Članak 1.

U Uredbi o troškovima ponovne uporabe  informacija („Narodne novine“, br. 87/18), u članku 1. stavku 1. ispred riječi: “Ovom Uredbom“ dodaje se  broj: „(1)“.

Iza stavka 1. dodaj se stavak 2. koji glasi:

„(2) Ovom Uredbom također se utvrđuju kriteriji za naplatu troškova nastalih zbog anonimizacije osobnih podataka  i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, a koji predstavljaju stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija.“

Članak 2.

U članku 2. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„2.tijelo javne vlasti koje daje podatke za ponovnu uporabu je trgovačko društvo iz članka 29. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13, 85/15 i 69/22, dalje u tekstu Zakon)“.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

„ (2) Popis tijela javne vlasti iz članka 2. stavka 1. točke 1. ove Uredbe objavljuje Povjerenik za informiranje sukladno članku 32. stavku 9. Zakona.“.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

„(4) Ova Uredba se u dijelu kojim se utvrđuju kriteriji za naplatu stvarnih materijalnih troškova ponovne uporabe informacija nastalih zbog anonimizacije i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija (poglavlje IV) primjenjuje na sva tijela javne vlasti.“.

Članak 3.

U članku 5. stavku 1. točki a) podtočka 3. briše se.

Članak 4.

U članku 6. stavku 1. iza riječi: “Tijela javne vlasti“ dodaju se riječi: „iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe“.

Članak 5.

U članku 7. stavku 1. iza riječi: „tijela javne vlasti“ dodaju se riječi: „iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe,“, a iza riječi: „reprodukcije“ dodaju se riječi: „pohrane, anonimizacije osobnih podataka, mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija“.

U stavku 2. iza riječi: „Tijelo javne vlasti“ dodaju se riječi: „iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe“.

U stavku 3. iza riječi: „reprodukcije“ dodaju se riječi: „pohrane, anonimizacije osobnih podataka, mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija“.

Članak 6.

Iza članka 7. dodaju se naslov i članak 8. koji glase:

„IV. KRITERIJI ZA NAPLATU  STVARNH MATERIJALNIH TROŠKOVA  PONOVNE UPORABE INFORMACIJA NASTALIH ZBOG ANONIMIZACIJE OSOBNIH PODATAKA I MJERA PODUZETIH ZA ZAŠTITU POSLOVNO POVJERLJIVIH INFORMACIJA

Članak 8.

(1) Materijalnim troškovima pružanja informacija, osim troškova određenih Kriterijima iz članka 19. stavka 3. Zakona, smatraju se i:

-anonimizacija : brisanje, skrivanje, osiromašivanje baza podataka

- mjere poduzete za zaštitu poslovno povjerljivih informacija: tehničke mjere zaštite

(2) Visinu naknade stvarnih materijalnih troškova pružanja informacija koji nastanu zbog anonimizacje  osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, tijelo javne vlasti odredit će na način da u visinu naknade zaračuna prosječnu tržišnu cijenu anonimizacije osobnih podataka, odnosno tehničkih mjera zaštite poslovno povjerljivih informacija.

(3)Vrijeme koje zaposlenik tijela javne vlasti provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na pristup informaciji, ne predstavlja stvarni materijalni trošak.“.

V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 7.

Tijela javne vlasti iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe dužna su donijeti odnosno uskladiti postojeće cjenike za naknadu troškova ponovne uporabe informacija s ovom Uredbom u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 8.

Ova Uredbe stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Obrazloženje

Prijedlogom uredbe  o izmjenama i dopunama Uredbe o troškovima ponovne uporabe informacija se Uredba o troškovima ponovne uporabe informacija („Narodne novine“ br. 87/18) usklađuje sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 69/22).

Navedenim Zakonom  ransponirana je Direktiva (EU) 2019/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podacima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (preinaka) (SL L 172, 26. 6. 2019.) te je člankom 17. istog Zakona, sukladno odredbama Direktive izmijenjen članak 32.  Zakona o pravu na pristup informacijama, koji se odnosi na naknadu za ponovnu uporabu informacija.

Izmijenjenim člankom 32. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine br. 25/13, 85/15. i 69/22., dalje u tekstu Zakon) propisano je da tijelo javne vlasti ne naplaćuje naknadu za ponovnu uporabu informacija. Stavkom 2. istoga članka propisano je da tijelo javne vlasti može korisniku naplatiti stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija nastale zbog reprodukcije, davanja na uporabu i dostave informacija, anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, u skladu s kriterijima iz članka 19. stavka 3. ovoga Zakona, osim u dijelu koji se odnosi na anonimizaciju osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, koji se utvrđuju uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Sukladno navedenoj odredbi Zakona, u stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija, koje tijelo javne vlasti može naplatiti korisniku, (pored do sada utvrđenih troškova nastalih zbog reprodukcije, davanja na uporabu i dostave informacija, a koji se kao i do sada naplaćuju u skladu s Kriterijima koje donosi Povjerenik iz članka 19. stavka 3. Zakona), ulaze i troškovi nastali zbog anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, a za koje se kriteriji za naplatu utvrđuju Uredbom Vlade Republike Hrvatske. (Do izmjene Direktive odnosno Zakona, anonimizacija je ulazila u opravdani troška koji nadilazi bazični materijalni trošak, dok prema izmjenama anonimizacija (a kao novina i trošak zaštite povjerljivih informacija) ulazi u stvarne materijalne troškove.

Sukladno navedenoj izmjeni, Prijedlogom ove Uredbe utvrđuju se kriteriji za naplatu stvarnih materijalnih troškova ponovne uporabe informacija u dijelu koji se odnosi na anonimizaciju osobnih podataka  i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija.

Slijedom toga, dopunjuje se članak 1. Uredbe kojim se utvrđuje Predmet Uredbe , te se propisuje da se ovom Uredbom također utvrđuju kriteriji za naplatu troškova nastalih zbog anonimizacije osobnih podataka  i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija, a koji predstavljaju stvarne materijalne troškove ponovne uporabe informacija.

Kriteriji za naplatu stvarnih materijalnih troškova nastalih zbog anonimizacije osobnih podatka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija utvrđuju se u članku 6. Prijedloga Uredbe (dodanom članku 8.) kojim se propisuje da se materijalnim troškovima pružanja informacija, osim troškova određenih Kriterijima iz članka 19. stavka 3. Zakona, smatraju i anonimizacija: (brisanje, skrivanje, osiromašivanje baza podataka) i  mjere poduzete za zaštitu poslovno povjerljivih informacija: (tehničke mjere zaštite), te da se visina naknade stvarnih materijalnih troškova koji nastanu zbog anonimizacije i mjera poduzetih za zaštitu  poslovno povjerljivih informacija određuju prema prosječnoj tržišnoj cijeni anonimizacije osobnih podataka, odnosno tehničkih mjera zaštite poslovno povjerljivih informacija. Također se utvrđuje da vrijeme koje zaposlenik tijela javne vlasti provede prikupljajući, pripremajući i pružajući informaciju korisniku prava na pristup informaciji, ne predstavlja stvarni materijalni trošak.

Ujedno, obzirom da sukladno navedenoj odredbi Zakona, anonimizacija ulazi u stvarne materijalne troškove, člankom 3. Prijedloga uredbe briše se dio odredbe članka 5. Uredbe kojim je anonimizacija bila utvrđena u kriterijima za opravdani trošak koji tijelo javne vlasti može naplatiti povrh materijalnog troška.

Također se utvrđuje da se ova Uredba u dijelu kojim se utvrđuju kriteriji za naplatu stvarnih materijalnih troškova ponovne uporabe informacija nastalih zbog anonimizacije i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija primjenjuje na sva tijela javne vlasti.

Nadalje, izmijenjenim člankom 32. stavkom 3. Zakona utvrđuju se tijela javne vlasti koja, iznimno od  stavka 1. istoga članka, mogu korisniku uz stvarne materijalne troškove naplatiti naknadu za ponovnu uporabu informacija te se utvrđuje da su to:  1) knjižnice, uključujući knjižnice ustanova visokog obrazovanja, muzeji i arhivi, 2) trgovačka društva iz članka 29. stavka 2. točke 2. Zakona, 3) ostala tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda. Stavkom 4. istoga članka Zakona propisano je da u slučajevima iz stavka 3. točaka 2. i 3. ovoga članka (dakle u slučajevima kad naknadu za ponovnu uporabu informacija uz stvarne materijalne troškove korisniku naplaćuju trgovačka društva iz članka 29. stavka 2. točke 2. Zakona ili  ijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda) tijelo javne vlasti odrediti će naknadu za ponovnu uporabu u skladu s objektivnim, jasnim i provjerljivim kriterijima za izračun troškova ponovne uporabe informacija koje utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske.

Sukladno navedenim odredbama Zakona, člankom 2. Prijedloga uredbe, izmijenjen je članak 2. Uredbe u dijelu kojim se utvrđuju uvjeti za primjenu Uredbe na određivanje naknade troškova nastalih temeljem zahtjeva korisnika za ponovnu uporabu informacija, te se propisuje  da se ova Uredba primjenjuje isključivo na određivanje naknade troškova nastalih temeljem zahtjeva korisnika za ponovnu uporabu informacija ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta: 1. (kao i do sada)  da tijelo javne vlasti koje daje podatke za ponovnu uporabu pretežito se financira iz vlastitih prihoda, 2. kao novina (umjesto dosadašnjeg uvjeta da „korisnik zahtijeva informacije kojima tijelo javne vlasti osigurava odgovarajuće prihode kojim pokriva troškove njihova prikupljanja, izrade, reprodukcije i objave“ ) kao uvjet se utvrđuje da tijelo javne vlasti koje daje podatke za ponovnu uporabu je trgovačko društvo iz članka 29. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ br. 25/13, 85/15 i 69/22). Ujedno se utvrđuje da popis tijela javne vlasti iz članka 2. stavka 1. točke 1. ove Uredbe (dakle, tijela javne vlasti koja se pretežito financiraju iz vlastitih prihoda) objavljuje Povjerenik za informiranje sukladno članku 32. stavku 9. Zakona.

Nadalje, člancima 4. i 5. Prijedloga uredbe, se u člancima 6. i 7. Uredbe (koji se odnose na cjenik za naknadu troškova ponovne uporabe informacija te na reviziju načina izračuna naknade troškova ponovne uporabe informacija) preciziraju tijela javne vlasti na koje se navedene odredbe Uredbe odnose, a sukladno utvrđenjima u izmijenjenom članku 32. stavcima 4., 5. i 6., Zakona. Člankom 5. Prijedloga uredbe ujedno se u članku 7. Uredbe dopunjuju stavci 1. i 3. te se utvrđuje da ukupan godišnji prihod tijela javne vlasti ostvaren po osnovi naknade troškova ponovne uporabe informacija ne smije prelaziti, (pored do sada utvrđenih troškova prikupljanja, izrade, reprodukcije i pružanja informacije) i troškove pohrane, anonimizacije osobnih podataka i mjera poduzetih za zaštitu poslovno povjerljivih informacija,  a sukladno članku 32. stavku 5. Zakona.

Ujedno se u prijelaznim i završnim odredbama Prijedloga uredbe utvrđuje obveza tijela javne vlasti iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe (tj. tijela koja sukladno Zakonu, uz materijalne troškove,  korisniku mogu naplatiti naknadu za ponovnu uporabu informacija) da donesu odnosno da usklade postojeće cjenike za naknadu troškova ponovne uporabe informacija s ovom Uredbom.