1. PROBLEM

Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (Službeni list Europske unije L 269 od 10. listopada 2013.; Ispravak Službeni list Europske unije L 287-90 od 29. listopada 2013. i Ispravak Službeni list Europske unije L 70-64 od 14. ožujka 2015.) uspostavlja se Carinski zakonik Unije o općim pravilima i postupcima koji se primjenjuju na robu koja se unosi u carinsko područje Unije ili iznosi iz njega te se, ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i konvencije te zakonodavstvo u ostalim područjima, primjenjuje ujednačeno na cijelom carinskom području Unije. Uredbom o Carinskom zakoniku Unije, između ostalog, prema određenim trenucima primjene pojedinih članaka, stavlja se van snage postojeća Uredba o Carinskom zakoniku Zajednice (Uredba Vijeća /EEZ/ br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice /SL L 302, 19. 10. 1992. str. 1, sa svim izmjenama i dopunama/).

Uredba o Carinskom zakoniku Unije u cijelosti je obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. U članku 288. ove Uredbe, za članke navedene u stavku 1. propisana je primjena od 30. listopada 2013. godine, dok je za članke navedene u stavku 2. propisana primjena od 1. svibnja 2016. godine.

Uredbom o Carinskom zakoniku Unije propisana je delegirana ovlast Europske komisije za donošenje delegiranih akata radi dopune ili izmjene određenih elementa ove Uredbe koji nisu ključni, temeljem kojeg je donesena Delegirana Uredba Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (Službeni list Europske unije L 343/1 od 29.12.2015.), te provedbena ovlast Europske komisije za donošenje provedbenih akata kojima se trebaju osigurati jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, temeljem kojeg je donesena Provedbena Uredba Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (Službeni list Europske unije L 343/558 od 29.12.2015.).

Uredbom o Carinskom zakoniku Unije, za koju će se u cjelini njene obvezujuće primjene morati uključiti i navedeni pripadajući delegirani i provedbeni akti na razini Europske unije te prijelazne odredbe, uvodi se niz novosti koje za posljedicu imaju potrebu donošenja Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, radi uređenja pojedinih pitanja za koje Uredba o Carinskom zakoniku Unije daje ovlaštenje državama članicama da nacionalnim zakonodavstvom reguliraju pojedina pitanja iz područja carinskih propisa čije uređenje nije u nadležnosti Europske unije.

Naime, iako je velika većina odgovornosti za obavljanje carinske politike prenesena na institucije Europske unije, postoje određena područja u kojima države članice mogu donositi nacionalne carinske propise, a kojima mogu urediti ona područja koja carinsko zakonodavstvo Europske unije detaljno ne regulira, područja u kojima carinsko zakonodavstvo Europske unije upućuje na primjenu nacionalnih normativnih rješenja kao i ona područja koja carinskim zakonodavstvom Europske unije uopće nisu regulirana.

S tim u vezi, a radi osiguranja transparentnosti carinskog sustava kao i pravne sigurnosti sudionika u carinskim postupcima, koji se provode na državnom području Republike Hrvatske, nužno je regulirati gore navedena područja nacionalnim zakonskim propisom.

2. CILJEVI

Sukladno ovlaštenju koje Uredba o Carinskom zakoniku Unije daje državama članicama da nacionalnim zakonodavstvom reguliraju pojedina pitanja iz područja carinskih propisa čije uređenje nije u nadležnosti Europske unije, takva će se pitanja uredit Zakonom o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, s ciljem osiguranja primjene obvezujućih carinskih propisa Europske unije te osiguranja pravne sigurnosti sudionika carinskih postupaka koji se provode na državnom teritoriju Republike Hrvatske. Cilj predloženog Zakona je detaljnije urediti provedbu pojedinih odredbi Carinskog zakonika Unije i ostalih izravno primjenjivih carinskih propisa Europske unije, koje daju ovlasti državama članicama da određena područja uređuju nacionalnim propisima (kao što je npr.  provedba carinskog nadzora i provjera, nadležnost carinskih tijela u određenim slučajevima, uređenje pitanja prava žalbe, naknada i troškova carinskog tijela, osiguranje carinskog duga itd), dodatno propisati nacionalne odredbe na koje upućuju odredbe carinskih propisa Europske unije (kao što je npr. oduzimanje i prodaja robe) te propisati ona područja koja carinsko zakonodavstvo Europske unije ne uređuje (prekršajne odredbe).

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1 – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)

Bez poduzimanja koraka od strane stručnog nositelja odnosno ukoliko bi sadašnje zakonodavno stanje ostalo nepromijenjeno, nastala bi situacija u kojoj bi s danom 01. svibnja 2016. godine, u trenutku primjene novog carinskog zakonodavstva Europske unije u cjelini, na snazi ostao dosadašnji Zakon o provedbi carinskih propisa Europske unije, a koji se odnosi na provedbu odnosno uređenje određenih pitanja bitnih za provedbu ranije važećih carinskih propisa Europske unije. Ako se pojedina pitanja u vezi provedbe novih carinskih propisa Europske unije, koja nisu regulirana izravno obvezujućim propisima EU, do trenutka početka njihove primjene ne reguliraju nacionalnim zakonskim aktom, prelazak sa sadašnjeg carinskog sustava na novi carinski sustav Europske unije biti će onemogućen s obzirom da predloženi Zakon sadrži niz odredbi kojima se regulira primjena onih odredbi carinskih propisa Europske unije koje daju nadležnost zemljama članicama da ih detaljnije reguliraju kao i onih koje, radi postizanja njihove svrhe, upućuju na primjenu nacionalnih propisa.

3.2. OPCIJA 2: - (nenormativno rješenje)

Rješavanje opisanih problema nije moguće drugim nenormativnim rješenjem koje bi uključivalo kampanje, projekte i slične aktivnosti obzirom da isti u konačnici ne mogu dovesti do opisanih ciljeva bez intervencije u zakonodavstvo.  

3.3. OPCIJA 3: - (normativno rješenje)

Donošenje Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kao nacionalnog zakonskog propisa, nužno je kako bi se osigurala provedba obvezujućeg carinskog zakonodavstva Europske unije.

3.4. OPCIJA 4: - (normativno rješenje)

Donošenje dva i više posebnih zakona kojima bi se pojedinačno regulira pojedina područja carinskog sustava kao što su carinska tarifa, pravo intelektualnog vlasništva, prekršajne  odredbe, carinska deklaracija i dr., međutim, navedeno rješenje bi nepotrebno opteretilo pravnu praksu i provoditelje tih propisa, središnja tijela državne uprave, te sudionike u carinskim postupcima. Posebno jer nakon izrade više zakona slijedi i izrada i primjena potrebnih podzakonskih akata, te bi se poslovi u slučaju izrade dva ili više zasebnih zakona još više usložili bez potrebe , a postavljeni ciljevi mogu se ostvariti Zakonom o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

4. USPOREDBA OPCIJA

UPUTA: Ovaj dio Iskaza popunjava se pri ažuriranju Nacrta prijedloga Iskaza, a nakon provedenog savjetovanja i ponovno se ažurira nakon javne rasprave kod izrade Prijedloga Iskaza

5. SAVJETOVANJE

6. PREPORUČENA OPCIJA

7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA

8. PRILOZI