UVOD

Program predškole uveden je u hrvatski odgojno-obrazovni sustav 1997. godine Zakonom o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 10/1997). Do njegova uvođenja provodila se tzv. Mala škola . Jasnije odredbe vezane uz program predškole propisane su 2008. godine Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe (NN 63/2008) kojim je određeno da je program namijenjen djeci u godini dana prije polaska u osnovnu školu koja nisu obuhvaćena redovitim programom predškolskoga odgoja. Godine 2013. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 94/2013) program predškole postao je obvezan za svu djecu u godini dana prije polaska u osnovnu školu. Temeljem navedenih izmjena i dopuna Zakona, 2014. godine donesen je Pravilnik o sadržaju i trajanju programa predškole (NN 107/2014) kojim je propisan sadržaj i trajanje programa predškole za svu djecu u godini dana prije polaska u osnovnu školu, kako za djecu koja nisu polaznici dječjega vrtića, tako i za djecu koja su polaznici dječjega vrtića. Za djecu koja su polaznici dječjega vrtića, program predškole integriran je u redoviti program predškolskoga odgoja dječjega vrtića. Prema navedenom Pravilniku program pred š kole provodi se od 1. listopada do 31. svibnja te traje 250 sati godišnje , može s e provoditi i s manjim brojem sati, ali ne manjim od 150 sati. Godine 2015. program je opisan i u Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (NN 5/2015) u sklopu kojega je uveden i pojam kurikul predškole. U svibnju 2022. godine donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ( NN 57/2022) koji, po prvi put, predviđa  donošenje kurikula predškole koji se na nacionalnoj razini (članak 4.) odnosi na svu djecu u godini prije polaska u osnovnu školu. Nacionalnim planom razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine , koji je Vlada Republike Hrvatske usvojila na 203. sjednici, 22. ožujka 2023., predviđeno je povećanje  broja sati programa predškole na 700 sati po uzoru na europske zemlje. To je nužno učiniti  jer postojeći program predškole u Hrvatskoj sadržajem i trajanjem ne zadovoljava standarde očekivanih  kompetencija djece koja ga pohađaju . Iako obvezan, program predškole u Hrvatskoj ne ulazi u Eurydiceovu statistiku te se ne računa  kao početak  obveznoga obrazovanja u Hrvatskoj, za razliku od zemalja članica  EU-a (Švedska, Finska i Litva) koje imaju takav oblik obrazovanja. Modernizacijom, preobrazbom i novim konceptom programa predškole, Hrvatska će ne samo de jure,  nego i de facto imati devetogodišnje obvezno obrazovanje.

Nacionalni kurikul predškole utvrđuje načela, odgojno-obrazovne ciljeve i odgojno-obrazovna očekivanja, kao i vrijeme trajanja programa s planom i načinom izvođenja, te se smatra sastavnim dijelom Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Njime Hrvatska, po prvi put, dobiva kurikul koji se temelji na jasno utvrđenim razvojnim područjima i odgojno-obrazovnim očekivanjima koje polaznici programa predškole na nacionalnoj razini trebaju ostvariti. Nacionalni kurikul predškole promiče različitost i ravnotežu. Različitost je vezana uz njegovanje individualnih talenata i potencijala svakoga djeteta, dok je ravnoteža vezana uz promicanje cjelovitoga razvoja i dobrobiti svakoga djeteta, što uključuje osobnu, emocionalnu, tjelesnu, obrazovnu i socijalnu dobrobit.

Na temelju Nacionalnoga kurikula predškole odgojitelji i drugi odgojno-obrazovni djelatnici autonomni su u izradi izvedbenih kurikula tako da se uvažavaju potrebe i mogućnosti  svakoga pojedinog djeteta. U organizaciji odgojno-obrazovnog rada svima se pruža fleksibilnost i sloboda u postizanju postavljenih odgojno-obrazovni ciljeva i očekivanja .

A. Načela Nacionalnoga kurikula predškole

Nacionalni kurikul predškole temelji se na načelima Nacionalnoga okvirnog kurikuluma za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (2011.) i Nacionalnoga kurikuluma za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (2015.) pri čemu treba uzeti u obzir činjenicu da su načela predškole specifična u odnosu na cijeli sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja jer je predškola obvezna za svu djecu u Hrvatskoj, a pohađanje dječjega vrtića od rane dobi nije.

Opća načela Nacionalnoga kurikula predškole jesu:  

– jednakost obrazovnih mogućnosti za sve – svako dijete ima pravo na svoj najviši odgojno-obrazovni razvoj, a jednakost obrazovnih mogućnosti temelji se na društvenoj pravednosti

– obveznost – predškola je zakonom obvezna, za dijete i roditelje besplatna te se odvija u dječjemu vrtiću ili osnovnoj školi, a u njezinoj su provedbi važni svi dionici (osnivači, dječji vrtić, roditelji i sl.)

– usmjerenost na dijete – provedba odgojno-obrazovnoga rada u predškoli usmjerena je na dijete i njegovo aktivno uključivanje u procese učenja pri čemu je potrebno imati u vidu potrebe i mogućnosti svakoga djeteta

– inkluzivnost – donosi obrazovnu jednakost za djecu u nepovoljnome položaju (djeca s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, djeca iz migrantskih ili manjinskih skupina, djeca izbjeglice, djeca primatelji alternativne skrbi, djeca roditelja u zatvoru te djeca u kućanstvima kojima osobito prijeti rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, kao što su kućanstva sa samohranim roditeljem ili velika kućanstva) kojima sudjelovanje u programu predškole može pomoći u ublažavanju čimbenika rizika

– poštovanje ljudskih prava i prava djece – istinsko poštovanje svakoga djeteta te uvažavanje djetetova dostojanstva

– visoka kvaliteta odgojno-obrazovnog rada – ogleda se u aktivnoj uključenosti djece u odgojno-obrazovne aktivnosti koje osmišljavaju visokokompetentni stručnjaci uvažavajući individualne mogućnosti i potrebe svakoga djeteta jer samo visoka kvaliteta ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja daje čvrst temelj za daljnja obrazovna postignuća djece

– kvalitetan prijelaz iz dječjega vrtića u osnovnu školu – neophodna je integracija ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja u obrazovni kontinuitet te podupiranje suradnje odgojno-obrazovnih djelatnika u području ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja i osnovnoškolskoga osoblja i roditelja radi kvalitetnoga i manje stresnoga prelaska djece u osnovnu školu

– suradnja i partnerstvo s roditeljima/skrbnicima – neophodno je sudjelovanje roditelja/skrbnika kao partnera u provedbi predškole jer je obitelj najvažnija sredina za odrastanje i razvoj djece, a roditelji/skrbnici odgovorni su za dobrobit, zdravlje i razvoj djeteta. Suradnja odgojno-obrazovnih djelatnika s roditeljima/skrbnicima temelji se na povjerenju i uzajamnom poštovanju.

– znanstvena utemeljenost – odgojno-obrazovni rad u predškoli temelji se na suvremenim znanstvenim spoznajama i istraživanjima te se mijenja, poboljšava i unaprjeđuje u skladu sa spoznajama znanstvenih istraživanja

– praćenje i vrednovanje u najboljemu interesu djeteta – kombinacijom metoda praćenja (primjerice, promatranje, dokumentiranje, opisna procjena kompetencija i učenja djece) mogu se prikupiti korisne informacije, steći uvidi u iskustva i razvoj djece te osigurati kvalitetan prelazak u osnovnu školu

– demokratičnost i pluralizam – pretpostavlja uključenost svih bitnih čimbenika u provođenje odgojno-obrazovnoga rada te donošenje odluka na demokratski način. Suradnja, dijalog, afirmacija alternativnih mišljenja i pluralizam ideja odraslih koji rade s djecom pridonose razvijanju demokratskih vještina djece. Sudjelujući u životu zajednice u kojoj se poštuju njegova prava i prevladavaju demokratski odnosi, dijete uči da njegova odluka ima važno mjesto u postizanju osobnih ciljeva i ciljeva zajednice kojoj pripada.

– europska dimenzija obrazovanja – svako dijete u programu predškole, kao građanin Europe, ima pravo na primjereno obrazovanje i osposobljavanje za cjeloživotno učenje te na suživot u europskome kontekstu

– interkulturalizam – označava suživot u društvenoj zajednici u kojoj se susreću obitelji različitih obiteljskih kultura. Iskustva koja će djeca steći u okviru programa predškole mogu im omogućiti da usvoje empatično ponašanje te da nauče više o svojim pravima, jednakosti, suživotu, prihvaćanju i različitosti.

Didaktičko-metodička načela:

– individualnost – osiguravanje individualiziranih i fleksibilnih odgojno-obrazovnih pristupa, aktivnosti i sadržaja koji omogućuju zadovoljavanje različitih potreba djece te prepoznavanje i razvoj njihovih potencijala jer je svako dijete jedinstveno, razvija se i napreduje u skladu sa svojim razvojnim mogućnostima. Stoga se u radu s djecom primjenjuju različite metode i strategije rada koje omogućuju ostvarivanje odgojno-obrazovnih očekivanja propisanih Nacionalnim kurikulom predškole.

– aktivna uloga djece u procesu učenja – podrazumijeva aktivnu ulogu djece u različitim aktivnostima učenja i njihov trud i ustrajnost u učenju, a aktivnosti koje se provode omogućuju neposredna iskustva učenja izravnim opažanjem, istraživanjem, aktivnim sudjelovanjem i izvedbom što rezultira razvojem vještina i stavova djece

– svrhovitost i povezanost sa životnim iskustvima djece – povezivanje aktivnosti i sadržaja učenja s iskustvom djece pridonosi kvalitetnijemu svakodnevnom životu djece

– suradnja i otvorenost prema zajednici – organiziranjem odgojno-obrazovnoga procesa u različitim okružjima izvan dječjega vrtića (u prirodi, u radnome okružju, u znanstvenim i kulturno-umjetničkim ustanovama, u digitalnome okružju itd.) potiče se neposredna uključenost i suradnja s roditeljima te lokalnom i širom zajednicom

– poticajno i sigurno okružje – osiguranje vrijednosnog sustava koje naglašava uvažavanje i poštovanje drugih te poticajno i sigurno okružje za sve .

B. Ciljevi Nacionalnoga kurikula predškole

Polazište i teorijski okvir Nacionalnoga kurikula predškole viđenje je djeteta kao cjelovite i kreativne osobe s temeljnim i specifičnim potrebama i osobitim stvaralačkim potencijalima te kao aktivnoga sudionika osobnoga razvoja i stvaratelja znanja.  

Takvim se pristupom osigurava pravo svakoga djeteta na jednaku polazišnu osnovu što podrazumijeva razvoj inkluzivne kulture u dječjemu vrtiću u kojem se uvažavaju razvojne, kulturološke, jezične i etničke različitosti djece i odraslih, potiče socijalna kohezija i osigurava razumna prilagodba i pristupačnost učinkovitih mjera potpore djeci s teškoćama i darovitoj djeci, kao i djeci i obiteljima iz različitih društvenih skupina i okružja.

Odgojno-obrazovni ciljevi proizlaze iz holističkoga pristupa djetetu kao cjelovitome biću.

Ciljevi Nacionalnoga kurikula predškole jesu:

– osiguravanje brige za dijete te djetetove dobrobiti u najširem smislu

– poticanje cjelovitoga razvoja djeteta što podrazumijeva tjelesni razvoj i razvoj psihomotorike, socio-emocionalni razvoj, intelektualni razvoj, razvoj komunikacije, jezika i govora te razvoj izražavanja i stvaralaštva

– osiguravanje cjelovitih iskustava igre i učenja u zajednici vršnjaka

– poticanje i razvijanje zdravoga načina života

– razvijanje svih kompetencija u dijalogu s okružjem, drugom djecom i odraslima

– odgoj i obrazovanje djece u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima te pravima djece u multikulturnom svijetu.

C. Odgojno-obrazovna očekivanja

Nacionalnim kurikulom predškole iskazana su odgojno-obrazovna očekivanja koja su definirana za svaku od devet kompetencija :

– kompetencija pismenosti

– kompetencija višejezičnosti

– matematička kompetencija te kompetencija u prirodoslovlju, tehnologiji i inženjerstvu

– digitalna kompetencija

– osobna i socijalna kompetencija te kompetencija učenje kako učiti

– kompetencija građanstva

– poduzetnička kompetencija

– kompetencija kulturne svijesti i izražavanja

– motorička kompetencija.

U okviru svake kompetencije navedena su očekivanja koja opisuju što bi dijete trebalo znati i moći (u)činiti. Na temelju razrade odgojno-obrazovnih očekivanja odgojitelj će kreirati tematske cjeline u svojemu godišnjem izvedbenom kurikulu. Redoslijed odgojno-obrazovnih očekivanja u Nacionalnome kurikulu predškole ne određuje redoslijed učenja i poučavanja te se pojedina znanja, vještine, sposobnosti i stavovi iz razrade mogu ostvariti u okviru različitih tema i tematskih cjelina. Sadržaje temeljem kojih se ostvaruju odgojno-obrazovna očekivanja potrebno je povezati sa svakodnevnim životom i dati prednost izvornoj stvarnosti kao podlozi za učenje i poučavanje.