DIO PRVI; UVODNE ODREDBE

POGLAVLJE I.

PREDMET UREĐENJA I OBUHVAT PRIMJENE

Predmet propisa

Članak 1.  

(1) Ovim se Zakonom uređuje provedba carinskog zakonodavstva donesenog na razini Europske unije (u daljnjem tekstu: Unija) koji državama članicama daju ovlaštenja da nacionalnim zakonodavstvom reguliraju pojedina pitanja iz područja carinskog zakonodavstva čije uređenje nije u nadležnosti Unije.

(2) U smislu ovoga Zakona carinsko zakonodavstvo doneseno na razini Unije obuhvaća sljedeće propise:

1. Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (Službeni list Europske unije L 269, 10. 10. 2013., str. 1; Ispravak Službeni list Europske unije L 287, 29. 10. 2013., str. 90 i Ispravak Službeni list Europske unije L 70, 14. 03. 2015., str. 64; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 952/2013)

2. Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije (Službeni list Europske unije L 343, 29. 12. 2015., str. 1; u daljnjem tekstu: Delegirana uredba Komisije (EU) br. 2015/2446)

3. Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (Službeni list Europske unije L 343, 29. 12. 2015., str. 558; u daljnjem tekstu: Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2015/2447)

4. Delegiranu uredbu Komisije (EU) …./… od 17.12.2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijelaznih pravila za određene Carinskog zakonika Unije dok odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni te o izmjeni Delegirane Uredbe (EU) 2015/2446 od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (Službeni list Europske unije L xxx, xx. xx.2016., str. xx)

5. Uredbu Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (Službeni list Europske unije L 324, 10. 12. 2009., str. 23; u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 1186/2009)

6. Uredbu Komisije (EEZ) br. 3915/88 od 15. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu članka 63.c Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (Službeni list Europske unije L 347, 15. 12. 1988., str. 55)

7. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1224/2011 od 28. studenoga 2011. za potrebe primjene članaka 66. do 73. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carine u Zajednici (Službeni list Europske unije L 314, 29. 11. 2011., str. 14), zadnji put izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 519/2013 оd 21. veljače 2013. o prilagodbi određenih uredbi i odluka u području slobode kretanja robe, slobode kretanja osoba, prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, prava trgovačkih društava, politike tržišnog natjecanja, poljoprivrede, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, ribarstva, prometne politike, energetike, oporezivanja, statistike, socijalne politike i zapošljavanja, zaštite okoliša, carinske unije, vanjskih odnosa te vanjske, sigurnosne i obrambene politike zbog pristupanja Hrvatske (Službeni list Europske unije L 158, 10. 6. 2013., str. 74)

8. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1225/2011 od 28. studenoga 2011. za potrebe primjene članaka od 42. do 52., 57. i 58. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (Službeni list Europske unije L 314, 29. 11. 2011., str. 20), zadnji put izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EU) br. 519/2013 оd 21. veljače 2013. o prilagodbi određenih uredbi i odluka u području slobode kretanja robe, slobode kretanja osoba, prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, prava trgovačkih društava, politike tržišnog natjecanja, poljoprivrede, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, ribarstva, prometne politike, energetike, oporezivanja, statistike, socijalne politike i zapošljavanja, zaštite okoliša, carinske unije, vanjskih odnosa te vanjske, sigurnosne i obrambene politike zbog pristupanja Hrvatske (Službeni list Europske unije L 158, 10. 6. 2013., str. 74)

9. Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (Službeni list Europske unije L 256, 7. 9. 1987., str. 1, sa svim izmjenama i dopunama)

10. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 80/2012 od 31. siječnja 2012. o izradi popisa bioloških ili kemijskih tvari predviđenog u članku 53. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (Službeni list Europske unije L 29, 1. 12. 2012., str.33), zadnji puta izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 197/2013 od 7. ožujka 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 80/2012 o izradi popisa bioloških ili kemijskih tvari predviđenog u članku 53. stavku 1. točki (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (Službeni list Europske unije L 65, 8. 3. 2013., str. 15)

11. Uredbu Vijeća (EU) br. 479/2013 od 13. svibnja 2013. o izuzimanju od obveze podnošenja ulaznih i izlaznih skraćenih deklaracija za robu Unije koja se prevozi preko neumskog koridora (Službeni list Europske unije L 139, 25. 5. 2013., str.1; u daljnjem tekstu: Uredba Vijeća (EU) br. 479/2013)

12. međunarodne sporazume koji sadrže carinske odredbe, u mjeri u kojoj se primjenjuju u Europskoj uniji.

(3) Osim propisa iz stavka 2. ovoga članka i propisa kojima se mijenjaju, dopunjuju ili zamjenjuju ti propisi, carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije smatraju se i svi propisi kojima se na bilo koji način uređuje carinsko postupanje u svezi s robom u putničkom i robnom prometu.

(4) Ovim se Zakonom uređuje i provedba zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva, koje obuhvaća:

1. Uredbu (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (Službeni list Europske unije L 181, 29. 6. 2013., str. 15; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 608/2013)

2. Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1352/2013 оd 4. prosinca 2013. o uspostavi obrazaca utvrđenih Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva (Službeni list Europske unije L 341, 18. 12. 2013., str. 10).

Područje primjene

Članak 2.  

(1) Područje primjene ovoga Zakona je teritorij Republike Hrvatske pod suverenitetom Republike Hrvatske sukladno Ustavu Republike Hrvatske.

(2) Ovaj Zakon se na jednak način primjenjuje na cjelokupnom području primjene iz stavka 1. ovoga članka, ako međunarodnim ugovorom, propisom Unije, ovim Zakonom ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Carinsko tijelo u Republici Hrvatskoj

Članak 3.  

Carinsko tijelo u Republici Hrvatskoj nadležno za primjenu odredbi carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, odredbi zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i ovoga Zakona je Ministarstvo financija, Carinska uprava (u daljnjem tekstu: Carinska uprava).

Primjena Zakona za obračun drugih javnih davanja za robu koja se uvozi ili izvozi

Članak 4.  

Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na utvrđivanje, naplatu i povrat carinskog duga na odgovarajući način se primjenjuju na sva javna davanja koja Carinska uprava prema carinskim, trošarinskim, poreznim i drugim propisima naplaćuje za robu koja se uvozi ili izvozi.

Pojmovna određenja

Članak 5.  

(1) Ako ovim Zakonom nije propisano drugačije, pojmovi uporabljeni u ovom Zakonu imaju značenje pojmova definirano Uredbom (EU) br. 952/2013 i odredbama koje ga dopunjuju ili provode, donesenim na razini Unije.

(2) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1) carinjenje robe je izvršenje carinskih formalnosti koje carinsko zakonodavstvo zahtjeva za  puštanje robe u carinski postupak ili ponovni izvoz

2) roba su sve stvari koje se mogu razvrstati u Carinsku tarifu, uključujući i sve pokretne stvari koje se mogu klasificirati sukladno posebnim propisima

3) iznos davanja je svaki iznos uvoznih ili izvoznih davanja koja su posljedica carinskog duga i drugih javnih davanja iz članka 4. ovoga Zakona.

(3) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod.

Granični prijelazi

Članak 6.  

(1) Unošenje robe u carinsko područje Unije i iznošenje robe iz carinskog područja Unije dopušteno je samo preko graničnih prijelaza:

1. koji su sukladno posebnim propisima određeni kao granični prijelazi preko kojih se obavlja robni ili putnički promet u skladu s carinskim ili drugim propisima i

2. u vrijeme kada su otvoreni za promet.

(2) Ako je zbog sigurnosti, javnog reda ili zaštite zdravlja ljudi i životinja ili opće sigurnosti uvoz ili izvoz robe ograničen propisima koji određuju zabrane i ograničenja, Vlada Republike Hrvatske može odrediti da se unošenje ili iznošenje robe obavlja samo preko određenih graničnih prijelaza.

(3) Unošenje i iznošenje robe za koju je obvezan zdravstveno-sanitarni, veterinarski, fitosanitarni te drugi inspekcijski ili posebni nadzor dozvoljeno je samo preko onih graničnih prijelaza koji su posebnim propisima određeni za unošenje i iznošenje takve robe.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u skladu s međunarodnim ugovorima ili na temelju drugih propisa može se dozvoliti unošenje i iznošenje robe i izvan graničnih prijelaza.

Službeno mjesto

Članak 7.  

(1) Carinski ured je svaka ustrojstvena jedinica Carinske uprave koja je sukladno posebnim propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave nadležna za provođenje carinskih formalnosti (u daljnjem tekstu: carinski ured).

(2) Ako carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije nije drugačije propisano, carinski ured kao mjesto podnošenja robe (u daljnjem tekstu: službeno mjesto):

1. je cestovni granični prijelaz ili drugi prostor u vlasništvu Republike Hrvatske koji je sukladno posebnim propisima određen kao takav

2. može biti prostor u zračnoj, pomorskoj i riječnoj luci, poštanskom uredu, željezničkom kolodvoru, čvorištima i instalacijama ili na drugom mjestu ako se na njima obavlja promet robom koja podliježe primjeni carinskog zakonodavstva i drugih propisa iz nadležnosti Carinske uprave, odnosno promet putnika između Unije i trećih zemalja.

(3) Službenim mjestom smatra se prijevozno sredstvo u kojem se provode carinske formalnosti tijekom prijevoza u skladu s međunarodnim sporazumom.

Odobrenje o ispunjavanju uvjeta za utvrđivanje službenog mjesta

Članak 8.

(1) Za službeno mjesto iz članka 6. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, Carinska uprava izdaje odobrenje o ispunjavanju uvjeta za utvrđivanje službenog mjesta.

(2) Pri izdavanju odobrenja iz stavka 1. ovoga članka Carinska uprava procjenjuje zahtjeve opsega, strukture i tokova kretanja roba u putničkom i robnom prometu s inozemstvom te druge gospodarske interese i potrebe provedbe mjera nadzora iz svoje nadležnosti i drugih nadležnih tijela.

(3) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka se izdaje na zahtjev osobe koja upravlja i organizira obavljanje djelatnosti u prostorima, objektima i poslovnim prostorijama iz članka 6. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: operater).

(4) Operater je dužan:

1. za izvršavanje službenih radnji osigurati nesmetani pristup prostorima, objektima i poslovnim prostorijama koji su određeni kao službeno mjesto te svim ostalima prostorima koji su funkcionalno, stvarno, poslovno ili na bilo koji drugi način s njime povezani

2. omogućiti da službeno mjesto bude sigurno na način koji ne dopušta nezakoniti ulazak i ima uređene odgovarajuće mjere za kontrolu pristupa kako bi se spriječio neovlašteni pristup

3. omogućiti da službeno mjesto bude odgovarajuće za kvalitetno držanje robe uzimajući u obzir i njezina prirodna svojstva

4. bez naknade omogućiti pristup službenom mjestu osobama, prijevoznim sredstvima i robi koje su predmet službenih radnji iz nadležnosti Carinske uprave

5. osigurati podatke o redu vožnje, letenja ili plovidbe te sve druge podatke o planiranom i stvarnom prometu osoba i robe, s time da se podaci stavljaju na raspolaganje odmah po saznanju, a u slučaju donošenja plana, rasporeda ili reda voženje, letenja ili plovidbe odmah po donošenju i

6. omogućiti uvid u sve evidencije o podacima iz točke 5. ovoga stavka.

(5) Ministar financija pravilnikom propisuje opće i posebne uvjete za određivanje službenog mjesta, postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta te druge posebnosti provedbe ovoga članka.

Carinski nadzor na službenim mjestima ili na graničnom prijelazu

Članak 9.  

(1) Radi provedbe carinskog nadzora carinski ured može od odgovorne osobe zatražiti uklanjanje robe, predmeta, objekata, uređaja i prometnih sredstava koji se bez suglasnosti nalaze na službenim mjestima ili na graničnom prijelazu. Ako odgovorna osoba ne postupi prema traženju carinskog ureda ili nije dostupna, uklanjanje će organizirati i/ili provesti carinski ured na trošak odgovorne osobe.

(2) Carinski ured može od osoba koje se nalaze na službenim mjestima ili na graničnim prijelazima gdje se provedbe carinskog nadzora zatražiti da napuste ta mjesta ako onemogućavaju ili ometaju obavljanje carinskog nadzora ili ako bi zbog njihove nazočnosti moglo doći do kršenja carinskih ili drugih propisa ili otežavanja obavljanja carinskog nadzora.

Postupanje državnih tijela, tijela koja imaju javne ovlasti i pravosudnih tijela u vezi s

robom koja nema carinski status robe Unije  

Članak 10.  

(1) Državno tijelo, tijelo koje ima javne ovlasti te pravosudno tijelo koje na bilo koji način dođe u posjed ili provodi postupak u vezi s robom za koju postoji opravdana sumnja da je roba koja nema carinski status robe Unije o tome odmah obavještava najbliži carinski ured, s ciljem osiguranja poštivanja carinskog zakonodavstva.

(2) U slučaju da je u postupanju iz stavka 1. ovoga članka roba oduzeta ili je na drugačiji način ograničeno njeno raspolaganje, njeno daljnje raspolaganje u pravnom prometu moguće je samo po provedenim carinskim formalnostima određenim od strane carinskog ureda odnosno ako je za tu robu podmiren carinski dug.

Obveza osoba u vezi saznanja ili raspolaganja robom koja je predmet postupanja

protivnog carinskom zakonodavstvu

Članak 11.  

(1) Radi osiguravanja poštivanja ukupnosti primjene carinskog zakonodavstva, svaka je osoba dužna:

1. Carinsku upravu odmah obavijestiti o svakoj spoznaji koja se odnosi na robu nezakonito unesenu u carinsko područje Unije ili koja se tu nezakonito nalazi, koja je nezakonito izuzeta ispod carinskog nadzora ili kojom se na drugi način nezakonito raspolaže, te o drugim postupanjima protivnim carinskom zakonodavstvu

2. najbližem carinskom uredu odmah podnijeti robu iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, ako je ima u posjedu ili njome raspolaže na bilo koji drugi način ili po bilo kojoj osnovi.

(2) Ako Carinska uprava sazna za nezakonitosti iz stavka 1. ovoga članka odmah provodi radnje za osiguranje poštivanja carinskog zakonodavstva.

POGLAVLJE II.

PRAVA I OBVEZE OSOBA U VEZI S CARINSKIM ZAKONODAVSTVOM

Razmjena i pohrana informacija uporabom tehnike elektroničke obrade podataka

Članak 12.  

(1) U slučajevima i uz uvjete propisane carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije, korištenje tehnike elektroničke obrade podataka za potrebe razmjene i pohrane informacija   između gospodarskih subjekata i Carinske uprave obavlja se ako to dopuštaju tehničke mogućnosti i ako uporabu takvih sredstava odobri Carinska uprava.

(2) Carinska uprava objavljuje na svojim internetskim stranicama tehničke preduvjete za potrebe elektroničke komunikacije s Carinskom upravom te pravila uporabe sustava elektroničke razmjene podataka i pružanja usluga elektroničkog poslovanja Carinske uprave (e-Carina).

(3) Korisnici sustava elektroničke razmjene podataka i pružanja usluga elektroničkog poslovanja:

1. moraju osigurati ispunjenje objavljenih tehničkih preduvjeta i

2. dužni su postupati po pravilima uporabe sustava elektroničke razmjene podataka i pružanja usluga elektroničkog poslovanja Carinske uprave (e-Carina).

(4) Ministar financija pravilnikom propisuje posebnosti provedbe postupka razmjene podataka i izvješćivanja uporabom sustava elektroničke razmjene podataka.

Sustav registracije i identifikacije gospodarskih subjekata (EORI sustav)

Članak 13.  

Ministar financija pravilnikom propisuje nadležnost i postupak za dodjeljivanje registracijskog i identifikacijskog broja gospodarskog subjekta (EORI broj - engl. „Economic Operators Registration and Identification number“) te druge posebnosti vezane za primjenu sustava registracije i identifikacije gospodarskih subjekata i drugih osoba u njihovim odnosima s carinskim tijelima država članica Unije (EORI sustav).

Carinsko zastupanje

Članak 14.  

Uvjeti za pružanje usluge carinskog zastupanja u Republici Hrvatskoj od strane osobe koja u Republici Hrvatskoj ima poslovni nastan uređuju se posebnim zakonom.

Nadležnost za donošenje odluka koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva

Članak 15.  

(1) Uz uvažavanje odredbi carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, nadležni ured Carinske uprave za donošenje odluka koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva određuje se posebnim propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave.

(2) Carinska uprava na svojim internetskim stranicama objavljuje popis i službeno radno vrijeme nadležnih ureda Carinske uprave koji su određeni za zaprimanje zahtjeva za donošenje određenih odluka iz stavka 1. ovoga članka.

Korištenje usluge druge ovlaštene osobe za pregled robe, uzimanje uzoraka,

analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje

Članak 16.  

(1) Ako je potrebno provesti pregled robe, uzimanje uzoraka, analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje koje ne može provesti Carinska uprava, jednu ili više navedenih radnji na traženje  Carinske uprave može izvršiti druga ovlaštena osoba koja je za to odgovarajuća sukladno posebnim propisima.

(2) Druga ovlaštena osoba iz stavka 1. ovoga članka je stručnjak u smislu odredbi carinskog zakonodavstva, a čije usluge Carinska uprava može koristiti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Sredstvo osiguranja kojim se jamči plaćanje očekivanog iznosa troškova

Članak 17.

(1) Ako je u postupku povodom zahtjeva za donošenje odluke koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva, posebno u vezi s odlukama u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili pružanje informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, potrebno provesti analizu ili drugo odgovarajuće ispitivanje kod osobe iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, Carinska uprava pozvat će podnositelja zahtjeva da u roku od 30 dana dostavi odgovarajuće sredstvo osiguranja kojim se jamči plaćanje očekivanog iznosa troškova sukladno članku 20. stavku 1. točki 2. podtočki a) ovoga Zakona.

(2) Ako podnositelj zahtjeva ne dostavi sredstvo osiguranja u roku iz stavka 1. ovoga članka, Carinska uprava odbit će zahtjev.

Naknadne provjere

Članak 18.

(1) Ako carinskim zakonodavstvom donesenim na razini Unije nije drugačije propisano, postupak naknadne provjere po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim kada Carinska uprava poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka.

(2) Carinska uprava o pokretanju postupka iz stavka 1. ovoga članka obavještava osobe na koje se ta provjera odnosi dostavom obavijesti o provođenju postupka naknadne provjere, u slučaju:

1. kada se naknadna provjera mora provesti u poslovnim prostorima posjednika robe ili posjednikovog zastupnika, prostorima druge osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe

2. kada je potrebno neposredno sudjelovanje osobe na koju se naknadna provjera odnosi.

(3) Obavijest iz stavka 2. ovoga članka predaje se osobi:

1. najkasnije osam dana prije postupanja iz stavka 2. ovoga članka ili

2. neposredno prije početka radnje naknadne provjere ako bi obavještavanje u roku iz stavka 3. točke 1. ovoga članka umanjilo učinkovitost naknadne provjere ili bi se ugrozila svrha naknadne provjere.

(4) Iznimno od stavka 3. točke 2. ovoga članka, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, obavijest se može izreći usmeno, o čemu se unosi zabilješka u zapisniku o izvršenoj službenoj radnji naknadne provjere.

(5) Ako Carinska uprava to smatra opravdanim, dostava obavijesti o provođenju naknadne provjere može se dostaviti osobi na koju se naknadna provjera odnosi i u drugim slučajevima od onih opisanih u stavku 2. ovoga članka.

Knjiženja i druga evidentiranja osoba

Članak 19.  

(1) Osoba na koju se to odnosi, u svrhu carinskih provjera i naknadnih provjera, dužna je knjiženja i druga evidentiranja koja se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Evidencije koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva moraju biti sukladne s poreznim, knjigovodstvenim i drugim evidencijama i ispravama osobe ili osoba na koje se odnose.

(2) Evidencije iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju i sve pripadajuće knjigovodstvene i carinske isprave koje se odnose na podatke upisane u evidenciju.

(3) U svrhu provedbe carinske provjere i naknadne provjere evidencije se moraju predočiti i učiniti dostupnima Carinskoj upravi.

(4) Carinska uprava je ovlaštena pregledati evidenciju na mjestu gdje se vodi. Osoba koja je dužna voditi evidenciju mora Carinskoj upravi pružiti odgovarajuću pomoć i objašnjenja, a ta se obveza odnosi i na svaku drugu osobu kojoj je ugovorom ili na bilo koji drugi način prepušteno vođenje evidencije.

Naknade i troškovi

Članak 20.  

(1) Sukladno članku 52. stavku 2. Uredbe (EU) br. 952/2013:

1. Carinskoj upravi plaća se naknada za pružanje sljedećih posebnih usluga:

a) prisutnost, ako se tako zahtijeva, carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili u prostorima izvan prostora carinskog ureda

b) analizu ili stručno izvješće o robi, provedenu odnosno izrađenu od strane Carinske uprave, u vezi s odlukama koje su donesene prema članku 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili pružanjem informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013.

2. Carinska uprava zahtijeva povrat troškova za pružanje sljedećih posebnih usluga:

a) analizu ili stručno izvješće o robi, provedenu odnosno izrađenu od strane druge ovlaštene osobe iz članka 16. ovoga Zakona

b) vraćanje robe podnositelju zahtjeva u vezi s odlukama koje su donesene prema članku 33. Uredbe (EU) br. 952/2013 ili pružanjem informacija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 952/2013

c) pregled ili uzorkovanje robe s ciljem provjere ili uništenja robe

d) iznimne mjere provjere, kada su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika.

(2) Pravo Carinske uprave za povrat troškova iz stavka 1. točke 2. ovoga članka obuhvaća:

1. poštanske pristojbe u slučaju iz stavka 1. točke 2. podtočke b) ovoga članka

2. iznos stvarnih troškova u slučajevima iz stavka 1. točke 2. podtočki a), c) i d) ovoga članka, osim troškova za korištenje carinskog osoblja.

(3) U slučaju iz stavka 2. točke 2. ovoga članka, iznos stvarnih troškova je iznos koji je Carinska uprava platila ili treba platiti za obavljenu uslugu od strane trećih osoba.

(4) Ministar financija pravilnikom propisuje tarifu naknada iz stavka 1. točke 1. ovoga članka.

POGLAVLJE III.

KONVERZIJA VALUTE

Konverzija valute

Članak 21.  

(1) Sukladno članku 53. Uredbe (EU) br. 952/2013, za konverziju druge valute u kune primjenjuje se srednji tečaj za devize prema kuni iz tečajne liste koju objavljuje Hrvatska narodna banka.

(2) Ako druga valuta iz stavka 1. ovoga članka ne kotira na deviznom tržištu u Republici Hrvatskoj, konverzija u kune provodi se primjenom izračunatog tečaja valute koji Carinska uprava objavljuje na svojim internetskim stranicama.

(3) Izračun tečaja iz stavka 2. ovoga članka Carinska uprava provodi na osnovi srednjeg tečaja američkog dolara prema kuni, uz korištenje tečaja koji objavljuju financijski servisi i koje je izračunat na osnovi srednjih tečajeva stranih valuta prema američkom dolaru i euru.

DIO DRUGI;
ČIMBENICI NA TEMELJU KOJIH SE PRIMJENJUJE UVOZNA ILI IZVOZNA CARINA I DRUGE MJERE U VEZI S TRGOVINOM ROBOM

Izdavanje potvrde o nepovlaštenom podrijetlu robe sukladno članku

61. stavku 3. Uredbe (EU) br. 952/2013

Članak 22.  

(1) Potvrdu o nepovlaštenom podrijetlu robe sukladno članku 61. stavku 3. Uredbe (EU) br. 952/2013 izdaje Hrvatska gospodarska komora.

(2) Hrvatska gospodarska komora potvrdu o nepovlaštenom podrijetlu robe izdaje ako su ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o podrijetlu robe i ako roba na koju se potvrda odnosi odgovara kriterijima za stjecanje nepovlaštenog podrijetla.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje obrazac zahtjeva za izdavanje potvrde o nepovlaštenom podrijetlu i obrazac potvrde o nepovlaštenom podrijetlu.

Provedbeni propisi o provedbi mjera zajedničke tarifne, trgovinske i

poljoprivredne politike

Članak 23.  

(1) Ministar financija pravilnikom propisuje posebna prava i obveze sudionika u postupku primjene sustava carinskih kvota kojima se upravlja prema kronološkom redu datuma prihvaćanja carinskih deklaracija.

(2) Ministar financija pravilnikom propisuje posebna pravila postupanja koje se poduzimaju prilikom izvoza robe obuhvaćene izvoznim subvencijama.

DIO TREĆI;CARINSKI DUG I OSIGURANJA

Davanje osiguranja

Članak 24.  

Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete i način polaganja, primjene te povrata oblika osiguranja plaćanja koji se koriste u carinskim postupcima.

Izuzeće od obveze obavješćivanja o carinskog dugu  

Članak 25.

(1) Sukladno članku 88. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446, ne izdaje se obavijest o carinskom dugu:

1. nastalom zbog nepoštivanja na temelju članka 79. ili članka 82. Uredbe (EU) br. 952/2013 ako je iznos predmetne uvozne ili izvozne carine manji od kunske protuvrijednosti 10 EUR

2. ako je za carinski dug izdana izvorna obavijest u kojoj je naveden iznos uvozne i izvozne carine manji od plativog iznosa uvozne i izvozne carine, za razliku tih dvaju iznosa pod uvjetom da je ona manja od kunske protuvrijednosti 10 EUR.

(2) Ograničenje od kunske protuvrijednosti 10 EUR iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na svaku naplatu.

Opći rok za plaćanje carine  

Članak 26.  

U smislu članka 108. stavka 1. podstavka 1. i podstavka 2. prva rečenica Uredbe (EU) br. 952/2013, iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu o kojem se obavješćuje, dužnik je dužan platiti u roku od 10 dana od dana obavješćivanja.

Odgoda plaćanja carinskog duga

Članak 27.  

(1) Ako su rokovi na koja se odnosi članak 111. stavci 3. i 4. Uredbe (EU) br. 952/2013:

1. tjedni, iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno, plaća se najkasnije u petak, četvrti tjedan nakon dotičnog tjedna

2. mjesečni, iznos uvozne ili izvozne carine u vezi s kojim je plaćanje bilo odgođeno, plaća se najkasnije 16. dan u mjesecu nakon dotičnog mjeseca.

(2) Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete i način izdavanja odobrenja odgode plaćanja carinskog duga sukladno članku 110. i 112. Uredbe (EU) br. 952/2013.

DIO ČETVR TI;UNOS ROBE NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE

Unos robe

Članak 28.  

Uz uvažavanje odredbi carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, roba koja se unosi u carinsko područje Unije, a nije uočljiva ili se ne prevozi u uobičajenom prostoru mora se izričito deklarirati.

Prijevoz na primjereno mjesto

Članak 29.  

U primjeni članka 135. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013, ako carinski ured osobi koja unosi robu u carinsko područje Unije nije odredio posebne upute o prijevozu robe do carinskog ureda koji je određen odnosno do drugog mjesta koje je određeno ili odobreno ili u slobodnu zonu, prijevoz robe se mora izvršiti ekonomski opravdanim putem.

Oduzimanje i prodaja robe radi namirenja duga zbog nezakonitog postupanja

Članak 30.  

(1) Ako se pri provedbi naknadne provjere utvrdi da je roba bila nezakonito unesena u carinsko područje Unije ili se tu nezakonito nalazi, da je nezakonito izuzeta ispod carinskog nadzora ili da se s njom na drugi način nezakonito raspolaže u smislu carinskog zakonodavstva, carinski ured može poduzeti sve mjere radi osiguranja naplate duga razmjerno svrsi koja se želi postići, uključujući i privremeno oduzimanje robe.

(2) O privremenom oduzimanju robe carinski ured izdaje potvrdu te u primjerenom roku donosi rješenje s rokom zadržavanja robe do okončanja postupka obračuna i naplate duga.

(3) Roba koja je privremeno oduzeta smješta se u prostor određen od strane carinskog ureda na rizik i trošak osobe koja je nezakonito postupila.

(4) Ako se podnese primjereni oblik osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg duga, privremeno oduzeta roba vratit će se osobi od koje je oduzeta. Preuzimanje robe je moguće nakon plaćanja troškova iz stavka 3. ovoga članka.

(5) U rješenju o naplati duga za privremeno oduzetu robu carinski ured će odrediti da će se za slučaj neplaćanja duga u ostavljenom roku privremeno oduzeta roba trajno oduzeti.  

(6) Roba iz stavka 5. ovoga članka oduzet će se i u slučaju kada nije vlasništvo osobe koja je s robom nezakonito postupala. Oduzimanje robe ne utječe na prava trećih osoba za naknadu štete od osobe od koje je roba oduzeta.

Mjere za prepoznavanje robe

Članak 31.  

Ako su sukladno članku 192. Uredbe (EU) br. 952/2013 stavljena sredstva za prepoznavanje robe, prijevoznik, deklarant ili druga osoba odgovorna za robu, dužna je primjereno zaštiti od oštećenja odnosno uništenja i spriječiti oštećenje, uništenje ili uklanjanje stavljenih sredstva za prepoznavanje robe.

Izdavanje potvrde o pogodnosti sredstva za međunarodni prijevoz robe

pod carinskom plombom

Članak 32.  

Kada je to propisano međunarodnim ugovorom, carinski ured može izdavanjem potvrde prethodno odobriti cestovna vozila, prikolice, poluprikolice ili kontejnere kao pogodne za međunarodni prijevoz robe pod carinskom plombom.

DIO PETI ;OPĆA PRAVILA O CARINSKOM STATUSU, STAVLJANJU ROBE U CARINSKI POSTUPAK, PROVJERI, PUŠTANJU I RASPOLAGANJU ROBOM

Carinska deklaracija

Članak 33.  

Ministar financija pravilnikom propisuje način popunjavanja carinske deklaracije, sustav šifri koje se koriste pri popunjavanju carinske deklaracije te oblik i sadržaj obrasca obračuna davanja kod usmene deklaracije.

Mjesto i vrijeme pregleda robe

Članak 34.  

(1) Za svrhu provedbe članka 238. stavka 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/2447:

1. službeno radno vrijeme carinskih ureda je radno vrijeme određeno posebnim propisom kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave

2. prostor carine je carinski ured određen člankom 7. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Carinska uprava na svojim internetskim stranicama objavljuje službeno radno vrijeme svih carinskih ureda.

(3) Svaki pojedini carinski ured u svojim prostorima na vidnom mjestu objavljuje službeno radno vrijeme carinskog ureda.

Provjera carinske deklaracije

Članak 35.  

(1) Ako carinski ured pri provjeri prihvaćene carinske deklaracije utvrdi odstupanje podataka navedenih u carinskoj deklaraciji od činjeničnog stanja ili neispunjavanje uvjeta za zahtijevani carinski postupak, o tome na odgovarajući način obavještava deklaranta.

(2) Na temelju odluke carinskog ureda carinska deklaracija će se izmijeniti.

Oslobođenje od carina temeljem Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/09

i njenih provedbenih propisa

Članak 36.  

(1)  Ako posebnim propisima nije propisano drugačije, Vlada Republike Hrvatske određuje nadležna tijela za izdavanje potvrda odnosno drugih odgovarajućih isprava u vezi dokazivanja statusnih ili drugih relevantnih pitanja važnih za ostvarivanje prava iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/09 i njenih provedbenih propisa navedenih u članku 1. ovoga Zakona.

(2) Nadzor nad robom za koju je odobreno oslobođenje od plaćanja carine provodi Carinska uprava.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje uvjete oslobođenja u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/09 i njenih provedbenih propisa navedenih u članku 1. ovoga Zakona.

DIO ŠESTI :POSEBNI POSTUPCI

POGLAVLJE I.

PROVOZ

Provoz

Članak 37.  

(1) Na temelju zahtjeva Carinska uprava izdaje odobrenje za provedbu bilo kojeg pojednostavnjenja provoznog postupka ako je propisima Unije ili međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku propisana mogućnost odobravanja takvog pojednostavnjenja.

(2) Ministar financija pravilnikom detaljnije propisuje primjenu pojednostavnjenja provoznog postupka.

POGLAVLJE II.

SLOBODNE ZONE

Osnivanje slobodnih zona

Članak 38.  

Osnivanje slobodnih zona, upravljanje slobodnim zonama te uvjeti za obavljanje gospodarskih djelatnosti u slobodnim zonama uređeno je posebnim propisom.

Suglasnost za zahvate u prostor ili gradnju objekata

Članak 39.  

(1) Suglasnost za izgradnju bilo kakvih nekretnina u slobodnoj zoni izdaje carinski ured temeljem pisanog zahtjeva.

(2) Pisani zahtjev mora sadržavati:

1. opće podatke o slobodnoj zoni i podnositelju zahtjeva

2. napomenu o djelatnostima za koje bi se objekt trebao koristiti

3. sve ostale podatke koji omogućavaju carinskom tijelu odlučivanje o zahtjevu i

4. navode određene propisima o reguliranju prostora i gradnji objekata.

Korisnici slobodne zone

Članak 40.  

(1) Korisnik slobodne zone (u daljnjem tekstu: korisnik) može biti osnivač i druga pravna osoba te samostalan poduzetnik pojedinac.

(2) Korisnik obavlja gospodarsku djelatnost u slobodnoj zoni na temelju ugovora s osnivačem slobodne zone.

(3) Za djelatnosti koje obavlja u slobodnoj zoni korisnik mora voditi odvojeno knjigovodstvo.

Odluka o vođenju evidencije

Članak 41.  

(1) Odobrenje za vođenje evidencije korisniku slobodne zone (u daljnjem tekstu: korisnik) izdaje carinski ured.

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na temelju podnesenog pisanog zahtjeva korisnika.

(3) Carinski ured može odobrenje ukinuti ako u odnosu na poslovanje korisnika odobreno vođenje evidencija više ne omogućava odgovarajući carinski nadzor ili ako je zabranio ili ograničio obavljanje neke od djelatnosti.

(4) Nakon što carinski ured poništi odobrenje evidencija doneseno u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, korisnik više ne smije obavljati djelatnosti na koje se odnosi poništena prvotno odobrena evidencija, a s preostalom robom postupa se kao s robom koja se unosi ili ponovno unosi u carinsko područje.

DIO SEDMI; POSEBNOSTI NADZORA NAD ROBOM KOJA SE PRODAJE U PRODAJNIM MJESTIMA U ZRAČNIM LUKAMA UNIJE I LUKAMA UNIJE OTVORENIM ZA MEĐUNARODNI PROMET

 Prodajna mjesta u zračnim  lukama Unije i lukama Unije otvorenim

za međunarodni promet

Članak 42.  

Prodajna mjesta u zračnim lukama Unije i lukama Unije otvorenim za međunarodni promet su prodajna mjesta smještena na mjestu izlazne carinske kontrole koja prodaju robu putnicima koji putuju u zemlje ili na teritorije izvan carinskog područja Unije (u daljnjem tekstu:  prodajno mjesto).

Roba koja se može prodavati u prodajnom mjestu  

Članak 43.

(1) Držatelj prodajnog mjesta može prodavati robu Unije i robu koja nije roba Unije.

(2) Roba koja nije roba Unije može se prodavati nakon dobivanja odobrenja za vođenje prostora za carinsko skladištenje robe (carinsko skladište).

(3) Roba koja nije roba Unije može se prodati samo putniku koji će robu iznijeti iz carinskog područja Unije, što putnik dokazuje predočenjem ukrcajne karte s naznačenim odredištem izvan carinskog područja Unije.  

(2) U prodajnom mjestu držatelj može obavljati usluge povezane s prodajom robe iz stavka 1. ovoga članka.

Identifikacija robe kupljene u prodajnom mjestu

Članak 44.

(1) Držatelj prodajnog mjesta dužan je voditi evidencije iz kojih je vidljiva povezanost između broja računa kojim je roba prodana i ukrcajne karte s naznačenim odredištem izvan carinskog područja Unije (ukrcajna propusnica s brojem leta u zračnom prometu ili prijevozna karta u pomorskom prometu).  

(2) Putnik je dužan račun iz stavka 1. ovoga članka čuvati dok ne napusti carinsko područje Unije.

Mjere nadzora nad robom koja nije roba Unije

Članak 45.

(1) Držatelj  prodajnog mjesta dužan je prodanu robu koja nije roba Unije prije predaje putniku staviti u vrećicu i na zatvorenu vrećicu staviti oznaku na način koji onemogućuje odstranjivanje oznake bez oštećenja.

(2) Robu stavljenu u vrećicu na način naveden u stavku 1. ovoga članka putnik ne smije ustupiti drugoj osobi, odstraniti ili oštetiti oznaku s vrećice ili upotrijebiti ili potrošiti robu sve dok se nalazi na carinskom području Unije.

(3) Carinska uprava može provjeriti je li putnik koji je kupio robu koja nije roba Unije odstranio oznaku s vrećice ili je tu robu upotrijebio ili potrošio na carinskom području Unije, sve dok putnik ne napusti carinsko područje Unije.

Mjere nadzora kod držatelja prodajnog mjesta

Članak 46.

(1) Carinska uprava može u provedbi nadzora u skladu s ovim dijelom Zakona kod držatelja  prodajnog mjesta:

1. provjeravati evidencije koje držatelj vodi u skladu s posebnim propisima koji uređuju obavljanje trgovine

2. pregledati robu i dokumentaciju u vezi s robom koju držatelj drži u prostoru prodajnog mjesta

3. zahtijevati da držatelj, radi provjere pravilnosti poslovanja, izradi popis sve robe ili pojedine vrste robe na zalihama u prostoru prodajnog mjesta.

(2) Evidencije o nabavi i prodaji robe i dokumentaciju koja se odnosi na robu koju držatelj drži u prodajnom mjestu, mora se voditi i čuvati u prostoru tog prodajnog mjesta.

(3) Carinska uprava može zahtijevati da se popis robe iz stavka 1. točke 3. ovoga članka vrši u prisutnosti ovlaštenog carinskog službenika.

(4) Držatelju prodajnog mjesta obračunat će se uvozna davanja na robu koju proda osobi koja ne ulazi u kategoriju putnika iz članka 44. stavka 3. ovoga Zakona, kao i na robu za koju nije moguće sa sigurnošću utvrditi da je stvarno prodana putniku koji ju je iznio iz carinskog područja Unije.

DIO OSMI ;RASPOLAGANJE ROBOM

Prodaja robe

Članak 47.  

Za svrhu provedbe članka 250. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/2447, roba koja je ustupljena u korist države i oduzeta roba (u daljnjem tekstu: ustupljena i oduzeta roba) prodaje se u postupku javne prodaje ako odredbama ovoga Zakona nije drugačije propisano.

Besplatna dodjela

Članak 48.  

(1) Ako u okolnostima konkretnog slučaja prodaja robe iz članka 47. ovoga Zakona ne predstavlja odgovarajući način za postizanje svrhe učinkovitog i ekonomičnog reguliranja pitanja robe, pod uvjetom provedbe carinskih formalnosti za postupak puštanja robe u slobodan promet i uređenja pitanja duga propisanim carinskim zakonodavstvom, ustupljena i oduzeta roba može se besplatno dodijeliti tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ako je ta roba potrebna za obavljanje njihove djelatnosti.

(2) Ako ustupljena i oduzeta roba predstavlja predmete povijesne, arheološke, etnografske, kulturne, umjetničke ili znanstvene vrijednosti ili je podobna za obavljanje humanitarne ili socijalne djelatnosti, osim tijelima i uz uvjete iz stavka 1. ovoga članka, može se besplatno dodijeliti i drugim osobama za obavljanje njihove djelatnosti.

(3) Odluku o besplatnoj dodjeli donosi Vlada Republike Hrvatske.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske može za donošenje odluke o besplatnoj dodjeli ovlastiti povjerenstvo koje čine predstavnici ministarstava nadležnih za financije, socijalnu skrb, gospodarstvo i kulturu.

Žurna prodaja i besplatna dodjela

Članak 49.

Iznimno od članaka 47. i 48. ovoga Zakona, carinski ured može odmah i neposredno prodati ili besplatno dodijeliti ustupljenu i oduzetu robu ako se radi o životinjama, biljkama, hrani i drugoj lako pokvarljivoj robi, robi koja je pred isticanjem roka uporabe te u slučaju drugog osobito opravdanog razloga.  

Posebnosti u postupanju s robom čiji vlasnik nije poznat