I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske ( Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske). 

II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE DONOŠENJA ZAKONA

U području koncesija opći zakonodavni okvir čini Zakon o koncesijama ( Narodne novine, broj 143/12 ) kojim su uređeni postupci davanja koncesija, ugovor o koncesiji, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije, politika koncesija, te druga pitanja u vezi s koncesijama, dok se posebnim („sektorskim“) zakonima uređuju posebna pitanja vezana za koncesije koje se daju za djelatnosti i u područjima uređenima tim zakonom. Uz Zakon o koncesijama, zakonodavni okvir za koncesije, čine i posebni propisi kojima se uređuju koncesije u pojedinim područjima i za pojedine djelatnosti. Ovi tzv. ''sektorski zakoni za koncesije'', temeljem načela i rješenja iz Zakona, uređuju sva posebna pitanja koja se vezuju za pojedini predmet koncesije. Zakonom o koncesijama jasno je postavljena uloga Ministarstva financija kao javnopravnog tijela koje provodi politiku koncesija, što, u smislu Zakona o koncesijama , predstavlja sve mjere i aktivnosti usmjerene uspostavi i održanju učinkovitog sustava davanja koncesija, a osobito nadzor nad provedbom ugovora o koncesijama, vođenje Registra koncesija, sudjelovanje predstavnika ministarstva nadležnog za financije u postupcima davanja koncesija, praćenje provedbe ugovora o koncesijama s obilježjima javno-privatnog partnerstva, edukaciju te praćenje međunarodne prakse iz područja koncesija.

Svjetska gospodarska kriza, pogoršanje uvjeta financiranja na tržištu, a sukladno čemu je došlo do značajnih problema u sposobnosti koncesionara za neometanu provedu ugovora o koncesiji, ukazali su na potrebu uvođenja jasnijih pravila i dodatne fleksibilnosti kod uvjeta izmjene ugovora o koncesiji za vrijeme njegova trajanja, a bez ugrožavanja temeljnih načela na kojima dodjela javnih ugovora počiva u Europskoj uniji. Navedeno podrazumijeva i profiliranje jasnijih pravila vezanih za sudjelovanje financijskih institucija u koncesijskim projektima, te prava i obveza sviju strana, davatelja koncesije, koncesionara i financijskih institucija, kod prijevremenih raskida ugovora.

Nepostojanje jasnih pravila na razini Unije koja bi uređivala dodjelu ugovora o koncesiji dovodi do pravne nesigurnosti i do prepreka slobodnoj nabavi usluga te uzrokuje narušavanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Rezultat toga je da gospodarski subjekti, posebice mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), nailaze na ograničenja na unutarnjem tržištu i propuštaju važne poslovne prilike, a javne vlasti možda ne iskorištavaju najbolje javne financije kako bi građani imali koristi od kvalitetnih usluga po najboljim cijenama.

Kao dio sveobuhvatne reforme sustava javne nabave Europska komisija je donijela nova pravila javne nabave koje je objavila u Službenom listu Europske unije od 28. ožujka 2014. godine gdje su objavljene tri nove direktive iz područja javne nabave i to; Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji, Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, te Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ. Navedene direktive stupile su na snagu 17. travnja 2014., čime su države članice EU stekle obvezu implementirati ih u svoja nacionalna zakonodavstva u roku od dvije godine, odnosno do 18. travnja 2016. godine.

Europska komisija izdvaja ugovore o koncesiji kao važne instrumente u dugoročnom strukturnom razvoju infrastrukture i strateških usluga, doprinoseći napretku tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, omogućujući korist od stručnog znanja iz privatnog sektora i pomažući postizanje učinkovitosti i ostvarivanja inovacija.

Prijedlogom zakona trebalo bi se prije svega omogućiti da Republika Hrvatska usvoji odredbe Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. godine o dodjeli ugovora o koncesijama.

Prijedlogom zakona omogućava se uravnotežen i fleksibilan pravni okvir za davanje koncesija koji osigurava učinkovit i nediskriminirajući pristup tržištu svim gospodarskim subjektima, kao i pravnu zaštitu koja daje prednost javnim ulaganjima u infrastrukturne i strateške projekte. Pritom treba istaći kako je dosadašnji zakonski okvir koji se tijekom pregovora o ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju (EU) prilagođavao postojećim pravilima u 2008. godini, te 2012. godine kada je dodatno unaprijeđen i pri čemu su značajnim dijelom akceptirane odredbe koje se predlažu u novom okviru u koji se transponira sadašnja Direktiva.

Sadašnji prijedlog u kojem se transponiraju odredbe predmetne Direktive dodatno je jačanje postojećeg okvira, te se u tom smislu ovaj zakon predlaže s ciljem uspostavljanja još jasnijeg i jednostavnijeg pravnog okvira primjenjivog na dodjelu koncesija, a kojima se osigurava najučinkovitije korištenje javnih sredstava.

Zakon obuhvaća uvodni dio, pripremne radnje za davanje koncesija, postupak davanja koncesija za radove i usluge procijenjene vrijednosti manje od praga i za koncesije za gospodarsko korištenje, postupak davanja koncesija za radove i usluge procijenjene vrijednosti jednake ili veće od praga, ugovor o koncesiji, prestanak koncesije, politika koncesija i prekršajne odredbe.

Prijedlogom zakona propisana je primjena pravila iznad praga koje propisuje Direktiva 2014/EU/23 o dodjeli koncesija za koncesije procijenjene vrijednosti jednake ili veće od 5 225 000 eura. Normativno rješenje predviđa različite postupke davanja koncesije za koncesije iznad i ispod praga koji su sadržani u Glavi III i IV predloženog Zakona, dok su ostale odredbe Zakona primjenjive na sve koncesije.

Pored spomenutih inicijativa i promjena na razini Europske unije, niz rješenja koja se predlažu u ovom Nacrtu prijedloga Zakona o koncesijama za cilj imaju rješavanje nedostataka postojećeg Zakona koje su uočene u redovitoj praksi davatelja koncesija u Republici Hrvatskoj, te se vezuju uz posebnosti hrvatskog sustava koncesija i određenih naslijeđenih modaliteta postupanja koji traže prilagodbu novim zakonskim rješenjima.

Uzimajući u obzir da naknade za koncesiju u bitnom predstavljaju oblik javnog davanja kao naknade za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra za koje je zakonom određeno da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, za pravo obavljanja djelatnosti od državnog interesa te za izgradnju i korištenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti, u područjima i za djelatnosti propisane posebnim zakonima, kao sljedeći korak usmjeren na jačanje i unapređenje sustava koncesija potrebno je u Zakonu o koncesijama urediti djelotvornije i učinkovitije provođenje inspekcijskog nadzora od strane ministarstva nadležnog za financije. Navedeno ne samo u dijelu provedbe nadzora nad izvršenjem preuzetih obveza ugovorom o koncesijama, već osobito i u dijelu obavljanja djelatnosti koja se obavlja bez propisane koncesije, sve u cilju efikasnijeg suzbijanja svih oblika i modaliteta obavljanja aktivnosti na načine koji odstupaju od legitimnih normi, poznate kao „siva ekonomija“ i s time povezane pojave evazije u plaćanjima javnih davanja. S tim u vezi potrebno je u Zakonu o koncesijama propisati upravne mjere i ovlasti inspekcijskog tijela ministarstva nadležnog za financije, kao instrumente za provedbu učinkovitog i efikasnog obavljanja nadzora u sustavu koncesija.

Vezano za okvir politike koncesija koju provodi ministarstvo nadležno za financije, pokazalo se nužnim naglasiti da politika koncesija obuhvaća i nadzor obavljanja djelatnosti bez potrebne koncesije, posebno jer je važeći Zakon o koncesijama „fokusiran“ na provedbu nadzora nad ugovorom o koncesijama, dok u dijelu koji se odnosi na nadzor obavljanja djelatnosti bez propisane koncesije, dakle, bez ugovora o koncesiji, do sada nije sadrži relevantne odredbe koje bi na učinkoviti način rješavale pitanja koja proizlaze iz nedovoljne financijske discipline i s tim povezanih pojavnosti i izbjegavanja plaćanja, odnosno neizvršavanja ugovora sukladno odredbama istih.

U odnosu na postojeći normativni tekst ovim Prijedlogom zakona predlaže se restrukturiranje i jasnije normiranje odredbi koje uređuju nadzor kao postupanje kojim se osigurava pravilna primjena Zakona o koncesijama i posebnih propisa kojima se uređuju pojedine koncesije, kao i suzbijanje, sprječavanje i otkrivanje kažnjivih djela iz tih propisa.

Pravo je i obveza davatelja koncesije praćenje rada koncesionara kao i izvršavanje njegovih obveza definiranih ugovornim odnosom sadržanim u ugovoru o koncesiji. Obzirom da naknade za koncesiju predstavljaju proračunske prihode kako u državnom proračunu tako i proračunu jedinica lokalne i regionalne samouprave, prema raspodjeli propisanoj posebnim zakonima, nužno je aktivnije postupanje davatelja koncesije u smislu propisane odgovornosti u dijelu koji se odnosi na nadzor nad koncesionarima u izvršavanju obveza preuzetih ugovorima o koncesiji. Navedeno prvenstveno u praćenju da li je naknada za koncesiju naplaćena odnosno da li je plaćena pravilno, potpuno i pravodobno te u praćenju da li koncesionar u izvršavanju ugovora o koncesiji djelatnost obavlja izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji.

Samo-regulirajući mehanizam koji je u sustavu koncesija postavljen radi osiguranja svih koristi koje proizlaze iz područja koncesija prvenstveno glede financijskih efekata sa stajališta proračunskih prihoda i u kojem mehanizmu osnovnu ulogu čini nadzor koji treba kontinuirano vršiti davatelj koncesije nad koncesionarom. U tom cilju dodatno se u ovom Prijedlogu zakona uređuju obveze davatelja koncesije radi osiguranja kontinuiranog praćenja ispunjavanja ugovora o koncesiji od strane koncesionara, s jasno određenim obvezama davatelja koncesije za poduzimanje radnji u slučaju utvrđivanja nepravilnosti, koje nepravilnosti osobito uključuje nepoštivanje obveze plaćanja naknade za koncesiju u iznosu i na način kako je to uređeno ugovorom o koncesiji u skladu s odredbama posebnog zakona.

Stoga se u odnosu na postojeći normativni tekst koji će unaprijediti preduvjete transparentnom i učinkovitom davanju koncesija dodatno predlaže čvršće i jasnije normiranje odredbi kojima se u okviru politike koncesija uređuju obveze davatelja koncesija.

Prijedlogom zakona predlaže se stvoriti potrebne preduvjete za jačanje efikasnosti sustava i politike koncesija jačanjem uloge inspekcijske službe ministarstva nadležnog za financije, na način da se uvode mjere i ovlasti kao „alati“ za provedbu učinkovitog i efikasnog obavljanja nadzora u sustavu koncesija, a jačanje kvalitete inspekcijskog nadzora pridonosit će jačanju provedbe mjera zaštite imovine Republike Hrvatske.

Pri tome se dodatno u ovom Prijedlogu zakona predlaže urediti postojeće odredbe o prekršajima u Zakonu o koncesijama, radi preciznijeg izričaja postojećih normi, s povećanim rasponom novčanih kazni, te postojeći katalog prekršaja dodatno normirati uvođenjem novih prekršaja svih subjekata odgovornih za poštivanje i provođenje Zakona o koncesijama, što se odnosi i na davatelje koncesije i koncesionara, ali i na sve osobe koje obavljaju djelatnost bez propisane koncesije te sve osobe koje na bilo koji način sudjeluju u takvom protupravnom postupanju.

Prekršaji se sistematiziraju kroz tri stupnja (najteži, srednji i lakši) te se ovisno o kategorizaciji utvrđuju različite visine raspona novčane kazne za prekršaj pravne osobe, odnosno odgovorne osobe, kao i fizičke osobe, fizičke osobe obrtnika i osobe koja obavlja drugu samostalnu djelatnost. Za najtežu kategoriju prekršaja, koji obuhvaćaju i obavljanje djelatnosti za koju je potrebna koncesija bez koncesije kao i obavljanje djelatnosti izvan opsega koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji, predviđa se oduzimanje predmeta i sredstava koji su bili namijeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja.

Istovremeno se ovim Prijedlogom zakona predlaže uvođenje jedinstvenog modela vođenja carinsko-prekršajnog postupka na temelju optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja, a u svrhu jačanja uloge ovlaštenog tužitelja i ujednačenosti prekršajnog postupanja državnih tijela sukladno Prekršajnom zakonu (Narodne novine, br. 107/07, 39/13 i 157/13).

Promjenama koje će proisteći iz donošenja novog zakonskog okvira omogućit će se u još većoj mjeri razvoj instituta koncesije i omogućavanje dizajniranja složenijih koncesijskih modela. Prihod od koncesijskih naknada u državnom proračunu i proračuna jedinica lokalne (područne) i regionalne samouprave u zadnje četiri godine iznosi 5,2 mlrd kuna, a normativnim rješenjima u predloženim Nacrtom prijedloga zakona u konačnici će pozitivno utjecati povećanje prihoda kako državnog tako i proračuna na lokalnoj razini.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Odredbom članaka 204. i 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/2013) predviđena je mogućnost donošenja Zakona po hitnom postupku, za zakone koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj. S obzirom da se predmetnim Prijedlogom zakona odredbe važećeg Zakona usklađuju s odredbama Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji, predlagatelj drži da su ispunjeni uvjeti za donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

Zakonom se provode i potrebne izmjene odredbi Zakona o koncesijama, uređenjem koje je usmjereno otklanjanju utvrđenih rizika za stabilnost ovog sustava, osobito u dijelu obračuna i naplate naknada za koncesiju kao proračunskih prihoda, te s time povezanom zaštitom općih i javnopravnih interesa. Ovim Prijedlogom zakona se postižu uvjeti koji su određeni i kriterijima u okviru Procedure prekomjernog deficita, te smanjenja uočenih makroekonomskih neravnoteža kojima će se ojačati preduvjeti za rast prihoda po naknadama za koncesije. Sukladno istome podloga donošenja predmetnih izmjena omogućit će učinkovitiji nadzor, te sprječavanja budućih evazija ili drugih vidova nepravilnosti u korištenju prava koja proistječu iz ugovora o koncesiji, a što je važna odrednica u vođenju ekonomske i fiskalne politike Vlade Republike Hrvatske.

Slijedom toga, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku s obzirom da se istim nastavlja obveza daljnjeg usklađivanja hrvatskog zakonodavstva sa pravnom stečevinom Europske unije.

ZAKON O KONCESIJAMA

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju postupci davanja koncesija, ugovor o koncesiji, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije, politika koncesija, te druga pitanja u vezi s koncesijama.

(2) Koncesija je pravo koje se stječe ugovorom.

(3) Vrste koncesija su:
– koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra,
– koncesija za radove,
– koncesija za usluge.

(4) Ugovor o koncesiji za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra jest ugovor čiji je predmet korištenje općeg ili drugog dobra za koje je zakonom određeno da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.

Ugovor o koncesiji za radove jest ugovor, u pisanom obliku, kojim se ostvaruje financijski interes, a posredstvom kojeg davatelj koncesija ili više njih povjeravaju izvođenje radova jednom gospodarskom subjektu ili više njih čija se naknada sastoji isključivo od prava na iskorištavanje radova koji su predmet ugovora ili od tog prava i plaćanja.

Ugovor o koncesiji za usluge jest ugovor, u pisanom obliku, kojim se ostvaruje financijski interes, a posredstvom kojeg davatelj koncesija ili više njih povjeravaju pružanje i upravljanje uslugama koje nisu izvođenje radova iz ovog stavka jednom gospodarskom subjektu ili više njih čija se naknada sastoji isključivo od prava na iskorištavanje usluga koje su predmet ugovora ili od tog prava i plaćanja.

(5) Davanje koncesije za radove ili koncesije za usluge uključuje i prijenos na koncesionara operativnog rizika u iskorištavanju tih radova ili usluga, koji obuhvaća rizik potražnje ili rizik ponude ili oboje. Dio operativnog rizika prenesen na koncesionara uključuje stvarno izlaganje nepredvidivim promjenama tržišta, tako da bilo kakav potencijalni procijenjeni gubitak koji je pretrpio koncesionar nije tek nominalan i zanemariv.

(6) Operativnim rizikom iz stavka 5. ovog članka smatra se rizik izloženosti koncesionara tržišnim uvjetima na način da koncesionaru od strane davatelja koncesije nije zajamčeno da će, u normalnim uvjetima rada, posredno ili neposredno, ostvariti povrat uloženih sredstava ili troškova nastalih u izvođenju radova ili pružanju usluga koje su predmet koncesije.

(7) Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju posebni zakoni te propisi kojim se uređuje javna nabava.

Pravna stečevina Europske unije

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

- Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014.),

- Direktiva 2014/24/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014.),

- Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EU (SL L 94, 28.3.2014.),

- Direktiva 2007/66/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. godine o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabavi (SL L 335, 20.12.2007.)

Vrijednosni pragovi

Članak 3.

(1) Prag procijenjene vrijednosti koncesije bitan za određenje primjene pravila postupka davanja koncesije objavljuje se u Službenom listu Europske unije, te će isti pravodobno biti objavljen na stranicama ministarstva nadležnog za financije.

(2) Europska komisija po potrebi vrši reviziju praga iz stavka 1. ovog članka, te iznos praga objavljuje u odgovarajućim nacionalnim valutama u Službenom listu Europske unije.

(3) Na postupak davanja koncesije za usluge čija je procijenjena vrijednost manja od praga iz ovog članka te na koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra primjenjuju se odredbe Glave III. ovog Zakona.

(4) Na postupak davanja koncesije za usluge čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od praga iz ovog članka i na koncesije za radove primjenjuju se odredbe Glave IV. ovog Zakona.

Značenje pojmova

Članak 4.

Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Davatelj koncesije je tijelo javne vlasti, odnosno pravna osoba koja je, u skladu s posebnim zakonima, nadležna za davanje koncesije.

2. Koncesionar je gospodarski subjekt s kojim je davatelj koncesije sklopio ugovor o koncesiji.

3. Gospodarski subjekt je fizička ili pravna osoba ili zajednica tih osoba koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga.

4. Natjecatelj je gospodarski subjekt koji je voljan natjecati se ili je dobio poziv za sudjelovanje u postupku davanja koncesije.

5. Ponuditelj je gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu u postupku davanja koncesije.

6. Pisan ili u pisanom obliku znači svaki iskaz koji se sastoji od riječi ili brojeva koji se mogu čitati, umnožavati i naknadno slati, uključujući podatke koji se prenose i pohranjuju elektroničkim putem.

7. Ugovor o koncesiji je ugovor koji su sklopili davatelj koncesije s jedne strane i odabrani najpovoljniji ponuditelj, odnosno gospodarski subjekt kojem je koncesija dana na temelju neposrednog zahtjeva s druge strane, a sadrži odredbe o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz danu koncesiju.

8. Naknada za koncesiju je naknada koju plaća koncesionar na temelju ugovora o koncesiji.

9. Registar koncesija je jedinstvena elektronička evidencija ugovora o koncesijama danima na području Republike Hrvatske.

10. Odluka o davanju koncesije je upravni akt koji donosi davatelj koncesije na prijedlog stručnog povjerenstva za koncesiju nakon pregleda i ocjene pristiglih ponuda, odnosno nakon zaprimanja zahtjeva i utvrđenja ispunjenja uvjeta za dobivanjem koncesije.

11. Javno-privatno partnerstvo je dugoročan ugovorni odnos u smislu propisa kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo.

12. Poseban zakon je zakon kojim se uređuju pitanja vezana za koncesije koje se daju za djelatnosti i u područjima uređenima tim zakonom.

13. Društvo posebne namjene ima značenje u smislu propisa kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo.

14. Izvršenje radova znači izvršenje ili oblikovanje i izvršenje radova koji se odnose na jednu od djelatnosti iz dodatka s popisom radova propisa kojim je uređena javna nabava ili posla ili realizacija, bez obzira kojim sredstvom, radova koji odgovara zahtjevima koje je naveo davatelj koncesija koji ima odlučujući utjecaj na vrstu ili oblikovanje posla.

15. Radovi su rezultati visokogradnje ili niskogradnje uzete u cjelini koji su sami po sebi dovoljni da ispune gospodarsku ili tehničku funkciju.

16. Elektronička sredstva su elektronička oprema za obradu (uključujući digitalno sažimanje) i pohranu podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom vezom, radiovezom, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima.

17. Ured za publikacije Europske unije je međuinstitucionalni ured čiji je zadatak objavljivanje publikacija institucija Europske unije.

18. Isključivo pravo je pravo obavljanja djelatnosti koje daje nadležno tijelo jednom gospodarskom subjektu na temelju propisa ili upravnog akta, koji ima znatan utjecaj na mogućnost drugih gospodarskih subjekata da obavljaju takvu djelatnost. Dodjela i objava isključivog prava obavljanja djelatnosti uređuju se posebnim zakonom.

19. Posebno pravo je pravo obavljanja djelatnosti koje daje nadležno tijelo dvojici ili više gospodarskih subjekata na temelju propisa ili upravnog akta, koji ima znatan utjecaj na mogućnost drugih gospodarskih subjekata da obavljaju takvu djelatnost.

20. Dokumentacija za nadmetanje je bilo koji dokument koji je sastavljen ili na koji davatelj koncesija upućuje, a u kojemu se opisuju ili određuju elementi koncesije ili postupka davanja koncesije, uključujući obavijest o koncesiji, tehničke i funkcionalne zahtjeve, predložene uvjete koncesije, formate dokumenata koje podnose natjecatelji ili ponuditelji, informacije o općim primjenjivim obvezama te svu dodatnu dokumentaciju.

21. Inovacija je novi ili značajno poboljšan proizvod, usluga ili postupak, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke proizvodnje, građenja ili izgradnje, novu metodu stavljanja na tržište ili novu metodu organizacije u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih odnosa, između ostalog s ciljem pomaganja rješavanja društvenih izazova ili kao potpora strategiji Europa 2020.

22. Sigurnosno osjetljiva oprema, sigurnosno osjetljivi radovi i sigurnosno osjetljive usluge jesu oprema, radovi i usluge za sigurnosne potrebe, koje uključuju, zahtijevaju i/ili sadržavaju klasificirane podatke.

23. Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku (dalje u tekstu: NKPJS) je statistički standard koji se koristi za prikupljanje, upisivanje, obradu, analizu i diseminaciju podataka regionalne statistike prema razinama prostorne podjele Republike Hrvatske.

24. Jedinstveni rječnik javne nabave ( CPV ) je referentna nomenklatura koja se primjenjuje u postupku javne nabave, a istodobno osigurava istovjetnost s ostalim postojećim nomenklaturama. Pri svakom korištenju CPV nomenklature u kontekstu davanja koncesija koristi se Jedinstveni rječnik javne nabave (CPV) kako je doneseno Uredbom (EZ) br.2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća.

25. Zajednica ponuditelja je udruženje više gospodarskih subjekata koji su dostavili zajedničku ponudu u postupku davanja koncesije, neovisno o uređenju njihova međusobnog odnosa, a koji se obvezuju davatelju koncesije da će izvršiti svoje obveze sukladno ugovoru o koncesiji.

26. Usluge od općeg gospodarskog interesa su usluge kojima se izvršava posebna zadaća u društvenom interesu propisana posebnim propisom u kojem je precizno navedena priroda posebne zadaće.

Načela postupka davanja koncesije

Članak 5.

Prilikom provođenja postupka davanja koncesija davatelji koncesija obvezni su, u odnosu na sve pravne i fizičke osobe, poštovati načelo slobode kretanja robe, načelo slobode poslovnog nastana, načelo slobode pružanja usluga, načelo učinkovitosti, kao i ostala temeljna načela iz Ustava Republike Hrvatske te Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao što su načelo tržišnog natjecanja, načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti i načelo transparentnosti.

Davatelj koncesije

Članak 6.

(1) Davatelj koncesije može biti:

a) Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske,

b) tijela državne uprave, u ime Republike Hrvatske,

c) nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u ime jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te

d) pravne osobe posebnim zakonima ovlaštene za davanje koncesija.

(2) Kada je davatelj koncesije Hrvatski sabor ili Vlada Republike Hrvatske, sve pripremne radnje za davanje koncesije iz Glave II. ovoga Zakona kao i postupak davanja koncesije iz Glave III. i Glave IV. ovoga Zakona, osim donošenja odluke o davanju koncesije, odnosno odluke o poništenju postupka davanja koncesije, može provoditi nadležno ministarstvo.

(3) Podjela poslova iz stavka 2. ovoga članka uređuje se posebnim zakonom.

(4) Kada se postupak davanja koncesije provodi prema propisu kojim se uređuje javna nabava, davatelj koncesije smatrat će se javnim naručiteljem prema tom propisu.

(5) Sve fizičke osobe uključene u postupak davanja koncesije ne smiju imati izravnih i neizravnih osobnih interesa u bilo kojoj aktivnosti koja bi dovela do sukoba tih interesa s njihovim dužnostima.

Predmet koncesije

Članak 7.

(1) Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a osobito:

1. za istraživanje i/ili eksploataciju mineralnih sirovina,

2. za korištenje voda,

3. za pravo lova na državnim lovištima i uzgajalištima divljači,

4. na pomorskom dobru,

5. za pojedine djelatnosti unutar zaštićenih područja prirode te za korištenje drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti i speleoloških objekata,

6. u području energetike,

7. za obavljanje linijskog i obalnog pomorskog i riječnog prijevoza,

8. za luke,

9. za javne ceste,

10. za javni prijevoz,

11. za zračne luke,

12. u području sporta,

13. na kulturnim dobrima,

14. za komunalne djelatnosti,

15. u području javnih vodnih usluga,

16. u području željeznica,

17. u području žičara,

18. za djelatnosti gospodarenja otpadom,

19. u području turizma,

20. u području zdravstva,

21. za pružanje medijskih usluga televizije i radija te

22. za slobodne zone.

(2) Gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, izvođenje radova i pružanje usluga u područjima i djelatnostima iz stavka 1. ovoga članka može se ostvariti samo na temelju sklopljenog ugovora o koncesiji.

(3) Ako tijela, odnosno pravne osobe iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona sklope pravni posao s gospodarskim subjektom, u područjima i za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, a koji ima bitne sastojke ugovora o koncesiji iz članka 1. stavaka 4. do 6. ovoga Zakona, smatrat će se da je sklopljen ugovor o koncesiji.

(4) Koncesija se ne može dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i na drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima.

(5) Posebna pitanja vezana za davanje koncesija u područjima, odnosno za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka uređuju se i posebnim zakonom.

(6) Hrvatski sabor može na prijedlog Vlade Republike Hrvatske proglasiti određenu koncesiju strateškim interesom Republike Hrvatske.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka postupak davanja takve koncesije i druga pitanja u vezi s tom koncesijom uređuju se posebnim zakonom u skladu s odredbama ovoga Zakona.

Izuzeća od primjene Zakona

Članak 8.

(1) Ovaj se Zakon ne primjenjuje na:

1. koncesiju koja je, na temelju propisa Republike Hrvatske, određena kao klasificirana ili čije izvršenje, na temelju zakona ili drugih propisa Republike Hrvatske, zahtijeva primjenu mjera informacijske sigurnosti ili kada to zahtijeva zaštita bitnih interesa Republike Hrvatske;

2. koncesiju koja se daje na temelju posebnih postupaka međunarodne organizacije;

3. koncesiju koja se daje sukladno međunarodnom sporazumu između Republike Hrvatske i jedne ili više trećih država, potpisanim u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, i koja obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

4. negospodarske usluge od općeg interesa;

5. stjecanje ili najam, bilo kakvim financijskim sredstvima, zemljišta, postojećih građevinskih objekata ili drugih nekretnina ili prava koja se na njih odnose;

6. usluge arbitraže i mirenja, pravno zastupanje stranke od strane odvjetnika, pravno savjetovanje od strane odvjetnika, usluge ovjeravanja i certificiranja dokumenata koje moraju pružiti javni bilježnici;

7. pravne usluge koje pružaju skrbnici ili zakonski zastupnici maloljetnika, druge pravne usluge čije je pružatelje imenovao sud dotične države članice Europske unije ili su imenovani za izvođenje određenih zadataka pod nadzorom tih sudova, druge pravne usluge koje su u državi članici Europske unije povezane, čak i povremeno, s izvršavanjem službenih ovlasti;

8. financijske usluge u vezi s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata koji su definirani propisima koji uređuje područje tržišta kapitala, usluge središnje banke države članice Europske unije i mjere i aktivnosti koje se provode u okviru Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog mehanizma za stabilnost;

9. zajmove, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata;

10. civilnu obranu, civilnu zaštitu i usluge sprečavanja opasnosti koje pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, i koje su obuhvaćene CPV oznakama 75250000-3, 75251000-0, 75251100-1, 75251110-4, 75251120-7, 75252000-7, 75222000-8, 98113100-9 i 85143000-3, osim usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata;

11. usluge političkih kampanji obuhvaćene CPV oznakama 79341400-0, 92111230-3 i 92111240-6, ako ih je dodijelila politička stranka u okviru izborne kampanje;

12. koncesije za usluge lutrije obuhvaćene CPV oznakom 92351100-7 i dane gospodarskom subjektu na temelju isključivog prava;

13. koncesije kojima je glavna namjena omogućavanje pružanja ili iskorištavanja javnih telekomunikacijskih mreža ili pružanje javnosti jedne ili više usluga elektroničke komunikacije;

14. koncesiju koju davatelj koncesije daje pravnoj osobi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

- nad tom pravnom osobom davatelj koncesije provodi kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama, odnosno ima presudan utjecaj i na strateške ciljeve i na važne odluke pravne osobe nad kojom se vrši kontrola, ili nad tom pravnom osobom na isti način kontrolu provodi pravna osoba koju na isti način kontrolira davatelj koncesije;

- kontrolirana pravna osoba ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje joj je povjerio davatelj koncesije koji nad njom provodi kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj davatelj koncesija provodi kontrolu; i

- nema izravnog udjela privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva posebnim propisima i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom;

15. koncesiju koju davatelj koncesije daje pravnoj osobi nad kojom ne izvršava kontrolu iz točke 14. ovog stavka ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

- davatelj koncesija zajedno s drugim davateljima koncesija provodi kontrolu nad pravnom osobom koja je slična onoj koju provode nad svojim poslovnim jedinicama;

- kontrolirana pravna osoba ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje su joj povjerili davatelji koncesija koji nad njom provode kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima ti davatelji koncesija provode kontrolu; i

- nema izravnog udjela privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva posebnim propisima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom.

16. ugovor koji je sklopljen isključivo između dva ili više tijela javne vlasti i/ili pravne osobe iz članka 6. stavka 1. ovog Zakona ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) ugovor utvrđuje ili uspostavlja suradnju između tih tijela javne vlasti i/ili pravnih osoba kako bi se tražene javne usluge pružale radi ostvarivanja njihovih zajedničkih ciljeva;

(b) ta je suradnja uspostavljena isključivo na temelju potreba vezanih uz javne interese;

(c) tijela javne vlasti i/ili pravne osobe koje surađuju na otvorenom tržištu izvršavaju manje od 20 % djelatnosti na koje se odnosi suradnja.

(2)O međunarodnom sporazumu iz stavka 1. točke 3. ovoga članka davatelj koncesije mora obavijestiti Europsku komisiju.

(3) U slučaju davanja koncesija iz stavka 1. ovoga članka davatelj koncesije mora o tome obavijestiti ministarstvo nadležno za financije.

(4) Smatra se da davatelji koncesije nad pravnim osobama provode zajedničku kontrolu iz stavka 1. točke 15. podtočke 1. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

a) tijela pravne osobe pod kontrolom nadležna za odlučivanje sastavljena su od predstavnika svih davatelja koncesije koji provode kontrolu. Pojedinačni predstavnici mogu predstavljati nekoliko davatelja koncesije koji provode kontrolu ili sve njih;

b) ti davatelji koncesije mogu zajedno imati presudan utjecaj nad strateškim ciljevima i važnim odlukama pravne osobe pod kontrolom; i

c) pravna osoba pod kontrolom nema interese različite od interesa davatelja koncesije koji nad njom provode kontrolu.

Djelomična izuzeća od primjene Zakona

Članak 9.

(1) Odredbe Glave III., IV., V., i VI. VII. ovoga Zakona ne primjenjuju se :

1. na koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija;

2. na koncesije za usluge koje su dane davatelju koncesija ili njihovom udruženju na temelju isključivog prava, a koji obavljaju jednu od djelatnosti iz Priloga I.;

3. na koncesije za usluge dane gospodarskom subjektu na temelju isključivog prava koje mu je dodijeljeno u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i pravnim aktima Europske unije kojima se utvrđuju zajednička pravila o pristupu tržištu primjenjivim na djelatnosti navedene u Prilogu I osim ako sektorsko zakonodavstvo Europske unije ne zahtijeva posebne obveze primjene načela transparentnosti specifične za određeni sektor u kojem slučaju se primjenjuje članak 47. ovog Zakona;

4. na koncesije usluga zračnog prometa koje se temelje na dodjeli dozvole za upravljanje ili na koncesije za usluge javnog prijevoza putnika u javnom željezničkom i cestovnom prijevozu putnika;

5. na koncesije koje davatelj koncesije daje u skladu s pravilima o nabavi koje određuju međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija, ako ta organizacija ili institucija u cijelosti financira te koncesije;

6. na koncesije koje većim dijelom sufinancira međunarodna organizacija ili međunarodna financijska institucija;

7. na koncesije za pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom pitke vode;

8. na koncesije za isporuku pitke vode mrežama iz točke 7. ovog stavka;

9. na koncesije za hidrauličko inženjerstvo, s navodnjavanjem ili isušivanjem zemljišta, pod uvjetom da količina vode koja će se koristiti za isporuku pitke vode predstavlja više od 20 % ukupne količine vode koja se dobiva takvim projektima odnosno instalacijama za navodnjavanje ili isušivanje, ako su povezane s djelatnostima iz točaka 7. i/ili 8. ovog stavka;

10. na koncesije za odlaganje ili obradu otpadnih voda, ako su povezane s djelatnostima iz točaka 7. i/ili 8. ovog stavka;

11. na koncesije dane povezanom poduzetniku od strane davatelja koncesija ili poduzetniku koji je povezan s jednim od davatelja koncesija od strane zajedničkog pothvata koji se isključivo sastoji od više davatelja koncesija u svrhu obavljanja djelatnosti iz Priloga I. i to za:

a) koncesije za usluge pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog poduzetnika u prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve usluge koje je taj poduzetnik pružio, potječe od pružanja usluga davatelju koncesije ili drugim poduzetnicima s kojima je povezan;

b) koncesije za radove pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog poduzetnika u prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve radove koje je taj poduzetnik izvršio, potječe od izvršavanja radova davatelju koncesije ili drugim poduzetnicima s kojima je povezan.

(2) Postupak davanja koncesije iz stavka 1. točke 6. ovog članka strane uređuju dogovorno.

Davanja koncesija u području obrane i sigurnosti

Članak 10.

(1) Ukoliko koncesije za obranu i sigurnost nisu izuzete od primjene ovog Zakona u skladu s člankom 8. ovog Zakona, ovaj se Zakon ne primjenjuje na:

- koncesije koje su daju u skladu sa sklopljenim međunarodnim sporazumom, a posebno koje se odnose na razmještaj postrojbi i tiču se pothvata Republike Hrvatske, države članice Europske unije ili treće države;

- ugovore koji se sklapaju u okviru programa suradnje utemeljenog na istraživanju i razvoju koji zajednički provode najmanje dvije države članice Europske unije za razvoj novog proizvoda i, ako je primjenjivo, za naredne faze svih ili samo nekih dijelova životnog vijeka ovog proizvoda;

- koncesije koje jedna država daje drugoj državi, a odnose se na radove i usluge izravno povezane s vojnom opremom ili osjetljivom opremom, ili na radove i usluge isključivo za vojne svrhe, ili sigurnosno osjetljive radove i sigurnosno osjetljive usluge;

- koncesije koje se daju trećoj državi i koje se provode kada su snage razmještene izvan teritorija Europske unije, ako operativne potrebe zahtijevaju da te koncesije budu dane gospodarskim subjektima smještenima u području operacija.

(2) Koncesije u području obrane i sigurnosti iz stavka 1. ovog članka detaljnije se uređuju posebnim propisima.

Davanja koncesija za društvene i druge posebne usluge

Članak 11.

Ovaj se Zakon ne primjenjuje na koncesije za društvene i druge posebne usluge iz Priloga II ovog Zakona procijenjene vrijednosti manje od praga iz članka 3. ovog Zakona.

Ovaj se Zakon ne primjenjuje na koncesije za društvene i druge posebne usluge iz Priloga II. ovog Zakona procijenjene vrijednosti jednake ili veće od praga iz članka 3. ovog Zakona, osim članaka 40, 41., 49. i 51.

Imovinskopravni odnosi

Članak 12.

(1) Ako je Republika Hrvatska ili davatelj koncesije vlasnik nekretnine na kojoj će se obavljati djelatnost za koju se namjerava dati koncesija, osoba koja stekne pravo koncesije stječe i pravo korištenja te nekretnine dok traje koncesija i to u onom opsegu koji je nužan za izvršavanje koncesije i na onom dijelu nekretnine na kojem će koncesija najmanje opterećivati nekretninu, odnosno umanjivati njezinu vrijednost, ako Vlada Republike Hrvatske, od nje ovlašteno tijelo, ili drugo tijelo koje na temelju posebnog zakona upravlja, odnosno raspolaže nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ne odluči drukčije.

(2) Ako je za izvršavanje koncesije nužan prolaz ili provoz vozilima bez tereta ili s teretima preko nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske ili davatelja koncesije, osoba koja stekne pravo koncesije stječe i pravo služnosti prolaza, odnosno provoza svim vozilima sa svim teretima na toj nekretnini, ako Vlada Republike Hrvatske, od nje ovlašteno tijelo, ili drugo tijelo koje na temelju posebnog zakona upravlja, odnosno raspolaže nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ne odluči drukčije.

(3) Davatelj koncesije dužan je u postupku pripremnih radnji obavijestiti ovlašteno tijelo da će se koncesija u smislu stavaka 1. i 2. ovoga članka obavljati na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske.

(4) Koncesionar za stečeno pravo korištenja nekretnine, odnosno pravo služnosti iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, uz naknadu za koncesiju, plaća i naknadu za nekretninu u skladu s posebnim propisima.

(5) Pravo korištenja nekretnine, odnosno pravo služnosti koncesionara u slučaju iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, kao i visina naknade iz stavka 4. ovoga članka, sastavni je dio dokumentacije za nadmetanje u postupku davanja koncesije.

(6) Ako se koncesija daje za obavljanje djelatnosti na nekretnini koja nije u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno davatelja koncesije, ili ako je za izvršavanje koncesije nužan prolaz ili provoz vozilima preko nekretnine koja nije u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno davatelja koncesije, davatelj koncesije je dužan razriješiti imovinskopravne odnose s tom osobom prije početka postupka davanja koncesije.

(7) Iznimno od stavaka 1., 2., i 6. ovoga članka posebnim zakonom može se propisati da je koncesionar dužan razriješiti imovinskopravne odnose prije sklapanja ugovora o koncesiji.

Tajnost dokumentacije u postupcima davanja koncesije

Članak 13.

(1) Davatelj koncesije obvezan je čuvati i ne smije dati na uvid podatke iz dokumentacije gospodarskih subjekata koje su ti gospodarski subjekti, u skladu s posebnim propisima, označili poslovnom tajnom.

(2) Ako gospodarski subjekt označi određene podatke iz ponude poslovnom tajnom, obvezan je u ponudi navesti pravnu osnovu na temelju koje su ti podaci tajni.

(3) Gospodarski subjekti ne smiju označiti tajnim podatke o jediničnim cijenama, iznosima pojedine stavke, naknadi za koncesiju te podatke iz ponude u vezi s kriterijima za odabir ekonomski najpovoljnije ponude.

(4) Obveza davatelja koncesije iz stavka 1. ovoga članka ne utječe na primjenu odredaba ovoga Zakona osobito o sadržaju odluke o davanju koncesije, odnosno odluke o poništenju postupka davanja koncesije i zapisnika koje davatelj koncesije dostavlja gospodarskim subjektima.

II. PRIPREMNE RADNJE ZA DAVANJE KONCESIJE

Članak 14.

(1) Pripremnim radnjama za davanje koncesije smatraju se sve aktivnosti koje se provode radi davanja koncesije, a prethode početku postupka davanja koncesije.

(2) Pripremne radnje provodi davatelj koncesije u skladu s ovim Zakonom, posebnim zakonom, propisima kojim se uređuje javna nabava te ostalim propisima ovisno o vrsti i predmetu koncesije.

(3) Pripremnim radnjama smatraju se osobito:

– imenovanje stručnog povjerenstva za koncesiju,

– izrada studije opravdanosti davanja koncesije ili analize davanja koncesije,

– procjena vrijednosti koncesije te

– izrada dokumentacije za nadmetanje.

Stručno povjerenstvo za koncesiju

Članak 15.

(1) Prije početka postupka davanja koncesije davatelj koncesije imenuje stručno povjerenstvo za koncesiju.

(2) Davatelj koncesije imenuje članove stručnog povjerenstva pravne, ekonomske, tehničke i druge odgovarajuće struke, ovisno o predmetu i značajkama koncesije. Članovi stručnog povjerenstva ne moraju biti zaposlenici davatelja koncesije.

(3) Broj članova stručnog povjerenstva mora biti neparan, no ne smije biti veći od 7 članova.

(4) Član stručnog povjerenstva ne smije imati izravnih ili neizravnih osobnih interesa u bilo kojoj aktivnosti koji bi doveli do sukoba tih interesa s njegovim dužnostima u radu stručnog povjerenstva što potvrđuje potpisivanjem izjave o neovisnosti čime jamči da nije u sukobu interesa, u skladu s posebnim propisima koji uređuju sprječavanje sukoba interesa.

(5) Kod koncesija koje se daju u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava, najmanje jedan član stručnog povjerenstva mora imati važeći certifikat u području javne nabave.

(6) Kod koncesija koje se daju u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava, stručno povjerenstvo ima ulogu ovlaštenog predstavnika javnog naručitelja u skladu s propisima kojima se uređuje javna nabava.

(7) Kod koncesija za usluge procijenjene vrijednosti manje od praga iz članka 3. ovog Zakona i koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, a kada se više koncesija istodobno daje za isti ili sličan predmet koncesije, davatelj koncesije može osnovati jedno stručno povjerenstvo za sve koncesije, pazeći pri tome da stručno povjerenstvo u svome radu uzme u obzir posebnosti svake od koncesija.

(8) Davatelj koncesije obvezan je obavijestiti ministarstvo nadležno za financije o namjeri osnivanja stručnog povjerenstva iz ovoga članka.

(9) Ministarstvo nadležno za financije može imenovati svojeg predstavnika u stručno povjerenstvo u roku od deset dana od dana zaprimanja obavijesti iz stavka 8. ovoga članka.

(10) Kod koncesija s obilježjima javno-privatnog partnerstva, davatelj koncesije obvezan je zatražiti imenovanje predstavnika ministarstva nadležnog za financije kao člana stručnog povjerenstva.

(11) Iznimno od stavaka 1. do 10. ovoga članka, poslove stručnog povjerenstva za koncesiju čiji je predmet obavljanje djelatnosti radija i televizije obavlja nezavisno regulatorno tijelo u skladu s odredbama posebnog zakona.

(12) Zadaci stručnog povjerenstva za koncesiju su:

1. suradnja s davateljem koncesije pri izradi studije opravdanosti davanja koncesije, odnosno analize davanja koncesije, pri pripremi utvrđivanja uvjeta za davanje koncesije određenih posebnim zakonom i izradi dokumentacije za nadmetanje te pri definiranju uvjeta sposobnosti i kriterija za odabir najpovoljnije ponude,

2. analiza koncesije za radove i koncesije za usluge radi utvrđivanja sadrži li koncesija i obilježja javno-privatnog partnerstva u skladu s člankom 23. ovoga Zakona,
3. pregled i ocjena pristiglih ponuda i/ili zahtjeva za sudjelovanje, u skladu s pravilima postupka davanja koncesije,

4. utvrđivanje prijedloga odluke o davanju koncesije ili prijedloga odluke o poništenju postupka davanja koncesije te obrazloženja tih prijedloga,

5. obavještavanje nadležnog državnog odvjetništva o namjeri davanja koncesije čija djelatnost će se obavljati na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske ili koncesije koja se odnosi na opće dobro ili drugo dobro za koje je zakonom određeno da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku prije početka postupka davanja koncesije,

6. predlaganje vrste i vrijednosti pojedinog jamstva te

7. obavljanje svih ostalih radnji potrebnih za provedbu postupka davanja koncesije.

(13) Stručno povjerenstvo za koncesije o svom radu vodi zapisnik koji potpisuju svi članovi povjerenstva.

Studija opravdanosti davanja koncesije

Članak 16.

(1) Studiju opravdanosti davanja koncesije izrađuje davatelj koncesije.

(2) U izradi studije opravdanosti davanja koncesije davatelju koncesije mogu pomoći vanjski stručni savjetnici.

(3) Studijom opravdanosti davanja koncesije posebno se uzimaju u obzir javni interes, utjecaj na okoliš, zaštitu prirode i kulturnih dobara, financijski učinci koncesije na državni proračun Republike Hrvatske, odnosno proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te usklađenost s gospodarskim razvojnim planovima i planovima davanja koncesija iz članka 79. ovoga Zakona.

(4) Kod koncesije za usluge procijenjene vrijednosti manje od 2.000.000 EUR, u kunskoj protuvrijednosti, bez poreza na dodanu vrijednost i koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra davatelj koncesije može umjesto studije opravdanosti davanja koncesije izraditi analizu davanja koncesije. Analiza davanja koncesije mora na odgovarajući način obuhvatiti elemente studije opravdanosti davanja koncesije iz članka 17. ovoga Zakona kako bi se postupak davanja koncesije mogao provesti u skladu s načelima i pravilima postupka davanja koncesije uređenih ovim Zakonom.

(5) Kod koncesija za usluge procijenjene vrijednosti manje od praga iz članka 3. ovog Zakona i koncesije za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, a kada se više koncesija istodobno daje za isti ili sličan predmet koncesije, davatelj koncesije može izraditi jednu studiju opravdanosti davanja koncesije za sve koncesije, pazeći pri tome da studija jasno utvrdi posebnosti i sve elemente nužne za davanje svake od koncesija.

(6) Kod koncesije za usluge i koncesije za radove koja ima značajke javno-privatnog partnerstva, davatelj koncesije umjesto studije opravdanosti davanja koncesije izrađuje prijedlog projekta javno-privatnog partnerstva na način kako je to određeno propisom kojim se uređuje javno-privatno partnerstvo.

(7) Prijedlog projekta javno-privatnog partnerstva iz stavka 6. ovoga članka obvezno sadrži sve podatke i informacije određene člankom 17. ovoga Zakona.

(8) Sva pitanja vezana za studiju opravdanosti davanja koncesije i analizu davanja koncesije koja nisu uređena ovim Zakonom uređuju se posebnim zakonom.

(9) Davatelj koncesije dužan je u roku od 10 dana od izrade studije opravdanosti davanja koncesije dostaviti ministarstvu nadležnom za financije osnovne elemente studije opravdanosti davanja koncesije.

(10) Osnovni elementi studije opravdanosti davanja koncesije kao i oblik i način dostave osnovnih elemenata studije opravdanosti davanja koncesije iz stavka 9. ovog članka, bit će propisani pravilnikom koji donosi ministar nadležan za financije, te će isti biti objavljen na internet stranicama ministarstva nadležnog za financije.

Sadržaj studije opravdanosti davanja koncesije

Članak 17.

(1) Studija opravdanosti davanja koncesije sastoji se osobito od operativnog sažetka, općeg dijela, tehničke, financijske, ekonomske i pravne analize, a po potrebi analize utjecaja na okoliš, odnosno prirodu, kulturna dobra i zdravlje te pripadajućih priloga, zaključka i preporuka.

(2) Operativni sažetak studije opravdanosti davanja koncesije sadrži osobito: opis predmeta i svrhe/cilja koncesije, popis i obrazloženje primjene propisa koji se primjenjuju na davanje koncesije, pregled osnovnih zaključaka studije, izvore informacija i podataka te podatke o autorima studije.

(3) Opći dio studije opravdanosti davanja koncesije sadrži osobito: određenje vrste i predmeta koncesije, određenje radova i/ili usluga koji su predmet koncesije, mogućnost davanja koncesije na zahtjev, mogućnost davanja potkoncesije, uvjeta pod kojima se radovi izvode i usluge pružaju, načela upravljanja i nadzora nad koncesijom, slijed provedbe postupka davanja koncesije i izvršenja ugovora o koncesiji.

(4) Tehnička analiza studije opravdanosti davanja koncesije sadrži osobito: opis područja/djelatnosti i/ili građevine koja se daje u koncesiju, razradu tehničkih uvjeta i elemenata vezanih za projektiranje i građenje i/ili rekonstrukciju, opremanje i održavanje građevine koja je predmet koncesije, tehničke i ostale preduvjete za početak građenja, procjenu kapitalnih troškova i troškova upravljanja i održavanja građevine te pružanja usluga koje su predmet koncesije.

(5) Osim ako je to opravdano predmetom ugovora o koncesiji, tehnički i funkcionalni zahtjevi ne smiju upućivati na određenu marku ili izvor ili određeni proces koji karakterizira proizvode ili usluge koje pruža određeni gospodarski subjekt ili na zaštitne znakove, patente, vrste ili određenu proizvodnju ako bi to imalo učinak pogodovanja ili isključivanja određenih poduzetnika ili određenih proizvoda. Takva je uputa dopuštena, u iznimnim slučajevima, kada nije moguće dovoljno precizno i razumljivo opisati predmet ugovora o koncesiji. Uz takvu uputu treba navesti riječi „ili jednakovrijedan”.

(6) Financijska i ekonomska analiza studije opravdanosti davanja koncesije sadrži osobito: analizu troškova i koristi koncesije u odnosu na proračun davatelja koncesije, odnosno državni proračun Republike Hrvatske i/ili proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te financijske izvedivosti koncesije u odnosu na koncesionara, u skladu sa standardima struke i međunarodnim standardima.

(7) Pravna analiza studije opravdanosti davanja koncesije sadrži osobito: popis i obrazloženje primjene propisa koji se primjenjuju na davanje koncesije, utvrđenja i analize imovinskopravnih pitanja te preporuka vezanih za uvjete davanja koncesije, posebnih uvjeta koje koncesionar i davatelj koncesije moraju ispuniti, razloga/uvjeta za i posljedica raskida ugovora o koncesiji, pitanja osiguranja provedbe ugovora o koncesiji, analize prava financijskih institucija i drugih pitanja financijske podrške koncesije, pitanja prijenosa objekta s koncesionara na davatelja koncesije te način i uvjete rješavanja sporova.

(8) Iznimno, studija opravdanosti davanja koncesije za koncesije procijenjene vrijednosti manje od praga iz članka 3. ovog Zakona može sadržavati samo dio elemenata iz stavaka 1. do 6. ovoga članka, ovisno o procjeni davatelja koncesije i u skladu s odredbama posebnog zakona.

(9) Studija opravdanosti davanja koncesije ili analiza davanja koncesije mora uvijek sadržavati određenje vrste i predmeta koncesije, procijenjenu vrijednost koncesije, predložene minimalne uvjete sposobnosti gospodarskog subjekta, rok na koji se daje koncesija, obrazloženje ima li koncesija značajke javno-privatnog partnerstva, a prema potrebi i sve ostale podatke nužne za izradu dokumentacije za nadmetanje.

Procjena vrijednosti koncesije

Članak 18.

(1) Davatelj koncesije procjenjuje vrijednost koncesije kao ukupnu vrijednost predmeta koncesije, izraženu u kunama bez poreza na dodanu vrijednost, uključujući sve moguće izmjene i opcije ugovora o koncesiji i maksimalnu vrijednost izmjena u skladu s člankom 55. ovoga Zakona.

(2) Procijenjena vrijednosti koncesije računa se kao procijenjeni ukupni prihod, bez poreza na dodanu vrijednost, koji će koncesionar, postupajući s pažnjom dobrog gospodarstvenika, ostvariti temeljem ugovora o koncesiji za vrijeme trajanja koncesije.

(3) Procijenjena vrijednost koncesije izračunava se objektivnom metodom utvrđenom u dokumentaciji za nadmetanje.

(4) Procijenjena vrijednost koncesije računa se na temelju podataka iz studije opravdanosti davanja koncesije, odnosno analize davanja koncesije.

(5) Ako davatelj koncesije predviđa nagrade ili isplate budućem koncesionaru, mora ih uzeti u obzir prilikom izračuna procijenjene vrijednosti koncesije.

(6) Procijenjena vrijednost koncesije mora biti valjano određena u trenutku u kojem davatelj koncesije započinje postupak davanja koncesije.

(7) Pri izračunu procijenjene vrijednosti koncesije uzimaju se tržišne cijene u trenutku izračuna ili eventualna cijena usluge koja će se primijeniti u postupku davanja koncesije ili cijena usluge uređena posebnim zakonom, ako je primjenjivo.

(8) Prilikom izračunavanja procijenjene vrijednosti koncesije, davatelj koncesija, ako je moguće, posebno uzima u obzir:

(a) vrijednost dodijeljenih sredstava ili bilo koju drugu financijsku prednost, u bilo kojem obliku, od trećih strana za izvršenje koncesije;

(b) prihod od prodaje bilo kakve imovine koja je dio predmeta koncesije;

(c) vrijednost cjelokupne robe i usluga koje su davatelju koncesija stavili na raspolaganje koncesionaru pod uvjetom da su nužne za izvođenje radova ili pružanje usluga.

(9) Metoda koja se koristi za izračunavanje procijenjene vrijednosti koncesije ne smije biti odabrana s namjerom izuzimanja iz područja primjene Glave IV ovog Zakona. Koncesija ne smije biti razdijeljena na način da se isključuje iz područje primjene Glave IV ovog Zakona ako za to ne postoje objektivni razlozi.

(10) Na sva pitanja izračuna procijenjene vrijednosti koncesije koja nisu uređena ovim člankom ili ih nije moguće na odgovarajući način provesti, primjenjuju se i odredbe posebnog zakona.

(11) Ukoliko je vrijednost koncesije u vrijeme davanja koncesije više od 20 % veća od njezine procijenjene vrijednosti, valjana procjena vrijednosti praga iz stavka 2. ovog članka bit će vrijednost koncesije u vrijeme davanja koncesije.

(12) U slučaju iz stavka 1. ovog članka, davatelj koncesije će poništiti postupak davanja koncesije i provest će novi sukladno odredbama Glave IV. ovog Zakona.

Dokumentacija za nadmetanje

Članak 19.

(1) Davatelj koncesije izrađuje dokumentaciju za nadmetanje.

(2) U postupku davanja koncesije svakom se gospodarskom subjektu daje mogućnost da pod jednakim uvjetima preuzme dokumentaciju za nadmetanje.

(3) Davatelj koncesije dužan je unaprijed odrediti moguću novčanu naknadu za preuzimanje dokumentacije za nadmetanje.

(4) Naknada iz stavka 3. ovoga članka prihod je državnog proračuna Republike Hrvatske, odnosno proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba i članka 6. stavka 1. točke d) ovog Zakona, ako su iste davatelji koncesija.

(5) Podaci o gospodarskim subjektima koji su preuzeli dokumentaciju za nadmetanje i moguću dodatnu dokumentaciju moraju se evidentirati i čuvati kao tajni do otvaranja ponuda.

(6) Ako su za vrijeme roka za dostavu ponuda potrebne dopune, izmjene ili ispravci dokumentacije za nadmetanje, ona se dopunjava, mijenja ili ispravlja, a rok za dostavu ponuda po potrebi se odgovarajuće produljuje.

(7) Davatelj koncesije obvezan je osigurati dostupnost promjena iz stavka 6. ovoga članka svim gospodarskim subjektima koji imaju interes za sudjelovanjem u postupku davanja koncesije, na isti način kao i dokumentaciju za nadmetanje.

(8) Na sva ostala pitanja vezana za dokumentaciju za nadmetanje u slučaju davanja koncesije za usluge procijenjene vrijednosti jednake ili veće od praga iz članka 3. ovog Zakona i koncesije za radove primjenjuju se odgovarajuće odredbe propisa kojima se uređuje javna nabava.

Sadržaj dokumentacije za nadmetanje

Članak 20.

(1)Dokumentacija za nadmetanje sadrži sve potrebne podatke koji gospodarskom subjektu omogućavaju izradu zahtjeva za sudjelovanje i/ili ponude.

(2) Dokumentacija za nadmetanje sadrži:

a) opće podatke (naziv i sjedište davatelja koncesije, OIB, broj telefona, broj telefaksa, internetska adresa, adresa elektroničke pošte, osoba ili služba zadužena za kontakt, popis gospodarskih subjekata s kojima je davatelj koncesije u sukobu interesa prema odredbama propisa kojim se uređuje javna nabava, opis objektivne metode procjene vrijednosti koncesije u skladu s člankom 18. ovog Zakona, procijenjena vrijednost koncesije, vrsta koncesije),

b) podatke o predmetu koncesije (opis predmeta koncesije, tehničke specifikacije, izvođenja radova ili pružanja usluga, uvjete podugovaranja, rok početka radova ili pružanja usluga, ako je moguće, rok završetka radova ili pružanja usluga, odnosno predviđeno trajanje ugovora o koncesiji),

c) razloge za isključenje ponude, uvjete pravne i poslovne, financijske, tehničke i stručne sposobnosti, te dokaze i podatke kojima gospodarski subjekt dokazuje ispunjenje tih uvjeta,

d) uvjete za sudjelovanje gospodarskih subjekata u postupku davanja koncesije koji su propisani posebnim zakonom sukladno članku 25. i 39. ovoga Zakona ili propisima kojima se uređuje javna nabava (uvjeti i dokazi sposobnosti), ako je primjenjivo,

e) podatke o zahtjevu za sudjelovanje i/ili ponudi (sadržaj i način izrade, način dostave, način određivanja cijene, odnosno naknade za koncesiju, valuta ponude, ako se cijena ne izražava u kunama, kriterij za odabir ponude, jezik i pismo ako se zahtjev za sudjelovanje i/ili ponuda ne izrađuju na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, rok valjanosti ponude),

f) ostale podatke (podaci o terminu posjeta gradilištu ili neposrednog pregleda dokumenata koji potkrepljuju dokumentaciju za nadmetanje, odredbe koje se odnose na zajednicu ponuditelja ili natjecatelja, odredbe koje se odnose na podizvoditelje, datum, vrijeme i mjesto dostave zahtjeva za sudjelovanje i/ili ponuda i javnog otvaranja ponuda, uradci/dokumenti koji će se nakon završetka postupka davanja koncesije vratiti natjecateljima ili ponuditeljima, ako je primjenjivo, podaci o tijelima od kojih natjecatelj može dobiti pravovaljanu informaciju o obvezama koje se odnose na poreze, zaštitu okoliša, odredbe o zaštiti radnoga mjesta i radne uvjete koje su na snazi u području na kojem će se izvoditi radovi ili pružati usluge i koje će biti primjenjive na radove koji se izvode ili na usluge koje će se pružati za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji, ako je primjenjivo, rok za donošenje odluke o davanju koncesije, ako je određen, rok, način i uvjeti plaćanja naknade za koncesiju ili plaćanja od strane davatelja koncesije, uvjeti i zahtjevi koji moraju biti ispunjeni u skladu s posebnim propisima ili stručnim pravilima, pravo korištenja nekretnine, odnosno pravo služnosti i naknada za nekretninu, navod o primjeni uzanci (trgovačkih običaja), ako će se primjenjivati, naziv i adresa žalbenog tijela, te podatak o roku za izjavljivanje žalbe na dokumentaciju za nadmetanje, drugi podaci koje davatelj koncesije smatra potrebnima),

g) vrstu, sredstvo, uvjete i rok za dostavu jamstva i/ili instrumenata osiguranja, ako su tražena, a koji su prilagođeni opsegu i vrijednosti ugovora o koncesiji i predmeta koncesije te čija je naplata izvjesna,

h) nacrt ugovora o koncesiji,

i) navod mogućih izmjena i opcija ugovora o koncesiji.

(3) Ako davatelj koncesije ili drugo tijelo javne vlasti na temelju posebnog propisa ima pravo ili određivanja cijene koju koncesionaru za njegove usluge plaćaju krajnji korisnici ili davanja suglasnosti koncesionaru na cjenik njegovih javnih usluga, takvo pravo, kao dio budućeg ugovora o koncesiji, treba biti sastavni dio dokumentacije za nadmetanje.

(4) Ako je odabrani najpovoljniji ponuditelj obvezan osnovati društvo posebne namjene kao trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u svrhu provedbe ugovora o koncesiji, u dokumentaciji za nadmetanje navodi se jasno određenje oblika trgovačkog društva, minimalnog temeljnog kapitala, obveze odabranog najpovoljnijeg ponuditelja u odnosu na osnivanje društva te drugi uvjeti, obveze i odnosi odabranog najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno koncesionara i davatelja koncesije.

(5) Opis predmeta koncesije (tehničke specifikacije) ne smije ograničavati tržišno natjecanje u postupku davanja koncesije.

(6) Dokumentacija za nadmetanje mora biti izrađena na način koji omogućava usporedivost ponuda za davanje predmetne koncesije.

(7) Dokumentacija za nadmetanje može sadržavati predloške zahtijevanih dokumenata, izjava i druge obrasce.

(8) Osim odredbi propisa kojim se uređuje javna nabava na tehničke specifikacije primjenjuju se i posebni zakoni, uz poštivanje načela iz članka 5. ovoga Zakona i načela određenja tehničkih specifikacija kako je to uređeno propisima kojima se uređuje javna nabava.

Jamstvo za ozbiljnost ponude

Članak 21.

(1) Davatelj koncesije dužan je u dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti o namjeri davanja koncesije navesti sredstvo i uvjete jamstva za ozbiljnost ponude koje ponuditelj mora dostaviti.

(2) Vrsta i vrijednost jamstava određuju se ovisno o posebnostima vrste i predmeta koncesije, a u skladu s procjenom davatelja koncesije.

(3) Stručno povjerenstvo iz članka 15. ovoga Zakona predlaže vrstu i vrijednost pojedinog jamstva.

(4) Davatelj koncesije utvrđuje visinu jamstva za ozbiljnost ponude u apsolutnom novčanom iznosu. Jamstvo za ozbiljnost ponude, osim u opravdanim slučajevima, ne može iznositi više od 5% procijenjene vrijednosti koncesije.

(5) Ako istekne rok valjanosti ponude te je ponuditelj produži na zahtjev davatelja koncesije odgovarajuće će se produžiti i jamstvo za ozbiljnost ponude u skladu sa zahtjevima davatelja koncesije o čemu pisanim putem davatelj koncesije izvještava ponuditelja.

(6) Davatelj je dužan ponuditelju odrediti primjereni rok za dostavu produženog jamstva.
(7) Davatelj koncesije obvezan je ponuditeljima vratiti jamstvo za ozbiljnost ponude neposredno nakon završetka postupka davanja koncesije, a presliku jamstva pohraniti.

Kvalitativna ocjena natjecatelja

Članak 22.

(1) Davatelji koncesija dužni su isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku davanja koncesije ako utvrde da je gospodarski subjekt bio osuđen pravomoćnom presudom za kazneno djelo organiziranja, vođenja, odnosno sudjelovanja u zločinačkom udruženju, kazneno djelo primanja mita u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo davanja mita u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo primanja mita, kazneno djelo davanja mita, kazneno djelo trgovanja utjecajem, kazneno djelo davanja mita za trgovanje utjecajem, kazneno djelo podmićivanja zastupnika, kazneno djelo prijevare, kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo subvencijske prijevare, kazneno djelo terorizma, tešku krađu, ucjenu, izradu lažnih dokumenata povezanu s terorizmom, kazneno djelo javnog poticanja na terorizam, kazneno djelo novačenja na terorizam, kazneno djelo obuke za terorizam, kazneno djelo terorističkog udruženja, kazneno djelo financiranja terorizma, kazneno djelo pranja novca i kazneno djelo trgovanja ljudima.

(2) Odredbe iz stavka 1. ovog članka primjenjuju su i ako je osoba osuđena pravomoćnom presudom član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela gospodarskog subjekta ili ima ovlasti zastupanja, donošenja odluka ili kontrole u njemu.

(3) Davatelji koncesija dužni su isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku davanja koncesije ako uvide da gospodarski subjekt ili s njim povezani gospodarski subjekti krše svoje obveze plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje i ako je to utvrđeno obvezujućom sudskom ili upravnom odlukom u skladu s propisima Republike Hrvatske ili države članice Europske unije sjedišta gospodarskog subjekta.

(4) Iznimno od stavka 3. ovog članka, davatelj koncesije neće isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku davanja koncesije ako gospodarski subjekt dostavi službenu potvrdu o ispunjenju svojih obveza iz stavka 3. ovog članka ili obvezujući akt o reguliranju svojih obveza iz stavka 3. ovog članka, uključujući, prema potrebi, sve nastale kamate ili kazne.

(5) Potvrdu iz stavka 4. ovog članka izdaje tijelo nadležno za pojedino područje kako je to utvrđeno u stavku 3. ovog članka.

(6) Davatelji koncesija dužni su isključiti gospodarski subjekt iz sudjelovanja u postupku davanja koncesije ako je gospodarski subjekt u postupku likvidacije, odnosno ako je obustavio svoje poslovne aktivnosti.

(7) Država članica Europske unije može zatražiti da se iz sudjelovanja u postupku davanja koncesije isključi gospodarski subjekt ukoliko se u bilo kojem trenutku tijekom postupka davanja koncesije pokaže da se dotični gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena prije ili tijekom postupka davanja koncesije, nalazi u jednoj od situacija iz stavaka 1. do 3. ovog članka.

(8) Davatelji koncesija mogu isključiti ili država članica Europske unije može zatražiti isključenje iz sudjelovanja u postupku davanja koncesije bilo koji gospodarski subjekt ako se utvrdi jedan od sljedećih uvjeta:

a) davatelj koncesije može bilo kojim prihvatljivim sredstvima dokazati kršenje od strane gospodarskog subjekta važećih obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava,

b) gospodarski subjekt je u stečaju ili je insolventan, njegovom imovinom upravlja stečajni upravitelj ili sud, u nagodbi je s vjerovnicima,

c) davatelj koncesije može bilo kojim prihvatljivim sredstvima dokazati da je gospodarski subjekt pravomoćnom sudskom presudom proglašen krivim zbog grubog nehaja u profesionalnoj djelatnosti koji dovodi u pitanje njegovu poslovnu osobnost,

d) davatelj koncesije ili odgovorna osoba davatelja koncesije ili član stručnog povjerenstva za koncesiju davatelja koncesije u sukobu je interesa,

e) davatelj koncesije posjeduje dovoljno vjerodostojne pokazatelje da zaključi da je gospodarski subjekt sklopio sporazume s drugim gospodarskim subjektima kojima je cilj narušavanje tržišnog natjecanja,

f) gospodarskom subjektu je zbog značajnih ili postojanih nedostataka tijekom provedbe ključnog zahtjeva iz prethodnog ugovora o koncesiji ili prethodnog ugovora s davateljem koncesije raskinut prethodno sklopljeni ugovor, određena obveza naknade štete ili slične sankcije,

g) gospodarski subjekt je lažno pri