Popis tablica i grafova

Tablice:

Tablica 1.: Sektori biogospodarstva prema NACE kodovima (str. 8)

Tablica 2.: Ocijenjeni doprinosi tehnologija za obnovljive izvore energije (str. 20)

Tablica 3.: Broj zaposlenih i dodana vrijednost po sektorima biogospodarstva u Hrvatskoj (str. 24)

Tablica 4.: Pregled procjena raspoložive biomase (str. 30)

Tablica 5.: Odabrani projekti u biogospodarstvu iz programa Obzor 2020 u kojima su sudjelovali hrvatski partneri (str. 38)

Tablica 6.: SWOT analiza institucionalne potpore biogospodarstvu u Hrvatskoj (str. 44)

Tablica 7.: SWOT analiza raspoloživosti biomase u Hrvatskoj (str. 47)

Tablica 8.: SWOT analiza korištenja biomase (str. 51)

Tablica 9.: SWOT analiza istraživanja i razvoja u biogospodarstvu (str. 54)

Tablica 10.: Pregled pokazatelja učinka za praćenje ostvarenja u provedbi Strategije biogospodarstva do 2035. (str. 60)

Tablica 11.: Odnos strateških ciljeva, razvojnih potreba i provedbenih mehanizama Strategije biogospodarstva do 2035. (str. 66)

Tablica 12.: Popis predloženih mjera zaštite okoliša prema sastavnicama okoliša (str. 72)

Tablica 13.: Mjere ublažavanja utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže (str. 76)

Grafikoni:

Grafikon 1.: Udjeli pojedinih sektora u broju zaposlenih i dodanoj vrijednosti hrvatskog biogospodarstva (str. 23)

Grafikon 2.: Rasprostranjenost elektrana na biomasu i bioplin po županijama (str. 31)

Akronimi

1. UVOD

Definicija biogospodarstva

U literaturi se pojavljuju različite definicije pojma „biogospodarstvo“ kao gospodarskog modela koji se temelji na obnovljivim biološkim resursima (biomasi), za razliku od prevladavajućeg modela koji se temelji na fosilnim gorivima i iz njih dobivenih ugljikovodika. Strategija biogospodarstva Europske unije iz 2018. ¹ godine biogospodarstvo definira na sljedeći način:

„Biogospodarstvo obuhvaća sve sektore i sustave koji se oslanjaju na biološke resurse (životinje, biljke, mikroorganizme i biomasu iz tih izvora, uključujući organski otpad), njihove funkcije i načela.

Ono obuhvaća i međusobno povezuje kopnene i morske ekosustave i njihove usluge, sve sektore primarne proizvodnje u kojima se koriste i proizvode biološki resursi (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura) te sve gospodarske i industrijske sektore u kojima se biološki resursi i procesi koriste za proizvodnju hrane, hrane za životinje, proizvoda dobivenih od bioloških sirovina, energije i usluga .“

Biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka proizvedenih u poljoprivredi (uključujući tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla), ribarstvu, šumarstvu i srodnim industrijama, kao i biorazgradivi dio industrijskoga i komunalnoga otpada.

¹ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Održivo biogospodarstvo za Europu: Jačanje veze gospodarstva, društva i okoliša

Sektori biogospodarstva

Iz navedene definicije proizlazi široki raspon aktivnosti koje se mogu smatrati dijelom sektora biogospodarstva.

Za potrebe praćenja ekonomskih pokazatelja proizvodnje u biogospodarstvu na razini  EU predložen je sljedeći obuhvat djelatnosti ¹ prema kodovima statističke klasifikacije gospodarskih djelatnosti (NACE) :

¹ Estimating employment and value added in the bioeconomy of EU regions; Lasarte-López, J. M. Ronzon, T. Van Leeuwen, M. Rossi Cervi, W. M’Barek, R.; 2022.

Tablica 1.: Sektori biogospodarstva prema NACE kodovima

U toj klasifikaciji za sektore poljoprivrede, šumarstva, ribarstva te proizvodnje hrane, pića i duhana smatra se da u potpunosti proizvode biomasu te se u cijelosti ubrajaju u biogospodarstvo. Ostali sektori (označeni u tablici zvjezdicom) djelomično ulaze u segment biogospodarstva te se kao doprinos biogospodarstvu računa samo onaj dio koji se zasniva na biomasi.

U širem smislu sektor biogospodarstva obuhvaća i čitav niz uslužnih djelatnosti. Jedan od radova koji obrađuje ovu temu, ²  u usluge biogospodarstva ubraja one povezane s proizvodima biogospodarstva (trgovina, prijevoz, skladištenje, iznajmljivanje), usluge povezane s prirodnim okolišem (smještaj, putničke agencije, kultura, sport i razonoda), usluge povezane sa znanjem (razvoj i istraživanje, obrazovanje, veterinarstvo, arhitektura) te prateće usluge (istraživanje tržišta, javna administracija).

² Prema dokumentu: An output-based measurement of EU bioeconomy services: Marrying statistics with policy insight; Ronzon, Iost, Philippidis; 2021

Svrha i sadržaj Strategije biogospodarstva do 2035.

Zbog odgovarajuće sirovinske osnove (biomasa porijeklom iz poljoprivrede, šumarstva, ribarstva i akvakulture) i postojanja industrije koja prerađuje biomasu u proizvode s višom dodanom vrijednošću, u Hrvatskoj postoji značajan potencijal za razvoj biogospodarstva. Akti strateškog planiranja iz nekoliko područja javnih politika, poput poljoprivrede, istraživanja i inovacija, energetike i niskougljičnog razvoja, ukazuju na biogospodarstvo kao jedno od rješenja za daljnji gospodarski razvoj Hrvatske, osobito u njezinim ruralnim područjima. Međutim, ne postoji koordinirani pristup u primjeni ovoga modela, koji bi osigurao bolje korištenje potencijala biogospodarstva u Hrvatskoj.

Strategija biogospodarstva do 2035. (u daljnjem tekstu: Strategija) će kao krovni akt strateškog planiranja osigurati usklađeno djelovanje u provedbi već planiranih aktivnosti i daljnjem razvoju biogospodarstva u Hrvatskoj. Ujedno, ona odgovara na zahtjev da se donošenjem odgovarajućih sektorskih akata strateškog planiranja doprinese ostvarenju jednog od strateških ciljeva NRS, naime onome o postizanju samodostatnosti o hrani ¹ i razvoju biogospodarstva (strateški cilj 9. NRS-a).

Nakon kraćeg pregleda dokumenata i aktivnosti koje obilježavaju biogospodarstvo u  EU (poglavlje 2.), u poglavlju 3. se daje opis stanja biogospodarstva u Hrvatskoj, pri čemu se sagledava postojeći strateški i pravni okvir, veličina sektora biogospodarstva, proizvodnja i prerada biomase te istraživanja i inovacije povezane s biogospodarstvom.

Potom se u poglavlju 4. utvrđuju mogućnosti, slabosti, prilike i prijetnje hrvatskog biogospodarstva, temeljem kojih se u poglavlju 5. utvrđuju razvojne prilike i strateški ciljevi te iznosi vizija razvoja biogospodarstva u Hrvatskoj do 2035. godine. Poglavlje 6. daje pregled područja intervencije i strateških projekata provedbom kojih će se realizirati ranije utvrđeni strateški ciljevi. Nakon toga se u poglavlju 7. iznose informacije o mogućnostima financiranja u biogospodarstvu, a u poglavlju 8. nalazi se opis okvira za praćenje i vrednovanje Strategije. U posljednjem 9. poglavlju daju se informacije o rezultatima procjene učinka na okoliš Strategije.

U dodacima ove Strategije nalaze se detaljnije informacije o izvorima financiranja te prijedlog strateških projekata u biogospodarstvu.

¹ Ispunjeno donošenjem Strategije poljoprivrede do 2030. („Narodne novine“ br. 26/2022).

Tijek izrade Strategije

Izrada Strategije pokrenuta je Odlukom Vlade Republike Hrvatske na sjednici održanoj 13. listopada 2022. godine. Odlukom su za izradu Strategije bili zaduženi Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU, pri čemu je koordinacija izrade Strategije povjerena Ministarstvu poljoprivrede. Odluka Vlade Republike Hrvatske također je predvidjela mogućnost uključivanja i drugih stručnjaka u izradu nacrta Strategije.

Slijedom toga, Odlukom ministrice poljoprivrede osnovana je stručna radna skupina za izradu prijedloga Strategije, u koju su, osim tijela državne uprave određenih Odlukom Vlade Republike Hrvatske, bili uključeni i predstavnici regionalne i lokalne samouprave, interesnih udruženja hrvatskih proizvođača, znanstvenih i istraživačkih institucija, visokoškolskih ustanova te udruga i nevladinih organizacija. Strategija biogospodarstva do 2035. godine izrađena je poštujući načela participativnosti, partnerstva, sveobuhvatnosti i transparentnosti.

Stručna radna skupina za izradu prijedloga Strategije sastajala se u razdoblju od studenog 2022. godine do travnja 2023. godine. Prijedlog Strategije odobren je na petoj sjednici Stručne radne skupine održanoj 18. travnja 2023., nakon čega je upućen u postupak konzultacija s drugim tijelima državne uprave i zainteresiranom javnošću.

U postupku strateške procjene utjecaja Strategije na okoliš provedene su radnje u skladu s odredbama Zakona o zaštiti okoliša (,,Narodne novine", broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18) i Uredbe o strateškoj procjeni utjecaja strategije, plana i programa na okoliš (,,Narodne novine", broj 3/17).

Odlukom ministrice poljoprivrede osnovano je Povjerenstvo za stratešku procjenu utjecaja Strategije biogospodarstva do 2035. godine na okoliš. Povjerenstvo je na 2. sjednici 27. listopada 2023. utvrdilo da je Strateška studija utjecaja Strategije biogospodarstva do 2035. godine na okoliš, cjelovita i stručno utemeljena.

Postupak prethodnog vrednovanja Strategije u skladu s  Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (,,Narodne novine", br.  123/17 i 151/22) i Pravilnikom o provedbi postupka vrednovanja akata strateškog planiranja od nacionalnog značaja i od značaja za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave (,,Narodne novine", br. 44/23) pokrenut je Odlukom ministrice poljoprivrede od 28. travnja 2023. godine.

2. STRATEŠKI I INSTITUCIONALNI OKVIR BIOGOSPODARSTVA U EUROPSKOJ UNIJI

EU Strategija biogospodarstva

EK u Strategiji biogospodarstva Europske unije iz 2018. godine prepoznaje važnost razvoja biogospodarstva u modernizaciji i jačanju industrijske baze, stvaranju novih proizvoda, uvođenju okolišno prihvatljivijih i troškovno učinkovitijih industrijskih procesa, uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti i okoliša. Ciljevi ove Strategije biogospodarstva Europske unije iz 2018. godine obuhvaćaju postizanje prehrambene sigurnosti, ali i održivo upravljanje prirodnim resursima i smanjenje ovisnosti o neobnovljivim izvorima. Istovremeno, provedbom Strategije biogospodarstva Europske unije iz 2018. godine EK želi ograničiti klimatske promjene i povećati prilagodbu klimatskim promjenama te ujedno povećati konkurentnost proizvodnje i stvaranje novih radnih mjesta u EU.

Obzor Europa

Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor Europa nastavak je programa Obzor 2020.  e je njegovo trajanje predviđeno od 2021. do 2027. godine.  Obzor Europa jedan je od ključnih instrumenata Unije za jačanje Europskog istraživačkog prostora, osnaživanje europske konkurentnosti, usmjeravanje i ubrzavanje digitalne i zelene tranzicije, europskog oporavka, pripravnosti i otpornosti. To ga čini najambicioznijim te ujedno i najvećim transnacionalnim okvirnim programom za istraživanje i inovacije u svijetu. Provedba programa Obzor Europa razrađena je prvim strateškim planom za razdoblje 2021.-2024., kojim su utvrđene strateške smjernice za ulaganje u prve četiri godine njegove provedbe kako bi se doprinijelo ostvarenju strateških ciljeva EU.

SCAR odbor

Strateška radna skupina za biogospodarstvo djeluje kao savjetodavno tijelo koje pomaže Europskoj komisiji u razmatranju pitanja vezanih uz biogospodarstvo. U rad ove Strateške radne skupine, koja je ustrojena unutar Stalnog odbora za istraživanja u poljoprivredi (eng. Standing Committee on Agricultural Research , SCAR) pri Glavnoj upravi za istraživanje i inovacije Europske komisije, uključeni su predstavnici država članica EU, pa tako i Hrvatske.

BIOEAST inicijativa

U 2016. godini pokrenuta je BIOEAST inicijativa, koja trenutno obuhvaća 11 država članica EU iz srednje Europe, uključujući Hrvatsku. Svrha BIOEAST-a je razvoj znanja i suradnje u području biogospodarstva. U tome presudnu ulogu imaju predstavnici znanstvenih institucija uključeni u tematske radne skupine, unutar kojih zajednički definiraju prioritete znanstvenih istraživanja u biogospodarstvu. BIOEAST se razvio u jednu od najvažnijih makroregionalnih inicijativa u biogospodarstvu EU.

Partnerstva u biogospodarstvu

Partnerstva imaju značajnu ulogu u osiguranju primjenjivosti istraživanja i inovacija u sektorima biogospodarstva. Nova industrijska strategija Europske unije ¹ između ostaloga najavljuje potporu istraživanjima za postizanje klimatske neutralnosti u industrijskim sektorima, a koja bi se realizirala putem javno-privatnih partnerstava.

Primjer takvog javno-privatnog partnerstva je Zajedničko poduzeće za kružnu biobaziranu Europu  - CBE JU, ranije Bio-based Industries Joint Undertaking - BBI JU, koje objavljuje pozive za financiranje istraživačkih, demonstracijskih i projekata industrijske primjene u području biogospodarstva.

Slično tome, partnerstvo „BlueBio COFUND“, u kojem djeluju organizacije iz 16 država, od 2018. godine objavljuje pozive za sufinanciranje razvojno-istraživačkih projekata u području tzv. plavog biogospodarstva, odnosno u sektorima koji koriste obnovljive morske resurse.

Hrvatski predstavnici uključeni su u oba navedena partnerstva.

¹ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija –Nova industrijska strategija za Europu

Biogospodarstvo u drugim aktima strateškog planiranja EU-a

Biogospodarstvo se promiče kao poslovni model koji se dobro uklapa u strateške smjernice Europske komisije. Primjerice, u Komunikaciji „Čist planet za sve “ ¹ iz 2018. godine ukazuje se na moguću uporabu biomase u opskrbi toplinom, proizvodnji biogoriva i bioplina, kao zamjena za materijale s visokim emisijama ugljika (npr. u građevinarstvu) te za proizvodnju novih proizvoda (npr. tekstil, bioplastika).

Energija

Strategija Europske unije za integraciju energetskog sustava ² u kontekstu promicanja obnovljivih i niskougljičnih goriva govori o potrebi boljeg iskorištavanja potencijala energenata dobivenih iz biomase (biogoriva, bioplin, biometan), ali na način da se što manje koriste cijela stabla te kulture koje se koriste u proizvodnji hrane i hrane za životinje.

Aktualna događanja na globalnom tržištu energije naglasila su važnost veće energetske neovisnosti u državama EU. Stoga je povećanje proizvodnje biometana jedan od prioriteta Komunikacije REPowerEU ³ , koja predlaže da države članice planiraju financiranje biometana proizvedenog iz biomase, uključujući poljoprivredni otpad i ostatke, u svojim strateškim planovima za provedbu zajedničke poljoprivredne politike.

Hrana i poljoprivreda

Slična poruka sadržana je u Komunikaciji o prehrambenoj sigurnosti ^{4 ,} koja osim već navedenih potencijala biogospodarstva u sektoru poljoprivrede govori i o mogućnostima u proizvodnji gnojiva, čime bi se smanjila ovisnost o uvezenim mineralnim gnojivima, ili gnojivima proizvedenima s pomoću fosilnih goriva.

U Strategiji „od polja do stola“ ⁵ govori se kako je potencijal biogospodarstva u poljoprivredi nedovoljno iskorišten te se kao primjer aktivnosti u poljoprivredi koje doprinose prelasku na klimatski neutralno gospodarstvo ističu biorafinerije koje proizvode biognojiva, proteinsku hranu za životinje, bioenergiju i biokemikalije.

Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a ⁶ ističe biogospodarstvo kao jedan od najvećih sektora EU. Dugoročna vizija vidi biogospodarstvo kao poslovni model koji u ruralnim područjima može potaknuti inovativna rješenja potporama MSP-ovima ili uz pomoć inicijativa kao što su seoski inkubatori (engl. Startup Villages ).

Šumarstvo

Strategija EU-a za šume ⁷ razmatra mogućnosti razvoja biogospodarstva, pri čemu se predlažu mjere za inovacije i promicanje novih materijala i proizvoda koji bi zamijenili proizvode na bazi fosilnih goriva te za poticanje nedrvnih proizvoda, uključujući ekoturizam.

Ribarstvo i akvakultura

U Komunikaciji o plavom gospodarstvu ⁸   EK ukazuje na značaj biogospodarstva u boljem iskorištavanju morskih resursa. U segmentu plavog biogospodarstva važno mjesto ima uzgoj algi, koje osim kao alternativni izvor hrane, mogu poslužiti za dobivanje biobaziranih proizvoda i biogoriva.

Industrija

Strategija industrijske politike EU-a iz 2017. ⁹ navodi kako s nažniji razvoj biogospodarstva, kroz proizvodnju obnovljivih bioloških resursa, njihovu pretvorbu u bioenergiju i proizvodnju na njima baziranih proizvoda, može EU-u pomoći ubrzati napredak prema kružnom i niskougljičnom gospodarstvu.

Plastika

U Strategiji EU-a za plastiku ¹⁰ ističe se važnost proizvodnje plastike proizvedene iz alternativnih sirovina, uključujući onih na biološkoj osnovi, odnosno iz biomase. Osim pozitivnih učinaka vezanih uz manje korištenje fosilnih ugljikovodika, Strategija EU-a za plastiku ukazuje i na ograničenja (nedostatne količine biomase) i potencijalne negativne učinke u smislu promjena u korištenju poljoprivrednog zemljišta.

Komunikacijom Europske komisije ¹¹ definiran je okvir za razumijevanje pojmova biološke plastike, biorazgradive plastike te plastike koja se može kompostirati, za potrebe budućeg razvoja odgovarajućih politika EU-a. EK u zaključku ove Komunikacije poziva građane, javna tijela i poduzeća da koriste ovaj okvir u svojim odlukama o politikama, ulaganjima i kupnji.

¹ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava

² Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava

³ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju

⁴ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava

⁵ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Strategija „od polja do stola“

⁶ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Dugoročna vizija za ruralna područja EU-a – Do 2040. ostvariti jača, povezana, otporna i prosperitetna ruralna područja

⁷ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija -Nova strategija EU-a za šume do 2030.

⁸ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o novom pristupu za održivo plavo gospodarstvo u EU-u - Preobrazba plavog gospodarstva EU-a za održivu budućnost

⁹ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija -Ulaganje u pametnu, inovativnu i održivu industriju

¹⁰ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu

¹¹ Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija - Okvir politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati

Zakonodavni okvir

Unatoč tome što je pojam biogospodarstva sadržan u više strategija EU, ne postoji cjeloviti zakonodavni okvir biogospodarstva.

Biogospodarstvo se uzgredno spominje u uredbi koja propisuje uvjete za korištenje sredstava EU-a za financiranje poljoprivrede u razdoblju 2021.-2027. ¹ , i to kao dio jednog od devet specifičnih ciljeva zajedničke poljoprivredne politike. Državama članicama prepušteno je da u svojim nacionalnim strateškim planovima osmisle mjere za potporu projektima biogospodarstva u ruralnim područjima.

Konkretnije odredbe relevantne za ovu temu mogu se pronaći u zakonodavstvu iz područja energetike. Direktivom o obnovljivim izvorima energije ² propisani su kriteriji održivosti i u štede emisija stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase. Kriteriji održivosti za biogoriva sadržani su i u Direktivi o kvaliteti goriva ³ .

Paket zakonodavnih prijedloga koji trebaju rezultirati smanjenjem emisija stakleničkih plinova za 55% do 2030. godine (tzv. paket „Spremni za 55%) sadrži između ostaloga prijedlog izmjena Direktive o obnovljivim izvorima energije, inicijativu za veću potrošnju goriva iz obnovljivih izvora u pomorskom prometu i prijedlog izmjena u sustavu oporezivanja energenata, koji bi trebao više pogodovati energiji iz obnovljivih izvora.

Postoji niz propisa na razini EU koji se odnose na zamjenu otapala na bazi nafte i organskih otapala s održivijim alternativama. Neke od ključnih inicijativa i propisa su:

- REACH uredba (Uredba o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija) - ova uredba ima za cilj osigurati sigurnu uporabu kemikalija u Europi. U okviru ove uredbe, postoji zabrana korištenja određenih otapala, kao što su trikloreten i perkloretilen, u nekim sektorima, a uvode se ograničenja za druge tvari koje se koriste kao otapala.

- Direktiva o otapalima (Directive 1999/13/EC) - ova direktiva propisuje mjere za sprječavanje ili smanjenje emisija iz industrijskih postrojenja koja koriste otapala.

- Direktiva o industrijskim emisijama (Directive 2010/75/EU) - ova direktiva propisuje minimalne zahtjeve za kontrolu emisija iz industrijskih postrojenja, uključujući one koja koriste otapala.

Hlapljiva organska otapala (engl. Volatile organic solvents , VOS) su  kao ekološki štetne kemijske tvari regulirane Direktivom 1999/13/EC, Direktivom 2001/81/ EZ, Uredbom (EZ) br. 1907/2006 i Kyoto protokolom. Procjenjuje se da je više od 30% ukupne industrijske CO ₂ emisije uzrokovano upotrebom hlapivih organskih otapala u industriji te raste značaj uvođenja načela zelene kemije u pripremu raznih komercijalnih proizvoda s alternativnim otapalima. Zahtjevi za alternativna otapala su razumna cijena, netoksičnost za ljude i okoliš, nezapaljivost, biorazgradivost i mogućnost regeneracije/ponovne upotrebe.

¹ Uredba (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1305/2013 i (EU) br. 1307/2013

² Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora

³ Direktiva 2009/30/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 98/70/EZ u pogledu specifikacije benzina, dizelskoga goriva i plinskog ulja i uvođenju mehanizma praćenja i smanjivanja emisija stakleničkih plinova, o izmjeni Direktive Vijeća 1999/32/EZ u pogledu specifikacije goriva koje se koristi na plovilima na unutarnjim plovnim putovima i stavljanju izvan snage Direktive 93/12/EEZ

3. BIOGOSPODARSTVO U HRVATSKOJ

Najveći segment hrvatskog biogospodarstva čine primarni sektori (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo) i proizvodnja hrane (prehrambena industrija). U ostalim sektorima značajniji iskorak u smislu istraživanja i ulaganja napravljen je u području energetike, u kojem su i najjasnije razrađeni ciljevi razvoja, iako je njezin udio u biogospodarstvu i dalje nizak. Postoji izražen interes za istraživanja povezana s biogospodarstvom, koja su rezultirala većim brojem projekata.

Ne postoje službeni statistički podaci o veličini biogospodarstva u Hrvatskoj. Informacije o pokazateljima poput dodane vrijednosti ili zaposlenosti u biogospodarstvu su ili rezultat stručnih procjena ili su izvedene iz metodologija predloženih u tu svrhu ¹ . Metodološke rasprave na ovu temu još nisu završene i autori koji se bave ovom temom imaju različite pristupe ² , iz čega proizlaze i različite procjene pokazatelja u biogospodarstvu.

Nekoliko nacionalnih akata strateškog planiranja predlaže aktivnosti u biogospodarstvu u okviru javnih politika na koje se ti akti odnose. Pristup biogospodarstvu u njima je parcijalan, a planirane aktivnosti i djelovanje nadležnih tijela bili su slabo usklađeni.

Razvoj proizvodnje u biogospodarstvu podrazumijeva suradnju dionika iz različitih područja na zajedničkom projektu. Značajnu ulogu u tome mogu imati klasteri konkurentnosti ili inovacijski klasteri te centri izvrsnosti.

¹ Za potrebe ove Strategije biogospodarstva korištene su procjene Europske komisije, kako je pojašnjeno kasnije.

² Vidjeti na primjer tehničko izvješće JRC-a „ How big is the bioeconomy?“, Kuosmanen, T., Kuosmanen, N., El-Meligi, A., Ronzon, T., Gurria, P., Iost, S., M'Barek, R. 2020, ili „ Has the European Union entered a bioeconomy transition? Combining an output ‑ based approach with a shift ‑ share analysis“, Ronzon, T., Iost, S., Philippidis, G., 2022

3.1. Nacionalni strateški i pravni okvir

Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. („Narodne novine“, br. 13/21) ističe važnost biogospodarstva za ostvarenje zelene tranzicije u Hrvatskoj. Tema je  obrađena u strateškom cilju 9. „Samodostatnost u hrani i razvoj biogospodarstva“, gdje je biogospodarstvo identificirano kao djelatnost koja može doprinijeti oživljavanju ruralnih područja.

U NRS najavljeno je donošenje Strategije kao akta strateškog planiranja koji će detaljnije razraditi aktivnosti u tom području. Međutim, biogospodarstvo je već djelomično sadržano u nekolicini drugih strateških dokumenata.

U Strategiji poljoprivrede do 2030. („Narodne novine“, br. 26/22) je predviđen provedbeni mehanizam E.2 „Razvoj i provedba nacionalne strategije biogospodarstva“, kako bi se utvrdili postojeći dionici i inicijative u lancima vrijednosti u biogospodarstvu, napravio pregled zakonodavnog okvira te procijenio potencijal biomase. Strategija poljoprivrede do 2030. govori i o važnosti povećanih ulaganja u istraživanja u poljoprivredi za razvoj rješenja za održivu proizvodnju hrane i biomase u službi kružnog biogospodarstva.

Strategija pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine („Narodne novine“, br. 32/16) uključila je temu biogospodarstva u tematsko prioritetno područje 5. „Hrana i bioekonomija“. Za svako od tematskih prioritetnih područja osnovana su Tematska inovacijska vijeća kao koordinacijska tijela koja osiguravaju strateško upravljanje svakim od prioritetnih područja te umrežavanje dionika. U tijeku je izrada strategije pametne specijalizacije za razdoblje do 2029. godine.

Strategija niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, br. 63/21) ističe značaj biogospodarstva za smanjenje emisija stakleničkih plinova u kontekstu povećanja proizvodnje, korištenja energije iz obnovljivih izvora (izgradnja elektrana na biomasu ili bioplin, razvoj tehnologija za dobivanje naprednih biogoriva) i gospodarenje proizvodnim otpadom u skladu s načelima biogospodarstva.

Strategija niskougljičnog razvoja sadrži mjere relevantne za područje biogospodarstva: uspostava platforme za biogospodarstvo (mjera MCC 12), uspostava platforme za kružno gospodarstvo (MCC-11), poticanje razvoja poduzetništva na području niskougljičnog gospodarstva (MCC-19), poticanje transfera znanja i tehnologija iz sustava znanosti u sustav gospodarstva s naglaskom na niskougljične tehnologije (MCC-20), poticanje daljnjeg rada znanstvenih centara izvrsnosti osnovanih u području prirodnih, tehničkih, biotehničkih i biomedicinskih znanosti (MCC-21), izgradnja kapaciteta za poticanje istraživanja i inovacija te povećanja konkurentnosti u području niskougljičnog gospodarstva (MCC-22), dekarbonizacija prometa kroz proizvodnju naprednih biogoriva iz ostataka poljoprivredne proizvodnje i energetskih usjeva uz integrirano hvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (MTR-14), anaerobna razgradnja stajskog gnoja i proizvodnja bioplina (MAG-4), smanjenje količine odloženog biorazgradivog otpada (MWA-4), korištenje bioplina za proizvodnju biometana, električne energije i topline (MWM-5), proizvodnja i uporaba drva i drvnih proizvoda (MLF-4). U tijeku je izrada akcijskog plana za provedbu Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu.

Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, br. 25/20) definira cilj povećanja udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije na 36,6% do 2030. godine. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, br. 25/20) sadrži kraće poglavlje o ulozi biogospodarstva u povećanju energetske neovisnosti proizvodnjom energije iz biomase. U njemu se upućuje na akte strateškog planiranja EU-a koji promiču korištenje biomase prvenstveno zbog društvenih koristi koje energija iz biomase može ostvariti u smislu zaštite vode, tla i zraka, smanjenja emisija CO ₂ i ruralnog razvoja, a manje zbog količine proizvedene energije. S obzirom na to, ukazuje se na važnost dobre prakse u proizvodnji biomase za potrebe biogospodarstva i kriterije održivosti za postrojenja na kruta i plinovita biogoriva iz Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (RED ¹ II).

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine (NECP) ² je prikazao planirani razvoj korištenja krute biomase te tekućih i plinovitih biogoriva kao obnovljivih izvora energije ukupno te u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, u grijanju i u prometu.

U tom segmentu najvažniju ulogu ima kruta biomasa koja se koristi za grijanje, ali se planira smanjenje njezinog udjela u grijanju u razdoblju do 2030. godine. Očekuje se povećanje proizvodnje električne energije u postrojenjima na krutu i plinovito biomasu za 2,4 puta, čime bi se njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora povećao na 9,4%. Pri tome se ističe kako se, za razliku od drugih tehnologija u proizvodnji električne energije, ne očekuje smanjenje troškova ulaganja za elektrane na biomasu. Korištenje biogoriva u prometu bi do 2030. godine trebalo povećati za 2,3 puta.

¹ eng. Renewable Energy Directive

^{https://mingor.gov.hr/UserDocsImages/UPRAVA%20ZA%20ENERGETIKU/Strategije,%20planovi%20i%20programi/hr%20necp/Integrirani%20nacionalni%20energetski%20i%20klimatski%20plan%20Republike%20Hrvatske%20%20_final.pdf}

^{2 https://mingor.gov.hr/UserDocsImages/UPRAVA%20ZA%20ENERGETIKU/Strategije,%20planovi%20i%20programi/hr%20necp/Integrirani%20nacionalni%20energetski%20i%20klimatski%20plan%20Republike%20Hrvatske%20%20_final.pdf}

Tablica 2.: Ocijenjeni doprinosi tehnologija za obnovljive izvore energije, kilotone ekvivalenta nafte (ktoe)

(izvor: Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku za razdoblje od 2021. do 2030. godine; obrada: Ministarstvo poljoprivrede)

Od mjera iz  NECP-a izravno vezanih za biogospodarstvo mogu se izdvojiti: uspostava platforme za biogospodarstvo (mjera MS-12), anaerobna razgradnja stajskog gnoja i proizvodnja bioplina (mjera POLJ-4), dekarbonizacija prometa kroz proizvodnju naprednih biogoriva iz ostataka poljoprivredne proizvodnje i energetskih usjeva uz integrirano hvatanje, korištenje i skladištenje ugljika (TR-14).

U tijeku je izrada ažuriranog NECP-a.

Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji („Narodne novine“, br. 138/21) propisao je mjere za promicanje proizvodnje i korištenja obnovljive energije na tržištima električne i toplinske energije, dok Zakon o biogorivima za prijevoz („Narodne novine“, br. 65/09, 145/10, 26/11, 144/12, 14/14, 94/18 i 52/21) uređuje pitanja vezana uz proizvodnju, trgovinu i skladištenje biogoriva, kao i njihovo korištenje u prijevozu.

Zakon o gospodarenju otpadom („Narodne novine“, br. 84/21) je biorazgradivi komunalni otpad definirao kao svaki otpad ili dio otpada koji podliježe anaerobnoj ili aerobnoj razgradnji, kao što je otpad iz vrtova, otpad od hrane te papir i karton. Zakonom je određena najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se smije odlagati u jednoj kalendarskoj godini (264,7 tisuća tona ili 35% mase biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog 1997. godine).

U okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornost (NPOO) ¹ sufinancirat će se izgradnja biorafinerije za proizvodnju naprednih biogoriva Sisak. Tom investicijom će se osigurati veća raspoloživost biogoriva za dostizanje cilja korištenja obnovljivih izvora energije u prometu.

Strateški plan zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske za razdoblje 2023.-2027. (dalje u tekstu: Strateški plan) sadrži nekoliko intervencija koje se mogu povezati s razvojem biogospodarstva u ruralnim područjima. Jedna od njih obuhvaća ulaganja u postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora za podmirenje vlastitih potreba poljoprivrednog gospodarstva za električnom i/ili toplinskom energijom u svrhu proizvodnje ili prerade poljoprivrednih proizvoda. Nadalje, ulaganje u projekte biogospodarstva bit će moguće kroz aktivnosti prerade poljoprivrednih proizvoda te provedbu lokalnih razvojnih strategija lokalnih akcijskih grupa, kao i za povezivanje dionika na zajedničkim projektima u Europska inovacijska partnerstva. Doprinos Strateškog plana razvoju biogospodarstva predstavljaju i intervencije namijenjene za ulaganja u sektoru šumarstva.

Nacrt nacionalnog plana razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske za razdoblje od 2022. do 2030. godine vidi priliku za razvoju prerade drva u energetskoj tranziciji temeljenoj na biomasi te predviđa povećanje instalirane snage kogeneracijskih postrojenja na drvnu biomasu za 36% do 2030. godine.

Nacionalni plan razvoja akvakulture za razdoblje do 2027. godine za ostvarenje jednog od svojih posebnih ciljeva ima utvrđenu mjeru 3.2. Povezivanje sektora akvakulture s mogućnostima rasta u kružnim bioekonomijama.  Predviđeno je da aktivnosti u okviru ove mjere potaknu povezivanje sektora akvakulture s drugim srodnim sektorima, a osobito preradom proizvoda akvakulture, turizmom i kružnim biogospodarstvom. Stoga će se mjerom, između ostaloga, podupirati ulaganja u proizvodnju obnovljive energije iz otpada nastalog u akvakulturi i razvoj novih proizvoda iz prerađivačkih nusproizvoda u akvakulturi (npr. hrana za kućne ljubimce). ²

U Programu za ribarstvo i akvakulturu Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2021.-2027 . predviđeno je financiranje izgradnje i opremanja objekta za preradu nusproizvoda i otpada iz ribolova, akvakulture i prerade ribe. Izgradnja centralnog objekta za prikupljanje i preradu otpada iz ribarstva, na području Zadarske županije, utvrđena je kao operacija od strateške važnosti.

¹ https://planoporavka.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Plan%20oporavka%20i%20otpornosti%2C%20srpanj%202021..pdf?vel=13435491

² https://euribarstvo.hr/files/Prijedlog-Programa-za-ribarstvo-i-akvakulturu-RH-2021-2027_srpanj-2022-1.pdf

3.2. Proizvodnja u biogospodarstvu

Prema procjenama EK ¹ , u 2020. godini biogospodarstvo u Hrvatskoj doseglo je dodanu vrijednost od 3,7 milijarde eura (približno 9% od ukupne dodane vrijednosti hrvatskog gospodarstva) te je zapošljavalo nešto više od 203 tisuće osoba. Ostvarena dodana vrijednost po zaposlenom u hrvatskom biogospodarstvu u 2020. godini iznosila je 18.000 eura, odnosno otprilike polovicu EU prosjeka (39.000 eura). Hrvatska čini otprilike 1% EU biogospodarstva, iskazano po dodanoj vrijednosti i po zaposlenosti.

U razdoblju između 2008. i 2020. godine, za koje su dostupni ovi podaci, broj zaposlenih u hrvatskom biospodarstvu smanjen je za 41,5%. Dodana vrijednost smanjivala se do 2014. godine, nakon čega je počeo njezin rast te je u 2019. premašila vrijednost ostvarenu u 2008. godini, a u 2020. godini je bila na razini 2009. i 2018. godine.

Promatrano po sektorima (podaci za 2020.), najveći udio u hrvatskom biogospodarstvu imaju poljoprivreda i proizvodnja hrane. Ove dvije djelatnosti zajedno čine 71% od ukupnog broja zaposlenih u biogospodarstvu te ostvaruju 68% dodane vrijednosti.

Šumarstvo i prerada drva zapošljavaju 18,1% od ukupno zaposlenih u biogospodarstvu te ostvaruju 15,7% dodane vrijednosti.

¹ https://knowledge4policy.ec.europa.eu/visualisation/jobs-wealth-european-union_en

Has the European Union entered a bioeconomy transition? Combining an output ‑ based approach with a shift ‑ share analysis; Ronzon, T., Iost, S., Philippidis, G., 2022.

Brief on jobs and growth in the EU bioeconomy 2008-2019, JRC, 2022

Grafikon 1: Udjeli pojedinih sektora u broju zaposlenih i dodanoj vrijednosti hrvatskog biogospodarstva (%, podaci za 2020. godinu)

(izvor: Europska komisija – Knowledge center for bioeconomy; obrada: Ministarstvo poljoprivrede)

Kako je već ranije navedeno, broj zaposlenih u hrvatskom biogospodarstvu smanjen je u razdoblju od 2008. do 2020. godine za 41,6%, što se može pripisati prije svega padu zaposlenosti u sektoru poljoprivrede (sa 185 tisuća na 84,5 tisuća). Smanjenje broja zaposlenih zabilježeno je i u drugim sektorima biogospodarstva, osim u proizvodnji biobaziranih kemijskih proizvoda (povećanje za 19,4%) te u proizvodnji električne energije iz biomase (sa 4 zaposlena u 2008. na 86 zaposlenih u 2020.).

Unatoč manjem broju zaposlenih, dodana vrijednost biogospodarstva u Hrvatskoj zadržana je na razini iz 2008., uz promjene u strukturi po sektorima, što ukazuje na povećanje produktivnosti u biogospodarstvu. Značajno povećanje dodane vrijednosti zabilježeno je u proizvodnji papira (za 69,7% u odnosu na 2008.), sektoru biobaziranih kemijskih proizvoda (za 69,7%), preradi drva (za 41,3%) te u ribarstvu i akvakulturi (za 38,8%). Statistički gledano, najveći porast dodane vrijednosti u razdoblju između 2008. i 2020. godine ostvaren je u proizvodnji električne energije iz biomase (za 49 puta), ali ovaj sektor i dalje ima veoma mali udio u ukupnom biogospodarstvu. Proizvodnja tekućih biogoriva gotovo je ugašena u promatranom razdoblju.

Tablica 3.: Broj zaposlenih i dodana vrijednost po sektorima biogospodarstva u Hrvatskoj

(izvor: Europska komisija – Knowledge center for bioeconomy; obrada: Ministarstvo poljoprivrede)

S obzirom na prikazanu strukturu biogospodarstva, Hrvatska se unutar Europske unije ubraja u skupinu država s nižom produktivnošću ² , u kojima je biogospodarstvo prvenstveno usmjereno na primarne sektore i proizvodnju hrane, pića i duhana te donekle na druge manje produktivne i radno intenzivne djelatnosti ³ .

¹ https://knowledge4policy.ec.europa.eu/visualisation/jobs-wealth-european-union_en

² Has the European Union entered a bioeconomy transition? Combining an output ‑ based approach with a shift ‑ share analysis; Ronzon, T., Iost, S., Philippidis, G., 2022.

³ Brief on jobs and growth in the EU bioeconomy 2008-2019, JRC, 2022

3.3. Raspoloživost biomase

Informacije o procjenama raspoložive biomase u Hrvatskoj dostupne su iz istraživanja provedenih u okviru više projekata te se razlikuju s obzirom na obuhvat i korištenu metodologiju, dok je dio podataka dostupan iz administrativnih izvora (Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja te Ministarstvo poljoprivrede). U ovom poglavlju bit će prikazane osnovne informacije o vrstama i količinama biomase objavljenih u različitim izvorima.

EK je objavila na platformi o tijekovima biomase u EU ¹ procjenu godišnje proizvodnje biomase u Hrvatskoj od 9,3 milijuna tona, od čega 70% dolazi iz poljoprivrede, a 30% iz šumarstva. Na ovoj platformi nema podataka o drugim izvorima biomase u Hrvatskoj.

Proizvodnja biomase iz poljoprivrede (zadnji raspoloživi podaci za 2019. godinu) iznosila je 6,7 milijuna tona, uz dodatni neto uvoz od 3,1 milijuna tona. Od ukupno raspoložive poljoprivredne biomase, 49% bilo je namijenjeno za domaću potrošnju hrane, 10% je otišlo u izvoz, a 41% su bili ostaci ili nusproizvodi. Ukupni otpaci od hrane iznosili su 298 tisuća tona suhe tvari. Potrošnja poljoprivredne biomase za proizvodnju bioenergije procijenjena je na 1.000 tona suhe tvari.

Proizvodnja šumske biomase iznosila je 2.785 tisuća tona suhe tvari (zadnji raspoloživi podaci za 2019. godinu), a procjenjuje se da je na raspolaganju bilo još 819 tisuća tona šumske biomase koja nije bila prijavljena. Od ukupne raspoložive šumske biomase, 478 tisuća tona izvezlo se u obliku trupaca (neto izvoz), 1.594 tisuća tona je išlo u preradu, a ostatak je korišten za dobivanje energije. Iz Hrvatske su bile izvezene značajnije količine piljene građe (704 tisuća tona neto), peleta (325 tisuća tona neto) i nusproizvoda obrade drva (353 tisuća tona neto).

U okviru S2Biom projekta ² napravljene su procjene raspoloživih količina biomase za neprehrambene svrhe, prikazane na razini tehničkog i baznog potencijala te potencijala korištenj a ³ .

Prema ovome izvoru ⁴ , bazni potencijal biomase iz poljoprivrede u Hrvatskoj u 2020. godini je 2.371 tisuća tona suhe tvari, od čega 89,9% čine slama i drugi ostaci iz ratarske proizvodnje, 1,5% su ostaci od rezidbe voćaka i trsova, 3,2% su ostaci iz prerade poljoprivrednih proizvoda, a preostalih 5,4% je uzgojena biomasa.

Od primarnih ostataka iz poljoprivrede više od polovice (56,7%) čine posliježetveni ostaci kukuruza, a daljnjih 31,9% su ostaci iz proizvodnje drugih žitarica. Uzgoj žitarica isto tako je glavni izvor sekundarnih ostataka iz poljoprivrede: 91% čine mekinje žitarica, dok se preostale količine odnose na ostatke prerade maslina i grožđa.

U šumarstvu, bazni potencijal procijenjen je na 3.868 tisuća tona. Glavnina te količine (82,7%) odnosi se na primarnu proizvodnju u šumarstvu, a ostatak su sekundarni ostaci prerade drva (piljevina, ostaci iz industrije papira), koji čine 11% ukupne biomase šumarstva, te primarni ostaci iz šumarstva (granje, lišće, panjevi).

S2Biom projekt procijenio je da se iz otpada može dobiti daljnjih 563 tisuća tona biomase, od čega bi 87,6% činio biootpad, odnosno biološki razgradivi ostaci iz vrtova i parkova te otpad od hrane. Preostale količine odnose se na otpadni drveni materijal, kao što su palete ili otpadno drvo iz građevinarstva.

Cilj AgroCycle projekta ⁵ bio je utvrditi količine ostataka iz poljoprivrednih sektora i predložiti mogućnosti njihove prerade u proizvode visoke dodane vrijednosti. U skladu s ovim projektom, koji se temelji na podacima o proizvodnji od 2010. do 2015. godine ⁶ u Hrvatskoj godišnje nastaje prosječno 7,6 milijuna tona ostataka od žitarica te 1,8 milijuna tona ostataka od industrijskog bilja. Značajne količine ostataka potječu iz stočarske proizvodnje, naime 9,5 milijuna tona stajskog gnoja te 190 tisuća tona ostataka iz klaoničke obrade. Podaci o količinama ostataka nastalih u proizvodnji i preradi voća i povrća su nepotpuni.

CELEBio projekt ⁷ prikazao je potencijale biomase iz poljoprivrede, koji su objavljeni u okviru S2Biom projekta, na razini županija. Najveće mogućnosti za uzgoj biomase postoje u Karlovačkoj županiji (33,4% od ukupnog potencijala) i u Sisačko-moslavačkoj županiji (daljnjih 26,4%). Što se tiče poljoprivrednih ostataka, na vrhu liste je Ličko-senjska županija s 9,5% od ukupno raspoloživih poljoprivrednih ostataka. Slijede Splitsko-dalmatinska županija (8,0%), Sisačko-moslavačka županija (7,9%), Osječko-baranjska županija (7,2%) te Karlovačka i Zadarska županija (po 6,4% svaka).

Pozivajući se na podatke JRC-a, utvrđene su i raspoložive količine stajskog gnoja u iznosu od 4,8 milijuna tona godišnje.

Nadalje, CELEBio projekt procijenio je biomasu šumarstva na 2.816 tisuća tona ⁹ . Od toga, 54% je ogrjevno drvo, 28% su ostaci iz šumarstva, a ostatak je drvo za preradu. Uz to, značajne količine biomase nastaju u procesu prerade drva (1,29 milijuna m ³ u drvnoj industriji, 293 tisuće m ³ u pilanama te 300 tisuća tona iz drugih izvora, kao što su otpadno drvo iz građevinarstva). Samo dio ovih količina raspoloživ je za korištenje u biogospodarstvu jer se određene količine potroše na licu mjesta za proizvodnju energije u kogeneracijskim pogonima.

Podatke o nastalim količinama otpada prikuplja i objavljuje Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. U kontekstu ove Strategije osobito je značajan biootpad kao izvor biomase koji ne konkurira prioritetu samodostatnosti u proizvodnji hrane.

U „Izvješću o komunalnom otpadu za 2021. godinu“ ¹⁰ , prikazane su informacije o biorazgradivom komunalnom otpadu. Količina nastalog biorazgradivog komunalnog otpada iznosila je nešto više od 1,1 milijun tona, od čega je odloženo 594 tisuća tona. Time je cilj smanjenja odlaganja propisan člankom 55. Zakona o gospodarenju otpadom premašen za 329 tisuća tona.

Biootpad je Zakonom o gospodarenju otpadom definiran kao biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata i slični otpad iz prehrambene industrije. Biootpad je u 2021. godini činio oko 45 % posto biorazgradivog otpada. Ostatak se odnosi na druge vrste otpada koje su biorazgradive kao što su papir i karton, tekstil, drvo i sl.

Ukupna količina odvojeno sakupljenog komunalnog biootpada u 2021. iznosila je 122 tisuća tona. Uzimajući u obzir da udio biootpada u miješanom komunalnom otpadu iznosi 37,1% dolazimo do količine ukupno nastalog komunalnog biootpada koja je u 2021. godini iznosila 495 tisuća tona.

Procjenjuje se da je u 2021. godini na odlagalištima završilo 328.847 t biootpada iz komunalnog otpada (odvojeno sakupljeni i kao sastavni dio miješanog komunalnog otpada) tj. oko 66 % nastale količine. Na oporabu (kompostiranje, anaerobna digestija i dr.) je proslijeđeno oko 20 % nastalog biootpada (97.198 t) što je gotovo jednako kao i u prethodnoj godini. Preostale količine su uglavnom završile u sklopu miješanog komunalnog otpada u centrima za gospodarenje otpadom na mehaničko – biološkoj obradi te manji dio u privremenom skladištu.

Podaci o otpadu od hrane dostupni su u „Pregledu podataka o otpadu od hrane“ ¹¹ prikupljenih u okviru istraživanja provedenog od siječnja do studenog 2021. godine. Rezultati istraživanja pokazuju da se u Hrvatskoj proizvodi 71 kg otpada od hrane po stanovniku, od čega 54 kg nastaje u kućanstvima, a 17 kg u poslovnom sektoru. Ukupno se godišnje proizvede 286 tisuća tona otpada od hrane.

Prema „Pregledu podataka o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi za 2021. godinu“ ¹² na korištenje u poljoprivredi i kao poboljšivača tla na zelene površine upućeno je 698 tona suhe tvari mulja. Količina tako iskorištenog mulja smanjena je nakon 2019. godine, odnosno nakon što je stupanjem na snagu Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (Narodne novine, br. 71/19) onemogućeno korištenje muljeva na poljoprivrednim površinama za proizvodnju hrane. Budući da je u 2021. godini iz uređaja za pročišćavanje otpadnih komunalnih voda nastalo 67.648 tona mulja (20,9 tisuća tona suhe tvari), samo se 3% suhe tvari mulja koristi u poljoprivredi i kao poboljšivač tla.

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja procjenjuje da je u 2021. godini nastalo 55,6 tisuća tona otpadnog tekstila i obuće, od čega se odvojeno sakuplja 23% od ukupno nastale količine . ¹³

Što se tiče otpadnih ulja ¹⁴ , procjenjuje se da je u 2021. godini nastalo 18,9 tisuća tona otpadnih mazivih ulja. Sakupljeno je ukupno 9.547 tona, od čega je 99,3% obrađeno u RH (energetski oporabljeno). Isto tako, procjenjuje se da se godišnje na tržište RH stavi oko 50 tisuća tona svježeg jestivog ulja. U 2020. godini prikupljeno je ukupno 6,5 tisuća tona otpadnih jestivih ulja, od čega je 32% obrađeno u Hrvatskoj, a 67,7% je izvezeno na oporabu.

Ministarstvo poljoprivrede izrađuje procjene količina biomase iz rezidbe voćaka, maslina i trsova. Za 2021. utvrđena je količina orezane mase od 122.823 tone, od čega 34,5% potječe iz vinograda, 40,6% iz maslinika, a 25% iz voćnjaka. Procjenjuje se da se od toga spaljuje oko 27%, najviše ostataka iz rezidbe maslina (72% od ukupno spaljenih količina). Stoga preostaje nešto manje od 90 tisuća tona ostataka rezidbe koji nisu spaljeni, što je manje od procjene rezidbenih ostataka napravljene u okviru uP_running projekta ¹⁵ (54 tisuće tona).

BioECO-R.D.I. projekt ¹⁶ , koji je bio organiziran u okviru Interreg programa za Jadransko-Jonsku regiju, rezultirao je procjenom biomase u ribarstvu. Polazeći od podatka o ulovu morske ribe (oko 70 tisuća tona u 2017.), procijenjeno je da se generira približno 8.200 tona preradom ulovljene i uzgojene ribe te dodatnih 6.500 tona ribljih nusproizvoda u kućanstvima potrošnjom svježe i smrznute ribe.

U okviru Istraživanja u poljoprivredi u cilju razvoja i provedbe nacionalne strategije biogospodarstva ¹⁷ identificirani su vrsta, količina i period raspoloživosti biomase, mapirani su dionici u proizvodnji i preradi proizvoda iz poljoprivrede, ribarstva i akvakulture i određene moguće lokacije za prikupljanje biomase. Ukupna količina biomase biljnog i životinjskog porijekla u 2021. godini procijenjena je na 18,5 milijuna tona, od čega se 77% odnosilo na biomasu životinjskog porijekla a 23% na biomasu biljnog porijekla. Više od 98% biomase koja zaostaje nakon uzgoja stoke u objektima za uzgoj odnosila se na stajski gnoj i stelju. Žitarice čine 63,96% biomase koja je zaostaje u biljnoj proizvodnji, a slijedile su uljarice (15,94%), šećerna repa (12,38%), rezidbeni ostaci trajnih nasada (4,96%) te ostala biomasa (3,36%) koja zaostaje nakon berbe, vađenja i primarne obrade biljnih vrsta (povrće, komina masline i grožđa, ljuske i koštice voća, kora, i sl.).

¹ https://knowledge4policy.ec.europa.eu/visualisation/biomass-flows_en

² S2Biom: Delivery of sustainable supply of non-food biomass to support a “resource-efficient” bioeconomy in Europe

³ Tehnički potencijal (engl. technical potential ) - najveće moguće procijenjene količine; bazni potencijal (engl. base potential ) – tehnički potencijal korigiran s obzirom na propisane zahtjeve održivosti u poljoprivredi i šumarstvu; potencijal korištenja (engl . user-defined potential ) – bazni potencijal korigiran s obzirom na elemente koji utječu na ekonomičnost korištenja biomase

⁴ S2Biom - D1.8: Atlas with regional cost supply biomass potentials for EU 28, Western Balkan Countries, Moldavia, Turkey and Ukraine, 2017.

⁵ AgroCycle: Sustainable food waste reduction solutions bolster our bioeconomy

⁶ AgroCycle: Database/inventory of the current agricultural value chains including quantities of various ⁷ AWCB and their regional distribution, current valorisation practices, economic data

⁸ CELEBio: The Central Europe Leaders in Bioeconomy

⁹ CELEBio D 2.1 – Country report Croatia

¹⁰ https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/inline - files/OTP_Izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20komunalnom%20otpadu%20za%202021.%20godinu_FV_0.pdf

¹¹ https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/021_otpad/Izvjesca/ostalo/OTP_Pregled%20podataka%20o%20otpadu%20od%20hrane%20FINALNO%202.docx.pdf   Pregled podataka o otpadu od hrane

¹² https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/021_otpad/Izvjesca/ostalo/OTP_Pregled%20podataka%20o%20gospodarenju%20muljem%20za%202021_VERZIJA%201_FINAL.pdf

¹³ https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/inline-files/OTP_Sa%C5%BEeto%20izvje%C5%A1%C4%87e%20o%20otpadnom%20tekstilu%20i%20otpadnoj%20obu%C4%87i_2021._0.pdf

¹⁴ https://www.haop.hr/sites/default/files/uploads/dokumenti/021_otpad/Izvjesca/ostalo/OTP_Pregled%20podataka%20o%20gospodarenju%20otpadnim%20uljima%20za%202021._VERZIJA%201_FINAL.pdf

¹⁵ uP_running: Take off for sustainable supply of woody biomass from agrarian pruning and plantations removal

¹⁶ https://bioecordi.adrioninterreg.eu/ ; puni naziv projekta: BIOECOnomy Research Driven Innovation

¹⁷ Istraživanje u poljoprivredi u cilju razvoja i provedbe nacionalne strategije biogospodarstva, Ministarstvo poljoprivrede 2023. godine

Tablica 4.: Pregled procjena raspoložive biomase :

* uključuje i biomasu namijenjenu proizvodnji hrane i hrane za životinje

(izvor: Europska komisija, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, projekt S2Biom, projekt AgroCycle; obrada: Ministarstvo poljoprivrede)

3.4. Korištenje biomase

Energetski sektor

Proizvodnja električne energije iz biomase iznosila je u 2020. godini 559 GWh, a iz bioplina 413 GWh. U razdoblju od 2015. godine proizvodnja električne energije iz biomase povećana je za 6,3 puta, a iz bioplina za 2,4 puta. U ukupnoj proizvodnji električne energije postrojenja na biomasu i bioplin sudjeluju sa 7,3 % ¹ .

Prema podacima iz Registra obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača ² , u Hrvatskoj je registrirano 71 elektrana na bioplin ukupne električne snage 77,1 MW (45 izgrađenih i 26 u razvoju) i 121 elektrana na biomasu priključne električne snage 218,6 MW (44 izgrađenih i 77 u razvoju). U ukupnom broju registriranih postrojenja koja proizvode energiju iz obnovljivih izvora, te u električnoj snazi, elektrane na bioplin i biomasu sudjeluju sa 4,6%.

Najviše elektrana na biomasu ima u Osječko-baranjskoj, Ličko-senjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. U proizvodnji bioplina prednjače slavonske županije (Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska te Bjelovarsko-bilogorska).

Grafikon 2.: Rasprostranjenost elektrana na biomasu i bioplin po županijama

(izvor: Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije)

Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) u svom godišnjem izvješću za 2021. godinu ³ navodi kako je ugovor o otkupu električne energije sklopilo ukupno 47 elektrana na biomasu te 42 elektrane na bioplin.

Proizvodnja biogoriva u Hrvatskoj vrhunac je dosegla u razdoblju od 2012. do 2014. godine, kada je iznosila između 33 i 39 tisuća tona godišnje. Nakon toga značajno su smanjeni instalirani kapaciteti i godišnja proizvodnja zbog ukidanja potpora proizvodnji u 2015. godini. U 2020. godini proizvedeno je 170 tona biogoriva, dok instalirani kapaciteti iznose 41 tisuću tona. Istovremeno, uvezeno je 58,9 tisuća tona biodizela te 900 tona bioetanola. Udio biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva u prometu iznosi 3,2% ⁴ .

Prema informacijama iz Registra dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) ⁵ , tri tvrtke u Hrvatskoj imaju dozvolu za proizvodnju biogoriv a ⁶ .

NPOO-om je predviđeno sufinanciranje izgradnje biorafinerije u Sisku na mjestu stare rafinerije nafte. Planirana je proizvodnja 55 tisuća tona bioetanola godišnje od prerade poljoprivrednih ostataka te od miskantusa proizvedenog na zemljištu slabije kvalitete.

Temeljem Uredbe o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija („Narodne novine“, br. 57/20) određena je kvota od 41 tisuće kW za elektrane na biomasu te 45 tisuća kW za elektrane na bioplin, za koje je moguće ostvariti potporu, što predstavlja 3,8% od ukupne kvote za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

Korištenje ovih sredstava uređeno je Programom državnih potpora za sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija tržišnom premijom 2021.-2023 . ⁷ Tržišna premija je novčani iznos koji HROTE isplaćuje povlaštenom proizvođaču električne energije za isporučenu električnu energiju, kako bi se potaknula proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora, koja je cjenovno manje konkurentna. Korisnici premije odabiru se na javnom natječaju.  

Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je Program dodjele državnih potpora za ulaganje u promicanje energije iz obnovljivih izvora energij e ⁸ . Ukupna vrijednost programa, koji se provodi u 2023. godini, je 80 milijuna eura, a sufinancira se sredstvima EU iz Modernizacijskog fonda. Iznos potpore, koja se odobrava po javnom natječaju, po pojedinom projektu može biti od 100 tisuća eura do 1 milijun eura.

U Strateškom planu predviđena je intervencija ulaganja u korištenje obnovljivih izvora energije (intervencija 73.03), unutar koje se mogu financirati i projekti proizvodnje energije iz biomase za vlastite potrebe poljoprivrednika.

¹ https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-energetiku-1999/energetska-politika-i-planiranje/energija-u-hrvatskoj/5330

² https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-energetiku-1999/energetska-trzista-i-infrastruktura/registar-obnovljivih-izvora-energije-i-kogeneracije-te-povlastenih-proizvodjaca/2026 ; stanje travanj 2023.

³ https://files.hrote.hr/files/PDF/OIEIK/GI_%202021_HROTE_OIEIK_14032022_final.pdf

⁴ https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-energetiku-1999/energetska-politika-i-planiranje/energija-u-hrvatskoj/5330

⁵ https://www.hera.hr/hr/html/registar_dozvola.html ; stanje travanj 2023.

⁶ U skladu s člankom 5. Zakona o biogorivima za prijevoz, dozvola nije potrebna za proizvodnju ili skladištenje biogoriva za vlastite svrhe, proizvodnju do 1 TJ godišnje te za trgovinu na malo biogorivom.

⁷ https://files.hrote.hr/files/PDF/Dokumenti/Programi%20drzavnih%20potpora/Program%20potpore%20za%20poticanje%20tr%C5%BEi%C5%A1nom%20premijom%202021-2023.pdf

⁸ https://mingor.gov.hr/UserDocsImages/klimatske_aktivnosti/modernizacijski_fond/program_drz_potp_oie.pdf

Biobazirani proizvodi ¹

Proizvodnja hrane, pića i duhana te proizvodnja proizvoda od drva i namještaja su industrijski sektori koji tradicionalno dominiraju u hrvatskom biogospodarstvu.

Proizvodnja hrane i pića je segment prerađivačke industrije u Hrvatskoj koji ostvaruje najveći udio u bruto domaćem proizvodu (23,8%) i ukupnoj zaposlenosti (20,2%) ² . Proizvodnja u tim djelatnostima u zadnjih desetak godina bilježi rast aktivnosti i proizvodnosti rada. U istom razdoblju povećan je i obujam vanjskotrgovinske razmjene, ali se i dalje ostvaruje negativna bilanca, uz pokrivenost uvoza izvozom od 60-tak posto. Proizvodnja hrane i pića daje nezamjenjiv doprinos hrvatskom gospodarstvu, ali i ostvarenju nacionalnih strateških ciljeva, osobito u smislu povećanja samodostatnosti u hrani.

Od ostalih biobaziranih djelatnosti (kemijski proizvodi, farmaceutski proizvodi, proizvodnja gume i bioplastike), u razdoblju između 2008. i 2019. godine dodana vrijednost proizvodnje u Hrvatskoj povećana je za 69,3%, a zaposlenost je povećana za 33,9%. Ove djelatnosti predstavljaju 5,8% vrijednosti hrvatskog biogospodarstva. Najveći segment predstavljaju farmaceutski proizvodi (91%). Proizvodnja bioplastike i gume čine 1,9% sektora biogospodarstva, a ostali biokemijski proizvodi imaju udio od 7,1% ³ . Za razumijevanje ovih podataka treba imati na umu da ne postoje sistematizirane informacije o proizvodnji biobaziranih proizvoda, niti je moguće jasno razlučiti unutar iste djelatnosti proizvodnju koja bi se ubrajala u sektor biogospodarstva od onoga dijela koji se temelji na fosilnom gospodarstvu. Udio biobazirane proizvodnje u industriji određuje se uz pomoć procjena, koje se mogu znatno razlikovati ovisno o metodologiji: od 10 do 25% za proizvodnju tekstila, kože i njihovih proizvoda, od 6 do 70% za papirnu industriju, od 19 do 27% za kemijsku i farmaceutsku industrij u ⁴ .

Hrvatska ima dugu tradiciju i jedan je od pionira istraživanja i razvoja proizvoda temeljenih na mikrobnoj biomasi . Razvijena je proizvodnja široke palete proizvoda mikrobne biomase, odnosno mikroorganizama:

◊ pekarskog kvasca

◊ piva

◊ vina

◊ fermentiranih proizvoda prehrambene industrije (npr. mliječne industrije)

◊ organskih kiselina (ocat, mliječna kiselina)

◊ biognojiva (mikroorganizmi vežu dušik iz zraka i prevode u oblik pogodan za korištenje biljkama)

◊ alkohola (etanola)

◊ proteina (mikroorganizmi s visokim udjelom proteina)

◊ starter kultura (mikrobna biomasa za oplemenjivanje prehrambenih proizvoda i proizvodnju hrane poboljšanih svojstava- prebiotici, probiotici)

◊ enzima (amilaze, proteaze, celulaze)

◊ mikrobne biomase mikroalgi, odnosno vrijednih sastojaka biomase mikroalgi (vitamina, antioksidansa, promotora imunološkog sustava)

◊ biorazgradivi polimeri: polilaktati (PLA) i polihidroksialkanoati (PHA)

◊ biološka obrada otpadnih voda i uklanjanje dušikovih spojeva, odnosno ksenobiotika.

U sektoru prerade drva djeluje veći broj proizvođača, od kojih su mnogi uključeni u klastere (Hrvatski drvni klaster ⁵ , Drvni klaster Slavonski hrast ⁶ ). Proizvodi ovih proizvođača identificirani su kao vrhunski biobazirani proizvodi u Dunavskoj regiji ⁷ unutar Interregovog projekta DanuBioValnet . ⁸

Važan segment u preradi drva je proizvodnja drvnih peleta, koju u Hrvatskoj promovira udruga proizvođača peleta, briketa i drvne biomase CROBIOM. Prema podacima koje je objavila ova udruga ⁹ , 48% područja Hrvatske pokriveno je šumom te se godišnje posiječe preko 7 milijuna kubika drvne mase. Po vrijednosti se ističe Spačvanski bazen, najveći cjeloviti kompleks hrastovih šuma u Hrvatskoj i Europi s cijenjenim hrastom lužnjakom, na površini od 40.331 ha ¹⁰ . Ogrjevno drvo i drugi drvni energetski sortimenti sudjeluju u ukupnom sječivom etatu (drvnoj masi) s oko 30%. Unatrag dva desetljeća razvila se proizvodnja drvnih goriva na bazi drvnog otpada poput piljevine i drvne sječke, koja je dosegla preko 430 tona drvnog peleta, što je preko 1,5% svjetske proizvodnje, pri čemu se značajne količine izvezu u Austriju, Sloveniju i Italiju.

Aktualna kriza na svjetskom tržištu energenata odrazila se na rast potražnje i cijena drvnih goriva. Udruga CROBIOM zalaže se za osiguranje bolje pozicije drvnog peleta i briketa na hrvatskom tržištu, između ostaloga na način da javni potrošači, gdje je to god moguće, prijeđu na obnovljive izvore energije, odnosno na grijanje korištenjem lokalnih energenata na bazi drva.

Razvojem i proizvodnjom bioplastike u Hrvatskoj se bavi nekoliko proizvođača (EcoCortec ¹¹ , Bio-Mi d.o.o ¹² , Mi-plast d.o.o. ¹³ ). Poslovanje navedenih tvrtki obuhvaća: istraživanje i razvoj novih bioloških i održivih plastičnih materijala, kao i proizvodnju bioplastike i antikorozivnih folija. Hrvatski proizvođači u ovom sektoru uključeni su u EU financirana istraživanja i razvoj te u konzorcij BIC, kojemu je cilj razvoj inovativne i konkurentne bioindustrije u Europi.

¹ engl. bio-based products

² Sektorske analize „Hrana i piće“, Europski ekonomski institut, broj 95, svibanj 2022.

³ https://knowledge4policy.ec.europa.eu/visualisation/jobs-wealth-european-union_en

⁴ Estimating employment and value added in the bioeconomy of EU regions; Lasarte-López, J. M. Ronzon, T. Van Leeuwen, M. Rossi Cervi, W. M’Barek, R.; 2022.

⁵ https://www.drvniklaster.hr/

⁶ https://slavonski-hrast.hr

⁷ https://www.interreg-danube.eu/news-and-events/programme-news-and-events/3866

⁸ Cross-clustering partnership for boosting eco-innovation by developing a joint bio-based value-added network for the Danube Region

⁹ http://www.drvnipelet.hr/

¹⁰ Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57312 >

¹¹ https://www.ecocortec.hr/

¹² https://www.bio-mi.eu/index.php/hr/

¹³ https://www.mi-plast.eu/hr/

3.5. Istraživanje i inovacije te prijenos znanja i informacija

Iako se bilježi konstantni rast bruto domaćih izdataka za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj u zadnjih 10 godina ¹ prema podacima EUROSTAT-a ² Hrvatska je u 2020. godini i dalje imala gotovo upola manje izdatke u istraživanje i razvoj, iskazano kao udio u bruto domaćem proizvodu, u odnosu na prosjek EU (1,3% u Hrvatskoj, 2,3% prosjek EU). Ulaganja u razvoj i istraživanje u području biotehničkih znanosti su među najnižima, iako baze podataka znanstvene produktivnosti u tom području pokazuju kako je Hrvatska među srednje rangiranim članicama EU-a.

U 2016. godini uspostavljen je BIOEAST, kojoj je Hrvatska pristupila godinu dana kasnije. Cilj BIOEAST-a je povezivanje i suradnja institucija u razvoju zajedničkog strateškog i istraživačkog okvira u području biogospodarstva. Predstavnici iz Hrvatske uključeni u rad tematskih radnih skupina sudjeluju u izradi strateškog programa za istraživanje i inovacije BIOEAST-a.

Dio istraživanja provode tvrtke aktivne u biogospodarstvu. Uz ranije naveden primjere tvrtki koje proizvode bioplastiku, u razvoj inovativnih proizvoda uključene su tvrtke prehrambene industrije, primjerice Podravka (projekt: Razvoj inovativnih proizvoda od nusproizvoda tijekom prerade povrća).

U tijeku su, ili su već realizirani projekti korištenja biomase u proizvodnji dodataka hrani i baznih kemikalija u proizvodnji energije i biomaterijala. Ovi su projekti usmjereni primjerice na održivu proizvodnju enzima, ksilooligosaharida, levulinske kiseline, bioetanola (biobutanola), nanoceluloze iz neprehrambene lignocelulozne biomase odnosno proizvodnje sirove celuloze, što uključuje i zbrinjavanje otpadnih voda odnosno mulja. Tome se mogu dodati istraživanja povezana s korištenjem mikrobne biomase mikroalgi i bakterija mliječne kiseline u proizvodnji funkcionalne hrane i bioaktivnih tvari.

Zelena kemija smatra se alatom za uvođenje održivih koncepata na temeljnoj razini te je usmjerena na stvaranje novih procesa, produkata i pravaca. Intenzivno se istražuju novi, sigurniji i energetski učinkovitiji procesi proizvodnje i primjene kemikalija koji se zasnivaju na prihvatljivom kompromisu između ekonomskih, socijalnih i ekoloških zahtjeva. Prema načelima zelene kemije odabir prikladnih zamjena za organska otapala temelji se na sigurnosti radnika (toksičnost, karcinogenost, mutagenost, apsorpcija putem kože i respiratornog sustava), sigurnosti procesa (zapaljivost, eksplozivnost, hlapljivost, potencijal formiranja peroksida), sigurnosti okoliša (ekotoksičnost, postojanost, kontaminacija podzemnih voda, uništavanje ozonskog omotača) i održivosti procesa (mogućnost višekratne uporabe, sposobnost recikliranja). Posljednjih 15 godina intenzivno se istražuju novi zeleni sustavi otapala poput vode, superkritičnih tekućina, ionske kapljevine, prirodna eutektička otapala i fluoriranih otapala, ali i reakcijski sustavi bez prisustva otapala.

¹ https://ec.europa.eu/eurostat/web/science-technology-innovation/visualisations

² https://ec.europa.eu/eurostat/web/products-eurostat-news/-/ddn-20211129-2

Okvirni program za istraživanja i inovacije (Obzor 2020 i Obzor Europa)

Važan izvor financiranja istraživanja u biogospodarstvu su sredstva EU, osobito ona koja su dostupna iz programa Obzor Europa.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) je tijelo nadležno za provedbu programa Obzor Europa koji u okviru drugog stupa podržava stvaranje i prijenos novih znanja, tehnologija i održivih rješenja s ciljem rješavanja globalnih izazova kroz opsežne klastere aktivnosti. Vezano uz biogospodarstvo su to prvenstveno klaster 5 Klima, energija i mobilnost i klaster 6 Hrana, biogospodarstvo, prirodni resursi, poljoprivreda i okoliš (u daljnjem tekstu klaster 6). Za financiranje projekata iz klastera 6 iz proračuna EU namijenjeno je 8,95 milijardi eura u razdoblju 2021.-2027. ¹

Također, u sklopu  prethodnog okvirnog programa Obzor 2020. MZO kroz nekoliko aktivnosti pruža mogućnosti financiranja projekata u području biogospodarstva. MZO djeluje kao glavno implementacijsko tijelo za Partnerstvo za istraživanja i inovacije na mediteranskom području (PRIMA), čiji je fokus održivo upravljanje vodnim resursima, poljoprivrednim sustavima i poljoprivredno-prehrambenim lancima vrijednosti. Također, MZO sudjeluje kao partner u BlueBio projektu, čiji je glavni cilj uspostaviti koordiniranu shemu financiranja istraživanja i razvoja koja će ojačati poziciju Europe u plavom biogospodarstvu.

U svrhu informiranja i savjetovanja prijavitelja na natječaje unutar programa te njihovu potporu tijekom cijelog projektnog ciklusa uspostavljen je nacionalni sustav podrške o kojem se detaljnije može pronaći na službenoj stranici programa Obzor Europa ² .

Prema podacima iz CORDIS baze projekata financiranih iz EU fondova namijenjenih istraživanju i razvoju ³ , hrvatske tvrtke ili institucije bile su uključene kao partneri u 40-tak projekata iz biogospodarstva u okviru programa Obzor 2020.

Glavnina tih projekata, promatrano po njihovom broju i vrijednosti, odnosila se na razvoj novih biobaziranih proizvoda, uključujući one dobivene iz otpada. Značajan dio tih istraživanja bio je usmjeren na bioplastiku, odnosno ambalažne materijale. Nekolicina projekata fokusirala se na korištenje biomase i unaprjeđenje tehnologija u proizvodnji energije. Nadalje, dio projekata istražilo je načine za bolje povezivanje i umrežavanje dionika te optimiziranje poslovnih modela u sektoru biogospodarstva. Na kraju, tri projekta dala su pregled stanja i mogućnosti razvoja biogospodarstva kao doprinos definiranju politika usmjerenih na biogospodarstvo.

U tablici u nastavku dan je okvirni pregled ovih projekata

Tablica 5.: Odabrani projekti u biogospodarstvu iz programa Obzor 2020 i Obzor Europa u kojima su sudjelovali hrvatski partneri

(izvor: Europska komisija – CORDIS baza projekata; obrada: Ministarstvo poljoprivrede)

¹ Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013

² https://www.obzoreuropa.hr/kontakt-podrska/nacionalni-sustav-podrske

³ https://cordis.europa.eu/search

Drugi izvori financiranja

Dio istraživanja u područjima povezanima s temama iz biogospodarstva financiran je iz sredstava Operativnog programa konkurentnost i kohezija 2014.-2020. (OPKK). Kao primjere izdvajamo sljedeće projekte:

◊ Bioprospekting Jadranskog mora: istraživanje morskog okoliša kao izvora ciljanih biotehnoloških proizvoda i njihove primjene

◊ Biokompoziti: razvoj naprednih biokompozitnih materijala dobivenih iz biorazgradivih i energetski obnovljivih izvora

◊ Biokonverzija odabranih lignoceluloznih materijala u visokovrijednu hranu za životinje

◊ Razvoj procesa za održivo gospodarenje otpadom od proizvodnje vina

◊ Održiva proizvodnja bioplina zamjenom kukuruzne silaže poljoprivrednim energetskim kulturama

◊ Proizvodnja hrane, biokompozita i biogoriva iz žitarica u kružnom gospodarstvu.

Iz OPKK je također sufinancirano osnivanje, opremanje, izgradnja ili rekonstrukcija više laboratorija, praktikuma i znanstveno-istraživačkih centara u Hrvatskoj.

Projekti biogospodarstva imaju i financijsku potporu iz regionalnih inicijativa i programa, kao što su Jadransko-jonska inicijativa (projekt BIOECO-R.D.I. za razvoj regionalne i transnacionalne inovacijske strategije), Interreg Dunav program (projekt GoDanuBio za razvoj ruralnih područja primjenom biogospodarstva) ili Interreg IPA CBC (projekt „Prekogranična mreža u području otvorenih inovacija u bioekonomiji“, Green CBC).

Na Prehrambeno- biotehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu provode se istraživanja području zelenih tehnologija kao što je upotreba alternativnih izvora energije (mikrovalovi i ultrazvuk te  hladna plazma i tehnologijom pulsirajućeg električnog polja). Također,  koriste se zelena otapala kao što su superkritični CO ₂ i prirodna eutektička otapala.

Kroz „projekt Nula Vino Otpad – Održivo gospodarenje otpadom od proizvodnje vina“ (0-vino-otpad.eu) razvija se biorafinerijski  pristup iskorištavanja otpada iz vina. U pripremi je projekt za iskorištavanje lignoceluloznog materijala za dobivanje  bioproizvoda kao što su lignin, šećeri i drugi.

Prijenos znanja i informacija

Na nekoliko hrvatskih fakulteta nude se programi ili predmeti vezani uz biogospodarstvo.

Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu je najstarija institucija i predvodnik istraživanja u području biotehnologije u Hrvatskoj i jugoistočnoj Europi. Na preddiplomskom studiju biotehnologije kao temeljni predmet izvodi se Biorafinerije i razvoj bioprocesa. U okviru predmeta studenti stječu vještine potrebne za planiranje, upravljanje i kontrolu različitih bioprocesa. Usvojene vještine moći će upotrijebiti za razvoj koncepta biorafinerije u svrhu proizvodnja biogoriva, biopolimera i biokemikalija. Na diplomskom studiju bioprocesnog inženjerstva na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu sveučilišta u Zagrebu kao izborni predmet može se odabrati „Proizvodnja plina iz obnovljivih izvora“, a na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Osijek višedisciplinarni specijalistički studij „Održivo i kružno biogospodarstvo“.

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima studijski program pod nazivom „Obnovljivi izvori energije u poljoprivredi“ u diplomskom studiju, a predmeti koji se tiču biogospodarstva provode se i poslijediplomskom (doktorskom) studiju.

Tema obnovljivih izvora energije i teme vezane uz biogospodarstvo općenito, sadržane su preddiplomskom i diplomskom studiju Ekoinženjerstvo na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu te Odsjeka za politehniku Sveučilišta u Rijeci. Na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku ustrojen je Zavod za bioekonomiju i ruralni razvoj. Studij Energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije provode zajednički Fakultet strojarstva i brodogradnje te Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Važan doprinos u povezivanju znanstvenih istraživanja i industrije u području biotehnologije trebao bi imati inkubacijski centar za bioznanosti i komercijalizaciju tehnologije (BIOCentar), osnovan 2015. godine. Biocentar nudi biotehnološkim tvrtkama savjetodavnu pomoć, mogućnost korištenja laboratorija i uredskih prostora, obrazovanje te mogućnosti povezivanja s relevantnim institucijama ili kompanijama.

Posljednjih godina osnovano je nekoliko istraživačkih i inovacijskih centara za drvnu industriju. Panonski drvni centar kompetencija u Virovitici nudi dopunske tečajeve za drvne tehničare te pruža IRI usluge tvrtkama u izradi dizajna proizvoda i prototipova. Centar kompetencija Vukovarsko-srijemske županije posjeduje opremu za podršku malim i srednjim poduzećima u razvoju i finalizaciji novih održivih i inovativnih proizvoda, posebice iz lokalno dostupnih šumskih resursa hrasta i drugih vrsta drva. Centar kompetencija CEKOM SPIN osnovan je kao inovacijski klaster i nudi usluge dizajna i izrade prototipa te predavanja i radionice.

4. SWOT ANALIZA HRVATSKOG BIOGOSPODARSTVA

Više je čimbenika koji utječu na razvoj biogospodarstva: ¹

- stabilna dobava biomase i učinkovita logistika, kako bi se osigurala konstantna opskrba sirovinama ujednačene kvalitete

- postojanje snažnih „konvencionalnih“ sektora biogospodarstva (npr. proizvodnja hrane, prerada drva, proizvodnja papira), koji su važni za razvoj inovativnih proizvoda ili komponenti

- razina integracije tvrtki, odnosno razvoj klastera biogospodarstva

- primjena tehnoloških rješenja i poslovnih modela kružnog gospodarstva u industriji

- politička spremnost za potporu razvoju biogospodarstva, uključujući financiranje

- aktivnosti institucija za istraživanje i obrazovanje

- postojanje aktera koji posreduju u prijenosu inovacija (npr. centri kompetencija, poslovni klasteri, tehnološki parkovi)

- raspoloživost sredstava za financiranje iz privatnih izvora.

Imajući to na umu, u ovom poglavlju kroz SWOT analizu sagledat će se izazovi i potencijali razvoja biogospodarstva s aspekta institucionalne potpore, raspoloživosti biomase, mogućnosti njezinoga korištenja te znanstveno-istraživačke djelatnosti i inovacija u biogospodarstvu.

¹ BIOEASTsUP, Deliverable 1.4: Bioeconomy institutional profiles - comparative analysis, benchmarking and policy recommendations

4.1. Institucionalna potpora

Biogospodarstvo kao cjelina nije definirano kao zasebno upravno područje te niti jedno tijelo državne uprave nije nadležno za formuliranje politika u biogospodarstvu. Nadležnosti su propisane samo za pojedine segmente biogospodarstva, npr. u području biogoriva, obnovljivih izvora energije, inovacija. ¹ U skladu s tim, tema biogospodarstva obuhvaćena je parcijalno u nekoliko strateških i provedbenih dokumenata, kako je prikazano u poglavlju 3.1.

NRS je uključila biogospodarstvo u jedan od strateških ciljeva, gdje je povezano s proizvodnjom hrane i razvojem ruralnih područja. U skladu s tim, Ministarstvo poljoprivrede je u NRS-u određeno za nositelja izrade Strategije. Hrvatska je na taj način prihvatila pristup koji je primijenjen i u nekim drugim državama EU, u kojima su nadležna tijela za poljoprivredu preuzela inicijativu razvoja biogospodarstva. ²

Iako je nedvojbena uloga primarnih sektora (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura) u biogospodarstvu, isto je tako jasno da korištenje biomase te razvoj inovativnih rješenja i tehnologija u biogospodarstvu zadire u područje rada nekolicine drugih tijela državne uprave. U tom smislu najdalje se otišlo u sektoru energetike, ali interes i aktivnosti postoje i u drugim sektorima, kao što su industrija, obrada otpada, temeljna i primijenjena istraživanja, inovacije. Projekti povezani s biogospodarstvom mogu se financirati iz sredstava namijenjenih ruralnom razvoju (Strateški plan), oporavku i otpornosti (Mehanizam oporavka i otpornosti; izgradnja biorafinerije u Sisku), istraživanjima i inovacijama (Obzor Europa), smanjenju emisija stakleničkih plinova (Plan korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi u Republici Hrvatskoj od 2021. do 2025.; istraživanje i razvoj, gospodarenje otpadom).

Hrvatski predstavnici sudjeluju u savjetodavnim i drugim tijelima na razini EU koja se bave pitanjima biogospodarstva (npr. SCAR odbor Glavne uprave Europske komisije za istraživanja i inovacije, BIOEAST, CBE-JU) te su uključeni u konzorcije međunarodno financiranih projekata u ovom području (programi Obzor, Interreg), kao i europske mreže (npr. mreža ROSEWOOD4.0 za digitalizaciju drvnog sektora).  

Za uspješno ostvarenje strateških ciljeva bit će potrebno uspostaviti učinkoviti sustav koordinacije provedbe i financiranja aktivnosti svih uključenih tijela državne i javne uprave te ga pravno  urediti.

EK potiče države članice na veću angažiranost u razvoju biogospodarstva, o čemu je svoje prijedloge primjerice iznijela u okviru preporuka za strateški plan za provedbu zajedničke poljoprivredne politike u razdoblju do 2027. godine ³ ili unutar Plana REPowerEU ^{4 .}

Izgradnja nacionalnih sustava za koordinaciju politika usmjerenih prema biogospodarstvu smatra se jednim od najvažnijih čimbenika za razvoj ovoga sektora te je o tome EK dala preporuke državama članicama koje razvijaju svoje strategije biogospodarstva. Kako bi se osigurala dugoročna predanost razvoju biogospodarstva, EK predlaže osnivanje međuvladinog tijela s imenovanim predstavnicima iz različitih ministarstava i agencija. Isto tako, EK ukazuje na važnost povezivanja s drugim dionicima u biogospodarstvu (lokalna razina, privatni sektor, civilno društvo) kako bi se osigurala usklađenost razvojnih planova na svim razinama. ⁵

S tim u vezi može se napomenuti kako su mjere povezane s biogospodarstvom sadržane u planovima razvoja županija, primjerice Zagrebačke županije (uvođenje/korištenje obnovljivih izvora energije i poticanje energetske učinkovitosti u sektoru poljoprivrede i šumarstva), Osječko-baranjske županije (proizvodnja energije iz biomase ), Koprivničko-križevačke županije (proizvodnja energije iz biomase), Karlovačke županije (korištenje biomase), Vukovarsko-srijemske županije (proizvodnja obnovljivih izvora energije) ili Splitsko-dalmatinske županije (lokalni plan za prioritetne intervencije u tokovima otpada).

EK ističe i značaj prijenosa informacija o biogospodarstvu. Doprinos tome bit će internet platforma koju razvija Ministarstvo poljoprivrede, a koja će sadržavati relevantne podatke o biogospodarstvu (statističke podatke, strateške i zakonodavne akte, mogućnosti financiranja), primjere dobre prakse, zemljopisni prikaz dionika biogospodarstva u Hrvatskoj, informacije o ponudi i potražnji biomase te mogućnostima njezinog korištenja. ⁶ U okviru europskih projekata ROSEWOOD i ROSEWOOD4.0 kreirana je online baza s primjerima dobre prakse i inovacija u šumarstvu i drvnoj industriji EU-a. ⁷

Može se zaključiti da postoji institucionalni temelj za razvoj biogospodarstva u Hrvatskoj, koji treba unaprijediti na način da se osigura bolja koordinacija postojećih dionika i aktivnosti. To podrazumijeva snažni politički angažman i dosljednost u provedbi prioriteta biogospodarstva. Prijetnju tome može predstavljati nastavak globalnih gospodarskih i političkih nestabilnosti zbog kojih druge teme mogu imati prioritet za djelovanje, iako biogospodarstvo može dijelom doprinijeti rješavanju aktualnih problema energetske ovisnosti te ovisnosti o uvoznim sirovinama.

¹ Zakon o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, br. 85/20)

² BIOEASTsUP, Deliverable 1.4: Bioeconomy institutional profiles - comparative analysis, benchmarking and policy recommendations

³ https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020SC0384&from=HR

⁴ https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:fc930f14-d7ae-11ec-a95f-01aa75ed71a1.0005.02/DOC_1&format=PDF

⁵ European Commission, Deploying the Bioeconomy in the EU: A framework approach for bioeconomy strategy development, 2021

⁶ Projekt „BIOHUB - Platforma za razvijanje zajedničke vizije, međusektorsku suradnju i interdisciplinarnu razmjenu podataka u biogospodarstvu“

⁷ https://www.forestinnovationhubs.rosewood-network.eu/

Tablica 6.: SWOT analiza institucionalne potpore biogospodarstvu u Hrvatskoj

4.2. Raspoloživost biomase

Podaci prikazani u poglavlju 3.3. ukazuju da se u Hrvatskoj proizvode relativno velike količine biomase koje bi se mogle iskoristiti u biogospodarstvu. Štoviše, one se mogu i povećati, primjerice unaprjeđenjem sustava obrade otpada. Postoji također neiskorišteni potencijal biomase iz prerade. Raspoloživost ostataka biomase iz prerade drva teško je procijeniti jer se relativno velike količine koriste na licu mjesta za pogon kogeneracijskih  postrojenja.

Jedno od ograničenja za korištenje poljoprivredne biomase predstavlja raspršenost u proizvodnji, što povećava troškove njezinog prikupljanja. U Hrvatskoj nedostaju kapaciteti za prikupljanje i doradu biomase. Ministarstvo poljoprivrede je pokrenulo projekt za utvrđivanje raspoložive biomase po vrstama, količini i razdoblju raspoloživosti po lokacijama, kako bi se napravila mapa s lokacijama sabirnih centara za prikupljanje biomase poljoprivrednog podrijetla. ¹

Potražnja za biomasom također nije razvijena te se ona najviše koristi za grijanje i proizvodnju električne energije.

Pozitivnom okolnošću smatra se dobro razvijena cestovna mreža, odnosno dobra prometna povezanost unutar države, kao i postojanje morskih i riječnih luka preko kojih se, u slučaju potrebe, može lako transportirati biomasa iz uvoza. U usporedbi s drugim državama članicama, biomasa u Hrvatskoj ima nižu cijenu, što može pogodovati razvoju biogospodarstva. Aktivnosti biogospodarstva mogu predstavljati dodatni izvor prihoda za obiteljska poljoprivredna gospodarstva i time neposredno rezultirati smanjenjem iseljavanja iz ruralnih područja. ^{2 3}

Ocjenjuje se da najbolje izglede za korištenje u biogospodarstvu imaju slama, stajski gnoj, ostaci iz prerade poljoprivrednih proizvoda, primarni ostaci iz šumarstva te ostaci iz prerade drva ⁴ međutim, s obzirom na važnost žetvenih ostataka u zaštiti tla potrebno je za potrebe razvoja biogospodarstva usredotočiti se na druge vrste poljoprivrednih ostataka i izvora biomase.

Hrvatska ima tradiciju održivog upravljanja šumama, što potvrđuje podatak da su trenutno više od 250 tvrtki nositelji FSC certifikata. ⁵ Glavni dobavljač šumske biomase su Hrvatske šume d.o.o., ali je isporuka drva iz njihove proizvodnje u velikoj mjeri unaprijed ugovorena. Stoga daljnji razvoj biogospodarstva iz šumske biomase u budućnosti treba više vezati uz proizvodnju iz šuma iz privatnog posjeda. U tom segmentu ograničenje može predstavljati fragmentiranost privatnih šuma i činjenica da su većina šumoposjednika starije životne dobi ili žive daleko od svoga šumoposjeda te uglavnom nisu svjesni mogućnosti koje pruža biogospodarstvo. Također, zbog slabijeg upravljanja šumama, prinosi u privatnim šumama su značajno niži od onih koji se postižu u šumama u državnom vlasništvu. Za učinkovitije korištenje šumske biomase trebalo bi unaprijediti infrastrukturu u udaljenijim i teže pristupačnim područjima te potaknuti udruživanje privatnih šumoposjednika kako bi unaprijedili upravljanje svojim šumama. Kao i u slučaju poljoprivredne biomase, potrebni su dodatni kapaciteti za skladištenje i prethodnu obradu šumske biomase. Također, budući da se veliki udio posječenog drva koristi kao ogrjevno drvo ili završava u izvozu, bilo bi dobro razvijati šumarstvo u smjeru dobivanja novih proizvoda više dodane vrijednosti ⁶ . Važno je jačati lokalne lance vrijednosti od stabla u šumi do finalnog proizvoda, poticati primjenu kaskadne uporabe drva te promicati preradu drva u proizvode visokog stupnja finalizacije i dodane vrijednosti tamo gdje se i sječe.

Značajan izvor sirovina za biogospodarstvo može biti biootpad. U Hrvatskoj se bilježi rast odvojenog prikupljanja komunalnog biootpada. Hrvatsko zakonodavstvo koje uređuje upravljanje otpadom usklađeno je s EU zakonodavstvom, ali treba unaprijediti njegovu provedbu. Potrebna su daljnja ulaganja u području obrade otpada, koja se dijelom mogu financirati iz proračuna EU. ⁷

Komunalni otpad nije bolje iskorišten kao izvor biomase zbog: neravnomjernog rasporeda kompostana i bioplinskih postrojenja (npr. na obali postoji jedino kompostana na otoku Krku za potrebe lokalnog komunalnog poduzeća), a zbog troškova transporta nije isplativ transport biootpada na veće udaljenosti; više cijene odvojenog sakupljanja i obrade otpada u odnosu na cijenu sakupljanja miješanog komunalnog otpada (zbog čega npr. ugostitelji nisu motivirani za zakonom propisano odvajanje kuhinjskog otpada, nego biootpad i dalje završava na odlagalištima  kao dio miješanog komunalnog otpada); neodgovarajuće čistoće odvojeno sakupljenog biootpada i dr.

Ruralna područja Hrvatske izložena su depopulaciji, koja između ostaloga ugrožava gospodarsku održivost tih prostora, uključujući i razvoj uzgoja biomase iz poljoprivrede i šumarstva. Stoga su važne sve aktivnosti koje mogu doprinijeti zadržavanju ruralnog stanovništva. U kontekstu ove Strategije važna je okolnost da su aktivnosti vezane uz biogospodarstvo prihvatljive za sufinanciranje sredstvima ruralnog razvoja iz Strateškog plana.

Povećanje proizvodnje biomase na sadašnjim površinama moguće je ukoliko će se povećati prinosi po površini, međutim, nepovoljni klimatski uvjeti mogu ugroziti poljoprivredne prinose, a time i raspoloživost biomase.

Tržište za biomasu može se potaknuti uključivanjem javnih naručitelja, koji su veliki potrošači. Stoga se kroz javnu nabavu može snažno utjecati na razvoj tržišta i povećati potražnja za proizvodima nastalima kroz biogospodarstvo.

Velike količine šumske biomase koriste se za grijanje, odnosno ne upotrebljavaju se u lancima više dodane vrijednosti, što predstavlja propuštenu priliku za razvoj biogospodarstva. Ovaj se problem može dodatno zaoštriti u uvjetima aktualne energetske krize, u kojoj raste potražnja za ogrjevnim drvom.

¹ Projekt „Istraživanja u poljoprivredi u cilju razvoja i provedbe nacionalne strategije biogospodarstva“

² CELEBio D.2.4. Summary report on the availability of biomass residues and biobased economy business opportunities for the CELEBio region

³ CELEBio D.2.1. Biobased Economy Business Opportunities in 6 CELEBio Target Countries

⁴ CELEBIO D.2.4. Summary report on the availability of biomass residues and biobased economy business opportunities for the CELEBio region

⁵ https://www.hrsume.hr/index.php/hr/h-consult-doo/42-certifikati/certifikati/252-consult

⁶ CELEBio D.2.1. Biobased Economy Business Opportunities in 6 CELEBio Target Countries

⁷ CELEBio D.2.1. Biobased Economy Business Opportunities in 6 CELEBio Target Countries

Tablica 7.:- SWOT analiza raspoloživosti biomase u Hrvatskoj

4.3. Korištenje biomase

Energetski sektor

Izražen je interes i proizvođača i države za proizvodnju energije iz biomase. U poglavlju 3.4. prikazano je kako je proizvodnja električne i toplinske energije višestruko povećana u razdoblju od 2015. do 2020. godine. Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine, s pogledom na 2050. godinu , predviđen je proces energetske tranzicije u smjeru niskougljične energije. Proizvodnja biogoriva te toplinske i električne energije iz biomase trebaju doprinijeti ciljevima ove Strategije. ¹

Ciljevi Strategije energetskog razvoja će se preispitati s obzirom na zahtjev Europske komisije iz Plana REPower EU da države članice ažuriraju svoje nacionalne integrirane energetske i klimatske planove kako bi se smanjila ovisnost EU o uvoznim energentima iz Rusije. EK u tom dokumentu predviđa rast proizvodnje bioplina (biometana) na 35 milijardi m ³ do 2030. godine. ² To predstavlja povećanje sa sadašnjih 3 milijarde  m ³ , koliko se proizvodi ukupno u EU, čime bi se nadomjestilo 20% uvoza plina iz Rusije. ³ Plan REPower EU naglašava kako se b iometan treba proizvoditi iz organskog otpada te šumskih i poljoprivrednih ostataka kako bi se izbjegli učinci na uporabu zemljišta i sigurnost opskrbe hranom.

U prethodnom poglavlju utvrđeno je da postoji značajan neiskorišten potencijal u Hrvatskoj za korištenje u biogospodarstvu, pa tako i u proizvodnji bioenergije. Međutim, postoje i ograničenja koja usporavaju investicije u ovom području.

Jedno od njih su visoka ulaganja. U NECP-u se navodi kako, za razliku od investicija u druge tehnologije obnovljivih izvora energija, ne treba očekivati smanjenje troškova ulaganja u postrojenja na biomasu u idućih tridesetak godina.

Među glavne prepreke ubrajaju se dugotrajne i kompleksne procedure izdavanja dozvola i provedbe upravnih postupaka. Projekti obnovljivih izvora energije zahtijevaju velika ulaganja te im je potreban mehanizam potpore. Neki od rizika s kojima se suočavaju nositelji projekata su stanje zemljišnih knjiga i imovinsko-pravna pitanja, neizvjesnost oko odabrane lokacije, regulatorni rizik (rizik izmjene zakonskih propisa za vrijeme razvoja projekta). ⁴

Ova ograničenja nisu karakteristična samo za Hrvatsku. EK je u radnom dokumentu pripremljenom uz Plan REPowerEU najavila svoj doprinos olakšavanju postupaka izmjenom Direktive o uporabi energije iz obnovljivih izvora u dijelu koji se tiče izdavanja dozvola, poticanja dobrih praksi, poput pružanja usluge s jednog mjesta (engl. one-stop-shop ) i određivanja maksimalnog vremena potrebnog za obradu zahtjeva za dozvole. ⁵

U Hrvatskoj postoji sustav potpora za ulaganja u obnovljive izvore energije, kako je opisano u poglavlju 3.4. On zasigurno nije dostatan za financiranje povećane proizvodnje energije iz biomase i bioplina koji najavljuje Plan REPowerEU . EK je predložila da države članice dio ovih potreba financiraju prenamjenom sredstava iz Kohezijskog fonda te Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), međutim, nije realno očekivati da se na taj način mogu mobilizirati značajna sredstva s obzirom na druge prioritete kojima ovi fondovi trebaju doprinijeti. To osobito vrijedi za EPFRR, koji je na razini EU značajno niži u odnosu na prethodno programsko razdoblje i teško može osigurati dostatno financiranje različitih potreba ruralnog prostora i bez prenamjene sredstava za energetske svrhe.  

¹ Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu („Narodne novine“, br. 25/20)

² Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija: Plan REPower EU

³ https://gasforclimate2050.eu/news-item/commission-announces-groundbreaking-biomethane-target-repowereu-to-cut-dependence-on-russian-gas/

⁴ Vodič za razvoj i provedbu projekata obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, EBRD, prosinac 2021.

⁵ Commission Staff Working Dokument: Implementing the REPower Action Plan - Investment needs, hydrogen accelerator and achieving the bio-methane targets

Biobazirani proizvodi

Postoji široka paleta biobaziranih proizvoda, od kojih neki imaju komercijalnu upotrebu, dok su drugi još u fazi razvoja. Primjeri kemijskih proizvoda koji su na tržištu su bioetanol, limunska kiselina, mliječna kiselina, propilen glikol, jantarna kiselina. Široku primjenu imaju različiti dodaci hrani te hrani za životinje iz bioloških materijala, u čemu vodeću ulogu imaju probiotici i fruktani. Biokemikalije se koriste i u proizvodnji deterdženata, higijenskih proizvoda, sredstava za čišćenje, sredstava za podmazivanje. U sektoru biobaziranih proizvoda istaknuto mjesto ima segment proizvodnje bioplastike. ¹

Postojanje razvijenog „konvencionalnog“ sektora (npr. proizvodnja hrane i hrane za životinje, drvna industrija, proizvodnja papira) može biti pokretač ulaganja u nove lance vrijednosti u biogospodarstvu te uspostavljanje klastera u biogospodarstvu ^2. Kako je prikazano u poglavlju 2., proizvodnja biobaziranih proizvoda promiče se kao prihvatljivo rješenje unutar više EU politika te je kompatibilna s prioritetima kružnog gospodarstva, smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima, smanjenja emisija stakleničkih plinova.

Savjetodavno tijelo Europske komisije za razvoj biobaziranih proizvoda u svom je završnom izvješću ukazalo na osnovne preduvjete za rast ovoga sektora ³ . Među njima visoko na listi su javna ulaganja, dostupna iz različitih fondova EU (za regionalni razvoj, ruralni razvoj, istraživanja, Kohezijski fond). Ova fragmentiranost financiranja, u kojemu sudjeluju različite institucije te se primjenjuju različite procedure, može predstavljati poteškoću, posebno za mala i srednja poduzeća. Stoga je istaknuta važnost objedinjavanja raspoloživih sredstava za biogospodarstvo u novi specijalizirani instrument. Također, budući da javna sredstva nisu dostatna za ove potrebe, važno je mobilizirati sredstva i iz drugih izvora. Na razini EU-a važan doprinos u tom segmentu dalo je Zajedničko poduzeće BBI JU (sada CBE JU).

Nadalje, s obzirom da razvoj novih tehnologija u biogospodarstvu često dugo traje, Savjetodavno tijelo Europske komisije za razvoj biobaziranih proizvoda naglasilo je potrebu jasne i stabilne političke potpore kako bi se stvorilo povjerenje ulagača, potrošača te unutar same industrije. Jedan aspekt te potpore činio bi sustav standarda, certificiranja i označavanja biobaziranih proizvoda, koji bi bio uspostavljen na razini EU.

Ne postoji jedinstveni zakonodavni okvir u ovom području. Značajniji iskorak predstavljalo bi donošenje propisa za bioplastiku te biorazgradivu i kompostabilnu plastiku. Na razini EU-a postoji samo pravno neobvezujuća Komunikacija EK, koja definira uvjete koji bi trebali osigurati pozitivan okolišni učinak proizvodnje i korištenja ovih proizvoda. ⁴

Druge prepreke bržem razvoju sektora proizvodnje biobaziranih proizvoda su razmjerno viša cijena biomase u odnosu na sirovine iz nafte te posljedično tome viša cijena biobaziranih proizvoda u odnosu na slične proizvode iz konvencionalne proizvodnje, kao i fluktuacije u raspoloživosti biomase tijekom godine te njezina neujednačena kvaliteta. Za mnoge potencijalne proizvode nisu razvijene tehnologije za komercijalnu upotrebu. Nedostatna je povezanost među dionicima unutar relevantnih lanaca vrijednost te između znanstvene zajednice i gospodarstva. ⁵

Trebalo bi obratiti pažnju i na razvoj tržišta za proizvode iz biomase uzimajući u obzir koncept ponude i potražnje. Povećanjem potražnje za biomasom povoljno bi se utjecalo na ponudu i na cijenu biobaziranih proizvoda.

^1P rojekt BIOWAYS: D2.1 Bio-based products and applications potential

² BIOEASTsUP, Deliverable 1.4: Bioeconomy institutional profiles - comparative analysis, benchmarking and policy recommendations

³ Commission Expert Group on Bio-based Products Final Report, 2017

⁴ https://environment.ec.europa.eu/topics/plastics/bio-based-biodegradable-and-compostable-plastics_en

⁵ Projekt BIOWAYS: D2.1 Bio-based products and applications potential

Tablica 8.: SWOT analiza korištenja biomase

4.4. Istraživanje i inovacije te prijenos znanja i informacija

Analiza napravljena u okviru BIOEASTsUP projekta ¹ pokazala je kako u Hrvatskoj postoje profilirani stručnjaci u području biogospodarstva koji imaju dobre rezultate u odabranim znanstvenim i tehnološkim disciplinama. Biogospodarstvo ima relativno veliki udio u ukupnom gospodarstvu te postoji interes za istraživanja u ovom području, u kojima sudjeluju sveučilišta s dobro opremljenim laboratorijima. Informacije iz poglavlja 3.5. pokazuju kako su hrvatski stručnjaci sudjelovali u konzorcijima razmjerno velikog broja projekata u biogospodarstvu koji su bili financirani iz EU sredstava.

Ipak, intenzitet istraživačko-razvojne djelatnosti u Hrvatskoj je ispod prosjeka EU. Zbog niskih ulaganja iz privatnog sektora, djelatnost istraživanja i razvoja ovisi o javnim izvorima financiranja, posebno iz EU proračuna, što može predstavljati rizik za budući razvoj ukoliko se smanji financiranje iz strukturnih fondova EU-a.

Poslovni sektor je uglavnom slabo uključen u aktivnosti istraživanja i razvoja (osim u farmaceutskoj industriji te proizvodnji hrane i pića) i ima nisku razinu inovacija (osim u proizvodnji farmaceutskih proizvoda, namještaja, gume i plastike). Ulaganja iz poslovnog sektora uglavnom se odnose na velike kompanije, ali postoje i primjeri uspješnih projekata u kojima su sudjelovala manja poduzeća, dijelom i preko natječaja koje je organizirao BBI JU.

Suradnja znanosti i industrije zaostaje u usporedbi s državama članicama EU-a koje su predvodnici u inovacijama, osim u farmaceutskoj industriji. Kao glavne prepreke većoj suradnji smatraju se nedostatak stručnjaka s potrebnim specifičnim znanjima, nedostatna ulaganja, zahtjevni uvjeti za sudjelovanje u programima koji podupiru istraživanja i inovacije.

Potrebno je jačati poduzetničke potporne institucije kojima je cilj suradnja znanosti i industrije, odnosno centre kompetencija osnovane prema Zakonu o unaprjeđenju poduzetničke infrastrukture. ²

Istraživanja u biogospodarstvu definirana su kao jedno od prioritetnih tematskih područja u Strategiji pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine. Unatoč tome, mišljenje je stručnjaka da značaj istraživanja i inovacija nije dovoljno prepoznat na političkoj razini te da koordinacija aktivnosti u ovom području nije učinkovita. Dodatnu prijetnju predstavlja odlazak mladih stručnjaka na rad u druge države. ³

Hrvatska se uključila u BIOEAST, kojemu je cilj povećati sudjelovanje znanstveno-istraživačkih institucija iz novih država članica u EU financiranim programima namijenjenima znanosti. Hrvatski predstavnici sudjeluju u radu svih tematskih radnih skupina BIOEAST-a, na kojima se definiraju prioriteti budućeg strateškog istraživačkog programa BIOEAST-a (engl. Strategic Research and Innovation Agenda , SRIA).

U novom Planu razvoja istraživačke infrastrukture u Republici Hrvatskoj, jedno od horizontalnih načela kojima moraju biti vođene hrvatske istraživačke infrastrukture je i načelo održivog razvoja i kružnog gospodarstva te biogospodarstva.

Daljnji razvoj proizvodnje u biogospodarstvu zahtijeva veoma specifična znanja (primjerice o mikrobnoj fiziologiji, mikrobnoj genetici, razvoju mikrobnih procesa u bioreaktorima, kinetici mikrobnih procesa, prijenosu tvari i energije, procedurama uvećanja mjerila bioreaktora), koja nude specijalizirani studijski programi iz područja biotehnologije. Da bi zadržali najperspektivnije mlade kadrove u Hrvatskoj, potrebno je izgraditi i opremiti centar za izvrsnosti u biotehnologiji i prehrambenom inženjerstvu. Uspostavljanjem centra osigurat će se ključna spona od akademije prema postojećoj i novoj bioindustriji vezanoj ponajviše na poljoprivredu i ruralne regije Hrvatske, u kojima i leži najveći hrvatski potencijal.

Prijenos znanja i inovacija je jedan od prioriteta zajedničke poljoprivredne politike u razdoblju do 2027. godine. Ključnu ulogu u tome imat će Sustav poljoprivrednog znanja i inovacija (engl. Agricultural Knowledge and Innovation System, AKIS) . AKIS sustav će se osnažiti boljim povezivanjem savjetodavne službe sa znanstvenim i drugim relevantnim institucijama, unaprjeđenjem znanja poljoprivrednih savjetnika, poticanjem i jačanjem inovacijskih partnerstava te učinkovitim korištenjem informacijskih i komunikacijskih tehnologija za poboljšanje protoka i dijeljenja znanja. ⁴

¹ BIOEASTsUP, Deliverable 4.2. “Report on the state-of-the-art innovation gaps and needs of the bioeconomy related research and innovation of the BIOEAST macro-region“

² Narodne novine br. 93/13, 114/13, 41/14, 57/18, 138/21

³ CELEBIO D.2.4. Summary report on the availability of biomass residues and biobased economy business opportunities for the CELEBio region

⁴ Strateški plan Republike Hrvatske za provedbu zajedničke poljoprivredne politike 2023.-2027.

Tablica 9.: SWOT analiza istraživanja i razvoja u biogospodarstvu