanja i snimanja spisa predmeta u skladu s ovim Zakonom i državnoodvjetničkog spisa u skladu s posebnim zakonom. Pravo na uvid u spis obuhvaća i razgledavanje predmeta koji služe za utvrđivanje činjenica u postupku.

(2) Pravo uvida u spis u kojem je postupanje tajno, nejavno ili je isključena javnost dopušteno je u skladu s ovim Zakonom samo osobama koje mogu sudjelovati u tom postupku.

(3) Podaci o djetetu koje sudjeluje u postupku predstavljaju tajnu, kao i podaci koji su takvima proglašeni prema posebnom zakonu.

(4) Uvid u podatke koji su tajni odobrava se u skladu s odredbama ovog i posebnog zakona.

(5) Ako postoji bojazan iz članka 294. stavka 1. ovog Zakona sudac istrage će na prijedlog državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti na odgovarajući način (prijepisom zapisnika ili službene zabilješke bez podataka o istovjetnosti osobe, njihovim izdvajanjem u posebni omot i slično) zaštititi tajnost podataka tih osoba koji su u spisu.

(6) Osoba kojoj je dopušten uvid u spis tijekom izvida, istraživanja te istrage i rasprave koje su određene tajnom upozorit će se da je dužna čuvati kao tajnu podatke koje je saznala kao i podatke iz stavka 3. ovog članka, te da je odavanje tajne kazneno djelo. To će se zabilježiti u spisu koji se razgledava, uz potpis osobe koja je upozorena.

(7) Uvid u spis dopušta i omogućuje tijelo koje vodi postupak, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, a kad je postupak završen, uvid u spis dopušta predsjednik suda ili službena osoba koju on odredi.

(8) Svakome, u čijemu je to opravdanom interesu, može se dopustiti uvid u spis u skladu sa zakonom.