a) Ocjena stanja

Zakon o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23; u daljnjem tekstu: Zakon) uređuje sustav lokalnih poreza, kao jedan od izvora financiranja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zakon je donesen u sklopu porezne reforme krajem 2016. godine, na način da je većina odredbi o lokalnim porezima preuzeta iz Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, br. 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14 i 100/15), dok je novinu predstavljalo uvođenje poreza na nekretnine, a koje odredbe su trebale stupiti na snagu 1. siječnja 2018. godine. Izmjenama Zakona krajem 2017. godine brisane su odredbe o porezu na nekretnine, kao obveznom porezu jedinica lokalne samouprave.

Zakonom su propisani porezi jedinica područne (regionalne) samouprave: porez na nasljedstva i darove, porez na cestovna motorna vozila, porez na plovila i porez na automate za zabavne igre. Također, Zakonom su propisani i porezi jedinica lokalne samouprave: porez na potrošnju, porez na kuće za odmor i porez na korištenje javnih površina. Porezi jedinica lokalne samouprave su opcijski porezi što znači da jedinice lokalne samouprave samostalno odlučuju hoće li svojim odlukama uvesti ove poreze u granicama koje određuje Zakon.

Izmjenama propisa u 2022. godini zakonske odredbe  prilagođavaju se uvođenju eura. Zadnjim krugom poreznih izmjena donesenih krajem 2023. godine napravljen je iskorak glede prebacivanja težišta oporezivanja s rada na oporezivanje imovine. Navedeni cilj ostvario se između ostalog promjenama kroz odredbe ovoga Zakona. U tom dijelu ukinut je prirez porezu na dohodak i povećan je raspon u kojem jedinice lokalne samouprave mogu svojim odlukama propisivati visinu poreza na kuće za odmor sa raspona od 0,66 do 1,99 eura/m2 na raspon od 0,60 do 5,00 eura/m2.

b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

Sagledavajući tržište stambenih nekretnina i stambenog najma u Republici Hrvatskoj uočene su prekomjerne neravnoteže zbog kojih su nastali negativni učinci u područjima stanovanja, demografije i turizma pri čemu se u bitnome izdvaja n emogućnost trajnog rješavanja stambenog pitanja studenata, mladih i mladih obitelji uslijed značajnog rasta cijena nekretnina, rasta kamata na stambene kredite i restriktivne kreditne politike banaka uz istovremeno postojanje više od 600.000 stambenih jedinica koje nisu na tržištu prema podacima iz Popisa stanovništva 2021. godine. Nadalje, veliki problem odnosi se i na neprijavljeni najam stambenih jedinica što posljedično, među ostalim, utječe na nemogućnost dostatne pravne zaštite najmodavaca i najmoprimaca. Isto tako, uočeno je da u turistički intenzivnim područjima potencijalni najmoprimci nisu u mogućnosti ugovoriti dugotrajni najam ili zadržati ugovoreni najam obzirom da najmodavci ne prihvaćaju ili prekidaju najam tijekom mjeseci visoke sezone što otežava zadržavanje radne snage za ostale djelatnosti na tim područjima.

Pitanje adekvatnog uređenja stanovanja i povezani demografski izazovi karakteristika su većine gradova i urbanih područja u EU. Stambeno pitanje jedan je od, trenutno osamnaest, prioriteta Urbane agende za EU pokrenute u svibnju 2016. godine Amsterdamskim paktom, a smatra se da ga je aktualizirao nagli i kontinuirani rasta cijena kuća i najamnina te fragmentacija stambenih tržišta. Sve veći broj građana EU, niskih i srednjih primanja, dostiže granicu onoga što si može priuštiti, opterećeno je troškovima stanovanja te se suočava s lošom kvalitetom stanova, dijeli stambeni prostor s previše članova kućanstva ili je izloženo riziku deložacije.

Smjernice za javne politike priuštivog stanovanja Urbane agende navode da:

 cijene nekretnina u većini država članica EU rastu brže od dohotka,

 47% mladih u dobi od 18 do 34 godina života žive u obiteljskom domu,

 stanovanje je postalo najveći izdatak za Europljane,

 beskućništvo je u porastu,

 nejednakosti u stanovanju i nejednakosti u dohotku se međusobno pojačavaju.

Programom Vlade Republike Hrvatske za razdoblje 2024.-2028. godine prepoznati su isti uzroci problema. Zbog brzog rasta cijena nekretnina i nepovoljnih uvjeta na tržištu Hrvatska se suočava s političkim izazovom pristupačnosti stanovanja, koji osobito pogađa mlade, studentsku populaciju i mlade obitelji, a provedba demografske strategije najvažnije je pitanje oko kojeg je potrebno ostvariti društveni konsenzus te graditi poticajno društveno okruženje za vitalnu Hrvatsku.

Programom Vlade je nadalje određeno da će se donijeti Nacionalni plan stambene politike, koji će omogućiti kvalitetno, priuštivo i održivo stanovanje svim hrvatskim građanima. To se namjerava postići nizom mjera, pa tako i poreznim izmjenama.

Upravo s ciljem otklanjanja navedenih negativnih trendova i porezom se želi postići umanjenje neravnoteža na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma na strani ponude, povećanje broja reguliranih odnosa u području iznajmljivanja i posljedično povećanje pravne sigurnosti u odnosima između najmodavaca i najmoprimaca, stvaranje uvjeta za ugovaranje stabilne, predvidive politike upravljanja nekretninama (potaknuti ugovaranje dugoročnog najma, stvaranje stabilnih stambenih uvjeta za obitelji i zaposlene u područjima s izraženim sezonalitetom najma), povećanje porezne discipline otklanjanjem nejasnoće oko definicije predmeta oporezivanja te omogućavanje prebacivanja težišta oporezivanja pojedine jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: JLS)  na oporezivanje imovine.

Pregledom instrumenata fiskalne politike kojima bi se uz nacionalne mjere moglo učinkovito utjecati na navedeni socijalni i demografski problem utvrđeno je da postojeći instrumenti ne postižu očekivane ciljeve te da ga je potrebno unaprijediti. Naime, u Republici Hrvatskoj postoji porez na imovinu koji se primjenjuje pod nazivom poreza na kuće za odmor. Prvi koraci u cilju unaprjeđenja učinkovitosti tog instrumenta poduzeti su krajem 2023. godine, povećanjem raspona za propisivanje visine poreza na 5 eura po m ² ,  nakon približno dva desetljeća u kojima se isti nije u bitnom mijenjao. S obzirom da se radi o porezu na kuće za odmor čiji naziv kod poreznih obveznika i pojedinih poreznih tijela stvara nerazumijevanje u pogledu opsega njegove pune primjene, radi boljeg razumijevanja što se smatra predmetom oporezivanja, u početnoj fazi predviđena je transformacija postojećeg poreza na kuće za odmor u porez na nekretnine, na način da se kroz tekst zakona izmijeni naziv poreza iz „porez na kuće za odmor“ u „porez na nekretnine“ te prilagodi definicija pojma nekretnina za potrebe ovog oporezivanja.

Osim izmjena u nazivu poreza, ovim Zakonom je predviđeno preciznije definiranje pojma nekretnine te predmeta oporezivanja obzirom da je neadekvatno razumijevanje dosadašnjih definicija također utjecalo na ograničenu učinkovitost instrumenta. Predmet oporezivanja u postojećem propisu je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a predmetom oporezivanja ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora. Oslobođenje od plaćanja propisano je za nekretnine koje se u određenim slučajevima ne mogu koristiti ili služe ispunjavanju drugih društvenih zadaća. Zbog ovakve definicije porezni obveznici i pojedina porezna tijela nisu prepoznavali, odnosno razmatrali ukupan fond nekretnina koji je bio predmetom oporezivanja.

Ovim Prijedlogom predmet oporezivanja jasnije je propisan kao svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju, dok se nekretninom ne smatraju gospodarstvene i poslovne zgrade. Ovom promjenom porezno tijelo se izravno upućuje promotriti ukupan stambeni fond te primijeniti oslobođenja samo na specifične nekretnine navedene u zasebnom članku kojim se uređuju nekretnine na koje se ne plaća porez na nekretnine - nekretnine koje služe stalnom stanovanju vlasnika, povezanih fizičkih osoba ili najmoprimca, nekretnine javne namjene i one koje su namijenjene institucionalnom smještaju osoba, nekretnine koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, nekretnine preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i JLS-ova (a koje se nalaze isključivo na teritoriju te JLS) te nekretnine koje se u poreznom razdoblju ne mogu koristiti zbog prirodnih nepogoda i drugih objektivnih razloga. Dodatno omogućuje se JLS da ciljano osmisle i predstave socijalne programe temeljem kojih će moći oslobađati od plaćanja poreza na nekretnine socijalno ugrožene osobe.

Nadalje, prilagodbom definicija poreznim obveznicima ( domaće i strane, pravne i fizičke osobe) odnosno vlasnicima stambenih nekretnina nedvojbeno će biti jasna obveza plaćanja poreza za sve nekretnine u njihovom vlasništvu, osim za one koje koriste za stalno stanovanje vlasnika (što znači da se ne plaća za prvu nekretninu), povezanih fizičkih osoba ili najmoprimca. Naime, s obzirom da se ovim porezom obuhvaća ukupan stambeni fond nekretnina kao bitno se upravo navodi definicija poreznih obveznika koji su vlasnici nekretnina na cijelom području Republike Hrvatske. Pitanje vlasništva nad nekretninama utvrđeno je u zemljišnim knjigama kao mjerodavnim za pravni promet i utvrđivanje vlasništva. U slučaju nekretnina koje su u zemljišnim knjigama još uvijek upisane kao „društveno vlasništvo”, a s obzirom na presumpciju propisanu Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu smatra se osoba   koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom , a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

Međutim, s obzirom na još uvijek postojeće probleme oko rješavanja pitanja vlasništva svih nekretnina, odredbama se navodi i izuzetak prema kojem će se poreznim obveznikom smatrati korisnik ako vlasnika nije moguće odrediti. Korisnik nekretnine u ovom slučaju određuje se prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, br. 68/18, 110/18 i 32/20). Prema tome, korisnik nekretnine u smislu ovog Zakona, smatra se poreznim obveznikom ako je na njega obveza plaćanja komunalne naknade prenesena pisanim ugovorom, ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik. U smislu navedenih odredbi, a u skladu s Općim poreznim zakonom („Narodne novine“, br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22) gdje je kao jedno od načela oporezivanja propisan gospodarski pristup, pri čemu je za utvrđivanje vlasništva bitno gospodarsko vlasništvo odnosno faktična vlast nad određenim dobrom upravo je propisano da a ko imovinom upravlja druga osoba, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proistječu iz imovine kojom upravlja. Isto tako, propisano je da t ko stvarno koristi ili raspolaže tuđom imovinom bez pravne osnove, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proistječu iz korištenja ili raspolaganja tom imovinom.

Porezni obveznici koji reguliraju dugotrajni najam s najmoprimcima pridonijet će postizanju cilja povećanja pravne sigurnosti u međusobnim odnosima i to postizanju transformacije stambenog tržišta prema dostupnom, stabilnom, dugotrajnom i predvidivom, što će im u pogledu ovog instrumenta fiskalne politike donijeti porezne pogodnosti u vidu oslobođenja od plaćanja poreza.

Kako bi se omogućilo povećanje fiskalne autonomije JLS-ova, potrebna je promjena zakonskih odredbi koje propisuju ovu vrstu poreza kao opcijskog poreza u obvezni porez, a budući da su, z a potrebe plaćanja predmetnog poreza, JLS-ovi ovlašteni samostalno utvrđivati njegovu visinu i to granicama propisanim Zakonom, potrebno je povećati zakonski raspon u kojem su JLS-ovi ovlašteni svojim odlukama samostalno propisivati visinu poreza. Prema Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi najmanje dio prihoda lokalnih jedinica mora proizlaziti iz lokalnih poreza i naknada, čije stope i iznose, u granicama utvrđenim zakonom, određuju same lokalne jedinice. Navedeno bi doprinijelo osiguranju fiskalne autonomije JLS-ova u Republici Hrvatskoj jer bi se svim JLS-ovima omogućilo da određujući visinu poreza u granicama utvrđenim zakonom postižu ciljanu visinu potrebnih prihoda za ostvarenje svojih zadaća te smanje ovisnost o transferima središnje države kako je to i preporučilo Vijeće Europe u posljednjem izvješću o monitoringu primjene Europske povelje.

Prema važećem Zakonu, JLS-ovi sami odlučuju o (ne)uvođenju poreza na kuće za odmor u zakonskim propisanim granicama. Na taj način dolazi do neujednačenosti statusa poreznih obveznika odnosno vlasnici nekretnina porezno su opterećeni zbog posjedovanja nekretnina u JLS-ovima koje su odlučile uvesti porez, dok vlasnici nekretnina u JLS-ovima koje nisu uvele porez, nemaju status poreznog obveznika. Stoga se, u cilju ujednačavanja statusa poreznog obveznika za sve vlasnike nekretnina, uz propisana oslobođenja na cijelom području Republike Hrvatske te propisanu mogućnost da JLS odredi dodatna oslobođenja za socijalno ugrožene osobe, dosadašnja opcionalnost uvođenja poreza ukida i uvodi obvezatnost ovog poreznog oblika. Porez na kuće za odmor se trenutno prema odlukama JLS može odrediti u rasponu 0,60 – 5,00 eura po m², a od 1. siječnja 2025. godine JLS mogu porez na nekretnine odrediti u rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m². Porez na nekretnine prema prijedlogu Zakona, JLS-ovi propisuju ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi. Međutim, JLS-ovima se omogućava da mogu propisati da će se visina poreza utvrđena ovisno o smještaju nekretnine  uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine, kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.

Prema dostupnim podacima, 95 JLS-a nemaju uveden porez na kuće za odmor te se na temelju odredbi ovog prijedloga Zakona istima od 1. siječnja 2025. uvodi porez na nekretnine. U skladu s navedenim promjenama, JLS-ovi morat će uskladiti svoje odluke i propisati visinu poreza od 1. siječnja 2025. godine u predviđenom rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m². Ukoliko JLS ne donese odluku, prijedlogom Zakona propisana je visina poreza u iznosu od 0,60 eura po m² . JLS svojim odlukama propisat će visinu poreza, mogu propisati socijalne programe za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe i nadležno porezno tijelo. Nadležno porezno tijelo može biti sam JLS ili Porezna uprava.

Porezna tijela prikupljat će podatke o obveznicima i predmetu oporezivanja iz raspoloživih evidencija, tijela i osoba koje raspolažu nužnim podacima za utvrđivanje porezne obveze sukladno odredbama Općeg poreznog zakona. U slučaju promjena od utjecaja na status porezne obveze, obveznici poreza na nekretnine dužni su poreznom tijelu dostaviti podatke bitne za oporezivanje, a posebno promjenu namjene nekretnine i površine nekretnine, kao i to ako ispunjavaju uvjete kojima se oslobađaju od plaćanja poreza. Porezna tijela ovlaštena su izvoditi dokazne postupke radi utvrđivanja porezne obveze, a porezni obveznici koji osporavaju poreznu obvezu dužni su podastrijeti prikladne dokaze, pri čemu se posebno napominje da se prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra dokazom stalnog stanovanja ukoliko porezno tijelo iz drugih dokaza dokaže da se obveznik nije stvarno i trajno naselio u predmetnoj nekretnini. Naime, Općim poreznim zakonom propisano je da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik. U skladu s navedenim teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojemu se utvrđuje da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, pri čemu se uzima u obzir središte životnih interesa osobe (kako osobne tako i gospodarske veze), snosi porezni obveznik. Upravo radi navedenog, sama prijava prebivališta na adresi nekretnine ne smatra se utvrđenom činjenicom stalnog stanovanja na nekretnini jer samo po sebi ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje i ne oslobađa osobu od obveze plaćanja poreza na nekretnine već se sveobuhvatno promatraju cjelokupni dokazni materijali koji upućuju na središte životnih interesa osobe. Prijedlogom Zakona je zapriječena novčana kazna za prekršaj u iznosu od 1.000,00 do 6.630,00 eura obveznicima koji poreznom tijelu ne dostave podatke bitne za oporezivanje.

U skladu s promjenama koje donosi ovaj prijedlog Zakona, a što uključuje zakonsko uvođenje poreza na nekretnine uz obvezu JLS-ova da propišu visinu poreza u predviđenom rasponu od 0,60 do 8,00 eura po m² te transformaciju naziva iz porez na kuće za odmor u porez na nekretnine, svi JLS-ovi bit će u obvezi uskladiti svoje odluke s odredbama ovoga prijedloga Zakona. Stoga se prijelaznim odredbama propisuje rok za donošenje odluka za primjenu u 2025. godini do 28. veljače 2025. godine.

Trenutnim odredbama Zakona, prihod od poreza na kuće za odmor pripada JLS-u na čijem području se i nalazi kuća za odmor. Ovim izmjenama Zakona predlaže se promjena pripadnosti prihoda od naplate poreza na nekretnine, pri čemu bi porez na nekretnine postao zajednički porez čiji se prihod dijeli između države i JLS-a na čijem području se nekretnina nalazi. Udio općine i grada u prihodu od poreza na nekretnine iznosio bi 80%, a države 20%. Ova promjena uvodi se radi ublažavanja regionalne asimetrije u poreznoj konkurentnosti i osiguranja daljnjeg ujednačenog regionalnog razvoja. Na ovaj način omogućit će se izravnanje za JLS-ove koji imaju smanjene financijske kapacitete. Isto tako, iz dijela prihoda koji se uplate u državni proračun ispravljat će se fiskalne nejednakosti među općinama i gradovima. Dakle, cjelokupan prihod, u konačnici, pripada gradovima i općinama.

c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Ovim izmjenama Zakona mijenja se naziv poreza na kuće za odmor u porez na nekretnine, precizira se pojam nekretnine u smislu što jasnijeg definiranja predmeta oporezivanja u vlasništvu poreznih obveznika te propisuje se obveza ovog poreznog oblika u svim  JLS-ovima.

U skladu s navedenim, ojačala bi se svijest vlasnika stambenih nekretnina (poreznih obveznika) da se ne radi o uvođenju novog poreznog oblika, već se radi o prilagodbi postojećeg oblika poreza koji je i do sada bio u primjeni. Porezni obveznici i porezna tijela jasnije će razumjeti postojanje porezne obveze odnosno postojanje predmeta oporezivanja, čime će se povećati pravna sigurnost u poreznim postupcima.

Također, propisivanjem predmetnog poreza obveznim za sve JLS-ove, omogućilo bi se jednako sudjelovanje u kreiranju porezne politike sukladno zakonodavnom okviru te ujednačavanje statusa poreznog obveznika za sve vlasnike stambenih nekretnina uz propisana oslobođenja.

Dodatno, proširuje se raspon u kojem je predstavničko tijelo JLS-a ovlašteno propisati visinu poreza na nekretnine, čime se doprinosi povećanju autonomije lokalnih vlasti i smanjenju ovisnosti JLS-ova o prijenosima središnje države , kako je to i preporučilo Vijeće Europe u posljednjem izvješću o monitoringu primjene Europske povelje u Republici Hrvatskoj

S ciljem rasterećenja građana i gospodarstva na način koji je moguć i fiskalno održiv, provodi se i ova porezna reforma u fokusu koje je oporezivanje nekretnina koje donosi porezne pogodnosti poreznim obveznicima koji su trajno naseljeni u nekretninama odnosno raspolažu nekretninama, s ciljem omogućavanja priuštivog stanovanja u Republici Hrvatskoj.

Provođenje navedenih poreznih izmjena rezultirat će unaprjeđenjem i jačanjem sustava naplate dosadašnjeg poreza na kuće za odmor odnosno poreza na nekretnine, a istovremeno i postizanje priuštivog stanovanja odnosno smanjenje cijene stanovanja. U bitnome se navode sljedeće posljedice izmjene ovoga Zakona koje se odnose na priuštivo stanovanje kao što je u manjenje neravnoteža na tržištu stambenih nekretnina i stambenog najma na strani ponude, povećanje broja reguliranih odnosa u području iznajmljivanja i posljedično povećanje pravne sigurnosti u odnosima između najmodavaca i najmoprimaca. Nadalje, stvaraju se uvjeti za ugovaranje stabilne, predvidive politike upravljanja nekretninama (potiče se ugovaranje dugoročnog najma, stvaranje stabilnih stambenih uvjeta za obitelji i zaposlene u područjima s izraženim sezonalitetom najma). Kod poreznih obveznika povećava se porezna disciplina otklanjanjem nejasnoće oko definicije predmeta oporezivanja te omogućavanje prebacivanja težišta oporezivanja pojedine jedinice lokalne samouprave na oporezivanje imovine.

Isto tako, za pretpostaviti je da će financijski učinak temeljem ovih zakonodavnih izmjena biti povećanje poreznih prihoda od naplate poreza na nekretnine jer će se povećati zakonski raspon iznosa poreza na nekretnine koje JLS-ovi mogu propisati svojim odlukama, preciziranjem definicije proširiti obuhvat oporezivih nekretnina te uvesti raspodjela prihoda između JLS-ova i Republike Hrvatske. Također, do pozitivnog učinka na rast prihoda vodi preciziranje predmeta oporezivanja pa će tako postojanje više od 600.000 praznih stambenih jedinica koje do sada nisu na tržištu  nekretnina, kao i strani vlasnici nekretnina u Republici Hrvatskoj, utjecati na ostvarenje prihoda od poreza na nekretnine.

Pod pretpostavkama povećanja obuhvata oporezivanja na 600.000 nekretnina koje su prema procjenama trenutno identificirane kao prazne, prosječne površine praznih nekretnina od minimalno 80 m ² i iznos poreza od minimalno 0,60 euro po m ² , očekivani ukupni prihodi od poreza na nekretnine u 2025. godini iznosili bi 66,4 milijuna eura.  

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O LOKALNIM POREZIMA

Članak 1.

U Zakonu o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.) u članku 2. stavku 1. točka 12. mijenja se i glasi:

„12. nekretnina je svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor.“.

Članak 2.

Članak 20. mijenja se i glasi:

„(1) Jedinice lokalne samouprave dužne su uvesti porez na nekretnine.

(2) Jedinice lokalne samouprave mogu uvesti porez na potrošnju i porez na korištenje javnih površina.“.

Članak 3.

Naslov iznad članka 25. mijenja se i glasi: „Porez na nekretnine“

Članak 25. mijenja se i glasi:

„(1) ​Porez na  nekretnine plaćaju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici  nekretnina na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako se ne može utvrditi vlasnik, porez na nekretnine plaća korisnik nekretnine određen prema odredbama propisa kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.​

(3) Za novoizgrađene nekretnine obveza plaćanja poreza na nekretnine nastaje danom izvršnosti uporabne dozvole godine za koju se utvrđuje porez odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole.

(4) Obveza plaćanja poreza na dohodak od iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova prema odredbama propisa o porezu na dohodak, obveza plaćanja drugih poreza s osnove obavljanja djelatnosti te prijava prostora kao nekomercijalnog smještaja nema utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine .“.

Članak 4.

Članak 26. mijenja se i glasi:

„(1) Porez na nekretnine plaća se ​godišnje od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine nekretnine, određene propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine.

(2) Visinu poreza na nekretnine u granicama određenim stavkom 1. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave propisuje svojom odlukom.

(3) Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom ne propiše visinu poreza na nekretnine, porez se određuje u iznosu od 0,60 euro/m² korisne površine nekretnina.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovog članka, Porezna uprava smatra se nadležnim tijelom za utvrđivanje i naplatu poreza na nekretnine.

(5) Jedinica lokalne samouprave visinu poreza na nekretnine propisuje ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi.

(6) Jedinica lokalne samouprave može propisati da će se visina poreza utvrđena stavkom 5. ovoga članka uvećati ovisno o drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine kao što je starost nekretnine i prisutnost sadržaja koji povećavaju vrijednost nekretnine.“.

Članak 5.

Članak 27. mijenja se i glasi:

„(1) Porez na nekretnine ne plaća se na nekretnine:

1. koje služe za stalno stanovanje

2. koje se iznajmljuju na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje

3. javne namjene i nekretnine namijenjene institucionalnom smještaju osoba

4. koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, ako je od dana unosa u poslovne knjige do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci

5. preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, ako je od dana preuzimanja do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci

6. koje uslijed proglašenja prirodnih nepogoda u određenom poreznom razdoblju nisu podobne kao stambeni prostor

7. u ostalim slučajevima kada se iz svih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine

8. u vlasništvu Republike Hrvatske

9. u vlasništvu jedinica lokalne samouprave koje se nalaze isključivo na teritoriju te jedinice lokalne samouprave.

(2) Od obveze plaćanja poreza na nekretnine mogu se osloboditi socijalno ugroženi građanin pod uvjetima koje svojom odlukom odredi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave.  

(3) Radi dokazivanja da se radi o nekretnini koja služi za stalno stanovanje, u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ovoga članka, porezni obveznik dužan je na poziv poreznog tijela dokazati činjenicu stalnog stanovanja, pri čemu se činjenica stalnog stanovanja ne smatra sa dokazanom prijavom prebivališta na nekretnini.

(4) Porezno tijelo ovlašteno je prikupljati podatke potrebne za dokazivanje činjenice stalnog stanovanja od drugih osoba koje raspolažu tim podacima, a osobito od osoba koje raspolažu s podacima o korištenju dijelova infrastrukture.

(5) U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka smatra se da se nekretnina iznajmljuje na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje ako je u određenom poreznom razdoblju iznajmljena najmanje 10 mjeseci.

(6) U slučaju iz stavka 1. točke 7. ovoga članka stambena namjena nekretnine u smislu ovoga Zakona utvrđuje se temeljem korištenja infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu .

(7) Za nekretnine iz stavka 1. točke 7. ovoga članka porezni obveznik dužan je dokazati da je onemogućena stambena namjena nekretnine.“.

Članak 6.

Članak 28. mijenja se i glasi:

„(1) Porez na nekretnine zajednički je porez čiji se prihod dijeli između države i jedinice lokalne samouprave na čijem se području nekretnina nalazi.

(2) Prihod od poreza na nekretnine raspodjeljuje se na:

1. udio općine odnosno grada 80%

2. udio države 20%.“.

Članak 7.

U članku 42. stavku 1. točka 2. mijenja se i glasi:

„2. za potrebe plaćanja poreza na nekretnine, visinu poreza na nekretnine ovisno o kriterijima iz članka 26. stavaka 5. i 6. ovog Zakona, uvjete za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine za socijalno ugrožene osobe iz članka 27. stavka 2. ovog Zakona i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza“.

Članak 8.

Naslov iznad članka 49. mijenja se i glasi: „Porez na nekretnine“

Članak 49. mijenja se i glasi:

„(1) Porezno tijelo donosi rješenje o porezu na nekretnine za svaku kalendarsku godinu prema

stanju, namjeni i vlasništvu nekretnine utvrđenih na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

(2) Promjene koje nastanu tijekom godine, a od utjecaja su na utvrđivanje porezne obveze, primjenjuju se od sljedeće kalendarske godine.

(3) Porez na nekretnine plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza.

(4) Žalba izjavljena na rješenje o utvrđivanju poreza na nekretnine ne odgađa izvršenje rješenja.“.

Članak 9.

Iza članka 49. dodaju se članci 49.a i 49.b koji glase:

„ Članak 49.a

Obveznik poreza na nekretnine dužan je do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez poreznom tijelu prijaviti promjenu podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na nekretnine, a osobito promjenu obračunske površine nekretnine odnosno promjenu namjene nekretnine koja utječe na obračun poreza ili dokaze koji utječu na ostvarivanje uvjeta za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine iz članka 27. stavka 1. točaka 2. – 7. ovog Zakona.

 Članak 49.b

(1) Za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine jedinice lokalne samouprave na čijem se području nekretnina nalazi i Porezna uprava dužne su razmjenjivati podatke o nekretnini i poreznom obvezniku.

(2) Porezna uprava omogućuje nadležnoj jedinici lokalne samouprave dohvat podataka iz Evidencije OIB i Evidencije prometa nekretnina Informacijskog sustava Porezne uprave te ostale podatke koji mogu utjecati na utvrđivanje poreza na nekretnine.

(3) Ako se Porezna uprava smatra nadležnim poreznim tijelom, nadležna jedinica lokalne samouprave dostavlja Poreznoj upravi podatke iz evidencije komunalne naknade, ostale podatke koji mogu utjecati na utvrđivanje poreza na nekretnine uključujući podatke o drugim kriterijima iz članka 26. stavka 6. ovog Zakona i osobe koje su oslobođene od plaćanja poreza na nekretnine kao socijalno ugrožene osobe iz članka 27. stavka 2 ovoga Zakona.“.

Članak 10.

U članku 56. stavku 1.  riječi: „ od 260,00 do 3310,00 eura“ zamjenjuju se riječima: „od 1000,00 do 6630,00 eura.

Točka 2. mijenja se i glasi:

„2. koja ne dostavi podatke za utvrđivanje poreza na nekretnine (članak 49.a).“.

U stavku 2. riječi: „130,00 do 1990,00 eura“ zamjenjuju se riječima: „od 1000,00 do 6630,00 eura.“.

U stavku 3. riječi: „od 10,00 do 660,00 eura“ zamjenjuju se riječima: „od 1000,00 do 6630,00 eura.“.

U stavku 4. riječi: „od 130,00 do 1320,00 eura“ zamjenjuju se riječima: „od 1000,00 do 6630,00 eura.“.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

(1) Odluku iz članka 42. stavka 1. Zakona o lokalnim porezima (»Narodne novine«, br. 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.) jedinice lokalne samouprave dužne su uskladiti s odredbama ovoga Zakona najkasnije do 28. veljače 2025. za primjenu tijekom 2025. godine.

(2) Za jedinice lokalne samouprave koje su svojim odlukama propisale visinu poreza na kuće za odmor primjenjivu u 2024. godini, a u roku iz stavka 1. ovoga članaka ne usklade svoje odluke, za potrebe utvrđivanja i naplate poreza na nekretnine smatrat će se da je donesena odluka o visini poreza na nekretnine, a u visini poreza na kuće za odmor utvrđenom prema tim odlukama.

(3) Ako jedinica lokalne samouprave ne postupi u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, odluka jedinice lokalne samouprave donesena na temelju Zakona o lokalnim porezima (»Narodne novine«, br. 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.) primjenjuje se samo u dijelovima koji nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

(4) Jedinice lokalne samouprave koje kao nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza na nekretnine odrede Poreznu upravu, dužne su joj dostaviti podatke za obračun poreza na nekretnine najkasnije do 30. lipnja 2025. godine.

Članak 12.

Postupci utvrđivanja i naplate lokalnih poreza započeti po Zakonu o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.) završit će se po odredbama toga Zakona.

Članak 13.

Ministarstvo financija će u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti vrednovanje propisa ovoga Zakona.

Članak 14.

Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama“, a stupa na snagu 1. siječnja 2025.

OBRAZLOŽENJE

Uz članak 1.

Sa ciljem boljeg razumijevanja što se smatra predmetom oporezivanja, predlaže se promjena  postojećeg naziva „porez na kuće za odmor“ u naziv „porez na nekretnine“. Uz prilagodbu naziva, pojam nekretnine jasnije se definira radi preciziranja predmeta oporezivanja i to na način da je nekretnina svaka stambena zgrada ili stambeni dio stambeno-poslovne zgrade ili stan te svaki drugi samostalni funkcionalni prostor namijenjen stanovanju. Nekretninom se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe samo za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora te nekretnine za koje se prema odluci o komunalnoj naknadi određuje koeficijent namjene za proizvodni ili neproizvodni poslovni prostor. Na opisani način definicija u znatnom dijelu ne odstupa od definicije kuća za odmor, ali u praktičnoj primjeni zahtijeva da se obuhvati cijeli stambeni fond nekretnina te da se polazeći od njega utvrdu nekretnine koje podliježu oporezivanju. S obzirom na to i da je neadekvatno razumijevanje dosadašnje definicije, također utjecalo na ograničenu učinkovitost utvrđivanja i naplate poreza na kuće za odmor, prilagodbom definicije poreznim obveznicima odnosno vlasnicima stambenih nekretnina nedvojbeno će biti jasna obveza plaćanja poreza za sve nekretnine u njihovom vlasništvu. Opisanim pristupom načina utvrđivanja nekretnina koje su predmet oporezivanja izbjeći će se nedosljedna primjena Zakona.

Uz članak 2.

Kako bi se ostvarili svi postavljeni ciljevi i omogućilo povećanje fiskalne autonomije JLS-ova, predlaže se promjena zakonskih odredbi koje propisuju ovu vrstu poreza kao opcijskog poreza u obvezatni porez. Daljnjim odredbama Zakona predstavničkom tijelu JLS-a omogućuje se da svojim odlukama propiše visinu tog poreza u zakonski predviđenom rasponu. Isto tako, obvezatnost ovog poreznog oblika ujednačit će položaj svih vlasnika kao poreznih obveznika  na području svih JLS-ova.

Porez na potrošnju i porez na korištenje javnih površina ostaju i dalje propisani kao opcijski porezi te će za njih predstavnička tijela JLS-ova svojim odlukama i nadalje odlučivati o njihovom uvođenju.

Uz članak 3.

Predlaže se prilagođavanje naslova „porez na kuće za odmor“ u naslov „porez na nekretnine“. Nadalje, predlaže se jasnije propisivanje osoba koje se smatraju poreznim obveznicima poreza na nekretnine i to na način da se poreznim obveznicima smatraju domaće i strane, pravne i fizičke osobe koje su vlasnici nekretnina na dan 31. ožujka, godine za koju se utvrđuje porez. S obzirom da se ovim porezom obuhvaća ukupan stambeni fond nekretnina kao bitno se upravo navodi definicija poreznih obveznika koji su vlasnici nekretnina na cijelom području Republike Hrvatske. Pitanje vlasništva nad nekretninama utvrđeno je u zemljišnim knjigama kao mjerodavnim za pravni promet i utvrđivanje vlasništva. U slučaju nekretnina koje su u zemljišnim knjigama još uvijek upisane kao „društveno vlasništvo”, a s obzirom na presumpciju propisanu Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu smatra se osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom , a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

Međutim, s obzirom na još uvijek postojeće probleme oko rješavanja pitanja vlasništva svih nekretnina, odredbama se navodi i izuzetak prema kojem će se poreznim obveznikom smatrati korisnik ako vlasnika nije moguće odrediti. Korisnik nekretnine u ovom slučaju određuje se prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Prema tome, korisnik nekretnine u smislu ovoga Zakona smatra se poreznim obveznikom, ako je na njega obveza plaćanja komunalne naknade prenesena pisanim ugovorom, ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik. U smislu navedenih odredbi, a u skladu s Općim poreznim zakonom, gdje je kao jedno od načela oporezivanja propisan gospodarski pristup, pri čemu je za utvrđivanje vlasništva bitno gospodarsko vlasništvo odnosno faktična vlast nad određenim dobrom upravo je propisano da a ko imovinom upravlja druga osoba, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proistječu iz imovine kojom upravlja. Isto tako, propisano je da t ko stvarno koristi ili raspolaže tuđom imovinom bez pravne osnove, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proistječu iz korištenja ili raspolaganja tom imovinom.

Isto tako, određeno je da za novosagrađene nekretnine obveza plaćanja poreza na nekretnine nastaje danom izvršnosti uporabne dozvole godine za koju se utvrđuje porez odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole.

Nadalje, proširuje se važeća odredba koja se odnosi na to da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova prema odredbama propisa o porezu na dohodak nemaju utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine za potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine na način da se isto odnosi i kod obveze plaćanja drugih poreza s osnove obavljanja djelatnosti te prijava prostora kao nekomercijalnog smještaja.

Naime, činjenica da se nekretnina koristi za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova prema odredbama propisa o porezu na dohodak, nije od utjecaja na utvrđivanje poreza na nekretnine. Porez na nekretnine i porez na dohodak u paušalnom iznosu po osnovi djelatnosti iznajmljivanja kuća, stanova, soba i postelja te objekata za robinzonski smještaj putnicima i turistima i organiziranja kampova su dva različita poreza koji se utvrđuju s dvije različite osnove odnosno na temelju dva različita zakona jer porez na nekretnine utvrđuje se s osnove vlasništva kuće za odmor, a porez na dohodak u paušalnom iznosu s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja. Dakle, činjenica da je netko obveznik plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja nije od utjecaja na utvrđivanje statusa nekretnine odnosno ona vlasnika nekretnine ne oslobađa plaćanja poreza na nekretnine budući da se radi o različitim poreznim oblicima.

Uz članak 4.

Predlaže se povećanje zakonskog raspona iznosa poreza na nekretnine koji bi se prema ovim izmjenama mogao propisati u iznosu od 0,60 do 8,00 eura/m² korisne površine umjesto dosadašnjih 0,60 do 5,00 eura/m² korisne površine.  Pri tome, korisna površina nekretnina bila bi određena propisom kojim se uređuju uvjeti i mjerila za izračun zaštićene najamnine, a što se kao kriterij koristi i kod utvrđivanja obveze komunalne naknade prema posebnom propisu. Propisivanjem ovakvog načina utvrđivanja korisne površine, administrativno se pojednostavljuje postupak pred poreznim tijelima čime se omogućava da se jednom utvrđena korisna površina koristi i u postupku utvrđivanja poreza na nekretnine i komunalne naknade.

Isto tako, predlaže se da ako predstavničko tijelo JLS svojom odlukom ne propiše visinu poreza na nekretnine, porez se onda u tom slučaju određuje u iznosu od 0,60 eura/m² korisne površine nekretnine. U navedenom slučaju, predlaže se propisati da je onda Porezna uprava nadležno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza na nekretnine.

Nadalje, predlaže se omogućiti JLS-ovima propisivanje različitog iznosa poreza na nekretnine i to ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se ta nekretnina nalazi. Navedeni način određivanja visine poreza ovisno o smještaju u prostoru u sebi sadrži učinak vrijednosnog elementa. Za očekivati je da određene JLS žele ojačati utjecaj vrijednosnih elemenata u utvrđivanju visine te se stoga također predlaže da JLS  mogu propisati da se tako utvrđena visina poreza na nekretnine može uvećati ovisno o nekim drugim kriterijima koji mogu utjecati na vrijednost nekretnine, kao što je primjerice njena starost i prisutnost sadržaja koji povećavaju njezinu vrijednost poštujući zakonom određen raspon iznosa poreza na nekretnine.

Uz članak 5.

Predlaže se izmjena odredbi koje se odnose na oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine. Naime, u odredbama ovoga Zakona kojim se definira pojam nekretnine, a koje podliježu obvezi plaćanja predmetnog poreza, razvidno je da se radi o stambenim nekretninama. Ovom odredbom predlaže se propisivanje stambenih nekretnina koje su oslobođene od obveze poreza na nekretnine.  

Tako se zakonskim odredbama oslobađaju od oporezivanja nekretnine koje služe stalnom stanovanju vlasnika, povezanih fizičkih osoba ili najmoprimca . S obzirom na to da nekretnina koja služi za stalno stanovanje ispunjava svoju svrhu i trajno se koristi, za isto se onda predlaže da bude oslobođena od plaćanja poreza na nekretnine, isto kao i nekretnine koje su temeljem ugovora o najmu u određenom poreznom razdoblju iznajmljene najmanje 10 mjeseci. Rok od 10 mjeseci postavlja se kao zahtjev kako bi se izbjegla praksa povremenih sklapanja ugovora radi izbjegavanja porezne obveze ali kako bi se i istovremeno u slučaju promjene okolnosti ostavilo dovoljno vremena za sklapanje novih ugovora tijekom obračunskog razdoblja.

Oslobođene od plaćanja poreza na nekretnine su i nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske te nekretnine u vlasništvu JLS-a, a koje se nalaze isključivo na teritoriju tog JLS-a. Za preostale nekretnine koje JLS možda ima na području neke druge JLS, plaćao bi se porez na nekretnine. Nadalje, oslobođene su nekretnine koje uslijed proglašenja prirodnih nepogoda u određenom poreznom razdoblju nisu podobne kao stambeni prostor te u ostalim slučajevima kada se iz svih objektivnih razloga može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Prema odredbama ovoga Zakona propisuje se da se stambena namjena nekretnine utvrđuje temeljem postojanja barem dijela infrastrukture ili opreme ili uređaja koji zamjenjuju priključak na infrastrukturu, u suprotnom ako ne postoji prethodno navedeno kojom bi se mogla utvrditi stambena namjena nekretnine, za istu se ne plaća porez na te nekretnine. Isto tako, oslobođene su nekretnine javne namjene i nekretnine namijenjene institucionalnom smještaju osoba. Predlaže se osloboditi od plaćanja poreza na nekretnine i nekretnine koje se u poslovnim knjigama trgovačkih društava vode kao nekretnine namijenjene prodaji, ako je od dana unosa u poslovne knjige do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci te nekretnine preuzete u zamjenu za nenaplaćena potraživanja, ako je od dana preuzimanja do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez proteklo manje od šest mjeseci.

Kako se porez na nekretnine utvrđuje prema podacima o vlasniku nekretnine i stanju nekretnine na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez, u trenutku utvrđivanja porezne obveze poreznom tijelu trebaju biti već poznate sve okolnosti koje su bitne za utvrđivanje porezne obveze. Međutim, ukoliko unatoč navedenom dođe do izmjena okolnosti koje utječu na činjenicu porezne obveze, porezno tijelo će korištenjem instituta propisanih Općim poreznim zakonom djelovati na ispravno utvrđenje porezne obveze.

Sagledavajući bitnost poreznih prihoda za fiskalnu autonomiju JLS-a, JLS-ovi upravljajući visinom poreza na dohodak i poreza na nekretnine autonomno upravljaju vlastitim prihodima koristeći kombinacije stopa te tako ostvaruju bitne ciljeve razvoja. Stoga se uz obvezu uvođenja ovog poreza, JLS-ima omogućuje da svojim odlukama propišu dodatna oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine, ali na temelju ciljanih i planiranih programa za socijalno ugrožene osobe.  

Predlaže se i propisivanje obveze dokazivanja činjenica koje poreznog obveznika mogu osloboditi od plaćanja ovog poreza. U svrhu oslobođenja od plaćanja poreza na nekretnine, porezni obveznik bi na poziv poreznog tijela trebao dokazati činjenicu stalnog stanovanja, pri čemu se formalna prijava prebivališta na nekretnini ne bi smatrala isključivim dokazom stalnog stanovanja. Dakle, ukoliko porezni obveznik koristi nekretninu za stalno stanovanje ili ju iznajmljuje na temelju ugovora o najmu za stalno stanovanje, on sukladno predloženoj zakonskoj odredbi može biti oslobođen plaćanja poreza na nekretnine te je na poziv poreznog tijela dužan isto dokazati koristeći se odgovarajućim dokaznim podacima koji će to i potvrditi.

Naime, Općim poreznim zakonom propisano je da u poreznom postupku teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez snosi porezni obveznik. U skladu s navedenim, teret dokazivanja svih činjenica i okolnosti prema kojemu se utvrđuje da se nekretnina koristi za stalno stanovanje, pri čemu se uzima u obzir središte životnih interesa osobe (kako osobne tako i gospodarske veze), snosi porezni obveznik. Upravo radi navedenog, sama prijava prebivališta na adresu nekretnine ne smatra se utvrđenom činjenicom stalnog stanovanja na nekretnini jer samo po sebi ne znači da se nekretnina koristi za stalno stanovanje i ne oslobađa osobu od obveze plaćanja poreza na nekretnine već se sveobuhvatno promatraju cjelokupni dokazni materijali koji upućuju na središte životnih interesa osobe. Isto tako, radi ostvarivanja prava za oslobođenje u ostalim slučajevima kada se iz svih objektivnih okolnosti može utvrditi da je onemogućena stambena namjena nekretnine, porezni obveznik je dužan dokazati da je onemogućena stambena namjena nekretnine.

Također, porezno tijelo je ovlašteno prikupljati podatke koji dokazuju stalno stanovanje i od drugih osoba koje raspolažu tim podacima, a osobito od osoba koje raspolažu s podacima o korištenju dijelova infrastrukture. Isto tako, porezni obveznik je za nekretninu koja se iz objektivnih razloga ne može koristiti dužan dokazati da je onemogućena stambena namjena nekretnine. Na postupke utvrđivanja i naplate poreza iz ovoga Zakona te druga postupovna pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuje se Opći porezi zakon, a supsidijarno i Zakon o općem upravnom postupku. Sukladno navedenom, porezno tijelo može koristiti sva dokazna sredstva kao što je provedba očevida u poreznom postupku za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na nekretnine.

Uz članak 6.

Predlaže se da je porez na nekretnine zajednički porez čiji se prihod dijeli između države i jedinice lokalne samouprave na čijem se području nekretnina nalazi pri čemu se određuje omjer raspodjele prihoda na način da udio općine i grada u porezu na nekretnine iznosi 80%, a udio države u porezu na nekretnine iznosi 20%. Naime, uvođenjem poreza na nekretnine povećat će se fiskalni kapacitet općina i gradova, a zadržavanjem dijela prihoda u državnom proračunu omogućit će se da država kroz instrument fiskalnog izravnanja ispravlja fiskalne nejednakosti među općinama i gradovima. Dakle, cjelokupan prihod, u konačnici, pripada gradovima i općinama.

Uz članak 7.

Predlaže se da predstavničko tijelo svojom odlukom, za potrebe plaćanja poreza na nekretnine, utvrđuje visinu poreza na nekretnine ovisno o mjestu, ulici, naselju ili zoni gdje se nekretnina nalazi te drugim kriterijima koji utječu na vrijednost nekretnine, kao što je primjerice njena starost i prisutnost sadržaja koji povećavaju njenu vrijednost. Također, predstavničko tijelo JLS-a svojom odlukom za potrebe plaćanja ovog poreza može propisati i uvjete kojima se ostvaruje oslobođenje za socijalno ugrožene osobe. Uz navedeno, u odluci je potrebno, kao i do sada, propisati i nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza na nekretnine.

Uz članak 8.

Predlaže se prilagođavanje naslova „porez na kuće za odmor“ u naslov „porez na nekretnine“. Predlaže se da porezno tijelo donosi rješenje o porezu na nekretnine za svaku kalendarsku godinu i to prema stanju, namjeni i vlasništvu nekretnine utvrđenom na dan 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez. Također se predlaže da se sve promjene koje nastanu tijekom godine, a od utjecaja su na utvrđivanje porezne obveze, primjenjuju od sljedeće kalendarske godine. Isto tako, predlaže se da se porez na nekretnine plaća u roku od 15 dana od dostave rješenja o utvrđivanju poreza te da izjavljena žalba ne odgađa njegovo izvršenje.

Uz članak 9.

Predlaže se da je obveznik poreza na nekretnine dužan do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez obračunskog razdoblja poreznom tijelu prijaviti promjenu podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja poreza na nekretnine, a osobito promjene koje se tiču obračunske površine nekretnine ili promjenu namjene nekretnine koja utječe na obračun poreza, kao i dokaze koji utječu na ostvarivanje uvjeta za oslobođenje od plaćanja poreza na nekretnine.

Isto tako, predlaže se propisati da su, z a potrebe utvrđivanja poreza na nekretnine, JLS na čijem području se nekretnina nalazi i Porezna uprava, dužne razmjenjivati podatke o nekretnini i poreznom obvezniku. Time se želi postići pravovremeno ažuriranje podataka o nekretninama koji utječu na njihovo oporezivanje.

Također, Porezna uprava može omogućiti nadležnoj JLS dohvat podataka i iz Evidencije OIB i Evidencije prometa nekretnina Informacijskog sustava Porezne uprave te ostale podatke koji mogu utjecati na utvrđivanje poreza na nekretnine.

Nadalje, u slučaju da je Porezna uprava određena kao nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza na nekretnine za JLS, predlaže se da nadležna JLS dostavlja Poreznoj upravi podatke iz evidencije komunalne naknade te sve ostale podatke koji mogu utjecati na utvrđivanje poreza na nekretnine, uključujući i osobe koje su oslobođene od plaćanja poreza na nekretnine kao socijalno ugrožene osobe.

Uz članak 10.

Predlaže se propisati prekršajnu odredbu za pravnu osobu koja ne dostavi podatke za utvrđivanje poreza na nekretnine te se predlaže povećati novčanu kaznu za isti prekršaj za fizičku osobu,  fizičku osobu obrtnika, fizičku osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost te odgovornu osobu u pravnoj osobi na iznos od 1000,00 do 6630,00 eura .

Uz članak 11.

Prijelaznim odredbama ovoga Zakona predlaže se propisivanje obveze usklađivanja odluka JLS sukladno ovom Zakonu najkasnije do 28. veljače 2025. godine., za primjenu tijekom 2025. godine pri čemu se određuje da ako JLS ne uskladi odluku prema odredbama ovoga Zakona, takve odluke onda se i dalje primjenjuju, ali samo u dijelovima koje nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

Nadalje, predlaže se propisati da se za JLS-ove koje su u svojim odlukama propisale visinu poreza na kuće za odmor primjenjivu u 2024. godini, a u danom roku do 28. veljače 2025. godine ne usklade svoje odluke o lokalnim porezima, za potrebe utvrđivanja i naplate poreza na nekretnine smatra da je donesena odluka o visini poreza na nekretnine, a u visini poreza na kuće za odmor koja je utvrđena u toj odluci.

Isto tako, predlaže se da JLS-ovi koji kao nadležno porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza na nekretnine odrede Poreznu upravu, dužne su joj dostaviti podatke za obračun poreza na nekretnine najkasnije do 30. lipnja 2025. godine.

Uz članak 12.

Predlaže se propisati da se na postupke utvrđivanja i naplate lokalnih poreza koji su započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona, primjenjuju odredbe Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, br. 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23.).

Uz članak 13.

Ovim člankom predlaže se propisati da će Ministarstvo financija u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona provesti naknadnu procjenu učinaka ovoga Zakona.

Uz članak 14.

Propisuje se objava Zakona u Narodnim novinama i njegovo stupanje na snagu.