I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 - pročišćeni tekst i 5/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA, OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM I POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/23., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) donesen je 2015. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2016. Važećim Zakonom uređeno je računovodstvo poduzetnika, razvrstavanje poduzetnika i grupa poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjena standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, sadržaj godišnjeg izvješća, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća, Registar godišnjih financijskih izvještaja te obavljanje nadzora. Važeći Zakon usklađen je s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL 182/19, 29.6.2013.) (u daljnjem tekstu: Računovodstvena direktiva).

Od stupanja na snagu, važeći je Zakon izmijenjen i dopunjen sedam puta. Razlozi izmjena i dopuna su prije svega usklađivanje s pravnom stečevinom Europske unije (u daljnjem tekstu: EU) te uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Imajući u vidu da je važeći Zakon izmijenjen sedam puta utvrđeno je kako je svrsishodno donijeti u cijelosti novi Zakon o računovodstvu. To dodatno proizlazi i iz potrebe prijenosa Direktive (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 537/2014, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Direktive 2013/34/EU u pogledu korporativnog izvještavanja o održivosti (Tekst značajan za EGP) (SL 322/15, 16.12.2022.) (u daljnjem tekstu: CSRD direktiva).

CSRD direktiva stupila je na snagu 5. siječnja 2023., a rok za prijenos iste u nacionalno zakonodavstvo je 6. srpnja 2024. Cilj CSRD direktive je osigurati odgovarajuće javno dostupne informacije o tome kako rizici održivosti utječu na poslovanje poduzetnika, ali i o utjecaju samih poduzetnika na društvo i okoliš oko njih. Također, cilj je poboljšati izvještavanje o održivosti uz što manji trošak, kako bi se bolje iskoristio potencijal europskog jedinstvenog tržišta prelaskom na potpuno održiv i uključiv gospodarski i financijski sustav.

Još 2014. Direktivom o nefinancijskom izvještavanju (u daljnjem tekstu: NFRD direktiva) EU je prepoznala potrebu uspostave visoke i usporedive razine razmjene informacija koju objavljuje privatni sektor u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika, kao i utjecaja aktivnosti poduzetnika koje se odnose na okolišna, društvena i kadrovska pitanja, poštivanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem. Donošenjem jedinstvenog akta koji uređuje nefinancijsko izvještavanje na razini EU-a, općoj javnosti i investitorima nastojale su se pružiti usporedive nefinancijske informacije od poduzetnika koji posluju u jednoj ili više država članica. Obveznici nefinancijskog izvještavanja prema NFRD direktivi su svi veliki poduzetnici koji su subjekti od javnog interesa i koji na datum bilance prelaze kriterij od prosječnog broja od 500 radnika tijekom prethodne poslovne godine. Radi prijenosa NFRD direktive u nacionalno zakonodavstvo, 2016. donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj 120/16.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017. Obveznici su bili dužni izraditi prve nefinancijske izvještaje u Republici Hrvatskoj za poslovnu godinu koja je započela 1. siječnja 2017. ili nakon toga datuma, a isti su objavljeni u 2018.

Zbog strategije prelaska na održivo i klimatski neutralno gospodarstvo EU-a te zahtjeva vezanih uz regulativu u području održivog financiranja, pojavila se sve veća potreba za ujednačenim i pouzdanim nefinancijskim informacijama. Činjenica je kako postojeći pravni okvir ne odgovora u potpunosti potrebama korisnika nefinancijskih informacija. Veliki broj poduzetnika još uvijek ne pruža nefinancijske informacije, a mnogi koji to čine ne dostavljaju sve relevantne informacije. Problem je slaba pouzdanost iskazanih informacija te nemogućnost usporedbe istih, visoki troškovi izvještavanja, veliki broj različitih standarda po kojima se može izvještavati te nedostupnost informacija koje zahtijevaju dobavljači, klijenti i partneri.

CSRD direktiva zamijenila je raniju NFRD direktivu te je postavila opsežnija i stroža pravila kada je riječ o nefinancijskim informacijama. Ono što je važno za istaknuti je to da je došlo do terminološkog usklađenja pa se više ne koristi pojam „nefinancijsko izvještavanje“, odnosno zamijenjen je pojmom „izvještavanje o održivosti“. Naime, mnogi dionici su opravdano smatrali kako je izraz „nefinancijski” netočan iz razloga što implicira da nefinancijske informacije nemaju financijsku važnost. Međutim, takve informacije postale su financijski sve relevantnije i mnoge su organizacije, inicijative i stručnjaci u području izvještavanja o održivosti upućivali na „informacije o održivosti”. Iz tog razloga umjesto pojma „nefinancijske informacije” CSRD direktiva koristi pojam „informacije o održivosti”. Kako je i ranije navedeno, CSRD direktivom osiguravaju se odgovarajuće javno dostupne informacije o tome kako rizici održivosti utječu na poslovanje poduzetnika, ali i o utjecaju samih poduzetnika na ljude i okoliš.

Posljednjih je godina zabilježen znatan porast potražnje za informacijama o održivosti, osobito iz investicijske zajednice. Taj porast potražnje potaknut je promjenjivom prirodom rizika za poduzetnika i rastućom svijesti ulagatelja o financijskim posljedicama tih rizika. To se posebno odnosi na financijske rizike povezane s klimom. Također, prisutna je rastuća svijest o rizicima i prilikama za poduzetnika te o ulaganjima koja proizlaze iz drugih pitanja okoliša, kao što je gubitak bioraznolikosti te iz zdravstvenih i društvenih pitanja, uključujući dječji i prisilni rad. Potražnja za informacijama o održivosti porasla je i zbog sve brojnijih investicijskih proizvoda kojima se izričito žele ispuniti određeni standardi održivosti ili postići određeni ciljevi održivosti i osigurati koherentnost s ambicijama Sporazuma iz Pariza u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama donesenog 12. prosinca 2015. („Pariški sporazum”) i Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti i politika EU-a. Taj porast jednim dijelom logična je posljedica prethodno donesenog zakonodavstva EU-a, posebno uredbi (EU) 2019/2088 i (EU) 2020/852. Dio tog porasta u svakom slučaju je i posljedica porasta svijesti građana, sklonosti potrošača i tržišnih praksi koje se brzo mijenjaju. Pandemija bolesti COVID-19 dodatno je ubrzala rast potreba korisnika za informacijama o održivosti, posebno jer je razotkrila ranjivost lanaca vrijednosti radnika i poduzetnika. Informacije o utjecaju na okoliš relevantne su i u kontekstu ublažavanja budućih pandemija jer se ljudsko remećenje ekosustava sve više povezuje s pojavom i širenjem bolesti.

Zasigurno jedan od najbitnijih elemenata novog zakonodavnog okvira je da će izvještavanje o održivosti biti standardizirano čime će se poboljšati dosljednost i kvaliteta javno dostupnih informacija, sve s glavnim ciljem, a to je stvaranje poticaja za usmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima kako bi se postigao održiv i uključiv rast. Poduzetnici će biti dužni dostavljati informacije potrebne kako bi svi zainteresirani mogli razumjeti kako na njih utječu pitanja održivosti, ali i informacije potrebne kako bi se razumio utjecaj poduzetnika na društvo i okoliš. Poduzetnici će kroz svoje izvještaje o održivosti povezivati iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima s utjecajem njihovog poslovanja na njihovo okruženje te će za to po potrebi davati dodatna objašnjenja. Ako poduzetnici izvještavaju o održivosti to će u konačnici koristi ulagateljima, uključujući i štediše, ali i same građane. Štediše koji žele održivo ulagati imati će priliku za to, a građani će imati koristi od stabilnog, održivog i uključivog gospodarskog sustava. Također, i sami poduzetnici imat će koristi od kvalitetnijeg izvještavanja o održivosti. Povećanje broja investicijskih proizvoda kojima se nastoje ostvariti ciljevi održivosti znači da dobro izvještavanje o održivosti može poboljšati pristup poduzetnika financijskom kapitalu. Izvještavanje o održivosti može pomoći poduzetnicima da utvrde i upravljaju vlastitim rizicima i prilikama koje se odnose na pitanja održivosti. Ono može pružiti osnovu za bolji dijalog i komunikaciju poduzetnika sa svim njegovim dionicima, ali može pridonijeti i poboljšavanju ugleda poduzetnika.

U odnosu na važeći Zakon, najznačajnija novina koju odnosi Prijedlog zakona o računovodstvu (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) je uređivanje područja izvještavanja o održivosti za pojedine skupine poduzetnika.

Prijedlogom zakona proširit će se krug obveznika koji moraju izvještavati o održivosti. Osim onih koji već izvještavaju u skladu s važećim Zakonom (obveznici nefinancijskog izvještavanja), obveznici izvještavanja o održivosti postat će svi veliki poduzetnici prema kriterijima iz Računovodstvene direktive, odnosno iz Prijedloga zakona te mali i srednji poduzetnici čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište EU-a. Mikro poduzetnici UCITS fondovi i alternativni investicijski fondovi, kreditne unije i podružnice izuzeti su od obveze izvještavanja o održivosti. Međutim, obveza izvještavanja proširuje se i na poduzetnike iz trećih zemalja koji obavljaju značajnu djelatnost na području EU-a. Time se nastoji osigurati da su poduzetnici iz trećih zemalja odgovorni za svoj utjecaj na ljude i okoliš te da postoje jednaki uvjeti za poduzetnike koji posluju na unutarnjem tržištu. Poduzetnici iz trećih zemalja koji u EU ostvaruju neto prihod veći od 150 milijuna eura i koji imaju društvo kći ili podružnicu na području EU-a izvještavat će o održivosti. Kako bi se osigurala proporcionalnost i izvršivost takvih zahtjeva, na podružnice poduzetnika iz trećih zemalja primjenjivat će se prag neto prihoda većeg od 40 milijuna eura, a na društva kćeri poduzetnika iz trećih zemalja primjenjivat će se pragovi prema kojima se poduzetnik smatra velikim poduzetnikom, malim poduzetnikom ili srednjim poduzetnikom čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređenom tržištu EU-a. Takva društva kćeri i podružnice bit će odgovorni za objavljivanje izvještaja o održivosti poduzetnika iz treće zemlje.

Slika 1. Obveznici izvještavanja o održivosti

Izvor: Obrada prema CSRD direktivi

Kada je riječ o sadržaju izvještavanja o održivosti, zahtjeva se da poduzetnici izvještavaju ne samo o informacijama u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzetnika, već i o informacijama potrebnim za razumijevanje utjecaja aktivnosti poduzetnika na okolišna, društvena i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem. Dakle, od poduzetnika se zahtijeva da izvještavaju o utjecajima njihovih aktivnosti na ljude i okoliš te o tome kako pitanja održivosti utječu na aktivnosti i poslovanje samih poduzetnika. To se naziva aspekt dvostruke materijalnosti, prema kojem su rizici za poduzetnika jedan aspekt materijalnosti, a utjecaj poduzetnika drugi. Također, od poduzetnika se zahtjeva da izvještavanje o održivosti uključuje informacije o budućim i prošlim događajima te kvalitativne i kvantitativne informacije. Informacije bi se, prema potrebi, trebale temeljiti na nepobitnim znanstvenim dokazima te bi trebale biti usklađene, usporedive i prema potrebi utemeljene na jedinstvenim pokazateljima, istodobno omogućujući izvještavanje koje je specifično za pojedinačne poduzetnike i ne ugrožava poslovni položaj poduzetnika. Objavljene informacije o održivosti trebale bi uzeti u obzir kratkoročna, srednjoročna i dugoročna razdoblja te bi, prema potrebi, trebale sadržavati informacije o cijelom lancu vrijednosti poduzetnika.

Izvještaj o održivosti bit će sastavni dio izvještaja poslovodstva te će morati biti objavljen u jedinstvenom elektroničkom formatu (engl. eXtensible Business Reporting Language, u daljnjem tekstu: XBRL format) u skladu s ESEF Uredbom. Digitalizacija stvara prilike za učinkovitije korištenje informacija i potencijal za značajne uštede kako za korisnike tako i za poduzetnike, a omogućuje centralizaciju podataka na razini EU-a u otvorenom i pristupačnom formatu koji olakšava čitanje i omogućuje usporedbu podataka. Obveza objave u strojno čitljivom formatu proširit će se u Republici Hrvatskoj, postupno, i na godišnje financijske izvještaje te na godišnje konsolidirane financijske izvještaje. Upravo radi toga potrebno je prilagoditi i Registar godišnjih financijskih izvještaja kojeg u ime Ministarstva financija vodi Financijska agencija.

Ono što je novost je da će svi poduzetnici koji su obveznici izvještavanja o održivosti morati izvještavati o održivosti u skladu s Europskim standardima izvještavanja o održivosti (u daljnjem tekstu: ESRS) koje donosi Europska komisija, a uzimajući u obzir tehničke savjete Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG). Europska komisija usvojila je Delegiranu uredbu o dopuni Računovodstvene direktive u pogledu standarda izvještavanja o održivosti 31. srpnja 2023. (ESRS standardi – opći). Ista je objavljena u službenom listu EU-a 22. prosinca 2023., a stupila je na snagu tri dana nakon objave. Navedena se Delegirana uredba primjenjuje za poslovnu godinu koja započinje od 1. siječnja 2024. ili nakon toga datuma za poduzetnike koji već podliježu zahtjevima nefinancijskog izvještavanja u skladu s NFRD direktivnom. Primjena navedene Delegirane uredbe uvodit će se postupno i za ostale kategorije poduzetnika ovisno o tome u kojoj godinu postanu obveznici izvještavanja o održivosti. Cilj ESRS-ova je utvrditi informacije o održivosti koje je poduzetnik dužan objaviti. Mali i srednji poduzetnici čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište EU-a moći će izvještavati o održivosti prema zasebnim, proporcionalnim standardima koje, također, donosi Europska komisija. Europska komisija donijet će i standarde za pojedine sektore i standarde za poduzetnike iz trećih zemalja.

Novost je i provjera izvještaja o održivosti koju će u Republici Hrvatskoj obavljati revizorska društva. U prvoj fazi izražavat će ograničeno uvjerenje, a u drugoj fazi razumno uvjerenje. Standarde za angažmane s izražavanjem ograničenog uvjerenja donijet će Europska komisija najkasnije do 1. listopada 2026. Dok Europska komisija ne donese standarde svaka država članica moći će primjenjivati nacionalne standarde provjere, postupke ili zahtjeve. S obzirom da u Republici Hrvatskoj ne postoje nacionalni standardi, Prijedlogom zakona propisano je kako će se u prijelaznom razdoblju koristiti Međunarodni standard za angažmane s izražavanjem uvjerenja 3000 (izmijenjen) (MSIU 3000 - izmijenjen) koji je trenutno najčešće korišten standard u provjeri informacija povezanih s održivošću. Nadalje, očekuje se prelazak na izražavanje razumnog uvjerenja, ali tek nakon procjene Europske komisije kojom će se utvrditi je li izražavanje takvog uvjerenja izvedivo za revizorska društva i obveznike. Slijedom toga, uz donošenje ovog Prijedloga zakona predlaže se i izmjena trenutno važećeg Zakona o reviziji.

Poduzetnici će postupno početi izvještavati o održivosti prema rokovima prikazanim u Tablici 1.

Tablica 1: Početak izvještavanja o održivosti

Izvor: Obrada prema CSRD direktivi 

Bitno je pojasniti kako su veliki poduzetnici u skladu s odredbama Prijedloga zakona oni poduzetnici koji prelaze granične kriterije u najmanje dva od tri uvjeta kako je to određeno za srednje poduzetnike, a to su ukupna aktiva 25.000.000,00 eura, neto prihod 50.000.000,00 eura, i prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250, ali i  subjekti nadzora Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i Hrvatske narodne banke, neovisno o veličini. Međutim, kada je riječ o izvještavanju o održivosti važno je istaknuti kako će izvještavati samo veliki poduzetnici koji prelaze pokazatelje u najmanje dva od tri prethodno navedena uvjeta. Drugim riječima, subjekti nadzora Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga i Hrvatske narodne banke izvještavat će o održivosti u skladu s odredbama ovoga Prijedloga zakona smo ako prelaze pokazatelje u najmanje dva od tri prethodno navedena uvjeta

Mali i srednji poduzetnici čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište EU-a imat će mogućnost da do 1. siječnja 2028. u svoj izvještaj poslovodstva ne uključe informacije o održivosti, uz obvezu navođenja razloga zašto to nisu učinili.

Donošenjem Prijedloga zakona, objavljivanje informacija o održivosti bit će prepoznato kao presudno za upravljanje promjenom prema održivom gospodarstvu povezivanjem dugoročne profitabilnosti s društvenom pravdom i zaštitom okoliša. U tom kontekstu, smatra se kako će objavljivanje informacija o održivosti pomoći u mjerenju, praćenju i upravljanju poslovnim rezultatima poduzetnika i njihovom utjecaju na društvo.

Ono što je važno istaknuti je to da izvještavanje o održivosti ne bi trebalo biti samo sebi svrha, već bi ono trebalo predstavljati osnovu za bolji dijalog i komunikaciju sa svim dionicima uključujući i financijski sektor, za koji se očekuje da bi trebao imati ključnu ulogu u procesu tranzicije prema održivom gospodarstvu i to kroz aktivnije usmjeravanje prikupljenog kapitala prema održivim ekonomskim aktivnostima.

Uz navedeno, zbog velike inflacije u 2021. i 2022., preispitani su novčani kriteriji veličine za određivanje kategorije veličine poduzetnika iz Računovodstvene direktive kako bi se u obzir uzeo učinak inflacije. Prema podacima Eurostata u razdoblju od oko deset godina od 1. siječnja 2013. do 31. ožujka 2023. kumulativna inflacija u europodručju dosegnula je 24,3 %, a u cijeloj EU 27,2 %. Upravo iz tog razloga, Europska komisija predložila je povećanje pragova za razvrstavanje poduzetnika za 25% zaokruženo na cijeli broj. Delegiranom direktivnom Komisije (EU) 2023/2775 od 17. listopada 2023. o izmjeni Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prilagodbi kriterija veličine za mikropoduzeća te mala, srednja i velika poduzeća ili grupe (Tekst značajan za EGP) (L 21.12.2023.), koja je stupila na snagu 24. prosinca 2023., izmijenjeni su pragovi za razvrstavanje poduzetnika. Slijedom toga, ovim zakonskim prijedlogom omogućiti će se usklađivanje s navedenom Delegiranom direktivnom.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA 

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

U skladu s člankom 206. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23.) predlaže se donošenje Prijedloga zakona po hitnom postupku iz razloga usklađenja s dokumentima Europske unije, odnosno CSRD direktivom.

Ovaj Prijedlog zakona potrebno je donijeti radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a odnosno s CSRD direktivom koju su sve države članice pa tako i Republika Hrvatska dužne prenijeti u nacionalna zakonodavstva do 6. srpnja 2024. Europska komisija predstavila je CSRD u travnju 2021. u okviru europskog zelenog plana i programa održivog financiranja. Cilj CSRD je ispuniti praznine u postojećim pravilima oko nefinancijskog izvještavanja, koje je danas postoji, ali i obeshrabriti manipulativni zeleni marketing. Financijskim tržištima potreban je pristup okolišnim, društvenim i upravljačkim informacijama koje su pouzdane, relevantne i usporedive kako bi se privatni kapital usmjerio u financiranje zelene i društvene tranzicije. S obzirom da se procjenjuje kako će se broj poduzetnika koji će na razini EU-a izvještavati o održivosti povećati s oko 11.700 na oko 50.000, a u Republici Hrvatskoj s oko 70 na oko 500 poduzetnika te uzimajući obzir da je prema odredbama CSRD direktive, ali odredbama Prijedloga zakona potrebno sastaviti prve izvještaje o održivosti u 2025. za poslovnu godinu 2024. predlaže se donijeti Prijedlog zakona po hitnom postupku kako bi se poduzetnici koji su obveznici izvještavanja o održivosti mogli pravovremeno pripremiti za nove izvještajne zahtjeve.

ZAKON O RAČUNOVODSTVU

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE 

Sadržaj i područje primjene Zakona

Članak 1. 

Ovim Zakonom uređuje se računovodstvo poduzetnika, razvrstavanje poduzetnika i grupa poduzetnika, knjigovodstvene isprave i poslovne knjige, popis imovine i obveza, primjena standarda financijskog izvještavanja i tijelo za donošenje standarda financijskog izvještavanja, godišnji financijski izvještaji i konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja, revizija godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvještaja, sadržaj godišnjeg izvještaja, izvještavanje o održivosti i primjena standarda izvještavanja o održivosti, izvještaj o plaćanjima javnom sektoru, izvještaj o informacijama o porezu na dobit, javna objava godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvještaja, Registar godišnjih financijskih izvještaja, nadzor nad primjenom ovoga Zakona te prekršajne odredbe. 

Prijenos propisa Europske unije

Članak 2.

(1) Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive:

1. Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonom propisanim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 157, 9. 6. 2006.)
2. Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 182, 29. 6. 2013.) kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 2014/102/EU od 7. studenoga 2014. o prilagodbi Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća zbog pristupanja Republike Hrvatske (Tekst značajan za EGP) (SL L 334, 21. 11. 2014.)
3. Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014 . o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (Tekst značajan za EGP) (SL L 330, 15. 11. 2014.)
4. Direktiva (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o određenim aspektima prava društava (kodificirani tekst) (Tekst značajan za EGP) (SL L 169, 30. 6. 2017.)
5. Direktiva (EU) 2021/2101 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit koje provode određena poduzeća i podružnice (Tekst značajan za EGP) (SL L 429, 1. 12. 2021.)
6. Direktiva (EU) 2022/2464 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni Uredbe (EU) br. 537/2014, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Direktive 2013/34/EU u pogledu korporativnog izvješćivanja o održivosti (Tekst značajan za EGP) (SL L 322, 16. 12. 2022.)
7. Delegirana Direktiva Komisije (EU) 2023/2775 od 17. listopada 2023 o izmjeni Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prilagodbi kriterija veličine za mikropoduzeća te, mala, srednja i velika poduzeća ili grupe (SL L, 2023/2775, 21. 12. 2023.).

(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:

1. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002 . o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11. 9. 2022.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1606/2002)
2. Uredbe (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 te izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3037/90 i određenih uredbi EZ-a o posebnim statističkim područjima (Tekst značajan za EGP) (SL L 393, 30. 12. 2006.).

Pojmovi i primjena

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje 

1. Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/815 je Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/815 od 17. prosinca 2018. o dopuni Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za specifikaciju jedinstvenog elektroničkog formata za izvještavanje (SL 143, 29. 5. 2019.).

2. Društvo povezano sudjelujućim udjelom ili interesom znači društvo u kojem drugo društvo ima sudjelujući udjel ili interes i nad čijom operativnom i financijskom politikom to drugo društvo vrši značajan utjecaj. Smatra se da neko društvo izvršava značajan utjecaj nad drugim društvom ako ima 20 % ili više glasačkih prava dioničara ili članova u tom drugom društvu.

3. Država članica je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.

4. Fer vrijednost je vrijednost kako je uređena Uredbom Komisije (EZ) 2023/1803 od 13. kolovoza 2023. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 237/1, 26. 9. 2023., u daljnjem tekstu: Uredba br. 2023/1803).

5. Funkcijska valuta je valuta kako je uređena Uredbom br. 2023/1803.

6. Grupa je matično društvo i sva njegova ovisna društva.

7. Izvještaj o održivosti je izvještaj o informacijama povezanim s pitanjima održivosti kako je uređeno odredbama ovoga Zakona.

8. Izvještaj o provjeri izvještaja o održivosti je izvještaj kako je uređeno zakonom kojim se uređuje revizija

9. Javni sektor je bilo koje tijelo središnje vlasti, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave države članice ili trećih zemalja koje uključuje ustanove, agencije ili subjekte koje kontroliraju navedena tijela vlasti u smislu odredbi članka 38. ovoga Zakona.

10. Ključni nematerijalni resursi su resursi bez fizičkog sadržaja o kojima ovisi poslovni model poduzetnika i koji su izvor stvaranja vrijednosti za poduzetnika.

11. Matično društvo je poduzetnik koji kontrolira jedno ili više ovisnih društava.

12 Neto prihod je godišnji iznos prihoda od prodaje proizvoda i usluga poduzetnika unutar i izvan grupe nakon odbitka rabata i popusta te poreza na dodanu vrijednost i drugih poreza ako su povezani s prihodom, međutim za potrebe Poglavlja XI. ovoga Zakona, za društvo za osiguranje kako je uređeno zakonom kojim se uređuje osiguranje neto prihod je godišnji iznos naplaćene premije koja predstavlja premije primljene za izdane ugovore o osiguranju odnosno naplaćene premije u određenom razdoblju, za kreditnu instituciju kako je uređeno zakonom kojim se uređuju kreditne institucije neto prihod se definira se u skladu s člankom 43. stavkom 2. točkom (c) Direktive Vijeća 86/635/EEZ, i za poduzetnika iz treće zemlje neto prihod znači prihod kako je uređen okvirom za financijsko izvještavanje ili u smislu tog okvira na temelju kojeg se pripremaju financijski izvještaji poduzetnika.

13. Ovisno društvo odnosno društvo kći je poduzetnik kojeg kontrolira matično društvo uključujući i bilo koje društvo koje kontrolira krajnje matično društvo.

14. Pitanja održivosti su okolišni čimbenici, društveni čimbenici, čimbenici u području ljudskih prava te upravljački čimbenici, uključujući čimbenike održivosti kako je uređeno člankom 2. točkom 24. Uredbe (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća od 27.studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (Tekst značajan za EGP) (SL 317/1, 9. 12. 2019.).

15. Plaćanje je iznos plaćen u novcu ili naravi za aktivnosti opisane u članku 38. ovoga Zakona, a koje obuhvaćaju sljedeće vrste naknada:

1. naknade za prava vezana uz proizvodnju

2. poreze koji se obračunavaju na dobit, proizvodnju ili dobit trgovačkih društava, isključujući poreze koji se obračunavaju na potrošnju kao što su porez na dodanu vrijednost, porez na dohodak ili porez na promet

3. naknade za korištenje prava

4. dividende

5. bonuse vezane uz ugovaranje, otkrivanje i proizvodnju

6. naknade za licencije, najamnine, ulazne naknade i druge naknade za licencije i/ili koncesije i

7. plaćanja za poboljšanje infrastrukture.

16. Prezentacijska valuta je valuta kako je uređena Uredbom 2023/1803.

17. Projekt su poslovne aktivnosti koje su predmet jednog ugovora, licencije, najma, koncesije ili sličnog pravnog posla i predstavljaju osnovu za nastanak obveze plaćanja javnom sektoru. Ako je više ugovora međusobno povezano, takvi povezani ugovori smatrat će se projektom.

18. Spot tečaj je tečaj kako je uređen Uredbom br. 2023/1803.

19. Subjekt u djelatnosti rudarstva i vađenja je poduzetnik koji se bavi bilo kojom aktivnošću koja uključuje istraživanje, otkrivanje, planiranje, razvoj i vađenje minerala, nafte, prirodnog plina ili drugih materijala u okviru ekonomskih aktivnosti koje su propisane u Uredbi (EZ) 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 u području B, odjeljku 05 – 08.

20. Subjekt u djelatnosti sječe primarnih šuma je poduzetnik koji se bavi aktivnostima koje su navedene u Uredbi (EZ) 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revizija 2 u području A, odjeljku 02., skupini 02.2.

21. Treća zemlja je država koja nije država članica.

22. Uredba (EU) br. 575/2013 je Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 176/1, 27. 6. 2013.).

23. Uredba (EU) 2020/852 je Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL 198/29, 22. 6. 2020.).

24. Uredba (EU) 2021/1119 je Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL 234/1, 9. 7. 2021.).

25. Značajnost je obilježje informacije za čije se izostavljanje ili pogrešno prikazivanje može razumno očekivati da će imati utjecaja na odluke koje korisnici donose na temelju financijskih izvještaja poduzetnika. Značajnost pojedinačnih stavki ocjenjuje se u kontekstu drugih sličnih stavki.

(2) Subjekt od javnog interesa je sljedeći poduzetnik koji je osnovan u skladu s propisima Republike Hrvatske:

1. izdavatelj čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je uređeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala

2. kreditna institucija kako je uređeno zakonom kojim se uređuju kreditne institucije

3. društvo za osiguranje kako je uređeno zakonom kojim se uređuje osiguranje

4. društvo za reosiguranje kako je uređeno zakonom kojim se uređuje osiguranje

5. leasing-društvo kako je uređeno zakonom kojim se uređuje leasing

6. društvo za upravljanje UCITS fondovima kako je uređeno zakonom kojim se uređuju investicijski fondovi s javnom ponudom

7. društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima kako je uređeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi

8. UCITS fond kako je uređeno zakonom kojim se uređuju otvoreni investicijski fondovi s javnom ponudom

9. alternativni investicijski fond kako je uređeno zakonom kojim se uređuju alternativni investicijski fondovi

10. mirovinsko društvo koje upravlja obveznim mirovinskim fondom, mirovinsko društvo koje upravlja dobrovoljnim mirovinskim fondom, dobrovoljni mirovinski fond, obvezni mirovinski fond i mirovinsko osiguravajuće društvo kako je uređeno zakonom kojim se uređuju mirovinska osiguravajuća društva

11. društvo za dokup mirovine kako je uređeno zakonom kojim se uređuje doživotna otpremnina, odnosno dokup mirovine

12. faktoring-društvo kako je uređeno zakonom kojim se uređuje faktoring

13. investicijsko društvo, burza, operater MTP-a ili OTP-a, središnji depozitorij vrijednosnih papira, središnja druga ugovorna strana, operater središnjeg registra vrijednosnih papira, operateri sustava poravnanja i/ili namire i operateri Fonda za zaštitu ulagatelja kako je uređeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala

14. rgovačko društvo i druga pravna osoba obuhvaćena odlukom o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koju donosi Vlada Republike Hrvatske u skladu s zakonom kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom, osim pravnih osoba koje vode poslovne knjige i sastavljaju financijske izvještaje u skladu s propisima kojima se uređuje proračunsko računovodstvo ili računovodstvo neprofitnih organizacija

15. rgovačko društvo, koje samostalno ili zajedno sa svojim ovisnim društvima tijekom prethodne poslovne godine ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

a) zapošljava prosječno više od 5000 radnika tijekom poslovne godine u Republici Hrvatskoj

b) ima aktivu veću od 660.000.000,00 eura na zadnji dan poslovne godine.

(3) Trgovačko društvo i druga pravna osoba iz stavka 2. ovoga članka koja postane subjekt od javnog interesa tijekom poslovne godine, sastavlja prve godišnje financijske izvještaje kao subjekt od javnog interesa za poslovnu godinu tijekom koje je postao subjekt od javnog interesa, osim onog iz stavka 2. točke 14. ovoga članka, koji sastavlja prve godišnje financijske izvještaje kao subjekt od javnog interesa za poslovnu godinu koja slijedi nakon poslovne godine tijekom koje je postao subjekt od javnog interesa.

(4) Trgovačko društvo i druga pravna osoba koja tijekom poslovne godine prestane biti subjekt od javnog interesa, sastavlja zadnje godišnje financijske izvještaje kao subjekt od javnog interesa za poslovnu godinu tijekom koje je prestao biti subjekt od javnog interesa.

(5) Subjekt od javnog interesa smatra se velikim poduzetnikom iz članka 4. stavka 6. podstavka 1. ovoga Zakona, neovisno o njegovoj ukupnoj aktivi, neto prihodu ili prosječnom broju radnika tijekom poslovne godine, osim ako drukčije nije propisano ovim Zakonom. 

Poduzetnik

Članak 4.

(1) Odredbe ovoga Zakona dužan je primjenjivati poduzetnik.

(2) Poduzetnik u smislu ovoga Zakona je:

1. trgovačko društvo kako je uređeno zakonom kojima se uređuju trgovačka društva

2. podružnica, poduzetnika sa sjedištem u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, u Republici Hrvatskoj, kako je uređeno zakonom kojima se uređuju trgovačka društva

3. poslovna jedinica poduzetnika iz točke 1. ovoga stavka sa sjedištem u drugoj državi članici ili trećoj zemlji ako prema propisima te države članice ili treće zemlje ne postoji obveza vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja godišnjih financijskih izvještaja te poslovna jedinica poduzetnika iz države članice ili treće zemlje koji su obveznici poreza na dobit kako je uređeno propisima kojima se uređuju porezi, osim odredbi kojima se uređuje konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja (članak 19. ovoga Zakona), revizija godišnjih financijskih izvještaja (članak 20. ovoga Zakona), godišnji izvještaj (članak 21. ovoga Zakona) i javna objava (članak 47. ovoga Zakona)

4. kreditna unija kako je uređeno zakonom kojim se uređuju kreditne unije.

(3) Odredbe ovoga Zakona, osim poduzetnika iz stavka 2. ovoga članka, dužna je primjenjivati i svaka pravna i fizička osoba, neovisno o stavcima 4. i 5. ovoga članka, koja je obveznik poreza na dobit za svoju cjelokupnu djelatnost kako je uređeno propisima kojima se uređuju porezi, osim odredbi kojima se uređuje konsolidacija godišnjih financijskih izvještaja (članak 19. ovoga Zakona), revizija godišnjih financijskih izvještaja (članak 20. ovoga Zakona), godišnji izvještaj (članak 21. ovoga Zakona) i javna objava (članak 47. ovoga Zakona).

(4) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na državni proračun, na jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunskog i izvanproračunskog korisnika upisanog u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika, a koji financijsko poslovanje i računovodstvo vodi u skladu s propisom o proračunu.

(5) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na domaću i stranu udrugu i njezine saveze, zakladu, ustanovu, umjetničku organizaciju, komoru, sindikat, udrugu poslodavaca te sve druge pravne osobe kojima temeljna svrha osnivanja i djelovanja nije stjecanje dobiti, za koje iz posebnih propisa proizlazi da su neprofitnog karaktera, i koje financijsko poslovanje i računovodstvo vode u skladu s propisom kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija.

Razvrstavanje poduzetnika

Članak 5.

(1) Poduzetnik u smislu ovoga Zakona razvrstava se na mikro, malog, srednjeg i velikog ovisno o pokazateljima utvrđenim na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju godišnji financijski izvještaji.

(2) Pokazatelji na temelju kojih se poduzetnik razvrstava su:

1. iznos ukupne aktive

2. iznos neto prihoda

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine

(3) Mikro poduzetnik je onaj koji ne prelazi granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

1. ukupna aktiva 450.000,00 eura

2. neto prihod 900.000,00 eura

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 10 radnika.

(4) Mali poduzetnik je onaj koji nije mikro poduzetnik i ne prelazi granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

1. ukupna aktiva 5.000.000,00 eura

2. neto prihod 10.000.000,00 eura

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(5) Srednji poduzetnik je onaj koji nije ni mikro ni mali poduzetnik i ne prelazi granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

1. ukupna aktiva 25.000.000,00 eura

2. neto prihod 50.000.000,00 eura

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.

(6) Veliki poduzetnik je:

1. poduzetnik koji prelazi granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 5. ovoga članka

2. banka, štedna banka, stambena štedionica, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, leasing -društvo, društvo za upravljanje UCITS fondovima, društvo za upravljanje alternativnim investicijskim fondovima, UCITS fond, alternativni investicijski fond, mirovinsko društvo koje upravlja obveznim mirovinskim fondom, mirovinsko društvo koje upravlja dobrovoljnim mirovinskim fondom, dobrovoljni mirovinski fond, obvezni mirovinski fond te mirovinsko osiguravajuće društvo, društvo za dokup mirovine, faktoring-društvo, investicijsko društvo, burza, operater MTP-a ili OTP-a, središnji depozitorij vrijednosnih papira, središnja druga ugovorna strana, operater središnjeg registra vrijednosnih papira, operater sustava poravnanja i/ili namire i operater Fonda za zaštitu ulagatelja, neovisno o tome prelazi li granične pokazatelje u najmanje dva od tri uvjeta iz stavka 5. ovoga članka.

(7) Novoosnovani poduzetnik i poduzetnik sa statusnom promjenom razvrstava se u skladu sa stavcima 3. do 6. ovoga članka na temelju pokazatelja za razdoblje od datuma osnivanja, odnosno statusne promjene do kraja njegove prve poslovne godine, odnosno na zadnji dan tog razdoblja.

(8) Poduzetnik iz stavka 7. ovoga članka, za potrebe razvrstavanja, iznos neto prihoda preračunava na godišnju razinu.

Razvrstavanje grupe poduzetnika

Članak 6. 

(1) Grupa poduzetnika u smislu ovoga Zakona razvrstava se na malu, srednju i veliku ovisno o pokazateljima utvrđenim na konsolidiranoj osnovi na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju godišnji konsolidirani financijski izvještaji.

(2) Pokazatelji na temelju kojih se grupa poduzetnika razvrstava su:

1. iznos ukupne aktive

2. iznos neto prihoda

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine.

(3) Mala grupa poduzetnika je ona koja na konsolidiranoj osnovi na datum bilance matičnog društva ne prelazi granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

1. ukupna aktiva 5.000.000,00 eura

2. neto prihod 10.000.000,00 eura

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 50 radnika.

(4) Srednja grupa poduzetnika je ona koja nije mala grupa poduzetnika i koja na datum bilance matičnog društva na konsolidiranoj osnovi ne prelazi granične pokazatelje u dva od sljedeća tri uvjeta:

1. ukupna aktiva 25.000.000,00 eura

2. neto prihod 50.000.000,00 eura

3. prosječan broj radnika tijekom poslovne godine – 250 radnika.

(5) Velika grupa poduzetnika je ona grupa koja na konsolidiranoj osnovi prelazi granične pokazatelje najmanje u dva od tri uvjeta iz stavka 4. ovoga članka.

(6) Grupa poduzetnika može za potrebe razvrstavanja u smislu ovoga članka koristiti zbrojnu bilancu i račun dobiti i gubitka prije konsolidacijskih eliminacija s time da se u tom slučaju pokazatelji ukupne aktive i ukupnog neto prihoda iz stavaka 4. i 5. ovoga članka uvećavaju za 20%.

Računovodstveni poslovi, dokumentacija i poslovna godina

Članak 7.

(1) Računovodstveni poslovi su prikupljanje i obrada podataka na temelju knjigovodstvenih isprava, priprema i vođenje poslovnih knjiga, priprema i sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja, te prikupljanje i obrada podataka u vezi s pripremom i sastavljanjem godišnjeg izvještaja, te financijskih podataka za statističke, porezne i druge potrebe.

(2) Poduzetnik je dužan prikupljati i sastavljati knjigovodstvene isprave, voditi poslovne knjige, te sastavljati godišnje financijske izvještaje i godišnje konsolidirane financijske izvještaje u skladu s ovom Zakonu i na temelju njega donesenim propisima, poštujući pri tome standarde financijskog izvještavanja te temeljna načela urednog knjigovodstva.

(3) Poduzetnik je dužan organizirati prikupljanje i sastavljanje knjigovodstvenih isprava, vođenje poslovnih knjiga te sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja i godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja na način da je moguće provjeriti poslovne događaje, financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzetnika.

(4) Ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama, poduzetnik ostaje u potpunosti odgovoran za povjerene poslove, kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

(5) Računovodstvena dokumentacija obuhvaća osobito knjigovodstvene isprave, poslovne knjige, godišnje financijske izvještaje i godišnje konsolidirane financijske izvještaje te godišnje izvještaje i godišnje konsolidirane izvještaje.

(6) Poduzetnik je dužan osigurati da računovodstvena dokumentacija bude točna, potpuna, provjerljiva, razumljiva i zaštićena od oštećenja i promjena.

(7) Ako poduzetnik utvrdi da je neka računovodstvena dokumentacija nepotpuna, neprovjerljiva, netočna ili nerazumljiva, poduzetnik je dužan istu ispraviti bez odgode na način koji će omogućiti identificiranje osobe koja je obavila ispravak, datum ispravka i sadržaj računovodstvenog dokumenta prije i nakon ispravka.

(8) Za bilo koji ispravak računovodstvene dokumentacije, potrebno je sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(9) Računovodstvena dokumentacija koja je nečitka ili se ne može prenijeti u čitljiv format neće se smatrati računovodstvenom dokumentacijom.

(10) Poduzetnik je dužan poduzeti mjere da računovodstvena dokumentacija bude zaštićena od gubitka, oštećenja i osigurati da potrebna tehnička oprema, nositelji podataka i softver budu zaštićeni od zlouporabe, oštećenja, uništenja, neovlaštenog ometanja, neovlaštenog pristupa, gubitka, krađe ili otuđenja.

(11) Poduzetnik je dužan u svojim poslovnim knjigama evidentirati sve knjigovodstvene promjene u poslovnoj godini.

(12) Poslovna godina jest kalendarska godina, osim u slučajevima navedenim u stavcima 13., 14. i 15. ovoga članka.

(13) Poduzetnik može promijeniti poslovnu godinu u izvještajno razdoblje od 12 uzastopnih kalendarskih mjeseci koje je različito od kalendarske godine ako je to razdoblje izjednačeno s poreznim razdobljem u skladu s propisom kojim se uređuje oporezivanje dobiti.

(14) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja kraća od 12 uzastopnih kalendarskih mjeseci ako su posljedica osnivanja poduzetnika, statusne promjene, promjene poslovne godine, prestanka poslovanja po skraćenom postupku bez likvidacije te otvaranja postupka likvidacije ili stečaja.

(15) Poslovnom godinom smatraju se i izvještajna razdoblja od početka do kraja likvidacije koja mogu biti duža od 12 uzastopnih kalendarskih mjeseci.

POGLAVLJE II.

KNJIGOVODSTVENA ISPRAVA

Knjigovodstvena isprava

Članak 8. 

(1) Knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige.

(2) Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

(3) Knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće:

1. naziv i broj knjigovodstvene isprave ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave

2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja, uzimajući u obzir da osobni podaci moraju biti primjereni, bitni i ograničeni na ono što je nužno za postizanje svrhe ovoga Zakona

3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa

4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja

5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave

6. potpis osobe odgovorne za sastavljanje knjigovodstvene isprave, osim u slučaju iz članka 9. stavaka 3. i 6. ovoga Zakona.

(4) Poduzetnik je dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

(5) Knjigovodstvena isprava koja je sastavljena u jednom primjerku može se otpremiti ako su podaci iz takve isprave stalno dostupni.

Sastavljanje i kontrola vjerodostojnosti knjigovodstvene isprave

Članak 9. 

(1) Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor.

(2) Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj.

(3) Knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis može umjesto potpisa osobe iz stavka 2. ovoga članka sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave ili jedinstveni identifikator koji predstavlja skup verificiranih procedura i pravila knjiženja poslovnih događaja ugrađenih u informacijski sustav ili mora biti potpisana u skladu s propisima kojima se uređuje elektronički potpis.

(4) Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona.

(5) Knjigovodstvena isprava je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena.

(6) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, račun koji služi kao knjigovodstvena isprava, a izdan je od strane poduzetnika ne mora biti potpisan ako je sastavljen na način koji uređuju porezni propisi te sadržava ime i prezime osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje.

(7) Račun za gotovinski promet kod obveznika fiskalizacije može umjesto imena i prezimena osobe koja je odgovorna za njegovo izdavanje sadržavati oznaku operatera (osobe) na naplatnom uređaju.

(8) Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može u razumnom roku iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj.

(9) Poduzetnik ili osoba koju on odredi odgovorna je za kontrolu vjerodostojnosti isprava.

(10) Prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige poduzetnik ili osoba koju on odredi dužna je provjeriti vjerodostojnost knjigovodstvene isprave te istu potpisati ili odobriti na način iz kojeg se može jednoznačno utvrditi njezin identitet ili u slučaju knjigovodstvenih isprava sastavljenih kao elektronički zapis iz stavka 3. ovoga članka osigurati njihovu kontrolu i verifikaciju u skladu s internim pravilima i procedurama.

Čuvanje knjigovodstvenih isprava

Članak 10. 

(1) Knjigovodstvene isprave čuvaju se kao izvorni pisani dokument, na nositelju elektroničkog zapisa ili pretvorene na nositelju mikrografske obrade.

(2) Knjigovodstvene isprave čuvaju se, i to:

1. isplatne liste, analitička evidencija o plaćama za koje se plaćaju obvezni doprinosi – trajno

2. isprave na temelju kojih su podaci uneseni u dnevnik i glavnu knjigu – najmanje 11 godina

3. isprave na temelju kojih su podaci uneseni u pomoćne knjige – najmanje 11 godina.

(3) Poduzetnik može odlučiti čuvati knjigovodstvene isprave izvan područja Republike Hrvatske, ali samo u drugoj državi članici.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, poduzetnik je u svakom trenutku odgovoran za knjigovodstvene isprave te mora tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez odgađanja omogućiti korištenje istih za potrebe nadzora.

(5) Ako je drugim propisima za druge potrebe propisano čuvanje ili odlaganje knjigovodstvenih isprava u pojedinim registrima ili bazama, poduzetnik ne može, bez pisane suglasnosti nadležnog tijela, čuvati knjigovodstvene isprave izvan područja Republike Hrvatske i dužan je bez odgađanja osigurati povrat knjigovodstvenih isprava u Republiku Hrvatsku i njihovo odlaganje, u skladu s takvim propisima.

(6) Poduzetnik koji knjigovodstvene isprave pohranjuje pomoću elektroničkih uređaja kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev omogućiti tijelu koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja tih knjigovodstvenih isprava.

(7) Poduzetnik može knjigovodstvene isprave koje čuva u izvornom pisanom obliku pretvoriti u elektronički zapis, ako to nije protivno drugim propisima i ako se time ne umanjuje njihova vjerodostojnost i dokazna snaga, ali se pri tome mora pridržavati odredbi iz članka 8. te članka 9. stavaka 1., 2., 3., 4., 5., 8. i 9. ovoga Zakona.

(8) Rok za čuvanje knjigovodstvenih isprava iz stavka 2. točaka 2. i 3. ovoga članka počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige u koje su isprave unesene.

(9) Ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje uvjete pretvaranja knjigovodstvenih isprava koje se čuvaju u izvornom pisanom obliku u elektronički zapis.

POGLAVLJE III. 

POSLOVNE KNJIGE 

Dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige

Članak 11.

(1) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige po načelu sustava dvojnog knjigovodstva.

(2) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige koje čine dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige.

(3) Dnevnik je poslovna knjiga u koju se knjigovodstvene promjene, nastale u određenom izvještajnom razdoblju, unose kronološki.

(4) Dnevnik se može uspostaviti kao jedinstvena poslovna knjiga ili više poslovnih knjiga koje su namijenjene za evidenciju promjena na pojedinim skupinama bilančnih zapisa ili za izvanbilančne zapise.

(5) Svako knjiženje u dnevnik mora imati redni broj ili identifikacijsku oznaku te sadržavati podatke na temelju kojih se pri nadzoru knjiženje može nedvojbeno povezati s pripadajućom knjigovodstvenom ispravom i osobom koja je kontrolirala knjigovodstvenu ispravu.

(6) Poduzetnik je dužan osigurati slijednost identifikacijskih oznaka i provjerljivost usklađenosti između prometa dnevnika i glavne knjige te glavne knjige i, ako ih vodi, pomoćnih knjiga za izvještajno razdoblje.

(7) Glavna knjiga sustavna je evidencija svih knjigovodstvenih promjena nastalih na financijskom položaju i uspješnosti poslovanja u određenom izvještajnom razdoblju u kojoj se ti događaji grupiraju prema njihovoj vrsti, a na temelju unaprijed pripremljenih konta koja, u skladu s potrebama poduzetnika, osiguravaju podatke za godišnje financijske izvještaje .

(8) Ako poduzetnik koristi pomoćne knjige, dužan je ažurno prenositi proknjižene promjene ili njihove sažetke u glavnu knjigu.

(9) Glavnu knjigu čine dva odvojena dijela, i to:

1. bilančni zapisi i

2. izvanbilančni zapisi.

(10) Iznosi na kontima glavne knjige za određeno razdoblje moraju biti usklađeni s iznosima iskazanima u bilanci i računu dobiti i gubitka, odnosno izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

(11) Knjigovodstvene promjene na kontu glavne knjige unose se redoslijedom kako su nastale.

(12) Izvadak za pojedini konto mora sadržavati najmanje sljedeće:

1. naziv, odnosno ime i prezime te sjedište, odnosno adresu poduzetnika

2. brojčanu oznaku konta

3. naziv konta

4. razdoblje na koje se odnosi

5. početno stanje ako postoji

6. za svaku knjiženu promjenu: jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene promjene, datum knjigovodstvene promjene, datum knjiženja, opis sadržaja promjene, dugovni ili potražni iznos, oznaku pripadajuće knjigovodstvene isprave

7. zaključni ukupni dugovni i potražni promet za razdoblje na koje se izvadak odnosi

8. stanje konta na kraju razdoblja.

(13) Svi knjigovodstveni događaji knjiženi u dnevniku također se unose u glavnu knjigu.

(14) Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku iskazuju se u količinama i novčanim iznosima.

Vođenje poslovnih knjiga

Članak 12.

(1) U poslovne knjige unose se podaci na temelju knjigovodstvenih isprava.

(2) Poslovne knjige moraju se voditi po načelu nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju.

(3) Poslovne knjige otvaraju se početkom poslovne godine na temelju zaključne bilance sastavljene na kraju prethodne poslovne godine ili na temelju popisa imovine i obveza kod novoosnovanih poduzetnika ili na temelju knjigovodstvene isprave.

(4) Pomoćne knjige otvaraju se donosom stanja iz poslovnih knjiga zaključenih na kraju prethodne poslovne godine.

(5) Poduzetnik je dužan voditi poslovne knjige na način da osigura kontrolu unesenih podataka, ispravnost unosa podataka, čuvanje podataka, mogućnost korištenja podataka, mogućnost dobivanja uvida u promet i stanja na računima glavne knjige te mogućnost uvida u vremenski slijed obavljenog unosa poslovnih događaja.

(6) Poduzetnik je dužan poštivati načelo da završna stanja konta iskazana u bilanci na zadnji dan izvještajnog razdoblja moraju biti identična početnim stanjima istih konta na prvi dan sljedećeg izvještajnog razdoblja. Isto vrijedi i za konta koji se vode izvanbilančno.

(7) Poduzetnik zaključuje svoje poslovne knjige osobito na:

1. zadnji dan poslovne godine

2. dan koji prethodi statusnoj promjeni

3. dan prije prestanka obavljanja djelatnosti u skladu s posebnim propisima ako je poduzetnik fizička osoba

4. dan koji neposredno prethodi početku postupka likvidacije ili stečaja.

(8) Poslovne knjige moraju se zaključiti najkasnije četiri mjeseca nakon završetka poslovne godine.

(9) Zaključene poslovne knjige mogu se ponovno otvoriti samo prije odobravanja godišnjih financijskih izvještaja, ako je to potrebno kako bi se osigurao istinit i fer prikaz financijskog položaja i uspješnosti poduzetnika.

(10) Ako nije drukčije propisano posebnim zakonom, poduzetnik koji mijenja pravni oblik ne zaključuje svoje poslovne knjige zbog preoblikovanja.

(11) Poduzetnik je dužan u izvještajnom razdoblju od dana ulaska u postupak likvidacije otvoriti poslovnu godinu te zatvoriti svoje poslovne knjige s danom zaključenja postupka likvidacije.

Čuvanje poslovnih knjiga

Članak 13. 

(1) Ako se poslovne knjige vode kao elektronički zapis, glavna knjiga mora se nakon zaključivanja na kraju poslovne godine zaštititi na način da u istoj nije moguća izmjena pojedinih ili svih njezinih dijelova ili listova, da je istu moguće u svakom trenutku otisnuti na papir i mora se potpisati elektroničkim potpisom u skladu s propisom kojim se uređuje elektronički potpis ili se mora otisnuti na papir i uvezati na način da nije moguća izmjena pojedinih ili svih njezinih dijelova ili listova i mora je potpisati osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika.

(2) Poslovne knjige čuvaju se, i to:

1. dnevnik i glavna knjiga – najmanje 11 godina

2. pomoćne knjige – najmanje 11 godina.

(3) Poduzetnik može odlučiti čuvati poslovne knjige izvan područja Republike Hrvatske, ali samo u drugoj državi članici.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka poduzetnik je u svakom trenutku odgovoran za poslovne knjige te mora tijelima nadležnim za nadzor na njihov zahtjev bez odgađanja omogućiti korištenje istih za potrebe nadzora.

(5) Poduzetnik koji poslovne knjige pohranjuje pomoću elektroničkih uređaja kojima se jamči online pristup podacima mora na zahtjev omogućiti tijelu koje obavlja nadzor pravo pristupa, preuzimanja i korištenja tih poslovnih knjiga.

(6) Ako je drugim propisima za druge potrebe propisano čuvanje ili odlaganje poslovnih knjiga u pojedinim registrima ili bazama, poduzetnik ne može, bez pisane suglasnosti nadležnog tijela, čuvati poslovne knjige izvan područja Republike Hrvatske i dužan je bez odgađanja osigurati povrat poslovnih knjiga u Republiku Hrvatsku i njihovo odlaganje, u skladu s takvim propisima.

(7) Rok čuvanja poslovnih knjiga počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se iste odnose.

POGLAVLJE IV.

POPIS IMOVINE I OBVEZA

Popis imovine i obveza

Članak 14.

(1) Poduzetnik mora na početku poslovanja popisati imovinu i obveze i navesti njihove pojedinačne vrijednosti u količinama i u novčanom iznosu.

(2) Poduzetnik je dužan tijekom poslovne godine, a najkasnije s krajem poslovne godine popisati imovinu i obveze i s popisanim stvarnim stanjem uskladiti knjigovodstveno stanje.

(3) Popis imovine nije nužan kod promjene cijena dobara ako se knjigovodstvenim evidencijama mogu osigurati podaci o vrijednosti robe na zalihi.

(4) Osim popisa iz stavka 2. ovoga članka, poduzetnik mora popisati imovinu i obveze u slučajevima statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije.

POGLAVLJE V.

STANDARDI FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Hrvatski standardi financijskog izvještavanja i Međunarodni standardi financijskog izvještavanja

Članak 15.

(1) Hrvatski standardi financijskog izvještavanja su računovodstvena načela i pravila priznavanja, mjerenja i klasifikacije poslovnih događaja te sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja koje donosi Odbor za standarde financijskog izvještavanja u skladu s ovim Zakonom i objavljuju se u »Narodnim novinama«.

(2) Međunarodni standardi financijskog izvještavanja su međunarodni računovodstveni standardi kako su uređeni člankom 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

Primjena standarda financijskog izvještavanja

Članak 16.

(1) Poduzetnik je dužan sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ili Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(2) Poduzetnici iz članka 5. stavaka 3., 4. i 5. ovoga Zakona te ostali poduzetnici koji se ne mogu razvrstati po kriterijima iz članka 5. ovoga Zakona, dužni su sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja.

(3) Poduzetnici iz članka 5. stavka 6. ovoga Zakona i subjekti od javnog interesa iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dužni su sastavljati i prezentirati godišnje financijske izvještaje primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.

(4) Ovisno društvo, odnosno društvo kći koje je obveznik primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, a čije matično društvo sastavlja i prezentira godišnje konsolidirane financijske izvještaje primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, može odlučiti da svoje godišnje financijske izvještaje sastavlja i prezentira primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.

(5) Matično društvo koje je obveznik primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja čije je najmanje jedno ovisno društvo obveznik primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja može sastavljati i prezentirati svoje pojedinačne i godišnje konsolidirane financijske izvještaje primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja.

(6) Poduzetnik iz stavaka 2. i 3. ovoga članka za kojega nije primjereno koristiti pretpostavku vremenske neograničenosti poslovanja, osim poduzetnika iz članka 18. stavka 15. ovoga Zakona i poduzetnika čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice kako je određeno zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, koristi Hrvatski standard financijskog izvještavanja kojim se uređuje financijsko izvještavanje u takvim okolnostima i druge standarde financijskog izvještavanja propisane tim standardom.

(7) Hrvatski standard financijskog izvještavanja iz stavka 6. ovoga članka može dopustiti ili zahtijevati da poduzetnici iz stavka 3. ovoga članka, osim poduzetnika koji su izuzeti u stavku 6. ovoga članka, primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja te propisati prilagodbe tih standarda koje su nužne zbog neprimjerenosti korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju.

POGLAVLJE VI.

ODBOR ZA STANDARDE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 

Odbor za standarde financijskog izvještavanja

Članak 17. 

(1) Odbor za standarde financijskog izvještavanja je stručno tijelo koje ima sljedeće nadležnosti:

1. donosi Hrvatske standarde financijskog izvještavanja

2. priprema za objavu i objavljuje u »Narodnim novinama« Hrvatske standarde financijskog izvještavanja

3. daje tumačenja Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja kada Odbor za standarde financijskog izvještavanja ocijeni da je to bitno za primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja

4. dostavlja ministru financija prijedlog pravilnika o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja u skladu s člankom 18. stavkom 5. ovoga Zakona

5. daje stručna mišljenja na zahtjev Ministarstva financija, o prijedlozima zakonodavnih akata Europske unije i drugim pitanjima iz područja računovodstva

6. analizira i prati razvoj računovodstvene teorije i prakse

7. obavlja ostale poslove iz svog djelokruga po nalogu ministra financija.

(2) Odbor za standarde financijskog izvještavanja čini 11 članova, koje na prijedlog ministra financija imenuje i razrješava Vlada Republike Hrvatske na mandat od pet godina.

(3) Članom Odbora za standarde financijskog izvještavanja može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen sveučilišni prijediplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij ili stručni prijediplomski i diplomski studij, čijim završetkom je stekao najmanje 300 ECTS bodova, uključujući sveučilišni dodiplomski studij, čijim završetkom je stekao visoku stručnu spremu, odnosno stručni dodiplomski studij, u trajanju od najmanje četiri godine čijim završetkom je stekao visoku stručnu spremu, odgovarajuće stručno znanje i radno iskustvo iz područja financija, računovodstva ili revizije.

(4) Član Odbora za standarde financijskog izvještavanja za svoj rad ima pravo na naknadu u skladu s pravilnikom iz stavka 8. ovoga članka.

(5) Odbor za standarde financijskog izvještavanja financira se iz sredstava državnog proračuna.

(6) Odbor za standarde financijskog izvještavanja donosi i objavljuje godišnji program rada i izvještaj o radu na svojoj internetskoj stranici.

(7) Odbor za standarde financijskog izvještavanja o svojem radu izvještava Vladu Republike Hrvatske najkasnije u roku od šest mjeseci za prethodnu kalendarsku godinu.

(8) Ministar financija detaljnije pravilnikom propisuje način rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja.

POGLAVLJE VII.

FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE 

Godišnji financijski izvještaji