Izvršni sažetak

Ovim dokumentom definira se i opisuje Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža sljedeće generacije (NGA) (u daljnjem tekstu: NP-BBI program). NP-BBI program je usmjeren u izgradnju nacionalne agregacijske širokopojasne (engl. backhaul broadband ) infrastrukture sljedeće generacije (engl. Next Generation Network – NGN ).

Ciljana područja NP-BBI programa, tj. izgradnje NGN agregacijske infrastrukture, većinom obuhvaćaju suburbana i ruralna područja Republike Hrvatske u kojima je trenutno dostupna samo agregacijska mreža povijesnog operatora Hrvatskog Telekoma d.d. (u daljnjem tekstu: HT). Intervencija NP-BBI programom nužna je, budući da postojeći kapaciteti i tehnološke karakteristike HT-ove agregacijske mreže ne omogućuju razvoj pristupnih NGA mreža te razvoj konkurentne ponude NGA usluga u ciljanim područjima NP-BBI programa. Takva situacija sprječava jednolik razvoj NGA širokopojasnog pristupa na nacionalnoj razini, uključujući provedbu komplementarnog Okvirnog nacionalnog programa za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja kao programa državnih potpora za NGA mreže (u daljnjem tekstu: ONP).

Izgradnja agregacijske infrastrukture unutar NP-BBI programa temeljit će se na implementaciji pasivnih svjetlovodnih kabela s većim brojem neosvijetljenih niti (engl. dark fibre ), te na implementaciji odgovarajućih infrastrukturno opremljenih prostora za smještaj opreme (kolokacijskih prostora) u čvorovima agregacijske infrastrukture, kao mjestima grananja i terminacije svjetlovodnih kabela agregacijske infrastrukture.

NP-BBI program će biti izveden kroz javni investicijski model. Pasivnu svjetlovodnu infrastrukturu u NP-BBI programu će projektirati i graditi Republika Hrvatska, a izgrađena infrastruktura bit će trajno zadržana u javnom vlasništvu. Izgrađena infrastruktura u NP-BBI programu bit će ponuđena operatorima na tržištu pod jednakim uvjetima. Neosvijetljene agregacijske svjetlovodne niti bit će iznajmljene operatorima putem dugoročnih ugovora o najmu (ugovori o neosporivom pravu korištenja neosvijetljenih niti – engl. Indefeasible Rights of Use - IRU ).  

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (u daljnjem tekstu: MMPI) će, kao Nositelj NP-BBI programa (u daljnjem tekstu: NBB), koordinirati i pratiti provedbu NP-BBI programa. Odašiljači i veze d.o.o. (u daljnjem tekstu: OiV), kao trgovačko društvo u 100%-tnom vlasništvu i od strateškog interesa Republike Hrvatske, upravljat će provedbom NP-BBI programa, imajući u tu svrhu ulogu produžene ruke Vlade Republike Hrvatske (lat. manus longa ) . NBB će koordinirati i pratiti sve aktivnosti OiV-a u provedbi NP-BBI programa, što uključuje i troškove OiV-a koji nastanu u aktivnostima upravljanja NP-BBI programa. Tijekom faza projektiranja, izgradnje i operativnog rada u NP-BBI programu, isporuka potrebnih radova, usluga i robe osigurat će se putem vanjskih isporučitelja. Vanjski isporučitelji bit će odabrani kroz postupke javne nabave.  

NP-BBI programom se planira obuhvatiti najmanje 540 naselja u suburbanim i ruralnim dijelovima Republike Hrvatske, koja su prioritizirana i označena kao naselja s najvećim prioritetom za implementaciju NGN agregacijske infrastrukture unutar NP-BBI programa. Naselja s najvećim prioritetom obuhvaćaju 25,0% ukupnog stanovništva Hrvatske.

1 Uvod

Ovim dokumentom definira se i opisuje program izgradnje nacionalne agregacijske širokopojasne (engl. backhaul broadband ) infrastrukture sljedeće generacije (u daljnjem tekstu engl. Next Generation Network – NGN ). Puni naziv programa je Nacionalni program razvoja širokopojasne agregacijske infrastrukture u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja, kao preduvjet razvoja pristupnih mreža sljedeće generacije (NGA) . Radi jednostavnosti, u nastavku teksta ovaj program će se označavati skraćenicom NP-BBI program (od engl. National Programme for Broadband Backhaul Infrastructure ).

Dokument predstavlja četvrtu, ujedno i konačnu verziju NP-BBI programa. Dokument je nadopunjen sa svim prihvaćenim primjedbama i komentarima zaprimljenim tijekom prvog i drugog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu (u 2014., odnosno 2016.), te sa svim primjedbama zaprimljenim od Europske komisije (u daljnjem tekstu: Komisija) tijekom postupaka pretprijave i prijave državnih potpora (engl. state aid (pre-)notification ). Dokument je u konačnoj verziji usklađen i s Odlukom Komisije o odobrenju državne potpore u NP-BBI programu [1].

Sredstva potrebna za provedbu NP-BBI programa većinom  su osigurana unutar Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR, engl. European Regional Development Fund - ERDF ) u financijskom razdoblju 2014.-2020. u sklopu prioritetne osi „Korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija“ Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (u daljnjem tekstu: OPKK). U tom smislu se planirano razdoblje provedbe NP-BBI programa poklapa i s navedenim financijskim razdobljem Europskih strukturnih i investicijskih fondova (u daljnjem tekstu: ESIF, ili ESI fondovi ).

1.1 Cilj NP-BBI programa

Cilj NP-BBI programa je izgradnja nacionalne NGN agregacijske pasivne infrastrukture, kao infrastrukturnog preduvjeta za implementaciju agregacijskih mreža koje će povezivati NGA pristupne mreže, i jezgrene nacionalne mreže (engl. core, backbone network ).

Cilj NP-BBI programa komplementaran je glavnom cilju Okvirnog nacionalnog programa za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (u daljnjem tekstu: ONP). Glavni cilj ONP-a jest osiguranje dostupnosti NGA širokopojasnog pristupa svim krajnjim korisnicima u Hrvatskoj, kroz poticanje izgradnje pristupnih NGA mreža. Provedba NP-BBI programa predstavlja preduvjet za punu provedbu ONP-a u svim područjima Hrvatske u kojima ne postoji NGN agregacijska infrastruktura.

NP-BBI program obuhvaća državne potpore. Usklađenost s pravilima državnih potpora verificirana je kroz postupke pretprijave i prijave državnih potpora u Europskoj komisiji. Detaljnije obrazloženje formalno-pravnih aspekata NP-BBI programa u pogledu državnih potpora prikazano je u poglavlju 1.5.

1.2 Strateška polazišta NP-BBI programa

1.2.1 Digitalna agenda za Europu

Digitalna agenda za Europu (engl. Digital Agenda for Europe – DAE) [2] predstavlja jednu od sedam strateških inicijativa u sklopu europske strategije Europa 2020. [3]. Vremenski okvir DAE-a, kao i Strategije Europa 2020., obuhvaća desetogodišnje razdoblje 2011.-2020. DAE tematski obuhvaća šire područje digitalnih tehnologija, unutar kojih se nalazi i širokopojasni pristup, s infrastrukturom širokopojasnog pristupa te širokopojasnim uslugama. Okvirni cilj DAE-a je ostvarenje održivih ekonomskih i socijalnih koristi na jedinstvenom digitalnom tržištu koje se temelji na brzom i ultrabrzom pristupu internetu i interoperabilnim aplikacijama.

Kod širokopojasne infrastrukture, DAE propisuje dva osnovna cilja u pogledu dostupnosti i korištenja širokopojasnog pristupa do 2020.:

DAE_c[1] ostvarenje opće pokrivenosti širokopojasnim pristupom minimalne brzine 30 Mbit/s ( brzi pristup )

DAE_c[2] barem 50% kućanstava koristi širokopojasni pristup minimalne brzine 100 Mbit/s ( ultrabrzi pristup ).

Osim tih, DAE specificira i ciljeve koji su vezani uz razvoj i korištenje širokopojasnih usluga, a za čije je dostizanje potrebno osigurati dostupnost odgovarajuće širokopojasne infrastrukture:

DAE_c[3] ciljevi vezani uz jedinstveno digitalno tržište – razvoj e-tržišta ( eCommerce ), uključujući i prekogranično e-tržište te povećana uporaba e-tržišta od strane malih i srednjih poslovnih subjekata (engl. Small and Medium Enterprise - SME)

DAE_c[4 povećanje korištenja interneta među stanovništvom (75% do 2015.), uključujući i smanjenje udjela stanovništva koje nikada nije koristilo internet (na 15% do 2015.)

DAE_c[5] povećanje korištenja usluga e-uprave – eGovernment (50% populacije koristi usluge e-uprave do kraja 2015.), uključujući i prekograničnu upotrebu takvih usluga.

NP-BBI-jem se potiče ostvarenje oba infrastrukturna cilja vezana uz dostupnost NGA širokopojasnog pristupa (DAE_c[1] i DAE_c[2]) zajedno s komplementarnim programom državnih potpora za pristupne mreže (ONP). Nadalje, osiguranjem dostupnosti odgovarajuće infrastrukture širokopojasnog pristupa, stvaraju se preduvjeti te se posredno potiče i povećanje korištenja interneta i pratećih usluga i aplikacija e-tržišta.

1.2.2 Nacionalna strategija razvoja širokopojasnog pristupa

Trenutno važeća Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2016. do 2020. godine (Narodne novine, broj 68/16) [4] (u daljnjem tekstu: Strategija širokopojasnog pristupa) obuhvaća četverogodišnje razdoblje i u potpunosti je usklađena s ciljevima DAE-a do kraja 2020.

Temeljni ciljevi koje Vlada Republike Hrvatske ističe u Strategiji širokopojasnog pristupa do 2020. godine su:

 pokrivenost pristupnim mrežama sljedeće generacije (NGA – Next Generation Access Networks ), koje omogućuju pristup internetu brzinama većim od 30 Mbit/s za sve stanovnike Republike Hrvatske

 da najmanje 50% kućanstava u Republici Hrvatskoj budu korisnici usluge pristupa internetu brzinom od 100 Mbit/s ili većom.

Vlada Republike Hrvatske u Strategiji širokopojasnog pristupa utvrđuje mjere javne politike, komplementarne slobodnoj inicijativi privatnog i nevladinog sektora, čija je svrha stvaranje društvenog, pravnog i poslovnog okruženja, koje će potaknuti sve čimbenike gospodarstva, kao i potrošače, na donošenje vlastitih poslovnih odluka i odluka o potrošnji, usklađenih s ciljevima ove Strategije.

Poticajne mjere Strategiji širokopojasnog pristupa podijeljene su u tri osnovne skupine:

 sveobuhvatno informiranje o širokopojasnom pristupu velikih brzina

 stvaranje poticajnog okruženja za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina

 poticanje izgradnje širokopojasnih mreža velikih brzina u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja u širokopojasne mreže velikih brzina.

NP-BBI program u potpunosti slijedi navedene ciljeve Strategije širokopojasnog pristupa. Osiguranjem dostupnosti NGN agregacijske infrastrukture u svim dijelovima Hrvatske, kao osnovnog preduvjeta za razvoj NGA pristupnih mreža, slijede se navedeni glavni ciljevi Strategije širokopojasnog pristupa.

1.2.3 Europsko gigabitno društvo 2025.

Europska komisija je u rujnu 2016. donijela  Komunikaciju pod nazivom „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta - Ususret europskom gigabitnom društvu“  [5], u kojem poziva na potrebu nadogradnje DAE-a te definira viziju europskog gigabitnog društva (engl. European Gigabit Society ) u kojem dostupnost i korištenje mreža vrlo velikog kapaciteta omogućava široko korištenje proizvoda, usluga i aplikacija na digitalnom jedinstvenom tržištu.

Provedba ove vizije se temelji na tri strateška cilja do 2025.:

1. Omogućavanje gigabitne veze (kapaciteta od barem 1 Gbit/s simetrično) za sve glavne društveno-ekonomske poluge kao što su škole, transportni centri i glavni pružatelji javnih usluga, kao i digitalno-intenzivna poduzeća

2. Omogućavanje neprekinute 5G povezivosti za sva urbana područja i sve glavne zemaljske transportne rute. Unutar toga, kratkoročni cilj do 2020. godine obuhvaća omogućavanje 5G povezivosti kao punopravne komercijalne usluge u barem jednom velikom gradu u svakoj državi članici, na temelju komercijalnog uvođenja u 2018. godini

3. Sva europska kućanstva, ruralna i urbana, će imati širokopojasni pristup internetu koji nudi brzinu prema korisniku od barem 100 Mbit/s, s mogućnošću nadogradnje na gigabitnu brzinu (1 Gbit/s).

NP-BBI program je u potpunosti prilagođen i strateškom usmjerenju Europskog gigabitnog društva do 2025., budući da planirana agregacijska infrastruktura koja će biti implementirana NP-BBI programom podržava prijenos prometa iz NGA mreža i za korisničke veze s brzinama do 1 Gbit/s i više (uključujući i simetrične veze), kao i prijenos prometa iz budućih 5G bežičnih mreža.

1.2.4 Korištenje ESI fondova u razdoblju 2014.-2020. u Hrvatskoj

Pravila sufinanciranja projekata iz ESI fondova u razdoblju 2014.-2020. propisana su uredbama na razini Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) i detaljno se razrađuju kroz nacionalne programske dokumente te mjerodavne zakonske i podzakonske propise u Hrvatskoj. Za provedbu NP-BBI programa, sredstva sufinanciranja osigurana su unutar Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) te su mjerodavne sljedeće uredbe na razini EU-a:

 Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage uredbe vijeća (EZ) br. 1083/2006 (uobičajeno nazivana i CPR uredba, od engl. Common Provisions Regulation ) [6]

 Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage uredbe (EZ) br. 1080/2006 [7].

Osim toga, za provedbu NP-BBI programa, mjerodavni su sljedeći nacionalni programski dokumenti ESI fondova te zakonski i podzakonski propisi:

 SPORAZUM O PARTNERSTVU između Republike Hrvatske i Europske komisije za korištenje EU strukturnih i investicijskih fondova za rast i radna mjesta u razdoblju 2014.-2020. [8]

 Operativni program Konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK) [9]

 Zakon o uspostavi institucionalnog okvira za provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. (Narodne novine, broj 92/14) [10]

 Uredba o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta“ (Narodne novine, br. 107/14, 23/15, 129/15, 15/17 i 18/17)  [11]

 Zajednička nacionalna pravila za Europske i strukturne fondove u Republici Hrvatskoj u financijskom razdoblju 2014.-2020. [12]

1.3 Zakonodavni okvir

1.3.1 Elektroničke komunikacije

Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) (u daljnjem tekstu: ZEK) temeljni je zakon kojim se regulira područje elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj [13]. Na temelju ZEK-a doneseni su podzakonski propisi kojima se detaljnije propisuju specifični dijelovi sektora elektroničkih komunikacija. Od značaja za NP-BBI program su sljedeći podzakonski propisi:

 Uredba o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme (Narodne novine, br. 131/12 i 92/15) [14], kojom se propisuju pravila planiranja elektroničke komunikacijske infrastrukture u postupcima prostornog planiranja te potiče planiranje i izgradnja integrirane infrastrukture

 Pravilnik o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme (Narodne novine, br. 36/16) [15] propisuje modalitete pristupa i zajedničkog korištenja kabelske kanalizacije, antenskih stupova i ostalih pripadajućih građevina i opreme između više operatora

 Pravilnik o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju (Narodne novine, br. 114/10 i 29/13) [16], kojim se propisuju tehnički uvjeti planiranja, izgradnje i održavanja kabelske kanalizacije.

1.3.2 Zakon o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina

Zakonom o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (Narodne novine, br. 121/16)  [17] propisuje se pristup i zajedničko korištenje te transparentnost podataka o postojećoj fizičkoj infrastrukturi koja može biti iskorištena za izgradnju elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, kao i koordinacija građevinskih radova vezanih uz izgradnju elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

1.3.3 Državne potpore

Pravila opravdanosti državnih potpora u određenim slučajevima ili sektorima definirana su na razini EU-a te proizlaze iz čl. 107 st. 2 i 3 Ugovora o Europskoj uniji (engl. The Treaty on European Union ) i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU, engl. The Treaty on the Functioning of the European Union – TFEU ) – oba ugovora nadopunjavana su kroz duži niz godina, te su danas konsolidirana u jedinstvenom dokumentu [18]. Člankom 108, st. 3 UFEU-a definirana je obveza prijave (notificiranja) Europskoj komisiji državnih potpora koje se planiraju dodijeliti u državama članicama, kako bi se provjerila njihova usklađenost s iznimkama opravdanosti potpora navedenim u članku 107 st. 2 i 3 UFEU-a (provjera sukladnosti potpora kod širokopojasnih mreža provodi se prema čl. 107 st. 3 UFEU-a). Određene vrste potpora mogu biti izuzete od obveze prijave Europskoj komisiji, u skladu s člankom 107 st. 4 UFEU-a, odnosno uredbama donesenim prema članku 109 UFEU-a. (npr. Uredbe o skupnom izuzeću, engl. General Block Exemption Regulation – GBER [19]).

Pravila i praksa provjere sukladnosti državnih potpora kod širokopojasnih mreža u Europskoj komisiji formalizirani su kroz Smjernice za primjenu pravila državnih potpora koje se odnose na brzi razvoj širokopojasnih mreža (u daljnjem tekstu: SDPŠM – engl. Guidelines for the application of State aid rules in relation to the rapid deployment of broadband networks ) [20]. Također, dosadašnja praksa odobrenih programa ili projekata izgradnje širokopojasnih mreža uz državne potpore u Europskoj komisiji prikazana je kroz pojedinačne odluke [21].

Okvir državnih potpora u Hrvatskoj određen je Zakonom o državnim potporama (Narodne novine, br. 47/14 i 69/17) (u daljnjem tekstu: ZDP) [22]. U skladu s odredbama ZDP-a, Ministarstvo financija je nadležno za odobrenje pojedinačnih ili programa državnih potpora. Pritom je sve pojedinačne ili programe državnih potpora potrebno prijaviti Ministarstvu financija, koje ih, prema potrebi, u skladu s odredbama GBER-a, upućuje na daljnju provjeru prema Europskoj komisiji . Osim toga, svaka državna potpora treba biti usklađena i sa smjernicama politike državnih potpora u Hrvatskoj koje se donose za trogodišnje razdoblje. U Odluci o donošenju smjernica politike državnih potpora za razdoblje 2017.-2019. (Narodne novine, broj 27/17) [23] navode se i državne potpore za razvoj širokopojasne mreže (u poglavlju 4.2) kao jedan od primarnih ciljeva politike državnih potpora u navedenom razdoblju. U tom je smislu NP-BBI program u potpunosti usklađen sa smjernicama državnih potpora u Hrvatskoj, budući da se NP-BBI programom potiče veća pokrivenost širokopojasne mreže , razvoj dodatnog kapaciteta i veće brzine i približavanje krajnjim korisnicima usluga širokopojasne mreže , kao što je i navedeno u smjernicama.

1.3.4 Javna nabava

Svi postupci nabave usluga, robe ili radova za potrebe provedbe NP-BBI programa bit će provedeni u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16) (u daljnjem tekstu: ZJN) [24].

Sve javne nabave s vrijednostima većim od odgovarajućih europskih pragova, u skladu s odredbama ZJN-a, bit će, uz objavu u Elektroničkom oglasniku javne nabave (EOJN) [25], objavljene i u Dodatku Službenog lista EU-a [26].

1.3.5 Zakon o gradnji

U provedbi NP-BBI programa značaj imaju i mjerodavni propisi iz područja gradnje, koji su obuhvaćeni Zakonom o gradnji (Narodne novine, br. 153/13 i 20/17) [27]. Tim propisima određeni su načini pribavljanja potrebnih dozvola za izgradnju elektroničke komunikacijske infrastrukture (npr. kabelske kanalizacije i tehničkih prostora za smještaj opreme u čvorovima).

1.4 Povezani programi i planovi na nacionalnoj razini

1.4.1 Okvirni nacionalni program (ONP)

Okvirni nacionalni program za razvoj infrastrukture širokopojasnog pristupa u područjima u kojima ne postoji dostatan komercijalni interes za ulaganja (ONP) [28] program je državnih potpora usmjeren u poticanje izgradnje pristupnih NGA širokopojasnih mreža u jedinicama lokalne samouprave (JLS) koje obuhvaćaju NGA bijela područja, u skladu s pravilima SDPŠM-a i definicijama unutar ONP-a.

Program je nakon provedenog postupka provjere usklađenosti odobrila Europska komisija odlukom o usklađenosti s pravilima državnih potpora od 25. siječnja 2016. godine - SA.38626 (2015/N).

Nositelj Okvirnog programa (u daljnjem tekstu: NOP) koordinira provedbu ONP-a. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o donošenju ONP-a od 13. srpnja 2016. godine [29] Nositeljem Okvirnog programa određena je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM). Točkom III. Odluke Vlade Republike Hrvatske, a u svrhu provedbe poslova NOP-a, u  HAKOM-u se ustrojava zasebna unutarnja ustrojstvena jedinica koja je odvojena od obavljanja regulatornih poslova.

ONP i NP-BBI program su komplementarni programi za pristupne, odnosno agregacijske mreže. Koordinirano provođenje oba programa stvara preduvjete za ostvarenje nacionalnih i strateških ciljeva DAE-a u području elektroničkih komunikacija. U slučaju nepostojanja odgovarajuće NGN agregacijske infrastrukture kojom je moguće povezati pristupne NGA mreže s jezgrenom mrežom, krajnji korisnici ne bi mogli uopće koristiti, ili ne bi mogli koristiti u punom opsegu, kapacitete NGA širokopojasnih priključaka u pristupnim mrežama, te samostalna provedba ONP-a ne bi doprinijela postignuću punih socio-ekonomskih koristi od upotrebe NGA širokopojasnih usluga u lokalnim zajednicama.

Budući da je nužna koordinacija provedbi ONP-a i NP-BBI programa, Nositelj Okvirnog Programa (NOP) i NBB usko će surađivat s ciljem osiguranja nesmetane provedbe obaju programa te zajedničkog postizanja strateških ciljeva određenih Strategijom razvoja širokopojasnog pristupa i OPKK-a (također vidi poglavlje 1.5.3 za više detalja o ulozi NBB-a). Koordinacija će uključivati prioritizaciju izgradnje agregacijske infrastrukture u onim područjima u kojima postoji veći broj NGA projekata koji će se implementirati u okviru ONP-a, uzimajući u obzir i vremenski raspored provedbe ovih NGA projekata.

1.4.2 e-Građani

Vlada Republike Hrvatske u 2013. godini pokrenula je projekt e-Građani [30], slijedeći, između ostalog, i eGovernment inicijativu na razini EU-a. Osnovni cilj projekta e-Građani jest pristup javnim informacijama i informacijama o javnim uslugama na jednom mjestu, siguran pristup osobnim podacima i elektronička komunikacija građana i javnog sektora.

U nastavku se daje detaljniji pregled usluga e-uprave u Hrvatskoj, zajedno s izglednim tijekom daljnjeg razvoja tih usluga.

1.4.2.1 Središnji državni portal

Središnji državni portal sastavnica je u sklopu projekta e-Građani koji će objediniti postojeće internetske portale Vlade RH, Hrvatskoga sabora, ministarstava i ostalih tijela državne uprave, te služiti kao središnji portal za pristup informacijama o javnim uslugama, kao i informacijama i dokumentima vezanim uz provođenje politika, sve zajedno u lako dostupnim formatima.

1.4.2.2 Osobni korisnički pretinac

Osobni korisnički pretinac omogućit će svakom građaninu Hrvatske da na jednom mjestu na siguran i povjerljiv način prima, pregledava, prati i upravlja svim svojim službenim komunikacijama s javnim sektorom; odnosno da bude informiran o njemu važnim situacijama i događajima vezanim za osobna zakonska prava i obveze, te o korištenju osobnih podataka u javnom sektoru. S druge strane korisnički pretinac omogućit će tijelima javne vlasti, kao pružateljima usluga e-uprave da jednostavno, automatizirano i pouzdano dostavljaju službenu korespondenciju svojim strankama, uključujući i službene korespondencije.

1.4.2.3 e-zdravstvo

e-zdravstvo se odnosi na skupinu usluga e-uprave unutar zdravstvenog sektora. Trenutno je većina usluga e-zdravstva temeljena na međusobnoj interakciji između pružatelja zdravstvenih usluga (ordinacije primarne zdravstvene zaštite, bolnice, laboratoriji, ljekarne), koje su u konačnici usmjerene prema pružanju učinkovitijih usluga pacijentima. Radi se o uslugama e-uputnica, e-recept, e-naručivanje, e-liste čekanja i e-karton. S vremenom se očekuje da će se sudjelovanje samih pacijenata u svim interakcijama kod pružanja usluga e-zdravstva povećati (npr. pregled vlastitog e-kartona, pregled nalaza putem interneta i sl.).

1.4.2.4 e-obrazovanje/e-znanost

e-obrazovanje i e-znanost su skupni nazivi za sve usluge u sustavu obrazovanja, visokog obrazovanja i znanosti koje se pružaju uz pomoć informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu se uslugama može pristupati putem širokopojasnih priključaka. Unutar navedene skupine e-usluga u Hrvatskoj su već razvijene i operativne usluge e-upisa na visoke škole i fakultete te e-upisa u srednje škole (od 2013.). Uz to, razvijene su i aplikacijske platforme koje podržavaju učenje na daljinu, te se očekuje sve veća praktična uporaba istih platformi, odnosno sve više dostupnih sadržaja za učenje na daljinu. Osim toga, uspostavljena je baza edukativnih sadržaja kojoj mogu pristupati svi djelatnici obrazovnog sustava te učenici (elektroničke baze obvezne lektire – e-lektira, knjiga – e-knjižnica, edukativnih filmova i sl.). Pored navedenih usluga i sadržaja koje su korisnički okrenute prema svim sudionicima u obrazovnom sustavu, u obrazovnom sustavu razvijeni su ili se razvijaju i informacijski sustavi administrativne podrške visokim učilištima (Informacijski sustav visokih učilišta – ISVU), te sustav e-dnevnika za osnovne i srednje škole.

1.4.2.5 e-pravosuđe

e-Pravosuđe obuhvaća skup usluga e-uprave koje su organizacijski obuhvaćene ili su vezane uz pravosudni sustav. Usluge e-Pravosuđa se kontinuirano proširuju i nadograđuju, te se u nastavku daje kraći popis usluga:

 e-izvadak – pristup podacima iz zemljišnih knjiga (gruntovnice)

 e-oglasna ploča – pristup podacima s oglasnih ploča općinskih i trgovačkih sudova

 e-Predmet – informiranje o statusu sudskih predmeta iz baze Integriranog sustava za upravljanje sudskim predmetima (eSpis)

 e-tvrtka – usluga unutar servisa HITRO.HR koja omogućava ubrzanje postupka registracije tvrtke, elektroničkim slanjem svih potrebnih obrazaca i dokumenata između javnobilježničkih ureda, trgovačkih sudova i Financijske agencija (FINA).

1.4.2.6 e-porezna

e-porezna je sustav usluga Porezne uprave koji poreznim obveznicima omogućava elektroničku prijavu poreza (poreza na dodanu vrijednosti, poreza na dohodak, poreza na dobit) te uvid u porezno knjigovodstvenu karticu.

1.4.2.7 e-poljoprivreda

U sklopu e-poljoprivrede navedene su sve usluge e-uprave vezane uz sektor poljoprivrede, te one čiji je razvoj ili provedba u tijeku, te se očekuje da će biti dostupne u ciljanom vremenskom razdoblju NP-BBI programa:

 ARKOD – sustav elektroničke evidencije zemljišnih parcela i njihove namjene, vezan uz poticaje u poljoprivredi

 agronet – elektronička aplikacija namijenjena poljoprivrednim gospodarstvima i ostalim korisnicima u ostvarivanju prava na potpore u poljoprivredi

 TISUP (Tržišni informacijski sustav u poljoprivredi) - sustav prikupljanja i obrade podataka o tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda

 GISR (Geoinformacijski sustav ribarstva) – sustav koji omogućava prikupljanje, obradu i pohranjivanje podataka ribarskog sektora te njihovo distribuiranje krajnjim korisnicima.

Ukupno gledano, može se zaključiti da navedene usluge e-uprave predstavljaju veliki potencijal razvoju, odnosno povećanju potražnje za širokopojasnim pristupom. To je posebno izraženo kroz činjenicu da usluge e-uprave zahvaćaju široki krug krajnjih korisnika koji je prostorno disperziran u svim lokalnim sredinama: građane (privatna kućanstva), gospodarske subjekte (obrte i tvrtke), obrazovne ustanove (vrtići, osnovne i srednje škole, visoke škole i fakulteti) te zdravstvene ustanove (ordinacije primarne zdravstvene zaštite, domove zdravlja, bolnice, ljekarne). Razvojem i daljnjim proširenjem opsega e-uprave povećava se i potreba za kvalitetnijim i bržim NGA pristupom, kako zbog pristupa sve većem broju multimedijskih sadržaja, tako i zbog ostvarenja multimedijskih veza (npr. za potrebe učenja na daljinu ili telemedicine), odnosno mogućnosti krajnjih korisnika da u većem opsegu šalju sadržaje prema pružateljima usluga e-uprave ( upstream komunikacija).

Provedba NP-BBI programa komplementarna je provedbi projekta e-Građani, budući da stvara infrastrukturne preduvjete za ostvarenje brzih i ultrabrzih priključaka kod širokog kruga krajnjih korisnika. Ovi preduvjeti će se ostvariti izgradnjom NGN agregacijske infrastrukture koju će koristiti svi operatori koji opslužuju krajnje korisnike u pristupnim mrežama, čime se osiguravaju preduvjeti za ponudu NGA širokopojasnih priključaka unutar širokog korisničkog segmenta građana kao korisnika usluga e-uprave.

1.4.3 Projekt objedinjavanja svjetlovodne infrastrukture u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (OSI)

Odlukama Vlade Republike Hrvatske iz 2013. [31], [32] nositeljem provedbe projekta Objedinjavanja svjetlovodne infrastrukture u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OSI) određeno je trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o. (OiV). Projektom je obuhvaćena postojeća svjetlovodna infrastruktura i infrastruktura kabelske kanalizacije u vlasništvu ili pod upravljanjem javnih tvrtki, radi stavljanja viškova infrastrukture na tržište elektroničkih komunikacija pod veleprodajnim uvjetima. Postojeća svjetlovodna infrastruktura većinom obuhvaća dijelove tzv. jezgrene mreže (engl. backbone ili core network ), povezujući najveća urbana središta u Hrvatskoj uzduž prometne mreže autocesta i željeznica te energetske mreže (vidi također poglavlje 1.6.3 radi detaljnog objašnjenja termina jezgrene i agregacijske mreže).

Unutar projekta OSI-ja OiV ima ulogu stavljanja kapaciteta OSI-ja na tržište, što uključuje i ulogu pružatelja usluga iznajmljivanja kapaciteta OSI-ja za sve operatore na tržištu.

Projektom OSI-ja objedinjena je postojeća svjetlovodna infrastruktura te infrastruktura kabelske kanalizacije sljedećih tvrtki u većinskom javnom vlasništvu:

 Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. (ARZ)

 Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC)

 Hrvatske ceste d.o.o. (HC)

 HŽ infrastruktura d.o.o. (HŽ)

 Jadranski naftovod d.d. (JANAF)

 HEP Telekomunikacije d.o.o.

 Plinacro d.o.o.

Svjetlovodna infrastruktura i infrastruktura kabelske kanalizacije javnih tvrtki u okviru OSI-ja se uglavnom pruža usporedo s trasama nacionalne jezgrene mreže, povezujući tako velike hrvatske gradove. Infrastruktura OSI-ja ne povezuje ciljana područja NP-BBI programa. Međutim, dio postojećih OSI trasa sa slobodnim prostorom u kabelskoj kanalizaciji bit će iskorišteno za izgradnju NGN širokopojasne infrastrukture u okviru NP-BBI programa, na temelju principa korištenja postojeće infrastrukture radi optimizacije investicijskih troškova. Time će uloga OiV-a u OSI-ju i pristup kabelskoj kanalizaciji u vlasništvu gore navedenih javnih tvrtki općenito optimizirati provedbu NP-BBI programa.

1.4.4 Projekt „e-Škole“

Cilj projekta „e-Škole“ je cjelovita digitalizacija škola na području Republike Hrvatske s općim ciljem doprinosa spremnosti učenika za tržište rada ili daljnje školovanje kroz poticanje škola za razvoj digitalne zrelosti. Digitalna zrelost je spremnost škole i cijelog obrazovnog sustava na prihvaćanje i iskorištavanje potencijala informacijske i komunikacijske tehnologije u podršci unaprjeđenju nastavnih i poslovnih procesa u školama i školskom sustavu [33].

Projekt „e-Škole“ zahtijeva da sve škole u Hrvatskoj budu opremljene ultrabrzim NGA priključcima. Provedbom NP-BBI programa omogućit će se agregacijsko povezivanje NGA priključaka škola prema jezgrenim nacionalnim mrežama i globalnoj internet mreži.

1.5 Procedure donošenja i provedbe NP-BBI programa

Ovim dokumentom definiraju se tzv. strukturna pravila NP-BBI programa kao pojedinačne državne potpore. Strukturna pravila čine obvezni okvir kroz koji su propisana sva pravila i procedure kojih se potrebno obvezatno pridržavati tijekom pripreme i provedbe NP-BBI programa. Strukturna pravila predstavljaju formalni okvir NP-BBI programa kojim se opća pravila primjene državnih potpora kod širokopojasnih mreža (propisana SDPŠM-om) prenose u sam NP-BBI program.

1.5.1 Sadržaj ovoga dokumenta

Ovaj dokument podijeljen je u četiri osnovna poglavlja i jedan Prilog koji je sastavni dio dokumenta.

Ovo uvodno poglavlje prikazuje osnovna polazišta NP-BBI programa. Ono analizira stanje širokopojasnog pristupa u odnosu na postojeće agregacijske mreže te mogućnosti dugoročnog osiguravanja dostatnih širokopojasnih kapaciteta (vezano uz očekivano povećanje prometa u postojećim agregacijskim mrežama uslijed uvođenja novih NGA pristupnih mreža).

Drugo poglavlje specificira infrastrukturne, investicijske i poslovne modalitete provedbe NP-BBI programa.

Treće poglavlje detaljno opisuje sva strukturna pravila NP-BBI programa, kako bi NP-BBI program bio u skladu s pravilima državnih potpora, a koja obuhvaćaju:

 definiranje opravdanih područja provedbe NP-BBI programa (postupak mapiranja, engl. mapping )

 provedbu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu

 provedbu postupaka javne nabave za odabir vanjskih isporučitelja radova, usluga i robe potrebnih za projektiranje, izgradnju i rad NGN agregacijske mreže

 definiranje veleprodajnih uvjeta za pristup infrastrukturi izgrađenoj NP-BBI programom

 definiranje obveze neprofitnog upravljanja infrastrukturom izgrađenom NP-BBI programom

 transparentnost provedbe NP-BBI programa i obveze izvješćivanja.

Četvrto poglavlje definira glavne operativne aspekte provedbe NP-BBI programa (prioritizaciju opravdanih područja, vremenski plan provedbe, položaj čvorova, financijske aspekte te procedure javnog savjetovanja).

Prilog donosi pregled definiranih opravdanih područja (naselja) te prioritizaciju opravdanih područja (naselja) u pogledu redoslijeda izgradnje agregacijske infrastrukture.

1.5.2 Formalna procedura donošenja NP-BBI programa

Prva verzija ovoga dokumenta, kao inicijalna verzija NP-BBI programa, objavljena je tijekom prvog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu u trećem tromjesečju 2014. Cilj prvog javnog savjetovanja bio je prikupiti sva mjerodavna mišljenja, komentare i prijedloge vezane uz NP-BBI program, što je omogućilo poboljšanje NP-BBI programa (vidi poglavlje 4.5). Osim toga, tijekom prvog javnog savjetovanja potvrđena su i opravdana naselja za provedbu NP-BBI programa, prema stanju pristupne i agregacijske infrastrukture u tom trenutku.

Po okončanju postupka prvog javnog savjetovanja i nadopune NP-BBI programa u skladu s mjerodavnim rezultatima javnog savjetovanja (rezultirajući drugom verzijom ovog dokumenta), NP-BBI program  je upućen u postupak pretprijave (prednotifikacije) u Europsku komisiju u prvom tromjesečju 2015.

U sklopu pretprijavnog savjetovanja Komisija i Vlada Republike Hrvatske su postigle sporazum o određenim promjenama i nadopunama NP-BBI programa. Treća verzija dokumenta NP-BBI programa, kao rezultat ovih promjena i nadopuna, pripremljena je i objavljena za drugo javno savjetovanje u trećem tromjesečju 2016. Cilj drugog javnog savjetovanja bila je verifikacija opravdanih područja za provedbu NP-BBI programa te prikupljanje komentara dionika na tržištu o promjenama i nadopunama NP-BBI programa (vidi poglavlje 4.6).

Po okončanju postupka drugog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću i nadopune NP-BBI programa u skladu s rezultatima javnog savjetovanja, prethodni dokument NP-BBI programa je formalno razdvojen u dva dokumenta: prvi, za Programsku cjelinu A, koja obuhvaća izgradnju NGN agregacijske infrastrukture, te drugi, za Programsku cjelinu B, koja obuhvaća izgradnju ultrabrzih veza za ciljane javne korisnike. Programske cjeline su odvojeno prijavljene Komisiji. Ovaj dokument odnosi se samo na izgradnju NGN agregacijske infrastrukture, tj. njime je obuhvaćena samo Programska cjelina A. Radi jednostavnosti, termin Programska cjelina A se ne koristi izričito u ovom dokumentu, već se za Programsku cjelinu A u ovom dokumentu jednostavno koristi termin NP-BBI program .

Četvrta verzija dokumenta je konačna verzija dokumenta pripremljena u lipnju 2017., nakon odobrenja NP-BBI programa od strane Komisije. Četvrta verzija dokumenta usklađena je s Odlukom Komisije o odobrenju državne potpore u NP-BBI programu [1].

Budući da cjeloviti dokument sadrži određene podatke koji opisuju stanje postojeće agregacijske mreže i koje su podatke operatori označili povjerljivim, predmetni dijelovi ispušteni su iz konačne verzije dokumenta koja je javno obavljena.

Slika 1-1 - Procedura donošenja NP-BBI programa

1.5.3 Provedba NP-BBI programa

Slika 1-2 daje shematski prikaz provedbe NP-BBI programa.

Nositelj NP-BBI programa (NBB), odgovoran je za koordinaciju i praćenje provedbe NP-BBI programa, u skladu sa strukturnim pravilima NP-BBI programa, odnosno u skladu s Odlukom o odobrenju državne potpore u NP-BBI programu koju je objavila Komisija (engl. state aid clearance ) [1]. MMPI, kao središnje tijelo državne uprave nadležno za područje elektroničkih komunikacija, imat će ulogu NBB-a. Operativnom provedbom NP-BBI programa upravljat će javno trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o. (OiV) u 100%-tnom vlasništvu i od strateškog interesa Republike Hrvatske. OiV će imati ulogu produžene ruke (lat. manus longa ) Vlade Republike Hrvatske za provedbu NP-BBI programa. Detaljno obrazloženje uloga NBB-a i OiV-a u provedbi NP-BBI programa dano je u poglavlju 2.2. NBB je dužan redovito, u skladu s općim pravilima o državnim potporama i strukturnim pravilima NP-BBI programa, izvješćivati Komisiju o provedbi NP-BBI programa i iznosima dodijeljenih potpora.

Budući da će većina sredstava za provedbu NP-BBI programa biti osigurana unutar ESI fondova, na slici je (Slika 1-2) prikazana i upravljačka struktura tijela državne uprave odgovornih za provedbu mjerodavnog OPKK-a, unutar prioritetne osi Korištenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija , investicijskog prioriteta Proširenje dostupnosti širokopojasnog pristupa i izgradnja mreža velikih brzina te podrška usvajanju novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo, specifičnog cilja 2a1 Razvoj infrastrukturne širokopojasne mreže sljedeće generacije u područjima bez infrastrukture širokopojasne mreže sljedeće generacije i bez dovoljno komercijalnog interesa, za maksimalno povećanje socijalne i ekonomske dobrobiti.

Slika 1-2 – Provedba NP-BBI programa

Ovim se dokumentom prvenstveno definiraju pravila provedbe NP-BBI programa s obzirom na državne potpore, dok su sva ostala provedbena pravila sufinanciranja iz ESI fondova specificirana unutar OPKK-a i pratećih podzakonskih i ostalih akata na razini EU-a i Hrvatske (vidi popis u poglavlju 1.2.4).

Uzimajući u obzir višegodišnje financijsko razdoblje ESI fondova 2014.-2020., provedba NP-BBI programa usklađena je s tim razdobljem, te je predviđeno da će se NP-BBI program provoditi do kraja 2022. godine, odnosno unutar razdoblja u kojem je formalno najdulje moguće koristiti sredstva iz ESI fondova iz razdoblja 2014.-2020. [6]. U kontekstu terminologije ESI fondova cijeli NP-BBI program će se provoditi kao veliki projekt (engl. major project ) .

1.6 Stanje ponude na širokopojasnom tržištu

Ovim se poglavljem daje sažeti pregled stanja ponude na dijelu tržišta elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj koji je povezan s provedbom NP-BBI programa. To se prvenstveno odnosi na širokopojasnu infrastrukturu i povezane usluge širokopojasnog pristupa, te tržište agregacijskih veza kojima operatori povezuju svoje nacionalne jezgrene mreže s pristupnim mrežama. Postojanje odgovarajućih agregacijskih veza nužan je preduvjet za ostvarenje dostupnosti širokopojasnog pristupa na cijelom području Hrvatske.

1.6.1 Osnovna širokopojasna infrastruktura

Osnovna širokopojasna infrastruktura obuhvaća sva infrastrukturna i tehnološka rješenja kojima je moguće osigurati širokopojasni pristup s brzinama većim od 2 Mbit/s i manjim od 30 Mbit/s. U Hrvatskoj se u praksi to odnosi na DSL tehnologije, kabelske tehnologije do DOCSIS 2.0 standarda, UMTS/3G bežične mreže, WiMAX mreže i satelitski pristup. Pritom se sve navedene bežične tehnologije, uključujući i satelitski pristup, zbog cjenovnih karakteristika maloprodajnih paketa, ne mogu smatrati odgovarajućim tržišnim rješenjem za osnovni širokopojasni pristup usporedivim s DSL ili kabelskim pristupom. Nadalje, uzevši u obzir da je većina Hrvatske pokrivena osnovnom paričnom pristupnom infrastrukturom HT-a (povijesnog operatora, engl. incumbent ), DSL tehnologija predstavlja dominantnu tehnologiju za pružanje osnovnog širokopojasnog pristupa. Kabelskim mrežama pokrivena su tek najgušće naseljena područja unutar nekoliko najvećih hrvatskih gradova.

Tablica 1-1 daje pregled dostupnih pokazatelja pokrivenosti osnovnom širokopojasnom infrastrukturom, uz opise njihovog značenja i izvora. S jedne strane, prema službenim podacima EU-a ( DAE Scoreboard [34]) pokrivenost hrvatskih kućanstava osnovnim nepokretnim širokopojasnim pristupom iznosila je 96,9% u lipnju 2015. S druge strane, podaci prikupljeni kod izrade ONP-a [28], koji su verificirani i kroz HAKOM-ovu interaktivnu kartu Prikaza područja dostupnosti širokopojasnog pristupa (u daljnjem tekstu: PPDŠP) [35], pokazuju da je 98,1% stanovništva Hrvatske pokriveno osnovnim nepokretnim pristupom.

Iako postoji određena razlika između navedena dva pokazatelja, može se zaključiti da je ukupna pokrivenost osnovnim širokopojasnim pristupom u Hrvatskoj usporediva s prosjekom EU-a (97,4% u lipnju 2015.), odnosno da najviše 3,1% stanovništva nema pristup do osnovnog širokopojasnog pristupa.

Tablica 1-1 – Pokazatelji stanja osnovne širokopojasne infrastrukture

Na idućem grafu (Slika 1-3) prikazana je i regionalna raspodjela populacijske dostupnosti osnovnog širokopojasnog pristupa po hrvatskim županijama. Vidljivo je da je dostupnost osnovnog pristupa iznad hrvatskog prosjeka u većini županija (njih 14), dok se preostalih 7 županija nalazi ispod prosjeka, pri čemu su najlošiji rezultati dostupnosti u Šibensko-kninskoj (91,9%), Ličko-senjskoj (90,5%) i Brodsko-posavskoj županiji (87,5%).

Slika 1-3 – Populacijska pokrivenost osnovnim širokopojasnim pristupom po županijama,
sredina 2013.

1.6.2 NGA širokopojasna infrastruktur a

NGA širokopojasni pristup, odnosno NGA pristupne mreže, obuhvaćaju sva infrastrukturna i tehnološka rješenja koja se djelomično ili u potpunosti temelje na svjetlovodnim elementima i kojima je moguće pružiti širokopojasne usluge boljih karakteristika u odnosu na postojeće osnovne širokopojasne mreže [20]. NGA mrežama moguće je osigurati brzi i ultrabrzi pristup s brzinama većim od 30 Mbit/s. Navedena brzina neformalno se odnosi samo na smjer prema korisniku (engl. downstream , odnosno downlink kod bežičnih mreža). No, kod NGA mreža naglašava se i važnost osiguranja većih propusnosti u suprotnom smjeru od korisnika (engl. upstream , odnosno uplink kod bežičnih mreža). NGA pristup moguće je osigurati putem FTTx infrastrukturnih rješenja (FTTH, FTTB, FTTC), eventualno u kombinaciji s VDSL tehnologijom, odnosno kabelskom DOCSIS 3.0 tehnologijom, te putem naprednih bežičnih tehnologija (npr. LTE Advanced) čija je implementacija prilagođena potrebama nepokretnog širokopojasnog pristupa.

U Hrvatskoj je proces izgradnje novih NGA mreža i/ili nadogradnje postojećih osnovnih širokopojasnih mreža prema NGA mrežama trenutačno ograničen na velike urbane sredine. HT je uložio sredstva u FTTH mreže u dijelovima najvećih gradova (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek), što se procjenjuje da doprinosi populacijskoj dostupnosti NGA pristupa do najviše 20% na nacionalnoj razini. Na istom području vodeći kabelski operator B.net (formalno dio drugog najvećeg nacionalnog operatora Vipneta ) nadogradio je svoju mrežu na DOCSIS 3.0 standard. Nadalje, operator Amis telekom izgradio je FTTH mreže u najgušće naseljenim dijelovima Zagreba ( Vipnet je preuzeo Amis Telekom tijekom 2015.).  Izgradnja FTTH mreža u istim dijelovima Zagreba planirana je i započeta i od strane gradske komunalne tvrtke Zagrebački holding [36]. Uočljivo je da je većina dosadašnjih ulaganja u FTTH i DOCSIS 3.0 NGA mreže koncentrirana na područja velikih hrvatskih gradova.

Tijekom prvog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu u trećem tromjesečju 2014. HT je objavio svoje planove za ulaganje u nadogradnju aktivne mrežne opreme u svojim postojećim čvorovima diljem Hrvatske (uvodeći VDSL2 DSLAM-ove). Dio ovih ulaganja, najčešće unutar većih naselja, HT je već proveo do kraja 2015. S ovim ulaganjima HT će moći nuditi usluge pristupa brzinom od najmanje 30 Mbit/s, korisnicima udaljenima najviše 800 metara od čvorova . Ta ulaganja općenito opravdavaju označavanje takvih područja (u blizini čvorova) NGA sivim područjima. Međutim, uočljivo je da se preostalim korisnicima, još udaljenijim od čvorova, ne mogu pružati NGA usluge na temelju ovakvih ulaganja. Posljedično, takva područja, izvan obuhvata prethodno opisane HT-ove nadograđene mreže, smatraju se NGA bijelim područjima (vidi također i ONP [28]).

Slijedom toga, za razliku od pokrivenosti osnovnim širokopojasnim pristupom, pokrivenost NGA pristupom hrvatskih kućanstava je slabija u usporedbi od prosjeka EU-a (Tablica 1-2), što je Hrvatsku, prema podacima iz lipnja 2015., svrstalo na 25. mjesto između 28 država EU-a (Slika 1-4).

Tablica 1-2 – Pokazatelji stanja NGA širokopojasne infrastrukture

Pregled dostupnosti NGA pristupa po naseljima, gradovima i općinama te županijama Hrvatske naveden je u Prilogu.

Slika 1-4 – Pokrivenost/dostupnost NGA širokopojasnog pristupa, 2015. (Izvor: Europska komisija)

1.6.3 Infrastruktura agregacijskih veza

Radi terminološke ujednačenosti u dokumentu i izbjegavanja dvojbi, Slika 1-5 shematski prikazuje osnovne hijerarhijske cjeline telekomunikacijske mreže, odnosno podjelu na jezgrenu mrežu (engl. core , također i backbone ), agregacijsku mrežu (engl. backhaul , middle-mile ) te pristupnu mrežu (engl. access , last mile ). Jezgrena mreža uobičajeno obuhvaća glavne mrežne čvorove smještene u najvećim gradovima te međusobne poveznice između tih glavnih čvorova. Iz čvorova jezgrene mreže odvajaju se agregacijske poveznice prema pristupnim čvorovima u pristupnoj mreži . Uz takve agregacijske poveznice vezani su i agregacijski mrežni čvorovi, smješteni na prijelazu prema jezgrenoj i pristupnoj mreži (uobičajeno kolocirani s jezgrenim mrežnim čvorovima i pristupnim čvorovima). Zemljopisno, agregacijske veze uobičajeno se prostiru od većih gradova, kao lokacija jezgrenih čvorova, prema svim ostalim manjim gradovima te naseljima u kojima su smješteni čvorovi pristupne mreže.

Slika 1-5 – Shematski prikaz jezgrene, agregacijske i pristupnih mreža

Dostupnost suvremenih NGN agregacijskih veza temeljenih na infrastrukturi svjetlovodnih niti, nužan je preduvjet za ostvarenje dostupnosti NGA širokopojasnog pristupa u svim dijelovima Hrvatske. Agregacijske veze moraju svojim kapacitetom, zemljopisnom rasprostranjenošću te tržišnom dostupnošću i otvorenošću omogućit svim operatorima dostup do pristupnih mreža i krajnjih korisnika u naseljima, kako bi svi korisnici imali jednake mogućnosti izbora operatora i usluga širokopojasnog pristupa. Upravo zato, agregacijske veze predstavljaju važan infrastrukturni resurs kojim se osigurava i provedba ONP-a te dostizanje strateških ciljeva DAE-a.

Većinom postojećih agregacijskih veza u Hrvatskoj upravlja HT. HT-ove agregacijske veze slijede povijesnu arhitekturu i čvorove tradicionalne mreže javne nepokretne telefonije (POTS), te u naseljima dosežu HT-ove pristupne telefonske centrale . Pristupni čvorovi u ruralnim područjima Hrvatske u pravilu su smješteni u središtima naselja. Pripadajuća parična mreža pojedinačnog pristupnog čvora uobičajeno obuhvaća i nekoliko susjednih bliskih naselja, kada je riječ o naseljima s malim brojem stanovnika (do 200 stanovnika).

Razgraničenje između jezgrene i agregacijske mreže u Hrvatskoj, u smislu zemljopisnih lokacija prijelaznih čvorova između jezgrene i agregacijske mreže, prilagođeno je potrebama NP-BBI programa i stanju svih postojećih jezgrenih mreža operatora. Lokacije prijelaznih čvorova su verificirane tijekom prvog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću (vidi poglavlje 4.3).

Budući da NP-BBI program obuhvaća agregacijsku mrežu, od izuzetne važnosti je analizirati stanje infrastrukture postojećih agregacijskih veza te prikladnosti navedene infrastrukture za prihvat očekivanog povećanja prometa zbog implementacije NGA pristupnih mreža.

1.6.3.1 Regulirani pristup postojećoj HT-ovoj agregacijskoj mreži

Kroz redovnu analizu veleprodajnog tržišta iznajmljenih vodova HAKOM je propisao nekoliko regulatornih mjera HT-u, kao operatoru sa značajnom tržišnom snagom (SMP, engl. Significant Market Power ). Ovime je HAKOM odredio i HT-ove naknade za najam tradicionalnih digitalnih vodova (PDH, SDH), te usluge najma Ethernet i xWDM vodova, prema pravilima troškovno usmjerenih naknada .

Važno je istaknuti da HAKOM do sada nije regulirao usluge najma neosvijetljenih niti ( dark fibre ). Trenutačan kapacitet HT-ove agregacijske mreže nije dostatan za ponudu usluga najma neosvijetljenih niti. Ovo je potvrđeno tijekom prvog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu, na kojem je HT naznačio [….] . Iz tržišnog aspekta, nedostupnost usluga najma neosvijetljenih niti predstavlja vrlo nepovoljnu okolnost, budući da je HT jedini operator koji nudi transmisijske usluge na agregacijskoj mreži do većine naselja smještenih u suburbanim i ruralnim područjima (ta područja većinom odgovaraju naseljima srednje veličine s manje od 20.000 stanovnika).

U analizi tržišta iznajmljenih vodova iz lipnja 2011. te u nedavnoj istovrsnoj analizi u lipnju 2015. HAKOM je naznačio da se ne može očekivati da će bilo koji drugi operator uložiti sredstva u izgradnju dodatne agregacijske mreže, pored postojeće HT-ove agregacijske mreže. Najvažniji razlog tome su, prema HAKOM-u, visoki troškovi kojima bi rezultirala takva ulaganja. To, zajedno s manjom gustoćom krajnjih korisnika u tim područjima, rezultira financijskom neisplativošću takvih ulaganja. U tom smislu, HAKOM je dodatno naglasio i da je HT poduzeo svoja ulaganja u agregacijsku mrežu tijekom razdoblja u kojem je bio javna tvrtka s monopolističkim tržišnim položajem (prije 1999.) .

Financijska neodrživost ulaganja u agregacijsku mrežu je također potvrđena u analizi provedenoj tijekom pripreme NP-BBI programa (vidi poglavlje 4.4).

Tijekom oba javna savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu u 2014. i 2016. također je potvrđeno da niti jedan operator, uključujući i HT, nema planove za komercijalna ulaganja u agregacijsku mrežu u većini hrvatskih ruralnih i suburbanih područja.

1.6.3.2 Analiza naknada za pristup HT-ovoj postojećoj agregacijskoj mreži metodom usporednih vrijednosti

Kako bi se analizirale naknade za pristup HT-ovoj postojećoj agregacijskoj mreži proveden je postupak analize metodom usporednih vrijednosti (engl. benchmarking ). Regulirane naknade za HT-ove usluge iznajmljenih vodova uspoređene su s istovrsnim naknadama u nekoliko država EU-a, u kojima su takve naknade također regulirane od strane NRA-a i u slučajevima u kojima su podaci o naknadama bili dostupni.

Struktura naknada za iznajmljene vodove u državama EU-a je prilično heterogena. Uobičajeno, naknade obuhvaćaju nekoliko jednokratnih i višekratnih naknada, koje ovise o vrsti usluge iznajmljenih vodova (PDH/SDH, Ethernet, WDM, neosvijetljena nit ), lokaciji pristupa uslugama iznajmljenih vodova (velegradska, gradska ili ruralna), duljini pristupnog dijela voda do spoja s mrežom povijesnih operatora , kapacitetu iznajmljenog voda i njegovoj duljini.

U Hrvatskoj, regulirane naknade za HT-ove usluge najma Ethernet i WDM vodova uključuju:

 jednokratnu naknadu za priključenje, čija visina ovisi o kapacitetu vôda i lokacijama njegovog zaključenja (vod može biti zaključen u mreži alternativnog operatora na oba kraja ili na jednoj strani biti zaključen u mreži alternativnog operatora, a na drugoj strani u HT-ovoj mreži)

 mjesečnu naknadu, čija visina ovisi o kapacitetu vôda i lokacijama njegovog zaključenja (vod može biti zaključen u mreži alternativnog operatora na oba kraja ili na jednoj strani biti zaključen u mreži alternativnog operatora, a na drugoj strani u HT-ovoj mreži)

 mjesečnu naknadu čija visina ovisi o kapacitetu voda i njegovoj duljini.

Kao prvo, napravljena je usporedba HT-ovih naknada za usluge iznajmljenih vodova s istovrsnim naknadama navedenim u izvještaju WIK-Consult -a koji je izrađen za British Telecom (BT) (iz studenog 2014.) [39]. Glavna usporedna analiza u izvještaju WIK-Consult -a temelji se na naknadama za iznajmljene vodove za lokalni pristup do mreža povijesnih operatora, s duljinom voda do 5 km te za usluge od 10 i 100 Mbit/s, kao i od 1 i 10 Gbit/s. Usporedna analiza WIK-Consult -a obuhvaća naknade u Belgiji, Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Austriji, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Uključene su i jednokratne i višekratne naknade, pri čemu je pretpostavljeno da se jednokratne naknade amortiziraju tijekom 24 mjeseca.

Slika 1-6 prikazuje usporedbu naknada za iznajmljene Ethernet vodove duljine od 5 km u 10 država EU-a (prema WIK-Consult -ovom izvještaju), s naknadama za istovrsne HT-ove usluge u Hrvatskoj (podjele na vertikalnim osima oba grafa su međusobno usklađene, što omogućuje jednostavnu vizualnu usporedbu visine naknada).

Vidljivo je da su naknade za Ethernet usluge od 10 Mbit/s u Hrvatskoj općenito usporedive s naknadama za istovrsne usluge u obuhvaćenim državama EU-a. Međutim, naknade za Ethernet usluge od 100 Mbit/s i 1 Gbit/s su u Hrvatskoj značajno veće nego u obuhvaćenim država EU-a (izuzev Italije, za usluge od 100 Mbit/s, i Španjolske, za usluge od 1Gbit/s). Ethernet usluge od 100 Mbit/s u Hrvatskoj se naplaćuju za 20 do 40% više nego u Belgiji, Francuskoj, Irskoj i Švedskoj, te također 2 do 5 puta više nego u Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Velikoj Britaniji. Slična je situacija i u slučaju vodova kapaciteta 1 Gbit/s, čiji se najam u Hrvatskoj naplaćuje 10 do 40% više nego u Belgiji, Francuskoj, Austriji i Švedskoj, te 2 do 4 puta više nego u Njemačkoj, Irskoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji. Za usluge od 10 Gbit/s, naknade u Hrvatskoj moguće je usporediti samo sa istovrsnim u Njemačkoj, u kojoj su naknade za usluge Ethernet vodova od 10 Gbit/s 50% manje nego u Hrvatskoj.  

Slika 1-6 – Usporedba naknada za iznajmljene Ethernet vodove povijesnih operatora, lokalni pristup, 5 km, 24 mjeseca, u 10 država EU-a (Izvor: WIK-Consult ) i u Hrvatskoj

Kod implementacije NGA mreža u Hrvatskoj usluge iznajmljenih vodova s brzinama između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s činit će većinu iznajmljenih vodova u agregacijskoj mreži, radi povezivanja naselja srednje veličine u suburbanim i ruralnim područjima Hrvatske (vidi također i poglavlje 1.6.3.3). Također je važno napomenuti da se regulirane naknade za HT-ove iznajmljene Ethernet vodove povećavaju s duljinom (za Ethernet vodove između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s naknade se povećavaju za prosječno 5,6% za duljine do 15 km, i za prosječno 17,0% za duljine do 50 km, u usporedbi s naknadom za Ethernet vodove duljine do 5 km ). Budući da su poslovne aktivnosti vezane uz širokopojasni pristup alternativnih operatora u suburbanim i ruralnim područjima Hrvatske značajno osjetljive na iznose reguliranih naknada za usluge iznajmljenih vodova s brzinama između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s te duljina do 50 km, visoke naknade za takve usluge ograničavaju profitabilnost poslovanja alternativnih operatora (što je potvrđeno analizom u poglavlju 1.6.3.3 ).

Slika 1-7 prikazuje usporedbu naknada za iznajmljene Ethernet vodove i povijesnih operatora HT-a, nizozemskog KPN-a [40] i britanskog Openreach -a [41]. Za ovu usporedbu korištene su HT-ove regulirane naknade za razrede duljina između 15 i 50 km te između 50 i 200 km, a koje odgovaraju sličnim vrstama usluga KPN-a i Openreach -a koje se koriste za zaključenje iznajmljenih vodova u ruralnim područjima . Uočljivo je da su HT-ove naknade za iznajmljene Ethernet vodove nekoliko puta veće od istovrsnih usluga u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj.  

Slika 1-7 – Usporedba naknada za iznajmljene Ethernet vodove povijesnih operatora, HT, KPN (Nizozemska) i Openreach (Velika Britanija)

Slično tome, Slika 1-8 prikazuje usporedbu HT-ovih i KPN-ovih [42] mjesečnih naknada za iznajmljene WDM vodove. Vidljivo je da su HT-ove naknade i u ovom slučaju nekoliko puta veće od KPN-ovih.

Slika 1-8 - Usporedba naknada za iznajmljene WDM vodove povijesnih operatora,
HT i KPN (Nizozemska)

Na temelju podataka dobivenih metodom usporednih vrijednosti, prikazanih u ovom poglavlju, može se zaključiti da su regulirane HT-ove naknade za usluge iznajmljenih Ethernet i WDM vodova veće od reguliranih naknada za slične usluge u drugim državama EU-a. Razlika je naročito vidljiva prema Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, u kojima su regulirane naknade za usluge iznajmljenih vodova povijesnih operatora nekoliko puta manje od HT-ovih.

1.6.3.3 Analiza koja pokazuje da su, pri korištenju HT-ove agregacijske mreže, mjesečni operativni troškovi visoki

Kako bi se analizirao utjecaj visine reguliranih naknada HT-ovih usluga agregacijske mreže na poslovne aktivnosti drugih operatora vezane uz širokopojasni pristup u područjima izvan velikih urbanih središta, provedena je jednostavna financijska analiza.

Rezultati analize, navedeni u daljnjem tekstu, primjenjivi su za naselja srednje veličine u svim hrvatskim županijama, koja su uglavnom i ciljana područja NP-BBI programa.

Kako bi povezali pristupne mreže u ciljanim područjima NP-BBI programa i pružali usluge širokopojasnog pristupa, alternativni operatori moraju iznajmiti HT-ove agregacijske vodove s duljinama do 50 km unutar županija . Pretpostavljeno je da su alternativni operatori već prisutni u većini županijskih središta, tamo gdje su ta naselja čvorišta njihovih nacionalnih jezgrenih mreža.

Regulirane naknade za HT-ove Ethernet i xWDM agregacijskih vodove strukturirane su prema kapacitetu i prema razredima duljina . Najveće jedinične naknade (izražene u kn po Mbit/s/km) prisutne su u razredima duljina do 50 km (kao što prikazuje Slika 1-9 u nastavku). Budući da se većina agregacijskih vodova koje alternativni operatori trebaju iznajmiti od HT-a nalazi u razredima duljina do 50 km, to će rezultirati neproporcionalno visokim troškovima za alternativne operatore.

Slika 1-9 – Jedinične naknade za HT-ove regulirane Ethernet i xWDM agregacijske vodove (Mbit/s/km, iznosi prikazani u logaritamskoj skali)

Sljedeće osnovne pretpostavke korištene su u financijskoj analizi operativnih troškova alternativnih operatora koji pružaju usluge širokopojasnog pristupa u naseljima srednje veličine, oslanjajući se na HT-ove agregacijske vodove:

a) pretpostavljen je mjesečni ARPU od 150 HRK (približno oko 20 EUR) po maloprodajnom korisniku širokopojasnog pristupa

b) operativni troškovi povezani s pristupnom mrežom procijenjeni su na prosječno 50 HRK (oko 6,50 EUR) – radi se o troškovima za izdvojeni pristup lokalnoj petlji ili o troškovima bitstream -a na razini pristupnog čvora

c) ciljana naselja analize su sva naselja s više od 1.000 stanovnika, a u tim naseljima usluge pružaju i alternativni operatori

d) pretpostavljen je najveći tržišni udio HT-a u ciljanim naseljima od 50%, dok preostalim korisnicima usluge pružaju alternativni operatori, pri čemu u naseljima s manje od 5.000 stanovnika postoji samo jedan alternativni operator, dok u većim naseljima, s više od 5.000 stanovnika, postoje dva alternativna operatora

e) prosječna penetracija širokopojasnih usluga u kućanstvima u ciljanim naseljima iznosi 50%

f) prosječna brzina aktivnih širokopojasnih priključaka u ciljanim naseljima iznosi 30 Mbit/s, s prosječnom faktorom potkapacitiranosti 40

g) ako su dostupni i troškovno povoljniji, alternativni operatori unajmljuju xWDM agregacijske vodove za određenu trasu, umjesto Ethernet agregacijskog voda .

Svi prethodno navedeni novčani iznosi su izraženi bez PDV-a. Pretpostavke pod e) i f) su prilično konzervativne u odnosu prema nacionalnim strateškim ciljevima, budući da odražavaju postignuće samo minimuma/dijela ciljeva DAE-a (pretpostavka je da će se nuditi usluge od samo 30 Mbit/s u područjima ciljanim analizom, bez ikakvog povećanja brzina aktivnih širokopojasnih priključaka iznad praga od 30 Mbit/s i ponude usluga s brzinama od 100 Mbit/s). Zbog navedenog se rezultati ove analize mogu smatrati visoko pouzdanima, jer nisu pretpostavljeni preveliki ulazni kapaciteti, koji bi onda rezultirali pretjeranim i nerealnim operativnim troškovima vezanim uz agregacijsku mrežu.

Analiza u ovom poglavlju pokazuje da bi većina agregacijskih vodova alternativnih operatora trebala imati kapacitet između 100 Mbit/s i 1 Gbit/s (kao što je pokazano u poglavlju 1.6.3.2, regulirane naknade za usluge iznajmljenih vodova u ovom rasponu kapaciteta su značajno više nego u drugim državama EU-a).

Slika 1-10 daje usporedni pregled osnovnih operativnih troškova (vezanih uz pristupni i agregacijski dio mreže) te procijenjenih prihoda. Vidljivo je da su osnovni operativni troškovi veći od prihoda u slučaju svih šest prikazanih županija. Time se ne omogućuje isplativo poslovanje za alternativne operatore koji bi željeli pružati NGA širokopojasne usluge u naseljima srednje veličine (npr. osnovni operativni troškovi su 103% veći od procijenjenih prihoda u slučaju Bjelovarsko-bilogorske županije, što je najveća vrijednost, dok su u slučaju Zagrebačke županije osnovni operativni troškovi 11% veći od procijenjenih prihoda, što je najniža vrijednost na donjem grafu). U praksi je uobičajeno da udio troškova pristupne mreže u prihodima iznosi prosječno 50% (što ovdje nije sporno), dok udio operativnih troškova u prihodima ne bi trebala biti veća od prosječnih 15% (a ovaj udio je u analizi nekoliko puta veći od 15%).

Treba naglasiti da preostali operativni troškovi uopće nisu bili obuhvaćeni analizom (npr. troškovi održavanja opreme, troškovi jezgrene mreže, troškovi maloprodaje, itd.). U slučaju da su i ti preostali operativni troškovi bili uključeni u analizu, tada bi razlika između ukupnih operativnih troškova i prihoda bila još veća, te time još više pridonijela zaključku o neisplativosti.

Slika 1-10 - Usporedba procijenjenih maloprodajnih prihoda s troškovima pristupne i agregacijske mreže, vezano uz pružanje širokopojasnih usluga u naseljima srednje veličine u 6 županija

Izbor županija prikazanih na prethodnoj slici odražava različite demogeografske osobine diljem Hrvatske (s obzirom na veličinu naselja, gustoću naseljenosti, tip krajolika, itd.). Ličko-senjska županija je planinska regija s malim brojem stanovnika i prilično niskom gustoćom naseljenosti (10 stanovnika po km ² ), dok Zagrebačka županija obuhvaća prsten oko Grada Zagreba i ima veliku gustoću naseljenosti (104 stanovnika po km ² ). Splitsko-dalmatinska županija je regija koja obuhvaća nekoliko otoka u Jadranskom moru, relativno dugačku i gusto naseljenu obalu, a istodobno obuhvaća i rijetko naseljeno obalno zaleđe s planinskim krajolikom. Suprotno tome, Vukovarsko-srijemska županija se nalazi u nizinskoj unutrašnjosti i ima umjerenu gustoću naseljenosti od 73 stanovnika po km ² . S obzirom na to, vidljivo je da demogeografske razlike kvalitativno ne mijenjaju omjer između osnovnih operativnih troškova i procijenjenih prihoda odnosno, demogeografske razlike kvalitativno nemaju utjecaj na rezultate ove analize.

Zaključno, kad bi se opravdana naselja s najvećim prioritetom za implementaciju NP-BBI programa u svim županijama obuhvatila analizom, osnovni operativni troškovi (troškovi pristupne i agregacijske mreže) bili bi 54,6% veći od procijenjenih prihoda od širokopojasnog pristupa, što dokazuje neisplativost poslovnog modela pružanja širokopojasnih usluga od strane alternativnih operatora izvan velikih urbanih središta.

1.6.3.4 Zaključak o uvjetima pristupa HT-ovoj postojećoj agregacijskoj mreži

Može se zaključiti da regulatorne mjere na tržištu agregacijskih mreža pojedinačno nisu uspjele poboljšati razinu tržišnog natjecanja između operatora, što se odnosi na samo tržište agregacijskih mreža, kao i na tržište širokopojasnog pristupa u naseljima srednje veličine, za koja su kapaciteti agregacijske mreže nužan ulazni resurs. Kako se nova ulaganja u agregacijske mreže ne očekuju, uslijed financijske neisplativosti takvih ulaganja za operatore na tržištu, trenutne regulirane, troškovno usmjerene naknade za HT-ove usluge agregacijske mreže ne mogu dati poticaj za pružanje usluga širokopojasnog pristupa izvan velikih urbanih središta od strane bilo kojeg operatora, osim HT-a (kako potvrđuju analize u prethodnim poglavljima 1.6.3.2 i 1.6.3.3). S obzirom na ciljeve DAE-a, takva situacija također nije poticajna za ulaganja u nove NGA pristupne mreže od strane ostalih operatora (pri čemu su takva ulaganja poticana i državnim potporama u okviru ONP-a).

1.7 Stanje potražnje na širokopojasnom tržištu

Tablica 1-3 daje pregled osnovnih pokazatelja stanja potražnje, odnosno korištenja širokopojasnog pristupa u Hrvatskoj tijekom 2015. U usporedbi s prosjekom EU-a, vidljivo je zaostajanje Hrvatske u pogledu broja širokopojasnih priključaka (po populacijskoj penetraciji Hrvatska je tek na 24. mjestu između zemalja EU-a), kao i opremljenosti kućanstava i gospodarskih subjekata s nepokretnim širokopojasnim priključcima.

Tablica 1-3 – Pokazatelji korištenja širokopojasnog pristupa u Hrvatskoj

Također, primjetna je i nejednolika raspodjela korištenja nepokretnog širokopojasnog pristupa po hrvatskim županijama (Slika 1-11), pri čemu je u drugom tromjesečju 2015. u čak 14 županija populacijska penetracija nepokretnog širokopojasnog pristupa bila manja od nacionalnog prosjeka. Razina korištenja nepokretnog širokopojasnog pristupa u Virovitičko-podravskoj županiji (najnepovoljniji slučaj) gotovo je dvostruko manja od Primorsko-goranske županije (najpovoljniji slučaj).

Slika 1-11 – Populacijska penetracija nepokretnog širokopojasnog pristupa
po županijama (drugo tromjesečje 2015.)

Prema podacima iz HAKOM-ovog PPDŠP-a [35], u Hrvatskoj je u drugom tromjesečju 2015. bilo tek 1,0% kućanstava s fiksnim širokopojasnim priključcima s brzinama iznad 30 Mbit/s (Slika 1-12), dok je za isto razdoblje prosjek EU-a bio 30,0%, što Hrvatsku svrstava na 28. mjesto ljestvice država EU-a [34]. Nejednolika distribucija udjela NGA širokopojasnih priključaka između urbanih i ruralnih područja je očigledna, budući da u većim naseljima s više od 20.000 stanovnika ovaj udio iznosi 1,6%, dok u svim preostalim manjim naseljima ovaj udio iznosi samo 0,3%. Takva situacija posljedica je slabe dostupnosti NGA mreža izvan velikih urbanih područja.

Nadalje, može se vidjeti da u Hrvatskoj također postoji nizak udio širokopojasnih priključaka s brzinama iznad 10 Mbit/s (17,3% na nacionalnoj razini), čime većina nepokretnih širokopojasnih priključaka još uvijek ima brzine ispod 10 Mbit/s (81,7% na nacionalnoj razini). Udio osnovnih širokopojasnih priključaka s brzinama ispod 10 Mbit/s još je veći u ruralnim područjima (96,4%), što pokazuje da kućanstva u ovim područjima još uvijek pretežno koriste širokopojasne priključke s brzinama koje su vrlo daleko od praga NGA brzina (30 Mbit/s i više).

Slika 1-12 - Distribucija širokopojasnih priključaka po brzinama u kućanstvima,
urbana i ruralna područja

Kao jedan od pokazatelja razvijenosti NGA pristupa, mogu poslužiti i prosječni rezultati individualnih mjerenja najvećih brzina širokopojasnih priključaka koje provodi i agregira američka tvrtka Ookla [38]. Slika 1-13 prikazuje takve prosječne rezultate za države EU-a tijekom travnja 2014. (uz izuzetak Malte). Uočljivo je da je Hrvatska svrstana na posljednje mjesto među prikazanim državama EU-a, pri čemu je prosječna propusnost širokopojasnih priključaka u Hrvatskoj i više od 5 puta manja od istovrsnih vrijednosti u čak 7 vodećih država EU-a. Iako postoje određene rezerve prema metodološkoj pouzdanosti mjerenja koje provodi tvrtka Ookla i moguće nepreciznosti iskazanih vrijednosti koje se kreću i do 20% u odnosu na stvarno stanje, kvalitativna slika stanja NGA širokopojasnog pristupa u Hrvatskoj time se u bitnome ne mijenja te i dalje ukazuje na značajno zaostajanje za većinom država unutar EU-a.

Slika 1-13 – Prosječna propusnost širokopojasnih veza u smjeru prema korisniku ( download )

Nezadovoljavajuća situacija u Hrvatskoj s obzirom na penetraciju usluga nepokretnog širokopojasnog pristupa, uključujući i NGA usluge, također je uzrokovana visokim maloprodajnim cijenama usluga širokopojasnog pristupa, što općenito ograničava rast penetracije.

Iz studije Komisije o maloprodajnim cijenama širokopojasnih usluga (BIAC) [44], vidljivo je da su maloprodajne cijene usluga širokopojasnog pristupa znatno veće od prosječnih cijena EU-a (i u odnosu na najpovoljniju, i u odnosu na medijan ponude) - Slika 1-14.

Slika 1-14 – Usporedba maloprodajnih cijena širokopojasnih priključaka, EU i Hrvatska, 2015.

Ukupno gledano može se zaključiti da je stanje korištenja nepokretnog širokopojasnog pristupa u Hrvatskoj nezadovoljavajuće, kako prosječno na nacionalnoj razini tako i na regionalnoj razini, uzevši velike razlike u korištenju fiksnog širokopojasnog pristupa između županija. Dodatno, korištenje brzog i ultrabrzog nepokretnog pristupa putem NGA mreža je izuzetno slabo u odnosu na relevantne prosjeke EU-a. Takva situacija ukazuje na nužnost provedbe ONP-a i NP-BBI programa, kao komplementarnih programa državnih potpora kojima se osiguravaju osnovni infrastrukturni preduvjeti za povećanje upotrebe NGA pristupa.

Osim navedenih infrastrukturnih preduvjeta ostvarenih kroz ONP i NP-BBI program, povećanje potražnje za širokopojasnim pristupom bit će ostvareno i razvojem e-usluga od strane države (vidi poglavlje 1.4).

1.7.1 Analiza porasta kapaciteta u pristupnim i agregacijskim mrežama

Radi analize potrebnih kapaciteta NGN agregacijske mreže u Hrvatskoj u nadolazećem razdoblju, procijenjeno je povećanje podatkovnog prometa u pristupnim mrežama uslijed implementacije NGA tehnologija. Osnovni parametar koji određuje potrebni kapacitet agregacijske mreže jest zbroj najvećih propusnosti (brzina) individualnih NGA priključaka u pristupnim mrežama, izražen u Mbit/s ili Gbit/s.

Tablica 1-4 daje pregled parametara koji su korišteni za procjenu kapaciteta NGN agregacijske mreže, uključujući i procijenjene vrijednosti parametara u analiziranom razdoblju. U svrhu procjene, razvijena je i preliminarna karta agregacijske infrastrukture NP-BBI programa koja obuhvaća 540 naselja s najvećim prioritetom izgradnje agregacijske infrastrukture (vidi poglavlje 4.1; u nastavku ovoga poglavlja za ta naselja koristi se termin analizirana naselja ). Preliminarna karta temelji se na zvjezdastoj topologiji (engl. star ) u kojoj se agregacijske veze granaju iz 12 prijelaznih čvorova (vidi poglavlje 4.3.1 i Prilog za popis prijelaznih čvorova). Važno je istaknuti da je preliminarna karta razvijena isključivo u svrhu ove procjene i da nužno ne odražava konačno rješenje NGN agregacijske infrastrukture koje će biti definirano tijekom provedbe NP-BBI programa.

Tablica 1-4 - Parametri korišteni za procjenu kapaciteta NGN agregacijske infrastrukture

Prilikom procjene povećanja brzina u pristupnim mrežama primijenjene su sljedeće pretpostavke:

 ciljano razdoblje na koje se odnosi procjena obuhvaća 20 godina (2016.-2035.), sukladno najduljem referentnom razdoblju za analizu projekata širokopojasne infrastrukture preporučenom od strane Europske komisije [40]

 NGA rješenja koja će se implementirati u analizirana naselja će obuhvaćati kombinaciju FTTH i FTTx infrastrukturnih rješenja, pri čemu će FTTH pokrivati 50% stanovništva, a FTTx 50% stanovništva analiziranih naselja (pretpostavlja se da će FTTH rješenja više biti implementirana u naseljima s više od 1.000 stanovnika, poštujući potrebu optimiziranja alokacija potpora ONP-a, tj. izbjegavajući sufinanciranje implementacije FTTH priključaka s većim troškovima u manjim ruralnim naseljima)

 bit će potrebne prosječno 3 godine da bi se dovršila migracija korisnika na NGA mreže, s obzirom na trenutak u kojem NGA mreža u određenom naselju postane operativna

 prosječna maksimalna penetracija NGA usluga u kućanstvima u analiziranim naseljima se procjenjuje na 70%, te će biti postignuta u roku od prosječno pet godina po dostupnosti NGA mreža (ovakva pretpostavka je prilično umjerena, s obzirom da je u 2015. penetracija nepokretnog širokopojasnog pristupa u kućanstvima u Hrvatskoj već dosegnula vrijednost od 70,3% na nacionalnoj razini, no ubrajajući tu i razvijenija urbana područja koja nisu ciljana područja NP-BBI programa)

 s obzirom na negativna demografska kretanja u većini hrvatskih naselja, uključujući i ciljana područja NP-BBI programa, trenutne negativne godišnje stope za analizirana naselja će se umanjiti za prosječno 20% tijekom analiziranog razdoblja (istodobno zadržavajući trenutan omjer stanovništva i kućanstava u analiziranim naseljima)

 prosječna najveća penetracija NGA usluga u gospodarskim subjektima u analiziranim naseljima se procjenjuje na 99%, te će biti postignuta u roku od prosječno dvije godine po dostupnosti NGA mreža (tj. velika većina gospodarskih subjekata će prijeći na NGA usluge vrlo brzo po njihovoj dostupnosti)

 broj gospodarskih subjekata u analiziranim naseljima će se povećati godišnje za prosječno 1,5% (ovaj rast uglavnom će se moći pripisati obrtima i mikro tvrtkama, koji trenutno također imaju najveći udio u ukupnom broju gospodarskih subjekata u analiziranim naseljima)

 svi javni korisnici u analiziranim naseljima će početi koristiti NGA usluge u roku od najviše 6 mjeseci od trenutka u kojem NGA mreže postanu operativne

 kao polazne vrijednosti za predviđanje korišteni su dostupni podaci o prosječnim najvećim brzinama širokopojasnih priključaka u Hrvatskoj objavljeni od strane Europske komisije [45] i tvrtke Ookla [38]:

- prosječna najveća brzina širokopojasnih priključaka u EU-u početkom 2014. iznosila je 23,8 Mbit/s, s prosječnom godišnjom stopom rasta (engl. compound annual growth rate, skraćeno CAGR) od 28,6% u razdoblju od 2008. do 2014. [38]

- prema [45], prosječna najveća brzina širokopojasnih priključaka u EU-u iznosila je 19,5 Mbit/s početkom 2012., te 30,7 Mbit/s krajem 2013.

- prosječna najveća brzina širokopojasnih priključaka u Hrvatskoj početkom 2014. iznosila je 7,1 Mbit/s, uz CAGR od 16,4% u razdoblju od 2008. do 2014. [38]

 s obzirom na podatke o prosječnim najvećim brzinama i CAGR vrijednostima u EU-u navedenim u prethodnim stavkama, pretpostavljeno je da će iznos brzine za 2014. i CAGR vrijednost za razdoblje od 2008. do 2014., kako navodi [38], i dalje vrijediti u EU-u u razdoblju od 2015. do 2019. (ovo su umjerenije vrijednosti, u usporedbi s vrijednostima iz [45])

 na područjima na kojima će biti implementirane NGA pristupne mreže utemeljene na FTTH rješenjima, pretpostavljeno je da će prosječne najveće brzine širokopojasnih priključaka biti usporedive s predviđenim prosjecima na razini EU-a u 2019. (80 Mbit/s), temeljem pretpostavljenog rasta u razdoblju od 2015. do 2019. u EU-u (ovo je i dalje prilično umjerena pretpostavka za Hrvatsku, budući da će iznosi brzina za FTTH priključke u Hrvatskoj biti jednaki ukupnom prosječnom iznosu brzina u EU-u, što također uključuje i ostale širokopojasne priključke koji se ne temelje na FTTH rješenju – međutim, takav umjeren pristup je razuman s obzirom na trenutno značajno zaostajanje pokazatelja širokopojasnih brzina u Hrvatskoj u odnosu na EU)

 u Hrvatskoj, u slučajevima u kojima će biti implementirana NGA mreža temeljena na FTTx rješenjima, pretpostavljeno je da će prosječne najveće brzine širokopojasnih priključaka iznositi 40 Mbit/s, što je povezano s očekivanim prosječnim brzinama maloprodajnih paketa u 2019. (istovremeno, ova brzina predstavlja i minimalnu brzinu koja je nužna za NGA mreže koje će biti implementirane u okviru ONP-a)

 općenito, daljnji rast prosječnih najvećih brzina NGA mreža u Hrvatskoj nakon 2019. ovisit će o implementiranim NGA infrastrukturnim rješenjima (FTTH ili FTTx), pri čemu će doći do ograničenja u porastu prosječnih najvećih brzina u slučaju FTTx infrastrukturnih rješenja (u FTTx rješenjima svjetlovodne niti bit će položene samo u spojnom dijelu (engl. feeder ) pristupne mreže)

 pretpostavlja se da će stope porasta brzina nakon 2019. u Hrvatskoj biti niže od početnih vrijednosti za EU koje su primijenjene u razdoblju od 2014. do 2019.; pretpostavljene stope porasta brzina u Hrvatskoj su još niže u razdoblju nakon 2026. (uključujući i ograničenja kod FTTx rješenja, u slučaju brzina postignutih preko FTTx priključaka) – ovakva pretpostavka je prilično konzervativna kako bi rezultati procjene kapaciteta NGN agregacijske mreže bili visoko robusni (tj. da se spriječe prevelike procjene potrebnih kapaciteta)

 prosječni faktori podkapacitiranosti (engl. oversubscription rates, također i contention rates ), koji odgovaraju omjerima zbroja stvarnih najvećih brzina koje konzumiraju korisnici i zbroja najvećeg kapaciteta agregacijske mreže rezerviranog za te korisnike će narasti na:

- 15,0 u 2019., postupno se smanjujući na 10,0 u 2035., za NGA priključke za privatne korisnike (kućanstva)

- 7,0 u 2019., postupno se smanjujući na 4,0 u 2035., za NGA priključke za gospodarske subjekte

- 1,0 za javne korisnike.

S obzirom na prethodno navedene pretpostavke, Tablica 1-5 prikazuje procjene ukupnih agregiranih agregacijskih kapaciteta za analizirana naselja po županijama u 2025. i 2035. Za potrebe zornijeg prikaza, u tablici su navedene i procjene korištenih kapaciteta agregacijske mreže za potrebe svih postojećih nepokretnih širokopojasnih priključaka u županijama u 2014., prema podacima o broju širokopojasnih priključaka po županijama na kraju trećeg tromjesečja 2014. [37], kao i podacima o prosječnom najvećem kapacitetu širokopojasnih priključaka u Hrvatskoj početkom 2014. [38].

Tablica 1-5 – Procjena potrebnih kapaciteta NGN agregacijske mreže po županijama                  u 2025. i 2035.

Usporedba procijenjenih korištenih agregacijskih kapaciteta u 2014. i procijenjenih potrebnih agregacijskih kapaciteta u 2025. i 2035. ukazuju na višestruko povećanje kapaciteta. Ovisno o županiji, to povećanje iznosi od 7,9 do 39,2 puta u razdoblju od 2014. do 2025., te od 10,8 do 65,1 puta u razdoblju od 2014. do 2035. Važno je napomenuti da povećanje obuhvaća samo NGA usluge koje se pružaju u analiziranim naseljima, te ne uključuje povećanje do kojeg će doći uslijed pružanja usluga širokopojasnog pristupa u preostalim manjim naseljima nižeg prioriteta implementacije NP-BBI programa . Stoga je razumno pretpostaviti da će stvarno povećanje agregacijskih kapaciteta biti još veće, posebno u razdoblju nakon 2025. kada se očekuje da će NGA mreže biti implementirane i u drugim manjim naseljima (a širokopojasni promet iz ovih naselja također će prolaziti putem agregacijske infrastrukture koja će se implementirati NP-BBI programom).

Da bi se dao detaljniji uvid u procijenjene potrebne kapacitete po pojedinačnim agregacijskim vezama po županijama, iskorišteno je topološko rješenje NGN agregacijske infrastrukture koje je dobiveno kroz preliminarni postupak mapiranja. Naravno, agregacijske veze smještene bliže prijelaznim čvorovima, koje stoga agregiraju promet iz više naselja, zahtijevat će veće kapacitete. Slika 1-15 donosi grafove s udjelima kapaciteta po agregacijskim vezama za 2021., 2025., 2030. i 2035. godinu. Udjeli su prikazani po rasponima kapaciteta u Gbit/s: do 1 Gbit/s, od 1 do 5 Gbit/s, od 5 do 10 Gbit/s, od 10 do 100 Gbit/s, od 100 do 500 Gbit/s i više od 500 Gbit/s. Dok će većina agregacijskih veza do 2025. zahtijevati kapacitete do 10 Gbit/s (54,2%), nakon 2025. većina veza će morati funkcionirati s kapacitetima većim od 10 Gbit/s, uključujući i značajan udio trasa s kapacitetima iznad 100 Gbit/s.

Slika 1-15 - Udjeli agregacijskih veza po rasponima kapaciteta za 2021., 2025., 2030. i 2035. godinu

Budući da su određene pretpostavke iznesene u ovom poglavlju koje su bitne za procjenu NGN agregacijskog kapaciteta vrlo umjerene ili konzervativne, procijenjeni agregacijski kapaciteti u razdoblju do 2035. zasigurno predstavljaju samo najmanje iznose propusnosti koje će se morati osigurati u okviru NGN agregacijske mreže. Nadalje, dodatni čimbenici koji će sigurno povećati potražnju za NGN agregacijskim kapacitetima, naročito u razdoblju iza 2025., su:

 očekivana provedba programa javnih potpora u preostalim područjima (naseljima) Hrvatske koja nemaju najveći prioritet za provedbu NP-BBI programa (vidi poglavlje 4.1), te nisu ili neće biti obuhvaćena ONP-om do 2023. (općenito zbog ograničenih iznosa javnih potpora) – ta područja obuhvaćaju do 1/4 hrvatskog stanovništva, a širokopojasni promet iz ovih područja također se mora prenositi putem NGN agregacijske mreže

 očekivana poboljšanja u NGA tehnologijama koje će biti implementirane u FTTx infrastrukturnim rješenjima, a koja omogućuju da se dodatno povećaju najveće propusnosti preko ovakvih NGA priključaka (iznad pragova pretpostavljenih ovom procjenom)

 iskustveni zaključci, vezani uz ostvarenje prethodnih procjena o porastu širokopojasnih brzina i propusnosti, a koji ukazuju na to da su čak i najoptimističnije prethodne procjene najčešće podcijenile vrijednosti koje su kasnije dosegnute u stvarnosti.

1.8 Analiza najbolje opcije osiguranja potrebnih kapaciteta u NGN agregacijskoj mreži

U skladu s rezultatima analize porasta kapaciteta u agregacijskoj mreži u razdoblju do 2035., prikazanom u prethodnom poglavlju 1.7.1, definirana je najbolja opcija kojom se osiguravaju potrebni kapaciteti u agregacijskim mrežama u referentnom razdoblju do 2035. (engl. future proof ), uzimajući u obzir i trenutno stanje na tržištu agregacijskih mreža te potrebu za postizanjem značajnog iskoraka (engl. step change ) pri provedbi NP-BBI programa. Slijedom toga, i po provedenom postupku prvog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu, ovo poglavlje također daje pregled stanja postojeće agregacijske mreže HT-a.

1.8.1 Stanje HT-ove postojeće agregacijske mreže

Kao što je već ranije navedeno u poglavlju 1.6.3, u većini ciljanih područja provedbe NP-BBI programa jedino HT raspolaže postojećom agregacijskom mrežom. HT-ova agregacijska mreža u većini naselja temelji se na infrastrukturi svjetlovodnih niti, s različitim prijenosnim tehnologijama na aktivnom mrežnom sloju, uključujući PDH/SDH tehnologije, Ethernet i xWDM tehnologiju (Ethernet i xWDM tehnologije nisu podržane na svim HT-ovim agregacijskim vezama do naselja s najvećim prioritetom implementacije NP-BBI programa) .

S obzirom na podatke koje je HT dostavio tijekom prvog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu, te na temelju analize provedene u poglavlju 1.7.1, zaključeno je da HT-ova postojeća agregacijska mreža nije u stanju podržati predviđeno povećanje agregacijskih kapaciteta, prvenstveno s obzirom na količinu raspoloživih neosvijetljenih niti (tj. viška kapaciteta na pasivnom sloju), te s obzirom na instalirane kapacitete na aktivnom sloju.

Analiza stanja postojeće agregacijske mreže HT-a na odgovarajući se način odražava i u postupku određivanja opravdanih naselja s obzirom na dostupnost NGN agregacijske infrastrukture, što je detaljno obrazloženo u poglavlju 3.1.

1.8.2 Održivost nadogradnje postojeće agregacijske mreže HT-a

Tijekom prvog javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o NP-BBI programu, HT je predložio da se potrebni NGN agregacijski kapaciteti osiguraju nadogradnjom njegove postojeće agregacijske mreže (međutim, HT nije pružio nikakav dokaz o planovima za takvu nadogradnju koja bi bila izvedena pod komercijalnim uvjetima). HT je izjavio da bi u većini ciljanih područja provedbe NP-BBI programa to uglavnom značilo instalaciju xWDM mrežne opreme na aktivnom sloju, s obzirom na ograničenu dostupnost neosvijetljenih niti. U manjini ciljanih područja provedbe NP-BBI programa, u kojima trenutno ne postoji svjetlovodna infrastruktura, ova bi opcija uključivala i izgradnju potrebne svjetlovodne infrastrukture. HT je potvrdio da ulaganja u takvu nadogradnju ne bi bila isplativa pod uobičajenim komercijalnim uvjetima, te bi stoga takva ulaganja zahtijevala javnu financijsku potporu.

Poslovni model u ovoj opciji koju predlaže HT obuhvaćao bi iznajmljivanje prijenosnih kapaciteta zajamčene brzine na aktivnom mrežnom sloju, u rasponu kapaciteta od 100 Mbit/s do 100 Gbit/s, za potrebe operatora unutar NP-BBI programa.

S obzirom da bi se ova opcija oslanjala na postojeću HT-ovu agregacijsku mrežnu infrastrukturu, trebalo bi primijeniti investicijski model izravnog subvencioniranja privatnog operatora (engl. operator subsidy (gap funding) model , također poznat i kao privatni DBO model). Dio potrebnih investicijskih sredstava bio bi osiguran putem državnih potpora, a preostali komplementarni dio trebao bi osigurati HT, proporcionalno udjelu potpora (engl. state aid intensity ).

Sukladno općoj analizi provedenoj za MMPI, procjenjuje se da potrebna investicijska sredstva za provedbu ove opcije iznose 391,7 milijuna kuna. Procjena se temelji na pretpostavci postavljanja nove aktivne mrežne opreme (Ethernet, i prema potrebi WDM) u većini naselja u kojima trenutno postoji svjetlovodna infrastruktura ([…]) te dodatno i izgradnju svjetlovodne infrastrukture do naselja u kojima trenutno svjetlovodna infrastruktura ne postoji. S obzirom na ciljano razdoblje analize NP-BBI programa (20 godina) te najdulji vijek trajanja aktivne mrežne opreme (12 godina) , aktivnu opremu će trebati zamijeniti s novom unutar analiziranog razdoblja, što bi rezultiralo dodatnim kapitalnim troškovima koji bi bili usporedivi s procijenjenim inicijalnim iznosom (uzevši u obzir očekivani pad cijena aktivne mrežne opreme, ali i daljnje predviđeno povećanje potrebnih prijenosnih kapaciteta NGN agregacijske mreže do 2035.).

Predložena opcija nadogradnje postojeće HT-ove agregacijske mreže se smatra neadekvatnom opcijom za provedbu NP-BBI programa i izgradnju NGN agregacijske mreže iz sljedećih razloga:

 Raspoloživost kapaciteta – NP-BBI agregacijska mreža temeljila bi se na samo […] svjetlovodne niti na većini trasa (povezujući […] naselja s najvećim prioritetom implementacije NGN agregacijske infrastrukture), zahtijevajući prosječni kapacitet od 100 Gbit/s po pojedinačnoj trasi između naselja, što se na većini trasa ne može postići bez implementacije xWDM prijenosne opreme (neovisno o Ethernet preklopnicima/usmjerivačima)

 Redundantnost i tehničke rezerve – takva agregacijska mreža ne bi sadržavala nikakvu tehničku rezervu svjetlovodnih nīti, uz pomoć kojih bi se podatkovni promet mogao preusmjeriti na alternativne niti, u slučaju degradacije prijenosnih karakteristika pojedine niti, ili uz pomoć kojih bi se mogao uvesti dodatni prijenosni kapacitet na agregacijskim trasama

 Održavanje – dio postojećih HT-ovih agregacijskih kabela nije položen u sustav kabelske kanalizacije nego je izravno ukopan u tlo, što bi rezultiralo skupljim i kompleksnijim procedurama održavanja, naročito u slučajevima zamjene svjetlovodnih niti, odnosno kabela

 Koristan životni vijek postojećih svjetlovodnih niti – većina HT-ovih postojećih agregacijskih svjetlovodnih kabela (niti) položena je tijekom 1990-tih, tj. trenutan prosječni životni vijek tih niti iznosi 15-20 godina. Budući da prosječan korisni životni vijek svjetlovodnih nīti iznosi 20 godina, HT-ova postojeća svjetlovodna infrastruktura bi trebala biti zamijenjena novom u prosječnom roku od idućih 5 godina, što bi nametnulo dodatne jednokratne troškove za NP-BBI program, koji bi iznosom bili jednaki trošku izgradnje nove pasivne svjetlovodne infrastrukture s većim brojem svjetlovodnih niti .

Uzimajući u obzir utjecaj koji bi provedba NP-BBI programa u skladu s HT-ovim prijedlogom mogla imati na daljnji razvoj hrvatskog tržišta elektroničkih komunikacija, uključujući i stanje tržišnog natjecanja, uočljivi su sljedeći glavni aspekti koji predstavljaju osnovne nedostatke HT-ovog prijedloga:

 Kompetitivnost procesa odabira operatora – ako bi se NP-BBI program proveo u skladu s HT-ovim prijedlogom, bilo bi potrebno provesti kompetitivan postupak odabira operatora koji bi bio korisnik potpore, prema čl. 78c) i 78d) SDPŠM-a. U tom postupku, budući da već raspolaže infrastrukturom za provedbu NP-BBI programa ([…]), HT bi postigao značajnu prednost u odnosu na druge potencijalne ponuditelje te bi bio u stanju pripremiti financijski povoljniju ponudu s manjim iznosom tražene potpore; budući da bi svi ostali operatori morali iznajmiti raspoložive svjetlovodne niti od HT-a. Iako je jasno da bi HT, u skladu s čl. 78f) SDPŠM-a, bio obvezan unaprijed, prije postupka odabira, definirati sve uvjete najma raspoloživih neosvijetljenih niti za sve ostale potencijalne ponuditelje, nema nikakvih jamstava da će komercijalni uvjeti omogućiti drugim potencijalnim ponuditeljima da pripreme barem jednako financijski povoljnu ponudu kao HT (treba naglasiti da HAKOM nije regulirao usluge najma neosvijetljenih niti). Alternativno, ako se drugi potencijalni ponuditelji ne bi oslonili na HT-ove raspoložive svjetlovodne niti, morali bi položiti nove agregacijske svjetlovodne niti što bi rezultiralo značajno skupljim ponudama, koje zahtijevaju veće iznose državnih potpora nego u slučaju HT-ove ponude (stoga se uopće ne može očekivati takav scenarij, tj. niti jedan drugi operator se ne bi natjecao pod ovakvim uvjetima).

 Nedostupnost usluga neosvijetljenih niti - ako bi se NP-BBI program proveo u skladu s HT-ovim prijedlogom, usluge neosvijetljenih niti i dalje ne bi bile podržane, kao što je i trenutno slučaj. To znači da bi se svi operatori morali i dalje osloniti samo na agregacijske prijenosne usluge na aktivnom sloju. To zasigurno ne bi rezultiralo dodatnim mogućnostima na tržištu, u smislu dostupnosti novih usluga koje bi poboljšale razinu tržišnog natjecanja između operatora (tj. ne bi se postigao značajan iskorak u skladu s čl. 51 SDPŠM-a), što bi omogućilo ostalim operatorima da fleksibilnije planiraju, koriste i optimiziraju svoje agregacijske veze, s obzirom na tehničke i na financijske aspekte.

 Nepostojanje pozitivnih učinaka na tržišno natjecanje - ako bi se NP-BBI program proveo u skladu s HT-ovim prijedlogom, te pretpostavljajući da bi samo HT bio u stanju učinkovito se nadmetati u postupku odabira operatora, postavši tako korisnik potpore, isto bi u najmanju ruku održalo (ako ne i ojačalo) HT-ovu dominantnu poziciju na agregacijskom tržištu, protežući je i na tržište nepokretnog širokopojasnog pristupa u ruralnim i suburbanim područjima (kao ciljanim područjima NP-BBI programa) te, ponajviše, na čitavo nacionalno nepokretno tržište elektroničkih komunikacija. Ovo znači da bi NP-BBI program imao značajne negativne učinke na tržišno natjecanje, što ne bi bio poželjan ishod u skladu sa čl. 47 SDPŠM-a.

Konačno, financijski aspekti NP-BBI programa, ako bi se provodio u skladu s HT-ovim prijedlogom, moraju biti na odgovarajući način uspoređeni s opcijom izgradnje nove pasivne svjetlovodne infrastrukture s većim brojem niti. To znači da svi troškovi trebaju biti procijenjeni za razdoblje od sljedećih 20 godina (što je ciljani vremenski okvir NP-BBI programa), a ne samo inicijalni jednokratni troškovi za nabavku aktivne opreme. Iz takve usporedbe, a istodobno zanemarujući sve druge prethodno navedene tehničke i tržišne nedostatke, slijede zaključci o financijskim aspektima HT-ovog prijedloga:

 Dodatni troškovi za zamjenu svjetlovodnih niti – budući da će većina postojećih HT-ovih agregacijskih svjetlovodnih niti ubrzo dosegnuti kraj svog vijeka trajanja, čime će se povećati rizik pogoršanja njihovih prijenosnih karakteristika, potrebno je u obzir uzeti i troškove zamjene postojećih kabela (niti). Predviđeno je da će ti troškovi biti iznosom jednaki inicijalnim troškovima izgradnje nove pasivne svjetlovodne infrastrukture temeljene na većem broju niti (budući da bi se za dio postojećih HT-ovih agregacijskih niti koje nisu položene u sustav kabelske kanalizacije, ili u slučajevima kad nema slobodnog prostora u postojećoj kabelskoj kanalizaciji, gradila nova kabelska kanalizacija; te, suprotno tome, tamo gdje postoji kabelska kanalizacija s dostatnim raspoloživim slobodnim prostorom, nove niti bile bi položene u postojeću kabelsku kanalizaciju - sve ovo je situacija identična izgradnji nove pasivne svjetlovodne infrastrukture u NP-BBI programu temeljene na većem broju niti);

 Dodatni troškovi za zamjenu zastarjele aktivne opreme – u razdoblju od 20 godina, ne samo da treba uračunati inicijalne troškove za nabavku aktivne opreme, nego je potrebno uračunati i troškove naknadne zamjene aktivne opreme, nakon razdoblja od 12 godina koje se smatra prosječnim najvećim vijekom trajanja aktivne mrežne opreme. Budući da je HT potvrdio da u početku ne može poduzeti komercijalna ulaganja u takvu opremu (te je stoga tražio državne potpore), pretpostavka je da, s obzirom na dokazanu nekomercijalnost, HT također neće biti u stanju kasnije komercijalno zamijeniti aktivnu opremu, te će ponovno tražiti državne potpore (ili će troškovi zamjene opreme biti uračunati unaprijed, pod stavkom budućih operativnih troškova agregacijske mreže, što će rezultirati većim iznosima potpora koji će inicijalno biti potrebni).

Ukupno, HT-ov prijedlog za nadogradnju njegove postojeće agregacijske mreže ima značajne tehničke i financijske nedostatke. Nadalje, tim prijedlogom ne osiguravaju se preduvjeti za unaprjeđenje tržišnog natjecanja, koje je trenutno prilično slabo te ga karakterizira HT-ova dominantna pozicija na agregacijskom i nepokretnom širokopojasnom tržištu u ruralnim i suburbanim područjima Hrvatske. Također, HT-ov prijedlog ne ostvaruje značajni iskorak koji zahtijevaju odredbe SDPŠM-a, uzimajući u obzir i tehničke mogućnosti subvencionirane agregacijske mreže i uz to vezane aspekte tržišnog natjecanja, kako je već prethodno objašnjeno. U konačnici, HT-ov prijedlog za nadogradnju njegove postojeće agregacijske mreže nema dostatnu razinu ekonomske učinkovitosti.

1.8.3 Odabrana opcija provedbe NP-BBI programa

Odabrana opcija provedbe NP-BBI programa jest opcija izgradnje pasivne svjetlovodne agregacijske infrastrukture u javnom vlasništvu, temeljene na neosvijetljenim nitima.

S ciljem polaganja svjetlovodnih kabela, odabrana opcija također podrazumijeva izgradnju novog sustava kabelske kanalizacije na trasama na kojima nema postojeće kabelske kanalizacije, ili gdje postojeća HT-ova kabelska kanalizacija, ili kabelska kanalizacija u okviru OSI-ja, nemaju dostatne slobodne kapacitete za prihvat dodatnih svjetlovodnih kabela.

Poslovni model u ovoj opciji uključuje iznajmljivanje agregacijskih neosvijetljenih niti svim operatorima na tržištu pod jednakim uvjetima. Time su operatori koji koriste iznajmljene neosvijetljene niti na pasivnom sloju odgovorni za implementaciju prijenosnog sustava na aktivnom mrežnom sloju, uz mogućnost da prijenosni sustav potpuno prilagode vlastitim potrebama, uključujući i potrebama za kapacitetom. Stoga ova opcija posebno ima tehnološki neutralne osobine.

Procijenjena visina ulaganja za provedbu ove opcije iznosi 775 milijuna kuna (vidi poglavlje 4.4 ).

Odabrana opcija provedbe NP-BBI programa ima sljedeće karakteristike (koje će se smatrati i  komparativnim prednostima u odnosu na opciju nadogradnje postojeće agregacijske mreže HT-a, prema prijedlogu HT-a):

 izgradnjom pasivne svjetlovodne agregacijske infrastrukture na tržištu se osigurava dugoročno održivo rješenje , uzevši u obzir vijek trajanja svjetlovodnih kabela i pripadajuće infrastrukture za smještaj i zaštitu svjetlovodnih kabela (od 20 do 40 godina)

 pasivna svjetlovodna infrastruktura, tj. infrastruktura neosvijetljenih niti ( dark fibre ), predstavlja tehnološki neutralno rješenje koje, s obzirom na iznimno veliki kapacitet svjetlovodne niti kao fizičkog medija, omogućava implementaciju većeg broja trenutno dostupnih prijenosnih tehnologija na aktivnom mrežnom sloju, kao i očekivanih novih prijenosnih tehnologija koje će biti dostupne na tržištu tijekom vijeka trajanja pasivne svjetlovodne infrastrukture

 implementacija pasivne svjetlovodne infrastrukture, čiji se kapaciteti stavljaju na veleprodajno tržište i iznajmljuju svim operatorima kao pružateljima usluga u pristupnim NGA mrežama, ima osobito pozitivan učinak na tržišno natjecanje operatora, budući da se njome omogućuju ulaganja svih operatora u NGA pristupne mreže i tržišno natjecanje na infrastrukturnoj razini, što u konačnici povećava broj i kvalitetu širokopojasnih usluga koje se pružaju krajnjim korisnicima

 implementacija pasivne svjetlovodne infrastrukture kroz NP-BBI program predstavlja značajan iskorak na tržištu , u smislu dostupnosti nove usluge (iznajmljivanje neosvijetljenih niti u agregacijskog mreži), uvođenja dodatnih kapaciteta (izrazito veliki kapacitet većeg broja niti u agregacijskim mrežama) te natjecanja (veleprodajni poslovni model za upravljanje agregacijskom infrastrukturom neosvijetljenih niti koji osigurava ravnopravan tretman i prilike za sve operatore na tržištu)

 uzevši u obzir veleprodajni poslovni model rada javne pasivne svjetlovodne agregacijske mreže, u kojem Vlada Republike Hrvatske neće biti prisutna na maloprodajnom tržištu, isti poslovni model u operativnom aspektu provedbe Programa predstavlja jednostavniju opciju, budući da do izražaja ne mogu doći mogući negativni učinci vezani uz vertikalnu integriranost HT-a i njegov status operatora sa značajnom tržišnom snagom (SMP)

 s obzirom na projekt OSI-ja, Republika Hrvatska ima mogućnost raspolaganja slobodnim kapacitetima elektroničke komunikacijske infrastrukture u vlasništvu trgovačkih društava na dijelu postojećih trasa OSI-ja prema ciljanim područjima provedbe NP-BBI programa, što će olakšati operativnu provedbu NP-BBI programa te značajno smanjiti investicijske troškove (vidi također i poglavlje 3.4).

2 Infrastrukturni i investicijski aspekti provedbe NP-BBI programa

U ovom se poglavlju opisuju infrastrukturno rješenje i investicijski model izgradnje i upravljanja NGN agregacijskom infrastrukturom koja će biti implementirana NP-BBI programom. Definirano infrastrukturno rješenje i investicijski model su u potpunosti usklađeni s važećim hrvatskim zakonskim i podzakonskim propisima u području elektroničkih komunikacija, te slijede pravila državnih potpora.

2.1 Infrastrukturna rješenja u NP-BBI programu

NGN agregacijska infrastruktura bit će implementirana pomoću svjetlovodnih kabela (engl. multi-fiber cable ) s 48 niti po svakoj agregacijskoj trasi između dvaju susjednih naselja (i naselja u kojima su smješteni prijelazni čvorovi) . Broj niti po trasi je procijenjen sukladno predviđenoj dugoročnoj potražnji za neosvijetljenim nitima od strane operatora na tržištu – predviđa se da će najviše pet operatora koristiti neosvijetljene niti na agregacijskim trasama u razdoblju od idućih 20 godina. Odabrani broj niti po trasi također odražava potrebu za dodatnim kapacitetima za tehničku rezervu i buduća povećanja kapaciteta. Na agregacijskim rutama će se koristiti isključivo jednomodne (engl. single mode ) svjetlovodne niti, u skladu sa specifikacijama unutar ITU-T preporuke G.652D.

Agregacijske neosvijetljene niti će završavati u tzv. agregacijskim čvorovima i prijelaznim čvorovima. Agregacijski čvorovi bit će smješteni u svakom opravdanom naselju od kojeg će se izgraditi agregacijska infrastruktura, dok će prijelazni čvorovi biti smješteni u većim naseljima te će služiti kao sučelja između agregacijskih mreža i nacionalnih jezgrenih mreža (vidi poglavlje 4.3.1 za definirane lokacije prijelaznih čvorova). Agregacijske trase će se granati iz svakog prijelaznog čvora, povezujući skupinu agregacijskih čvorova koji su pokriveni određenim prijelaznim čvorom (općenito unutar iste županije i susjedne županije/županija) - Slika 2-1. Svaki agregacijski i prijelazni čvor bit će opremljen odgovarajućim svjetlovodnim prospojnicima (engl. optical distribution frames ), omogućujući tako fleksibilan pristup i prospajanje individualnih svjetlovodnih niti.

Slika 2-1 – Ilustrativan pregled topologije agregacijske infrastrukture u NP-BBI programu

Općenito, svi svjetlovodni kabeli u okviru NP-BBI programa bit će polagani unutar kabelske kanalizacije. Postojeća kabelska kanalizacija koristit će se na svim trasama na kojima postoje te su raspoloživi i dostupni slobodni kapaciteti unutar kabelske kanalizacije, uključujući i postojeće slobodne kapacitete kabelske kanalizacije unutar OSI projekta. Kao operativni nositelj provedbe projekta OSI-ja, te zahvaljujući ugovorima s javnim tvrtkama, OiV ima pristup slobodnim kapacitetima postojeće kabelske kanalizacije unutar OSI projekta (vidi poglavlje 1.4.3). Na preostalom dijelu trasa, gdje ne postoji ili nije dostupna postojeća kabelska kanalizacija, NP-BBI programom će se graditi nova kabelska kanalizacija. Kod izgradnje novih trasa kabelske kanalizacije u najvećoj će se mjeri slijediti trase, odnosno zemljišne koridore u javnom vlasništvu (koridore javnih cesta, autocesta, željeznica, energetskih vodova i dr.). Time će se olakšati i ubrzati postupci ishođenja svih potrebnih suglasnosti i dozvola iz djelokruga prostornog uređenja i gradnje (budući da su dozvole za gradnju potrebne kod izgradnje novih trasa kabelske kanalizacije).

NP-BBI programom će se također osigurati dostupnost odgovarajućih prostora opremljenih potrebnom infrastrukturom (tzv. kolokacijskih prostora), u svakom agregacijskom i prijelaznom čvoru, tj. na lokacijama gdje završavaju neosvijetljene niti implementirane NP-BBI programom. U slučaju naselja u kojima takvi objekti nisu dostupni i/ili u slučajevima u kojima takvi objekti neće biti izgrađeni u sklopu NGA projekata unutar ONP-a, kolokacijski prostori bit će izgrađeni unutar NP-BBI programa. Kolokacijski prostori bit će opremljeni telekomunikacijskim stalcima (engl. racks ), sustavom elektroenergetskog napajanja i klimatizacijskim sustavom, odnosno sustavima koji su potrebni za smještaj opreme operatora koja opslužuje agregacijsku mrežu.

Precizna mikrolokacija svakog čvora u NP-BBI programu, tj. lokacija u kojoj završavaju neosvijetljene niti u svakom naselju, bit će određena naknadno tijekom pripreme provedbe NP-BBI programa. Odabir mikrolokacija ovisi o dostupnosti postojećih čvorova i/ili lokacijama postojećih čvorova te povezanim kolokacijskim prostorima u naseljima. U tom pogledu, kod odabira mikrolokacija čvorova u naseljima primijenit će se sljedeće smjernice:

a) čvorovi će se smjestiti u zatvorene prostore (engl. indoor ), gdje god to bude moguće

b) agregacijski čvorovi bit će smješteni u postojećim čvorovima pristupne mreže s dostatnim raspoloživim kolokacijskim prostorom, ako će takvi čvorovi također služiti i kao NGA mrežni čvorovi (tj. takvi čvorovi bit će definirani kao demarkacijske točke prema NGA mrežama izgrađenima u okviru ONP-a)

c) agregacijski čvorovi bit će smješteni u nove NGA mrežne čvorove s dostatnim raspoloživim kolokacijskim prostorom (pod pretpostavkom da takvi NGA čvorovi budu definirani kao demarkacijske točke prema NGA mrežama izgrađenima u okviru ONP-a)

d) agregacijski čvorovi bit će smješteni u blizini postojećih čvorova pristupnih mreža ili čvorova nove NGA mreže, definiranih kao demarkacijske točke prema NGA mrežama izgrađenima u okviru ONP-a (vidi prethodne b) i c) slučajeve), u slučaju da neće biti tehnički moguće zaključiti neosvijetljene niti NP-BBI programa u ovim pristupnim čvorovima i/ili u slučaju da neće biti dovoljno kolokacijskog prostora na raspolaganju u ovim pristupnim čvorovima (u ovom će se slučaju kolokacijski prostor izgraditi u okviru NP-BBI programa)

e) ako neće biti moguće smjestiti agregacijske čvorove u postojeće ili nove pristupne čvorove, ili u njihovoj blizini; ili ako neće biti moguće odrediti demarkacijsku točku za određena opravdana naselja, npr. zbog toga što se povezani NGA projekt(i) neće biti pokrenuti u ovim opravdanim naseljima, agregacijski čvorovi će se smjestiti u središtima naselja, kako bi se osigurali optimalni tehnički preduvjeti za pokrivanje svih krajnjih korisnika u NGA mrežama koje će se izgraditi u određenom naselju – u ovom će se slučaju nastojati agregacijske čvorove smjestiti u prostore u javnom vlasništvu

f) prijelazni čvorovi bit će smješteni u postojeće čvorove jezgrene mreže u naseljima u kojima su prijelazni čvorovi (ako u određenom naselju bude više od jednog čvora jezgrene mreže, najveći čvor jezgrene mreže, ili čvor jezgrene mreže u kojem je prisutno više operatora, bit će određen kao lokacija prijelaznog čvora).

Kolokacijski prostor u čvorovima NP-BBI programa omogućit će svim operatorima fizički pristup infrastrukturi neosvijetljenih niti koje završavaju u čvorovima, te postavljanje vlastite pasivne i aktivne mrežne opreme za potrebe prijenosa prometa u agregacijskim mrežama.

NBB i OiV će voditi računa o optimalnom odabiru mikrolokacija agregacijskih čvorova tijekom pripreme NP-BBI programa (faza projektiranja). Odabir mikrolokacija bit će koordiniran s NOP-om, a sukladno razvoju NGA pristupnih mreža u okviru ONP-a u opravdanim naseljima NP-BBI programa.

Općenito, precizna specifikacija relevantnih rješenja za svaku pojedinu agregacijsku trasu i čvor agregacijske infrastrukture NP-BBI programa obavit će se tijekom faze projektiranja u NP-BBI programu. U svim aspektima u kojima projektiranje agregacijske infrastrukture ovisi o implementaciji NGA projekata u okviru ONP-a, uspostavit će se uska suradnja s NOP-om, kako je prethodno opisano.

U nastavku se daje pregled mjerodavnih tehničkih odredaba iz podzakonskih propisa donesenih na temelju ZEK-a koje imaju utjecaj na provedbu NP-BBI programa.

2.1.1 Uredba o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme

Ovom se Uredbom [14] općenito propisuju načela i mjerila planiranja i izgradnje EKI-ja iz aspekta izrade i provedbe dokumenata prostornog uređenja. Za provedbu NP-BBI programa od najvećeg su značaja planiranje i izgradnja trasa kabelske kanalizacije. U tom se pogledu Uredbom predviđa i primjena načela integrirane gradnje, što podrazumijeva planiranje i izgradnju EKI-ja unutar koridora ili trasa komunalne infrastrukture.

Također povezano s odredbama Zakona o smanjenju troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina [17], radi smanjenja ukupnih investicijskih troškova, nove trase EKI-ja u sklopu NP-BBI programa gradit će se unutar koridora javnih prometnih i energetskih sustava, i to istovremeno prilikom rekonstrukcije postojećih ili izgradnje novih trasa ili dionica tih sustava, u kojim god to slučajevima bude praktično izvedivo.

2.1.2 Pravilnik o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju

Ovim se Pravilnikom [16] definiraju tehnički uvjeti planiranja, izgradnje i održavanja kabelske kanalizacije, te ga je potrebno primijeniti u svim slučajevima u kojima će se za ostvarenje agregacijskih veza NP-BBI programa koristiti kabelska kanalizacija. Planirane minimalne kapacitete kabelske kanalizacije koji će se graditi u okviru NP-BBI programa također je potrebno uskladiti s odredbama ovoga Pravilnika, pri čemu su posebno od značaja odredbe vezane uz trase kabelske kanalizacije koje se postavljaju uz lokalne i županijske ceste, te međužupanijske i magistralne ceste.

2.1.3 Pravilnik o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme

Ovim se Pravilnikom [15] propisuju modaliteti zajedničkog korištenja EKI-ja i druge povezane opreme, u dijelu koji se odnosi na kabelsku kanalizaciju, antenske stupove te zgrade i drugu povezanu opremu i građevine. Ovaj je Pravilnik od značaja za provedbu NP-BBI programa u dijelu koji se odnosi na pristup postojećoj infrastrukturi za izgradnju agregacijskih veza, te u dijelu koji se odnosi na obveze da se omogući pristup slobodnim kapacitetima novoizgrađene kabelske kanalizacije svim ostalim operatorima. Također, obveze OiV-a u pogledu pristupa i zajedničkog korištenja EKI-ja prema ostalim operatorima odnosit će se i na infrastrukturu svih kolokacijskih prostora implementiranih u okviru NP-BBI programa (vidi također poglavlje 3.5.2).

2.2 Investicijski model provedbe NP-BBI programa

Pasivnu mrežnu infrastrukturu NP-BBI programa će projektirati i izgraditi Republika Hrvatska te će ju zadržati u trajnom javnom vlasništvu, u skladu sa Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 94/13 i 18/16) [46]. Po završetku izgradnje infrastrukture, njeni kapaciteti će biti ponuđeni svim operatorima na tržištu pod ravnopravnim uvjetima.

Odabir investicijskog modela uvjetovan je:

 potrebom zadržavanja maksimalnog javnog nadzora nad provedbom NP-BBI programa i izgradnjom povezane NGN agregacijske infrastrukture, a obzirom na trenutačno nezadovoljavajuće stanje tržišta širokopojasnih usluga u suburbanim i ruralnim područjima Hrvatske (i u odnosu na tržišno natjecanje i u odnosu na ponudu usluga)

 nužnošću osiguranja uspješne provedbe komplementarnog ONP programa, budući da je izgradnja NGN širokopojasne infrastrukture u okviru NP-BBI programa također preduvjet za uspješnu provedbu ONP-a

 visokim investicijskim troškovima i neisplativošću investicije u pasivnu agregacijsku svjetlovodnu infrastrukturu u suburbanim i ruralnim područjima Hrvatske, zbog čega je racionalno poduzeti javnu izgradnju takve infrastrukture i naknadno ju ponuditi na korištenje svim operatorima na tržištu pod ravnopravnim uvjetima.

S obzirom na odabrani investicijski model, NP-BBI programom se potiče tržišno natjecanje, sa značajnim doprinosom daljnjoj liberalizaciji tržišta elektroničkih komunikacija u Hrvatskoj.

Provedbu NP-BBI programa će, u ime Republike Hrvatske, koordinirati i pratiti Nositelj NP-BBI programa (NBB) – Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (MMPI), dok će provedbom NP-BBI programa upravljati javno trgovačko društvo Odašiljači i veze d.o.o. (OiV). Ovim će OiV djelovati kao produžena ruka (lat. manus longa ) MMPI-ja u provedbi NP-BBI programa. Odabir OiV-a, kao produžene ruke MMPI-ja, uvjetovan je potrebom da se osiguraju dostatni upravljački i administrativni kapaciteti s odgovarajućim iskustvom potrebni za provedbu NP-BBI programa. Osoblje odgovarajućih stručnih kvalifikacija i iskustva za provedbu NP-BBI programa ne postoji u sustavu državne uprave (uključujući i MMPI), no raspoloživo je u OiV-u, kao društvu u javnom vlasništvu čije su poslovne aktivnosti usmjerene na sektor elektroničkih komunikacija. Nadalje, OiV-ova uloga u OSI projektu će doprinijeti jednostavnijoj provedbi NP-BBI programa, budući da OiV ima pristup postojećoj infrastrukturi trgovačkih društava u državnom ili pretežito državnom vlasništvu.

Tijekom provedbe NP-BBI programa, NBB će kontinuirano pratiti sve OiV-ove aktivnosti u okviru NP-BBI programa, osiguravajući usklađenost s uvjetima odobrenih državnih potpora u NP-BBI programu.

2.2.1 OiV-ova uloga u NP-BBI programu

OiV je trgovačko društvo u 100%-tnom vlasništvu i od strateškog interesa Republike Hrvatske čiji su predmet poslovanja djelatnosti unutar sektora elektroničkih komunikacija. U skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima i Izjavom o osnivanju društva, upravljačka tijela društva OiV su Skupština, Nadzorni odbor i Uprava. Republika Hrvatska kao osnivač i jedini vlasnik društva ostvaruje svoja prava u skupštini društva preko Vlade Republike Hrvatske koju zastupa ministar mora, prometa i infrastrukture. Skupština imenuje i opoziva Nadzorni odbor društva. Temeljna ovlast Nadzornog odbora je stalni nadzor vođenja poslova OiV-a te imenovanje članova Uprave. Uprava je ovlaštena za vođenje poslova OiV-a te zastupanje i predstavljanje OiV-a. Uz ostalo, Uprava je dužna i ovlaštena poduzimati sve radnje i donositi sve odluke koje smatra potrebnim za uspješno vođenje poslova OiV-a, što između ostalog podrazumijeva i donošenje odluka radi ostvarivanja poslovne strategije, planova i programa rada i razvoja. Jedna od važnijih djelatnosti OiV-a odnosi se na prijenos i odašiljanje (engl. broadcasting ) radijskih i televizijskih programa putem zemaljske mreže odašiljača koja pokriva cijelo područje Hrvatske. Prelaskom s analognog na digitalno zemaljsko odašiljanje televizijskih programa putem DVB-T standarda, OiV je, nakon provedenog postupka javnog natječaja za izbor operatora, postao operator mreže (multipleksa) digitalne zemaljske televizije na nacionalnoj i nižim, regionalnim i lokalnim razinama.

OiV-u će, kao odgovornom za upravljanje provedbom NP-BBI programa u ime i za račun Republike Hrvatske, biti povjereni sljedeći zadaci:

 u pripremnoj fazi – OiV će pripremiti sve zahtijevane ulazne dokumente u skladu s odredbama CPR regulative o velikim projekta ( major project ) [6], kako bi Komisija odobrila provedbu NP-BBI programa kao velikog projekta (odobrenje državnih potpora u NP-BBI programu dobiveno je u odvojenom postupku koji je vodio NBB)

 u fazi projektiranja – OiV će upravljati projektiranjem infrastrukture koja će biti izgrađena u okviru NP-BBI programa, oslanjajući se uglavnom na vanjske ponuditelje usluga projektiranja koji će biti odabrani putem javne nabave (usluge projektiranja će također uključivati pomoć OiV-u u postupcima pribavljanja svih potrebnih suglasnosti i dozvola vezanih uz Zakon o gradnji [27])

 u fazi izgradnje – OiV će upravljati izgradnjom infrastrukture u okviru NP-BBI programa, a nabava radova, robe i vezanih usluga u izgradnji bit će provedena kroz postupke javne nabave

 u operativnoj fazi – OiV će upravljati održavanjem pasivne infrastrukture izgrađene u sklopu programa, a nabava potrebnih usluga održavanja bit će provedena kroz postupke javne nabave. OiV će također operativno upravljati iznajmljivanjem infrastrukture koja će biti izgrađena NP-BBI programom (vidi detaljnije poglavlje 3.5).

Sve postupke javne nabave tijekom provedbe NP-BBI programa provodit će OiV, u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi [24], te uz nadzor NBB-a (vidi detaljnije poglavlje 3.3).

Za potrebe provedbe NP-BBI programa, unutar OiV-a bit će uspostavljena posebna organizacijska jedinica zadužena za operativno upravljanje provedbom NP-BBI programa.

2.2.2 Upravljanje infrastrukturom izgrađenom NP-BBI programom

Upravljanje infrastrukturom izgrađenom NP-BBI programa će se provoditi isključivo na neprofitnoj osnovi, s ciljem da prihodi od najma infrastrukture pokriju sve operativne troškove upravljanja i održavanja infrastrukture. U slučaju pojave viška prihoda od najma, isti će višak biti usmjeren u proširenje ili izgradnju novih infrastrukturnih kapaciteta/trasa u okviru opravdanih područja definiranih NP-BBI programa (vidi detaljnije poglavlje 3.6).

Agregacijska infrastruktura neosvijetljenih niti koja će biti izgrađena bit će ponuđena svim operatorima na tržištu kroz ugovore o dugoročnom najmu (uobičajeno nazivani ugovorima o neosporivom pravu korištenja neosvijetljenih niti (engl. Indefeasible Rights of Use - IRU)). IRU usluga neosvijetljenih niti koja se pruža na pasivnom infrastrukturnom sloju tehnološki je neutralnog karaktera, budući da operatorima omogućuje da primijene svoja vlastita tehnološka rješenja s potrebnim kapacitetom na aktivnom mrežnom sloju. Nadalje, IRU usluge neosvijetljenih niti potiču tržišno natjecanje između operatora, jer operatori imaju priliku da, izgradnjom vlastitih tehnoloških rješenja na aktivnom mrežnom sloju, projektiraju i prilagode svoje mreže prema potrebama krajnjih korisnika i usluga koje pružaju.

IRU ugovori za neosvijetljene niti bit će sklopljeni s operatorima kroz kompetitivne postupke odabira. Takvi IRU ugovori će formalno odgovarati koncesijama za uporabu agregacijskih neosvijetljenih niti. U skladu sa Zakonom o koncesijama (Narodne novine, broj 69/17) [47], kod koncesija za elektroničke komunikacijske usluge predviđeno je potpuno ili djelomično izuzeće od primjene Zakona o koncesijama (ovisno o vrijednosti koncesije), te je time postupak dodjele takvih koncesija, odnosno IRU ugovora za uporabu agregacijskih neosvijetljenih niti u NP-BBI programu, administrativno značajno jednostavniji. Vidi također i poglavlje 3.5.1 za detaljniji opis postupaka sklapanja IRU ugovora za agregacijske neosvijetljene niti.

Uvjeti najma ostale infrastrukture koja će biti izgrađena NP-BBI programom (kolokacijskih prostora i kabelske kanalizacije) detaljno su objašnjeni u poglavljima 3.5.2.

Općenito, uvjete najma infrastrukture izgrađene NP-BBI programom, te uz to vezane veleprodajne naknade, odredit će NBB, sukladno detaljnom opisu u poglavlju 3.5.

U ime Republike Hrvatske (i NBB-a) OiV će od operatora prikupljati sve naknade za najam infrastrukture izgrađene NP-BBI programom. Naknade će se prikupljati na poseban račun koji će se koristiti isključivo u navedenu svrhu. NBB će biti ovlašten raspolagati prikupljenim iznosima na ovom računu u strogo određene svrhe, a u skladu s uvjetima odobrenja državnih potpora u NP-BBI programu. Uzimajući sve ovo u obzir, NBB će biti ovlašten raspolagati iznosima s ovoga računa za:

a) nadoknadu svih izdataka OiV-a tijekom operativne faze (na temelju odvojenog računovodstva koje će OiV voditi za sve aktivnosti vezane uz provedbu NP-BBI programa)

b) nadoknadu svih troškova vanjskih isporučitelja usluga tijekom operativne faze (vanjski isporučitelji će biti odabrani kroz postupke javne nabave)

c) nadoknadu svih financijskih izdataka (otplate zajmova, kamate, itd.) koje će OiV imati tijekom provedbe NP-BBI programa (također na temelju odvojenog računovodstva koje će OiV voditi za sve aktivnosti vezane uz provedbu NP-BBI programa) - predviđeno je da će financijski izdaci nastati:

- tijekom faza projektiranja i izgradnje, kao posljedica privremene neravnoteže između nadoknada potpora iz ESI fondova/državnog proračuna, i stvarnih izdataka OiV-a i vanjskih pružatelja usluga za isporučene radove, usluge i robu tijekom faza projektiranja i izgradnje

- na početku operativne faze, kao posljedica početne neravnoteže između prihoda od najma infrastrukture, te stvarnih izdataka OiV-a u operativnoj fazi, kao i izdataka koje treba nadoknaditi vanjskim isporučiteljima usluga

d) proširenje i/ili nadogradnju infrastrukture izgrađene NP-BBI programom, samo ako prihodi od naknada za najam infrastrukture budu veći od operativnih izdataka i izdataka za održavanje infrastrukture (infrastruktura može biti proširena i/ili nadograđena samo u opravdanim područjima, u skladu s uvjetima odobrenja državnih potpora u NP-BBI programu – vidi poglavlje 3.1).

Ostali izdaci OiV-a i vanjskih isporučitelja usluga tijekom pripreme NP-BBI programa kao velikog projekta, te u fazama projektiranja i izgradnje infrastrukture, bit će nadoknađeni potporama (bespovratnim sredstvima) iz ESI fondova te kroz nacionalno sufinanciranje, sukladno operativnim procedurama koje ESI fondovi definiraju za velike projekte.

Pravila za moguća ulaganja u proširenje i/ili nadogradnju infrastrukture s viškom prikupljenih prihoda, kao što je opisano pod točkom d), detaljno su opisana u poglavlju 3.6.