I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o platnom prometu sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 85/10. – pročišćeni tekst i br. 5/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Zakon o platnom prometu („Narodne novine“, br. 66/18. i 114/22., u daljnjem tekstu: važeći Zakon) je propis kojim se uređuju platne usluge i pružatelji platnih usluga, obveze pružatelja platnih usluga, institucije za platni promet i platni sustavi, koji je objavljen 20. srpnja 2018. te je stupio na snagu 28. srpnja 2018.

Važećim je Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzeta Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23.12.2015.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366), koja je donesena zbog značajnih tehničkih inovacija na tržištu plaćanja malih vrijednosti, brzog rasta broja elektroničkog i mobilnog plaćanja, pojave novih vrsta platnih usluga te potrebe za povećanjem sigurnosti plaćanja.

Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o platnom prometu („Narodne novine“, br. 114/22.) iz 2022. godine provedena su usklađivanja odredbi Zakona o platnom prometu s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Tijekom godina povećala se primjena informacijske i komunikacijske tehnologije (u daljnjem tekstu: IKT) pri pružanju i upotrebi financijskih usluga, pa tako i pri pružanju platnih usluga. Financijski subjekti, pa tako i institucije za platni promet, u svojem se svakodnevnom poslovanju u velikoj mjeri oslanjaju na primjenu digitalne tehnologije te se trebaju na primjeren i sveobuhvatan način nositi s digitalnim rizicima kojima su izloženi te pridonijeti ostvarivanju potencijala digitalnih financija u smislu poticanja inovacija i promicanja tržišnog natjecanja u sigurnom digitalnom okružju.

S obzirom na navedeno, Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su Uredbu (EU) 2022/2554 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor i izmjeni uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 909/2014 i (EU) 2016/1011 (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 27.12.2022.)  (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/2554) te Direktivu (EU) 2022/2556 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU, 2014/65/EU, (EU) 2015/2366 i (EU) 2016/2341 u pogledu digitalne operativne otpornosti za financijski sektor (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 27.12.2022.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2022/2556).

Uredbom (EU) 2022/2554 detaljno se utvrđuju jedinstveni zahtjevi u vezi sa sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava kojima se podupiru poslovni procesi financijskih subjekata kako bi se postigla visoka zajednička razina digitalne operativne otpornosti. Uredba (EU) 2022/2554 primjenjuje se od 17. siječnja 2025., a do istog datuma države članice trebaju donijeti i objaviti mjere potrebne radi usklađivanja s Direktivom (EU) 2022/2556.

Kako bi se osigurala pravna jasnoća i dosljednost s Uredbom (EU) 2022/2554, Direktivom (EU) 2022/2556 mijenja se, među ostalim, i Direktiva (EU) 2015/2366.

Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o platnom prometu, s Konačnim prijedlogom zakona ( u daljnjem tekstu : Konačni prijedlog zakona) mijenjaju se pojedine odredbe važećeg Zakona u vezi s: aktivnostima koje se ne smatraju platnim uslugama, zahtjevom za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga, eksternalizacijom, izvješćivanjem o incidentima te upravljanjem operativnim i sigurnosnim rizicima, kao i propisivanjem pozivanja na Uredbu (EU) 2022/2554 koja detaljno propisuje upravljanje IKT rizicima.

Na taj način osigurava se da Europska unija, pa tako i Republika Hrvatska, na primjeren i sveobuhvatan način djeluju na digitalne rizike koji proizlaze iz povećane primjene IKT-a, čime se pridonosi visokoj razini digitalne operativne otpornosti, poticanju inovacija i stvaranju sigurnog digitalnog okružja.

Pored navedenog, Konačnim prijedlogom zakona osiguravaju se i pretpostavke za provedbu Uredbe (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.) ( u daljnjem tekstu : Uredba (EU) 2024/886), kojom se osigurava izvršenje instant kreditnih transfera na tržištu Europske unije, odnosno, brzih plaćanja koja se provode u roku od 10 sekundi, 24 sata na dan, svakog dana u godini (24/7/365). Naime, instant kreditni transfer u eurima omogućuje odobrenje novčanih sredstava na račun primatelja plaćanja za nekoliko sekundi i 24 sata na dan. Dostupnost 24 sata na dan svakog dana u godini svojstvena je značajka instant kreditnih transfera koji bi trebali ispunjavati posebne uvjete, među ostalim u pogledu vremena primitka naloga za plaćanje, obrade, odobrenja i datuma valute. Pri tome je više nacionalnih regulatornih rješenja u državama članicama Europske unije već doneseno ili predloženo kako bi se povećala prihvaćenost instant kreditnih transfera u eurima. Razlike među tim nacionalnim regulatornim rješenjima predstavljaju rizik od fragmentacije unutarnjeg tržišta, što bi dovelo do povećanja troškova usklađivanja zbog različitih skupova nacionalnih regulatornih zahtjeva i težeg izvršenja prekograničnih instant kreditnih transfera. Stoga je bilo potrebno uvesti jedinstvena pravila o instant kreditnim transferima u eurima, među ostalim o prekograničnim instant kreditnim transferima, kako bi se spriječilo pojavljivanje takvih prepreka.

Uredbom (EU) 2024/886 se, između ostalog, mijenja Direktiva (EU) 2015/2366 na način da se dopunjuje mogućnost zaštite novčanih sredstava korisnika platnih usluga i stvaraju preduvjeti za pristup platnim sustavima pružateljima platnih usluga koji nisu kreditne institucije, odnosno institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac.

Naposljetku , Konačnim prijedlogom zakona mijenja se važeći Zakon i kako bi se proširila mogućnost alternativnog rješavanja potrošačkih sporova. Pružatelji platnih usluga bit će stoga obvezni sudjelovati u svim postupcima mirenja koje pokrenu potrošači. Ovom mjerom nastoji se  povećati broj postupaka mirenja u Republici Hrvatskoj, što je sukladno preporuci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj ( u daljnjem tekstu : OECD), u svrhu pristupanja Republike Hrvatske OECD-u.

III. OCJENA I IZVOR SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Donošenje ovoga Zakona predlaže se po hitnom postupku na temelju članka 206. stavka 1. Poslovnika Hrvatskoga sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/20. i 86/23. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) sukladno kojem se po hitnom postupku donose zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj.

Ovim Zakonom Republika Hrvatska kao država članica Europske unije usklađuje svoje zakonodavstvo s Direktivom (EU) 2022/2556 te time ispunjava obvezu propisanu člankom 9. Direktive (EU) 2022/2556, sukladno kojem su države članice dužne do 17. siječnja 2025. donijeti i objaviti mjere potrebne radi usklađivanja s tom Direktivom.

Pored toga, ovim Zakonom Republika Hrvatska osigurava uvjete za primjenu članka 3. Uredbe (EU) 2024/886, koji se odnosi na izmjene Direktive (EU) 2015/2366. Naime, sukladno članku 5. Uredbe (EU) 2024/886, države članice dužne su do 9. travnja 2025. donijeti, objaviti i primijeniti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 3. Uredbe (EU) 2024/886.

Slijedom navedenog, predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku.

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PLATNOM PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o platnom prometu („Narodne novine“, br. 66/18. i 114/22.) članak 2. mijenja se i glasi:

„(1) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

1. Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23.2.2015.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366) te

2. Direktiva (EU) 2022/2556 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU, 2014/65/EU, (EU) 2015/2366 i (EU) 2016/2341 u pogledu digitalne operativne otpornosti za financijski sektor (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 27.12.2022.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2022/2556).

(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba Uredbe (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L,  2024/886, 19.3.2024.).”.

Članak 2.

U članku 5. točki 10. riječi: „informatičke tehnologije“ zamjenjuju se riječima: „informacijske i komunikacijske tehnologije ( u daljnjem tekstu: IKT)“.

Članak 3.

U članku 67. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

„(1) Neovisno o primjeni poglavlja II. Uredbe (EU) 2022/2554 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor i izmjeni uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 909/2014 i (EU) 2016/1011 (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 27.12.2022.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/2554), pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 1. podtočaka a) i c), točke 2. podtočaka a) i c), točke 3., točke 4. podtočke a), točke 5., točke 6. podtočke a), točke 7., točke 8. i točke 9. ovoga Zakona dužni su uspostaviti okvir s prikladnim mjerama ovladavanja i kontrolnim mehanizmima za upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima povezanima s platnim uslugama koje pružaju te, kao dio tog okvira, utvrditi i održavati djelotvorne postupke upravljanja incidentima, uključujući otkrivanje i klasifikaciju značajnih operativnih i sigurnosnih incidenata.

(2) Pružatelji platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka dužni su svoje obveze iz stavka 1. ovoga članka ispunjavati u skladu s važećim Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima.“.

Članak 4.

U članku 68. stavak 1. mijenja se i glasi:

„(1) Pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točaka 8. i 9. ovoga Zakona dužni su bez odgađanja i u skladu s važećim Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima donesenima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakom značajnom operativnom ili sigurnosnom incidentu.“.

Iza stavka 6. dodaje se stavak 7., koji glasi:

„(7) Na značajni operativni ili sigurnosni incident kod pružatelja platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 7. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju stavci od 2. do 5. ovoga članka.“.

Članak 5.

U članku 72. stavak 5. mijenja se i glasi:

„(5) Pružatelj platnih usluga dužan je sudjelovati u postupku alternativnog rješavanja spora koji je pokrenuo potrošač.“.

Članak 6.

Iznad naslova članka 74., naziv Glave IV. mijenja se i glasi: „TRANSAKCIJSKI RAČUNI I BROJ RAČUNA ZA PLAĆANJE“.

Članak 7.

Članak 74. mijenja se i glasi:

„(1) Transakcijski račun jest račun za plaćanje, i to tekući račun ili žiroračun, koji otvara i vodi jedan od sljedećih pružatelja platnih usluga :

1. kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

2. podružnica kreditne institucije osnovane u drugoj državi članici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

3. podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i

4. Hrvatska narodna banka.

(2) Način određivanja i korištenja broja transakcijskog računa podzakonskim propisom propisuje Hrvatska narodna banka.“.

Članak 8.

Naslov iznad članka 75. mijenja se i glasi: „Broj ostalih računa za plaćanje“.

Članak 75. mijenja se i glasi:

„(1) Ostali računi za plaćanje su računi za plaćanje koje otvara i vodi jedan od sljedećih pružatelja platnih usluga:

1. institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

2. podružnica institucije za elektronički novac osnovane u drugoj državi članici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

3. podružnica institucije za elektronički novac iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

4. institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj

5. podružnica institucije za platni promet osnovane u drugoj državi članici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Način određivanja i korištenja broja računa za plaćanje koji otvara i vodi pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka podzakonskim propisom propisuje Hrvatska narodna banka.“.

Članak 9.

Naslov iznad članka 76. mijenja se i glasi: „Registar transakcijskih računa i ostalih računa za plaćanje“.

Članak 76. mijenja se i glasi:

„(1) Pružatelj platnih usluga vodi registar računa za plaćanje kojima je odredio broj.

(2) Pružatelj platnih usluga određuje broj računa za plaćanje u skladu s člancima 74. i 75. ovoga Zakona.“.

Članak 10.

Članak 77. mijenja se i glasi:

„ (1) Vodeći broj jest identifikacijski broj pružatelja platnih usluga iz članka 74. stavka 1. i članka 75. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Vodeći broj dodjeljuje Hrvatska narodna banka na zahtjev pružatelja platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Hrvatska narodna banka vodi evidenciju vodećih brojeva koje je dodijelila i objavljuje ju na svojim internetskim stranicama.“.

Članak 11.

U članku 85. stavku 2. točke 8. i 9. mijenjaju se i glase:

„8. opis sustava upravljanja podnositelja zahtjeva te mehanizama unutarnjih kontrola, uključujući administrativne i računovodstvene postupke te postupke upravljanja rizicima, kao i pravila za korištenje IKT usluga u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554, iz kojih je vidljivo da su navedeni sustavi upravljanja i mehanizmi unutarnjih kontrola razmjerni, primjereni, pouzdani i dostatni

9. opis postupaka uspostavljenih za praćenje, rješavanje i postupanje nakon sigurnosnih incidenata ili prigovora klijenata povezanih sa sigurnošću, uključujući mehanizam za izvješćivanje o incidentima kojima se trebaju uzeti u obzir obveze izvješćivanja propisane u poglavlju III. Uredbe (EU) 2022/2554“.

Točka 11. mijenja se i glasi: 

„11. opis postupaka održavanja kontinuiteta poslovanja, uključujući jasnu identifikaciju kritičnih aktivnosti, djelotvorne politike i planove kontinuiteta poslovanja u području IKT-a i planove odgovora i oporavka u području IKT-a te postupak redovitog testiranja i preispitivanja primjerenosti i učinkovitosti tih planova u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554“.

Točka 13. mijenja se i glasi:

„13. politiku sigurnosti, detaljnu procjenu rizika povezanih s platnim uslugama, opis kontrola sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima koje su poduzete za primjerenu zaštitu korisnika platnih usluga od utvrđenih rizika, uključujući prijevaru i nezakonitu uporabu osjetljivih i osobnih podataka; kontrole sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima moraju opisati kako se njima osigurava visoka razina digitalne operativne otpornosti u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) 2022/2554, osobito u odnosu na tehničku sigurnost i zaštitu podataka, uključujući softver i sustave IKT-a koje upotrebljava podnositelj zahtjeva ili osobe kojima je eksternalizirao svoje aktivnosti ili njihov dio; kontrole sigurnosti i mjere ovladavanja rizicima moraju u obzir uzeti i Smjernice Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 67. stavka 2. ovoga Zakona“.

Članak 12.

U članku 100. stavku 1. iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:

„2. držanjem kod središnje banke države članice koja takvo držanje omogućuje prema svojoj diskrecijskoj odluci“.

Dosadašnje točke 2. i 3. postaju točke 3. i 4.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Novčana sredstva iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka, imovina iz stavka 1. točke 3. ovoga članka te novčana sredstva naplaćena iz police odnosno jamstva iz stavka 1. točke 4. ovoga članka u iznosu koji odgovara dugu institucije za platni promet prema korisnicima platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka nisu imovina institucije za platni promet i ne ulaze u njezinu likvidacijsku ili stečajnu masu, niti mogu biti predmetom ovrhe radi namirenja tražbine prema instituciji za platni promet.“.

U stavku 7. riječi: „točke 2.“ zamjenjuju se riječima: „točke 3.“ i riječi: „točke 3.“ zamjenjuju se riječima: „točke 4“.

Članak 13.

U članku 107. stavku 5. u uvodnoj rečenici riječi: „informacijskog sustava“ zamjenjuju se riječima: „sustava IKT-a“.

Članak 14. 

U članku 155. riječ: „propisuje“ zamjenjuje se riječju: „donosi“.

Članak 15.

U članku 156. stavku 2. točki 2. riječ: „propisala“ zamjenjuje se riječju: „donijela“.

Članak 16.

U članku 166. stavak 3. mijenja se i glasi:

„(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na platne sustave koji se sastoje isključivo od jednog pružatelja platnih usluga ili od pružatelja platnih usluga koji pripadaju istoj grupi.“.

Članak 17.

Iza članka 166. dodaju se naslov iznad članka i članak 166.a koji glase:

„ Uvjeti za sudjelovanje institucije za platni promet i institucije za elektronički novac u platnom sustavu na koji se primjenjuje zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima

Članak 166.a

(1) Institucija za platni promet i institucija za elektronički novac (u daljnjem tekstu ovoga članka: institucija) koja želi sudjelovati i koja sudjeluje u platnom sustavu na koji se primjenjuje ili zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima ili propis druge države članice kojim se prenosi Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/26/EZ), radi očuvanja stabilnosti i integriteta platnog sustava, mora kontinuirano imati uspostavljeno i dokumentirano sljedeće:

- mjere zaštite novčanih sredstava korisnika platnih usluga, i to:

1. ako novčana sredstva korisnika platnih usluga štiti držanjem na posebnom račun kod kreditne institucije ili ulaganjem u sigurne, likvidne i niskorizične oblike imovine na način koji je odredilo nadležno tijelo matične države članice te institucije i to, ovisno o slučaju:

a) politike ulaganja kojom se osigurava da su odabrani oblici imovine likvidni, sigurni i niskog rizika

b) broj i funkcije osoba koje imaju pristup računu zaštićenih novčanih sredstava

c) postupke upravljanja i usklađivanja kojim se osigurava da su novčana sredstva korisnika platnih usluga zaštićena od potraživanja ostalih vjerovnika institucije osobito u slučaju otvaranja postupka zbog insolventnosti nad institucijom u smislu Direktive 98/26/EZ ili zakona koji uređuje konačnost namire u platnim sustavima

d) ugovor ili nacrt ugovora s kreditnom institucijom i

e) izričitu izjavu institucije o usklađenosti s člankom 100. ovoga Zakona odnosno odgovarajućom odredbom nacionalnog prava matične države članice te institucije kojom se prenosi članak 10. Direktive (EU) 2015/2366, a

2. ako institucija novčana sredstva korisnika platnih usluga štiti policom osiguranja društva za osiguranje ili usporedivim jamstvom društva za osiguranje ili kreditne institucije, mora imati uspostavljene i dokumentirane sljedeće mjere:

a) potvrdu da je policu osiguranja ili usporedivo jamstvo društva za osiguranje ili kreditne institucije dao subjekt koji nije dio iste grupe kojoj pripada institucija

b) detaljan postupak usklađivanja kojim se osigurava da je polica osiguranja ili usporedivo jamstvo u svakom trenutku dostatno za ispunjenje obveze institucije na zaštitu novčanih sredstava

c) trajanje i uvjete obnavljanja pokrića i

d) primjerak ugovora ili nacrta ugovora o osiguranju ili usporedivom jamstvu

- sustav upravljanja i mehanizme unutarnjih kontrola za platne usluge i/ili usluge izdavanja elektroničkog novca koje pruža, uključujući administrativne i računovodstvene postupke te postupke upravljanja rizicima, kao i pravila za korištenje IKT usluga u vezi s člancima 6. i 7. Uredbe (EU) 2022/2554, uključujući:

1. mapiranje rizika koje je utvrdila institucija, uključujući vrstu rizika i postupke koje je institucija uspostavila ili će uspostaviti kako bi procijenila i spriječila takve rizike

2. različite postupke za provedbu povremenih i stalnih kontrola, uključujući opis učestalosti i dodijeljenih ljudskih resursa

3. računovodstvene postupke u svrhu vođenja evidencije i izvještavanja institucije o svojim financijskim informacijama

4. identitet osobe ili osoba odgovornih za funkcije unutarnje kontrole, uključujući za povremene i stalne kontrole te kontrole usklađenosti, kao i njihov ažurni životopis

5. identitet svake osobe koja obavlja reviziju koja nije zakonska revizija u smislu članka 2. točke 2. Direktive 2006/43/EZ ili zakona kojim se uređuje revizija

6. sastav upravljačkog tijela i, ako je to primjenjivo nadzornog tijela ili odbora

7. način na koji se nadziru i kontroliraju eksternalizirane funkcije radi spriječavanja narušavanja kvalitete unutarnjih kontrola institucije

8. način na koji se u okviru unutarnjih kontrola institucije nadziru i kontroliraju zastupnici i podružnice i

9. upravljanje grupom, ako je institucija društvo kći reguliranog subjekta iz druge države članice

- plan za slučaj prestanka poslovanja institucije odnosno prestanka pružanja platnih usluga koji mora biti prilagođen veličini i poslovnom modelu institucije te mora uključivati opis mjera ublažavanja koje će institucija donijeti za slučaj prestanka pružanja platnih usluga u svrhu osiguranja izvršenja neizvršenih platnih transakcija i prestanka postojećih ugovora.

(2) Mjere iz stavka 1. drugog podstavka ovoga članka moraju dokazati da su postupci upravljanja, mehanizmi unutarnje kontrole i postupci za korištenje IKT usluga proporcionalni, primjereni, pouzdani i dostatni.

(3) Institucija kojoj je Hrvatska narodna banka izdala odobrenje za pružanje platnih usluga ili izdavanje elektroničkog novca, smije sudjelovati u platnom sustavu na koji se primjenjuje zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima ili propis druge države članice kojim se prenosi Direktiva 98/26/EZ, samo ako ishodi potvrdu Hrvatske narodne banke o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka i dostavi ju upravitelju tog platnog sustava.

(4) Institucija iz stavka 3. ovoga članka, uz zahtjev za izdavanje potvrde o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka, podnosi Hrvatskoj narodnoj banci i pisanu samoprocjenu ispunjavanja tih uvjeta, kao i dokumentaciju kojom se ispunjavanje pojedinog uvjeta dokazuje, a koju nije već prethodno dostavila u svrhu izdavanja odobrenja, izvješćivanja ili nadzora.

(5) Hrvatska narodna banka odlučuje o zahtjevu za izdavanje potvrde iz stavka 4. ovoga članka u roku od tri mjeseca od dana podnošenja urednog zahtjeva.

(6) Hrvatska narodna banka rješenjem odbija zahtjev za izdavanje potvrde iz stavka 4. ovoga članka ako na temelju dostavljenih dokumenata i informacija kojima raspolaže utvrdi da institucija ne ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

(7) Odredbe stavaka od 4. do 6. ovoga članka primjenjuju se na odgovarajući način i kad institucija, koja već je sudionik u platnom sustavu na koji se primjenjuje zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima ili propis druge države članice kojim se prenosi Direktiva 98/26/EZ, na zahtjev upravitelja ili u skladu s pravilima rada tog platnog sustava podnese zahtjev Hrvatskoj narodnoj banci za izdavanjem potvrde kojom se utvrđuje da ta institucija i dalje ispunjava uvjete iz stavka 1. ovoga članka.

(8) Potvrda koju Hrvatska narodna banka izdaje u skladu s odredbama ovoga članka ima svojstvo potvrde o činjenicama o kojima javnopravno tijelo ne vodi službenu evidenciju u smislu zakona kojim se uređuje opći upravni postupak.“.

Članak 18.

U članku 179. stavku 2. točka 121. mijenja se i glasi:

„121. ako ne uspostavi okvir za upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima u skladu s važećim Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima (članak 67. stavak 2. u vezi s člankom 67. stavkom 1.)“.

Točka 124. mijenja se i glasi: 

„124. ako protivno članku 68. stavku 1. ovoga Zakona ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o svakom značajnom operativnom ili sigurnosnom incidentu bez odgađanja i u skladu s važećim Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366“.

Točka 136. mijenja se i glasi:

„136. ako protivno članku 72. stavku 5. ovoga Zakona odbije sudjelovati u postupku alternativnog rješavanja spora“.

Iza točke 137. dodaje se nova točka 138. koja glasi:

„138. ako broj transakcijskog računa kojeg otvara i vodi, ne odredi ili ne koristi u skladu s podzakonskim propisom Hrvatske narodne banke iz članka 74. stavka 2. ovoga Zakona odnosno ako broj računa za plaćanje kojeg otvara i vodi, ne odredi ili ne koristi u skladu s podzakonskim propisom Hrvatske narodne banke iz članka 75. stavka 2. ovoga Zakona“.

Dosadašnja točka 138., koja postaje točka 139., mijenja se i glasi:

„139. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račune za plaćanje kojima je odredio broj u skladu s podzakonskim propisom iz članka 74. stavka 2. ili članka 75. stavka 2. ovoga Zakona ne vodi registar tih računa u skladu s člankom 76. ovoga Zakona“.

Dosadašnja točka 139. postaje točka 140.

Članak 19.

U članku 182. stavku 2. točka 3. briše se.

Dosadašnje točke 4. i 5. postaju točke 3. i 4.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Hrvatska narodna banka donijet će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise iz članaka 7., 8. i 12. ovoga Zakona.

Članak 21.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 17. siječnja 2025., osim članka 2. stavka 2., koji je izmijenjen člankom 1. ovog Zakona, i članaka 12., 16. i 17. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu 9. travnja 2025.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Ovim člankom dopunjuje se članak 2. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“, br. 66/18. i 114/22., u daljnjem tekstu : važeći Zakon) koji propisuje usklađenost s pravnim aktima Europske unije, tj. koji su propisi Europske unije preuzeti u važeći Zakon. Dopunom u odnosu na važeći Zakon, propisuje se da se Zakonom o platnom prometu preuzima i Direktiva (EU) 2022/2556 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU, 2014/65/EU, (EU) 2015/2366 i (EU) 2016/2341 u pogledu digitalne operativne otpornosti za financijski sektor (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 27.12.2022.) ( u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2022/2556 ). 

Navedena Direktiva (EU) 2022/2556 u članku 7. mijenja, među ostalim, i Direktivu (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23.12.2015.) ( u daljnjem tekstu : Direktiva (EU) 2015/2366 ) , koja je već transponirana u važeći Zakon, pa je u članku 2. potrebno navesti i Direktivu (EU) 2022/2556 koja mijenja Direktivu (EU) 2015/2366.

Također, ovim Zakonom se osiguravaju i pretpostavke za provedbu Uredbe (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2024. o izmjeni uredaba (EU) br. 260/2012 i (EU) 2021/1230 i direktiva 98/26/EZ i (EU) 2015/2366 u pogledu instant kreditnih transfera u eurima (Tekst značajan za EGP) (SL L, 2024/886, 19.3.2024.) ( u daljnjem tekstu : Uredba (EU) 2024/886 ) . Uredba (EU) 2024/886 u članku 3. također mijenja Direktivu (EU) 2015/2366 te se izmjene u članku 3. Uredbe (EU) 2024/886 prenose na odgovarajući način i u važeći Zakon.

Uz članak 2.

Ovim člankom preuzima se odredba članka 7. točke 1. Direktive (EU) 2022/2556 te se mijenja članak 5. važećeg Zakona, koji propisuje aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama. Među ostalim, točkom 10. propisano je da se platnim uslugama ne smatraju ni usluge pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga, ali koji ni u jednom trenutku nisu u posjedu novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i čuvanje podataka, usluge zaštite tajnosti, provjeru autentičnosti podataka i subjekata, pružanje informatičke tehnologije i komunikacijske mreže te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se rabe za platne usluge, s izuzećem usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu. 

S obzirom na to da su Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli Uredbu (EU)  2022/2554 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor i izmjeni uredbi (EZ) br. 1060/2009, (EU) br. 648/2012, (EU) br. 600/2014, (EU) br. 909/2014 i (EU) 2016/1011 (Tekst značajan za EGP) (SL L 333, 27.12.2022.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) 2022/2554) koja detaljno propisuje jedinstvene zahtjeve u pogledu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava kojima se podupiru poslovni procesi financijskih subjekata kako bi se postigla visoka zajednička razina digitalne operativne otpornosti, te su donijeli Direktivu (EU) 2022/2556, koja, među ostalim, mijenja i Direktivu (EU) 2015/2366, izmjenama članka 5. točke 10. važećeg Zakona propisano je da se ni usluge pružanja informacijske i komunikacijske tehnologije (u daljnjem tekstu: IKT) od strane pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga ne smatraju platnim uslugama.

Uz članak 3.

Ovim člankom preuzima se odredba članka 7. točke 4. Direktive (EU) 2022/2556 te se mijenja članak 67. važećeg Zakona koji propisuje obvezu pružatelja platnih usluga, osim podružnica pružatelja platnih usluga osnovanih u drugoj državi članici kada je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj, da upravljaju operativnim i sigurnosnim rizicima povezanima s platnim uslugama koje pružaju. Trenutno su pružatelji platnih usluga dužni svoje obveze ispunjavati u skladu s člankom 67. važećeg Zakona i važećim Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima. 

Budući da su Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli Uredbu (EU) 2022/2554 te Direktivu (EU) 2022/2556, koja, među ostalim, mijenja i Direktivu (EU) 2015/2366, izmjenama članka 67. propisana je dodatna obveza za: kreditne institucije, institucije za elektronički novac, male institucije za elektronički novac, institucije za platni promet, male institucije za platni promet i registrirane pružatelje usluge informiranja o računu, da svoje obveze o upravljanju operativnim i sigurnosnim rizicima povezanim s platnim uslugama koje pružaju ispunjavaju i u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) 2022/2554.

Izmjenama u članku 67. stavku 2. navodi se naziv važećih Smjernica Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima, budući da su predmetne Smjernice stavile izvan snage dosadašnje Smjernice o sigurnosnim mjerama za operativne i sigurnosne rizike (EBA/GL/2017/17) izdane tijekom 2017.

Uz članak 4.

Ovim člankom preuzima se odredba članka 7. točke 5. Direktive (EU) 2022/2556 te se mijenja članak 68. važećeg Zakona, koji propisuje obvezu pružatelja platnih usluga o izvješćivanju o značajnim incidentima. Trenutno pružatelji platnih usluga svoju obvezu trebaju izvršavati u skladu s člankom 68. važećeg Zakona i Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366. 

Budući da su Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli Uredbu (EU) 2022/2554 te Direktivu (EU) 2022/2556, koja, među ostalim, mijenja i Direktivu (EU) 2015/2366, izmjenama članka 68. važećeg Zakona propisano je da su pružatelji platnih usluga, osim pružatelja platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točaka 7., 8. i 9. važećeg Zakona, izuzeti od postupanja u skladu s odredbama članka 68. stavcima od 1. do 6., s obzirom na to da su dužni izvješćivati o svim značajnim incidentima (operativnim incidentima ili sigurnosnim incidentima povezanim s plaćanjem, bez obzira na to jesu li takvi incidenti povezani s IKT-om), u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554. Na navedene pružatelje platnih usluga više se ne primjenjuju važeće Smjernice Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366.

Pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točaka 8. i 9. važećeg Zakona dužni su i nadalje postupati u skladu s člankom 68. važećeg Zakona i važećim Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima donesenima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366. Na značajni operativni ili sigurnosni incident kod pružatelja platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 7. važećeg Zakona na odgovarajući se način primjenjuju stavci od 2. do 5. članka 68.

Uz članak 5.

Ovim člankom mijenja se u članku 72. stavak 5. važećeg Zakona, kako bi se proširila mogućnost alternativnog rješavanja potrošačkih sporova. 

Pružatelji platnih usluga bit će obvezni sudjelovati u svim postupcima mirenja koje pokrenu potrošači. Ova odredba mjera je kojom se nastoji povećati broj postupaka mirenja u Republici Hrvatskoj, što je sukladno preporuci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (u nastavku teksta: OECD), u svrhu pristupanja Republike Hrvatske OECD-u.

Uz članke od 6. do 10. 

Ovim člancima se ne prenose odredbe propisa Europske unije, ali se stvara preduvjet da institucije za platni promet i institucije za elektronički novac postanu sudionici platnih sustava, što je svrha odredbe članka 3. i 4. Uredbe (EU) 2024/886.

Člankom 6. predlaže se izmjena naziva Glave IV. važećeg Zakona, člankom 7. vrše se manja usklađivanja teksta odredbe članka 74. važećeg Zakona kojim se uređuju transakcijski računi, a člankom 8. predlaže se brisanje članka 75. važećeg Zakona, budući da je dostavljanje podataka u Jedinstveni registar računa uređeno drugim propisima, pa nije potrebno da bude uređeno i Zakonom o platnom prometu. Na taj način povećava se pravna sigurnost hrvatskih propisa. Umjesto postojećeg članka 75. važećeg Zakona, ovim Zakonom predlaže se novi tekst članka 75. kojim se određuju računi za plaćanje koje otvaraju i vode institucije za platni promet i institucije za elektronički novac te se Hrvatskoj narodnoj banci propisuje obveza donošenja podzakonskog propisa kojim će se urediti računi za plaćanje koje otvaraju i vode institucije za platni promet i institucije za elektronički novac, kako bi i one imale mogućnost određivanja računa za plaćanje svojim korisnicima platnih usluga sukladno međunarodnom standardu za numeraciju bankovnih računa ISO 13616:2007, odnosno tzv. IBAN (engl. International Bank Account Number , međunarodni broj bankovnog računa).

Člankom 9. vrše se manja usklađivanja teksta odredbe članka 76. važećeg Zakona, radi usklađivanja s predloženim brisanjem članka 75. važećeg Zakona, a člankom 10. se usklađuje članak 77. važećeg Zakona na način da se i drugim pružateljima platnih usluga, a ne samo kreditnim institucijama, omogućuje dobivanje tzv. vodećeg broja kojim Hrvatska narodna banka u Republici Hrvatskoj identificira institucije koje vode račun za plaćanje, a koji služi za izdavanje IBAN-a.

Od 1. lipnja 2013. uporaba IBAN-a obvezna je i u Republici Hrvatskoj, čime je ostvaren temeljni preduvjet za sudjelovanje pružatelja platnih usluga iz Republike Hrvatske na jedinstvenom području plaćanja u eurima (engl. Single Euro Payments Area , SEPA).

Uz članak 11.

Ovim člankom mijenjaju se u članku 85. stavku 2. važećeg Zakona točke 8., 9., 11. i 13 ., koje propisuju zahtjeve i dokumentaciju koju je podnositelj zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga dužan dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci.

S obzirom na to da su Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli Uredbu (EU) 2022/2554 koja detaljno propisuje jedinstvene zahtjeve u pogledu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava kojima se podupiru poslovni procesi financijskih subjekata kako bi se postigla visoka zajednička razina digitalne operativne otpornosti te su donijeli Direktivu (EU) 2022/2556, koja, među ostalim, mijenja i Direktivu (EU) 2015/2366, izmjenama članka 85. stavka 2. točaka 8., 9., 11. i 13. važećeg Zakona propisana su pozivanja na Uredbu (EU) 2022/2554, kako bi se osigurale pravna jasnoća i dosljednost u primjeni propisa.

Izmjenama u točki 8. preuzima se odredba članka 7. točke 2. pod a) (i) Direktive (EU) 2022/2556 te se propisuje da podnositelj zahtjeva treba u zahtjevu za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga dostaviti i opis pravila za upotrebu IKT usluga u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554.

Izmjenom u točki 9. izvršeno je usklađivanje s odredbom članka 7. točke 2. pod a) (ii) Direktive (EU) 2022/2556 te se uređuje da podnositelj zahtjeva pri podnošenju zahtjeva treba dostaviti i opis mehanizma za izvješćivanje o incidentima, u pogledu svih operativnih incidenata ili sigurnosnih incidenata povezanih s plaćanjem, bez obzira na to jesu li takvi incidenti povezani s IKT-om, u skladu s poglavljem III. Uredbe (EU) 2022/2554.

Izmjenama u točki 11. preuzima se odredba članka 7. točke 2. pod a) (iii) Direktive (EU) 2022/2556 te je dodatno propisano da je u skladu s Uredbom (EU) 2022/2554 podnositelj zahtjeva dužan dostaviti i opis djelotvorne politike i planova kontinuiteta poslovanja u području IKT-a i planova odgovora i oporavka u području IKT-a te postupak za redovito testiranje i preispitivanje prikladnosti i učinkovitosti takvih planova.

Izmjenama u točki 13. preuzima se odredba članka 7. točke 2. pod b) Direktive (EU) 2022/2556 te je dodatno propisano i da opis kontrola sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima moraju sadržavati i informacije na koji način se njima osigurava visoka razina digitalne operativne otpornosti u skladu s poglavljem II. Uredbe (EU) 2022/2554, uključujući i za softver i IKT sustave koje upotrebljava podnositelj zahtjeva ili osobe kojima on eksternalizira svoje cjelokupne aktivnosti ili dio svojih aktivnosti. O pis kontrola sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima moraju, kao i dosad, uzeti u obzir i važeće Smjernice Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima.

Uz članak 12.

Ovim člankom mijenja se članak 100. važećeg Zakona, kojim su propisani načini zaštite novčanih sredstava koje je prilikom izvršenja platnih transakcija institucija za platni promet primila od korisnika platnih usluga neposredno ili preko drugog pružatelja platnih usluga. 

Zbog potrebe usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2015/2366, koja je izmijenjena člankom 3. Uredbe (EU) 2024/886, potrebno je u članku 100. stavku 1. važećeg Zakona propisati i mogućnost da institucija za platni promet može zaštititi novčana sredstva koja je za izvršenje platnih transakcija primila od korisnika platnih usluga neposredno ili preko drugog pružatelja platnih usluga, i držanjem kod središnje banke one države članice koja prema svojoj diskrecijskoj odluci takvu uslugu omogućuje.

Uz članak 13.

Ovim člankom mijenja se članak 107. stavak 5. važećeg Zakona, kojim se propisuje što je institucija za platni promet dužna osigurati ako namjerava eksternalizirati materijalno značajne aktivnosti, uključujući i informacijski sustav. 

Izmjenama ovog stavka, primjena uvjeta koje eksternalizacija mora zadovoljiti proširuje se na eksternalizaciju sustava IKT-a umjesto dosadašnje eksternalizacije informacijskog sustava.

Ovim člankom preuzima se odredba članka 7. točke 3. Direktive (EU) 2022/2556 .

Uz članak 14. i 15.

Pravila rada platnog sustava su po pravnoj naravi opći uvjeti, tj. sastavni dio ugovora o sudjelovanju u platnom sustavu između upravitelja i sudionika tog sustava. 

Budući da Hrvatska narodna banka ta pravila rada uređuje u svojstvu upravitelja sustava, a ne pravne osobe s javnim ovlastima, ispravno je govoriti jedino o donošenju pravila rada (tj. o donošenju općih uvjeta), a ne o njihovom „propisivanju“, što pogrešno upućuje na to da Hrvatska narodna banka o tome donosi podzakonski propis u okviru izvršavanja svojih javnih ovlasti.

Uz članak 16.

Ovim člankom mijenja se članak 166. stavak 3. važećeg Zakona, kojim se propisuje pristup platnim sustavima. 

Zbog potrebe usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2015/2366, na način kako je ona izmijenjena člankom 3. Uredbe (EU) 2024/886, potrebno je članak 166. stavak 3. važećeg Zakona izmijeniti na način da se platni sustavi na koje se primjenjuje zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima više ne mogu izuzimati od primjene odredaba članka 166. stavaka 1. i 2. važećeg Zakona kojima se zabranjuju ograničenja u pristup platnim sustavima.

Na taj se način ovim Zakonom stvaraju preduvjeti za primjenu odredbe članka 4. Uredbe (EU) 2024/886 kojom se mijenja Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 98/26/EZ), kojom se pristup platnim sustavima na koje se primjenjuju nacionalni propisi kojima se prenosi Direktiva 98/26/EZ , omogućuje i drugim pružateljima platnih usluga, odnosno institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac.

Uz članak 17.

Ovim člankom se važeći Zakon dopunjuje člankom 166.a. Naime, u svrhu usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s Direktivom (EU) 2015/2366, kako je izmijenjena člankom 3. Uredbe (EU) 2024/886, potrebno je važeći Zakon dopuniti s člankom kojim će se institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac propisati uvjeti za sudjelovanje u platnim sustavima. 

Naime, kako bi se institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac omogućilo sudjelovanje u platnim sustavima potrebno je da ispunjavaju iste zahtjeve i poštuju ista pravila koja su za sve sudionike platnih sustava propisana Direktivom 98/26/EZ. Stoga je u svrhu osiguravanja stabilnosti, sigurnosti i cjelovitosti postojećih platnih sustava novim člankom Zakona o platnom prometu potrebno propisati uvjete koje moraju osigurati i uspostaviti institucije za platni promet i institucije za elektronički novac prilikom podnošenja zahtjeva za sudjelovanje u tim platnim sustavima, te koje moraju stalno imati ispunjene.

U tom smislu, ovim člankom propisano je da su institucije za platni promet i institucije za elektronički novac dužne uspostaviti mjere i pravila za zaštitu novčanih sredstava korisnika platnih usluga, osigurati stabilan sustav upravljanja te uspostaviti mehanizme za održavanje kontinuiteta poslovanja.

Također, odredbama ovoga članka određeno je da institucije kojima je Hrvatska narodna banka izdala odobrenje za pružanje usluga podnose Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za utvrđivanjem ispunjava li ta institucija uvjete propisane ovim člankom.

Na taj se način u važećem Zakonu stvaraju preduvjeti za primjenu odredbe članka 4. Uredbe (EU) 2024/886 kojom se mijenja Direktiva 98/26/EZ, kojom se pristup platnim sustavima na koje se primjenjuju nacionalni propisi kojima se prenosi Direktiva 98/26/EZ, omogućuje i drugim pružateljima platnih usluga, odnosno institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac.

Uz članak 18.

Ovim člankom mijenjaju se prekršajne odredbe za pružatelja platnih usluga u članku 179. stavku 2. točkama 121. i 124. u dijelu naziva smjernica Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo. 

Naime, izmjenama u članku 67. stavku 2. važećeg Zakona navodi se naziv važećih Smjernica Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o upravljanju rizicima IKT-a i sigurnosnim rizicima, s obzirom na to da su predmetne Smjernice stavile izvan snage dosadašnje Smjernice o sigurnosnim mjerama za operativne i sigurnosne rizike (EBA/GL/2017/17) izdane tijekom 2017.

U skladu s time, u članku 179. stavku 2. točki 121. u prekršajnoj odredbi također je izmijenjen naziv važećih Smjernica.

U članku 179. stavku 2. točki 124. izmijenjen je naziv važećih smjernica Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo. Naime, Smjernice o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/10) stavljene su izvan snage Smjernicama o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2021/03). U skladu s time, u članku 179. stavku 2. točki 124. brisan je broj Smjernica na kraju naziva Smjernica zbog njihovih eventualnih budućih izmjena, a sam naziv Smjernica ostao je isti.

Također, ovim člankom su u članku 179. stavku 2. važećeg Zakona izvršene i druge izmjene kojima se provodi usklađivanje s izmjenama odredaba predloženih ovim Zakonom. Tako su izvršene izmjene točaka 136. i 138. te se stavak 2. dopunjuje s novom prekršajnom odredbom kojom se uređuje prekršaj za sve pružatelje platnih usluga za slučaj postupanja koje ne bi bilo u skladu s podzakonskim propisom iz članka 74. stavka 2. ili članka 75. stavka 2. Zakona o platnom prometu.

Uz članak 19.

Budući da je sada prekršaj za postupanje koje ne bi bilo u skladu sa podzakonskim propisom iz članka 74. stavka 2. ili članka 75. stavka 2. Zakona o platnom prometu za sve pružatelje platnih usluga uređen u članku 179. stavku 2. Zakona o platnom prometu, više nije potrebno posebno propisivanje prekršaja za kreditne institucije u članku 182. stavku 2. točki 3. važećeg Zakona, te je stoga ovim člankom provedeno potrebno usklađivanje. 

Uz članak 20.

Ovim člankom uređuju se rokovi u kojima je Hrvatska narodna banka obvezna donijeti podzakonske propise iz članaka 7., 8. i 12. ovoga Zakona . 

Uz članak 21.

Ovim člankom propisano je stupanje na snagu ovoga Zakona 17. siječnja 2025. s time da odredbe ovoga Zakona kojima se osigurava prijenos odredbi člank 3. Uredbe (EU) 2024/886 stupaju na snagu 9. travnja 2025. 

ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se sljedeći akt Europske unije: Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23. 12. 2015.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366).

Aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama

Članak 5.

Platnim uslugama u smislu ovoga Zakona ne smatraju se:

1. platne transakcije izvršene isključivo u gotovu novcu izravno između platitelja i primatelja plaćanja bez sudjelovanja posrednika

2. platne transakcije između platitelja i primatelja plaćanja preko trgovačkog zastupnika koji je sporazumom ovlašten za pregovaranje ili sklapanje ugovora o prodaji ili kupnji robe ili usluga u ime samo platitelja ili samo primatelja plaćanja

3. profesionalan fizički prijevoz novčanica i kovanog novca, uključujući njihovo prikupljanje, obradu i dostavu

4. platne transakcije koje se sastoje u neprofesionalnom prikupljanju i dostavi gotova novca u sklopu neprofitne ili dobrotvorne djelatnosti

5. usluge kod kojih primatelj plaćanja daje platitelju gotov novac kao dio platne transakcije na izričit zahtjev korisnika platnih usluga dan neposredno prije izvršenja platne transakcije u sklopu plaćanja za kupnju robe ili usluga

6. poslovi mijenjanja gotova novca za gotov novac, uključujući mjenjačke poslove, pri čemu se novčana sredstva ne drže na računu za plaćanje

7. platne transakcije na osnovi sljedećih papirnatih dokumenata vučenih odnosno podnesenih pružatelju platnih usluga radi stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja:

a) čekova u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.

b) čekova sličnih onima iz podtočke a) ove točke koji su uređeni pravom država članica koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.

c) mjenica u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.

d) mjenica sličnih onima iz podtočke c) ove točke koje su uređene pravom država članica koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.

e) vaučera (bonova)

f) putničkih čekova i

g) poštanskih novčanih uputnica prema definiciji Svjetske poštanske unije

8. platne transakcije izvršene unutar platnog sustava ili sustava za namiru financijskih instrumenata između agenata za namiru, središnjih drugih ugovornih strana, klirinških organizacija i/ili središnjih banaka i drugih sudionika u sustavu te pružatelja platnih usluga

9. platne transakcije povezane s upravljanjem vrijednosnim papirima, uključujući dividende, prihode i druge raspodjele, ili s otkupom ili prodajom vrijednosnih papira koje obave osobe iz točke 8. ovoga članka ili investicijska društva, kreditne institucije, subjekti za zajednička ulaganja ili društva za upravljanje imovinom koja pružaju investicijske usluge te svi ostali subjekti kojima je dopušteno skrbništvo nad financijskim instrumentima

10. usluge pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga, ali koji ni u jednom trenutku nisu u posjedu novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i čuvanje podataka, usluge zaštite tajnosti, provjeru autentičnosti podataka i subjekata, pružanje informatičke tehnologije i komunikacijske mreže te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se rabe za platne usluge, s izuzećem usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu

11. usluge koje se temelje na platnim instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

a) omogućuju imatelju stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja ili unutar ograničene mreže pružatelja usluga u okviru izravnoga trgovačkog ugovora s profesionalnim izdavateljem

b) mogu se upotrebljavati samo za stjecanje vrlo ograničenog izbora robe ili usluga

c) vrijede samo u jednoj državi članici i dostupni su na zahtjev poduzeća ili subjekta javnog sektora, a uređuje ih nacionalno ili regionalno tijelo javne vlasti za posebne socijalne ili porezne svrhe za stjecanje određene robe ili usluga od dobavljača koji s izdavateljem imaju trgovački ugovor

12. platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge, i to:

a) za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga, bez obzira na uređaj koji se upotrebljava za kupnju ili potrošnju digitalnog sadržaja, a naplaćuje se korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama ili

b) koje se obavljaju s ili preko elektroničkog uređaja u dobrotvorne svrhe ili za kupnju karata, a koje se naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama pod sljedećim uvjetima, neovisno o tome je li riječ o pretplatniku ili o korisniku koji unaprijed uplaćuje sredstva pružatelju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge:

– iznos pojedinačne platne transakcije iz podtočaka a) i b) ove točke ne prelazi 50,00 eura i

– ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika ne prelazi 300,00 eura mjesečno

13. platne transakcije između pružatelja platnih usluga, njihovih zastupnika ili podružnica za njihov račun

14. platne transakcije i s njima povezane usluge između matičnog društva i društva kćeri ili između društava kćeri istoga matičnog društva, bez ikakvog posredovanja pružatelja platnih usluga koji nije društvo iz iste grupe

15. usluge u vezi s podizanjem gotova novca na POS uređajima i na bankomatima trećih osoba koje djeluju u ime jednog ili više izdavatelja platnih kartica, a nisu ugovorne strane u okvirnom ugovoru s klijentom koji podiže novac s računa za plaćanje, pod uvjetom da te treće osobe ne obavljaju druge platne usluge iz članka 4. ovoga Zakona. Pružatelji usluga iz ove točke dužni su informirati svoje korisnike u skladu s člankom 15. stavkom 3. ovoga Zakona.

Upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima

Članak 67.

(1) Pružatelji platnih usluga dužni su uspostaviti okvir s prikladnim mjerama ovladavanja i kontrolnim mehanizmima za upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima povezanima s platnim uslugama koje pružaju. Kao dio tog okvira pružatelji platnih usluga utvrđuju i održavaju djelotvorne postupke upravljanja incidentima, uključujući otkrivanje i klasifikaciju značajnih operativnih i sigurnosnih incidenata.

(2) Pružatelji platnih usluga dužni su svoje obveze iz stavka 1. ovog članka ispunjavati u skladu sa Smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o sigurnosnim mjerama za operativne i sigurnosne rizike povezane s platnim uslugama na temelju Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/17).

(3) Pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 1. podtočaka a) i c), točke 2. podtočaka a) i c), točke 3., točke 4. podtočke a), točke 5. i točke 6. podtočke a) dužni su Hrvatskoj narodnoj banci dostavljati najmanje jednom godišnje ažuriranu i sveobuhvatnu procjenu operativnih i sigurnosnih rizika povezanih s platnim uslugama koje pružaju te procjenu primjerenosti mjera za ovladavanje rizicima i kontrolnih mehanizama koji su primijenjeni kao odgovor na te rizike.

(4) Pružatelj platnih usluga iz stavka 3. ovoga članka dužan je procjenu iz stavka 3. ovoga članka dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci i na njezin zahtjev.

Izvješćivanje o incidentima

Članak 68.

(1) Pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 1. podtočaka a) i c), točke 2. podtočaka a) i c), točke 3., točke 4. podtočke a), točke 5. i točke 6. podtočke a) dužni su bez odgađanja i u skladu sa Smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/10) obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakom značajnom operativnom ili sigurnosnom incidentu.

(2) Ako incident iz stavka 1. ovoga članka utječe ili bi mogao utjecati na financijske interese korisnika platnih usluga, pružatelj platnih usluga dužan je bez odgađanja obavijestiti svoje korisnike platnih usluga o incidentu i o svim raspoloživim mjerama koje korisnici platnih usluga mogu poduzeti radi ublažavanja štetnih učinaka incidenta.

(3) Hrvatska narodna banka dostavlja Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Europskoj središnjoj banci relevantne pojedinosti incidenta bez odgađanja nakon primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Hrvatska narodna banka nakon svoje procjene značaja incidenta iz stavka 1. ovoga članka obavješćuje druga relevantna nadležna tijela u Republici Hrvatskoj.

(5) Hrvatska narodna banka surađuje s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo i Europskom središnjom bankom u postupku njihove procjene značaja incidenta za druga relevantna tijela Europske unije i nadležna tijela drugih država članica.

(6) Na temelju obavijesti Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo ili Europske središnje banke o incidentu u drugoj državi članici, Hrvatska narodna banka poduzima sve potrebne mjere u svrhu zaštite trenutačne sigurnosti financijskog sustava Republike Hrvatske.

Alternativno rješavanje potrošačkih sporova

Članak 72.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga koji je potrošač dati informaciju o najmanje jednom tijelu nadležnom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova koji se odnose na primjenu ove glave i glave II. ovoga Zakona.

(2) Informacije iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati poštansku adresu i adresu internetskih stranica tijela nadležnog za alternativno rješavanje potrošačkih sporova te informaciju o obvezi pružatelja platnih usluga iz stavka 5. ovoga članka.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na jasan, razumljiv i lako dostupan način istaknuti u svojim poslovnicama i na svojim internetskim stranicama te ih dati svojim korisnicima platnih usluga u sklopu prethodnih informacija koje mu je dužan dati u skladu s odredbama članka 23. stavka 1. točke 7. podtočke b) ovoga Zakona i u konačnom odgovoru na prigovor iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Korisnik platnih usluga – potrošač ima pravo u svim sporovima s pružateljem platnih usluga koji nastanu u primjeni odredbi ove glave i glave II. ovoga Zakona pokrenuti postupak pred bilo kojim tijelom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

(5) Pružatelj platnih usluga dužan je sudjelovati u postupku alternativnog rješavanja spora koji je potrošač pokrenuo pred tijelom iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Pravo korisnika platnih usluga iz stavka 4. ovoga članka ne utječe na njegovo pravo na pokretanje sudskog postupka.

GLAVA IV.

TRANSAKCIJSKI RAČUNI I IZVRŠENJE PLATNIH TRANSAKCIJA IZMEĐU KREDITNIH INSTITUCIJA

Transakcijski račun i broj transakcijskog računa

Članak 74.

(1) Transakcijski račun jest račun za plaćanje, i to tekući račun ili žiroračun, koji na ime jednog ili više korisnika platnih usluga otvara i vodi jedan od sljedećih pružatelja platnih usluga:

1. kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

2. podružnica kreditne institucije osnovane u drugoj državi članici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

3. podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i

4. Hrvatska narodna banka.

(2) Transakcijski račun jest i račun koji pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka vodi za potrebe izvršavanja platnih transakcija u svoje ime.

(3) Način određivanja i korištenja broja transakcijskog računa podzakonskim propisom propisuje Hrvatska narodna banka.

(4) Osim za transakcijske račune Hrvatska narodna banka može podzakonskim propisom iz stavka 3. ovoga članka propisati način određivanja i korištenja broja računa i za druge račune koje za izvršavanje platnih transakcija otvara i vodi pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka.

Dostavljanje podataka za potrebe vođenja jedinstvenog registra računa

Članak 75.

Pružatelj platnih usluga iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona dužan je dostavljati podatke o transakcijskim računima i drugim računima za izvršavanje platnih transakcija u skladu s propisom kojim se uređuju vođenje i sadržaj jedinstvenog registra računa u Republici Hrvatskoj.

Registar transakcijskih računa

Članak 76.

(1) Pružatelj platnih usluga iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona dužan je voditi registar transakcijskih računa i drugih računa otvorenih za izvršavanje platnih transakcija.

(2) Registar iz stavka 1. ovoga članka sadržava najmanje one podatke koje je pružatelj platnih usluga dužan dostavljati prema članku 75. ovoga Zakona .

Vodeći broj

Članak 77.

(1) Vodeći broj jest identifikacijski broj pružatelja platnih usluga iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Vodeći broj pružatelju platnih usluga iz članka 74. stavka 1. točaka 1. i 3. ovoga Zakona dodjeljuje Hrvatska narodna banka prilikom izdavanja odobrenja za rad.

(3) Hrvatska narodna banka dodjeljuje vodeći broj pružatelju platnih usluga iz članka 74. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona na njegov zahtjev ili na zahtjev njegova osnivača.

(4) Hrvatska narodna banka vodi evidenciju vodećih brojeva koje je dodijelila i objavljuje ju na svojim internetskim stranicama.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga

Članak 85.

(1) Pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koja namjerava pružati platne usluge kao institucija za platni promet dužna je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga.

(2) Zahtjevu za izdavanje odobrenja potrebno je priložiti sljedeće:

1. identitet i podatke za kontakt o podnositelju zahtjeva, uključujući mjesto uprave podnositelja zahtjeva

2. statut, izjavu o osnivanju odnosno društveni ugovor podnositelja zahtjeva

3. program poslovanja, uz određivanje vrsta platnih usluga za koje se traži odobrenje u skladu s člankom 4. ovoga Zakona, iz kojeg je vidljivo da će se poslovi podnositelja zahtjeva voditi s područja Republike Hrvatske i da će podnositelj zahtjeva barem dio platnih usluga pružati u Republici Hrvatskoj

4. ako je primjenjivo, financijske izvještaje za posljednje tri poslovne godine

5. poslovni plan, uključujući izračun projekcije financijskih izvještaja za iduće tri poslovne godine kojima se pokazuje sposobnost za stabilno poslovanje uz primjerenu organizacijsku, tehničku i kadrovsku strukturu

6. dokaz da ispunjava zahtjev za inicijalni kapital u skladu s člankom 82. ovoga Zakona

7. opis mjera koje su poduzete odnosno koje se namjeravaju poduzeti radi zaštite novčanih sredstava korisnika platnih usluga u skladu s člankom 100. ovoga Zakona, uključujući, ako je primjenjivo, i metodu procjene reprezentativnog dijela sredstava namijenjenih izvršenju budućih platnih transakcija

8. opis sustava upravljanja podnositelja zahtjeva te mehanizama unutarnjih kontrola, uključujući administrativne i računovodstvene postupke te postupke upravljanja rizicima, iz kojih je vidljivo da su navedeni sustavi upravljanja, mehanizmi i postupci kontrola razmjerni, primjereni, pouzdani i dostatni

9. opis postupaka uspostavljenih za praćenje, rješavanje i postupanje nakon sigurnosnih incidenata ili prigovora klijenata povezanih sa sigurnošću, uključujući mehanizam za izvješćivanje o incidentima koji treba uzeti u obzir obvezu izvješćivanja iz članka 68. ovoga Zakona

10. opis procesa uspostavljenog za pohranu, nadzor, praćenje i ograničavanje pristupa osjetljivim podacima o plaćanju

11. opis postupaka održavanja kontinuiteta poslovanja, uključujući jasnu identifikaciju kritičnih aktivnosti, djelotvorne planove za krizne situacije i postupak redovitog testiranja i preispitivanja primjerenosti i učinkovitosti tih planova

12. opis načela i pojmova koji se primjenjuju za prikupljanje statističkih podataka o izvedbi, transakcijama i prijevarama

13. politiku sigurnosti, detaljnu procjenu rizika povezanih s platnim uslugama, opis kontrola sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima koje su poduzete za primjerenu zaštitu korisnika platnih usluga od utvrđenih rizika, uključujući prijevaru i nezakonitu uporabu osjetljivih i osobnih podataka. Kontrole sigurnosti i mjere za ovladavanje rizicima moraju pokazati kako se njima osigurava visoka razina tehničke sigurnosti i zaštita podataka, uključujući softver i IT sustave koje upotrebljava podnositelj zahtjeva ili osobe kojima je eksternalizirao svoje aktivnosti ili njihov dio; kontrole sigurnosti i mjere ovladavanja rizicima moraju u obzir uzeti Smjernice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 67. stavka 2. ovoga Zakona

14. za institucije za platni promet koje podliježu obvezama koje se odnose na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je uspostavila institucija za platni promet radi ispunjavanja obveza koje proizlaze iz propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

15. opis organizacijske strukture podnositelja zahtjeva, uključujući, ako je primjenjivo, opis planiranog poslovanja preko podružnica i zastupnika, opis planiranih postupaka provođenja izravnih i neizravnih provjera nad podružnicama i zastupnicima s naznakom njihove učestalosti, s time da takve provjere podnositelj zahtjeva mora provoditi najmanje jednom godišnje te opis ugovornog odnosa između podnositelja zahtjeva i osobe kojoj eksternalizira određene aktivnosti i opis sudjelovanja podnositelja zahtjeva u domaćem ili međunarodnom platnom sustavu

16. identitet za osobe koje su, neposredno ili posredno, imatelji kvalificiranog udjela u podnositelju zahtjeva, iznos njihovih udjela te dokaz o njihovoj primjerenosti, uzimajući u obzir potrebu osiguravanja dobroga i razboritog upravljanja institucijom za platni promet

17. identitet za svakog člana uprave podnositelja zahtjeva ili svakoga izvršnog direktora podnositelja zahtjeva koji ima upravni odbor te dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo u obavljanju platnih usluga

18. ako podnositelj zahtjeva obavlja i djelatnosti iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona, identitet osoba odgovornih za vođenje poslova u vezi s pružanjem platnih usluga i dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo u obavljanju platnih usluga te identitet za svakog člana uprave podnositelja zahtjeva ili svakoga izvršnog direktora podnositelja zahtjeva koji ima upravni odbor i dokaze da imaju dobar ugled

19. podatke o tome jesu li osobe iz točaka 16., 17. i 18. ovoga stavka pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela ili za neki od prekršaja iz članka 84. stavka 3. točaka 2. i 4. ovoga Zakona, a ako jesu, za koja kaznena djela i koje prekršaje te kad je nastupila pravomoćnost presude te uvjerenje da protiv navedenih osoba nije pokrenuta istraga ili da se protiv njih ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz članka 84. stavka 3. točke 2.

20. podatke o tome je li osoba iz točaka 16., 17. i 18. ovoga stavka suradnik osobe osuđene za kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti

21. ako je primjenjivo, identitet ovlaštenog revizora odnosno revizorskog društva

22. popis osoba koje su s podnositeljem zahtjeva usko povezane u smislu članka 4. stavka 1. točke 38. Uredbe (EU) br. 575/2013 i opis načina na koji su povezane.

(3) Za potrebe stavka 2. točaka 7., 8., 9. i 15. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja opis internih akata ili drugih internih postupaka u vezi s organizacijom i unutarnjom revizijom koje je sastavio radi zaštite interesa svojih korisnika i osiguravanja kontinuiteta i pouzdanosti u pružanju platnih usluga, a za potrebe stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja dokaze za dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo za pružanje platnih usluga u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09).

(4) Podatke o pravomoćnoj osuđivanosti za kaznena djela i prekršaje u Republici Hrvatskoj, kojim se dokazuje dobar ugled osoba iz stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka, pribavlja Hrvatska narodna banka iz kaznene odnosno prekršajne evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva, a za kaznena djela i prekršaje na području Europske unije, iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(5) Hrvatska narodna banka ovlaštena je podatke o pravomoćnoj osuđivanosti suradnika osoba iz stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe, a za kaznena djela na području Europske unije, iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(6) Podatkom iz stavka 2. točke 19. ovoga članka za osobe iz stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka i za njihove suradnike koji se odnosi na pravomoćnu osuđivanost za kaznena djela i prekršaje u drugim državama koji u svom biću odgovaraju onima iz članka 84. stavka 3. točaka 2. i 4. ovoga članka smatrat će se podatak iz kaznene odnosno prekršajne evidencije nadležnog tijela odgovarajuće države ili, ako se takav podatak prema propisima te države ne može dobiti, izjava fizičke osobe na koju se podatak odnosi koja nije starija od devedeset dana.

(7) Osim informacija i dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja i informacije i dokumentaciju u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09), te informacije koje tijekom postupka povodom zahtjeva zatraži Hrvatska narodna banka u svrhu pojašnjenja koje ocijeni potrebnima za odlučivanje o izdavanju odobrenja, uključujući informacije o podnositelju zahtjeva koje su propisane zakonom kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, a koje prikupljaju obveznici tog zakona.

(8) Tijekom postupka povodom zahtjeva podnositelj zahtjeva dužan je, bez odgađanja, obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svim izmjenama u odnosu na informacije i dokumentaciju dostavljenu prema stavcima 2., 3. i 7. ovoga članka, a najkasnije u roku od sedam dana od nastanka izmjena.

(9) Podnositelj zahtjeva koji traži odobrenje samo za pružanje platne usluge iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona umjesto opisa iz stavka 2. točke 7. ovoga članka u skladu s člankom 101. ovoga Zakona podnosi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju od profesionalne odgovornosti ili usporedivu garanciju kojima se pokriva odgovornost prema člancima 43., 44., 45., 60. i 64. ovoga Zakona u državama u kojima nudi odnosno namjerava nuditi platnu uslugu.

(10) Ako podnositelj zahtjeva traži odobrenje za pružanje više platnih usluga iz članka 4. zajedno s uslugom iz članka 4. točaka 7. ili 8. ovoga Zakona ili zajedno s uslugama iz članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona, uz opis iz stavka 2. točke 7. ovoga članka dostavlja dokaz iz stavka 9. ovoga članka u skladu s člankom 101. ovoga Zakona.

(11) Pri podnošenju zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga podnositelj zahtjeva dužan je Hrvatskoj narodnoj banci platiti naknadu za obradu zahtjeva.

(12) Sve odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga podnesen za društvo u osnivanju.

(13) Hrvatska narodna banka propisuje podzakonskim propisom visinu naknade iz stavka 11. ovoga članka.

Zaštita novčanih sredstava korisnika platnih usluga

Članak 100.

(1) Institucija za platni promet dužna je zaštititi novčana sredstva koja je za izvršenje platnih transakcija primila od korisnika platnih usluga neposredno ili preko drugog pružatelja platnih usluga, i to na jedan od sljedećih načina:

1. držanjem na posebnom računu kod kreditne institucije osnovane u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici

2. ulaganjem u sigurne, likvidne i niskorizične oblike imovine kako je propisano podzakonskim propisom iz stavka 7. ovoga članka koji donosi Hrvatska narodna banka ili

3. policom osiguranja društva za osiguranje ili usporedivim jamstvom društva za osiguranje ili kreditne institucije uz uvjet da društvo za osiguranje odnosno kreditna institucija ne pripada istoj grupi kao i institucija za platni promet.

(2) Institucija za platni promet dužna je novčana sredstva svih korisnika platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka voditi odvojeno od novčanih sredstava drugih fizičkih i pravnih osoba.

(3) Novčana sredstva iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, imovina iz stavka 1. točke 2. te novčana sredstva naplaćena iz police odnosno jamstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka u iznosu koji odgovara dugu institucije za platni promet prema korisnicima platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka ne predstavljaju imovinu institucije za platni promet i ne ulaze u njezinu likvidacijsku ili stečajnu masu, niti mogu biti predmetom ovrhe radi namirenja tražbine prema instituciji za platni promet.

(4) Ako institucija za platni promet osim platnih usluga obavlja i djelatnost iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona i pritom zaprima od korisnika platnih usluga novčana sredstva koja su jednim dijelom namijenjena izvršenju budućih platnih transakcija, a drugim dijelom drugim uslugama koje obavlja, a koje nisu platne usluge, dužna je zaštititi dio novčanih sredstava namijenjenih izvršenju budućih platnih transakcija na jedan od načina iz stavka 1. ovoga članka. Ako je udio tih sredstava promjenjiv ili nije unaprijed poznat, institucija za platni promet smije zaštititi onaj dio novčanih sredstava za koji se pretpostavlja da će biti upotrijebljen za izvršenje budućih platnih transakcija, pod uvjetom da se taj dio može realno procijeniti na osnovi povijesnih podataka.

(5) Ovaj članak ne primjenjuje se na instituciju za platni promet koja je dobila odobrenje samo za pružanje platnih usluga iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona odnosno iz članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona.

(6) Novčana sredstva primljena od korisnika platnih usluga koja su deponirana na računu kreditne institucije ne ulaze u imovinu odnosno stečajnu ili likvidacijsku masu te kreditne institucije.

(7) Hrvatska narodna banka propisuje podzakonskim propisom obuhvat i metodologiju izračuna zaštićenih novčanih sredstava iz stavka 1. ovoga članka, karakteristike oblika imovine iz stavka 1. točke 2. ovoga članka i karakteristike police osiguranja ili usporedivo jamstvo iz stavka 1. točke 3. ovoga članka.

Eksternalizacija

Članak 107.

(1) Institucija za platni promet koja namjerava povjeriti obavljanje operativne aktivnosti platnih usluga drugoj osobi dužna je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku prije stupanja na snagu ugovora s pružateljem usluga eksternalizacije.

(2) Ako je operativna aktivnost koja se eksternalizira materijalno značajna, institucija za platni promet dužna je uz obavijest iz stavka 1. ovoga članka dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci nacrt ugovora s pružateljem usluga eksternalizacije prije njegova stupanja na snagu te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavaka od 4. do 7. ovoga članka.

(3) Materijalno značajne operativne aktivnosti jesu one aktivnosti čije bi pogrešno provođenje odnosno neprovođenje bitno narušilo:

1. zakonitost poslovanja institucije za platni promet

2. njezinu financijsku stabilnost

3. kontinuitet ispunjavanja uvjeta na temelju kojih je dobila odobrenje ili

4. solidnost ili kontinuitet platnih usluga koje pruža.

(4) Institucija za platni promet dužna je osigurati da namjeravana eksternalizacija:

1. ne mijenja odnos i obveze institucije za platni promet prema njezinim korisnicima platnih usluga kako su utvrđeni ovim Zakonom

2. ne dovodi u pitanje zakonitost poslovanja institucije za platni promet

3. nema za posljedicu prijenos odgovornosti s odgovornih osoba institucije za platni promet na druge fizičke osobe i

4. ne mijenja uvjete pod kojima je institucija za platni promet dobila odobrenje za pružanje platnih usluga.

(5) Institucija za platni promet dužna je osigurati da namjeravana eksternalizacija materijalno značajnih operativnih aktivnosti, uključujući eksternalizaciju informacijskog sustava:

1. ne narušava kvalitetu mehanizma unutarnjih kontrola institucije za platni promet i

2. ne narušava mogućnost Hrvatske narodne banke da nadzire i kontinuirano prati izvršavanje svih obveza institucije za platni promet utvrđenih ovim Zakonom i podzakonskim propisima.

(6) Institucija za platni promet dužna je osigurati Hrvatskoj narodnoj banci obavljanje izravnog nadzora na lokacijama pružatelja usluge eksternalizacije, uključujući pristup dokumentaciji i podacima koji su povezani s eksternalizacijom, a u posjedu su pružatelja usluge eksternalizacije.

(7) Institucija za platni promet dužna je kontrolirati da pružatelj usluge eksternalizacije povjerenu uslugu obavlja u skladu s ugovorom i ovim Zakonom te si osigurati pravo na takvu kontrolu.

(8) Institucija za platni promet dužna je bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svim promjenama subjekata koji pružaju uslugu eksternalizacije, a u slučaju iz stavka 2. ovoga članka i o svim ostalim promjenama u vezi s eksternaliziranim aktivnostima uz dostavu izmijenjenog ugovora, a najkasnije u roku od sedam dana od njihova nastanka.

Platni sustavi koje uređuje Hrvatska narodna banka

Članak 155.

Hrvatska narodna banka propisuje pravila rada platnog sustava kojim upravlja.

Odobrenje za rad platnog sustava

Članak 156.

(1) Za rad platnog sustava potrebno je odobrenje Hrvatske narodne banke.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, za rad platnog sustava nije potrebno odobrenje: 1. ako je riječ o platnom sustavu koji je dio kartične platne sheme ili o platnom sustavu koji se sastoji isključivo od jednog pružatelja platnih usluga ili

2. ako je pravila rada platnog sustava propisala Hrvatska narodna banka u skladu s člankom 155. ovoga Zakona.

(3) Platni sustav iz stavka 1. ovoga članka ne može započeti s radom prije nego što Hrvatska narodna banka izda odobrenje za rad tog sustava.

(4) Upravitelj platnog sustava dužan je obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o početku rada platnog sustava kojim upravlja najkasnije u roku od 30 dana prije početka rada platnog sustava te o nazivu i sjedištu svakog sudionika u platnom sustavu.

Pristup platnim sustavima

Članak 166.

(1) Pravila rada platnog sustava kojima se uređuje pristup platnom sustavu pružateljima platnih usluga koji su pravne osobe i koji su dobili odobrenje nadležnog tijela ili su upisani u registar koji vodi nadležno tijelo moraju biti objektivna, nediskriminirajuća i razmjerna te ne mogu ograničavati pristup više nego što je potrebno za osiguranje od posebnih rizika poput rizika namire, operativnog rizika i rizika poslovanja te za zaštitu financijske i operativne stabilnosti platnog sustava.

(2) Platni sustavi ne smiju u odnosu na pružatelje platnih usluga, korisnike platnih usluga ili druge platne sustave nametati nijedno od sljedećih ograničenja:

1. ograničavajuća pravila o stvarnom sudjelovanju u drugim platnim sustavima

2. pravila kojima se na diskriminatoran način pravi razlika među pružateljima platnih usluga koji su dobili odobrenje za pružanje platnih usluga ili među registriranim pružateljima platnih usluga u smislu njihovih prava i obveza kao sudionika platnog sustava i

3. ograničenja na osnovi institucionalnog statusa.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se:

1. na platne sustave na koje se primjenjuje zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima ili

2. na platne sustave koji se sastoje isključivo od jednog pružatelja platnih usluga ili od pružatelja platnih usluga koji pripadaju istoj grupi.

(4) Sudionik platnog sustava na koji se primjenjuje zakon kojim se uređuje konačnost namire u platnim sustavima, a koji je dopustio pružatelju platnih usluga koji nije sudionik tog platnog sustava mogućnost slanja naloga za plaćanje preko tog sustava, dužan je istu mogućnost na objektivan, razmjeran i nediskriminirajući način pružiti i drugom pružatelju platnih usluga koji to od njega zatraži.

(5) Sudionik platnog sustava dužan je svako odbijanje zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka detaljno obrazložiti.

Prekršaji pružatelja platnih usluga

Članak 179.

(1) Za prekršaje iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju sljedeći pružatelji platnih usluga:

1. kreditna institucija, institucija za elektronički novac, mala institucija za elektronički novac, institucija za platni promet, mala institucija za platni promet i registrirani pružatelj usluge informiranja o računu osnovani u Republici Hrvatskoj

2. podružnica u Republici Hrvatskoj kreditne institucije osnovane u drugoj državi članici ili trećoj državi

3. podružnica u Republici Hrvatskoj institucije za elektronički novac osnovane u drugoj državi članici ili trećoj državi

4. podružnica u Republici Hrvatskoj institucije za platni promet ili registriranog pružatelja usluge informiranja o računu osnovanih u drugoj državi članici

5. pravna osoba koja je kao zastupnik institucije za platni promet, institucije za elektronički novac ili registriranog pružatelja usluge informiranja o računu osnovanih u drugoj državi članici postavljena u Republici Hrvatskoj na temelju prava na poslovni nastan

6. jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kada ne djeluje u svojstvu javne vlasti

7. Hrvatska narodna banka kada ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 66.360,00 eura kaznit će se pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka:

1. ako kao obveznik izvješćivanja o platnim uslugama i prijevarama u odnosu na platne usluge ne izvijesti Hrvatsku narodnu banku sa sadržajem, na način i u rokovima propisanima podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 10. stavaka 10. i 11. ovoga Zakona (članak 10. stavci 3. i 4.)

2. ako kao obveznik izvješćivanja o platnim uslugama i prijevarama u odnosu na platne usluge ne izvijesti Hrvatsku narodnu banku u roku iz članka 10. stavka 4. ovoga Zakona

3. ako kao obveznik izvješćivanja prema članku 10. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona ne izvijesti Hrvatsku narodnu banku u skladu s regulatornim tehničkim standardom iz članka 10. stavka 7. ovoga Zakona kojim se uređuje okvir za suradnju i razmjenu informacija između nadležnih tijela država članica

4. ako naplati naknade protivno zabrani iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona

5. ako protivno odredbi članka 12. stavka 3. ovoga Zakona naplati naknade koje nisu razumne i u skladu sa stvarnim troškovima

6. ako protivno odredbi članka 15. stavka 2. ovoga Zakona ne obavijesti korisnika platnih usluga o naknadi za korištenje određenoga platnog instrumenta prije iniciranja platne transakcije

7. ako u slučaju jednokratne platne transakcije ne da ili ne učini raspoloživima sve informacije propisane odredbama članka 18. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona

8. ako u slučaju jednokratne platne transakcije informacije koje je dužan dati prema članku 18. stavcima 1. i 3. ovoga Zakona ne da na način iz članka 18. stavka 4. ovoga Zakona

9. ako u slučaju iz članka 18. stavka 5. ovoga Zakona ne ispuni svoju obvezu iz članka 18. stavaka 1., 3. i 4. ovoga Zakona odmah nakon izvršenja platne transakcije

10. ako u slučaju iz članka 19. ovoga Zakona korisniku platnih usluga odmah nakon zadavanja naloga za plaćanje ne da ili ne učini raspoloživim sve podatke iz točaka od 1. do 4. istog članka

11. ako kao pružatelj usluge iniciranja plaćanja ne stavi na raspolaganje pružatelju platnih usluga koji vodi račun platitelja referenciju platne transakcije u skladu s člankom 20. ovoga Zakona

12. ako platitelju nakon primitka naloga za plaćanje ne da ili ne učini raspoloživim podatke o svojoj usluzi u skladu s člankom 21. ovoga Zakona

13. ako primatelju plaćanja nakon izvršenja platne transakcije ne da ili ne učini raspoloživim podatke o usluzi koju je pružio u skladu s člankom 22. ovoga Zakona

14. ako korisniku platnih usluga prije nego što se obveže ponudom ili okvirnim ugovorom ne da sve informacije iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona

15. ako s korisnikom platnih usluga sklopi okvirni ugovor u kojem nisu sadržane sve informacije koje mu je dao ili bio dužan dati prema članku 23. stavku 1. ovoga Zakona (članak 23. stavak 4.)

16. ako korisniku platnih usluga ne da informacije iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona na način iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona

17. ako u slučaju iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona ne ispuni svoje obveze iz članka 23. i članka 24. stavka 1. ovoga Zakona odmah nakon sklapanja okvirnog ugovora

18. ako korisniku platnih usluga ne da odredbe okvirnog ugovora i informacije u skladu s člankom 25. ovoga Zakona

19. ako korisniku platnih usluga ne predloži izmjenu okvirnog ugovora na način i u roku iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona

20. ako ugovori da se izmjene kamatnih stopa ili tečaja koje proizlaze iz referentne kamatne stope ili referentnog tečaja mogu provesti odmah, bez prethodne obavijesti a da nije ugovoren način izračuna kamatne stope ili referentni datum i indeks odnosno osnovica za određivanje takve kamatne stope ili tečaja (članak 26. stavak 5.)

21. ako o provedenoj promjeni kamatne stope ne obavijesti korisnika platnih usluga u roku i na način iz članka 26. stavka 6. ovoga Zakona

22. ako protivno članku 26. stavku 8. ovoga Zakona primjenjuje ili izračunava promjene kamatne stope ili tečaja na način koji dovodi korisnike platnih usluga u različiti položaj

23. ako ne prihvati otkaz okvirnog ugovora dan od strane korisnika platnih usluga u skladu s člankom 27. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

24. ako korisniku platnih usluga naplati naknadu za otkaz ugovora protivno članku 27. stavcima 3., 4. ili 5. ovoga Zakona

25. ako otkaže ugovor protivno članku 27. stavku 6. ovoga Zakona

26. ako korisniku platnih usluga naplati naknadu za prestanak važenja ugovora protivno članku 27. stavku 7. ovoga Zakona

27. ako u slučaju prestanka važenja ugovora ne izvrši povrat naknade ili njezina dijela u skladu s odredbom članka 27. stavka 8. ovoga Zakona

28. ako na zahtjev platitelja ne da prije izvršenja pojedine platne transakcije sve informacije iz članka 28. stavka 1. ovoga Zakona

29. ako platitelju nakon terećenja računa za plaćanje odnosno nakon primitka naloga za plaćanje ne da informacije u skladu s člankom 29. stavkom 1. ovoga Zakona

30. ako okvirni ugovor ne sadrži odredbu u skladu s člankom 29. stavkom 2. ovoga Zakona

31. ako na zahtjev platitelja ne dostavi informacije platitelju iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona u skladu s člankom 29. stavkom 3. ovoga Zakona

32. ako primatelju plaćanja nakon izvršenja pojedine platne transakcije ne da informacije u skladu s člankom 30. stavkom 1. ovoga Zakona

33. ako na zahtjev primatelja plaćanja ne dostavi informacije primatelju plaćanja iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona u skladu s člankom 30. stavkom 3. ovoga Zakona

34. ako korisniku platnih usluga naplati naknade protivno članku 32. stavcima 1. ili 3. ovoga Zakona

35. ako postupi prema primatelju plaćanja protivno odredbi članka 32. stavka 4. ovoga Zakona

36. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartica da odgovor o raspoloživosti traženog iznosa na računu za plaćanje platitelja a da nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona

37. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartica uskrati odgovor o raspoloživosti traženog iznosa na računu za plaćanje platitelja, kada su ispunjeni svi uvjeti iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona

38. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun da odgovor o raspoloživosti traženog iznosa na računu za plaćanje platitelja protivno članku 35. stavku 3. ovoga Zakona

39. ako kao pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartica s odgovorom o raspoloživosti traženog iznosa na računu za plaćanje platitelja iz članka 35. stavka 1. ovoga Zakona postupa suprotno članku 35. stavku 4. ovoga Zakona

40. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun onemogući raspolaganje novčanim sredstvima na računu za plaćanje platitelja suprotno odredbi članka 35. stavka 5. ovoga Zakona

41. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne informira platitelja na njegov zahtjev u skladu s člankom 35. stavkom 6. ovoga Zakona

42. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne omogući platitelju ostvarenje njegova prava iz članka 36. stavka 1. ovoga Zakona u slučaju kad je ispunjen uvjet iz stavka 2. istoga članka

43. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja dođe u posjed novčanih sredstava platitelja protivno članku 36. stavku 3. točki 1. ovoga Zakona

44. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja s personaliziranim sigurnosnim vjerodajnicama korisnika platnih usluga ne postupi u skladu s člankom 36. stavkom 3. točkama 2. i 3. ovoga Zakona

45. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja s informacijama o korisniku platnih usluga ne postupa u skladu s člankom 36. stavkom 3. točkom 4. ovoga Zakona

46. ako protivno članku 36. stavku 3. točki 5. ovoga Zakona pri pružanju usluge iniciranja plaćanja ne potvrdi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

47. ako protivno članku 36. stavku 3. točki 6. ovoga Zakona pri pružanju usluge iniciranja plaćanja s pružateljem platnih usluga koji vodi račun, platiteljem ili primateljem plaćanja ne komunicira u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

48. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja protivno članku 36. stavku 3. točki 7. ovoga Zakona pohranjuje osjetljive podatke o plaćanjima korisnika platnih usluga

49. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja traži od korisnika platnih usluga podatke protivno članku 36. stavku 3. točki 8. ovoga Zakona

50. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja koristi podatke, pristupa im ili ih pohranjuje protivno članku 36. stavku 3. točki 9. ovoga Zakona

51. ako pri pružanju usluge iniciranja plaćanja mijenja podatak iz transakcije protivno članku 36. stavku 3. točki 10. ovoga Zakona

52. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 36. stavku 4. točki 1. ovoga Zakona ne komunicira s pružateljem usluge iniciranja plaćanja u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

53. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 36. stavku 4. točki 2. ovoga Zakona ne da ili ne učini raspoloživima pružatelju usluge iniciranja plaćanja sve informacije o iniciranju i u vezi s izvršenjem platne transakcije u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

54. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 36. stavku 4. točki 3. ovoga Zakona diskriminira naloge za plaćanje zadane preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja

55. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 36. stavku 5. ovoga Zakona uvjetuje svoje postupanje u skladu s člankom 36. stavkom 4. ovoga Zakona sklapanjem ugovora

56. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne omogući korisniku platnih usluga ostvarenje njegova prava iz članka 37. stavka 1. ovoga Zakona u slučaju kad je ispunjen uvjet iz stavka 2. istoga članka

57. ako pruža uslugu informiranja o računu protivno članku 37. stavku 3. točki 1. ovoga Zakona bez izričite suglasnosti korisnika platnih usluga

58. ako pri pružanju usluge informiranja o računu s personaliziranim sigurnosnim vjerodajnicama korisnika platnih usluga ne postupi u skladu s člankom 37. stavkom 3. točkama 2. i 3. ovoga Zakona

59. ako protivno članku 37. stavku 3. točki 4. ovoga Zakona pri pružanju usluge informiranja o računu ne potvrdi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

60. ako protivno članku 37. stavku 3. točki 5. ovoga Zakona pri pružanju usluge informiranja o računu s pružateljem platnih usluga koji vodi račun ili korisnikom platnih usluga ne komunicira u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

61. ako pri pružanju usluge informiranja o računu pristupa informacijama protivno članku 37. stavku 3. točki 6. ovoga Zakona

62. ako pri pružanju usluge informiranja o računu protivno članku 37. stavku 3. točki 7. ovoga Zakona zahtijeva osjetljive podatke o računima za plaćanje

63. ako pri pružanju usluge informiranja o računu upotrebljava podatke, pristupa im ili ih pohranjuje protivno članku 37. stavku 3. točki 8. ovoga Zakona

64. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 37. stavku 4. točki 1. ovoga Zakona ne komunicira s pružateljem usluge informiranja o računu u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

65. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 37. stavku 4. točki 2. ovoga Zakona diskriminira zahtjeve za davanje podataka koje je zaprimio od pružatelja usluge informiranja o računu

66. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 37. stavku 5. ovoga Zakona uvjetuje svoje postupanje u skladu s člankom 37. stavkom 4. ovoga Zakona sklapanjem ugovora

67. ako ne obavijesti platitelja o blokiranju platnog instrumenta u skladu s člankom 38. stavkom 3. ili 4. ovoga Zakona

68. ako protivno članku 38. stavku 6. ovoga Zakona ne deblokira platni instrument ili ga ne zamijeni novim nakon što prestanu postojati razlozi za blokadu tog instrumenta

69. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun protivno članku 38. stavku 7. ovoga Zakona uskrati pružatelju usluge informiranja o računu ili pružatelju usluge iniciranja plaćanja pristup računu za plaćanje kada nisu ispunjeni uvjeti propisani tom odredbom

70. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne obavijesti platitelja o uskraćivanju pristupa računu za plaćanje u skladu s člankom 38. stavcima 8. ili 9. ovoga Zakona

71. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne omogući pristup računu za plaćanje u skladu s člankom 38. stavkom 11. ovoga Zakona

72. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku na način i u roku iz članka 38. stavka 12. ovoga Zakona o incidentu iz članka 38. stavka 7. ovoga Zakona koji se odnosi na pružatelja usluge informiranja o računu ili na pružatelja usluge iniciranja plaćanja

73. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona ne osigura da personalizirane sigurnosne vjerodajnice budu dostupne isključivo korisniku platnih usluga koji je ovlašten koristiti se tim instrumentom

74. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona dostavi korisniku platnih usluga platni instrument koji on nije zatražio

75. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona ne osigura svakodobnu raspoloživost odgovarajućih sredstava koja omogućuju primitak obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ili zahtjeva za deblokadu platnog instrumenta iz članka 38. stavka 6. ovoga Zakona

76. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona na pravodobno podneseni zahtjev korisnika platnih usluga ne da odgovarajuće dokaze o podnesenoj obavijesti odnosno zahtjevu

77. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona korisniku platnih usluga naplati naknadu za obavijest iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona

78. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona ne spriječi svako korištenje platnog instrumenta nakon primitka obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona

79. ako kao izdavatelj platnog instrumenta protivno odredbi članka 40. stavka 2. ovoga Zakona korisniku platnih usluga zaračuna druge troškove ili naknade, različite od troškova zamjene koji se izravno odnose na platni instrument

80. ako protivno odredbi članka 40. stavka 4. ovoga Zakona sastavi odredbe okvirnog ugovora o korištenju platnog instrumenta koje nisu objektivne, nediskriminirajuće i razmjerne

81. ako kao pružatelj platnih usluga platitelja u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije ne postupi na način i u roku iz članka 43. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, neovisno o tome je li platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja ili nije (članak 43. stavci 1. i 2. i članak 44. stavak 1.)

82. ako kao pružatelj usluge iniciranja plaćanja protivno članku 44. stavku 4. ovoga Zakona na zahtjev pružatelja platnih usluga koji vodi račun odmah ne naknadi sve iznose koje je pružatelj platnih usluga koji vodi račun isplatio platitelju

83. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ne primijeni traženu pouzdanu autentifikaciju klijenta te protivno članku 46. stavku 3. ovoga Zakona ne naknadi pružatelju platnih usluga platitelja štetu koju je zbog toga pretrpio

84. ako kao pružatelj platnih usluga platitelja protivno članku 47. stavku 1. ovoga Zakona rezervira novčana sredstva na računu za plaćanje platitelja kad platitelj nije dao suglasnost za točan iznos novčanih sredstava koji treba rezervirati

85. ako kao pružatelj platnih usluga platitelja ne oslobodi rezervaciju novčanih sredstava na računu za plaćanje platitelja u roku iz članka 47. stavka 2. ovoga Zakona

86. ako, u slučaju povrata iz članka 48. stavka 1. ovoga Zakona, protivno članku 48. stavku 7. ovoga Zakona odobri račun za plaćanje platitelja s kasnijim datumom valute od onoga na koji je taj račun terećen za iznos čiji povrat traži platitelj

87. ako u slučaju iz članka 48. stavka 1. ovoga Zakona na zahtjev platitelja za povrat novčanih sredstava za autoriziranu platnu transakciju ne postupi u skladu s člankom 49. stavkom 3.ovoga Zakona

88. ako protivno članku 49. stavku 4. ovoga Zakona odbije povrat novčanih sredstava u slučaju iz članka 48. stavka 6. ovoga Zakona

89. ako kao platiteljev pružatelj platnih usluga protivno članku 50. stavku 8. ovoga Zakona tereti platiteljev račun za plaćanje prije primitka naloga za plaćanje

90. ako ne obavijesti korisnika platne usluge o odbijanju izvršenja naloga za plaćanje odnosno o odbijanju iniciranja platne transakcije u skladu s odredbom članka 51. stavka 1. ovoga Zakona

91. ako ne obavijesti korisnika platne usluge o odbijanju izvršenja naloga za plaćanje odnosno o odbijanju iniciranja platne transakcije u rokovima iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona

92. ako protivno članku 51. stavku 3. ovoga Zakona ugovori ili naplati naknadu za odbijanje naloga za plaćanje ili odbijanje iniciranja platne transakcije u iznosu koji nije razuman ili kada odbijanje nije objektivno opravdano

93. ako protivno članku 51. stavku 4. ovoga Zakona odbije izvršiti autorizirani nalog za plaćanje

94. ako ne omogući platitelju opoziv naloga za plaćanje u skladu s člankom 52. stavkom 6. ovoga Zakona

95. ako protivno članku 52. stavku 9. ovoga Zakona naplati naknadu za opoziv naloga za plaćanje iz članka 52. stavka 7. ovoga Zakona kada takva naknada nije ugovorena

96. ako protivno članku 53. stavku 1. ovoga Zakona ne prenosi puni iznos platne transakcije ili ga umanjuje za iznos naknade

97. ako u slučaju iz članka 53. stavka 2. ovoga Zakona u informaciji o izvršenoj platnoj transakciji koju daje primatelju plaćanja ne prikaže odvojeno iznos platne transakcije od iznosa naplaćenih naknada (članak 53. stavak 3.)

98. ako kao pružatelj platnih usluga platitelja u slučaju iz članka 53. stavka 4. ovoga Zakona ne osigura da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije koju je inicirao platitelj

99. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja u slučaju iz članka 53. stavka 5. ovoga Zakona ne osigura da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije

100. ako kao platiteljev pružatelj platnih usluga ne osigura da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije u roku iz članka 54. stavaka 1., 2. ili 3. ovoga Zakona

101. ako kao platiteljev pružatelj platnih usluga u slučaju iz članka 54. stavka 4. ovoga Zakona ne osigura da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije u ugovorenom roku ili, kada rok nije ugovoren, u roku iz članka 54. stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona

102. ako protivno odredbi članka 54. stavka 5. ovoga Zakona ugovori rok koji je duži od četiri radna dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 50. ovoga Zakona

103. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ne prenese ili ne prenese ispravno nalog za plaćanje koji je inicirao primatelj plaćanja ili koji je iniciran preko primatelja plaćanja platiteljevu pružatelju platnih usluga u roku iz članka 54. stavka 7. ovoga Zakona

104. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun u slučaju polaganja gotova novca ne stavi novčana sredstva na raspolaganje i ne odobri račun u skladu s odredbama članka 56. stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona

105. ako ne odobri račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona

106. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja iznos platne transakcije ne stavi na raspolaganje primatelju plaćanja u roku iz članka 57. stavka 2. ovoga Zakona

107. ako, u slučaju kad je u skladu s člankom 57. stavkom 4. ugovoren drukčiji rok za stavljanje na raspolaganje iznosa platne transakcije primatelju plaćanja, primatelju plaćanja ne stavi na raspolaganje iznos platne transakcije u tako ugovorenom roku

108. ako odredi datum valute terećenja računa za plaćanje platitelja protivno članku 57. stavku 5. ovoga Zakona

109. ako kao platiteljev pružatelj platnih usluga u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja platne transakcije ne postupi u skladu s odredbama članka 58. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, neovisno o tome je li platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja ili nije (članak 58. stavci 2. i 3. i članak 60. stavak 1.)

110. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primi iznos platne transakcije od pružatelja platnih usluga platitelja, a ne stavi ga odmah na raspolaganje primatelju plaćanja, a ako je plaćanje trebalo biti izvršeno na račun za plaćanje primatelja plaćanja, ne odobri taj račun za odgovarajući iznos s datumom valute odobrenja koji ne smije biti kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila izvršena u skladu s člankom 57. ovoga Zakona (članak 58. stavci 5. i 6. u vezi sa stavkom 4. i članak 59. stavak 4.)

111. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja u slučaju platne transakcije koju je inicirao platitelj, a koja je izvršena sa zakašnjenjem, na zahtjev pružatelja platnih usluga platitelja ne odredi datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena (članak 58. stavak 7.)

112. ako kao platiteljev pružatelj platnih usluga ne postupi u skladu s odredbom članka 58. stavka 8. ovoga Zakona, neovisno o tome je li platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja ili nije

113. ako protivno članku 59. stavku 2. ovoga Zakona kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odmah ponovno ne dostavi predmetni nalog za plaćanje platiteljevu pružatelju platnih usluga

114. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja u slučaju zakašnjenja s prijenosom naloga za plaćanje protivno članku 59. stavku 3. ovoga Zakona ne odobri račun za plaćanje primatelja plaćanja

115. ako kao platiteljev pružatelj platnih usluga postupi protivno članku 59. stavcima 6. i 7. ovoga Zakona

116. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja u slučaju platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja, a koja je izvršena sa zakašnjenjem, ne odredi datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena (članak 59. stavak 8.)

117. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ne postupi u skladu s odredbom članka 59. stavka 9. ovoga Zakona

118. ako kao pružatelj usluge iniciranja plaćanja protivno članku 60. stavku 3. ovoga Zakona na zahtjev pružatelja platnih usluga koji vodi račun odmah ne naknadi sve iznose koje je pružatelj platnih usluga koji vodi račun isplatio platitelju

119. ako kao pružatelj platnih usluga platitelja u slučaju pogrešne jedinstvene identifikacijske oznake postupi protivno članku 61. stavcima 4., 6. i 7. ovoga Zakona

120. ako kao pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja u slučaju pogrešne jedinstvene identifikacijske oznake postupi protivno članku 61. stavku 5. ovoga Zakona

121. ako ne uspostavi okvir za upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima u skladu sa Smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o sigurnosnim mjerama za operativne i sigurnosne rizike povezane s platnim uslugama na temelju Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/17) (članak 67. stavak 2. u vezi s člankom 67. stavkom 1.)

122. ako ne dostavi Hrvatskoj narodnoj banci procjenu operativnih i sigurnosnih rizika u skladu s člankom 67. stavkom 3. ovoga Zakona

123. ako ne dostavi Hrvatskoj narodnoj banci procjenu operativnih i sigurnosnih rizika na njezin zahtjev (članak 67. stavak 4.)

124. ako protivno članku 68. stavku 1. ovoga Zakona ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o svakom značajnom operativnom ili sigurnosnom incidentu bez odgađanja i u skladu sa Smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/10)

125. ako protivno članku 68. stavku 2. ovoga Zakona ne obavijesti svoje korisnike platnih usluga o incidentu i svim raspoloživim mjerama koje oni mogu poduzeti radi ublažavanja štetnih učinaka incidenta

126. ako ne primjenjuje pouzdanu autentifikaciju u skladu s člankom 69. stavkom 1. ovoga Zakona

127. ako protivno članku 69. stavku 2. ovoga Zakona ne primjenjuje pouzdanu autentifikaciju s elementima koji transakciju na dinamičan način povezuju s određenim iznosom i određenim primateljem plaćanja

128. ako ne uspostavi sigurnosne mjere u skladu s člankom 69. stavkom 3. ovoga Zakona

129. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi račun postupi protivno članku 69. stavku 4. ovoga Zakona

130. ako postupi protivno Uredbi (EU) br. 2018/389 (članak 69. stavak 7.)

131. ako korisniku platnih usluga ne dostavi konačni odgovor na sve primjedbe sadržane u prigovoru na papiru ili ugovorenom drugom trajnom nosaču podataka, s uputom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona i u roku od deset dana od dana zaprimanja prigovora ili u roku određenom u privremenom odgovoru na prigovor, a koji nije duži od 35 dana od dana zaprimanja prigovora (članak 70. stavci 2., 3. i 4.)

132. ako u slučaju iz članka 70. stavka 3. ovoga Zakona korisniku platnih usluga ne dostavi privremeni odgovor u roku od 10 dana od dana zaprimanja prigovora i ako privremeni odgovor ne sadrži razloge kašnjenja i rok do kojega će korisnik platnih usluga primiti konačan odgovor (članak 70. stavak 3.)

133. ako ne izradi i ne primjenjuje primjerene i učinkovite procedure za rješavanje prigovora korisnika platnih usluga u svim državama članicama u kojima nudi platne usluge i ne učini ih dostupnima korisnicima na službenom jeziku države članice u kojem nudi usluge ili na jeziku ugovorenom s korisnikom platnih usluga (članak 70. stavak 5.)

134. ako na poziv Hrvatske narodne banke ne dostavi očitovanje i potrebne dokaze u roku određenom u pozivu (članak 71. stavak 3.)

135. ako informacije iz članka 72. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona ne istakne na jasan, razumljiv i lako dostupan način u svojim poslovnicama i na svojim internetskim stranicama (članak 72. stavak 3.)

136. ako protivno članku 72. stavku 5. ovoga Zakona odbije sudjelovati u postupku alternativnog rješavanja spora pred tijelom o kojem je dao informaciju prema članku 72. stavcima 1. i 2. ovoga Zakona

137. ako ne osigura dostupnost brošure Europske komisije o pravima potrošača u skladu s člankom 73. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona

138. ako kao pružatelj platnih usluga koji vodi transakcijski račun postupi protivno članku 76. ovoga Zakona

139. ako kao pružatelj platnih usluga iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka koji je obveznik izvješćivanja prema članku 154. stavku 3. ovoga Zakona ne izvijesti Hrvatsku narodnu banku u skladu s člankom 154. stavkom 3. ovoga Zakona.

(3) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura i:

1. odgovorna osoba iz uprave pružatelja platnih usluga iz stavka 1. točke 1. ovoga članka odnosno odgovorni izvršni direktor ako pružatelj ima upravni odbor odnosno kad pružatelj platnih usluga iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, s izuzetkom kreditne institucije, osim platnih usluga obavlja i drugu djelatnost, direktor odgovoran za platne usluge

2. odgovorna osoba pružatelja platnih usluga (podružnice) iz stavka 1. točaka od 2. do. 4. ovoga članka i odgovorna osoba pružatelja platnih usluga (zastupnika) iz stavka 1. točke 5. ovoga članka koji je pravna osoba

3. odgovorna osoba pružatelja platnih usluga iz stavka 1. točaka 6. i 7. ovoga članka.

(4) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 1320,00 do 33.180,00 eura i trgovac pojedinac, obrtnik ili osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koja je kao zastupnik institucije za platni promet, institucije za elektronički novac ili registriranog pružatelja usluge informiranja o računu osnovanih u drugoj državi članici postavljena u Republici Hrvatskoj na temelju prava na poslovni nastan.

(5) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka počinjen pri pružanju platnih usluga od strane Republike Hrvatske kada ne djeluje u svojstvu javne vlasti kaznit će se odgovorna osoba novčanom kaznom iz stavka 3. ovoga članka.

(6) Iznimno, ne postoji prekršaj iz stavka 2. ovoga članka ako je pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka, gdje je to ovim Zakonom dopušteno, s korisnikom platnih usluga ugovorio drukčije nego što je propisano ovim Zakonom.

Prekršaji kreditnih institucija

Članak 182.

(1) Za prekršaje iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju:

1. kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

2. podružnica u Republici Hrvatskoj kreditne institucije osnovane u drugoj državi članici ili trećoj državi.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 33.180,00 eura, a kaznit će se pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka:

1. ako postupi protivno odredbi članka 8. stavka 1. ovoga Zakona

2. ako protivno članku 8. stavku 2. ovoga Zakona Hrvatskoj narodnoj banci ne dostavi obavijest o odbijanju zahtjeva iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona s obrazloženjem

3. ako odredi ili koristi transakcijski ili drugi račun protivno podzakonskom propisu donesenom na temelju članka 74. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona

4. ako nalog za plaćanje za izvršenje platnih transakcija preko transakcijskih računa ne sadrži elemente ili nije popunjen u skladu s podzakonskim propisom donesenim na temelju članka 79. ovoga Zakona

5. ako protivno članku 191. stavku 16. ovoga Zakona blokira ili ometa uporabu usluge iniciranja plaćanja i usluge informiranja o računu za račune koje vodi.

(3) Za prekršaj iz stavka 2. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 3980,00 eura i:

1. odgovorna osoba iz uprave kreditne institucije

2. odgovorna osoba u podružnici iz stavka 1. ovoga članka.