I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom propisuju mjere za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, koje se odnose na pristup i zajedničko korištenje postojeće fizičke infrastrukture, transparentnost u vezi s fizičkom infrastrukturom, koordiniranje građevinskih radova, transparentnost u vezi s planiranim građevinskim radovima i transparentnost u vezi s postupkom izdavanja dozvola, kao i tijela nadležna za rješavanje sporova i uspostavu jedinstvenih informacijskih točaka, postupak rješavanja sporova, prikupljanje, objava i zaštita tajnosti podataka te obavljanje nadzora u području koje uređuje ovaj Zakon.

Usklađenost s propisom Europske unije

Članak 2.

Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina ( SL L 155, 23.5.2014.).

Značenje pojmova

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. Agencija: Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti

2. mrežni operator: operator javne komunikacijske mreže, pravna ili fizička osoba koja daje na korištenje fizičku infrastrukturu koja je namijenjena pružanju usluga prijenosa ili distribucije plina, električne energije, uključujući javnu rasvjetu, i toplinske energije, te usluga proizvodnje, prijenosa ili distribucije vode, uključujući ispuštanje ili pročišćavanje otpadnih voda i kanalizacije i sustave odvodnje, kao i upravitelj fizičke infrastrukture koja je namijenjena odvijanju željezničkog, cestovnog, riječnog, pomorskog i zračnog prometa

3. fizička infrastruktura: bilo koji sastavni dio mreže namijenjen za smještanje drugih sastavnica mreže, pri čemu sam ne postaje aktivna sastavnica mreže, kao što su cijevi, stupovi, vodovi, nadzorne sobe, zdenci, ormarići, zgrade ili ulazi u zgrade, antenske instalacije, antenski tornjevi, stupovi i prihvati. Kabeli, uključujući svjetlovodne niti koje se ne koriste, kao i sastavnice mreže koje se koriste za opskrbu vodom namijenjenom za ljudsku potrošnju, ne čine fizičku infrastrukturu u smislu ovoga Zakona

4. elektronička komunikacijska mreža velike brzine: elektronička komunikacijska mreža koja omogućuje pružanje usluga širokopojasnog pristupa brzinama od najmanje 30 Mbit/s

5. građevinski radovi: svaki ishod izgradnje, rekonstrukcije, održavanja ili uklanjanja koji je, sagledan u cjelini, dostatan za ispunjavanje kakve gospodarske ili tehničke funkcije i koji podrazumijeva jednu ili više sastavnica fizičke infrastrukture

6. tijela javnog sektora: tijela koja obuhvaćaju tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje su osnovane za određene svrhe, radi zadovoljavanja potreba od općeg interesa, koje nemaju industrijski ili trgovački značaj i u cijelosti se ili većim dijelom financiraju iz državnog proračuna ili iz proračuna jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave, ili iz sredstava drugih takvih pravnih osoba, ili nadzor nad poslovanjem tih pravnih osoba obavljaju državna tijela, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili druge takve pravne osobe, a više od polovice članova nadzornog odbora, uprave ili odgovarajućeg tijela upravljanja i vođenja poslova imenuju državna tijela, jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili druge takve pravne osobe

7. dozvola: izričita ili prešutna odluka nadležnog tijela koja proizlazi iz svakog postupka kojim se od pravne ili fizičke osobe zahtijeva poduzimanje radnja u svrhu pravovaljanog građenja ili izvođenja građevinskih radova.

(2) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi, koji nisu utvrđeni ovim Zakonom, imaju značenje propisano posebnim zakonima kojima je uređeno područje elektroničkih komunikacija, gradnje i prostornog uređenja.

(3) Izrazi uporabljeni u ovom Zakonu, koji imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Odnos prema propisima o elektroničkim komunikacijama

Članak 4.

Ako je koja od odredaba ovoga Zakona u suprotnosti s propisima kojima je uređeno područje elektroničkih komunikacija, primijenit će se propisi kojima je uređeno područje elektroničkih komunikacija.

II.  PRISTUP I ZAJEDNIČKO KORIŠTENJE POSTOJEĆE FIZIČKE INFRASTRUKTURE

Članak 5.

(1) Mrežni operator ima pravo operatorima elektroničkih komunikacijskih mreža ponuditi pristup i zajedničko korištenje svoje fizičke infrastrukture radi postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

(2) Operator javne komunikacijske mreže, na temelju osnovnih informacija o fizičkoj infrastrukturi prethodno pribavljenih u skladu s člankom 6. ovoga Zakona ili na drugi način, podnosi mrežnom operatoru zahtjev za pristup i zajedničko korištenje fizičke infrastrukture, radi postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina na planiranoj lokaciji. Zahtjev se podnosi pisanim ili elektroničkim putem i mora sadržavati kratak opis elektroničke komunikacijske mreže velike brzine te planirani početak njezina postavljanja.

(3) Mrežni operator obvezan je udovoljiti svakom razumnom zahtjevu operatora javne komunikacijske mreže iz stavka 2. ovoga članka i omogućiti mu pristup i zajedničko korištenje svoje fizičke infrastrukture radi postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, na temelju sklopljenog ugovora te uz pravične i razumne uvjete, uključujući i cijenu. Mrežni operator rješava zahtjeve prema redoslijedu zaprimanja urednih zahtjeva.

(4) Prigodom odlučivanja o zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka mrežni operator mora primjenjivati objektivna, transparentna i razmjerna mjerila, a pristup fizičkoj infrastrukturi može odbiti samo u sljedećim slučajevima:

a) tehničke neprikladnosti fizičke infrastrukture u odnosu na koju se zahtijeva pristup za smještanje bilo kojih sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina iz stavka 2. ovoga članka

b) nedostatne dostupnosti prostora za smještanje sastavnica elektroničke komunikacijske mreže velike brzine iz stavka 2. ovoga članka, uključujući buduće potrebe mrežnog operatora za prostorom, koje su na odgovarajući način dokazane

c) zahtjeva sigurnosti i javnog zdravlja

d) zahtjeva cjelovitosti i sigurnosti svih mreža, a osobito kritične nacionalne infrastrukture određene posebnim propisom

e) obrazloženih rizika ozbiljnih smetnja koje planirane elektroničke komunikacijske usluge mogu uzrokovati drugim uslugama, koje se već pružaju putem iste fizičke infrastrukture

f) dostupnosti održivih alternativnih načina veleprodajnog pristupa fizičkoj mrežnoj infrastrukturi, koje pruža mrežni operator i koji su prikladni za obavljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, ako je takav pristup ponuđen uz pravične i razumne rokove i uvjete.

(5) Razloge odbijanja zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka mrežni operator mora pisanim putem dostaviti podnositelju tog zahtjeva u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(6) Ako mrežni operator u roku iz stavka 5. ovoga članka odbije zahtjev operatora javne komunikacijske mreže ili ne odgovori na taj zahtjev, ili ako u tom roku nije sklopljen ugovor o pristupu i zajedničkom korištenju fizičke infrastrukture, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana pokrenuti postupak rješavanja spora pred Agencijom.

(7) Agencija donosi odluku o rješenju spora iz stavka 6. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, uključujući i određivanje pravičnih i razumnih uvjeta, a prema potrebi i cijene.

(8) Agencija donosi odluku iz stavka 7. ovoga članka u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od četiri mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za rješavanje spora. Rok rješavanja spora može se produljiti samo u iznimnim okolnostima.

(9) Cijena, koju odredi Agencija u postupku rješavanja spora, mora mrežnom operatoru osigurati pravičnu mogućnost naknade troškova u vezi s pružanjem pristupa i zajedničkog korištenja njegove fizičke infrastrukture, te uzeti u obzir utjecaj zatraženog pristupa na njegov poslovni plan, kao i ulaganja u fizičku infrastrukturu za koju se zahtijeva pristup.

(10) Ne dovodeći u pitanje ugovorene uvjete pristupa i zajedničkog korištenja fizičke infrastrukture, operator javne komunikacijske mreže može zamijeniti postavljene sastavnice elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina drugim sastavnicama mreže koje su tehnološki naprednije i učinkovitije, ako takva zamjena ne uzrokuje smanjenje dostupnosti prostora fizičke infrastrukture mrežnog operatora.

(11) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na prava i obveze u vezi s pristupom elektroničkoj komunikacijskoj infrastrukturi i drugoj povezanoj opremi, utvrđene posebnim propisima kojima je uređeno područje elektroničkih komunikacija.

(12) Odredbe ovoga članka ne utječu na pravo vlasništva vlasnika fizičke infrastrukture u slučaju kada mrežni operator nije vlasnik te infrastrukture, niti na pravo vlasništva bilo kojih trećih osoba, kao što su vlasnici nekretnina na kojima se nalazi ta infrastruktura.

III.  TRANSPARENTNOST U VEZI S FIZIČKOM INFRASTRUKTUROM

Članak 6.

(1) Nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona obvezno je putem jedinstvene informacijske točke, uz razmjerne, nediskriminirajuće i transparentne uvjete, staviti na raspolaganje u elektroničkom obliku i bez odgode osnovne informacije o postojećoj fizičkoj infrastrukturi mrežnih operatora, u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa kojima se uređuje područje državne izmjere i katastra nekretnina.

(2) Podaci o fizičkoj infrastrukturi mrežnih operatora za potrebe obavljanja funkcije jedinstvene informacijske točke iz stavka 1. ovoga članka te način i uvjeti pristupa tim podacima, kao i način, uvjeti i obveznici dostave tih podataka podrobnije se utvrđuju posebnim propisom kojim se uređuje područje državne izmjere i katastra nekretnina.

(3) Nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona obvezno je operatoru javne komunikacijske mreže omogućiti pristup putem jedinstvene informacijske točke iz stavka 1. ovoga članka najmanje sljedećim osnovnim informacijama o fizičkoj infrastrukturi mrežnih operatora:

a) lokaciji i trasi

b) vrsti i trenutačnom korištenju infrastrukture i

c) kontaktnim podacima mrežnog operatora.

(4) Na temelju obrazloženog prijedloga mrežnog operatora nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona može ograničiti pristup osnovnim informacijama samo ako je to nužno s obzirom na sigurnost i cjelovitost mreža, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje, u skladu s posebnim propisima.

(5) U slučaju da osnovne informacije iz stavka 3. ovoga članka nisu dostupne putem jedinstvene informacijske točke iz stavka 1. ovoga članka, tijela javnog sektora, koja u okviru svojeg djelokruga raspolažu sastavnicama tih informacija, moraju operatoru javne komunikacijske mreže staviti na raspolaganje osnovne informacije na temelju pisanog zahtjeva. Zahtjev operatora javne komunikacijske mreže mora sadržavati područje na kojem taj operator namjerava postaviti sastavnice elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

(6) U slučaju da osnovne informacije iz stavka 3. ovoga članka nisu dostupne putem jedinstvene informacijske točke iz stavka 1. ovoga članka, mrežni operator mora omogućiti pristup tim informacijama na temelju zahtjeva operatora javne komunikacijske mreže. Zahtjev se podnosi pisanim ili elektroničkim putem i mora sadržavati područje na kojem se namjeravaju postaviti sastavnice elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina. Mrežni operator mora omogućiti pristup osnovnim informacijama u roku od 30 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva, uz razmjerne, nediskriminirajuće i transparentne uvjete.

(7) Na temelju razumnog zahtjeva operatora javne komunikacijske mreže mrežni operator mora omogućiti pregled određenih sastavnica svoje fizičke infrastrukture na lokaciji te infrastrukture. Zahtjev se podnosi pisanim ili elektroničkim putem i mora sadržavati sastavnice mreže u svrhu postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, a mrežni operator mora omogućiti pregled uz razmjerne, nediskriminirajuće i transparentne uvjete, u roku od mjesec dana od dana zaprimanja tog zahtjeva.

(8) U slučaju spora u vezi s pravima i obvezama propisanima stavcima 6. i 7. ovoga članka svaka stranka može pokrenuti postupak rješavanja spora pred Agencijom.

(9) Agencija donosi odluku o rješenju spora iz stavka 8. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za rješavanje spora. Rok rješavanja spora može se produljiti samo u iznimnim okolnostima.

(10) Operator javne komunikacijske mreže, koji ostvaruje pristup osnovnim informacijama na temelju ovoga članka, obvezan je čuvati poslovnu tajnu i poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se osigurala zaštita tajnosti osnovnih informacija u skladu s člankom 12. ovoga Zakona.

IV.  KOORDINIRANJE GRAĐEVINSKIH RADOVA

Članak 7.

(1) Mrežni operator može sklapati ugovore o koordiniranju građevinskih radova s operatorima elektroničkih komunikacijskih mreža radi postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

(2) Operator javne komunikacijske mreže, koji radi postavljanja elektroničke komunikacijske infrastrukture ili sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina želi pristupiti građevinskim radovima iz članka 8. stavaka 1. ili 5. ovoga Zakona, podnosi mrežnom operatoru zahtjev za koordiniranje građevinskih radova, pisanim ili elektroničkim putem.

(3) Mrežni operator, koji izravno ili neizravno izvodi građevinske radove u potpunosti ili djelomično financirane javnim sredstvima, obvezan je na transparentnoj i nediskriminirajućoj osnovi prihvatiti svaki razuman zahtjev operatora javne komunikacijske mreže iz stavka 2. ovoga članka i omogućiti mu koordiniranje građevinskih radova radi postavljanja elektroničke komunikacijske infrastrukture ili sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina na temelju sklopljenog ugovora, i to uz sljedeće uvjete:

a) ako operator javne komunikacijske mreže snosi dodatne troškove, uključujući i troškove zbog dodatnih kašnjenja prvobitno planiranih građevinskih radova, a koji su posljedica prihvaćanja njegova zahtjeva

b) ako se prihvaćanjem zahtjeva ne sprječava nadzor nad koordiniranjem radova i

c) ako je zahtjev za koordiniranje radova podnesen najmanje mjesec dana prije podnošenja glavnog projekta nadležnom tijelu graditeljstva, u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gradnja i prostorno uređenje.

(4) Ako mrežni operator u roku od mjesec dana od dana zaprimanja zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka odbije zahtjev operatora javne komunikacijske mreže ili ne odgovori na taj zahtjev, ili ako u tom roku nije sklopljen ugovor o koordiniranju građevinskih radova, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana pokrenuti postupak rješavanja spora pred Agencijom.

(5) Agencija donosi odluku o rješenju spora iz stavka 4. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, uključujući i određivanje pravičnih i nediskriminirajućih uvjeta, a prema potrebi i naknada.

(6) Agencija donosi odluku iz stavka 5. ovoga članka u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za rješavanje spora. Rok rješavanja spora može se produljiti samo u iznimnim okolnostima.

V.  TRANSPARENTNOST U VEZI S PLANIRANIM GRAĐEVINSKIM RADOVIMA

Članak 8.

(1) Mrežni operator, koji planira izvoditi građevinske radove, obvezan je obavijest o izvođenju tih radova objaviti na svojim internetskim stranicama i dostaviti nadležnom tijelu iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona najmanje šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole nadležnom tijelu graditeljstva, odnosno 60 dana prije početka izvođenja radova ako građevinska dozvola nije potrebna u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gradnja i prostorno uređenje.

(2) Nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona mora obavijest iz stavka 1. ovoga članka bez odgode staviti na raspolaganje putem jedinstvene informacijske točke iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka sadržava sljedeće osnovne informacije:

a) lokaciju i vrstu radova

b) sastavnice mreže obuhvaćene radovima

c) procijenjeni nadnevak početka radova i trajanje radova

d) kontaktne podatke mrežnog operatora i

e) krajnji rok za podnošenje zahtjeva za koordiniranje građevinskih radova u skladu s člankom 7. ovoga Zakona, koji ne može biti kraći od 30 dana od dana stavljanja na raspolaganje putem jedinstvene informacijske točke.

(4) Način i uvjeti pristupa podacima o planiranim građevinskim radovima, koji se u skladu sa stavkom 2. ovoga članka objavljuju putem jedinstvene informacijske točke, utvrđuju se posebnim propisom kojim se uređuje područje državne izmjere i katastra nekretnina.

(5) Mrežni operator mora, u svrhu sklapanja ugovora o koordiniranju građevinskih radova iz članka 7. ovoga Zakona, na temelju zahtjeva operatora javne komunikacijske mreže, staviti na raspolaganje osnovne informacije iz stavka 3. ovoga članka u vezi s tekućim ili planiranim građevinskim radovima koji se odnose na njegovu fizičku infrastrukturu, za koje je izdana građevinska dozvola, ili je postupak izdavanja građevinske dozvole u tijeku, ili se pokretanje postupka za pribavljanje građevinske dozvole pred nadležnim tijelom graditeljstva predviđa u sljedećih šest mjeseci, odnosno za koje prema posebnim propisima nije potrebna građevinska dozvola. Zahtjev se podnosi pisanim ili elektroničkim putem i mora sadržavati područje na kojem operator javne komunikacijske mreže namjerava postaviti sastavnice elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

(6) Mrežni operator mora, uz razmjerne, nediskriminirajuće i transparentne uvjete, staviti na raspolaganje informacije iz stavka 5. ovoga članka u roku od dva tjedna od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

(7) Na temelju obrazloženog prijedloga mrežnog operatora nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona može ograničiti pristup osnovnim informacijama o planiranim građevinskim radovima iz stavka 3. ovoga članka samo ako je to nužno s obzirom na sigurnost i cjelovitost mreža, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje, u skladu s posebnim propisima. Ako nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona ograniči pristup tim informacijama, mrežni operator nema obvezu objave tih informacija na svojim internetskim stranicama.

(8) Mrežni operator može odbiti uredan zahtjev iz stavka 5. ovoga članka u sljedećim slučajevima:

a) ako je tražene informacije učinio javno dostupnima na svojim internetskim stranicama ili

b) ako je pristup traženim informacijama osiguran putem jedinstvene informacijske točke iz članka 6. stavka 1. ovoga Zakona.

(9) U slučaju spora između mrežnog operatora i operatora javne komunikacijske mreže u vezi s pravima i obvezama propisanima stavcima 5, 6. i 8. ovoga članka svaka stranka može pokrenuti postupak rješavanja spora pred Agencijom.

(10) Agencija donosi odluku o rješenju spora iz stavka 9. ovoga članka, vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za rješavanje spora. Rok rješavanja spora može se produljiti samo u iznimnim okolnostima.

VI.  TRANSPARENTNOST U VEZI S POSTUPKOM IZDAVANJA DOZVOLA

Članak 9.

(1) Nadležno tijelo iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona stavit će na raspolaganje putem jedinstvene informacijske točke sve značajne informacije o uvjetima i postupcima koji se primjenjuju kod izdavanja dozvola za građevinske radove što se izvode radi postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, uključujući i sve informacije o iznimkama koja se primjenjuju na te sastavnice u vezi s određenim ili svim dozvolama.

(2) Nadležna tijela moraju riješiti zahtjev za izdavanje dozvole u vezi s postavljanjem elektroničkih komunikacijskih mreža ili novih sastavnica elektroničke komunikacijske mreže u roku utvrđenom posebnim propisima, a najkasnije u roku od četiri mjeseca od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

VII.  NADLEŽNA TIJELA

Članak 10.

(1) Za rješavanje sporova nastalih na temelju ovoga Zakona i za obavljanje inspekcijskog nadzora iz članka 13. ovoga Zakona nadležna je Agencija.

(2) Poslove iz stavka 1. ovoga članka Agencija obavlja kao javnu ovlast.

(3) Agencija je pravno odvojena i funkcionalno neovisna o bilo kojem mrežnom operatoru. Osnivanje i ustrojstvo Agencije uređuju se zakonom kojim je uređeno područje elektroničkih komunikacija.

(4) Tijelo nadležno za uspostavu i obavljanje funkcije jedinstvene informacijske točke iz članaka 6. i 8. ovoga Zakona je središnje tijelo državne uprave nadležno za katastarsko-geodetske poslove.

(5) Tijelo nadležno za uspostavu i obavljanje funkcije jedinstvene informacijske točke iz članka 9. ovoga Zakona je središnje tijelo državne uprave nadležno za graditeljstvo i prostorno uređenje.

(6) Nadležna tijela iz stavaka 4. i 5. ovoga članka moraju omogućiti zainteresiranim operatorima javnih komunikacijskih mreža pristup jedinstvenim informacijskim točkama za koje su nadležna u skladu s odredbama ovoga članka.

VIII.  RJEŠAVANJE SPOROVA I DONOŠENJE ODLUKA AGENCIJE

Članak 11.

(1) Sve stranke u sporu obvezne su sudjelovati u postupcima rješavanja sporova koji se na temelju ovoga Zakona vode pred Agencijom, u potpunosti surađivati s Agencijom u svrhu rješenja spora te joj dostavljati sve potrebne podatke, dokumentaciju i očitovanja.

(2) Odluku o rješenju spora nastalog na temelju ovoga Zakona donosi Vijeće Agencije.

(3) Postupak rješavanja spora pred Agencijom ne isključuje pravo bilo koje stranke u sporu na pokretanje sudskog postupka pred nadležnim sudom.

(4) Protiv odluka i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

(5) U slučaju nepostupanja prema izvršnoj odluci ili drugom upravnom aktu Agencije iz stavka 4. ovoga članka inspektor elektroničkih komunikacija može izdati prekršajni nalog ili predložiti podnošenje optužnog prijedloga radi pokretanja prekršajnog postupka, u skladu s odredbama članka 14. ovoga Zakona.

(6) Presude i rješenja u upravnim sporovima pokrenutima u skladu s odredbama ovoga Zakona objavljuju se u Narodnim novinama i na internetskim stranicama Agencije.

(7) Na sva druga pitanja u vezi s postupkom rješavanja sporova, koji se na temelju ovoga Zakona vode pred Agencijom, te postupkom i načinom donošenja i izvršenja odluka Agencije, a koja nisu uređena ovim Zakonom, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim je uređeno područje elektroničkih komunikacija.

IX.  PRIKUPLJANJE PODATAKA I ZAŠTITA TAJNOSTI PODATAKA

Članak 12.

(1) U obavljanju poslova iz ovoga Zakona Agencija je ovlaštena zahtijevati od mrežnih operatora i operatora javnih komunikacijskih mreža sljedeće:

- dostavu svih potrebnih podataka i obavijesti, uključujući financijske podatke i podatke koji su određeni poslovnom tajnom, kao i omogućivanje neposrednog uvida u potrebne podatke i dokumentaciju

- neposredan uvid u poslovne prostorije, pripadajuću infrastrukturu, opremu i druga tehnička sredstva za obavljanje djelatnosti mrežnih operatora i operatora javnih komunikacijskih mreža, te u poslovne knjige, pismohranu, baze podataka i drugu dokumentaciju

- obavljanje drugih radnja koje Agencija ocijeni potrebnima radi utvrđivanja svih bitnih činjenica u postupku donošenja odluke.

(2) Zahtjev Agencije iz stavka 1. ovoga članka mora biti razmjeran poslovima koje Agencija obavlja te mora sadržavati pravni temelj, predmet i svrhu zahtjeva, razinu podrobnosti zatraženih podataka i primjeren rok za provedbu zahtjeva, koji ne može biti kraći od osam dana, osim u slučajevima iz stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga članka.

(3) Mrežni operatori i operatori javnih komunikacijskih mreža obvezni su postupiti prema zahtjevu Agencije iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Poslovnom tajnom u smislu ovoga Zakona osobito se smatra sljedeće:

- svaki podatak koji je određen poslovnom tajnom u skladu s posebnim zakonom ili drugim propisom

- svaki podatak koji je određen poslovnom tajnom u skladu s općim aktom ili drugim aktom vlasnika podatka

- svaki podatak koji je vlasnik podatka posebno označio poslovnom tajnom, uz valjano obrazloženje koje je prihvatila Agencija

- svaki podatak koji je određen poslovnom tajnom u skladu s općim aktima Agencije.

(5) Ako podaci i dokumentacija iz stavka 1. ovoga članka sadržavaju poslovnu tajnu, operator iz stavka 3. ovoga članka mora Agenciji označiti, uz valjano obrazloženje, koji se podatak smatra poslovnom tajnom.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka operator iz stavka 3. ovoga članka mora Agenciji dostaviti i primjerak dokumentacije koja ne sadržava poslovnu tajnu. U slučaju da operator samo naznači koji se podaci smatraju poslovnom tajnom, a ne dostavi primjerak dopisa i/ili dokumentacije bez poslovne tajne, Agencija će tog operatora iz stavka 3. ovoga članka ponovno pozvati na dostavu dopisa i/ili dokumentacije bez poslovne tajne. Ako operator iz stavka 3. ovoga članka ne postupi ni prema ponovljenom zahtjevu, Agencija će smatrati da takav dopis i/ili dokumentacija ne sadržava poslovnu tajnu.

(7) Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, neće se smatrati poslovnom tajnom podaci ili dokumentacija koja je na bilo koji način bila javno dostupna, ili se objavljuje na temelju posebnih propisa ili odluka vlasnika podatka, kao i u slučaju iz stavka 6. ovoga članka kada vlasnik podatka nije postupio u skladu s ponovljenim zahtjevom Agencije.

X.  INSPEKCIJSKI NADZOR

Obavljanje poslova inspekcijskog nadzora

Članak 13.

(1) Inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona obavlja Agencija, osim odredaba kojima je propisano postupanje nadležnih tijela iz članka 10. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona te odredaba kojima su propisane obveze tijela javnog sektora.

(2) Poslove inspekcijskog nadzora iz stavka 1. ovoga članka provode inspektori elektroničkih komunikacija (u daljnjem tekstu: inspektori), koji su ovlašteni radnici Agencije.

(3) Na provedbu poslova inspekcijskog nadzora, u dijelu koji se odnosi na posebne uvjete rada, utvrđivanje radnih mjesta s ovlastima inspekcijskog nadzora i podrobnijim uvjetima koje moraju ispunjavati osobe na tim radnim mjestima, službenu iskaznicu i značku inspektora, sastavljanje zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu i vođenje očevidnika o obavljenim inspekcijskim pregledima, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim je uređeno područje elektroničkih komunikacija.

(4) Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora odgovoran ako propusti poduzeti, odnosno narediti mjere ili radnje koje je prema ovome Zakonu bio obvezan poduzeti ili narediti, ako prekorači svoje propisane ovlasti, ako ne donese rješenje u skladu s odredbama ovoga Zakona, ako ne predloži Agenciji podnošenje optužnog prijedloga radi pokretanja prekršajnog postupka pred nadležnim sudom ili ne izda prekršajni nalog u skladu s odredbama Prekršajnog zakona, ili ako ne obavijesti nadležna državna tijela o utvrđenim nedostacima.

Ovlasti inspektora elektroničkih komunikacija

Članak 14.

(1) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je ovlašten:

1. zatražiti i pregledati isprave (osobna iskaznica, putovnica i sl.) na temelju kojih može utvrditi identitet nadzirane osobe, kao i drugih osoba nazočnih inspekcijskom nadzoru

2. ući i pregledati poslovne prostorije, zgrade, građevine, gradilišta i zemljišta, te se koristiti tehničkim sredstvima i opremom nadzirane osobe u svrhu obavljanja inspekcijskog nadzora

3. pregledati poslovnu dokumentaciju, opremu i druge stvari koje omogućuju uvid u poslovanje nadzirane osobe u vezi s primjenom ovoga Zakona

4. uzimati izjave od odgovornih osoba, radi pribavljanja dokaza o činjenicama koje se ne mogu izravno utvrditi, kao i od drugih osoba nazočnih inspekcijskom nadzoru, te saslušati pojedine osobe u upravnom postupku

5. zatražiti pisanim putem od nadzirane osobe točne i potpune podatke i dokumentaciju potrebnu radi obavljanja inspekcijskog nadzora

6. zatražiti pisano izvješće nadzirane osobe o poduzetim mjerama i radnjama naređenima u inspekcijskom nadzoru

7. narediti uklanjanje utvrđenih nepravilnosti, nedostataka ili propusta u primjeni ovoga Zakona

8. predlagati Agenciji podnošenje optužnog prijedloga radi pokretanja prekršajnog postupka pred nadležnim sudom, u skladu s odredbama Prekršajnog zakona i

9. narediti poduzimanje drugih mjera i poduzimati druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora.

(2) Pod poslovnim prostorijama u smislu ovoga članka smatraju se stambene i poslovne prostorije i drugi prostor u kojem nadzirana osoba obavlja svoju djelatnost.

(3) Inspektor je obvezan s podacima, za koje nadzirana osoba dokaže da su poslovna tajna, postupati u skladu s propisanim uvjetima za njihovo čuvanje.

(4) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor može, do donošenja sudske presude, privremeno oduzeti dokumentaciju i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz u prekršajnom postupku, što se unosi u zapisnik o inspekcijskom pregledu, i o čemu inspektor izdaje potvrdu s točnim podacima o oduzetoj dokumentaciji i predmetima.

(5) Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi povredu odredaba ovoga Zakona, obvezan je donijeti rješenje ili poduzeti druge propisane mjere iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka inspekcijskog nadzora ili zaprimanja izvješća s utvrđenim činjenicama presudnima za donošenje rješenja. Nedonošenje rješenja u tom roku ne isključuje obvezu njegova donošenja.

(6) Inspektor može predložiti Agenciji podnošenje optužnog prijedloga radi pokretanja prekršajnog postupka ili izdati prekršajni nalog u skladu s odredbama Prekršajnog zakona, kojim može izreći novčane kazne propisane odredbama članaka 17. i 18. ovoga Zakona.

Obveze nadziranih osoba

Članak 15.

(1) Nadzirane osobe obvezne su inspektoru omogućiti provedbu inspekcijskog nadzora te osigurati uvjete za njegov neometani rad, omogućiti mu uvid i uporabu svih potrebnih podataka i dokumentacije, uporabu pripadajuće infrastrukture, opreme i drugih tehničkih sredstava, te na pisani zahtjev inspektora pripremiti i dostaviti bez naknade dodatne podatke i dokumentaciju potrebnu za obavljanje inspekcijskog nadzora.

(2) Nadzirane osobe obvezne su, na zahtjev inspektora, privremeno prekinuti rad i poslovanje u nadziranim poslovnim prostorijama, zgradi ili građevini u tijeku inspekcijskog nadzora, ako inspektor ne bi mogao na drugi način obaviti inspekcijski nadzor ili utvrditi činjenično stanje.

(3) Inspektor može, i nakon obavljanja inspekcijskog nadzora, zatražiti od nadzirane osobe izvršenje pojedine radnje u svrhu potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja te odrediti rok za izvršenje te radnje.

(4) Nadzirana osoba nije omogućila inspektoru obavljanje inspekcijskog nadzora ako:

- ne omogući ulazak i pregled poslovnih prostorija, zgrada, građevina, gradilišta ili zemljišta gdje se obavlja inspekcijski nadzor

- ne omogući pregled fizičke infrastrukture, elektroničke komunikacijske mreže ili njezine sastavnice na kojoj se obavlja inspekcijski nadzor

- ne osigura uvid u traženu dokumentaciju, isprave i podatke radi utvrđivanja činjeničnog stanja u tijeku obavljanja inspekcijskog nadzora, ili u roku određenom u zapisniku o inspekcijskom pregledu

- ne dostavi, na pisani zahtjev inspektora, u određenom roku na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu za obavljanje inspekcijskog nadzora

- ne izvijesti u određenom roku o poduzetim mjerama koje je naredio inspektor radi uklanjanja utvrđenih nepravilnosti, nedostataka ili propusta

- ne izvrši radnje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

(5) Ako se inspektoru u obavljanju inspekcijskog nadzora pruži fizički otpor, ili ako se takav otpor osnovano očekuje, ovlaštena službena osoba nadležne policijske uprave obvezna je inspektoru, na njegov zahtjev, pružiti svu potrebnu pomoć.

Rješenje inspektora elektroničkih komunikacija

Članak 16.

Protiv rješenja inspektora nije dopuštena žalba, ali se protiv njega može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom. Iznimno, protiv rješenja inspektora u vezi s povredama iz članka 17. ovoga Zakona može se pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske.

XI.  PREKRŠAJNE ODREDBE

Teške povrede ovoga Zakona

Članak 17.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako u svojstvu mrežnog operatora ne omogući operatoru javne komunikacijske mreže pristup ili zajedničko korištenje fizičke infrastrukture radi postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina u skladu s člankom 5. ovoga Zakona

2. ako u svojstvu mrežnog operatora zahtjeve za pristup fizičkoj infrastrukturi rješava protivno odredbama članka 5. stavaka 3. ili 4. ovoga Zakona

3. ako u svojstvu mrežnog operatora ne omogući operatoru javne komunikacijske mreže pristup osnovnim informacijama o fizičkoj infrastrukturi u skladu s uvjetima i rokom iz članka 6. stavka 6. ovoga Zakona

4. ako u svojstvu mrežnog operatora ne omogući operatoru javne komunikacijske mreže pregled određenih sastavnica svoje fizičke infrastrukture u skladu s uvjetima i rokom iz članka 6. stavka 7. ovoga Zakona

5. ako u svojstvu mrežnog operatora ne omogući operatoru javne komunikacijske mreže koordiniranje građevinskih radova radi postavljanja elektroničke komunikacijske infrastrukture ili sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina u skladu s odredbama članka 7. stavka 3. ovoga Zakona

6. ako u svojstvu mrežnog operatora ne objavi na svojim internetskim stranicama ili ne dostavi nadležnom tijelu iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona obavijest o planiranim građevinskim radovima u skladu s odredbama članka 8. stavaka 1. ili 3. ovoga Zakona

7. ako u svojstvu mrežnog operatora ne stavlja na raspolaganje osnovne informacije o građevinskim radovima operatoru javne komunikacijske mreže u skladu s uvjetima i rokom iz članka 8. stavaka 5. ili 6. ovoga Zakona

8. ako u propisanom ili ostavljenom roku ne postupi u skladu s odlukom ili drugim upravnim aktom Agencije iz članka 11. stavka 4. ovoga Zakona

9. ako ne postupi u skladu sa zahtjevom Agencije iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona

10. ako u svojstvu nadzirane osobe u obavljanju inspekcijskog nadzora ne omogući inspektoru ulazak i pregled poslovnih prostorija, zgrada, građevina, gradilišta ili zemljišta gdje se obavlja inspekcijski nadzor, ili ne omogući pregled fizičke infrastrukture, elektroničke komunikacijske mreže ili njezine sastavnice na kojoj se obavlja inspekcijski nadzor, ili ne osigura uvid u traženu dokumentaciju, isprave i podatke radi utvrđivanja činjeničnog stanja u tijeku obavljanja inspekcijskog nadzora ili u roku određenom u zapisniku o inspekcijskom pregledu, ili ne dostavi, na pisani zahtjev inspektora, u određenom roku na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu za obavljanje inspekcijskog nadzora, ili ne izvijesti u određenom roku o poduzetim mjerama koje je naredio inspektor radi uklanjanja utvrđenih nepravilnosti, nedostataka ili propusta, ili ne izvrši radnje iz članka 15. stavaka 2. ili 3. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000, 00 kuna.

(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

(4) Iznimno od odredaba stavaka 2. i 3. ovoga članka, ako je prekršaj počinjen iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist, odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 40.000,00 do 200.000,00 kuna, a fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna.

(5) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se.

Ostale povrede ovoga Zakona

Članak 18.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako u svojstvu operatora javne komunikacijske mreže postupa protivno odredbama članka 6. stavka 10. ovoga Zakona

2. ako u svojstvu mrežnog operatora odbije zahtjev operatora javne komunikacijske mreže protivno odredbama članka 8. stavka 8. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka može se kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 20.000,00 kuna.

(4) Iznimno od odredaba stavaka 2. i 3. ovoga članka, ako je prekršaj počinjen iz koristoljublja kojim je ostvarena imovinska korist, odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, a fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 do 40.000,00 kuna.

(5) Imovinska korist ostvarena prekršajem oduzet će se.

XII.  Prijelazne i završne odredbe

Obavješćivanje Europske komisije

Članak 19.

O tijelima nadležnima za provedbu ovoga Zakona u skladu s člankom 10. ovoga Zakona, kao i o svakoj promjeni tih tijela središnje tijelo državne uprave nadležno za elektroničke komunikacije obavijestit će Europsku komisiju.

Obveze nadležnih tijela i mrežnih operatora

Članak 20.

(1) Nadležno tijelo iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona uspostavit će jedinstvenu informacijsku točku iz članaka 6. i 8. ovoga Zakona najkasnije do 1. siječnja 2017.

(2) Nadležno tijelo iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona uspostavit će jedinstvenu informacijsku točku iz članka 9. ovoga Zakona najkasnije u roku iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Mrežni operatori obvezni su na svojim internetskim stranicama objaviti osnovne informacije iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona o građevinskim radovima koji su u tijeku, za koje je izdana građevinska dozvola ili je postupak izdavanja građevinske dozvole u tijeku, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Stupanje na snagu Zakona

Članak 21.

Ovaj Zakon objavit će se u Narodnim novinama, a stupa na snagu 1. srpnja 2016.

PRIJEDLOG ISKAZA O PROCJENI UČINAKA PROPISA ZA ZAKON O MJERAMA ZA SMANJENJE TROŠKOVA POSTAVLJANJA ELEKTRONIČKIH KOMUNIKACIJSKIH MREŽA VELIKIH BRZINA

1. PROBLEM

Ovim normativnim rješenjem prenosi se u pravni poredak Republike Hrvatske Direktiva 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina ( SL L 155, 23. 5. 2014.) (u daljnjem tekstu: Direktiva), koja ima za cilj olakšati i potaknuti uvođenje elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (koje omogućuju pružanje usluga širokopojasnog pristupa brzinama od najmanje 30 Mbit/s) te smanjiti troškove njihovog postavljanja kroz:

- obvezu davanja pristupa postojećoj fizičkoj infrastrukturi te pružanja osnovnih informacija o toj infrastrukturi

- koordinaciju i transparentnost u vezi s planiranim građevinskim radovima

- ubrzavanje i olakšavanje postupka izdavanja dozvola nadležnih tijela prigodom postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina

- pravo pristupa fizičkoj infrastrukturi unutar zgrada te opremljenost novih zgrada pristupnom točkom i fizičkom infrastrukturom prilagođenom mrežama velikih brzina.

Za izradu Nacrta prijedloga Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (u daljnjem tekstu: Nacrt prijedloga Zakona), kojim se u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva, osnovana je Radna skupina koju čine predstavnici Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Državne geodetske uprave, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti i Hrvatske energetske regulatorne agencije.

Suvremeno gospodarstvo sve se više oslanja na poslovanje putem elektroničkih komunikacijskih usluga i usluga informacijskog društva. Uvođenje novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i usluga, za koje su potrebne velike brzine pristupa, nezamislivo je bez razvijenog širokopojasnog pristupa internetu i izgrađene širokopojasne mreže koja omogućuje uporabu mnogobrojnih elektroničkih komunikacijskih usluga javnog i privatnog sektora, na dobrobit potrošača i društva općenito. Isključenost Republike Hrvatske kao cjeline, odnosno pojedinih hrvatskih regija iz suvremenih tokova razvoja digitalnog gospodarstva predstavlja jednu od najvećih opasnosti za dugoročan gospodarski rast i razvoj.

U vođenje širokopojasnih mreža velikih brzina pridonosi ostvarenju ciljeva Digitalne agende za Europu – strateške inicijative u okviru Strategije Europa 2020, koja obvezuje sve države članice Europske unije. U skladu s ciljevima Digitalne agende za Europu potrebno je osigurati da do 2020. godine svaki građanin Europske unije ima mogućnost pristupa internetu brzinom od najmanje 30 Mbit/s, a najmanje 50% kućanstava u Europskoj uniji ima pretplatu na pristup internetu brzinom od najmanje 100 Mbit/s.

Prema podacima Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (u daljnjem tekstu: HAKOM) za rujan 2015. godine, samo 52,09% kućanstava u Republici Hrvatskoj koristi se brzinama pristupa od 2 Mbit/s i većim, pri čemu se manje od 1,5% kućanstava koristi velikim brzinama pristupa (30 Mbit/s i više).

Također, dosadašnji napredak u uvođenju tzv. NGA (eng. Next Generation Access ) pristupnih mreža, koje omogućuju brzine pristupa od najmanje 30 Mbit/s, u Republici Hrvatskoj je nezadovoljavajući. Prema mjerodavnim pokazateljima ¹ , u prosincu 2014. godine Republika Hrvatska nalazila se na začelju država članica EU. Dostupnost NGA infrastrukture u Republici Hrvatskoj iznosila je 47,5%, i to isključivo u urbanim dijelovima. U istom razdoblju dostupnost NGA infrastrukture (VDSL, DOCSIS 3, FTTP) u državama članicama EU iznosila je u prosjeku 68%. NGA mreže uglavnom su zastupljene u urbanim dijelovima, dok je u ruralnim dijelovima dostupnost NGA mreža samo 10,19%, što predstavlja veliki nesrazmjer, odnosno "digitalni jaz" između urbanih i ruralnih dijelova Republike Hrvatske.

Izvor: IHS and VVA, Digital Agenda Scoreboard ¹

Iz navedenih statističkih podataka razvidno je da u pokrivenosti širokopojasnim pristupnim mrežama velikih brzina Republika Hrvatska znatno zaostaje za prosjekom Europske unije. Također, podaci o korištenju velikih pristupnih brzina pokazuju da je Republika Hrvatska jako daleko od ostvarenja ciljeva Digitalne agende za Europu. Jedan od razloga zaostajanja je potreba za znatnim ulaganjima u mreže velikih brzina, a za što postoje značajne zapreke. Stoga su potrebne mjere koje će potaknuti, ubrzati, olakšati i smanjiti troškove postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

Područje elektroničkih komunikacija u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine", br. 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i 71/14.) (u daljnjem tekstu: ZEK) i podzakonskim propisima donesenima na temelju ZEK-a. ZEK-om je, uz ostalo, uređeno korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga, kao i gradnja, postavljanje, održavanje i korištenje elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme. Pojam elektroničke komunikacijske mreže utvrđen je člankom 2. stavkom 1. točkom 7. ZEK-a kao "prijenosni sustavi i, prema potrebi, oprema za prospajanje (komutaciju) ili usmjeravanje i druga sredstva, uključujući dijelove mreže koji nisu aktivni, što omogućuju prijenos signala žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, što uključuje satelitske mreže, nepokretne zemaljske mreže (s prospajanjem kanala i prospajanjem paketa, uključujući internet), zemaljske mreže pokretnih komunikacija, elektroenergetske kabelske sustave u mjeri u kojoj se upotrebljavaju za prijenos signala, radiodifuzijske mreže i mreže kabelske televizije, bez obzira na vrstu podataka koji se prenose". Također, ZEK-om je propisano da su prostorno planiranje, gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža od interesa za Republiku Hrvatsku (članak 3. ZEK-a).

Uredbom o mjerilima razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme ("Narodne novine", br. 131/12. i 92/15.) propisana su mjerila razvoja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme s gledišta izrade i planiranja dokumenata prostornog uređenja. Tom se Uredbom predviđa i primjena načela gradnje integrirane infrastrukture, što podrazumijeva planiranje i izgradnju elektroničke komunikacijske infrastrukture unutar koridora ili trasa drugih infrastruktura.

Pravilnik o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju ("Narodne novine", br. 114/10. i 29/13.), kojim se propisuju tehnički uvjeti planiranja, izgradnje i održavanja kabelske kanalizacije, sadržava opće odredbe na razini preporuke i poticanja zajedničke gradnje različitih infrastrukturnih objekata, odnosno integrirane infrastrukture, kao i korištenja napuštenih instalacija prigodom rekonstrukcije ili potpune zamjene infrastrukture, kao što je plinovod, vodovod i oborinska kanalizacija za gradnju kabelske kanalizacije.

Pravilnik o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme ("Narodne novine", br. 136/11., 44/12. i 75/13.) propisuje modalitete zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme u dijelu koji se odnosi na kabelsku kanalizaciju, antenske stupove te zgrade i drugu povezanu opreme i građevine.

Pravilnikom o svjetlovodnim distribucijskim mrežama ("Narodne novine", br. 57/14.) propisani su tehnički uvjeti za razvoj, planiranje, projektiranje, postavljanje, uporabu i održavanje svjetlovodnih distribucijskih mreža u Republici Hrvatskoj.

Pravilnikom o tehničkim uvjetima za elektroničku komunikacijsku mrežu poslovnih i stambenih zgrada ("Narodne novine", br. 155/09.) propisuju se tehnički, uporabni i drugi uvjeti koji se primjenjuju pri planiranju, projektiranju, gradnji, rekonstrukciji, dogradnji, uporabi i održavanju elektroničkih komunikacijskih mreža poslovnih zgrada, stambenih zgrada i poslovno-stambenih zgrada, s pripadajućom elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i povezanom opremom, te kabelske kanalizacije za pristupne vodove tih zgrada.

Problemi, koji se namjeravaju riješiti ovim Nacrtom prijedloga Zakona, a koji su prepoznati kao prepreke u postavljanju elektroničkih komunikacijskih mreža, su sljedeći:

- gradnja nove elektroničke komunikacijske infrastrukture za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža zahtijeva velike i većinom nenadoknadive troškove ulaganja, uz ostalo i zbog potrebe izgradnje kabelske kanalizacije, pri čemu se do 80% troškova odnosi na građevinske radove. Nadalje, osim spomenutih velikih troškova, izgradnja elektroničke komunikacijske infrastrukture zahtijeva usklađenost s prostornim planovima, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa (prava puta, prava služnosti i sl.) te pribavljanje dozvola nadležnih tijela, što zahtijeva znatno razdoblje od planiranja do izvršenja

- neučinkovito i nedostatno korištenje postojeće infrastrukture koja u prvom redu ne služi postavljanju elektroničkih komunikacijskih mreža, kao što je infrastruktura za prijenos i distribuciju plina, električne i toplinske energije, prijenos i distribuciju vode te ispuštanje i pročišćavanje otpadnih voda, kanalizacijski sustavi i sustavi odvodnje, kao i infrastruktura namijenjena odvijanju željezničkog, cestovnog, riječnog, pomorskog i zračnog prometa, a kojom upravljaju tzv. mrežni operatori. Pri tome važeći propisi ne uređuju obvezu davanja pristupa drugoj fizičkoj infrastrukturi (koja nije elektronička komunikacijska infrastruktura) u slučaju postojanja zahtjeva operatora javnih komunikacijskih mreža za pristup, u svrhu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina. Također, ne postoji ni jedinstvena baza podataka o postojećoj fizičkoj infrastrukturi koja bi bila dostupna operatorima javnih komunikacijskih mreža zainteresiranima za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina na određenom području

- velik dio troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža može se pripisati i nekoordiniranosti s mrežnim operatorima prigodom izvođenja građevinskih radova, i to zbog nepostojanja sveobuhvatnih transparentnih podataka o planiranim građevinskim radovima. To posljedično dovodi do nepotrebnog umnažanja građevinskih radova i s time povezanih dodatnih troškova za operatore javnih komunikacijskih mreža koji namjeravaju postavljati elektroničke komunikacijske mreže velikih brzina. Sustavna koordinacija već prigodom planiranja, odnosno izvođenja građevinskih radova, koji su u potpunosti ili djelomično financirani javnim sredstvima, trenutačno nije moguća jer osim što ne postoji zakonska obveza koordinacije, nisu dostupne ni informacije o planiranim građevinskim radovima

- netransparentnost, dugotrajnost i složenost postupaka pribavljanja dozvola za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

Budući da važeći propisi ne sadržavaju sve odredbe Direktive koje se moraju prenijeti u nacionalno zakonodavstvo, potrebno je pristupiti izradi predmetnog normativnog rješenja i time ukloniti gore navedene prepreke postavljanju elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, što bi prema procjenama Europske komisije pridonijelo uštedama u rasponu od 20% do 30%. U skladu s odredbama Direktive ovo normativno rješenje mora biti u primjeni od 1. srpnja 2016. godine.

Opisani problemi najviše pogađaju operatore javnih komunikacijskih mreža te pravne ili fizičke osobe koje daju na korištenje fizičku infrastrukturu namijenjenu pružanju usluga proizvodnje, prijenosa ili distribucije (plina, električne i toplinske energije, vode i otpadnih voda), kao i upravitelje fizičke infrastrukture namijenjene odvijanju željezničkog, cestovnog, riječnog, pomorskog i zračnog prometa (u daljnjem tekstu: mrežni operatori).

Zahtjevi iz Direktive, koji se odnose na pravo pristupa fizičkoj infrastrukturi unutar zgrada te opremljenost novih zgrada pristupnom točkom i fizičkom infrastrukturom prilagođenom mrežama velikih brzina, uredit će se na sustavan način Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama, u dijelu u kojem važeći propisi ne sadržavaju navedene zahtjeve.

2. CILJEVI

Opći cilj rješavanja problema opisanih u točki 1. ovoga Prijedloga iskaza, koji se prenošenjem Direktive želi postići ovim normativnim rješenjem, jest smanjenje troškova i olakšavanje postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, što posljedično olakšava dostizanje ciljeva iz Digitalne agende za Europu. Navedeno se postiže sljedećim normativnim rješenjima u Nacrtu prijedloga Zakona prema zahtjevima iz Direktive, a koja rješenja zasebno pridonose i posebnim ciljevima:

1. povećanje korištenja postojeće fizičke infrastrukture:

a) uvođenjem obveze davanja pristupa fizičkoj infrastrukturi mrežnih operatora pogodnoj za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, na temelju razumnog zahtjeva operatora javnih komunikacijskih mreža te jasnih, taksativno navedenih razloga u kojima je odbijanje pristupa postojećoj fizičkoj infrastrukturi dopušteno

b) uvođenjem dostupnosti i transparentnosti osnovnih podataka o postojećoj fizičkoj infrastrukturi operatorima javnih komunikacijskih mreža putem jedinstvene informacijske točke:

- zajedničko korištenje postojeće infrastrukture, osim što će znatno smanjiti potrebu za izvođenjem građevinskih radova zbog dostupnosti postojećih kapaciteta za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, omogućit će i bolju povezanost, pokrivenost i dostupnost elektroničkih komunikacijskih usluga, a osobito širokopojasnog pristupa internetu s obzirom na rasprostranjenost komunalne infrastrukture i u nepristupačnim područjima

- ova će mjera pridonijeti većoj konkurentnosti na tržištu elektroničkih komunikacija, a time posljedično i kakvoći pruženih usluga na zadovoljstvo krajnjih korisnika usluga.

2. uspostava koordinacije građevinskih radova, uvođenjem obveze koordinacije prigodom izvođenja građevinskih radova koji su u potpunosti ili djelomično financirani javnim sredstvima, a na temelju razumnog zahtjeva operatora javnih komunikacijskih mreža, te utvrđivanjem jasnih uvjeta u skladu s kojima je mrežni operator obvezan prihvatiti zahtjev za koordinaciju, a koji neće dovesti mrežnog operatora u nepovoljniji položaj:

- ova mjera, osim što pridonosi boljoj međusektorskoj suradnji, pridonosi i smanjenju nepotrebnog umnažanja građevinskih radova te smanjenju troškova njihova izvođenja u svrhu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, kao i smanjenju s njima povezanih društvenih i okolišnih troškova, uslijed zagađenja, smetnja i prometnih zagušenja.

3. uvođenje obveze transparentnosti podataka o planiranim građevinskim radovima, stavljanjem na raspolaganje osnovnih podataka o tim radovima na ciljanom području, putem jedinstvene informacijske točke. U prijelaznom razdoblju, do uspostave jedinstvene informacijske točke, mrežni operator mora osnovne podatke učiniti dostupnima na zahtjev operatora javne komunikacijske mreže:

- ova mjera pridonosi racionalnom planiranju poslovnih procesa i koordinaciji građevinskih radova te smanjenju troška gradnje fizičke infrastrukture za smještaj sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina

- također, ova mjera pridonosi transparentnosti podataka nužnih za planiranje poslovnih procesa te usklađenom pristupu informacijama za operatore javnih komunikacijskih mreža, uz istodobno jamstvo sigurnosti i cjelovitosti tih informacija.

4. ubrzavanje postupaka izdavanja dozvola potrebnih za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, objedinjavanjem svih značajnih informacija o postupku izdavanja dozvola za građevinske radove u svrhu postavljanja sastavnica elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, putem jedinstvene informacijske točke, što smanjuje vrijeme potrebno za strateško planiranje budući da će svi potrebni podaci biti dostupni istodobno i na jednom mjestu.

5. propisivanje posebnih postupaka rješavanja sporova u vezi s pristupom i zajedničkim korištenjem fizičke infrastrukture, pristupom podacima o fizičkoj infrastrukturi i podacima o izvođenju građevinskih radova te sa zahtjevom za koordiniranje građevinskih radova.  Slijedom navedenog, ovim je normativnim rješenjem HAKOM određen tijelom nadležnim za rješavanje navedenih sporova i donošenje odluka o sporu, dok je za uspostavu i obavljanje funkcije jedinstvene informacijske točke iz točke 2. podtočaka 1. i 3. ovoga Prijedloga iskaza zaduženo središnje tijelo državne uprave nadležno za katastarsko-geodetske poslove, a za uspostavu i obavljanje funkcije jedinstvene informacijske točke iz točke 2. podtočke 4. ovoga Prijedloga iskaza zaduženo je središnje tijelo državne uprave nadležno za graditeljstvo i prostorno uređenje.

6. smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina trebalo bi pridonijeti i ostvarivanju digitalizacije javnog sektora, šireći učinak digitalne financijske poluge na sve sektore gospodarstva, uz smanjenje troškova za javnu upravu i pružanje djelotvornijih digitalnih usluga građanima.

3. MOGUĆE OPCIJE

3.1. OPCIJA 1. – ne poduzimati ništa (nenormativno rješenje)

- cilj nije moguće postići nenormativnim rješenjem.

3.2. OPCIJA 2. – (nenormativno rješenje)

- cilj nije moguće postići nenormativnim rješenjem.

3.3. OPCIJA 3. – (normativno rješenje)

- izrada i donošenje Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

3.4. OPCIJA 4. – (drugo normativno rješenje)

izmjene i dopune Zakona o elektroničkim komunikacijama – ovo normativno rješenje nije moguće.

4. USPOREDBA OPCIJA

Predloženim normativnim rješenjem, odnosno Zakonom o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina omogućit će se prenošenje Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

Opcije

Opcija 1: ne poduzimati ništa

Koristi

Nema koristi jer cilj nije moguće postići nenormativnim rješenjem. U slučaju nepreuzimanja pravne stečevine Europske unije postoji mogućnost da se protiv Republike Hrvatske pokrene postupak pred Sudom Europske unije.

Ova opcija nema značajne učinke na područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša i gospodarstvo.

Troškovi

Troškovi bi mogli nastati u slučaju nepoduzimanja nikakvih radnji jer bi u slučaju nepreuzimanja pravne stečevine Europske unije Republika Hrvatska mogla snositi novčanu kaznu.

Ova opcija nema značajne učinke na područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša i gospodarstvo.

Opcije

Opcija 2: (nenormativno rješenje)

Koristi

Cilj nije moguće postići nenormativnim rješenjem.

Važeći propisi ne sadržavaju sve odredbe koje je potrebno prenijeti u pravni poredak Republike Hrvatske te je stoga potrebno donijeti normativno rješenje.

Opcije

Opcija 3: (normativno rješenje)

Koristi

Ovo normativno rješenje bit će ostvareno donošenjem Zakona o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

Ovo normativno rješenje imat će pozitivan financijski učinak u području elektroničkih komunikacija, a ne očekuje se da bi predstavljalo dodatni teret za pravne ili fizičke osobe koje daju na korištenje fizičku infrastrukturu, odnosno upravitelje fizičke infrastrukture, budući da oni imaju pravo na naknadu za davanje pristupa svojoj infrastrukturi.

Procjenjuje se kako bi se korištenjem postojeće fizičke infrastrukture u svrhu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, umjesto gradnje nove infrastrukture, moglo uštedjeti do 75% troškova koji se odnose na građevinske radove, odnosno procjenjuje se kako bi uštede početnih troškova (npr. CAPEX) za postavljanje takvih mreža iznosile od 29% do 58%.

Također, procjenjuje se kako bi potencijalne uštede zbog koordinacije građevinskih radova među sektorima, u slučaju da u zajedničkom projektu sudjeluju dva dionika, iznosile do 50% troškova samo u građevinskim radovima, odnosno do 40% ukupnih troškova.

U odnosu na tržišno natjecanje očekuju se pozitivni učinci zbog stvaranja uvjeta koji pridonose većoj konkurentnosti i djelotvornosti.

Očekuje se pozitivan učinak na društvo u cjelini jer će se omogućiti bolja povezanost, pokrivenost i dostupnost elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a osobito širokopojasnog pristupa internetu.

Sinergija među sektorima imat će pozitivan učinak na okoliš jer će znatno smanjiti potrebu za građevinskim radovima u svrhu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, slijedom čega će se smanjiti i povezani okolišni troškovi, kao što su troškovi uslijed zagađenja, smetnja i prometnih zagušenja.

Troškovi

Nema izravnih troškova za državni proračun Republike Hrvatske, već će provedba ovoga Zakona prouzročiti dodatne troškove za rad HAKOM-a kao nacionalnog regulatornog tijela u području elektroničkih komunikacija.

Međutim, očekivana korist za sve dionike na tržištu elektroničkih komunikacija višestruko premašuje dodatne troškove.

Opcije

Opcija 4: (drugo normativno rješenje)

Koristi

Drugo normativno rješenje, u vidu  izmjena i dopuna važećeg Zakona o elektroničkim komunikacijama, nije moguće budući da se tim Zakonom propisuju prava i obveze operatora elektroničkih komunikacijskih mreža, u skladu s mjerodavnom pravnom stečevinom Europske unije u području elektroničkih komunikacija, što ne obuhvaća i druge mrežne operatore koji upravljaju drugim vrstama fizičke infrastrukture, a na koje se odnosi Direktiva koju je potrebno prenijeti novim normativnim rješenjem, na način kako je predloženo.

UPUTA: Ovaj dio Iskaza popunjava se pri ažuriranju Nacrta prijedloga iskaza, a nakon provedenog savjetovanja i ponovno se ažurira nakon javne rasprave kod izrade Prijedloga iskaza.

5. SAVJETOVANJE

Javno savjetovanje o Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (u daljnjem tekstu: Nacrt prijedloga iskaza) provedeno je u razdoblju od 23. travnja do 21. svibnja 2015. godine, objavom Nacrta prijedloga iskaza na internetskoj stranici Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. Također, na internetskoj stranici Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture u navedenom razdoblju objavljene su i Teze za Zakon o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina (u daljnjem tekstu: Teze) te Obrazac informacije o provedbi savjetovanja o Nacrtu prijedloga iskaza. U razdoblju trajanja savjetovanja zaprimljeno je sedam prijedloga od jednog zainteresiranog predstavnika javnosti. Prijedlozi nisu prihvaćeni jer se odnose na izmjene drugih zakonskih i podzakonskih propisa, kao i na konkretne odredbe koje bi trebao sadržavati Nacrt prijedloga Zakona, ali se ne odnose na sam Nacrt prijedloga iskaza. Navedene prijedloge nije moguće uzeti u obzir u ovom trenutku, no bit će razmotreni prigodom izrade teksta Nacrta prijedloga Zakona. Dodatni prijedlog zainteresiranog predstavnika javnosti odnosi se na proširenje obveze davanja pristupa fizičkoj infrastrukturi mrežnih operatora i kada su tražitelji pristupa drugi mrežni operatori, a što nije moguće uzeti u obzir budući da nije predmet uređivanja Nacrta prijedloga Zakona, koji se donosi u cilju smanjenja troškova i olakšavanja postavljanja isključivo elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina.

Razlozi neprihvaćanja prijedloga obrazloženi su i objavljeni na internetskoj stranici Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture.

Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture provelo je javno izlaganje materije Nacrta prijedloga iskaza , koji je predstavljen zainteresiranim sudionicima u okviru Radionice o Zakon u o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina , održane 27. svibnja 2015. godine u okviru 38. Međunarodnog skupa za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku – MIPRO 2015. u Opatiji. Na Nacrt prijedloga iskaza nije bilo primjedaba, prijedloga ni mišljenja.

Tijekom postupka neformalnih konzultacija u odnosu na Nacrt prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, u skladu s člankom 18. stavkom 3. Uredbe o procjeni učinaka propisa ("Narodne novine", br. 66/12.), ukazalo se potrebnim izmijeniti Nacrt prijedloga iskaza u točki 4. Usporedba opcija u dijelu Opcije 3 ., na način da normativno rješenje nema učinak na državni proračun, jer je trošak uspostave jedinstvene informacijske točke o fizičkoj infrastrukturi te planiranim građevinskim radovima mrežnih operatora već iskazan u Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Prema tom Nacrtu prijedloga iskaza preuzima se Direktiva u dijelu osiguravanja funkcionalnosti Državne geodetske uprave, kao nadležnog tijela utvrđenog ovim normativnim rješenjem za gore navedenu jedinstvenu informacijsku točku, a koja će osigurati dostupnost podataka i raspolaganje podacima o postojećoj fizičkoj infrastrukturi i planiranim građevinskim radovima mrežnih operatora. O Nacrtu prijedloga iskaza o procjeni učinaka propisa za Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina stručni nositelj je proveo postupak javnog savjetovanja.

Dana 29. srpnja 2015. godine Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture zatražilo je, dopisom klase: 011-01/14-02/119, urbroja: 530-06-2-1-2-15-23, u skladu s člankom 20. Zakona o procjeni učinaka propisa, mišljenje na Nacrt prijedloga iskaza s Tezama od nadležnih tijela državne uprave te onih državnih tijela i regulatornih agencija u djelokrug kojih ulazi materija koja se uređuje Nacrtom prijedloga Zakona. U skladu s navedenim mišljenje na Nacrt prijedloga iskaza zatraženo je od Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstva poduzetništva i obrta, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva rada i mirovinskoga sustava, Ministarstva zdravlja, Ministarstva socijalne politike i mladih, Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Državne geodetske uprave, Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti te Hrvatske energetske regulatorne agencije.

Ministarstvo financija se dopisom, klase: 011-01/15-01/313, urbroja: 513-06-02-15-2, od 10. kolovoza 2015. godine, očitovalo na Nacrt prijedloga iskaza, na način da nema primjedaba. Dodatno je u mišljenju uputilo na odredbe o suradnji tijela u sustavu državnih potpora i potpora male vrijednosti iz članka 5. stavka 2. Zakona o državnim potporama ("Narodne novine", br. 47/14.) (u daljnjem tekstu: ZDP), u skladu s kojim Ministarstvo financija pruža stručnu pomoć davateljima i/ili korisnicima državnih potpora i potpora male vrijednosti radi ispravne primjene i razumijevanja propisa i pravila o državnim potporama i potporama male vrijednosti, te pripreme prijedloga programa državnih potpora i potpora male vrijednosti, pojedinačnih državnih potpora i potpora male vrijednosti i akata koji predstavljaju pravnu osnovu za donošenje programa državnih potpora i potpora male vrijednosti. S tim u vezi napomenuto je da je odredbe Nacrta prijedloga Zakona potrebno uskladiti i provoditi prema važećim pravilima o državnim potporama, ako se tim Zakonom budu davale državne potpore (kako su utvrđene člankom 2. podstavkom 1. ZDP-a) ili potpore male vrijednosti (kako su utvrđene člankom 2. podstavkom 5. ZDP-a), a koje je moguće dodijeliti u skladu s postupkom utvrđenim ZDP-om. Također je napomenuto da Nacrt prijedloga Zakona može predstavljati program državne potpore, kako je utvrđeno člankom 2. podstavkom 2. ZDP-a, odnosno može predstavljati pravnu osnovu za donošenje programa državnih potpora i potpora male vrijednosti, te da u svakom slučaju odredbe Nacrta prijedloga Zakona ne smiju biti u suprotnosti s pravilima o državnim potporama.

U odnosu na navedeno mišljenje Ministarstva finacija, Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture očituje se da odredbe Nacrta prijedloga Zakona ne uređuju dodjelu državnih potpora ni potpora male vrijednosti, odnosno da ovaj Zakon ne predstavlja program ni pravnu osnovu za donošenje programa državnih potpora ili potpora male vrijednosti u odnosu na brzi razvoj širokopojasnih mreža, a što je razvidno iz ciljeva pod točkom 2. ovoga Prijedloga iskaza.

Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti očitovala se dopisom, klase: 011-04/14-02/16, urbroja: 376-02-15-5, od 31. srpnja 2015. godine, na Nacrt prijedloga iskaza te predložila u točki 4. Usporedba opcija , u Opciji 3. u stupcu Troškovi dopunu teksta kako slijedi: "Nema izravnih troškova za državni proračun, ali će provedba Zakona prouzročiti dodatne troškove za rad HAKOM-a kao regulatornog tijela u području elektroničkih komunikacija. Međutim očekivana korist za dionike na tržištu elektroničkih komunikacija višestruko premašuje dodatne troškove." Slijedom navedenog, na odgovarajući je način dopunjena točka 4. Usporedba opcija , u dijelu Opcije 3. u stupcu Troškovi .

Hrvatska energetska regulatorna agencija očitovala se dopisom, klase: 030-02/15-01/100, urbroja: 371-06/15-02 od 24. kolovoza 2015. godine, na Nacrt prijedloga iskaza na način da je općenito napomenula kako je koordinirani razvoj komunikacijskih mreža i energetske infrastrukture iznimno važan za razvoj naprednih energetskih mreža (engl. Smart Grid ). Budući da navedeno ne predstavlja konkretan prijedlog za izmjenu ili dopunu Nacrta prijedloga iskaza, ovo mišljenje nije ugrađeno u Nacrt prijedloga iskaza. Dodatno je predloženo uključivanje predstavnika energetskih subjekata u Radnu skupinu za izradu Nacrta prijedloga Zakona, u vezi s čime se napominje da upravo Hrvatska energetska regulatorna agencija, s obzirom na svoju nadležnost u regulaciji svih energetskih djelatnosti, ima svojeg predstavnika u navedenoj Radnoj skupini.

Ministarstvo gospodarstva, Ministarstva zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Državna geodetska uprava i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nisu imali primjedaba na predmetni Nacrt prijedloga iskaza. Klase i urudžbeni brojevi zaprimljenih mišljenja navedeni su u točki 8. Prilogu 3. ovoga Prijedloga iskaza.

Pitanje opremljenosti novih zgrada odgovarajućom fizičkom infrastrukturom, koja je prilagođena mrežama velikih brzina, i pristupnom točkom koja u višestambenim zgradama omogućuje pristup svim operatorima, uredit će se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama, umjesto Nacrtom prijedloga Zakona. Naime, tijekom izrade Nacrta prijedloga Zakona pitanje fizičke infrastrukture unutar zgrade i pristup toj infrastrukturi od strane operatora javnih komunikacijskih mreža ukazalo se svrhovitim urediti na sustavan način Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama, u dijelu u kojem važeći zakon i pripadajući podzakonski propisi ne sadržavaju zahtjeve iz Direktive, umjesto uređivanja ovim normativnim rješenjem. Stoga je Prijedlog iskaza bilo potrebno ažurirati na način da se u tekstu brišu dijelovi koji se odnose na pitanje opremljenosti novih zgrada fizičkom infrastrukturom prilagođenom mrežama velikih brzina i pristupnom točkom koja omogućuje pristup svim operatorima.

Zaključno, u skladu s Nacrtom prijedloga Zakona, u točki 2. ovoga Prijedloga iskaza navodi se tijelo nadležno za rješavanje sporova, kao i tijela nadležna za uspostavu jedinstvenih informacijskih točaka.

6. PREPORUČENA OPCIJA

Normativno rješenje prema Opciji 3. preporučuje se kao opcija kojom se na najbolji način postiže usklađenost s Direktivom.

Očekivana korist za dionike na tržištu elektroničkih komunikacija višestruko premašuje dodatne troškove koje će provedba ovoga normativnog rješenja prouzročiti u radu HAKOM-a kao nacionalnog regulatornog tijela u području elektroničkih komunikacija.

S tim u vezi procjenjuje se kako bi se korištenjem postojeće fizičke infrastrukture u svrhu postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, umjesto gradnje nove infrastrukture, moglo uštedjeti do 75% troškova koji se odnose na građevinske radove, odnosno procjenjuje se da bi uštede početnih troškova (npr. CAPEX) za postavljanje takvih mreža iznosile od 29% do 58%.

Također, procjenjuje se da bi potencijalne uštede zbog koordinacije građevinskih radova među sektorima, u slučaju da u zajedničkom projektu sudjeluju dva dionika, iznosile do 50% troškova samo za građevinske radove, odnosno do 40% ukupnih troškova.

7. PRAĆENJE PROVEDBE I EVALUACIJA

Nacrtom prijedloga Zakona propisano je da će inspekcijski nadzor nad primjenom odredaba tog Zakona obavljati HAKOM, osim odredaba kojima je propisano postupanje tijela nadležnih za uspostavu jedinstvenih informacijskih točaka te odredaba kojima su propisane obveze tijela javnog sektora.

Nadalje, Europska komisija do 1. srpnja 2018. godine dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi Direktive 2014/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. godine o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina, koje izvješće sadržava sažetak o utjecaju mjera predviđenih tom Direktivom i procjenu napretka u ostvarivanju njezinih ciljeva, uključujući i očitovanje može li i na koji način ta Direktiva dalje pridonositi ostvarivanju ambicioznijih ciljeva širokopojasnog pristupa od ciljeva utvrđenih Digitalnom agendom za Europu.

8. PRILOZI