I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 2., te članku 69. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

1. Ocjena stanja

Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03 Ispravak, 100/04, 87/09, 8/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22) uređene su vrste kulturnih dobara, uspostavljanje zaštite nad kulturnim dobrom, obveze i prava vlasnika kulturnih dobara, mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara, obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, obavljanje upravnih i inspekcijskih poslova, rad i djelokrug Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara. Navedeni Zakon usvojen je 1999. godine, a do danas su donesene njegove brojne izmjene i dopune.

Od donošenja Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara koji je na snazi dogodile su se značajne promjene u području gradnje, materijala, tehnologije, te su nastupile i izvanredne okolnosti u kojima su oštećena kulturna dobra što sve zahtijeva nov način uređenja područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Novim Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara potrebno je urediti način proglašenja statusa kulturnog dobra, kriterije vrednovanja i propisivanje mjera zaštite i očuvanja te unaprjeđenja stanja kulturnih dobara, postupak za izdavanje posebnih uvjeta zaštite, odobrenja za zahvate na kulturnom dobru i potvrde glavnog projekta, standarde i smjernice zaštite i očuvanja kulturnih dobara, poslove i zadaće provedbe ovog Zakona u okviru djelokruga Ministarstva kulture i medija, prava i obveza vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, način suradnje s drugim tijelima u provođenju zaštite i očuvanja kulturnih dobara, osiguravanje učinkovitog obavljanja poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara, sprječavanje svake radnje i drugog protupravnog postupanja kojima bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra te time ugroziti njegova vrijednost, sprječavanje protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara.

Radi jasnoće Zakona te njegove lakše primjene u novom su Zakonu dane nove definicije pojmova koji se koriste u tekstu Zakona. Tijekom primjene Zakona koji je na snazi pokazalo se da je potrebno, radi boljeg izvršavanja Zakona, utvrditi način podjele odnosno razvrstavanje kulturnih dobara s obzirom na posebne vrste zaštite pojedine kategorije kulturnih dobara.

Na nov je način uređeno proglašenje statusa kulturnog dobra, odnosno propisani su  kriteriji za utvrđivanje statusa kulturnog dobra prema kojima je potrebno izraditi prijedlog za utvrđivanje statusa kulturnog dobra. Odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra nov je način utvrđivanja svojstva kulturnog dobra i upisa kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te zabilježbu nepokretnog kulturnog dobra u zemljišne knjige. Zabilježba kulturnog dobra u zemljišne knjige omogućuje transparentnost prilikom obavljanja pravnih poslova na nepokretnim kulturnim dobrima.  Propisane su također situacije u kojima se može privremeno proglasiti status kulturnog dobra.

Posebna pozornost posvećena je mjerama zaštite i očuvanja kulturnih dobara te su one precizno razrađene. Tako je predviđeno da je konzervatorska podloga koja sadrži mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara sastavni dio prostornog plana i unosi se u Informacijski sustav kulturne baštine te Geografski informacijski sustav, što će uvelike olakšati vlasnicima i korisnicima provođenje mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara te provođenje zahvata i radova, s obzirom na javnu dostupnost mjera zaštite i očuvanja. Time se postupci koje se odnose na ishođenje dokumentacije za gradnju znatno pojednostavljuju s obzirom da će mjere zaštite kulturnog dobra biti sadržane u konzervatorskim podlogama i javno dostupne. Također se predviđa donošenje standarda, konzervatorskih smjernica i drugih akata nužnih za učinkovitu provedu mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara, posebno njihovo provođenje u izvanrednim okolnostima.

Detaljno je propisana potrebna dokumentacija te postupanje u svim situacijama kada se poduzimaju radovi i zahvati na kulturnom dobru. Vlasnicima i nositeljima prava na kulturnim dobrima kao investitorima  omogućuje se dobivanje svih potrebnih informacija prije pristupanja ishođenju potrebne dokumentacije za planirane zahvate na kulturnom dobru i građenje u formalnom postupku pred nadležnim tijelima za građenje i Ministarstvom kulture i medija. Konzervatorsko lokacijska obavijest je novina ovog Zakona kojom se Ministarstvu kulture i medija propisuje obveza izdavanja obavijesti o mjerama zaštite i mjerama održavanja kulturnog dobra te opsegu prihvatljivih promjena uključujući i podatak o tome je li potrebno provesti arheološka ili druga istraživanja te izraditi konzervatorski elaborat.

Zakonom se uređuje upravljanje kulturnim dobrima i obveza izrade planova upravljanja, radi poboljšanja stanja kulturnih dobara i njihovog održivog korištenja.

Radi zaštite i očuvanja arheološke baštine, a posebno sprječavanja njenog ugrožavanja propisano je osiguravanje sredstava iz državnog proračuna za njezino istraživanje, a osobito u svrhu izgradnje objekata za stambeno zbrinjavanje i obavljanja djelatnosti od javnog interesa.

Ovim Zakonom detaljno su uređeni uvjeti za izvoz, uvoz i povrat kulturnih dobara te je Zakon usklađen s aktima Europske unije i drugim međunarodnim dokumentima koji se odnose na ovu temu.

Uređeni su također pitanja prava i obveza vlasnika kulturnoga dobra i drugih odgovornih osoba, pitanja obavljanja poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u sklopu kojih su uređeni inspekcijski poslovi zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Zakonom se također uređuje rad ustanova i drugih pravnih osoba za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, osoba ovlaštenih za rad na kulturnim dobrima, Hrvatskog vijeća za kulturna kulturnih dobra kao savjetodavnog tijela ministra nadležnog za kulturu, u području zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

Zakonom se propisuje osiguranje sredstava za financiranje provedbe mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

2.Osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom

Predloženim Zakonom uređuje se sljedeće:

– način proglašenja statusa kulturnog dobra

– utvrđivanje kriterija vrednovanja i propisivanje mjera zaštite i očuvanja te unaprjeđenja stanja kulturnih dobara

– postupci za izdavanje posebnih uvjeta zaštite, odobrenja za zahvate na kulturnom dobru i potvrde glavnog projekta

– standardi i smjernice zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– poslovi i zadaće provedbe ovog Zakona u okviru djelokruga Ministarstva kulture i medija

– utvrđivanje prava i obveza vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja

– upravljanje kulturnim dobrom i donošenje plana upravljanja

– zaštita kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima

– financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– način suradnje s drugim tijelima u provođenju zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– osiguravanje učinkovitog obavljanja poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– sprječavanje svake radnje i drugog protupravnog postupanja kojima bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra te time ugroziti njegova vrijednost

– sprječavanje protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom,

iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara.

3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći

Predloženi Zakon proizvest će sljedeće posljedice:

– pojednostavit će se način proglašenja statusa kulturnog dobra na temelju jasno utvrđenih kriterija

– unaprijedit će se stanje kulturnih dobara propisivanjem i provođenjem općih  mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara te javno dostupnih dokumenata koji obvezno sadrže mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– detaljno će se urediti i pojednostaviti postupci za izdavanje posebnih uvjeta zaštite, odobrenja za zahvate na kulturnom dobru i potvrde glavnog projekta

– jasno će biti propisani standardi i smjernice zaštite i očuvanja kulturnih dobara što će osigurati bolju provedbu redovitog održavanja i drugih mjera od strane vlasnika, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja

– prava i obveze vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja će biti jasnije i detaljnije određena i propisana

– uredit će se upravljanje kulturnim dobrima i donošenje plana upravljanja radi poboljšanja stanja kulturnih dobara

– osigurat će se unaprjeđenje pripreme i provedbe zaštite kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima

– uredit će se način financiranja zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– osigurat  će se učinkovita suradnja s drugim tijelima u provođenju zaštite i očuvanja kulturnih dobara

– uredit će se način sprječavanja svake radnje i drugog protupravnog postupanja kojima bi se izravno ili neizravno mogla promijeniti svojstva, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra te time ugroziti njegova vrijednost

– uredit  se način kontrole i sprječavanja protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara

– osigurat će se učinkovita provedba poslova i zadaća propisanih ovim Zakonom u okviru djelokruga Ministarstva kulture i medija.

III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovog Zakona financijska su sredstva osigurana u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2024. godinu i projekcijama za 2025. i 2026. godinu, i to na razdjelu 055 Ministarstvo kulture i medija.

PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I

OČUVANJU KULTURNIH DOBARA

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju vrste kulturnih dobara i mjere njihove zaštite i očuvanja, Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, djelokrug za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturne baštine, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara.

(2) Kulturna dobra su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu.

(3) Kulturna dobra zaštićuju se ovim Zakonom kao dio nacionalne baštine Republike Hrvatske u svrhu trajnog očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta te predstavljaju nacionalno blago.

Prijenos pravne stečevine Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

− Uredba Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara (Kodificirana verzija) (SL L 39, 10. 2. 2009.)

− Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1081/2012 od 9. studenoga 2012. za potrebe Uredbe Vijeća (EZ) br. 116/2009 o izvozu kulturnih dobara (SL L 324, 22. 11. 2012.)

− Uredba (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ (»Uredba IMI«), Tekst značajan za EGP (SL L 316, 14. 11. 2012.)

− Uredba (EU) 2019/880 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o unosu i uvozu kulturnih dobara (SL L 151, 7. 6. 2019., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2019/880).

(2) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2014/60/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (preinaka) (SL L 159, 28.5.2014.).

Ciljevi Zakona

Članak 3.

Ciljevi ovog Zakona jesu:

− uređivanje načina proglašenja statusa kulturnog dobra

− utvrđivanje kriterija vrednovanja i propisivanje mjera zaštite i očuvanja te unaprjeđenja stanja kulturnih dobara

− propisivanje postupaka za izdavanje posebnih uvjeta zaštite, odobrenja za zahvate na kulturnom dobru i potvrde glavnog projekta

− propisivanje standarda i smjernica zaštite i očuvanja kulturnih dobara

− utvrđivanje poslova i zadaća provedbe ovog Zakona u okviru djelokruga Ministarstva

− utvrđivanje prava i obveza vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja

− financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara

− propisivanje načina suradnje s drugim tijelima u provođenju zaštite i očuvanja kulturnih dobara

− osiguravanje učinkovitog obavljanja poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara

− sprječavanje svake neodobrene radnje i drugog protupravnog postupanja kojima bi se izravno ili neizravno moglo promijeniti svojstvo, oblik, značenje i izgled kulturnog dobra te time ugroziti njegova vrijednost

− sprječavanje protupravnog prometa kulturnim dobrima te nadzor nad izvozom, iznošenjem, uvozom i unošenjem kulturnih dobara.

Način korištenja i skrb o kulturnim dobrima

Članak 4.

(1) Svatko ima pravo koristiti kulturna dobra kao izvor informacija i znanja, uživati u njihovim vrijednostima i pridonositi njihovom očuvanju.

(2) Svatko je dužan skrbiti o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u skladu s odredbama ovog Zakona te prijaviti Ministarstvu dobro za koje se može predmnijevati da ima svojstvo kulturnog dobra.

Značenje pojmova

Članak 5.

Pojedini pojmovi u smislu ovog Zakona imaju sljedeća značenja:

. kulturna dobra jesu materijalna i nematerijalna dobra; pokretne i nepokretne stvari od kulturno-povijesnog, umjetničkog, arhitektonskog, paleontološkog, arheološkog, etnografskog, antropološkog i znanstvenog značenja; nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti koja su od interesa za Republiku Hrvatsku te se na temelju Odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra upisuju u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

. svojstvo kulturnog dobra predstavlja skup obilježja koja se vrednuju u postupku proglašenja statusa kulturnog dobra  

. obuhvat nepokretnog kulturnog dobra jest predmet zaštite koji je određen katastarskim česticama ili njihovim dijelovima, georeferenciranim točkama/koordinatama ili na drugi način sukladno ovom Zakonu  

. zaštita kulturnog dobra jest provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladno pravilima konzervatorske struke

. čuvanje kulturnog dobra jest sustavno praćenje stanja kulturnoga dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja toga dobra ili njegovih svojstava, kao i svake druge štetne uporabe

. očuvanje kulturnog dobra jest provedba mjera zaštite i očuvanja radi produženja trajanja  svojstava kulturnoga dobra te sustavno praćenje stanja kulturnoga dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja toga dobra ili njegovih svojstava, kao i svake druge štetne uporabe

. održavanje kulturnog dobra jest redovito poduzimanje mjera i radova nužnih za očuvanje svojstava, cjelovitosti i namjene kulturnog dobra

. pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro jest nepokretno kulturno dobro u smislu članka 10. ovog Zakona za koje je donesena odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra

. pojedinačno zaštićeno pokretno kulturno dobro jest pokretno kulturno dobro u smislu članka 11. ovoga Zakona za koje je donesena odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra

. javna plastika odnosi se na kiparska ostvarenja u javnom prostoru

. kulturno-povijesna cjelina jest nepokretno kulturno dobro koje obuhvaća područje od posebnog interesa za zaštitu čija je povezanost i vrijednost prepoznata s arheološkog, arhitektonskog, povijesnog, estetskog ili sociokulturnog gledišta i koje je potrebno očuvati ili unaprijediti

. memorijalno kulturno dobro jest nepokretno kulturno dobro koje obuhvaća integralno i cjelovito sačuvano povijesno-memorijalno područje, mjesta povijesnih događanja, spomen-park, mjesta masovnih stradanja, groblja, grobnice i grobovi, legendarna područja i mjesta

. p ovijesni urbani krajolik jest rezultat povijesnih slojeva te kulturnih i prirodnih vrijednosti kulturno-povijesne cjeline, naselja gradskih obilježja i pripadajućega okruženja

. kulturni krajolik jest krajolik od posebnog interesa za zaštitu čija su obilježja rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika, a posjeduje cjelovitost i izvornost, povijesnu, estetsku, društvenu, znanstvenu ili duhovnu vrijednost kao i druge vrijednosti utvrđene za ovu vrstu

. privremeno zaštićena kulturna dobra jesu dobra koja su ugrožena, a za koja se predmnijeva da imaju svojstva kulturnog dobra te su privremeno zaštićena u trajanju do dvije godine odlukom Ministarstva i kao takva upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

. arheološko nalazište i/ili zona od interesa za zaštitu sadržava dokaze o prošlim ljudskim aktivnostima ili razdobljima u povijesti, a posjeduje cjelovitost i izvornost fizičkih ostataka

. građevina arheološkog značenja jest građevina ili dio građevine koja čini jednu funkcionalnu cjelinu i nalazi se ispod površine zemlje

. arheološki park jest istraženo, zaštićeno i prezentirano arheološko nalazište ili njegov dio koji uključuje informativno-didaktičke sastavnice prezentacije i interpretacije u cilju podizanja svijesti o važnosti arheološke baštine

. evidentirano arheološko nalazište/nalaz jest oznaka/pojam/naziv u prostornim planovima svih razina/studijama utjecaja na okoliš za područje/mjesto/položaj koji ima arheološki potencijal ali nedovoljno poznat prije provedenih arheoloških istraživanja

. kontaktna zona jest područje koje okružuje ili dotiče kulturno dobro, nema svojstvo kulturnog dobra, a u kojem području određene promjene mogu bitno utjecati na prostorni, fizički i/ili vizualni integritet kulturnog dobra za koje se određuju mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra

. posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra jesu stručni neupravni akt kojim se utvrđuje način provođenja mjera zaštite i očuvanja u postupcima izdavanja potvrda i odobrenja.  

. nositelj prava na kulturnom dobru jest osim vlasnika i nositelj drugih stvarnih i obveznih prava na kulturnom dobru

. mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra jesu ukupnost svih postupaka i aktivnosti u skladu s ovim Zakonom radi potpune zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili njegovog dijela

. konzervatorski elaborat jest stručni dokument koji se izrađuje u svrhu izdavanja posebnih uvjeta zaštite i očuvanja u slučaju složenijih zahvata na kulturnom dobru, a koji mogu utjecati na tehničko stanje odnosno svojstva kulturnog dobra, kao i za postojeću građevinu ili planiranu izgradnju unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline na lokaciji koja je od interesa za trajno očuvanje svojstva kulturo-povijesne cjeline

. konzervatorska rekonstrukcija je djelomična ili potpuna obnova kulturnog dobra slijedeći njegov izvorni oblik uz mogućnost primjene odgovarajućih suvremenih materijala i tehnologija

. konzervatorska podloga je stručna dokumentacija koja sadrži grafički i tekstualni dio, a obuhvaća identifikaciju, analizu stanja, valorizaciju i mjere očuvanja kulturno-povijesnih vrijednosti na području obuhvata, a objavljuje se na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za kulturu. Konzervatorska podloga je stručna osnova za prostorno planiranje, za izradu planova upravljanja, poslovnih planova, strateških studija, razvojnih planova i ostalih dokumenata.

. područje zajedničkih obilježja je homogena prostorna jedinica u kojoj se dosljedno pojavljuje isti ili sličan uzorak kao urbani, ruralni, industrijski, prirodni uzorak i drugo

. konzervatorske smjernice su upute za postupanje Ministarstva u provedbi mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra

. konzervatorski standardi su upute za djelovanje koje donosi ministar nadležan za kulturu na temelju rezultata znanosti, tehnologije i iskustva, a čiji zaključci omogućuju ujednačeno postupanje, pristup, metode i procedure po određenim konzervatorskim temama, koje imaju snagu podzakonskog propisa

. kulturni predmet je predmet koji je kategoriziran ili definiran od strane države članice Europske unije, prije ili nakon njegova nezakonitog iznošenja s državnog područja te države članice, kao dio »nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost« prema nacionalnom zakonodavstvu ili u okviru administrativnih postupaka, a u smislu članka 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

. nezakonito iznesen kulturni predmet s državnog područja države članice Europske unije je kulturni predmet iznesen s državnog područja države članice kršenjem njezinih propisa o zaštiti nacionalnog blaga ili kršenjem Uredbe (EZ) br. 116/2009 ili koji nije vraćen nakon isteka roka zakonitog privremenog iznošenja ili bilo koje kršenje nekog drugog uvjeta kojim se uređuje takvo privremeno iznošenje

. država članica Europske unije koja je zatražila povrat kulturnog predmeta je država članica s čijeg je državnog područja kulturni predmet nezakonito iznesen

. država članica Europske unije od koje se traži povrat kulturnog predmeta je država članica na čijem se državnom području nalazi kulturni predmet nezakonito iznesen s državnog područja druge države članice Europske unije

. povrat kulturnog predmeta je fizički povrat kulturnog predmeta na državno područje države članice Europske unije koja je zatražila povrat

. samostalni posjednik kulturnog predmeta je osoba koja za vlastiti račun izvršava faktičnu vlast na kulturnom predmetu

. nesamostalni posjednik kulturnog predmeta je osoba koja za treću osobu izvršava faktičnu vlast na kulturnom predmetu

. javne zbirke su zbirke koje su u skladu sa zakonodavstvom države članice Europske unije definirane kao javne i koje su u vlasništvu te države članice, lokalnog ili područnog tijela u toj državi članici ili institucije koja se nalazi na državnom području te države članice, pod uvjetom da je takva institucija u vlasništvu države članice ili lokalnog ili područnog tijela ili je u znatnoj mjeri od njih financirana

. plan upravljanja kulturnim dobrom je plan koji se donosi u svrhu osiguranja stručnog upravljanja vrijednostima kulturnog dobra, a sadrži analizu stanja, ciljeve upravljanja, aktivnosti za provođenje ciljeva i pokazatelje provedbe plana. U izradi plana upravljanja kulturnim dobrom obvezno sudjeluju mjerodavni stručnjaci zavisno od vrste kulturnog dobra te dionici zainteresirani za njegovu zaštitu, očuvanje i održivo korištenje

. imatelj kulturnoga dobra jest svaka osoba koja na bilo koji način i po bilo kojoj osnovi koristi kulturno dobro

. Ministarstvo je tijelo državne uprave nadležno za kulturu

. HTRS  je Hrvatski terestrički referentni sustav.

Odnos Zakona prema drugim propisima

Članak 6.

Ovaj Zakon ima prvenstvo u primjeni u slučaju zaštite i očuvanja kulturnih dobara kao poseban propis u odnosu na druge propise koji su opći propisi.

Ovlaštenja ministra

Članak 7.

(1) Ministar nadležan za kulturu donosi pravilnike, smjernice, standarde i druge podzakonske propise i akte za provedbu ovog Zakona.

(2) Ministar nadležan za kulturu uređuje način rada savjetodavnih radnih tijela, povjerenstva, radne grupe i sl. koja osniva u svrhu provedbe odredbi ovoga Zakona te određuje naknadu za rad članovima tih tijela koji nisu državni službenici.

(3) Način rada u Ministarstvu, javnim muzejima, državnim arhivima, javnim knjižnicama koje imaju javne ovlasti u vezi s provedbom ovoga Zakona, uključujući i sustav provedbe postupaka i izrade akata elektroničkim putem koji se donose na temelju ovoga Zakona, ministar nadležan za kulturu propisuje naputkom.

Rodna jednakost

Članak 8.

Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

II. VRSTE KULTURNIH DOBARA

Razvrstavanje kulturnih dobara

Članak 9.

(1) Kulturno dobro može biti materijalno i nematerijalno.

(2) Materijalna kulturna dobra mogu biti nepokretna i pokretna.

Nepokretno kulturno dobro

Članak 10.

Nepokretno kulturno dobro može biti naselje ili njegov dio; građevina ili njezini dijelovi ili građevina s okolišem; elementi povijesne opreme naselja; povijesno zelenilo, vrt, perivoj, park i drvored; javna plastika i drugi slični objekti; tehnički objekt s uređajima; memorijalno područje, mjesto i obilježje u svezi s povijesnim događajima i osobama; arheološko nalazište i zona, uključujući i podvodna nalazišta i zone; područje i mjesto s etnološkim i toponimskim sadržajima; krajolik čija su obilježja rezultat djelovanja i međudjelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.

Pokretno kulturno dobro

Članak 11.

Pokretna kulturna dobra mogu biti pojedinačni predmeti i zbirke u muzejima, knjižnicama, arhivima i drugim ustanovama, pojedinačni predmeti, zbirke, sakralni inventari i oprema u vlasništvu vjerskih zajednica kao i predmeti i zbirke drugih pravnih i fizičkih osoba, te svi predmeti i zapisi od kulturnog, povijesnog, umjetničkog, paleontološkog, arheološkog, antropološkog, etnološkog, znanstvenog, tehničkog i društvenog značaja.

Nematerijalno kulturno dobro

Članak 12.

(1) Nematerijalna kulturna dobra obuhvaćaju znanja, izvedbe, izričaje, vještine, umijeća te s njima povezane predmete i kulturne prostore, a koje zajednice, skupine i pojedinci prepoznaju kao dio svoje kulturne baštine.

(2) Nematerijalna kulturna dobra prenose se iz naraštaja u naraštaj, a zajednice, skupine i pojedinci ih stalno iznova stvaraju u odnosu na svoje okruženje, prirodu i vlastitu prošlost što im pruža osjećaj zajedničkoga identiteta i kontinuiteta te tako promiču poštovanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti.

(3) Nematerijalna kulturna dobra prepoznaju se, među ostalim, u sljedećim područjima: usmena predaja, izričaji i govori; izvedbene umjetnosti; običaji, obredi i svečanosti; tradicijska znanja i vještine; tradicijski obrti.

(4) Za nematerijalno kulturno dobro određuje se nositelj koji može biti zajednica, skupina i pojedinci koji prepoznaju nematerijalnu kulturnu baštinu kao dio vlastitoga kulturnoga identiteta, stvaraju je, prenose i održavaju te imaju primarnu ulogu u njezinu očuvanju.

III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA

Općenito

Članak 13.

Zaštita nad određenim dobrom uspostavlja se utvrđivanjem statusa kulturnog dobra u skladu s ovim Zakonom i pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Status kulturnog dobra propisan ovim Zakonom

Članak 14.

(1) Status kulturnog dobra na temelju ovog Zakona imaju:  

− knjige i ostala tiskana građa, novine, časopisi, plakati i dr. nastala do 1850. godine te sva rukopisna građa javnih knjižnica i knjižnica u sastavu pravnih osoba kojima su osnivači Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u njihovu pretežitom vlasništvu

− Croatica, nacionalna zbirka knjižnične građe

− arheološka građa starija od 100 godina

− građevine i drugi materijalni ostaci iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara od 9. do 12. stoljeća.

(2) Status kulturnog dobra stječu muzejski predmeti i muzejske zbirke upisom u inventarnu knjigu javnih muzeja sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje muzejska djelatnost.

Kriteriji za utvrđivanje statusa kulturnog dobra

Članak 15.

(1) Kriteriji za utvrđivanje statusa kulturnog dobra su:

− izvornost i cjelovitost

− povijesna, estetska, društvena, znanstvena i/ili duhovna vrijednost kao i druge utvrđene vrijednosti izražene nizom obilježja ovisno o vrsti kulturnog dobra, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(2) Kulturnim dobrom proglašava se nepokretna, pokretna i nematerijalna baština koja predstavlja i pridonosi cjelovitosti prostornog, kulturnog i zajedničkog nacionalnog identiteta svih povijesnih regija Republike Hrvatske te zadovoljava kriterije iz stavka 1. ovoga članka, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3) Ovisno o vrsti kulturne baštine iz stavka 2. ovoga članka i njenom kulturnom kontekstu, može se smatrati da dobro ispunjava uvjete izvornosti i cjelovitosti, ako su njegove kulturne vrijednosti istinito i vjerodostojno izražene kroz niz obilježja i to: oblikovanje, materijal, uporabu i funkciju, tradiciju, tehnike i umijeća, mjesto i okruženje, jezik i druge oblike nematerijalne baštine, duhovnost i osjećanje.

(4) Nematerijalno kulturno dobro mora biti prepoznato od zajednice kao dio njezine kulturne baštine te pripadati u jedno ili više područja nematerijalne baštine navedenih u članku 12. ovoga Zakona.

(5) Kulturno dobro može biti proglašeno na temelju vrednovanja uvažavajući kriterije iz stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka.

Utvrđivanje statusa kulturnog dobra

Članak 16.

(1) Pokretna, nepokretna dobra i nematerijalna dobra za koja se u postupku provjere i vrednovanja utvrdi da ispunjavaju kriterije iz članka 15. ovoga Zakona određene s obzirom na njihovu vrstu, smatraju se kulturnim dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku te kao takva uživaju zaštitu prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Na temelju odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra koje donosi Ministarstvo po službenoj dužnosti, kulturna dobra iz stavka 1. ovoga članka upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

(3) Odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra može se donijeti bez prethodnog izjašnjenja stranke.

(4) Dostava odluke iz stavka 2. ovoga članka obavlja se objavom na mrežnim stranicama Ministarstva.

(5) Dostava odluke iz stavka 2. ovoga članka smatra se obavljenom istekom osmoga dana od dana objave na mrežnim stranicama Ministarstva.

Privremeni status kulturnog dobra

Članak 17.

(1) Za dobro za koje se predmnijeva da ima obilježja propisana za određenu vrstu kulturnog dobra iz članka 15. ovoga Zakona može se preventivno, radi sprječavanja propadanja i/ili ugrožavanja njegove vrijednosti, privremeno utvrditi status kulturnog dobra.

(2) Odluku o privremenoj zaštiti iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo prema mjestu gdje se dobro nalazi, a može ju donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka odluku o privremenoj zaštiti arhivskog gradiva donosi Hrvatski državni arhiv a odluku o privremenoj zaštiti knjižnične građe donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

(4) Odlukom o privremenoj zaštiti iz stavka 2. i 3. ovoga članka utvrđuje se predmet privremene zaštite, mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra i rok na koji se ona određuje.

(5) Rok na koji se određuje privremena zaštita računa se do donošenja odluke iz članka 16. ovoga Zakona, ali ne može biti dulji od dvije godine u neprekinutom trajanju, osim za arheološka i podvodna arheološka nalazišta u slučaju kojih rok privremene zaštite ne može biti dulji od šest godina u neprekinutom trajanju od dana donošenja odluke o privremenoj zaštiti.

(6) Trajanje privremene zaštite ne može se produljiti nakon isteka rokova propisanih stavkom 5. ovoga članka osim u slučaju kada je privremeno zaštićeno kulturno dobro ugroženo i nastupile su izvanredne okolnosti.

(7) Odluka o privremenoj zaštiti prestaje važiti donošenjem odluke o trajnoj zaštiti kulturnog dobra kojim se ono ukida ili protekom roka propisanog stavkom 5. i 6. ovoga članka.

(8) Odlukom kojom se uspostavlja privremena zaštita nad nekretninama obvezno se utvrđuje obuhvat kulturnog dobra na koji se odnosi privremena zaštita, a dostavlja se tijelu nadležnom za katastar i nadležnom općinskom sudu radi upisa statusa kulturnog dobra u katastar i zemljišnu knjigu.

Određivanje kontaktne zone

Članak 18.

(1) Za nepokretno kulturno dobro osim za pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro može se odlukom  iz članka 16. stavka 2. i članka 17. stavka 2. ovoga Zakona odrediti kontaktna zona koja obuhvaća područje koje okružuje ili dotiče nepokretno kulturno dobro, a u kojem određene promjene mogu bitno utjecati na prostornu, fizičku i/ili vizualnu cjelovitost kulturnog dobra.

(2) Za kontaktnu zonu iz stavka 1. ovoga članka određuju se mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti nepokretnog kulturnog dobra koje se unose u odluku o proglašenju kulturnog dobra zajedno sa obuhvatom kontaktne zone na koje se primjenjuju.

(3) Kontaktna zona se obvezno određuje za nepokretno kulturno dobro upisano u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene svjetske baštine.

(4) Mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra iz stavka 2. ovoga članka koje su unesene u prostorne planove provode se u okviru izvršenja tih planova sukladno ovom Zakonu i propisima kojima se uređuje građenje i prostorno uređenje.

(5) Kontaktna zona kulturno-povijesne cjeline unosi se u informacijski sustav kulturne baštine koji vodi Ministarstvo, a koji je povezan u informacijski sustav sukladno propisu kojim se uređuje prostorno uređenje.

Proglašenje statusa kulturnog dobra za arhivsko gradivo i knjižničnu građu

Članak 19.

(1) Iznimno od odredbe članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, postupak utvrđivanja statusa kulturnog dobra za arhivsko gradivo provodi i odluku o proglašenju statusa kulturnoga dobra donosi Hrvatski državni arhiv po službenoj dužnosti ili na prijedlog Ministarstva ili područnoga državnog arhiva na način propisan ovim Zakonom.

(2) Na temelju odluke iz stavka 1. ovog članka kulturno dobro upisuje se u Evidenciju arhivskog gradiva za koje je utvrđen status kulturnog dobra, koja Evidencija je sastavni dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske.

(3) Iznimno od odredbe članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, postupak utvrđivanja statusa kulturnoga dobra za knjižničnu građu, knjige, ostalu tiskanu građu i rukopisnu građu, osim one za koju je status kulturnoga dobra utvrđen ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuje knjižnična djelatnost, provodi i odluku o proglašenju statusa kulturnoga dobra donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu po službenoj dužnosti ili na prijedlog Ministarstva, knjižnice, vjerske zajednice odnosno druge pravne osobe u čijem je sastavu knjižnica ili fizičke osobe, na način propisan ovim Zakonom.

(4) Na temelju odluke iz stavka 3. ovoga članka knjižnična građa upisuje se u Evidenciju knjižnične građe za koju je utvrđen status kulturnog dobra, a koja je sastavni dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Sadržaj odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra

Članak 20.

(1) Odluka o proglašenju statusa kulturnog dobra sadrži naziv, opis, obuhvat, vrednovanje, stanje, značenje i mjere zaštite kulturnog dobra sukladno pravilniku kojim se uređuje Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

(2) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske te se za određeno kulturno dobro mogu mijenjati i dopunjavati u skladu s utvrđenim stanjem kulturnog dobra izmjenom odluke Ministarstva iz stavka 1. ovoga članka, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

(3) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara iz stavka 2. ovoga članka upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao javnu knjigu obvezuju sve vlasnike, nositelje prava na kulturnim dobrima i druge imatelje kulturnog dobra te njihove slijednike.

(4) Odlukom iz stavka 1. ovoga članka za nepokretno kulturno dobro obvezno se utvrđuje obuhvat kulturnoga dobra, a dostavlja se tijelu nadležnom za katastar i nadležnom općinskom sudu radi zabilježbe kulturnog dobra u katastar i zemljišnu knjigu na katastarskim česticama utvrđenim ovom odlukom te lučkoj kapetaniji kada se odluka o proglašenju kulturnoga dobra odnosi na podvodno arheološko nalazište.

(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, obuhvat kulturnog krajolika može se odrediti  prema elemenetima krajolika,  vodotokom, cestom, prugom i drugo, georeferenciranim točkama u HTRS koordinatnom sustavu radi izrade prostornog plana,  obuhvat podvodnih arheoloških nalazišta georeferenciranim točkama/koordinatama, a obuhvat podmorskih arheoloških nalazišta georeferenciranim točkama u HTRS koordinatnom sustavu, o čemu se odluka dostavlja katastru.

(6) Odlukom iz stavka 1. određuju se mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra i obveza upisa kulturnoga dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Listu zaštićenih kulturnih dobara.

(7) Bez odobrenja Ministarstva ne može se mijenjati obuhvat kulturnog dobra aktima drugih tijela bilo parcelacijom ili na drugi način prema posebnim propisima, a svaka takva provedena promjena bez odobrenja je ništetna.

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

Članak 21.

(1) Kulturna dobra upisuju se u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu Registar).

(2) Registar je javna knjiga koju vodi Ministarstvo u elektroničkom obliku.

(3) Sastavni dio Registra iz stavka 1. ovoga članka su:

− Inventarne knjige koje vode javni muzeji

− Katalozi koje vode javne knjižnice i knjižnice u sastavu pravnih osoba kojima su osnivači Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u njihovu pretežitom vlasništvu

− Evidencija Hrvatskog državnog arhiva o arhivskom gradivu za koje je utvrđen status kulturnog dobra

− Evidencija Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu o knjižničnoj građi za koju je utvrđeno status kulturnog dobra.

(4) Ministar nadležan za kulturu pravilnikom propisuje oblik, sadržaj i način vođenja Registra.

Gubitak svojstva i prestanak statusa kulturnog dobra

Članak 22.

(1) Ako kulturno dobro izgubi svojstvo radi kojih je zaštićeno, Ministarstvo će donijeti odluku o prestanku statusa kulturnoga dobra, na temelju kojega će se kulturno dobro brisati iz Registra.

(2) Odluku iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo donosi uz prethodno mišljenje Hrvatskoga vijeća za kulturna dobra.

(3) Odluka kojim se utvrđuje prestanak statusa nepokretnog kulturnoga dobra obvezno se dostavlja nadležnom katastru i sudu radi brisanja zabilježbe u zemljišnim knjigama.

(4) Odluka o prestanku statusa kulturnog dobra koje se odnosi na podvodno arheološko nalazište dostavlja se i nadležnoj lučkoj kapetaniji.

(5) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka odluku o prestanku statusa kulturnog dobra za arhivsko gradivo donosi Hrvatski državni arhiv, a odluku o prestanku statusa kulturnog dobra za knjižničnu građu, knjige, ostalu tiskanu građu i rukopisnu građu donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje arhivsko gradivo i arhivi te zakonu kojim se uređuju knjižnice i knjižnična djelatnost.

(6) Iznimno od stavka 1. i 2. ovoga članka za muzejsku građu prestaje status kulturnog dobra brisanjem iz inventarne knjige muzejskih predmeta javnog muzeja sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuju muzeji.

Zaštita dobara od lokalnog značenja

Članak 23.

(1) Zaštitu dobara od lokalnog kulturno-povijesnog i/ili društvenog značenja, koja nisu upisana u Registar, može proglasiti predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, grada ili općine, ako se nalaze na njihovu području.

(2) Ukoliko se za dobro iz stavka 1. ovoga članka naknadno utvrdi status kulturnog dobra primjenjuju se mjere zaštite i očuvanja određene za to kulturno dobro.

(3) Za dobra od lokalnog značenja predstavničko tijelo iz stavka 1. ovoga članka određuje mjere zaštite i očuvanja koje može provoditi i kroz prostorne planove, a za pokretna dobra od lokalnog značenja mjere može utvrditi i provoditi u stručnoj suradnji s ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara.

(4) Odluka o proglašenju dobra od lokalnog značenja dostavlja se Ministarstvu radi upisa u Evidenciju dobara od lokalnog značenja.

IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA

Zaštita cjelovitosti i izvornosti kulturnog dobra

Članak 24.

(1) Kulturna dobra ne smiju se uništiti, oštetiti ili koristiti na način kojim se narušava svojstvo kulturnog dobra.

(2) Zabranjeno je obavljanje radnji koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti štetne promjene na  kulturnom dobru postupanjem koje je u suprotnosti s ovim Zakonom.

(3) Zahvat e i radove na kulturnom dobru dopušteno je obavljati na temelju odobrenja za zahvate na kulturnom dobru koje je izdalo Ministarstvo sukladno ovom Zakonu ili na temelju izdane lokacijske i/ili građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta prema propisima kojima se uređuje građenje i prostorno uređenje.

Sadržaj mjera zaštite i očuvanja

Članak 25.

(1) Mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara (u daljnjem tekstu: mjere zaštite) sadrže odredbe kojima se određuje način zaštite i očuvanja svojstva kulturnog dobra ili pojedinih njegovih sastavnica s ciljem prijenosa kulturnih vrijednosti budućim naraštajima.

(2) Mjere zaštite iz stavka 1. ovoga članka temelje se na utvrđenim obilježjima, vrijednostima, stanju i značaju kulturnog dobra, a utvrđuje ih Ministarstvo na temelju ovog Zakona i posebnih propisa.

(3) Mjere zaštite sastavni su dio odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra koja se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i upisuju u Registar.

(4) Mjere zaštite za kulturna dobra iz članka 14. ovoga Zakona sadržane su u općim aktima javnih ustanova koje skrbe o navedenim kulturnim dobrima te podazakonskim propisima donesenim na temelju ovog Zakona.

(5) Mjere zaštite sastavni su dio i konzervatorskih podloga, planova upravljanja, prostornih planova, studija utjecaja na okoliš i drugih dokumenata vezanih za razvoj, zaštitu i očuvanje okoliša, a koji se objavljuju na mrežnim stranicama Ministarstva i drugih nadležnih tijela.

(6) Ministarstvo stalno prati stanje kulturnih dobara i utvrđuje njihovo stanje najmanje jedanput u pet godina, a podaci o stanju kulturnog dobra unose se u informacijski sustav kulturne baštine koji vodi Ministarstvo koji je povezan u informacijski sustav sukladno propisu kojim se uređuje prostorno uređenje.

Opće mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara

Članak 26.

(1) Mjere zaštite kulturnih dobara koje se primjenjuju zavisno od vrste kulturnih dobara uključuju:

− potpuno očuvanje cjelovitosti i izvornosti, značaja i vrijednosti kulturnog dobra ili njegovog dijela

− održavanje i poboljšanje stanja kulturnog dobra

− istraživanje i dokumentiranje

− zaštitu digitalnih zapisa

− digitalizacija i pohrana u Nacionalnom digitalnom repozitoriju

− oživljavanje i obnova izvornih sadržaja

− način prihvatljivog korištenja kojim se ne narušava svojstvo kulturnog dobra

− prihvatljive promjene i osiguranje održivosti

− osiguravanje uvjeta sigurnosno-tehničke zaštite

− osiguranje primjerenih okolišnih uvjeta

− preventivnu i drugu vrstu zaštite

− promicanje i povećanje vrijednosti te osiguranje pristupačnosti

− aktivnosti u svrhu sprječavanja opasnosti od nestajanja, uništenja ili pretjerane komercijalizacije

− prenošenje znanja i informacija te podizanje svijesti o vrijednosti kulturne baštine posebice putem formalnog i neformalnog obrazovanja

− uključivanje nositelja nematerijalnih kulturnih dobara i zajednice, osiguravanje njihovog pristanka u svim fazama provedbe mjera, te njihovo uključivanje u razvojne programe, planove i strategije

− pohranu, izlaganje i korištenje u nadziranim uvjetima i ograničenje korištenja izvornika

− praćenje i nadzor provedbe mjera zaštite i stanja kulturnog dobra.

(2) Mjerama zaštite određuju se obveze i prava vlasnika kulturnog dobra, nositelja prava na kulturnom dobru i drugih imatelja kulturnog dobra sukladno odredbama ovog Zakona, konzervatorski pristup pojedinom kulturnom dobru i metode njegovog očuvanja i zaštite.

(3) Ministar nadležan za kulturu pravilnikom detaljnije razrađuje mjere zaštite kulturnih dobara.

Digitalizacija kulturnih dobara

Članak 27.

(1) Digitalizacija kulturnih dobara je opća mjera zaštite, a obuhvaća postupak prenošenja analognih podataka u digitalni oblik radi njihove zaštite i očuvanja, dostupnosti ili druge opravdane svrhe.

(2) Digitalizirana kulturna dobra i dokumentaciju u digitalnom obliku koja ima status kulturnog dobra koje je zaštićeno na temelju ovog Zakona i posebnih propisa, javni arhivi, muzeji i knjižnice mogu dati na korištenje sukladno posebnim propisima i općim aktima, uvažavajući propise kojima se uređuju autorsko pravo i druga srodna prava.

(3) Digitalizirana kulturna dobra i dokumentacija u digitalnom obliku koja ima status kulturnog dobra u vlasništvu privatno-pravnih osoba obvezno se unose u nacionalni digitalni repozitorij.

(4) Digitalizirana kulturna dobra i dokumentacija u digitalnom obliku koja ima status kulturnog dobra iz stavka 3. ovoga članka ne mogu se dati na trajno upravljanje i korištenje trećim osobama bez suglasnosti Ministarstva.

Konzervatorska podloga

Članak 28.

(1) Radi zaštite i očuvanja kulturno-povijesne cjeline obvezno se izrađuje konzervatorska podloga za područje te cjeline, a koja uključuje i područje kontaktne zone.

(2) Konzervatorska podloga je stručna dokumentacija koju utvrđuje Ministarstvo, a sadrži grafički i tekstualni dio te obuhvaća identifikaciju, analizu stanja, vrednovanje i mjere zaštite kulturno-povijesnih vrijednosti svih sastavnica prostorne cjeline;  povijesnog urbanog krajolika ili drugih tipova kulturno-povijesnog krajolika na području obuhvata.

(3) Podlogom iz stavka 2. ovoga članka predlaže se obuhvat zaštite kulturno-povijesne cjeline i kontaktne zone na temelju prepoznavanja i vrednovanja područja zajedničkih obilježja, a podloga se unosi u Informacijski sustav kulturne baštine (ISKB), modul e-Konzervatorska podloga podržan Geografskim informacijskim sustavom (GIS).

(4) Dokumenti prostornog uređenja, ovisno o vrsti i području obuhvata, obavezno sadrže podatke iz konzervatorske podloge sa mjerama zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata plana.

(5) Prilikom izrade prostornog plana Ministarstvo je dužno na dostavljenu odluku o izradi prostornog plana nositelju izrade dostaviti konzervatorsku podlogu ili utvrditi mjere zaštite nepokretnih kulturnih dobara koja se nalaze na području obuhvata prostornog plana, uključujući i obuhvat kontaktne zone kulturnog dobra te mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra.

(6) Ako određeni dio prostornog plana nije usklađen s konzervatorskom podlogom ili dostavljenim mjerama zaštite iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo će nositelju izrade dostaviti obrazloženo mišljenje sa zahtjevom da se mjere zaštite uvrste u prostorni plan.

Upravljanje kulturnim dobrima

Članak 29.

(1) Republika Hrvatska, županije, Grad Zagreb, gradovi i općine mogu za upravljanje kulturnim dobrom i provođenje mjera zaštite kulturnih dobara osnivati ustanove i zaklade ili te poslove mogu povjeriti drugoj pravnoj osobi.

(2) Za kulturna dobra u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, Grada Zagreba, grada ili općine i za kulturno dobro na pomorskom dobru može se dati koncesija sukladno zakonu kojim se uređuju koncesije, a uvjeti zaštite i očuvanja kulturnih dobara koje izdaje Ministarstvo obvezno se unose u obavijest o namjeri davanja koncesija, odluku o davanju koncesije i ugovor o davanju koncesije.

(3) Odluka o davanju na upravljanje kulturnog dobra iz stavka 1. ovoga članka obvezno sadrži i odluku o raspodjeli sredstava ostvarenih od upravljanja kulturnim dobrom na način da se dio može koristiti za obavljanje djelatnosti pravne osobe kojoj je povjereno upravljanje, a ostatak sredstava za javnu namjenu.

Provedba upravljanja kulturnim dobrom

Članak 30.

(1) Vlasnici i nositelji prava upravljaju pojedinačno zaštićenim nepokretnim kulturnim dobrima i u cilju očuvanja njihove vrijednosti dužni su o njima skrbiti i odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara prema odredbama ovoga Zakona.

(2) Ako nema vlasnika i nositelja prava ili su oni nepoznati, za upravljanje kulturnom dobrima iz stavka 1. ovoga članka odgovorna je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijem se području kulturno dobro nalazi, sukladno ovom Zakonu.

(3) Jedinice lokalne samouprave upravljaju kulturno-povijesnim cjelinama na svojem području putem prostornih planova regionalne i lokalne razine, odluka o komunalnom redu i drugih odluka sukladno posebnim propisima.

(4) Jedinice lokalne samouprave mogu donijeti planove upravljanja kulturno-povijesnim cjelinama ili njezinim dijelovima te temeljem plana upravljanja povjeriti upravljanje cjelinom ili njezinim dijelom pravnim osobama koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara.

(5) Plan upravljanja donosi se u svrhu upravljanja kulturnim dobrom, a sadrži analizu stanja, ciljeve upravljanja, aktivnosti za provođenje ciljeva i pokazatelje provedbe plana, a u izradi kojega obvezno sudjeluju mjerodavni stručnjaci zavisno od  vrste kulturnog dobra za koje se izrađuje plan uz sudjelovanje zainteresiranih dionika za njegovu zaštitu, očuvanje i održivo korištenje.

(6) U postupku donošenja plana upravljanja provodi se javna rasprava o prijedlogu plana upravljanja u trajanju koje ne može biti kraće od 30 dana, a plan se donosi uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za kulturu i objavljuje se na mrežnim stranicama donositelja plana.

(7) Upravljanjem kulturnim dobrom, u smislu stavka 5. ovoga članka, podrazumijeva se utvrđivanje i praćenje stvarnog stanja radi unaprjeđenja njegove zaštite, trajnog očuvanja kulturnog dobra te njegova održivog korištenja u skladu s planom upravljanja.

(8) Ministar nadležan za kulturu donosi za arheološke parkove, arheološka nalazišta i zone ili njihove dijelove te memorijalna područja odluku o njihovu povjeravanju na upravljanje jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave na njezin zahtjev ili pravnoj osobi čiji je ona osnivač, odnosno upravljanje može povjeriti pravnoj osobi kojoj je osnivač Republika Hrvatska, uz obvezu izrade i donošenja plana upravljanja u roku od tri godine.

(9) Plan upravljanja iz stavka 5. ovoga članka donosi pravna osoba kojoj je povjereno upravljanje kulturnim dobrom te skrbnik kulturnog dobra.

(10) Na temelju odluke iz stavka 8. ovoga članka sklapa se ugovor kojim se uređuju prava i obveze ugovornih strana te rok na koji se navedena kulturna dobra povjeravaju na upravljanje.

(11) Planovi upravljanja iz stavka 5. ovoga članka obvezno se izrađuju za kulturna dobra koja su upisana na Listu svjetske baštine i Listu ugrožene svjetske baštine, kulturna dobra u javnoj namjeni i koja su otvorena za javno korištenje, a mogu se izraditi i za druga kulturna dobra.

Konzervatorske smjernice u odlukama o komunalnom redu

Članak 31.

(1) Na odluke o komunalnom redu u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama odgovarajuće se uz druge propise primjenjuju i odredbe ovoga Zakona.

(2) Odluka o komunalnom redu iz stavka 1. ovog članka obvezno sadrži i konzervatorske smjernice zaštite kulturnog dobra koje utvrđuje Ministarstvo, a sadrže razrađene mjere zaštite uređenja naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene, te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen-ploča na građevinama i druge opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta.

(3) Na zahtjev tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave Ministarstvo  će izdati opće konzervatorske smjernice zaštite iz stavka 2. ovog članka najkasnije u roku od 90 dana od podnošenja zahtjeva.

(4) Ako se u odluku o komunalnom redu ne unesu konzervatorske smjernice zaštite koje su izdane u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ne podnese zahtjev za izradu konzervatorskih smjernica, opće konzervatorske smjernice koje je izradilo ministarstvo nadležno za poslove kulture temeljem ovog Zakona smatraju se sastavnim dijelom odluke o komunalnom redu i izravno se provode kao mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra sukladno ovom Zakonu.

(5) Mjere zaštite utvrđene konzervatorskim smjernicama zaštite koje su dio odluka o komunalnom redu u smislu stavka 2. i 4. ovoga članka provode nadležna upravna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sukladno propisu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.

Zaštita kulturnih dobara u izvanrednim okolnostima

Članak 32.

(1) Ministar nadležan za kulturu će u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti radi zaštite kulturnih dobara naredbom, u suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za civilnu zaštitu, utvrditi poduzimanje posebnih mjera zaštite za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti, što uključuje mjere za sprječavanje nastanka štete na kulturnim dobrima, utvrđivanje nastale štete, ublažavanje i njezino uklanjanje.

(2) Župan, gradonačelnik Grada Zagreba, gradonačelnik i načelnik općine na čijem se području nalazi kulturno dobro dužan je osigurati sredstva potrebna za provedbu mjera iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ministar nadležan za kulturu može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka odlukom utvrditi konzervatorske smjernice za obnovu kulturnih dobara koja su zaštićena posebnim rješenjem kao pojedinačna kulturna dobra te građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline.

(4) U slučaju nastanka izvanrednih okolnosti Ministarstvo će obaviti popis štete na kulturnim dobrima u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na čijim se područjima kulturna dobra nalaze te upisati štete na kulturnim dobrima u odgovarajući registar šteta.

(5) U svrhu ublažavanja i uklanjanja nastale štete na kulturnim dobrima ministar nadležan za kulturu izradit će i donijeti program mjera zaštite kulturnih dobara u suradnji s jedinicama lokalne i područje (regionalne) samouprave iz stavka 4. ovoga članka.

Pripremne aktivnosti za postupanje u izvanrednim okolnostima

Članak 33.

Ustanove koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara, vlasnici kulturnih dobara i nositelji prava na kulturnim dobrima dužni su u suradnji s Ministarstvom osigurati:

− uvjete radi zaštite i očuvanja kulturnih dobara za slučaj izvanrednih okolnosti (oružanog sukoba, potresa, poplave, požara, ekoloških incidenata i katastrofa ili drugih izvanrednih okolnosti)

− mjere za sprječavanje krađe, protupravnog prisvajanja kulturnih dobara na bilo koji način, kao i svih radnji čiji je cilj uništenje i oštećenje kulturnog dobra

− hitne mjere zaštite nematerijalnoga kulturnog dobra koje trebaju uzeti u obzir omogućavanje daljnjega prenošenja i održavanja u drugom okruženju i okolnostima.  

Zaštita ugroženog kulturnoga dobra

Članak 34.

Ugroženim kulturnim dobrom smatraju se nepokretna kulturna dobra upisana u Listu svjetske baštine ili u Listu ugrožene svjetske baštine, Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva i Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita kao i kulturna dobra upisana u Registar kojima je položaj ugroženoga kulturnog dobra utvrđen odlukom ministra nadležnog za kulturu, a na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra.

Uklanjanje kulturnog dobra

Članak 35.

(1) Iznimno od članka 24. ovoga Zakona, pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro, građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihov dio može se ukloniti na zahtjev stranke kada se utvrdi da se radi o oštećenjima kojima je izravno ugrožena stabilnost građevine ili njezina dijela, te one neposredno prijete sigurnosti, zdravlju ljudi i imovini, a ta se prijetnja ne može na drugi način otkloniti.

(2) U slučaju nastanka ili proglašenja izvanrednih okolnosti, kada se provedbom mjera zaštite ne može ni na koji način osigurati očuvanje svojstva kulturnog dobra, može se na zahtjev stranke dati suglasnost za uklanjanje građevine ili dijela građevine oštećene potresom, poplavom, klizištem ili drugim izvanrednim događajem, čiji ostaci neposredno prijete sigurnosti, zdravlju ljudi i drugim zgradama, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, za uklanjanje pojedinačno zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra ili njegova dijela Ministarstvo može izdati rješenjem suglasnost samo uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra.

(4) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, suglasnost za uklanjanje građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njezina dijela izdaje rješenjem Ministarstvo , uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra kada se radi o visoko valoriziranim građevinama ili njihovu dijelu.

(5) Iznimno od stavaka 3. i 4. ovoga članka, bez suglasnosti Ministarstva obavlja se uklanjanje nepokretnoga kulturnog dobra, građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela prema propisima kojima je ovlast za uklanjanje dana tijelu državne uprave nadležnom za građevinsku inspekciju (u daljnjem tekstu: građevinska inspkecija).

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo, prije uklanjanja, obavlja prema potrebi dokumentiranje nepokretnoga kulturnog dobra, građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela.

(7) Unutar kulturno-povijesne cjeline uz suglasnost Ministarstva mogu se ukloniti bespravno sagrađene građevine ili njihovi dijelovi i građevine bez utvrđenih vrijednosti.

(8) Projekt uklanjanja kulturnog dobra obvezno sadrži način očuvanja i izdvajanja vrijednih dijelova arhitekture i opreme zgrade koje se mogu sačuvati i/ili koristiti za potrebe konzervatorske rekonstrukcije ili zamjenske izgradnje kulturnog dobra, a za što će Ministarstvo  prethodno izdati posebne uvjete i odobrenje za zahvate na kulturnom dobru.

V. KONCESIJE NA KULTURNIM DOBRIMA

Sadržaj koncesije

Članak 36.

(1) Koncesijom se stječe pravo na gospodarsko korištenje nepokretnoga kulturnog dobra ili pravo obavljanja gospodarskih djelatnosti u vezi s nepokretnim kulturnim dobrom koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, Grada Zagreba, grada ili općine.

(2) Koncesija iz stavka 1. ovoga članka smatra se koncesijom za gospodarsko korištenje nepokretnog kulturnog dobra u smislu Zakona o koncesijama. Ova koncesija obuhvaća pravo građenja i pravo služnosti kada je ono potrebno radi provedbe određenog projekta sukladno ugovoru o koncesiji.

(3) Na pitanja koncesije koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe Zakona o koncesijama.

(4) Ako je prije utvrđivanja svojstva kulturnoga dobra ili preventivno zaštićenog dobra započet postupak radi davanja koncesije ili osnivanja prava građenja, prava služnosti, odnosno davanja u zakup prema posebnom propisu, neće se provoditi postupak davanja koncesije prema ovome Zakonu, pod uvjetom da se koncesionar, nositelj prava građenja, ovlaštenik prava služnosti ili zakupoprimac obveže na provedbu uvjeta zaštite i očuvanja kulturnoga dobra koje je utvrdilo nadležno tijelo te način njihove provedbe. U vezi s pridržavanjem uvjeta zaštite i očuvanja kulturnoga dobra i posljedica kršenja tih uvjeta odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 40. i 42. ovoga Zakona.

(5) Ako kulturno dobro čini dio određenog projekta zajedno s drugom nekretninom na kojoj se treba osnovati pravo građenja, pravo služnosti ili nekretninu treba dati u zakup prema posebnom propisu, za kulturno dobro se neće provoditi postupak davanja koncesije prema ovome Zakonu te se može provesti postupak osnivanja prava građenja, prava služnosti, odnosno davanja u zakup prema posebnom propisu, pod uvjetom da se nositelj prava građenja, ovlaštenik prava služnosti, odnosno zakupoprimac obveže na provedbu uvjeta zaštite i očuvanja kulturnoga dobra koje je utvrdilo nadležno tijelo te način njihove provedbe. U vezi s pridržavanjem uvjeta zaštite i očuvanja kulturnoga dobra i posljedica kršenja tih uvjeta odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 40. i 42. ovoga Zakona.

Javno prikupljanje ponuda za stjecanje koncesije

Članak 37.

(1) Koncesija se daje na temelju provedenoga javnog prikupljanja ponuda.

(2) Za kulturna dobra u vlasništvu Republike Hrvatske obavijest o namjeri davanja koncesije objavljuje Ministarstvo nadležno za kulturu, a za kulturna dobra u vlasništvu županije, Grada Zagreba, grada ili općine obavijest o namjeri davanja koncesije objavljuje nadležno tijelo županije, Grada Zagreba, grada ili općine.

(3) Obavijest o namjeri davanja koncesije pored podataka propisanih zakonom kojim se uređuju koncesije mora sadržavati i uvjete zaštite i očuvanja kulturnih dobara koje utvrđuje nadležno tijelo te način njihove provedbe od strane koncesionara.

(4) Za kulturno dobro ili kulturna dobra koja čine dio određenog projekta za čiju se provedbu daje koncesija prema odredbama ovoga Zakona i/ili posebnog zakona sporazumom između davatelja koncesije se može utvrditi da postupak davanja koncesije, uključivo sklapanje jedinstvenog ugovora o koncesiji, provede jedan od davatelja koncesije kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti provedbe određenog projekta, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(5) Iznimno, koncesija se može dati na zahtjev u skladu s ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuju koncesije i zakonom kojim se uređuju strateški investicijski projekti Republike Hrvatske.

(6) Uvjeti zaštite i očuvanja kulturnih dobara sastavni su dio odluke o davanju koncesije i ugovora o koncesiji.

(7) Koncesija se daje na određeno vrijeme, ali ne dulje od 99 godina.

(8) Koncesije se upisuju u Upisnik koji vodi Ministarstvo nadležno za kulturu i u Registar koncesija koji vodi ministarstvo nadležno za financije.

(9) Ministar kulture pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja Upisnika koncesija.

(10) Uvjete zaštite i očuvanja kulturnoga dobra i način njihove provedbe za kulturno dobro na pomorskom dobru utvrđuje nadležno tijelo prije objave obavijesti o namjeri davanja koncesije na pomorskom dobru sukladno zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro.

(11) Uvjete zaštite i očuvanja kulturnoga dobra i način njihove provedbe za kulturno dobro unutar zaštićenih područja prirode utvrđuje nadležno tijelo prije objave obavijesti o namjeri davanja koncesije sukladno zakonu kojim se uređuje zaštita prirode.

Odluka o davanju koncesije

Članak 38.

(1) Odluka o davanju koncesije, pored podataka propisanih Zakonom o koncesijama, sadrži osobito:

– kulturno dobro na koje se koncesija odnosi,

– uvjete zaštite i očuvanja kulturnoga dobra koje je utvrdilo nadležno tijelo te način njihove provedbe od strane koncesionara,

– namjenu i vrijeme trajanja koncesije uz prethodno pribavljenu suglasnost nadležnoga tijela.

(2) Odluku o davanju koncesije za kulturna dobra u vlasništvu Republike Hrvatske donosi Ministarstvo nadležno za kulturu (davatelj koncesije).

(3) Za kulturna dobra u vlasništvu županije, Grada Zagreba, grada ili općine odluku o davanju koncesije donosi nadležno tijelo županije, Grada Zagreba, grada ili općine (davatelj koncesije).

Ugovor o koncesiji

Članak 39.

(1) Na osnovi odluke o davanju koncesije davatelj koncesije i odabrani najpovoljniji ponuditelj sklapaju ugovor o koncesiji koji mora biti u skladu s ovim Zakonom i Zakonom o koncesijama.

(2) Visina naknade za koncesiju utvrđuje se ovisno o namjeni, opsegu i visini potrebnih ulaganja, pogodnostima i materijalnim učincima koji se postižu koncesijom, ograničenjima kojima je podvrgnut koncesionar propisanim uvjetima zaštite i očuvanja kulturnih dobara te drugim mjerilima i tržišnim uvjetima koje utvrđuje davatelj koncesije kao i kriterijima propisanim Zakonom o koncesijama.

(3) Ako koncesija obuhvaća pravo građenja i pravo služnosti sukladno ugovoru o koncesiji, smatra se da naknada utvrđena za koncesiju obuhvaća naknadu za osnivanje prava građenja i prava služnosti, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

Prestanak važenja ugovora u koncesiji

Članak 40.

Ugovor o koncesiji prestaje važiti uz uvjete koji su propisani Zakonom o koncesijama ili ako promjenom režima zaštite i očuvanja kulturnog dobra za koje je dana koncesija nastanu razlozi koji sprječavaju davanje, odnosno korištenje koncesije na kulturnom dobru.

Plaćanje naknade

Članak 41.

Za koncesiju koju daje ministarstvo nadležno za kulturu naknada se plaća u korist državnog proračuna, a za koncesiju koju daje nadležno tijelo grada, Grada Zagreba, županije ili općine naknada se uplaćuje u korist njihova proračuna.

Obveze koncesionara u poduzimanju mjera zaštite

Članak 42.

(1) Koncesionar je dužan poduzimati mjere zaštite i očuvanja kulturnoga dobra na način i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima.

(2) Ako u tijeku trajanja koncesije na kulturnom dobru nastaju promjene zbog kojih je potrebno ograničiti opseg i trajanje koncesije, te način njezinog provođenja, koncesionar je dužan poduzeti sve radnje i mjere koje mu naloži nadležno tijelo.

VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE

Arheološko istraživanje

Članak  43.

(1) Arheološka iskapanja i istraživanja mogu se obavljati samo na temelju odobrenja koje rješenjem daje Ministarstvo na zahtjev fizičke ili pravne osobe.

(2) Arheološko istraživanje obvezno se provodi prije radova građenja i svih zahvata određenih mjerama zaštite na području arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i području pojedinačnih arheoloških nalaza.

(3) Terenski pregledi i drugi oblici neinvazivnog istraživanja arheološke baštine obvezno se provode i na područjima na kojima je ona evidentirana ili za koja se predmnijeva da sadrže arheološku baštinu , da bi se utvrdio opseg i karakter arheoloških nalaza, potreba za provođenjem zaštitnih arheoloških istraživanja te potreba za donošenjem odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra.

(4) Nakon izvršenih arheoloških istraživanja obvezno se provodi privremena i/ili trajna zaštita arheološkog nalazišta te privremena i/ili trajna zaštita i pohrana pokretnih arheoloških nalaza, a na temelju izvješća (elaborata) arheoloških istraživanja Ministarstvo utvrđuje posebne uvjete zaštite arheološkog nalazišta:

−   zaštita ponovnim zatrpavanjem

−   konzervacija i predstavljanje

−  izmještanje i/ili muzealizacija

−  prihvaćanje ili promjena projekta izgradnje

−  zabrana izgradnje radi pronalaska značajnog arheološkog nalaza ili nalazišta.

(5) Odluku o predstavljanju nalazišta i/ili nalaza in situ donosi Ministarstvo na temelju vrednovanja i značenja, procjene rizika, ocjene održivosti i mogućnosti trajnog upravljanja nalazom ili nalazištem.

(6) Nadzor nad obavljanjem podvodnih aktivnosti iz stavka 10. ovoga članka provode Ministarstvo, lučka kapetanija, ministarstvo nadležno za unutarnje poslove i Obalna straža Republike Hrvatske.

(7) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka može se izdati samo pravnim i fizičkim osobama koje ispunjavaju uvjete stručne osposobljenosti za obavljanje takvih radova, te ako su osigurana potrebna materijalna i tehnička sredstva za obavljanje radova, konzerviranje nalaza, uređenje i predstavljanje nalazišta i nalaza.

(8) Odobrenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se područje na kojem se mogu izvoditi radovi, opseg i vrsta radova, uvjeti pod kojima se mogu izvoditi, kao i rok za izvođenje radova, mjesto privremene pohrane pokretnog arheološkog materijala i rok u kojem se Ministarstvu treba obvezno podnijeti izvještaj o izvršenim radovima.

(9) O mjestu trajne pohrane arheoloških nalaza, nakon osnovne obrade, odlučuje Ministarstvo na prijedlog Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i Hrvatskoga muzejskog vijeća te se za mjesto pohrane određuje muzej na čijem se području nalaze arheološki nalazi, mjesto koje osigura  jedinica lokalne samouprave ukoliko su ispunjeni uvjeti zaštite i očuvanja ili za to predviđene čuvaonice.

(10) Ministar nadležan za kulturu pravilnikom uređuje način obavljanja arheoloških istraživanja na području Republike Hrvatske te obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru Republike Hrvatske, zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske i epikontinentalnom pojasu Republike Hrvatske u područjima gdje se nalaze kulturna dobra sukladno odredbama Pomorskog zakonika.

Privremena obustava iskapanja i istraživanja

Članak 44.

(1) Ako se izvode arheološka iskapanja i istraživanja bez odobrenja ili protivno uvjetima utvrđenim u rješenju o odobrenju, Ministarstvo će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o privremenoj obustavi radova na nalazištu sve dok se ne otklone uočeni nedostaci, a protiv izvođača radova Ministarstvo će podnijeti zahtjev za pokretanje kaznenog postupka.

(2) Rješenje o privremenoj obustavi radova iz stvka 1. ovoga članka Ministarstvo može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.

(3) Žalba na rješenje iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

Traženje blaga

Članak 45.

(1) Zabranjeno je traženje i pregled arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i područja pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući podvodne zone i nalazišta, zaštićenih u skladu s ovim Zakonom, kao i područja za koja se predmnijeva da sadrže arheološku baštinu, u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, bez prethodnog odobrenja Ministarstva.

(2) Korištenje detektora za metal, sličnih uređaja ili drugih alata na području arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući i podvodne zone i nalazišta, kao i na područjima za koja se predmnijeva da sadrže arheološku baštinu, dopušteno je isključivo uz prethodno odobrenje Ministarstva , na zahtjev voditelja arheološkog istraživanja koji je, sukladno pravilniku iz članka 43. stavka 6. ovoga Zakona, odgovoran za stručno i zakonito obavljanje istraživanja.

(3) Neovlašteno traženje i pregled arheoloških zona, arheoloških nalazišta, koristeći detektore za metal, slične uređaje ili druge alate, te zadržavanje arheološkog nalaza suprotno odredbama ovog Zakona kazneno je djelo krađe kulturnog dobra te uništenje dijela ili čitave arheološke zone ili područja, odnosno narušavanje njihove cjelovitosti.

Zabrana raspolaganja nezakonito iskopanim i zadržanim nalazima

Članak 46.

(1) Zabranjeno je raspolaganje arheološkim nalazima koji su nezakonito iskopani i zadržani.

(2) Pravni poslovi i jednostrane izjave volje o raspolaganju arheološkim nalazima iz stavka 1. ovog članka su ništetni.

Prekid radova u slučaju arheološkog nalaza

Članak 47.

(1) Ako se pri izvođenju građevinskih ili bilo kojih drugih radova koji se obavljaju na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru naiđe na arheološko nalazište ili nalaze, osoba koja izvodi radove obvezna je prekinuti radove i o nalazu istog ili sljedećeg radnog dana obavijestiti Ministarstvo .

(2) Po primitku obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, odnosno nakon saznanja o arheološkom nalazištu ili nalazu Ministarstvo će, ako to ocijeni potrebnim, rješenjem odrediti mjere osiguranja i zaštite nalazišta i nalaza, i/ili donijeti rješenje o privremenoj obustavi daljnjih radova.

(3) Žalba na rješenje iz stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja.

(4) Za vrijeme privremene obustave radova po rješenju iz stavka 2. ovoga članka investitor može podnijeti zahtjev Ministarstvu za odobrenje nastavka radova.

(5) Rješavajući po zahtjevu investitora iz stavka 4. ovoga članka Ministarstvo može:

− odbiti zahtjev i trajno obustaviti radove na tom nalazištu,

− dopustiti nastavak radova uz određivanje posebnih uvjeta zaštite arheološkog nalazišta i izmjenu projektne dokumentacije.

Sredstva za financiranje arheoloških istraživanja

Članak 48.

(1) Sredstva za financiranje arheoloških istraživanja iz članka 43. stavka 2. i 3. ovoga Zakona snosi investitor, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.

(2) Sredstva za financiranje arheoloških istraživanja iz članka 43. stavka 2. i 3. ovoga Zakona osiguravaju se iz državnog proračuna putem Ministarstva u sljedećim slučajevima sukladno pravilniku iz stavka 4. ovoga članka:

− ako je investitor fizička osoba koja na građevinskom zemljištu gradi ili obnavlja građevinu za vlastite potrebe u svrhu stambenog zbrinjavanja ili takvu građevinu zajedno sa poslovnim prostorom za obavljanje poslovne djelatnosti u svrhu samozapošljavanja

− ako je investitor fizička osoba koja na građevinskom zemljištu gradi građevinu u svrhu obavljanja djelatnosti od javnog interesa.

(3) U slučajevima iz članka 47. stavka 1. ovoga Zakona arheološko iskapanje i istraživanje te preventivno konzerviranje pokretnih arheoloških nalaza, kao i konzerviranje nalazišta obavit će ili organizirati na zahtjev investitora javni muzej na čijem je području arheološki lokalitet ili druge javne ustanove koje ovlasti Ministarstvo, a sredstva za materijalne troškove osigurat će se u državnom proračunu.

(4) Ministar nadležan za kulturu će detaljnije razraditi pravilnikom financiranje arheoloških istraživanja iz stavka 2. i 3. ovoga članka.

Dozvola za vađenje potonulih stvari

Članak 49.

Lučka kapetanija prije izdavanja dozvole za vađenje potonulih stvari mora pribaviti mišljenje Ministarstva da se ne radi o vađenju potonulih stvari koje imaju ili za koje se predmnijeva da imaju svojstvo kulturnog dobra.

VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA

Prethodna konzervatorska lokacijska obavijest

Članak 50.

(1) Vlasnici i ostali sudionici u gradnji mogu u svrhu pripreme za zahvate na kulturnom dobru zatražiti od Ministarstva obavijest o načinu provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, a u zahtjevu se navode podaci o tražitelju, kulturnom dobru te opis i grafički prikaz zahvata te planiranih radnji na kulturnom dobru.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka izdaje se prije pokretanja postupka pred nadležnim tijelom iz područja građenja radi izdavanja posebnih uvjeta zaštite u smislu članka 52. ovoga Zakona i posebnog propisa i prije svih drugih zahvata na kulturnom dobru, ne zamjenjuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra, a sadrži podatke o:

− opsegu prihvatljivog zahvata sukladno mjerama zaštite

− opsegu prihvatljivih promjena

− mjerama zaštite i očuvanja

− mjerama održavanja  

− obvezi izrade konzervatorskog elaborata s obzirom na složenost zahvata

− obvezi provođenja arheoloških ili drugih istraživanja

− sadržaju konzervatorskog elaborata za predložene složene radove

− opseg primjene mjera energetske učinkovitosti i osiguranje pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

(3) Konzervatorski elaborat koji je izrađen prema vrsti traženog zahvata iz članka 54. ovoga Zakona može se predati zajedno sa zahtjevom za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite za navedeni zahvat u smislu članka 52. stavka 1. ovoga Zakona.

(4) U slučaju građenja novih građevina na lokacijama od posebnog značaja unutar kulturno-povijesne cjeline za koje se predlaže suvremeno arhitektonsko rješenje, stručno mišljenje o prihvatljivosti arhitektonskog rješenja s obzirom na mjere zaštite kulturnog dobra daje povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za kulturu iz redova istaknutih stručnjaka u području arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti, na čelu kojeg je glavni konzervator Ministarstva.

(5) Ministarstvo je dužno na upit iz stavka 1. ovoga članka odgovoriti u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja.

Posebni uvjeti zaštite