NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, kolovoz 2024.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i br. 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonom o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata („Narodne novine“, br. 59/12., 44/16. i 118/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređuje se konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos, posljedice postupaka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu i prava primatelja instrumenata osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenata osiguranja .
Jednostavnije rečeno, ovim propisom se osigurava da se u slučaju postupka zbog insolventnosti (primjerice stečaj, prisilna likvidacija) nad sudionikom platnog sustava i sustava za namiru vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata, neovisno iz koje je države članice Europske unije, svi nalozi izvršeni do trenutka postupka zbog insolventnosti imaju smatrati konačnima te da su osigurana prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja. Također, zakonom se osigurava da otvaranje postupka zbog insolventnosti nad sudionikom sustava nema retroaktivni učinak na prava i obveze sudionika u sustavu koje proizlaze iz njegova sudjelovanja ili su u vezi s njegovim sudjelovanjem u sustavu prije trenutka otvaranja postupka zbog insolventnosti, kao niti na prava i obveze sudionika u interoperabilnom sustavu ili upravitelja interoperabilnog sustava koji nije sudionik.
Platni promet u Republici Hrvatskoj odvija se preko tri platna sustava, a to su sustav TARGET-HR, sustav EuroNKS i sustav EuroNKSInst. Transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija (TARGET) centralizirani je sustav koji obuhvaća platne sustave u eurima koji omogućuju namiru u novcu središnje banke i pružaju usluge središnjeg upravljanja likvidnošću (engl. Central Liquidity Management ), bruto namiru u realnom vremenu za plaćanja i usluge za namiru sporednih sustava (T2 servis) te omogućuju plaćanja povezana s namirom vrijednosnih papira (TARGET2-Securities-T2S) i namiru instant plaćanja (engl. TARGET Instant Payments Settlement-TIPS ). Usluge sustava TARGET razvija i njima operativno upravlja Eurosustav kako bi se osigurao slobodan protok novca, vrijednosnih papira i kolaterala diljem Europe. Svaka središnja banka Eurosustava upravlja svojom vlastitom komponentom sustava TARGET.
Euro Nacionalni klirinški sustav (EuroNKS) platni je sustav koji obrađuje međubankovne platne transakcije SEPA kreditnih transfera (SCT) i SEPA izravnih terećenja (SDD). Platni sustav EuroNKS interoperabilan je s klirinškim sustavima za mala plaćanja drugih država članica Europske unije, i za obračun SEPA kreditnih transfera (SCT), i za obračun SEPA izravnih terećenja (SDD), nacionalnih i prekograničnih, te omogućava punu SEPA dostupnost svim sudionicima. EuroNKSInst platni je sustav za izvršenje platnih transakcija između platitelja i primatelja plaćanja, u gotovo realnom vremenu, u samo nekoliko sekunda (SEPA instant kreditni transfer – SCTInst). Navedeno vrijeme uključuje terećenje IBAN računa platitelja, izvršenje međubankovnog obračuna zadane instant platne transakcije i odobrenje IBAN računa primatelja plaćanja.
Kako bi instant kreditni transferi u eurima bili u većoj mjeri prihvaćeni od strane pružatelja platnih usluga koji svojim korisnicima nude platnu uslugu slanja i primanja kreditnih transfera, donesena je Uredba (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/886 ). Uredba (EU) 2024/886 je objavljena u Službenom listu Europske unije 19. ožujka 2024., a stupila je na snagu 8. travnja 2024.
Uredbom (EU) 2024/886 propisuju se, prije svega, uvjeti, način i obveza izvršenja instant kreditnih transfera u eurima, u svim državama članicama Europske unije, za kreditne institucije i druge pružatelje platnih usluga koji ujedno pružaju i platnu uslugu kreditnih transfera. Instant kreditni transfer jest kreditni transfer koji se izvršava odmah, 24 sata na dan, svakog dana u godini (24/7/365) . Naime, instant kreditni transfer u eurima omogućuje odobrenje novčanih sredstava na račun primatelja plaćanja u roku od 10 sekundi. Dostupnost 24 sata na dan svakog dana u godini svojstvena je značajka instant kreditnih transfera koji bi trebali ispunjavati posebne uvjete, među ostalim u pogledu vremena primitka naloga za plaćanje, obrade, odobrenja i datuma valute. Pri tome je više nacionalnih regulatornih rješenja u državama članicama Europske unije već doneseno ili predloženo kako bi se povećala prihvaćenost instant kreditnih transfera u eurima. Razlike među tim nacionalnim regulatornim rješenjima predstavljaju rizik od fragmentacije unutarnjeg tržišta, što bi dovelo do povećanja troškova usklađivanja zbog različitih skupova nacionalnih regulatornih zahtjeva i težeg izvršenja prekograničnih instant kreditnih transfera. Stoga je bilo potrebno uvesti jedinstvena pravila o instant kreditnim transferima u eurima, među ostalim o prekograničnim instant kreditnim transferima, kako bi se spriječilo pojavljivanje takvih prepreka.
Uredbom (EU) 2024/886 mijenja se i Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/26/EZ) , čime se u osnovi omogućuje da, pored kreditnih institucija, sudionici platnih sustava mogu biti i institucije za platni promet te institucije za elektronički novac. U vođenjem na temelju Prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata, s Konačnim prijedlogom zakona (u daljnjem tekstu: Konačni prijedlog zakona) ovih institucija u važeći Zakon i otvaranjem mogućnosti da ovi subjekti, kao i kreditne institucije, budu sudionici u platnim sustavima ukoliko pružaju za svoje korisnike i platnu uslugu kreditnih transfera ili izravnog terećenja, trebalo bi doprinijeti povećanoj konkurentnosti između pružatelja platnih usluga. Ujedno se Konačnim prijedlogom zakona ostvaruju preduvjeti da svi pružatelji platnih usluga pod jednakim uvjetima razvijaju nova rješenja za plaćanja, kao što su primjerice mobilne aplikacije i druga rješenja za instant plaćanja.
Naposljetku, Konačnim prijedlogom zakona se radi jasnoće izričaja i otklanjanja dvojbi u praktičnoj primjeni važećeg Zakona izričito propisuje da je za prava i obveze koje, za sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice Europske unije, mjerodavno pravo države koje je mjerodavno za sustav.
III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske .
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku na temelju članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) sukladno kojem se po hitnom postupku donose zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.
Ovim Zakonom Republika Hrvatska osigurava uvjete za primjenu članka 4. Uredbe (EU) 2024/886, koji se odnosi na izmjene Direktive 98/26/EZ. Naime, sukladno članku 5. Uredbe (EU) 2024/886, države članice dužne su do 9. travnja 2025. donijeti, objaviti i primijeniti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 4. navedene Uredbe.
Kako bi se osigurali odgovarajući jednaki uvjeti za institucije za platni promet i institucije za elektronički novac kao i za kreditne institucije, održala stabilnost i cjelovitost platnih sustava, Uredbom (EU) 2024/886 je izmijenjena i Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23.12.2015.), čije se izmjene prenose u Zakon o platnom prometu („Narodne novine“, br. 66/18. i 114/22.) i Zakon o elektroničkom novcu („Narodne novine“, br. 64/18. i 114/22.). Također, radi provedbe Uredbe (EU) 2024/886 predlaže se donošenje novog Zakona o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa. Zaključno, radi usklađenja s Uredbom (EU) 2024/886 u proceduru donošenja upućuju se četiri zakonska prijedloga koja čine paket zakona iz područja platnog prometa.
Slijedom navedenog, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Članak 1.
U Zakonu o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata („Narodne novine“, br. 59/12., 44/16. i 118/20.), u članku 1. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ovim se Zakonom uređuje:
konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos i posljedice postupaka zbog insolventnosti nad sudionikom na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem sudionika u platnom sustavu ili sustavu za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuje hrvatsko pravo
pravo mjerodavno za prava i obveze, koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice, sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu te
prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja vezano uz sudjelovanje u platnom sustavu ili sustavu za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuje hrvatsko pravo ili uz djelovanje Hrvatske narodne banke, središnje banke druge države članice ili Europske središnje banke u svojstvu središnje banke.“.
Stavci 2. i 3. brišu se.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 2.
Članak 2.
U članku 2. stavku 2. iza podstavka 2. dodaje se podstavak 3. koji glasi:
„– Uredbe (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.).“.
Članak 3.
U članku 3. točka 1. mijenja se i glasi:
„1) »sustav« jest formalni sporazum koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos između sudionika,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. na sustav se primjenjuje hrvatsko pravo, a barem jedan od sudionika ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima odnosno u eurima ili u drugoj valuti ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovoga Zakona;“.
Točka 2. mijenja se i glasi:
„2) »institucija« jest:
(a) sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te kreditna institucija iz države članice (uključujući institucije država članica iz članka 2. stavka 5. od točke 3. do 24. važeće Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (Tekst značajan za EGP))
2. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala
3. tijelo javne vlasti Republike Hrvatske ili druge države članice te subjekt za čije obveze jamči Republika Hrvatska ili druga država članica
4. Hrvatska narodna banka te središnja banka druge države članice
5. svaki subjekt koji ima sjedište izvan Europske unije i čije funkcije odgovaraju funkcijama kreditnih institucija ili investicijskih društava iz podpodtočaka 1. i 2. ove podtočke, ili
(b) sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu čije se poslovanje sastoji od izvršavanja naloga za prijenos kako je definiran u točki 9. podtočki 1. ovoga članka i koji je odgovoran za podmirenje financijskih obveza koje proizlaze iz tih naloga za prijenos unutar tog sustava:
1. institucija za platni promet u smislu zakona koji uređuje platni promet isključujući subjekt na koji je primijenjeno izuzeće iz članka 32. ili 33. važeće Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2015 o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP)
2. institucija za elektronički novac u smislu zakona koji uređuje elektronički novac isključujući subjekt na koji je primijenjeno izuzeće iz članka 9. važeće Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (Tekst značajan za EGP);“.
Točka 6. mijenja se i glasi:
„6) »sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koja ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012; u skladu s pravilima rada sustava, jedan sudionik može djelovati kao središnja druga ugovorna strana, agent za namiru ili klirinška organizacija ili može obavljati sve ili neke od tih poslova; institucija iz točke 2. podtočke (a) podpodtočaka 1., 2., i 5. i podtočke (b) ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona i kad u tom platnom sustavu sudjeluje kao posredni sudionik, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;“.
Točka 7. mijenja se i glasi:
„7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava;“.
Točka 10. mijenja se i glasi:
„10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest prisilna likvidacija kreditne institucije, privremene zabrane uređene zakonom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija, stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, druge države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;“.
Točka 15. mijenja se i glasi:
„15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava, neovisno o tome pravo koje države članice se na taj interoperabilni sustav primjenjuje; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;“.
Članak 4.
U članku 6. stavku 3. druga rečenica mijenja se i glasi:
„Na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti koji su uređeni pravilima rada tog sustava ne utječu pravila rada svih drugih međusobno interoperabilnih sustava, osim ako to nije izričito propisano pravilima rada svih međusobno interoperabilnih sustava.“.
Članak 5.
Članak 10. mijenja se i glasi:
„U slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, a koji sudjeluje u sustavu na koji se primjenjuje pravo druge države članice, na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem tog sudionika u tom sustavu primjenjuje se pravo države mjerodavno za sustav.“.
ZAVRŠNA ODREDBA
Članak 6.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Ovim se člankom radi jednostavnijeg tumačenja i primjene cijeloga zakona uređuje članak 1. Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata („Narodne novine“, br. 59/12., 44/16. i 118/20., u daljnjem tekstu: Zakon) koji uređuje predmet i primjenu Zakona.
Tako je člankom 1. propisano da Zakon uređuje konačnost namire u platnom sustavu ili sustavu za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuje hrvatsko pravo te prava primatelja instrumenta osiguranja vezano uz sudjelovanje u takvom sustavu ili uz djelovanje Hrvatske narodne banke, središnje banke druge države članice ili Europske središnje banke u svojstvu središnje banke, ali i da sadrži kolizijske norme, tj. da uređuje mjerodavno pravo za prava i obveze koje, za sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice. Državama članicama se pritom smatraju države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.
Uz članak 2.
U članak 2., u kojemu su navedeni pravni akti Europske unije s kojima je Zakon usklađen, dodaje se Uredba (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.) (dalje u tekstu: Uredba (EU) 2024/886) koja, između ostaloga, mijenja Direktivu 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998.) (dalje u tekstu: Direktiva 98/26/EZ).
Uz članak 3.
Ovim se člankom uređuje članak 3. kojim su definirani pojmovi koji se u Zakonu koriste, i to prvenstveno uslijed stupanja na snagu Uredbe (EU) 2024/886 kojom su izmijenjeni pojmovi „institucija“ i „sudionik“ iz Direktive 98/26/EZ, na način da su institucije za platni promet i institucije za elektronički novac, u svrhu definiranja sudionika u platnom sustavu, uvrštene na popis subjekata koji su obuhvaćeni definicijom pojma „institucija”.
Također, a u vezi sa spomenutim proširenjem pojma „institucija”, u okviru definicije pojma „sudionik“ iskorištena je diskrecija iz članka 2. točke f) Direktive 98/26/EZ o tome da država članica može neizravnog (tj. posrednog) sudionika smatrati sudionikom ako je to opravdano zbog sistemskog rizika, što ne smije ograničiti odgovornost sudionika putem kojeg neizravni sudionik prenosi naloge za prijenos u sustav.
Određene izmjene učinjene su radi usklađivanja definicija s važećim zakonodavstvom (primjerice, zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj u postojećoj definiciji pojma „sustav“ bilo je nužno brisati dio odredbe koji se odnosi na poslovanje u kunama, dok je definicija pojma „postupak zbog insolventnosti nad sudionikom“ uređena na način da je precizirano kako je to i prisilna likvidacija kreditne institucije kao i privremene zabrane uređene zakonom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija, a u skladu sa Zakonom o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“, br. 146/20. i 27/24.).
Preostale izmjene učinjene su radi dodatne jasnoće ili dosljednosti izričaja te jednostavnije primjene odredbi Zakona.
Uz članak 4.
Ovim se člankom, radi jasnoće izričaja, uređuje članak 6. stavak 3. Zakona, na način da se u drugoj rečenici toga stavka propisuje da na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti koji su uređeni pravilima rada tog sustava ne utječu pravila rada svih drugih međusobno interoperabilnih sustava (umjesto „svih uključenih interoperabilnih sustava“), osim ako to nije izričito propisano pravilima rada svih međusobno interoperabilnih sustava (umjesto „svih sustava koji sudjeluju u interoperabilnim sustavima“).
Uz članak 5.
Radi jasnoće izričaja i otklanjanja dvojbi u praktičnoj primjeni Zakona, ovim člankom uređuje se odredba članka 10. o mjerodavnom pravu. Tako je sada izričito propisano da je za prava i obveze koje, za sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice, mjerodavno pravo države koje je mjerodavno za sustav.
Uz članak 6.
Ovim se člankom propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Predmet i primjena Zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos i posljedice postupaka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu, te prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve sustave koji udovoljavaju uvjetima utvrđenima člankom 3. točkom 1. ovoga Zakona, na sve sudionike i sve posredne sudionike iz članka 3. točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. u tim sustavima te na sve instrumente osiguranja pribavljene u vezi sa sudjelovanjem u tim sustavima ili u vezi s djelovanjem Hrvatske narodne banke u funkciji središnje banke.
(3) Ovaj se Zakon primjenjuje i na sve instrumente osiguranja pribavljene u vezi s djelovanjem Europske središnje banke ili središnjih banaka država članica u funkciji središnjih banaka.
(4) Državama članicama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se države potpisnice Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru.
Članak 2.
(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11. 6. 1998.),
– Direktivom 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10. 6. 2009.),
– Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2010.) i
– Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7. 6. 2019.).
(2) Ovim se Zakonom osiguravaju pretpostavke za provedbu sljedećih akata Europske unije:
– Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012.) i
– Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28. 8. 2014.).
Definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovoga Zakona;
2) »institucija« jest sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
2. kreditna institucija iz države članice ili iz treće države u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
3. podružnica strane kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
5. investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
6. tijela javne vlasti Republike Hrvatske i pravne osobe za čije obveze po zakonu jamči Republika Hrvatska; pod tijelima javne vlasti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
7. tijela javne vlasti države članice i subjekti za čije obveze jamči država članica i
8. Hrvatska narodna banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, kreditna unija u smislu zakona kojim se uređuju kreditne unije, središnja banka druge države članice, poštanska žiro institucija te institucije drugih država članica poimence navedene u članku 2. stavku 5. točkama 4. do 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ;
3) »središnja druga ugovorna strana« jest središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 648/2012);
4) »agent za namiru« jest subjekt koji institucijama i/ili središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u sustavu, otvara račune za namiru preko kojih se izvršavaju nalozi za prijenos unutar sustava i, ovisno o slučaju, odobrava kredit tim sudionicima u svrhu namire;
5) »klirinška organizacija« jest subjekt odgovoran za izračunavanje neto pozicija institucija te središnje druge ugovorne strane i/ili agenta za namiru ako sudjeluju u sustavu;
6) »sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koji ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012;
7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava; posredni sudionik iz točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;
8) »financijski instrument« jest financijski instrument u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala;
9) »nalog za prijenos« jest:
1. svaka instrukcija sudionika da se primatelju stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava evidentiranjem na računima kreditne institucije, središnje banke, središnje druge ugovorne strane ili agenta za namiru, ili svaka instrukcija koja dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja u skladu s utvrđenim pravilima rada sustava,
2. svaka instrukcija sudionika da se prenese financijski instrument ili pravo na financijski instrument upisom na račun u registru, ili na drugi odgovarajući način;
10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;
11) »obračunavanje« jest konverzija potraživanja i obveza koje rezultiraju iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici zadaju ili primaju od jednog ili više drugih sudionika u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu, s posljedicom da se potražuje ili duguje samo neto iznos;
12) »račun za namiru« jest račun kod središnje banke, agenta za namiru ili središnje druge ugovorne strane, koji se upotrebljava za evidenciju novčanih sredstava ili financijskih instrumenata te za namiru transakcija između sudionika u sustavu;
13) »instrument osiguranja« jest bilo koja unovčiva imovina, uključujući ali ne ograničavajući se na instrumente financijskog osiguranja u smislu zakona kojim se uređuje financijsko osiguranje, a koja je pribavljena na temelju zaloga (uključujući i tako pribavljen novac), ugovora o povratnoj kupnji ili sličnog ugovora ili na drugi način u svrhu osiguranja prava i obveza koje mogu nastati u vezi s poslovanjem sustava ili je pribavljena Hrvatskoj narodnoj banci, središnjoj banci druge države članice ili Europskoj središnjoj banci;
14) »radni dan« jest razdoblje utvrđeno pravilima rada sustava koje obuhvaća sve događaje tijekom jednog poslovnog ciklusa sustava uključujući namire tijekom dana i noći;
15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;
16) »upravitelj sustava« (operater sustava) jest subjekt odgovoran za rad sustava. Upravitelj sustava može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija;
17) »ESMA« je Europsko nadzorno tijelo – Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ;
18) »ESRB« jest Europski odbor za sistemske rizike osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike.
Prihvat i neopozivost naloga za prijenos
Članak 6.
(1) Pravilima rada svakog sustava uređuje se trenutak u kojem se nalog za prijenos, bilo da ga je zadao sudionik sustava bilo da je zadan preko treće strane, smatra prihvaćenim u sustav.
(2) Trenutak neopozivosti naloga za prijenos označava trenutak, propisan pravilima rada sustava, od kojega ni sudionik u sustavu ni treća strana ne mogu opozvati nalog za prijenos.
(3) Pravila rada sustava koji je interoperabilan s drugim sustavima, moraju u odnosu na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti biti u najvećoj mogućoj mjeri usklađena s pravilima rada svih drugih interoperabilnih sustava. Na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti koji su uređeni pravilima rada tog sustava ne utječu pravila rada svih uključenih interoperabilnih sustava, osim ako to nije izričito propisano pravilima rada svih sustava koji sudjeluju u interoperabilnim sustavima.
Primjena prava
Članak 10.
U slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu, na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem tog sudionika u sustavu primjenjuje se pravo države mjerodavno za sustav.
REPUBLIKA HRVATSKA
MINISTARSTVO FINANCIJA
NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Zagreb, kolovoz 2024.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i br. 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonom o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata („Narodne novine“, br. 59/12., 44/16. i 118/20., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređuje se konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos, posljedice postupaka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu i prava primatelja instrumenata osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenata osiguranja .
Jednostavnije rečeno, ovim propisom se osigurava da se u slučaju postupka zbog insolventnosti (primjerice stečaj, prisilna likvidacija) nad sudionikom platnog sustava i sustava za namiru vrijednosnih papira i drugih financijskih instrumenata, neovisno iz koje je države članice Europske unije, svi nalozi izvršeni do trenutka postupka zbog insolventnosti imaju smatrati konačnima te da su osigurana prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja. Također, zakonom se osigurava da otvaranje postupka zbog insolventnosti nad sudionikom sustava nema retroaktivni učinak na prava i obveze sudionika u sustavu koje proizlaze iz njegova sudjelovanja ili su u vezi s njegovim sudjelovanjem u sustavu prije trenutka otvaranja postupka zbog insolventnosti, kao niti na prava i obveze sudionika u interoperabilnom sustavu ili upravitelja interoperabilnog sustava koji nije sudionik.
Platni promet u Republici Hrvatskoj odvija se preko tri platna sustava, a to su sustav TARGET-HR, sustav EuroNKS i sustav EuroNKSInst. Transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija (TARGET) centralizirani je sustav koji obuhvaća platne sustave u eurima koji omogućuju namiru u novcu središnje banke i pružaju usluge središnjeg upravljanja likvidnošću (engl. Central Liquidity Management ), bruto namiru u realnom vremenu za plaćanja i usluge za namiru sporednih sustava (T2 servis) te omogućuju plaćanja povezana s namirom vrijednosnih papira (TARGET2-Securities-T2S) i namiru instant plaćanja (engl. TARGET Instant Payments Settlement-TIPS ). Usluge sustava TARGET razvija i njima operativno upravlja Eurosustav kako bi se osigurao slobodan protok novca, vrijednosnih papira i kolaterala diljem Europe. Svaka središnja banka Eurosustava upravlja svojom vlastitom komponentom sustava TARGET.
Euro Nacionalni klirinški sustav (EuroNKS) platni je sustav koji obrađuje međubankovne platne transakcije SEPA kreditnih transfera (SCT) i SEPA izravnih terećenja (SDD). Platni sustav EuroNKS interoperabilan je s klirinškim sustavima za mala plaćanja drugih država članica Europske unije, i za obračun SEPA kreditnih transfera (SCT), i za obračun SEPA izravnih terećenja (SDD), nacionalnih i prekograničnih, te omogućava punu SEPA dostupnost svim sudionicima. EuroNKSInst platni je sustav za izvršenje platnih transakcija između platitelja i primatelja plaćanja, u gotovo realnom vremenu, u samo nekoliko sekunda (SEPA instant kreditni transfer – SCTInst). Navedeno vrijeme uključuje terećenje IBAN računa platitelja, izvršenje međubankovnog obračuna zadane instant platne transakcije i odobrenje IBAN računa primatelja plaćanja.
Kako bi instant kreditni transferi u eurima bili u većoj mjeri prihvaćeni od strane pružatelja platnih usluga koji svojim korisnicima nude platnu uslugu slanja i primanja kreditnih transfera, donesena je Uredba (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2024/886 ). Uredba (EU) 2024/886 je objavljena u Službenom listu Europske unije 19. ožujka 2024., a stupila je na snagu 8. travnja 2024.
Uredbom (EU) 2024/886 propisuju se, prije svega, uvjeti, način i obveza izvršenja instant kreditnih transfera u eurima, u svim državama članicama Europske unije, za kreditne institucije i druge pružatelje platnih usluga koji ujedno pružaju i platnu uslugu kreditnih transfera. Instant kreditni transfer jest kreditni transfer koji se izvršava odmah, 24 sata na dan, svakog dana u godini (24/7/365) . Naime, instant kreditni transfer u eurima omogućuje odobrenje novčanih sredstava na račun primatelja plaćanja u roku od 10 sekundi. Dostupnost 24 sata na dan svakog dana u godini svojstvena je značajka instant kreditnih transfera koji bi trebali ispunjavati posebne uvjete, među ostalim u pogledu vremena primitka naloga za plaćanje, obrade, odobrenja i datuma valute. Pri tome je više nacionalnih regulatornih rješenja u državama članicama Europske unije već doneseno ili predloženo kako bi se povećala prihvaćenost instant kreditnih transfera u eurima. Razlike među tim nacionalnim regulatornim rješenjima predstavljaju rizik od fragmentacije unutarnjeg tržišta, što bi dovelo do povećanja troškova usklađivanja zbog različitih skupova nacionalnih regulatornih zahtjeva i težeg izvršenja prekograničnih instant kreditnih transfera. Stoga je bilo potrebno uvesti jedinstvena pravila o instant kreditnim transferima u eurima, među ostalim o prekograničnim instant kreditnim transferima, kako bi se spriječilo pojavljivanje takvih prepreka.
Uredbom (EU) 2024/886 mijenja se i Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/26/EZ) , čime se u osnovi omogućuje da, pored kreditnih institucija, sudionici platnih sustava mogu biti i institucije za platni promet te institucije za elektronički novac. U vođenjem na temelju Prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata, s Konačnim prijedlogom zakona (u daljnjem tekstu: Konačni prijedlog zakona) ovih institucija u važeći Zakon i otvaranjem mogućnosti da ovi subjekti, kao i kreditne institucije, budu sudionici u platnim sustavima ukoliko pružaju za svoje korisnike i platnu uslugu kreditnih transfera ili izravnog terećenja, trebalo bi doprinijeti povećanoj konkurentnosti između pružatelja platnih usluga. Ujedno se Konačnim prijedlogom zakona ostvaruju preduvjeti da svi pružatelji platnih usluga pod jednakim uvjetima razvijaju nova rješenja za plaćanja, kao što su primjerice mobilne aplikacije i druga rješenja za instant plaćanja.
Naposljetku, Konačnim prijedlogom zakona se radi jasnoće izričaja i otklanjanja dvojbi u praktičnoj primjeni važećeg Zakona izričito propisuje da je za prava i obveze koje, za sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice Europske unije, mjerodavno pravo države koje je mjerodavno za sustav.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske .
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku na temelju članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) sukladno kojem se po hitnom postupku donose zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.
Ovim Zakonom Republika Hrvatska osigurava uvjete za primjenu članka 4. Uredbe (EU) 2024/886, koji se odnosi na izmjene Direktive 98/26/EZ. Naime, sukladno članku 5. Uredbe (EU) 2024/886, države članice dužne su do 9. travnja 2025. donijeti, objaviti i primijeniti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 4. navedene Uredbe.
Kako bi se osigurali odgovarajući jednaki uvjeti za institucije za platni promet i institucije za elektronički novac kao i za kreditne institucije, održala stabilnost i cjelovitost platnih sustava, Uredbom (EU) 2024/886 je izmijenjena i Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23.12.2015.), čije se izmjene prenose u Zakon o platnom prometu („Narodne novine“, br. 66/18. i 114/22.) i Zakon o elektroničkom novcu („Narodne novine“, br. 64/18. i 114/22.). Također, radi provedbe Uredbe (EU) 2024/886 predlaže se donošenje novog Zakona o provedbi uredbi Europske unije iz područja platnog prometa. Zaključno, radi usklađenja s Uredbom (EU) 2024/886 u proceduru donošenja upućuju se četiri zakonska prijedloga koja čine paket zakona iz područja platnog prometa.
Slijedom navedenog, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O KONAČNOSTI NAMIRE U PLATNIM SUSTAVIMA I SUSTAVIMA ZA NAMIRU FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 1.
U Zakonu o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata („Narodne novine“, br. 59/12., 44/16. i 118/20.), u članku 1. stavak 1. mijenja se i glasi:
„(1) Ovim se Zakonom uređuje:
Stavci 2. i 3. brišu se.
Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 2.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 2.
U članku 2. stavku 2. iza podstavka 2. dodaje se podstavak 3. koji glasi:
„– Uredbe (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.).“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 3.
U članku 3. točka 1. mijenja se i glasi:
„1) »sustav« jest formalni sporazum koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos između sudionika,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. na sustav se primjenjuje hrvatsko pravo, a barem jedan od sudionika ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima odnosno u eurima ili u drugoj valuti ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovoga Zakona;“.
Točka 2. mijenja se i glasi:
„2) »institucija« jest:
(a) sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te kreditna institucija iz države članice (uključujući institucije država članica iz članka 2. stavka 5. od točke 3. do 24. važeće Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (Tekst značajan za EGP))
2. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala
3. tijelo javne vlasti Republike Hrvatske ili druge države članice te subjekt za čije obveze jamči Republika Hrvatska ili druga država članica
4. Hrvatska narodna banka te središnja banka druge države članice
5. svaki subjekt koji ima sjedište izvan Europske unije i čije funkcije odgovaraju funkcijama kreditnih institucija ili investicijskih društava iz podpodtočaka 1. i 2. ove podtočke, ili
(b) sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu čije se poslovanje sastoji od izvršavanja naloga za prijenos kako je definiran u točki 9. podtočki 1. ovoga članka i koji je odgovoran za podmirenje financijskih obveza koje proizlaze iz tih naloga za prijenos unutar tog sustava:
1. institucija za platni promet u smislu zakona koji uređuje platni promet isključujući subjekt na koji je primijenjeno izuzeće iz članka 32. ili 33. važeće Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2015 o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP)
2. institucija za elektronički novac u smislu zakona koji uređuje elektronički novac isključujući subjekt na koji je primijenjeno izuzeće iz članka 9. važeće Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac te o izmjeni direktiva 2005/60/EZ i 2006/48/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2000/46/EZ (Tekst značajan za EGP);“.
Točka 6. mijenja se i glasi:
„6) »sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koja ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012; u skladu s pravilima rada sustava, jedan sudionik može djelovati kao središnja druga ugovorna strana, agent za namiru ili klirinška organizacija ili može obavljati sve ili neke od tih poslova; institucija iz točke 2. podtočke (a) podpodtočaka 1., 2., i 5. i podtočke (b) ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona i kad u tom platnom sustavu sudjeluje kao posredni sudionik, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;“.
Točka 7. mijenja se i glasi:
„7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava;“.
Točka 10. mijenja se i glasi:
„10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest prisilna likvidacija kreditne institucije, privremene zabrane uređene zakonom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija, stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, druge države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;“.
Točka 15. mijenja se i glasi:
„15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava, neovisno o tome pravo koje države članice se na taj interoperabilni sustav primjenjuje; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 4.
U članku 6. stavku 3. druga rečenica mijenja se i glasi:
„Na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti koji su uređeni pravilima rada tog sustava ne utječu pravila rada svih drugih međusobno interoperabilnih sustava, osim ako to nije izričito propisano pravilima rada svih međusobno interoperabilnih sustava.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 5.
Članak 10. mijenja se i glasi:
„U slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, a koji sudjeluje u sustavu na koji se primjenjuje pravo druge države članice, na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem tog sudionika u tom sustavu primjenjuje se pravo države mjerodavno za sustav.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
ZAVRŠNA ODREDBA
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
Članak 6.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija
OBRAZLOŽENJE
Uz članak 1.
Ovim se člankom radi jednostavnijeg tumačenja i primjene cijeloga zakona uređuje članak 1. Zakona o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru financijskih instrumenata („Narodne novine“, br. 59/12., 44/16. i 118/20., u daljnjem tekstu: Zakon) koji uređuje predmet i primjenu Zakona.
Tako je člankom 1. propisano da Zakon uređuje konačnost namire u platnom sustavu ili sustavu za namiru financijskih instrumenata na koje se primjenjuje hrvatsko pravo te prava primatelja instrumenta osiguranja vezano uz sudjelovanje u takvom sustavu ili uz djelovanje Hrvatske narodne banke, središnje banke druge države članice ili Europske središnje banke u svojstvu središnje banke, ali i da sadrži kolizijske norme, tj. da uređuje mjerodavno pravo za prava i obveze koje, za sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice. Državama članicama se pritom smatraju države potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.
Uz članak 2.
U članak 2., u kojemu su navedeni pravni akti Europske unije s kojima je Zakon usklađen, dodaje se Uredba (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.) (dalje u tekstu: Uredba (EU) 2024/886) koja, između ostaloga, mijenja Direktivu 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998.) (dalje u tekstu: Direktiva 98/26/EZ).
Uz članak 3.
Ovim se člankom uređuje članak 3. kojim su definirani pojmovi koji se u Zakonu koriste, i to prvenstveno uslijed stupanja na snagu Uredbe (EU) 2024/886 kojom su izmijenjeni pojmovi „institucija“ i „sudionik“ iz Direktive 98/26/EZ, na način da su institucije za platni promet i institucije za elektronički novac, u svrhu definiranja sudionika u platnom sustavu, uvrštene na popis subjekata koji su obuhvaćeni definicijom pojma „institucija”.
Također, a u vezi sa spomenutim proširenjem pojma „institucija”, u okviru definicije pojma „sudionik“ iskorištena je diskrecija iz članka 2. točke f) Direktive 98/26/EZ o tome da država članica može neizravnog (tj. posrednog) sudionika smatrati sudionikom ako je to opravdano zbog sistemskog rizika, što ne smije ograničiti odgovornost sudionika putem kojeg neizravni sudionik prenosi naloge za prijenos u sustav.
Određene izmjene učinjene su radi usklađivanja definicija s važećim zakonodavstvom (primjerice, zbog uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj u postojećoj definiciji pojma „sustav“ bilo je nužno brisati dio odredbe koji se odnosi na poslovanje u kunama, dok je definicija pojma „postupak zbog insolventnosti nad sudionikom“ uređena na način da je precizirano kako je to i prisilna likvidacija kreditne institucije kao i privremene zabrane uređene zakonom kojim se uređuje prisilna likvidacija kreditnih institucija, a u skladu sa Zakonom o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija („Narodne novine“, br. 146/20. i 27/24.).
Preostale izmjene učinjene su radi dodatne jasnoće ili dosljednosti izričaja te jednostavnije primjene odredbi Zakona.
Uz članak 4.
Ovim se člankom, radi jasnoće izričaja, uređuje članak 6. stavak 3. Zakona, na način da se u drugoj rečenici toga stavka propisuje da na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti koji su uređeni pravilima rada tog sustava ne utječu pravila rada svih drugih međusobno interoperabilnih sustava (umjesto „svih uključenih interoperabilnih sustava“), osim ako to nije izričito propisano pravilima rada svih međusobno interoperabilnih sustava (umjesto „svih sustava koji sudjeluju u interoperabilnim sustavima“).
Uz članak 5.
Radi jasnoće izričaja i otklanjanja dvojbi u praktičnoj primjeni Zakona, ovim člankom uređuje se odredba članka 10. o mjerodavnom pravu. Tako je sada izričito propisano da je za prava i obveze koje, za sudionika nad kojim se postupak zbog insolventnosti provodi prema hrvatskom pravu, proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem u sustavu na koje se primjenjuje pravo druge države članice, mjerodavno pravo države koje je mjerodavno za sustav.
Uz članak 6.
Ovim se člankom propisuje stupanje na snagu ovoga Zakona.
ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU
Predmet i primjena Zakona
Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje konačnost namire u sustavima za namiru naloga za prijenos i posljedice postupaka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem sudionika u sustavu, te prava primatelja instrumenta osiguranja u slučaju postupka zbog insolventnosti nad davateljem instrumenta osiguranja.
(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na sve sustave koji udovoljavaju uvjetima utvrđenima člankom 3. točkom 1. ovoga Zakona, na sve sudionike i sve posredne sudionike iz članka 3. točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. u tim sustavima te na sve instrumente osiguranja pribavljene u vezi sa sudjelovanjem u tim sustavima ili u vezi s djelovanjem Hrvatske narodne banke u funkciji središnje banke.
(3) Ovaj se Zakon primjenjuje i na sve instrumente osiguranja pribavljene u vezi s djelovanjem Europske središnje banke ili središnjih banaka država članica u funkciji središnjih banaka.
(4) Državama članicama, u smislu ovoga Zakona, smatraju se države potpisnice Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru.
Članak 2.
(1) Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:
– Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11. 6. 1998.),
– Direktivom 2009/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o izmjeni Direktive 98/26/EZ o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira i Direktive 2002/47/EZ o ugovorima o financijskom kolateralu s obzirom na povezane sustave i kreditna potraživanja (SL L 146, 10. 6. 2009.),
– Direktivom 2010/78/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni direktiva 98/26/EZ, 2002/87/EZ, 2003/6/EZ, 2003/41/EZ, 2003/71/EZ, 2004/39/EZ, 2004/109/EZ, 2005/60/EZ, 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2009/65/EZ u pogledu ovlasti Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) i Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2010.) i
– Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2014/59/EU u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije kreditnih institucija i investicijskih društava te Direktive 98/26/EZ (SL L 150, 7. 6. 2019.).
(2) Ovim se Zakonom osiguravaju pretpostavke za provedbu sljedećih akata Europske unije:
– Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012.) i
– Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28. 8. 2014.).
Definicije
Članak 3.
U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) »sustav« jest sustav koji udovoljava sljedećim uvjetima:
1. ima najmanje tri sudionika, ne uključujući upravitelja toga sustava, agenta za namiru, središnju drugu ugovornu stranu, klirinšku organizaciju ili posrednog sudionika,
2. ima zajednička pravila i standardizirane postupke za obračun (poravnanje), bilo da se obračun provodi preko središnje druge ugovorne strane bilo bez njezina sudjelovanja, ili za izvršavanje naloga za prijenos,
3. pravilima rada sustava utvrđeni su trenutak prihvata i trenutak neopozivosti naloga za prijenos,
4. osnovan je zakonom ili propisom donesenim na temelju zakona ili posluje na temelju odobrenja za rad koje je izdalo nadležno tijelo prema posebnom zakonu, a na osnovi pisanog sporazuma sudionika od kojih barem jedan sudionik ima sjedište u Republici Hrvatskoj,
5. posluje s financijskim instrumentima, odnosno u kunama ili, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, u eurima ili drugoj valuti, ili u više valuta koje se u sustavu preračunavaju jedna u drugu,
6. da je o sustavu donesena odluka nadležnog tijela iz članka 5. ovoga Zakona i
7. da je o sustavu obaviještena ESMA sukladno članku 14. ovoga Zakona;
2) »institucija« jest sljedeći subjekt koji sudjeluje u sustavu i koji je odgovoran za ispunjenje financijskih obveza koje proizlaze iz naloga za prijenos u tom sustavu:
1. kreditna institucija sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
2. kreditna institucija iz države članice ili iz treće države u smislu zakona koji uređuje kreditne institucije,
3. podružnica strane kreditne institucije sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
4. investicijsko društvo sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
5. investicijsko društvo sa sjedištem izvan Republike Hrvatske u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala,
6. tijela javne vlasti Republike Hrvatske i pravne osobe za čije obveze po zakonu jamči Republika Hrvatska; pod tijelima javne vlasti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti,
7. tijela javne vlasti države članice i subjekti za čije obveze jamči država članica i
8. Hrvatska narodna banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, kreditna unija u smislu zakona kojim se uređuju kreditne unije, središnja banka druge države članice, poštanska žiro institucija te institucije drugih država članica poimence navedene u članku 2. stavku 5. točkama 4. do 23. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ;
3) »središnja druga ugovorna strana« jest središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (Tekst značajan za EGP) (SL L 201, 27. 7. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 648/2012);
4) »agent za namiru« jest subjekt koji institucijama i/ili središnjim drugim ugovornim stranama koje sudjeluju u sustavu, otvara račune za namiru preko kojih se izvršavaju nalozi za prijenos unutar sustava i, ovisno o slučaju, odobrava kredit tim sudionicima u svrhu namire;
5) »klirinška organizacija« jest subjekt odgovoran za izračunavanje neto pozicija institucija te središnje druge ugovorne strane i/ili agenta za namiru ako sudjeluju u sustavu;
6) »sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija, upravitelj sustava ili klirinški član središnje druge ugovorne strane koji ima odobrenje na temelju članka 17. Uredbe (EU) br. 648/2012;
7) »posredni sudionik« jest institucija, središnja druga ugovorna strana, agent za namiru, klirinška organizacija ili upravitelj sustava koji je u ugovornom odnosu sa sudionikom sustava u kojem se izvršavaju nalozi za prijenos, koji omogućava posrednom sudioniku provođenje naloga za prijenos preko sustava, pod uvjetom da je taj posredni sudionik poznat upravitelju sustava; posredni sudionik iz točke 2. podtočke 1., 2., 3. i 8. ovoga članka smatra se sudionikom u platnom sustavu u smislu ovoga Zakona, pri čemu to ne ograničava odgovornost sudionika preko kojega taj posredni sudionik šalje naloge za prijenos u platni sustav;
8) »financijski instrument« jest financijski instrument u smislu zakona koji uređuje tržište kapitala;
9) »nalog za prijenos« jest:
1. svaka instrukcija sudionika da se primatelju stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava evidentiranjem na računima kreditne institucije, središnje banke, središnje druge ugovorne strane ili agenta za namiru, ili svaka instrukcija koja dovodi do preuzimanja ili podmirenja obveze plaćanja u skladu s utvrđenim pravilima rada sustava,
2. svaka instrukcija sudionika da se prenese financijski instrument ili pravo na financijski instrument upisom na račun u registru, ili na drugi odgovarajući način;
10) »postupak zbog insolventnosti nad sudionikom« jest stečaj, mjera osiguranja zabrane isplate s računa i zabrane raspolaganja financijskim instrumentima određena prema zakonu kojim se uređuje stečajni postupak te svaka druga skupna mjera predviđena zakonom Republike Hrvatske, države članice ili treće države koja je usmjerena na prestanak ili reorganizaciju sudionika, a uključuje privremenu ili trajnu obustavu ili ograničenje plaćanja ili prijenosa financijskih instrumenata;
11) »obračunavanje« jest konverzija potraživanja i obveza koje rezultiraju iz naloga za prijenos koje sudionik ili sudionici zadaju ili primaju od jednog ili više drugih sudionika u jedno neto potraživanje ili jednu neto obvezu, s posljedicom da se potražuje ili duguje samo neto iznos;
12) »račun za namiru« jest račun kod središnje banke, agenta za namiru ili središnje druge ugovorne strane, koji se upotrebljava za evidenciju novčanih sredstava ili financijskih instrumenata te za namiru transakcija između sudionika u sustavu;
13) »instrument osiguranja« jest bilo koja unovčiva imovina, uključujući ali ne ograničavajući se na instrumente financijskog osiguranja u smislu zakona kojim se uređuje financijsko osiguranje, a koja je pribavljena na temelju zaloga (uključujući i tako pribavljen novac), ugovora o povratnoj kupnji ili sličnog ugovora ili na drugi način u svrhu osiguranja prava i obveza koje mogu nastati u vezi s poslovanjem sustava ili je pribavljena Hrvatskoj narodnoj banci, središnjoj banci druge države članice ili Europskoj središnjoj banci;
14) »radni dan« jest razdoblje utvrđeno pravilima rada sustava koje obuhvaća sve događaje tijekom jednog poslovnog ciklusa sustava uključujući namire tijekom dana i noći;
15) »interoperabilni sustav« jest sustav čiji je upravitelj sklopio sporazum s upraviteljem odnosno upraviteljima jednog ili više sustava koji uključuje izvršavanje naloga za prijenos između tih sustava; sporazum sklopljen između interoperabilnih sustava ne čini sustav u smislu ovoga Zakona;
16) »upravitelj sustava« (operater sustava) jest subjekt odgovoran za rad sustava. Upravitelj sustava može djelovati i kao agent za namiru, središnja druga ugovorna strana ili klirinška organizacija;
17) »ESMA« je Europsko nadzorno tijelo – Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ;
18) »ESRB« jest Europski odbor za sistemske rizike osnovan Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike.
Prihvat i neopozivost naloga za prijenos
Članak 6.
(1) Pravilima rada svakog sustava uređuje se trenutak u kojem se nalog za prijenos, bilo da ga je zadao sudionik sustava bilo da je zadan preko treće strane, smatra prihvaćenim u sustav.
(2) Trenutak neopozivosti naloga za prijenos označava trenutak, propisan pravilima rada sustava, od kojega ni sudionik u sustavu ni treća strana ne mogu opozvati nalog za prijenos.
(3) Pravila rada sustava koji je interoperabilan s drugim sustavima, moraju u odnosu na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti biti u najvećoj mogućoj mjeri usklađena s pravilima rada svih drugih interoperabilnih sustava. Na trenutak prihvata u sustav i trenutak neopozivosti koji su uređeni pravilima rada tog sustava ne utječu pravila rada svih uključenih interoperabilnih sustava, osim ako to nije izričito propisano pravilima rada svih sustava koji sudjeluju u interoperabilnim sustavima.
Primjena prava
Članak 10.
U slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad sudionikom u sustavu, na prava i obveze koje proizlaze iz sudjelovanja ili su u vezi sa sudjelovanjem tog sudionika u sustavu primjenjuje se pravo države mjerodavno za sustav.
Komentirate u ime: Ministarstvo financija