PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o strancima („Narodne novine", broj: 130/11 i 74/13) koji se primjenjuje od 01. siječnja 2012. godine.
Zakon o strancima sadrži odredbe vezane za ulazak stranaca, vize, reguliranje radno-pravnog statusa, odredbe vezane za spajanje obitelji, srednjoškolsko obrazovanje i studiranje te znanstveno istraživanje u Republici Hrvatskoj, kao i posebne odredbe koje se odnose na državljane država članica Europskoga gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji, odobrenje EU plave karte visokokvalificiranim strancima te reguliranje statusa strancima koji imaju stalni boravak u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.
Zakon o strancima usklađen je s ukupno 22 direktive, preporuke, odluke i rezolucije europske pravne stečevine. Dakle, kako je riječ o velikom broju odredaba važećeg Zakona o strancima koje su se usklađivale s pravnom stečevinom Europske unije ovim Prijedlogom Zakona žele se ukloniti određeni nedostaci važećeg zakonskog teksta uočenih tijekom provedbe Zakona o strancima te s tim u vezi izvršiti određena nomotehnička poboljšanja kako ne bi bilo dvojbi u primjeni pojedinih odredbi.
Prijedlog Zakona usklađuje se i s dvije nove direktive: Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.
Imajući u vidu osobe na koje se primjenjuje Direktiva Vijeća 2004/38/EZ od 29.4.2004. o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice, članovi obitelji hrvatskih državljana regulirat će status sukladno odredbama Zakona kojima se regulira status državljana trećih zemalja, uz olakšano reguliranje statusa, na način da u postupku odobrenja privremenog boravka neće više morati dokazivati sredstva za uzdržavanje. Reguliranje boravka članova obitelji hrvatskih državljana koji su državljani država članica Europskog gospodarskog prostora, nalazi se u dijelu koji se odnosi na reguliranje boravka državljana država članica Europskog gospodarskog prostora.
Ovim prijedlogom Zakona detaljnije su razrađene odredbe o odbijanju ulaska, odnosno izlaska stranaca iz Republike Hrvatske, kao i mjere koje se poduzimaju prema strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj.
III.OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske.
IV. OBRAZLOŽENJE ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Sukladno članku 204. stavku 1. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj: 81/13) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, imajući u vidu da je u tijeku EU Pilot postupak br. 7555/15/JUST zbog nepravilnog prenošenja Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana EU-a i članova njihovih obitelji u važeći Zakon o strancima (Narodne novine, broj: 130/11 i 74/13). Slijedom navedenog potrebno je hitno usklađivanje odredbi važećeg Zakona o strancima s odredbama Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana EU-a i članova njihovih obitelji, a s ciljem izbjegavanja mogućnosti pokretanja službenog postupka povrede prava EU protiv Republike Hrvatske.
Također, ovaj Prijedlog Zakona usklađuje se i s dvije nove direktive: Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (rok za usklađivanje: 30.09.2016. godine) i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamentai Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (rok za usklađivanje: 29.11.2016. godine).
V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM
KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Članak 1.
U Zakonu o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11 i 74/13) u članku 1. stavku 4. podstavku 22. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju podstavci 23. i 24. koji glase:
'' - Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014.),
- Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (SL L 157, 27.5.2014.).''.
Članak 2.
U članku 2. točka 10. mijenja se i glasi:
''10. Sezonski radnik je stranac koji zadržava svoje glavno boravište u trećoj državi te zakonito i privremeno boravi u Republici Hrvatskoj kako bi obavljao djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba u okviru jednog ili više ugovora o radu na određeno vrijeme koje je izravno sklopio s poslodavcem s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj.''.
Točka 12. mijenja se i glasi:
''12. Državljanin treće države je stranac koji nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije.''.
U točki 15. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju točke 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22. i 23. koje glase:
''16. Dozvola boravka je isprava koju strancu na odobrenom privremenom ili stalnom boravak izdaje policijska uprava odnosno policijska postaja, a koja mu omogućuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj sukladno navedenoj svrsi.
17. Djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba je djelatnost koja je vezana uz određeno doba godine određenim ponavljajućim događajem ili nizom događaja koji su povezani sa sezonskim uvjetima, tijekom kojih razina potrebne radne snage znatno nadilazi onu potrebnu za uobičajeno tekuće poslovanje.
18. Premještaj unutar društva je privremeno upućivanje za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja stranca iz društva s poslovnim nastanom izvan područja EGP-a s kojim je stranac vezan na temelju ugovora o radu prije i za vrijeme premještaja, u subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i kada je to primjenjivo, mobilnost između subjekata domaćina s poslovnim nastanom u državi članici EGP-a.
19. Skupina poduzeća su dva ili više trgovačkih društava koja su povezana na sljedeće načine: trgovačko društvo, u odnosu na drugo trgovačko društvo, izravno ili neizravno, drži većinu upisanog kapitala tog trgovačko društva; kontrolira većinu glasova koji su povezani s kapitalom tog trgovačko društva izdanog u dionicama; ima pravo imenovati više od polovice članova upravnog, rukovodećeg ili nadzornog tijela tog trgovačkog društva; ili se trgovačka društva nalaze pod jedinstvenom upravom matičnog društva.
20. Dugotrajno boravište je stalni boravak stečen temeljem 5 godina zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici EGP-a.
21. Osoba s dugotrajnim boravištem je stranac iz glave XI. ovoga Zakona koji je nositelj dozvole boravka na propisanom obrascu koji je izdala druga država članica EGP-a u kojem je uneseno da se radi o državljaninu treće države na dugotrajnom boravištu.
22. Opasnostza javno zdravlje je potencijalno epidemiološka bolest, kako je utvrđena mjerodavnim dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, te druga zarazna bolest ili zarazne bolesti čiji su uzročnici paraziti, ako protiv tih bolesti Republika Hrvatska donosi mjere za zaštitu svojih državljana.
23. Povratak je dragovoljni odlazak odnosno prisilno udaljenje državljanina treće države koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj u treću državu.''.
Članak 3.
U članku 4. stavak 2. mijenja se i glasi:
''(2) Stranac kojemu je bilateralnim međunarodnim ugovoromograničeno kretanje na određenom području u određenom vremenu, smije se kretati samo na tom području i u vremenu koje je određeno.''.
Granična kontrola obavlja se sukladno zakonu kojim se uređuje nadzor državne granice, a obuhvaća i utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanih Zakonikom o schengenskim granicama.''.
Članak 6.
Članak 36. mijenja se i glasi:
''Članak 36.
(1) Strancu koji ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 35. ovoga Zakona može se odobriti ulazak u Republiku Hrvatsku na određenom graničnom prijelazu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske.
(2) O odobrenju ulaska iz stavka 1. ovoga članka policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje.
(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka odredit će se svrha boravka, mjesto i adresasmještaja, vrijeme u kojem može zakonito boraviti u Republici Hrvatskoj, granični prijelaz na kojem mora izaći iz Republike Hrvatske te obveza o dužnosti predaje rješenja policijskom službeniku koji obavlja graničnu kontrolu prilikom izlaska iz Republike Hrvatske. Rješenje se donosi bez saslušanja stranca.
(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
(5) U slučaju iz članka 124. stavka 7. ovoga Zakona, strancu se ulazak odobrava na temelju zahtjeva države članice EGP-a.''.
Članak 7.
Članak 38. mijenja se i glasi:
''Članak 38.
(1) O odbijanju ulaska strancu policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje. Rješenje se donosi bez saslušanja stranca.
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
(3) Ako odlazak s graničnog prijelaza u treću državu stranca iz stavka 1. ovoga članka nije moguć niti nakon 8 dana od dana dolaska na granični prijelaz, primijenit će se mjere za osiguranje povratka.''.
Članak 8.
U članku 39. točki 3. iza riječi: ''u Republici Hrvatskoj'' dodaju se riječi: ''odnosno u EGP-u''.
Članak 9.
U članku 40. stavak 2. mijenja se i glasi:
''(2) Strancu će se zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske ako:
1. ne posjeduje valjanu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice zbog čega mu neće biti odobren ulazak u drugu državu ili prilikom izlaska iz Republike Hrvatske upotrijebi tuđu ili krivotvorenu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice ili
2. postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno ili prekršajno gonjenje, uhićenje, privođenje, dovođenje ili izvršenje kazne zatvora.
3. na zahtjev suda.''.
Članak 10.
U članku 43. stavku 1. iza riječi: ''Zabranjeno je pomaganje'' dodaju se riječi: ''i pokušaj pomaganja''.
U stavku 2. riječi: ''iz članka 107. stavka 5.'' zamjenjuju se riječima:'' iz članka 116. i117.''.
Članak 11.
Članak 45. mijenja se i glasi:
''Članak 45.
(1) Kratkotrajni boravak je boravak stranca određen člankom 5. Zakonika o schengenskim granicama.
(2) Strancem na kratkotrajnom boravku ne smatra se stranac koji:
1.je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku,
2.nema vizu, ako mu je viza potrebna,
3.je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao,
4. je u prethodnih 180 dana zakonito i/ili nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 90 dana,
5.je vraćen u Republiku Hrvatsku na temelju readmisijskog ugovora,
6. je izručen u Republiku Hrvatsku na temelju međunarodnog ugovora o izručenju,
7. je s graničnog prijelaza doveden u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije mu odobren ulazak u Republiku Hrvatsku,
8.ima zabranu ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj.''.
Članak 12.
Naslov iznad članka 46. i članak 46 mijenja se i glasi:
''Otkaz kratkotrajnog boravka
Članak 46.
(1) Strancu će se rješenjem otkazati kratkotrajni boravak ako:
1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice,
2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i boravka,
3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 17. stavka 4. ovoga Zakona,
4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj,
5. postoji opravdana sumnja da njegov boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.
(2) Rješenje o otkazu boravka donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja. Protiv rješenja se može izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka određuje se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 do 3 mjeseca.''.
Članak 13.
U članku 48. stavku 3. iza riječi: ''dolazi radi'' dodaju se riječi: ''spajanja članova uže obitelji s hrvatskim državljaninom,''.
U stavku 4. iza točke na kraju rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: ''Vrijeme boravka tijekom rješavanja zahtjeva računa se kao kratkotrajni boravak.''.
Članak 14.
U članku 55. stavak 3. mijenja se i glasi:
''(3) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti članu obitelji stranca kojem je izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad, pružatelju usluga, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije i dnevnom migrantu.''.
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
''(4) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti strancu koji traži spajanje obitelji s članom obitelji koji je temeljem njegovog statusa stekao autonomni boravak.''.
Članak 15.
U članku 56. stavku 1. iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:
''3. registrirani životni partner ili neformalni životni partner,''
Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 4. i 5.
Dosadašnja točka 3. koja postaje točka 4. mijenja se i glasi:
''4. maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, maloljetna posvojena djeca bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera kao imaloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj,''.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
''(3) Prije izdavanja odobrenja za privremeni boravak iz stavka 2. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je zatražiti suglasnost Ministarstva u sjedištu.''.
Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.
Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:
''(6) Izvanbračna zajednica, u smislu ovoga Zakona, je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine u zajedničkom kućanstvu neposredno prije podnošenja zahtjeva ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a neformalno životno partnerstvo, u smislu ovoga Zakona, je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje 3 godine u zajedničkom kućanstvu neposredno prije podnošenja zahtjeva.''.
Članak 16.
Iza članka 56. dodaje se članak 56.a koji glasi:
''Reguliranje privremenog boravka za člana
obitelji hrvatskog državljanina
Članak 56.a
Član uže obitelji hrvatskog državljanina iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora ispunjavati uvjet iz članka 54. točke 3. ovoga Zakona.''.
Članak 17.
U članku 57. stavak 4. mijenja se i glasi:
''(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na izvanbračnu zajednicu i životno partnerstvo i u postupku odobrenja autonomnog i stalnog boravka.''.
Članak 18.
U članku 74. stavak 3. mijenja se i glasi:
''(3) Godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje se u skladu sa stanjem na tržištu rada.''
Stavak 5. mijenja se i glasi:
''(5) Godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca može se utvrditi kvota dozvola za sezonski rad i kvota potvrda o prijavi rada za sezonski rad.''.
Članak 19.
Iza članka 75. dodaje se naslov iznad članka 75.a, 75.b i75.c i članci 75.a, 75.b i 75.c koji glase:
''Sezonski radnici
Članak 75.a
(1) Odobrenje za sezonski rad je:
- potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili
- dozvola za boravak i rad za sezonski rad.
(2) Sezonske poslove do 90 dana godišnje može obavljati sezonski radnik temeljem potvrde o prijavi rada za sezonski rad.
(3) Strancu kojemu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može se izdati viza za kratkotrajni boravak sukladno glavi III. ovoga Zakona te se u rubriku ''napomene'' unose riječi: ''sezonski rad''.
(4) Potvrda o prijavi rada za sezonski rad može se izdati strancu ako:
1. ima valjanu stranu putnu ispravu za vrijeme važenja potvrde o prijavi rada,
2. ima valjani ugovor o radu odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu,
3. ima zdravstveno osiguranje,
4. ima osiguran smještaj,
5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje.
(5) Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.
(6) Sezonske poslove dulje od 90 dana sezonski radnik može obavljati temeljem dozvole za boravak i rad koja se može izdati s rokom važenja do 6 mjeseci ako su ispunjeni uvjeti iz članka 54. ovoga Zakona uz prilaganje dokaza o osiguranom smještaju te valjanog ugovora o radu odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajućeg dokaza o radu.
(7) Pod osiguranim smještajem za izdavanje odobrenja za sezonski rad smatra se smještaj koji sezonskom radniku osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni smještaja obavještava se policijska uprava odnosno policijska postaja u roku od 8 dana od dana promjene.
(8) Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako se utvrdi da će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja.
(9) Protiv odluke policijske uprave odnosno policijske postaje o izdavanju potvrde o prijavi rada za sezonski rad može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
Produljenje odobrenja za sezonski rad
Članak 75.b
(1) Sezonski radnik na temelju odobrenja za sezonski rad može raditi u Republici Hrvatskoj najdulje 6 mjeseci godišnje nakon čega mora napustiti Republiku Hrvatsku.
(2) Unutar roka od 6 mjeseci godišnje sezonski radnik može jednom produljiti važenje odobrenja za sezonski rad kod istog ili drugog poslodavca. Potvrda o prijavi rada za sezonski rad može se produljiti, ali ukupno trajanje potvrda ne može biti dulje od 90 dana godišnje.
(3) Zahtjev za produljenje odobrenja za sezonski rad podnosi se najkasnije 30 dana policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prije isteka roka važenja navedenog odobrenja.
(4) Sezonskom radniku olakšat će se ponovno izdavanje odobrenja za sezonski rad ako je barem jednom tijekom prethodnih 5 godina imao izdano odobrenje za sezonski rad te nije kršio uvjete ovoga Zakona koji se odnose na sezonske radnike.
Prestanak važenja i poništenje odobrenja za sezonski rad
Članak 75.c
(1) Odobrenje za sezonski rad prestat će važiti ako stranac:
1. obavlja poslove za koje mu nije izdana potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili dozvola za boravak i rad za sezonski rad,
2. radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili dozvola za boravak i rad za sezonski rad,
3. prestanu postojati uvjeti za izdavanje odobrenja za sezonski rad.
(2) Odobrenje za sezonski rad može prestati važiti ako:
1. poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili
2. je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bio u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost.
(3) Dozvola za boravak i rad za sezonski rad prestat će važiti ako stranac ima zabranu ulaska i boravka.
(4) Odredba da će odobrenje za sezonski rad prestati važiti ako poslodavac krši propise o radu odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bilo u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost, ne primjenjuje se na sezonskog radnika koji podnosi zahtjev za odobrenje za sezonski rad kod drugog poslodavca kada se navedeno kršenje propisa odnosi na prvog poslodavca.
(5) Odobrenje za sezonski rad poništit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.
(6) Protiv odluke policijske uprave odnosno policijske postaje iz stavka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.''.
Članak 20.
U članku 76. stavku 1. točki 2. riječi i zarez: ''pružateljima usluga,'' brišu se.
Točka 4. mijenja se i glasi:
'' 4. strancu premještenom unutar društva i strancu koji dolazi na temelju dugoročne mobilnosti,''.
U točki 15. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju točke 16. i 17. koje glase:
''16. osobi s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a,
17. ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.''.
Članak 21.
U članku 78. stavku 3. točka 3. mijenja se i glasi:
''3. njegova mjesečna bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku, dok stranac koji se samozapošljava u vlastitom obrtu mora dokazati da iznos ostvaren dohotkom od samostalnog rada iznosi najmanje visinu prosječne mjesečne neto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku,''.
Članak 22.
Iza članka 79. dodaju se članci 79.a, 79.b, 79.c i 79.dkoji glase:
''Stranac premješten unutar društva
Članak 79.a
(1) Osoba premještena unutar društva je stranac koji je rukovoditelj, stručnjak ili pripravnik vezan ugovorom o radu s trgovačkim društvom koje ima poslovni nastan u trećoj državi koje ga privremeno premješta za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja u trgovačko društvo, podružnicu ili predstavništvo (u daljnjem tekstu: subjekt) s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj.
(2) Osoba premještena unutar društva je:
1. rukovoditelj - osoba na vodećem položaju koja u prvom redu upravlja poslovanjem subjekta s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i koja se uglavnom nalazi pod općim nadzorom ili prima smjernice od uprave ili dioničara trgovačkog društva ili osobe koja obnaša istovjetnu dužnost; taj položaj obuhvaća: upravljanje subjektom domaćinom ili odjelom ili pododjelom subjekta domaćina; nadzor i kontrolu rada drugog nadzornog, stručnog ili rukovodećeg osoblja; ovlast za preporučivanje zapošljavanja, otpuštanja ili drugog djelovanja u vezi s osobljem;
2. stručnjak - osoba koja radi unutar skupine trgovačkih društava, a koja posjeduje specijalizirano znanje od ključne važnosti za područja djelovanja, tehnike ili rukovođenje subjekta s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj. Pri procjeni takvog znanja uzima se u obzir ne samo znanje specifično za subjekta domaćina već i ima li ta osoba visoki stupanj stručne osposobljenosti, uključujući odgovarajuće stručno iskustvo, za vrstu posla ili aktivnost koja zahtijeva specifično tehničko znanje, uključujući moguće članstvo u ovlaštenoj strukovnoj udruzi;
3. pripravnik - osoba koja posjeduje sveučilišnu diplomu, a koja je premještena u subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj u svrhu karijernog razvoja ili kako bi sudjelovala u osposobljavanju u poslovnim tehnikama ili metodama i plaćena je za vrijeme tog premještaja.
(3) Dozvola za boravak i rad izvan godišnje kvote može se odobriti osobi premještenoj unutar društva koja ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona i ako:
1. subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i trgovačko društvo s poslovnim nastanom u trećoj državi pripadaju istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava,
2. je zaposlen unutar istog trgovačkog društva ili skupine trgovačkih društava u neprekinutom razdoblju od najmanje 12 mjeseci neposredno prije dana premještaja unutar društva u slučaju rukovoditelja i stručnjaka te u neprekinutom razdoblju od najmanje 6 mjeseci u slučaju pripravnika,
3. priloži ugovor o radu i potvrdu o premještaju iz kojih je vidljivo da ima prava iz članka 86. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,
4.ima potrebne stručne kvalifikacije i iskustvo potrebno subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj u koji treba biti premješten kao rukovoditelj ili stručnjak ili u slučaju pripravnika, potrebnu sveučilišnu diplomu,
5. plaća koju prima nije manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim položajima u skladu s primjenjivim zakonima ili kolektivnim ugovorima ili praksom,
6. glavna svrha osnivanja subjekta u Republici Hrvatskoj nije olakšavanjereguliranja boravka osoba premještenih unutar društva,
7. premještaj unutar društva nije duži od 3 godine za rukovoditelje i stručnjake odnosno godine dana za pripravnike.
(4) Dozvola za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka odbit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.
(5) Najdulje trajanje premještaja za rukovoditelje i stručnjake je 3 godine, a za pripravnike 1 godina, nakon čega su dužni napustiti Republiku Hrvatsku, osim ako reguliraju boravak po drugoj osnovi.
(6) Zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za osobu premještenu unutar društva može se podnijeti nakon isteka roka od 6 mjeseci od isteka važenja dozvole za boravak i rad koja je bila odobrena sukladno stavku 3. ovoga članka.
(7) Stranac koji se premješta na rad u više država članica EGP-a zahtjev za dozvolu za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka podnosi policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako je trajanje premještaja u Republici Hrvatskoj dulje od trajanja premještaja u drugim državama članicama EGP-a.
(8) Osoba premještena unutar društva temeljem odobrene dozvole za boravak i rad može raditi u svakom subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava u trećoj državi.
(9) Osoba premještena unutar društva ima prava propisana člankom 86. stavkom 5. i 6. ovoga Zakona, kao i pravo na slobodu udruživanja, povezivanja i članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući prava i davanja koja pružaju takve organizacije, ne dovodeći u pitanje posebne propise o javnom poretku i nacionalnoj sigurnosti.
(10) Član obitelji osobe premještene unutar društva ostvaruje pravo na rad i samozapošljavanje sukladno odredbama ovoga Zakona.
(11) Republika Hrvatska na zahtjev druge države članice EGP-a bez formalnosti i bez odgađanja dopušta ponovni ulazak osobi premještenoj unutar društva kojoj je u Republici Hrvatskoj odobrena dozvola za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka i članovima njezine obitelji ako mu je:
- u drugoj državi članici EGP-a prestao boravak koji mu je odobren temeljem mobilnosti,
- prestala važiti dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a osoba je u drugoj državi članici EGP-a boravila tijekom razdoblja mobilnosti.
Kratkoročna mobilnost
Članak 79.b
Stranac koji ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva, a koju je izdala druga država članica EGP-a može raditi u subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
Dugoročna mobilnost
Članak 79.c
(1) Dozvola za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti može se odobriti strancu koji ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva, a koju je izdala druga država članica EGP-a i koji namjerava raditi dulje od 90 dana u subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava.
(2) Stranac zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ili u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.
(3) Dozvola za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti može se odobriti strancu ako:
1. ima valjanu stranu putnu ispravu,
2. subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i trgovačko društvo s poslovnim nastanom u trećoj državi pripadaju istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava,
3. priloži ugovor o radu i potvrdu o premještaju,
4. dostavi adresu stanovanja u Republici Hrvatskoj,
5. nema zabranu ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj i
6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(4) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka odbit će se ako:
1. je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena,
2. nema prava iz članka 86. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,
3. je premještaj unutar društva dulji od 3 godine za rukovoditelje i stručnjake te dulji od 1 godine za pripravnike,
4. dozvola izdana u svrhu premještaja unutar društva izdana u drugoj državi članici EGP-a istekne tijekom postupka.
(5) Stranac može raditi u Republici Hrvatskoj dok se ne odluči o zahtjevu za odobrenje dozvole za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka ako je zahtjev podnijet prije isteka kratkotrajnog boravka i ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva koju je izdala druga država članica EGP-a.
(6) O odobrenju dozvole za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti, njenom produženju ili odluci na temelju koje je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku, policijska uprava odnosno policijska postaja će obavijestiti nadležno tijelo druge države članice EGP-a u kojoj stranac ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva.
Članak 79.d
Dozvola za boravak i rad izdana temeljem članka 79.a i članka 79.c poništit će se ako je:
- glavna svrha osnivanja subjekta u Republici Hrvatskoj olakšavanje reguliranja boravka stranaca premještenih unutar društva,
- priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.''.
Članak 23.
Članak 81. mijenja se i glasi:
''Članak 81.
Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada za sezonski rad može se odbiti ako:
1. poslodavac krši propise o radu, oporezivanju, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili
2. je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bio u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost ili
3. stranac krši odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ulazak, boravak ili rad ili
4. stranac ili poslodavac nije podmirio izrečenu novčanu kaznu.''.
Članak 24.
U članku 82. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
''(2) Potvrda o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana godišnje izdaje se sukladno članku 74. stavku 5. i članku 75.a ovoga Zakona''.
Dosadašnji stavci 2., 3., 4. i 5. postaju stavci 3., 4., 5. i 6.
U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. riječi: '' i 15.'' zamjenjuju se riječima: ''i 19.''.
Članak 25.
U članku 83. stavku 2. iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:
''2. prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje na sportskim priredbama i natjecanjima,''.
Dosadašnja točka 2. postaje točka 3.
Članak 26.
U članku 93. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:
''1. boravak na temelju izdane dozvole za boravak i rad sezonskim radnicima, pružateljima usluga, dnevnim migrantima, raspoređenim radnicima, osobama premještenim unutar društva, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije te boravak odobren članovima obitelji stranaca premještenih unutar društva i raspoređenih stranaca,''.
Članak 27.
U članku 96. stavku 1. iza riječi: ''članka 92.''dodaju se riječi: ''ili članka 94. stavka 1. točke 3. i 4.''.
Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:
''4. ima osigurano stanovanje,''.
Dosadašnje točke 4. i 5. postaju točke 5. i 6.
U dosadašnjoj točki 4. koja postaje točka 5. riječi: ''te hrvatsku kulturu i društveno uređenje'' brišu se.
U stavku 2. riječi: ''iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. '' zamjenjuju se riječima: ''iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ''.
Članak 28.
U članku 97. stavci 2. i 4. brišu se.
Dosadašnji stavci 3. i 5. postaju stavci 2. i 3.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: ''te hrvatske kulture i društvenog uređenja“ brišu se.
Članak 29.
Naslov iznad članka 100. i članak 100. mijenjaju se i glase:
''Vrste mjera i način primjene
Članak 100.
(1) U smislu ovoga Zakona mjerama za osiguranje povratka smatraju se:
ograničenje slobode kretanja
rok za dragovoljni odlazak,
zabrana ulaska i boravka,
obveze stranca u postupku povratka,
prisilno udaljenje,
druge mjere propisane ovim Zakonom kojima je svrha odlazak stranca u treću državu.
(2) Mjere za osiguranje povratka primjenjuju se prema strancima koji nemaju pravo na slobodu kretanja u skladu s člankom 2. točkom 5. Zakonika o schengenskim granicama, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.
(3) Ako je pojedina mjera za osiguranje povratka propisana međunarodnim ugovorom, primijenit će se mjera koja je povoljnija za stranca.
(4) Odredbe ovoga Zakona o obvezi donošenja rješenja o povratku te o besplatnoj pravnoj pomoći ne moraju se primijeniti na strance:
koji su zatečeni na granici s trećom državom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska,
kojima treba odbiti ulazak na graničnom prijelazu,
koje treba izručiti temeljem međunarodnog ugovora.
(5) Strance iz stavka 4. ovoga članka ne može se isključiti od primjene odredbi ovoga Zakona o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, pravu na zdravstvenu zaštitu, zaštiti ranjivih osoba, ograničenju slobode kretanja i zabrani prisilnog udaljenja.
(6) Za primjenu mjera za osiguranje povratka nadležno je Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja.“.
Članak 30.
Naslov iznad članka 101. i članak 101. mijenjaju se i glase:
„Zaštita u postupku povratka
Članak 101.
(1) Prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje stranca prema kojem se poduzimaju mjere.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka ranjivim osobama smatraju se maloljetnici, a osobito maloljetnici bez pratnje, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa, te osobe s duševnim smetnjama.
(3) Stranac u postupku povratka ima pravo na zdravstvenu zaštitu i školovanje sukladno posebnim propisima.“.
Članak 31.
Naslov iznad članka 102. i članak 102. mijenjaju se i glase:
„Nezakoniti boravak
Članak 102.
(1) Stranac nezakonito boravi ako:
1. nije na kratkotrajnom boravku,
2. nema valjano odobrenje za privremeni ili stalni boravak,
3. nema pravo na zakoniti boravak sukladnu Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti,
4. nije stranac iz članka 59. stavka 2. i članka 114. stavka 5. ovoga Zakona,
5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora.
(2) Stranac koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.
(3) Stranac iz stavka 1. ovoga članka kojemu je izdano rješenje o povratku dužan je napustiti EGP u roku koji mu je određen, te se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku.“.
Članak 32.
Naslov iznad članka 103. i članak 103. mijenjaju se i glase:
„Rješenje o povratku
Članak 103.
(1) Strancu koji nezakonito boravi i strancu kojem odlukom državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP, te da se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
(3) Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to stranac može učiniti, koje ne može biti kraće od 7 dana niti dulje od 30 dana.
(4) U slučajevima iz članka 104. stavka 1. točke 1., 2. i 4. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanjukraćem od 7 dana.
(5) U slučajevima iz članka 107. stavka 1. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju duljem od 30 dana.
(6) Rok za dragovoljni odlazak strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja stranca na slobodu s izdržavanja kazne zatvora.
(7) Rješenjem o povratku strancu mogu se odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona.“.
Članak 33.
Naslov iznad članka 104. i članak 104. mijenjaju se i glase:
„Iznimke od obveze donošenja rješenja o povratku
Članak 104.
(1) Strancu iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona ne mora se donijeti rješenje o povratku ako:
1. postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona,
2. mu je zahtjev za odobrenje boravka odbijen kao očito neosnovan ili prijevaran,
3. ga se može prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a temeljem readmisijskog ugovora koji je bio na snazi 13.01.2009. godine,
4. predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.
(2) Ako je stranac koji nezakonito boravi podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka, razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku.“.
Članak 34.
Naslov iznad članka 105. i članak 105. mijenjaju se i glase:
„Donošenje rješenja o povratku
Članak 105.
(1) Rješenje o povratku donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(2) Rješenje o povratku koje se izdaje uz rješenje o protjerivanju strancu ili uz odluku Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje kojom strancu prestaje zakoniti boravak smatra se sastavnim dijelom rješenja o protjerivanju odnosno odluke kojom strancu prestaje zakoniti boravak.
(3) Rješenje o povratku strancu koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.“.
Članak 35.
Naslov iznad članka 106. i članak 106. mijenjaju se i glase:
„Pravni lijek protiv rješenja o povratku
Članak 106.
(1) U slučaju iz članka 105. stavka 2. ovoga Zakona, rješenje o povratku može se pobijati samo u pravnom lijeku protiv rješenja o protjerivanju ili odluke Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje.
(2) Ako se strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku izdaje samo rješenje o povratku, protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(3) Ako je strancu naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku prestaje važiti bez donošenja upravnog akta.
(4) Ako je stranac izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o povratku ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva.“.
Članak 36.
Naslov iznad članka 107. i članak 107. mijenjaju se i glase:
„Produljenje roka za dragovoljni odlazak
Članak 107.
(1) U opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 103. i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja.
(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak.
(4) Rješenjem o produljenju roka za dragovoljni odlazak strancu se mogu odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Protiv rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.
Članak 37.
Naslov iznad članka 108. i članak 108. mijenjaju se i glase:
„Protjerivanje iz razloga društvene opasnosti
Članak 108.
(1) Stranca se može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(2) Stranca se može protjerati osobito ako:
- pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku,
- sklopi brak iz koristi,
- prekrši propise o zapošljavanju i radu stranaca, sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga ili carinskim i drugim poreznim davanjima,
- počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja,
- ponavlja činjenje prekršaja.
(3) Stranca će se protjerati, ako:
1. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine,
2. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od 5 godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje 3 godine,
3. je zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora,
4. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.“.
Članak 38.
Naslov iznad članka 109. i članak 109. mijenjaju se i glase:
„Protjerivanje zbog nezakonitog boravka
Članak 109.
(1) Stranca se može protjerati ako nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu.
(2) Stranca će se protjerati, ako:
1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem,
2. je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,
3. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1.ovoga Zakona.“.
Članak 39.
Naslov iznad članka 110. i članak 110. mijenjaju se i glase:
„Zaštita od protjerivanja
Članak 110.
(1) Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, pored okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoji veze stranca sa državom podrijetla.
(2) Rješenje o protjerivanju stranca na:
1. stalnom boravku u Republici Hrvatskoj,
2. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj neprekidno 10 godina,
3. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji 3 godine zakonito boravi u Republici Hrvatskoj i u braku je s hrvatskim državljaninom ili strancem na odobrenom stalnom boravku,
može se donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 108. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Rješenje o protjerivanju ne može se donijeti tijekom odlučivanja o sudjelovanju u programu pomoći i zaštite iz članka 76. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(4) Strancu kojemu je prestao privremeni boravak, a koji mu je odobren kao žrtvi trgovanja ljudima ili je stranac bio potpomognut u nezakonitom prelasku državne granice i nezakonitom boravku, rješenje o protjerivanju može se donijeti samo ako stranac nije napustio EGP u roku za dragovoljni odlazak koji je određen rješenjem o povratku.“.
Članak 40.
Naslov iznad članka 111. i članak 111. mijenjaju se i glase:
„Zabrana ulaska i boravka
Članak 111.
Rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP, te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP-u.
(2) Ako stranac ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske.
(3) Ako stranac ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, a doneseno je rješenje o protjerivanju iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem se može ukinuti zabrana ulaska i boravka u EGP-u i odrediti zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
(4) Rješenje o ukidanju zabrane ulaska i boravka i rješenje o određivanju zabrane ulaska i boravka iz stavka 3. ovoga članka donosi tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju. Protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 108. ovoga Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 20 godina.
(6) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 109. ovoga Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 5 godina.
(7) Zabrana ulaska i boravka računa se od dana:
1. isteka roka za dragovoljni odlazak iz članka 103. stavka 2. ovoga Zakona,
2. prisilnog udaljenja,
3. isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju.
(8) Zabrana ulaska i boravka u slučajevima koji nisu propisani u stavku 7. ovoga članka računa se od dana izvršnosti rješenja o protjerivanju.“.
Članak 41.
Naslov iznad članka 112. i članak 112. mijenjaju se i glase:
„Donošenje rješenja o protjerivanju
Članak 112.
(1) Rješenje o protjerivanju donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja. Ako se rješenje o protjerivanju donosi strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku, protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(2) U slučaju iz članka 109. ovoga Zakona rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.
(3) Ako se uz rješenje o protjerivanju ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se stranca prisilno udaljiti.
(4) U slučaju iz članka 100. stavka 4. podstavka 1. ovog Zakona rješenje o protjerivanju može se donijeti na obrascu.
(5) Rješenje iz stavka 4. ovoga članka donosi se bez saslušanja strancima, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje.“.
Članak 42.
Naslov iznad članka 113. i članak 113. mijenjaju se i glase:
„Ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka
Članak 113.
(1) Tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti ili skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi iz članka 108. i 109.ovoga Zakona, iz humanitarnih razloga ili ako je to u interesu Republike Hrvatske.
(2) Zahtjev za ukidanje ili skraćivanje zabrane ulaska i boravka može se podnijeti kada protekne polovica vremena izrečene zabrane ulaska i boravka, a u svakom slučaju kada proteknu 3 godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka.
(3) Stranac koji je protjeran samo zbog razloga iz članka 109. ovoga Zakona, zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može podnijeti kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva iz stavka 2. i 3. ovoga člankanije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Ako je strancu naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o protjerivanju prestaje važiti bez donošenja upravnog akta.
(6) Ako je stranac izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o protjerivanju ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva.“.
Članak 43.
„Naslov iznad članka 114. i članak 114. mijenjaju se i glase:
„Odobrenje boravka strancu za kojeg je
država članica EGP-a
donijela odluku o protjerivanju
Članak 114.
Ako je država članica EGP-a za stranca donijela odluku o protjerivanju, diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske ili Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja će u postupku izdavanja vize ili odobrenja boravka u Republici Hrvatskoj voditi računa o interesima te države članice EGP-a.“.
Članak 44.
Naslov iznad članka 115. i članak 115. mijenjaju se i glase:
„Prevođenje na strani jezik
Članak 115.
(1) U postupku donošenja:
- rješenja o protjerivanju,
- rješenja o povratku,
- rješenja o ukidanju ili skraćivanju zabrane ulaska i boravka,
- rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak,
- rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 122. stavka 7. ovoga Zakona,
- rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 124. stavka 6. ovoga Zakona,
- rješenja o primjeni blažih mjera,
- rješenja o smještaju u centar za zadržavanje stranaca,
- rješenja o produljenju smještaja u centru za zadržavanje stranaca,
- rješenja o određivanju strožeg policijskog nadzora,
- rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja,
- rješenja o poništenju privremene odgode prisilnog udaljenja (u daljnjem tekstu: odluke u vezi povratka),
strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije.
(2) Odluka u vezi povratka će se prevesti na zahtjev stranca.“.
Članak 45.
Naslov iznad članka 116. i članak 116. mijenjaju se i glase:
„Pouka strancu koji je nezakonito boravio i radio
Članak 116.
Prije donošenja rješenja o protjerivanju i rješenja o povratku, stranca koji je nezakonito boravio i radio obavijestit će se o mogućnosti naknade plaće, s pripadajućim doprinosima sukladno posebnim propisima, te mogućnosti izjavljivanja žalbe odnosno tužbe protiv poslodavca.“.
Članak 46.
Naslov iznad članka 117. i članak 117. mijenjaju se i glase:
„Besplatna pravna pomoć
Članak 117.
(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć (u daljnjem tekstu: pravna pomoć) ima stranac koji nezakonito boravi i stranac na kratkotrajnom boravku za kojeg je pokrenut postupak donošenja odluke u vezi povratka ili za kojeg je donesena odluka u vezi povratka, protiv koje se ne može izjaviti žalba nego pokrenuti upravni spor.
(2) Pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:
- pomoć u sastavljanju tužbe i
- zastupanje pred upravnim sudovima.
(3) Pravnu pomoć mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa.
(4) Pravo na pravnu pomoć nema stranac iz stavka 1. ovoga članka koji posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti, ili ako je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan.
(5) Smatra se da stranac posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti ako posjeduje novčana sredstva u iznosu prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj ili stvar/i čija vrijednost prelazi navedeni iznos odnosno ukoliko ukupni iznos novčanih sredstava i stvari koje posjeduje prelazi iznos prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.
(6) Smatra se da je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan ako ne postoje okolnosti iz članka 101. i 126. ovoga Zakona, koje samostalno ili zajedno s drugim okolnostima mogu doprinijeti uspješnom okončanju upravnog spora za stranca.
(7) Rješenje o pravnoj pomoći donosi Ministarstvo, protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(8) Stranca koji ispunjava uvjete za pružanje pravne pomoći obavijestit će se o mogućnosti podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, najkasnije do dostave odluke u vezi povratka.
(9) Pravna pomoć pruža se na zahtjev stranca iz stavka 1. ovoga članka.
(10) Stranackojem je odobrena pravna pomoć odabire pružatelja pravne pomoći s popisa pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.
(11) Troškove pravne pomoći koja se pruža sukladno odredbama ovoga Zakona snosi Ministarstvo.
(12) Stranac iz stavka 10. ovoga članka oslobođen je snošenja troškova upravnog spora.“.
Članak 47.
Naslov iznad članka 118. i članak 118. mijenjaju se i glase:
„Postupak prema strancu koji u
drugoj državi članici EGP-a ima odobrenje boravka
Članak 118.
(1) Strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a ima odobrenje boravka u državi članici EGP-a, policijska uprava odnosno policijska postaja izdat će upozorenje da je dužan bez odlaganja napustiti Republiku Hrvatsku i otići u državu članicu EGP-a u kojoj ima odobrenje boravka. Upozorenjem će se odrediti rok u kojem je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku koji počinje teći prvoga dana od dana dostave upozorenja.
(2) Ako stranac iz stavka 1. ovoga članka ne napusti Republiku Hrvatsku, donosi se rješenje o povratku.
(3) Stranac iz stavka 1. ovoga članka za kojeg je doneseno rješenje o protjerivanju iz članka 108. ovoga Zakona, ne mora se izdati upozorenje iz stavka 1. ovoga članka.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka primijenit će se mjere za osiguranje povratka.“.
Članak 48.
Naslov iznad članka 119. i članak 119. mijenjaju se i glase:
„Postupak prema strancu kojem je u drugoj državi članici EGP-a odobrena međunarodna zaštita
Članak 119.
(1) Strancu kojem je prestao stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a odobrena mu je međunarodna zaštita u državi članici EGP-a, rješenjem će se odrediti odlazak u državu članicu EGP-a u kojoj mu je odobrena međunarodna zaštita.
(2) Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka provjerit će se ima li stranac još uvijek međunarodnu zaštitu u državi članici EGP-a.
(3) Ministarstvo će na zahtjev druge države članice EGP-a dostaviti podatke ima li stranac odobrenu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, ako je to potrebno u svrhu ograničenja iz stavka 1. ovoga članka. Podaci će se dostaviti u roku od 1 mjesec od zaprimanja zahtjeva.
(4) U postupku donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o rješenju o povratku.“.
Članak 49.
Naslov iznad članka 120. i članak 120. mijenjaju se i glase:
„Obveze fizičkih i pravnih osoba
Članak 120.
(1) Državna tijela, pravne i fizičke osobe dužne su bez odgađanja obavijestiti policijsku upravu, odnosno policijsku postaju ako imaju saznanja da stranac nezakonito boravi ili radi u Republici Hrvatskoj, izuzev ako prema posebnom propisu imaju obvezu čuvanja tajne.
(2) Tijelo koje je protiv stranca pokrenulo prekršajni ili kazneni postupak za djela koja se progone po službenoj dužnosti, dužno je o pokretanju i ishodu postupka bez odgađanja obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.
(3) Državno tijelo koje je donijelo odluku kojom se stranca proglašava krivim zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja koji se progone po službenoj dužnosti, dužno je bez odgađanja nakon donošenja odluke obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.
(4) Državno tijelo koje je donijelo odluku o puštanju stranca iz zatvorske ustanove na slobodu dužno je o tome odmah obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.“.
Članak 50.
Naslov iznad članka 121. i članak 121. mijenjaju se i glase:
„Dragovoljni odlazak
Članak 121.
(1) Dragovoljni odlazak je odlazak stranca u treću državu na temelju rješenja o povratku.
(2) Radi poticanja dragovoljnog odlaska može se odustati od donošenja rješenja o protjerivanju, odustati od primjene zabrane ulaska i boravka određene rješenjem, ukinuti i skratiti zabranu ulaska i boravka, ukinuti odluku o prisilnom udaljenju i odustati od naplate troškova prisilnog udaljenja
(3) Radi poticanja dragovoljnog odlaska može se sklapati sporazume s tijelima država članica EGP-a i trećih država, te s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(4) Radi poticanja dragovoljnog odlaska Ministarstvo, policijska postaja odnosno policijska postaja može pribavljati putne isprave i putne karte i obavljati financijske isplate.“.
Članak 51.
Naslov iznad članka 122. i članak 122. mijenjaju se i glase:
„Prisilno udaljenje
Članak 122.
(1) Prisilno udaljenje je odlazak stranca iz Republike Hrvatske pod pratnjom policije, bez obzira na privolu stranca.
(2) Stranca će se prisilno udaljiti iz EGP-a ako:
1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem,
2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. Zakona,
3. se radi o strancu iz članka 100. stavka 4. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(3) Na temelju stavka 2. ovoga članka stranca se može prisilno udaljiti u sljedeću treću državu:
- državu njegovog podrijetla,
- državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili
- uz njegov pristanak, u drugu treću državu.
(4) Stranca će se prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a ako su ispunjeni uvjeti za vraćanje na temelju readmisijskog ugovora koji je bio na snazi 13.1.2009. godine ili ako su ispunjeni uvjeti za transfer u dublinskom postupku.
(5) Stranca iz članka 118. ovoga Zakona koji nije napustio Republiku Hrvatsku može se prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a u skladu s stavkom 4. ovoga članka ako je to za njega povoljnije od prisilnog udaljenja u treću državu.
(6) Ako je određen rok za dragovoljni odlazak, stranca se ne može prisilno udaljiti prije isteka roka za dragovoljni odlazak, osim ako se utvrdi da je u vrijeme donošenja rješenja o povratku postojao rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona ili se rizik od izbjegavanja pojavio nakon donošenja rješenja o povratku.
(7) Stranca iz članka 119. ovoga Zakona koji nije napustio Republiku Hrvatsku prisilno će se udaljiti u državu članicu EGP-a u kojoj mu je odobrena međunarodna zaštita. Stranca kojem je prestao stalni boravak u Republici Hrvatskoj jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđen za teško kazneno djelo te predstavlja opasnost za javni poredak, a odobrena mu je međunarodna zaštita u državi članici EGP-a, može se prisilno udaljiti i u drugu državu ako se time ne narušava načelo iz članka 126. ovoga Zakona.
(8) O prisilnom udaljenju iz stavka 6. i 7. ovoga članka policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi rješenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(9) U vezi prisilnih udaljenja Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja može pribavljati putne isprave i putne karte, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, a Ministarstvo može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.“.
Članak 52.
Naslov iznad članka 123. i članak 123. mijenjaju se i glase:
„Zaštita temeljnih ljudskih prava u postupku prisilnog udaljenja
Članak 123.
(1) Ministarstvo osigurava obavljanje promatranja prisilnih udaljenja u smislu članka 8. stavka 6. Direktive 2008/115/EZ, o čemu može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(2) Radi osiguranja provođenja prisilnih udaljenja na način da se poštuju temeljna ljudska prava stranaca koje se prisilno udaljava, prisilno udaljenje može se tehnički snimati. Stranca će se obavijestiti o svrsi snimanja.“.
Članak 53.
Naslov iznad članka 124. i članak 124. mijenjaju se i glase:
„Priznavanje odluke države članice EGP-a o
protjerivanju i/ili povratku
Članak 124.
(1) Prisilno će se udaljiti stranca za kojega je država članica EGP-a donijela odluku o protjerivanju:
1.jer je osuđen zbog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od najmanje jedne godine,
2.zbog ozbiljnih razloga za sumnju da je počinio ili zbog čvrstih dokaza da je namjeravao počiniti teško kazneno djelo,
3.zbog kršenja propisa o ulasku i boravku stranaca.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, odlukom o protjerivanju smatra se odluka kojom se strancu utvrđuje obveza napuštanja EGP-a i zabrana ulaska iboravka u EGP-u, koja je važeća i čije izvršenje nije odgođeno.
(3) Ako je strancu iz stavka 1. i 2. ovoga članka odobren boravak u Republici Hrvatskoj, provest će se savjetovanje s državom članicom EGP-a koja je donijela odluku o protjerivanju.
(4) Ako je strancu iz stavka 1. i 2. ovoga članka odobren boravak u drugoj državi članici EGP-a, provest će se savjetovanje s državom članicom EGP-a koja je donijela odluku o protjerivanju i s državom članicom EGP-a u kojoj je strancu odobren boravak.
(5) Strancu iz stavka 3. ovoga članka može se ukinuti rješenje o privremenom i stalnom boravku u Republici Hrvatskoj.
(6) O prisilnom udaljenju iz stavka 1. ovoga članka policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi rješenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(7) Strancu za kojeg je država članica EGP-a donijela odluku o povratku može se omogućiti tranzit kroz Republiku Hrvatsku kopnenim putem u svrhu dragovoljnog povratka.
(8) U smislu stavka 7. ovoga članka, odlukom o povratku smatra se odluka kojom se strancu utvrđuje obveza napuštanja EGP-a i rok za dragovoljni odlazakiz EGP-a, koja je važeća.“.
Članak 54.
Naslov iznad članka 125. i članak 125. mijenjaju se i glase:
„Naknada troškova u vezi s priznavanjem odluke
države članice EGP-a o protjerivanju i/ili povratku
Članak 125.
(1) Za naknadu troškova sukladno ovom članku nadležno je Ministarstvo.
(2) Troškove prisilnog udaljenja u skladu s člankom 124. ovoga Zakona podmirit će država članica EGP-a koja je donijela odluku o protjerivanju i/ili povratku, ako stranac nema sredstava za podmirenje troškova prisilnog udaljenja.
(3) Ministarstvo će na pisani zahtjev države članice EGP-a koja je prisilno udaljila stranca na temelju rješenja o protjerivanju i/ili povratku koje je donijelo Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnositelju zahtjeva nadoknaditi troškove prisilnog udaljenja ako stranac nema sredstava da podmiri troškove prisilnog udaljenja.
(4) Sukladno stavku 3. ovoga članka, nadoknadit će se sljedeći nužni troškovi prisilnog udaljenja:
troškovi zrakoplovne karte do iznosa službene tarife Međunarodne udruge za zračni prijevoz (IATA) koji su nastali u vrijeme izvršenja odluke o protjerivanju i/ili povratku,
troškove vozne karte drugog razreda za autobus, vlak ili brod koji su nastali u vrijeme u vrijeme izvršenja odluke o protjerivanju i/ili povratku,
troškovi pribavljanje vize i putne isprave,
troškovi za dnevnice osoba u pratnji,
troškovi smještaja u trećoj državi tranzita za dvije osobe u pratnji po jednom strancu koji je prisilno udaljen,
troškovi smještaja stranca u državi članici EGP-a za smještaj do najdulje 3 mjeseca,
troškovi hitne medicinske pomoći i osnovnog liječenja stranca i osoba u pratnji.
(5) U dogovoru s podnositeljem zahtjeva mogu se nadoknaditi i drugi troškovi, odnosno troškovi koji prelaze troškove iz stavka 5. ovoga članka.
(6) Odbit će se zahtjev za naknadu troškova ako:
je zahtjev podnesen godinu dana nakon dana prisilnog udaljenja,
je odluka o protjerivanju i/ili povratku donesena prije 28.2.2004.,
je od donošenja odluke o protjerivanju i/ili povratku do izvršenja prisilnog udaljenja proteklo više od 4 godine.
(7) Ministarstvo će u roku od 3 mjeseca od zaprimanja zahtjeva za naknadu troškova dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu pisanu obavijest o svojoj odluci o zahtjevu.
(8) Ako je zahtjev za naknadu troškova prisilnog udaljenja odobren, Ministarstvo će podnositelju zahtjeva isplatiti troškove prisilnog udaljenja u roku od 3 mjeseca od dostave pisane obavijesti iz stavka 7. ovoga članka.“.
Članak 55.
Naslov iznad članka 126. i članak 126. mijenjaju se i glase:
„Zabrana prisilnog udaljenja
Članak 126.
(1) Zabranjeno je prisilno udaljiti stranca u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi radi njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili gdje bi mogao biti podvrgnut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili bi nad njim mogla biti izvršena smrtna kazna, te u državu u kojoj mu prijeti opasnost od prisilnog udaljenja u takvu državu.
(2) Prije prisilnog udaljenja maloljetnog stranca bez pratnje utvrdit će se da li će maloljetnik u državi povratka biti predan članu obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućoj ustanovi za prihvat.“.
Članak 56.
Naslov iznad članka 127. i članak 127. mijenjaju se i glase:
„Zajednički letovi država članica EGP-a
Članak 127.
Ministarstvo organizira i sudjeluje u zajedničkim letovima država članica EGP-a u svrhu prisilnog udaljenja zračnim putem.“.
Članak 57.
Naslov iznad članka 128. i članak 128. mijenjaju se i glase:
„Pružanje pomoći državi članici EGP-a kod prisilnog udaljenja
Članak 128.
(1) Pomoć kod prisilnog udaljenja podrazumijeva pomoć državi članici EGP-a kod prisilnog udaljenja zračnim putem, u pratnji i bez pratnje, prilikom tranzita u zračnoj luci.
(2) Osobe u pratnji su sve osobe koje prate stranca kojeg se prisilno udaljava, uključujući medicinsko osoblje i prevoditelja za strani jezik.
(3) Za odlučivanje o pomoći kod prisilnog udaljenja nadležno je Ministarstvo.
(4) Pomoć kod prisilnog udaljenja pružit će se na zahtjev države članice EGP-a (u daljnjem tekstu: tražitelj pomoći).
(5) Zahtjev za pomoć će se odbiti:
1. ako je stranac kojeg se prisilno udaljava u Republici Hrvatskoj optužen da je počinio kazneno djelo ili je izdan nalog za njegovo uhićenje radi izdržavanja kazne zatvora,
2. ako tranzit preko drugih država ili prihvat u državi odredišta nije moguć,
3. ako je u Republici Hrvatskoj potrebno promijeniti zračnu luku,
4. ako prisilno udaljenje nije moguće zbog praktičnih razloga,
5. ako stranac kojeg se prisilno udaljava predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost, javno zdravlje ili bi to štetilo međunarodnim interesima Republike Hrvatske,
6. u slučaju iz članka 126.ovoga Zakona.
(6) U posebno žurnim i opravdanim slučajevima iz stavka 5. točke 1. i 2. ovoga članka zahtjev će se odobriti.
(7) Pružanje pomoći kod prisilnog udaljenja može se obustaviti ako se naknadno utvrde razlozi iz stavka 5. ovoga članka.
(8) Zahtjev za pomoć ne mora se odobriti ako:
1. se stranca može prisilno udaljiti izravnim letom do države odredišta,
2. zahtjev nije podnesen najkasnije 2 dana prije tranzita,
3. zahtjev nije podnesen na propisanom obrascu,
4. je zahtjev nepotpun,
5. će tranzit trajati dulje od 24 sata.
(9) O odbijanju zahtjeva za pomoć i o obustavi pružanja pomoći kod prisilnog udaljenja, tražitelju pomoći odmah će se dostaviti pisana obrazložena obavijest.
(10) Obavijest o odluci o zahtjevu za pomoć dostavit će se u roku od 2 dana, a u opravdanim slučajevima rok se može produljiti za još 48 sati.
(11) Ako tražitelju pomoći nije dostavljen odgovor u rokovima iz stavka 10. ovoga članka i tražitelj pomoći započne s prisilnim udaljenjem, pružit će se pomoć kod prisilnog udaljenja.
(12) Osobe u pratnji dužne su na zahtjev policijskog službenika predočiti identifikacijsku ispravu i odobrenje za pomoć kod prisilnog udaljenja.
(13) Osobe u pratnji mogu nositi građansku odjeću i ne smiju imati oružje.
(14) Osobe u pratnji mogu uporabiti sredstva prisile:
u samoobrani,
u slučaju odsustva policijskog službenika ili kao pomoć policijskom službeniku ako se na drugi način ne može spriječiti bijeg, ozljeđivanje ili nastanak imovinske štete.
(15) Pomoć kod prisilnog udaljenja će se pružiti ako tražitelj pomoći treba ponovno prihvatiti stranca kojeg se prisilno udaljava jer je opozvano odobrenje za pomoć kod prisilnog udaljenja ili tranzit ili prisilno udaljenje nije uspjelo.
(16) Ako se zbog opravdanih praktičnih razloga prisilno udaljenje ne može izvršiti izravnim letom prema državi odredišta, može se podnijeti zahtjev za pomoć drugoj državi članici EGP-a (u daljnjem tekstu: pružatelj pomoći).
(17) Troškovi pružanja pomoći kod prisilnog udaljenja naplaćuju se od tražitelja pomoći. Tražitelju pomoći će se pružiti informacije o troškovima.“.
Članak 58.
Naslov iznad članka 129. i članak 129. mijenjaju se i glase:
„Traženje pomoći od države članice EGP-a kod prisilnog udaljenja
Članak 129.
(1) Zahtjev za pomoć se dostavlja što ranije, a najkasnije dva dana prije tranzita.
(2) U posebno žurnim i opravdanim slučajevima zahtjev za pomoć se može dostaviti i roku koji je kasniji od roka iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Prisilno udaljenje će se izvršavati na način da tranzit u zračnoj luci pružatelja pomoći traje što kraće, a najdulje 24 sata.
(4) Stranca u vezi kojeg je zatražena pomoć kod prisilnog udaljenja odmah će se ponovno prihvatiti ako je opozvano odobrenje za pomoć kod prisilnog udaljenja ili ako tranzit ili prisilno udaljenje nije uspjelo.
(5) Ministarstvo će naknaditi pružatelju pomoći troškove iz članka 128. stavka 5.točke 2. i 3. ovoga Zakona. Troškove iz članka 128. stavka5. točke 1., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona naknadit će se ako se njihov iznos može utvrditi.“.
Članak 59.
Naslov iznad članka 130. i članak 130. mijenjaju se i glase:
„Ograničenje slobode kretanja
Članak 130.
(1) Stranca se može uhititi, privesti i zadržati najdulje 24 sata ako je potrebno donijeti rješenje o odbijanju ulaska ili odluku u vezi povratka iz članka 115. stavka 1.ovoga Zakona ili je potrebno izvršiti prisilno udaljenje, a postoji opasnost da će stranac pobjeći.
(2) Ako se prisilno udaljenje ili odlazak s graničnog prijelaza u treću državu ne može izvršiti u roku iz stavka 1. ovoga članka, stranca se može zadržati još najdulje 48 sati ako se opravdano očekuje da će se prisilno udaljenje ili odlazak s graničnog prijelaza u treću državu moći izvršiti u tom roku.
(3) Zadržavanje iz stavka 2. ovoga članka se provodi u prostorijama za zadržavanje stranaca.
(4) Nakon uhićenja, stranca će se odmah obavijestiti o razlozima uhićenja, da za zastupanje može ovlastiti pravnog zastupnika te da može zatražiti da se o uhićenju obavijesti diplomatska misija odnosno konzularni ured države čiji je državljanin ako nije drugačije određeno međunarodnim ugovorom ili druga osoba.
(5) O uhićenju maloljetnog stranca bez pratnje odmah će se obavijestiti tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi i diplomatska misija odnosno konzularni ured države čiji je državljanin.
(6) Stranca će se pustiti na slobodu odmah kada prestanu razlozi za uhićenje i zadržavanje, a najkasnije do isteka roka iz stavka 1. i 2. ovoga članka, osim ako je započela preprata radi izvršenja prisilnog udaljenja ili odlaska s graničnog prijelaza u treću državu, ili je doneseno rješenje o smještaju u centar za zadržavanje stranaca.“.
Članak 60.
Naslov iznad članka 131. i članak 131. mijenjaju se i glase:
„Smještaj u centar za zadržavanje stranaca
Članak 131.
(1) U svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka Ministarstvo osniva centre za zadržavanje stranaca (u daljnjem tekstu: centar).
(2) Stranca se može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama.
(3) Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
(4) Državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava osoba kojima je ograničena sloboda kretanja omogućit će se da posjete centar, u skladu s trenutnim mogućnostima centra.“.
Članak 61.
Naslov iznad članka 132. i članak 132. mijenjaju se i glase:
„Blaže mjere
Članak 132.
(1) U smislu članka 131. stavka 2. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju se:
1.polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata,
2.polog određenih financijskih sredstava,
3.zabrana napuštanja određene adrese smještaja,
4.javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
(2) Rješenje o primjeni blažih mjera donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(3) Rješenjem će se odrediti obveze iz stavka 1. ovoga članka koje su primjerene okolnostima konkretnog slučaja, na vrijeme do prisilnog udaljenja.
(4) Protiv rješenja o primjeni blažih mjera nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) U vezi primjene blažih mjera Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja može osigurati smještaj i uzdržavanje, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, a Ministarstvo može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(6) U svrhu osiguranja smještaja i uzdržavanja stranaca prema kojima se primjenjuju blaže mjere Ministarstvo može osnivati mjesta i centre za privremeni smještaj, o čemu ministar nadležan za unutarnje poslove donosi odluku.“.
Članak 62.
Naslov iznad članka 133. i članak 133. mijenjaju se i glase:
„Razlozi za smještaj u centar
Članak 133.
(1) Stranca se može smjestiti u centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 102. stavku 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja)ili ako stranac onemogućava prisilno udaljenje i povratak.
(2) Okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da stranac:
nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem,
je ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,
ne posjeduje ili je uništio ispravu o identitetu,
se poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom,
je izjavio da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.
ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava,
nema osiguran smještaj,
je osuđen za kazneno djelo.
(3) U smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se da je stranac onemogućavao prisilno udaljenje i povratak, ako:
se nije pridržavao obveza iz članka 132.stavka 1. ovoga Zakona,
je odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke.“.
Članak 63.
Naslov iznad članka 134. i članak 134. mijenjaju se i glase:
„Produljenje smještaja u centru
Članak 134.
Strancu se smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci ako:
1. je stranac odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke,
2. je stranac na drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje,
3. se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.“.
Članak 64.
Naslov iznad članka 135. i članak 135. mijenjaju se i glase:
„Donošenje rješenja o smještaju u centar i pravni lijek
Članak 135.
(1) Rješenje o smještaju u centar donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(2) Rješenje o produljenju smještaja donosi centar.
(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Prilikom dostave rješenja iz stavka 1. ovoga članka stranca će se obavijestiti o radnjama iz stavka 4. ovoga članka.
(4) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka upravnom sudu će se dostaviti spise predmeta o smještaju u centar. Upravni sud će nakon usmene rasprave u roku od 5 dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju poništava ili potvrđuje.
(5) Centar će najkasnije 10 dana prije proteka 3 mjeseca od dana smještaja stranca u centar dostaviti upravnom sudu spise predmeta o smještaju stranca u centru. Upravni sud će u roku od 10 dana od dana dostave spisa predmeta odlučiti treba li stranca otpustiti iz centra.
(6) Centar će odmah po donošenju rješenja iz stavka 2. ovoga članka dostaviti upravnom sudu spise predmeta o produljenju smještaja. Upravni sud će nakon usmene rasprave u roku od 5 dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o produljenju smještaja poništava ili potvrđuje.
(7) Centar će najkasnije 10 dana prije proteka svaka 3 mjeseca od dana produljenja smještaja u centru dostaviti upravnom sudu spise predmeta o smještaju stranca u centru. Upravni sud će u roku od 10 dana od dana dostave spisa predmeta odlučiti treba li stranca otpustiti iz centra.
(8) Za odlučivanje o rješenjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka nadležan je upravni sud koji je nadležan za područje na kojem se nalazi centar.“.
Članak 65.
Naslov iznad članka 136. i članak 136. mijenjaju se i glase:
„Ovlast pretrage i uzimanja biometrijskih podataka i
procjena starosne dobi
Članak 136.
(1) U postupku prisilnog udaljenja ili smještaja u centar policijski službenici ovlašteni su bez sudskog naloga izvršiti pretragu stranca i predmeta koje stranac nosi, u cilju pronalaska i oduzimanja sredstava pogodnih za napad, samoozljeđivanje ili bijeg. O oduzetim predmetima izdat će se potvrda.
(2) Strancu koji nezakonito boravi, a nema ispravu o identitetu ili postoji sumnja u njegov identitet, te strancu u postupku prisilnog udaljenja, mogu se uzeti otisci prstiju, karakteristike šarenice oka i može ga se fotografirati, bez njegove privole. Stranca će se obavijestiti o svrsi uzimanja otisaka prstiju, karakteristike šarenice oka i fotografiranju.
(3) Ako se u postupku donošenja odluke u vezi povratka sumnja u starosnu dob stranca maloljetnika bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi.
(4) Procjena starosne dobi provodi se temeljem dostupnih podataka o maloljetniku, osobito temeljem mišljenja skrbnika maloljetnika. Ako su dostupni podaci nedovoljni, može se provesti medicinsko ispitivanje uz prethodnu pisanu suglasnost maloljetnika i skrbnika.
(5) Medicinsko ispitivanje provode liječnici liječničkim pregledom, rendgen zuba, i/ili šake, uz puno poštivanje dostojanstva maloljetnika bez pratnje.
(6) Maloljetnik bez pratnje i njegov skrbnik moraju biti pismeno obaviješteni na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumiju i na kojem mogu komunicirati, o načinu pregleda i njegovim eventualnim posljedicama na zdravlje, mogućim posljedicama rezultata medicinskog ispitivanja na postupak povratka kao i posljedicama uskraćivanja suglasnosti iz stavka 4. ovoga članka.
(7) U slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 4. ovoga članka maloljetnik bez pratnje smatrat će se punoljetnim.
(8) Ako je potrebno, tijekom medicinskog ispitivanja maloljetniku bez pratnje osigurat će se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(10) Ako se nakon nalaza i mišljenja o provedenom medicinskom ispitivanju i dalje sumnja u starosnu dob, smatrat će se da je stranac maloljetnik.“.
Članak 66.
Naslov iznad članka 137. i članak 137. mijenjaju se i glase:
„Prava i obveze stranaca
Članak 137.
(1) Stranac ne smije napustiti centar bez odobrenja i dužan je pridržavati se pravila boravka u centru.
(2) Prava i obveze stranaca u centru propisat će se pravilnikom koji uređuje pravila boravka u centru koji donosi ministar.“.
Članak 67.
Naslov iznad članka 138. i članak 138. mijenjaju se i glase:
„Stroži policijski nadzor
Članak 138.
(1) Stroži policijski nadzor je ograničenje slobode kretanja strancima u centru uz ograničavanje prava na primanje posjeta i korištenje privremeno oduzetih novčanih sredstava.
(2) Stroži policijski nadzor može se odrediti ako stranac:
1. bez odobrenja napusti centar ili ako postoji opravdana sumnja da će pokušati napustiti centar,
2. fizički napadne druge strance, ovlaštene službenike ili ostale zaposlenike,
3. pokuša samoozljeđivanje,
4. se nedolično ponaša, grubo vrijeđa i omalovažava druge strance, ovlaštene službenike ili ostale zaposlenike po bilo kojoj osnovi,
5. priprema ili izrađuje predmete za napad, samoozljeđivanje ili za bijeg iz centra,
6. se bavi pripremanjem opojnih tvari i sredstava u centru,
7. namjerno počini oštećenje odjevnih i drugih predmeta i sredstava koje je dobio na korištenje u centru,
8. namjerno počini oštećenje tehničke i druge opreme u centru,
9. namjerno ometa rad tehničke opreme (audio-vizualne i svjetlosne) koja je postavljena u prostorije radi osiguravanja fizičke i tehničke zaštite,
10. uporno odbija zapovjedi policijskih službenika i ne poštuje važeće pravne propise,
11. na drugi način grubo krši odredbe pravila boravka u centru.
(3) Stroži policijski nadzor može se odrediti najdulje na vrijeme do 7 dana.
(4) O određivanju strožeg policijskog nadzora centar donosi rješenje. Rješenje se može donijeti bez saslušanja ako to nije moguće zbog razloga na strani stranca.
(5) Centar će odmah po donošenju rješenja iz stavka 4. ovoga članka, istoga dana ili, ako je rješenje doneseno u neradni dan upravnog suda, prvog sljedećeg dana koji je radni dan upravnog suda, dostaviti upravnom sudu spise predmeta o strožem policijskom nadzoru. Upravni sud će najkasnije prvog sljedećeg radnog dana upravnog suda donijeti odluku o ukidanju ili potrebi nastavka provođenja strožeg policijskog nadzora.
(6) Centar će odmah prestati s provođenjem strožeg policijskog nadzora kada prestanu razlozi iz stavka 2. ovoga članka ili kada to naloži upravni sud.
(7) Ako upravni sud odluči da je potrebno nastaviti s provođenjem strožeg policijskog nadzora, a centar ne postupi sukladno stavku 6. ovoga članka, nakon proteka svakih 7 dana provođenja strožeg policijskog nadzora postupit će se na način kako je propisano stavkom 5. ovoga članka.“.
Članak 68.
Iza članka 138. dodaju se članci 138. a, 138. b,138. c, 138. d, 138. e, 138. f, 138. g, i 138. h koji glase:
„Otpust i ponovni smještaj u centar
Članak 138. a
(1) Stranca će se odmah otpustiti iz centra ako:
- uvjeti za smještaj u centar iz članka 131., 133. i 134. ovoga Zakona više nisu ispunjeni,
- se opravdano očekuje da se stranca neće moći prisilno udaljiti u roku iz članka 133. i 134. ovoga Zakona.
(2) Stranca iz stavka 1. ovoga članka može se ponovno smjestiti u centar sukladno članku 133. i 134. ovoga Zakona ako se opravdano očekuje da će putni i drugi dokumenti potrebni za prisilno udaljenje biti pribavljeni ili je na drugi način postalo izvjesno da će se prisilno udaljenje moći izvršiti.
Smještaj maloljetnika i obitelji u centru
Članak 138. b
(1) Maloljetni stranac bez pratnje u pravilu će se smjestiti u objekte ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(2) Maloljetni stranac bez pratnje i maloljetni stranac u pratnji članova njegove obitelji mogu se smjestiti u centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i na najkraće potrebno vrijeme.
(3) Stranca iz stavka 2. ovoga članka smjestit će se u centru odvojeno od ostalih stranaca.
(4) Članovimaobitelji u centru osigurat će se odvojeni smještaj koji jamči odgovarajuću privatnost.
(5) Stroži policijski nadzor ne može se odrediti maloljetniku.
(6) Maloljetniku u centru osigurava se mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima, uključujući igru i rekreaciju u skladu s njegovom dobi.
(7) Ako zbog osobito velikog broja stranaca u duljem vremenskom razdoblju nije moguće osigurati zasebne prostorije, članove iste obitelji smjestit će se u centru bez obzira na uvjete iz stavka 4. ovoga članka.
(8) O početku primjene te prestanku uvjeta za primjenu mjere iz stavka 7. ovoga članka odmah će se obavijestiti Europska komisija.
Naknada troškova prisilnog udaljenja
Članak 138. c
(1) Stranac je dužan snositi troškove smještaja u centru i druge troškove koji nastanu prilikom njegovog prisilnog udaljenja.
(2) Radi naplate troškova prisilnog udaljenja strancu će se oduzeti novčana sredstva, o čemu se izdaje potvrda.
(3) Novčana sredstva koja su oduzeta strancu koriste se za podmirenje troškova njegovog prisilnog udaljenja.
(4) Radi osiguranja prisilnog udaljenja strancu se mogu privremeno zadržati putne i druge isprave te putne karte, o čemu se izdaje potvrda.
(5) O načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja ministar će donijeti rješenje.
(6) Obrazac potvrde o oduzetim novčanim sredstvima i obrazac potvrde o naplati troškova prisilnog udaljenja, propisat će se rješenjem o načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja.
Članak 138. d
(1) Ako stranac nema sredstva za troškove iz članka 138. c stavka 1. ovoga Zakona, troškove snosi:
1. fizička ili pravna osoba koja je stranca protuzakonito prebacila ili pokušala prebaciti preko državne granice odnosno koja je strancu pomogla ili pokušala pomoći da nezakonito prijeđe državnu granicu, tranzitira ili boravi,
2. fizička ili pravna osoba koja se obvezala da će snositi troškove stranca za vrijeme njegovog boravka,
3. prijevoznik koji nije odvezao stranca u skladu s člankom 47. ovoga Zakona,
4. poslodavac koji je zaposlio stranca suprotno odredbama ovoga Zakona,
5. organizator turističkih ili poslovnih putovanja i zapovjednika, voditelja ili vlasnika plovila iz članka 48. ovoga Zakona.
(2) Obveza podmirenja troškova postoji i u slučaju kada stranac nije prisilno udaljen, osim ako postoje razlozi iz članka 126.ovoga Zakona.
(3) O visini troškova prisilnog udaljenja iz stavka 1. ovoga članka donosi se rješenje.
(4) Zastara izvršenja naplate troškova prisilnog udaljenja nastupa nakon 5 godina računajući od izdavanja potvrde o naplati troškova prisilnog udaljenja strancu, odnosno od izvršnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka.
Privremena odgoda prisilnog udaljenja
Članak 138. e
(1) Prisilno udaljenje će se privremeno odgoditi ako postoje razlozi za zabranu prisilnog udaljenja iz članka 126. ovoga Zakona ili ako je sud odgodio izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili rješenja o povratku.
(2) Prisilno udaljenje može se privremeno odgoditi ako strancu nije utvrđen identitet, zbog nemogućnosti prijevoza, ako bi prilikom izvršenja nastupile ozbiljne teškoće zbog zdravstvenog stanja stranca ili postoje drugi razlozi zbog kojih stranca nije moguće prisilno udaljiti.
(3) Rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja odredit će se vrijeme privremene odgode, koje ne može biti dulje od jedne godine.
(4) Rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, strancu se mogu odreditiobveze iz članka 132.stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Strancu na privremenoj odgodi prisilnog udaljenja ne prestaje obveza napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske.
(6) Privremena odgoda prisilnog udaljenja će se ukinuti ako su prestali razlozi za privremenu odgodu prisilnog udaljenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili se stranac ne pridržava obveza iz stavka 4. ovoga članka. Za donošenje rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja nije potrebno provesti saslušavanje stranca.
Članak 138. f
(1) Rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja i rješenje o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(2) Protiv rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja i rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
1. protekom vremena na koje je strancu određena privremena odgoda prisilnog udaljenja,
2. ukidanjem rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja,
3. ako je strancu boravak postao zakonit.
(2) Stranca iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka prisilno će se udaljiti odnosno smjestiti u centar.
Dostava podataka
Članak 138. h
Osobni podaci stranca o mjerama za osiguranje povratka mogu se dostaviti državi u koju stranca treba prisilno udaljiti ili na drugi način vratiti i državi kroz koju stranac treba tranzitirati tijekom prisilnog udaljenja i vraćanja.“.
Članak 69.
Članak 147. mijenja se i glasi:
'' Prijava smještaja stranca
na kratkotrajnom boravku
Članak 147.
(1) Smještaj stranca na kratkotrajnom boravku dužna je prijaviti pravna i fizička osoba koja je strancu pružila smještaj (pružatelj smještaja) u roku od 1 dana od dolaska stranca na smještaj.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na:
1. zdravstvene ustanove koje primaju stranca na liječenje,
2. turističke zajednice i druge osobe koje su zaprimile prijavu smještaja stranca ili obavljaju prijavu smještaja stranca temeljem ugovornog odnosa s pružateljem smještaja,
3. pružatelje usluge veza u luci kada je stranca smješten na plovilu.
(3) Turističke zajednice i druge osobe iz stavka 2. točke 2. ovoga članka dužne su policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostaviti prijavu u roku od 1 dana od zaprimanja prijave od pružatelja smještaja.
(4) Ako se pružatelj smještaja u trenutku dolaska stranca na smještaj ne nalazi u Republici Hrvatskoj ili se prijava smještaja iz drugog razloga ne može obaviti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, stranac na kratkotrajnom boravku dužan je sam prijaviti svoj smještaj u roku od 2 dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od promjene smještaja.
(5) Prijava se podnosi policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a može se izvršiti i u elektroničkom obliku, putem web servisa.
(6) Prijava stranca koji će biti smješten na plovilu podnosi sepolicijskoj upravi odnosno policijskoj postaji nadležnoj za kontrolu državne granice u luci u kojoj se obavlja granična kontrola ako stranac ulazi plovilom na kojem će biti smješten odnosno policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu ukrcaja stranca.
(7) Obveznici prijave smještaja iz stavka 1., 2. i 4. ovoga članka dužni su u obrascu prijave smještaja stranca navesti i datum odjave, dati potpune i točne podatke, te u roku od 1 dana dostaviti obavijest o svakoj promjeni podataka.
(8) Ako obveznik prijave smještaja iz stavka 7. ovoga članka nije naveo datum odjave, niti je prijavu smještaja naknadno odjavio, prijava smještaja važi 90 dana, ako nije u suprotnosti s člankom 45. ovoga Zakona.
(9) Ako rok za prijavu smještaja pada na neradni dan, prijava policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji izvršit će se prvi sljedeći radni dan.
(10) Odredbe ovoga članka ne odnose se na članove posade teretnih i putničkih brodova koji su smješteni na brodu.
(11) Odredbe prijave smještaja stranca na kratkotrajnom boravku na odgovarajući način primjenjuju se i na stranca na privremenom i stalnom boravku ako prijavu vrši osoba iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona.''.
Članak 70.
U članku 153. stavak 4. mijenja se i glasi:
''(4) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na članove obitelji državljana država članica EGP-a primjenjuju se i na članove obitelji hrvatskih državljana koji su državljani država članica EGP-a.''.
Članak 71.
U članku 159. stavak 2. mijenja se i glasi:
''(2) Državljaninu države članice EGP-a kojem je bez njegove krivnje prestao ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme kraće od 1 godine i prijavljen je kao nezaposlena osoba kod nadležne službe ili ako je u prvih 12 mjeseci rada u Republici Hrvatskoj ostao bez posla ne vlastitom krivnjom i prijavljen je kao nezaposlena osoba, zadržava status radnika ili samostalnog djelatnika 6 mjeseci nakon prestanka zaposlenja.''.
Članak 72.
Članak 162. mijenja se i glasi:
'' Članovi obitelji državljanina države članice EGP-a
Članak 162.
(1) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, u smislu ovoga Zakona, je:
1. bračni drug,
2. izvanbračni drug s kojim je u trajnoj vezi,
3. registrirani životni partner ili neformalni životni partner s kojim je u trajnoj vezi,
4. srodnik državljanina države članice EGP-a te njegovog bračnog ili izvanbračnogdruga ili životnog partnera po krvi u uspravnoj liniji nishodno, do navršene 21 godine života,
5. posvojenik i pastorak državljanina države članice EGP-a ili njegovog bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog partnera, do navršene 21 godine života,
6. osoba iz točke 4. i 5. ovoga stavka starija od 21 godine života, koju je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, dužan uzdržavati i stvarno ih uzdržava,
7. srodnik po krvi u uspravnoj liniji ushodno, kojeg je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner dužan uzdržavati i stvarno ga uzdržava,
8. drugi član obitelji državljanina države članice EGP-a ili njegovog bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog partnera koji je u državi iz koje dolazi:
- uzdržavani član obitelji državljanina države članice EGP-a,
- član kućanstva državljanina države članice EGP-a ili
- zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga ovisan o osobnoj skrbi državljanina države članice EGP-a.
(2) Izvanbračna zajednica u smislu ovoga Zakona je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca, a neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom.''.
Članak 73.
Članak 171. mijenja se i glasi:
'' Zadržavanje prava privremenog boravka člana obitelji
državljanina države članice
Članak 171.
(1) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji je i sam državljanin države članice EGP-a, u slučaju smrti državljanina države članice EGP-a ili njegova odlaska iz Republike Hrvatske, zadržava pravo privremenog boravka.
(2) Član obitelji državljanina države članice EGP-a koji nije državljanin države članice EGP-a u slučaju smrti državljanina države članice EGP-a s kojim je boravio najmanje godinu dana u Republici Hrvatskoj, zadržava pravoprivremenog boravka.
(3) Djeca državljanina države članica EGP-a i drugi roditelj koji skrbi o djeci, bez obzira na državljanstvo, zadržavaju pravo na privremeni boravak u slučaju da državljanin države članice EGP-a umre ili napusti Republiku Hrvatsku, ako djeca borave u Republici Hrvatskoj i upisana su u obrazovnu ustanovu, do završetka školovanja.
(4) U slučaju razvoda ili poništenja braka ili raskida ili poništenja registrirane životne zajednice, član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji je i sam državljanin države članice EGP-a, zadržava pravo privremenog boravka.
(5) U slučaju razvoda ili poništenja braka ili raskida ili poništenja registrirane životne zajednice, član obitelji državljanina države članice EGP-a koji nije državljanin države članice EGP-a, zadržava pravo na privremeni boravak:
1. ako je prije pokretanja razvoda ili poništenja braka ili raskida ili poništenja registrirane životne zajednice, brak ili zajednica trajala najmanje 3 godine, pri čemu najmanje jednu godinu u Republici Hrvatskoj,
2. u slučaju izvršavanja roditeljske skrbi nad maloljetnim djetetom državljaninom države članice EGP-a koje mu je dogovorom bračnih drugova odnosno registriranih životnih partnera ili sudskom odlukom dano na skrb ili odgoj,
3. ako dogovorom bračnih drugova odnosno registriranih životnih partnera ili odlukom suda ima pravo viđanja maloljetnog djeteta, ako je sud odlučio da se viđanje maloljetnog djeteta mora obaviti u Republici Hrvatskoj, i to toliko dugo koliko je to potrebno,
4. zbog iznimno teških okolnosti kao što je obiteljsko nasilje.
(6) Prije stjecanja prava na stalni boravak član obitelji dokazat će da:
- je radnik ili samostalni djelatnik ili
- ima osigurana sredstva za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje ostalih članova obitelji kako ne bi tijekom boravka u Republici Hrvatskoj postali teret za sustav socijalne skrbi i zdravstveno osiguranje ili
- je član obitelji osobe koja ispunjava uvjete iz podstavka 1. ili 2. ovoga stavka.
(7) Članovi obitelji zadržavaju svoje pravo boravka isključivo na osobnoj osnovi.''.
Članak 74.
U članku 172. stavku 1. točki 5. na kraju rečenice umjesto zareza stavlja se točka.
Točka 6. briše se.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
''(2) Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka privremeni boravak članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a neće prestati ako je:
- izvan Republike Hrvatske boravio zbog obvezne vojne službe ili
- jednokratno izbivao do 12 uzastopnih mjeseci iz opravdanih razloga kao što su trudnoća, rođenje djece, ozbiljna bolest, studij, stručno osposobljavanje, upućivanje na rad u drugu državu članicu EGP-a ili treću državu.''.
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Članak 75.
Članak 174. mijenja se i glasi:
''Članak 174.
(1) Iznimno od članka 173. stavka 1. ovoga Zakona, pravo na stalni boravak ostvaruje:
1. radnik ili samostalni djelatnik koji je prestao s radom i koji ima uvjete za starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj ili je prijevremeno umirovljen, a u Republici Hrvatskoj je bio zaposlen najmanje prethodnih 12 mjeseci i neprekidno je boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 3 godine,
2. radnik ili samostalni djelatnik koji je zbog trajne nesposobnosti za rad prestao s radom u Republici Hrvatskoj, a neprekidno je boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 2 godine,
3. radnik ili samostalni djelatnik koji je prestao s radom u Republici Hrvatskoj zbog trajne nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, na temelju koje je u Republici Hrvatskoj ostvarena puna ili djelomična invalidska mirovina, neovisno o trajanju boravka u Republici Hrvatskoj,
4. radnik ili samostalni djelatnik, koji je nakon 3 godine neprekidnog zaposlenja i boravka u Republici Hrvatskoj, zaposlen u drugoj državi članici EGP-a, a zadržava boravište u Republici Hrvatskoj i svaki se dan ili barem jednom na tjedan vraća u Republiku Hrvatsku.
(2) Razdoblje zaposlenja radnika ili samostalnog djelatnika koji radi na području druge države članice EGP-a, smatrat će se kao vrijeme provedeno u Republici Hrvatskoj za ostvarivanje prava iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka.
(3) Razdoblje nezaposlenosti evidentirano pri nadležnom zavodu za zapošljavanje do kojeg je došlo ne vlastitom krivnjom radnika, te razdoblje privremene spriječenosti za rad zbog bolesti, ozljede ili nesreće, smatra se razdobljem zaposlenja.
(4) Radnik ili samozaposlena osoba iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka, čiji bračni ili izvanbračni drug ili životni partner s kojim zajedno boravi u Republici Hrvatskoj ima hrvatsko državljanstvo ili mu je hrvatsko državljanstvo prestalo nakon zaključenja braka, stalni boravak odobrit će se bez obzira na trajanje boravka i zaposlenja u Republici Hrvatskoj.''.
Članak 76.
U članku 175. stavku 1. točki 2. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaje točka 3. koja glasi:
''3. ako odjavi boravak iz Republike Hrvatske.''.
Članak 77.
U članku 177. riječi: ''državljanin države članice EGP-a'' u odgovarajućem padežu mijenjaju se riječima: ''radnik ili samozaposleni djelatnik'' u odgovarajućem padežu.
Članak 78.
U članku 179. stavku 1. točki 2. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaje točka 3. koja glasi:
''3. odjavi boravak iz Republike Hrvatske.''.
Članak 79.
Iza članka 179. dodaje se članak 179.a koji glasi:
''Ograničenje ulaska i boravka državljanina države članice EGP-a
i člana njegove obitelji
Članak 179.a
(1) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji može se ograničiti pravo ulaska i boravka iz Republike Hrvatske ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(2) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka ne smije se temeljiti na gospodarskim razlozima.
(3) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka odredit će se ako ponašanje državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji predstavlja stvarnu, trenutnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva, u skladu s načelom razmjernosti.
(4) Postojanje samo ranije osuđujuće presude zbog počinjenog kaznenog djela ne smatra serazlogom za ograničenje iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Okolnosti koje nisu u uskoj vezi s konkretnim slučajem ili razlozi u svrhu generalne prevencije, ne smatraju se razlozima za ograničenje iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Prilikom izdavanja potvrde o prijavi privremenog boravka ili izdavanja boravišne iskaznice državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji, a najkasnije tri mjeseca od ulaska u Republiku Hrvatsku, od države članice EGP-a čiji je državljanin ili po potrebi i od druge države članice EGP-a može se zahtijevati da dostavi podatke iz kaznene evidencije.
(7) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će na zahtjev države članice EGP-a dostaviti podatke iz kaznene evidencije za državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, ako je to potrebno u svrhu ograničenja iz stavka 1. ovoga članka. Podaci će se dostaviti u roku od 2 mjeseca od zaprimanja zahtjeva.''.
Članak 80.
Članak 180. mijenja se i glasi:
''Protjerivanjedržavljanina države članice EGP-a
i člana njegove obitelji
Članak 180.
(1) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(2) Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, stupanj njegove socijalne i kulturne integracije u Republici Hrvatskoj te njegove veze s državom podrijetla.
(3) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji je na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, može se protjerati samo ako postoje ozbiljni razlozi zaštite javnog poretka ili nacionalne sigurnosti.
(4) Državljanina države članice EGP-a koji je u prethodnih 10 godina boravio u Republici Hrvatskoj ili koji je maloljetan, može se protjerati samo iz nužnih razloga zaštite nacionalne sigurnosti.
(5) Maloljetnog državljanina države članice EGP-a iz stavka 4. ovoga članka može se protjerati samo ako je protjerivanje u najboljem interesu djeteta sukladno Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenog 1989. godine.
(6) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji može se protjerati zbog počinjenog kaznenog djela samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 179.a ovoga Zakona i stavka od 2. do 11. ovoga članka. Protjerivanje se ne smatra kaznom ili pravnom posljedicom kazne zatvora.
(7) Rok za odlazak u državu članicu EGP-a državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji u pravilu ne smije biti kraći od 30 dana. Rok se ne mora odrediti ako se rješenje o protjerivanju donosi jer državljanin EGP-a i član njegove obitelji:
- predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost,
- je počinio kazneno djelo ili prekršaj koji su povezani s nasiljem,
- je ponovno počinio kazneno djelo ili prekršaj,
- nije napustio Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem.
(8) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji ne može se protjerati ako se bolest koja ugrožava javno zdravlje pojavila 3 mjeseca nakon ulaska u Republiku Hrvatsku.
(9) Ako postoji ozbiljna sumnja da državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji boluje od bolesti iz 8. stavka ovoga članka, u roku od tri mjeseca od ulaska u Republiku Hrvatsku može se zatražiti da se podvrgnu besplatnom liječničkom pregledu.
(10) Liječnički pregledi iz stavka 9. ovoga članka ne provode se na sustavnoj osnovi.
(11) Podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ne smatra se razlogom za protjerivanje.
(12) Protiv rješenja o protjerivanju policijske uprave odnosno policijske postaje može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.''.
Članak 81.
Članak 181. mijenja se i glasi:
''Članak 181.
(1) Nezakoniti boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji je boravak u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji može boraviti u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka ako je potrebno da u postupku osobno iznese svoju obranu.
(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji kojem je zabranjen ulazak i boravak može nakon proteka razumnog roka ovisno o okolnostima, a najkasnije nakon proteka 3 godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka, podnijeti zahtjev za ukidanje zabrane ulaska i boravka.
(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka će se odobriti ako je došlo do značajne promjene okolnosti koje predstavljaju razlog za protjerivanje.
(5) Ako rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a ili člana njegove obitelji nije izvršeno u roku od 2 godine, utvrdit će da li postoje okolnosti iz članka 179.a stavka 1. i 3. ovoga Zakona, te stavka 4. ovoga članka. Ako se utvrdi da navedene okolnosti ne postoje, rješenje o protjerivanju će se ukinuti.''.
Članak 82.
Članak 182. mijenja se i glasi:
'' Članak 182.
Na državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji na odgovarajući način primjenjuju se sljedeće odredbe glave VI. ovoga Zakona: članak 100. stavak 2. i 6., članak 101. članak 102. stavak 2. i 3., članak 103. stavak 1., 2., 3., 6. i 7., članak 105. stavak 1. i 2., članak 106. stavak 1. i 3., članak 107. članak 110. stavak 1. i 2., članak 111. stavak 1., 5., 7. i 8., članak 112. stavak 1. i 3., članak 113. stavak 1., 2., 4. i 5., članak 115. članak 120., članak 122. stavak 1. i 9., članak 123. stavak 2., članak 126. članci od 130. do 138. d i članci od 138. e do 138. h ovoga Zakona.''.
Članak 83.
Članak 183. mijenja se i glasi:
''Članak 183.
(1) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji potvrda o prijavi privremenog boravka i boravišna iskaznica nisu preduvjet za ostvarivanje prava ili za obavljanje upravnih formalnosti, ako se svojstvo korisnika prava može dokazati nekim drugim dokaznim sredstvom.
(2) Prestanak važenja isprava iz stavka 1. ovoga članka ili istek strane osobne iskaznice ili strane putne isprave na temelju koje je državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji ušao u Republiku Hrvatsku i ishodio isprave iz stavka 1. ovoga članka ne predstavlja osnovu za protjerivanje.
(3) Neprekidnost boravka državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dokazuje bilo kojim dokazom koji se može prihvatiti u upravnom postupku u Republici Hrvatskoj.
(4) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji identitet dokazuju valjanom:
- stranom putnom ispravom,
- stranom osobnom iskaznicom,
- boravišnom iskaznicom,
- drugom javnom ispravom koja sadrži fotografiju.
(5) Punoljetan državljanin države članice EGP-a i punoljetan član njegove obitelji dužan je nositi i na zahtjev službene osobe dati na uvid ispravu kojom dokazuje svoj identitet.
(6) Punoljetan državljanin države članice EGP-a i punoljetan član njegove obitelji ne smije svoju ispravu o identitetu dati drugome da se njome služi kao svojom, niti se služiti tuđom ispravom kao svojom.
(7) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice u roku od 15 dana ako:
1. su se promijenili podaci o njegovom osobnom imenu, osobnom identifikacijskom broju, spolu, datumu rođenja,
2. ima stalni boravak, a promijenio je prebivalište u Republici Hrvatskoj ili ako ima privremeni boravak, a promijenio je boravište u Republici Hrvatskoj,
3. fotografija više ne odgovara izgledu osobe,
4. je protekao rok važenja,
5. je oštećena ili iz bilo kojega drugog razloga ne služi svrsi.
(8) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji mora vratiti boravišnu iskaznicu u roku od 15 dana kad:
1. se iseljava,
2. mu je prestao boravak,
3. stekne hrvatsko državljanstvo.
(9) Ispravu iz stavka 8. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja će poništiti.
(10) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužan je policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji bez odgode prijaviti nestanak boravišne iskaznice, o čemu se izdaje potvrda.
(11) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez boravišne iskaznice dužan je to bez odgode prijaviti najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, koji će o tome obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju.''.
Članak 84.
Iza članka 183. dodaju se članci 183.a, 183.b i 183.c koji glase:
''Prijava boravišta i prebivališta
Članak 183.a
(1) Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj boravi državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji s privremenim boravkom.
(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji ima privremeni boravak dužan je prijaviti boravište odnosno promjenu boravišta u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, ako u tom mjestu namjerava boraviti dulje od 3 mjeseca.
Članak 183.b
(1) Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom trajno nastanio.Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanio.
(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom dužan je prijaviti prebivalište te promjenu prebivališta u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta.
(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom dužan je u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, prijaviti boravište u mjestu gdje namjerava boraviti dulje od 3 mjeseca. Boravište se može prijaviti do godine dana.
(4) Ako državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji iz stavka 3. ovoga članka u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta namjerava boraviti i nakon isteka roka od godine dana, dužan je u roku od 15 dana od isteka toga roka produljiti prijavu boravišta, s time da boravište ne može trajati dulje od dvije godine.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, boravište državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji se obrazuje ili koji u mjestu boravišta obavlja poslove koji nisu trajnog karaktera, kao i državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji smještenog u raznim ustanovama, vjerskim zajednicama i drugim pravnim osobama, udomiteljskim obiteljima i kod drugih fizičkih osoba može trajati koliko traje obrazovanje, zaposlenje ili smještaj u ustanovama, drugim pravnim osobama i kod fizičkih osoba o čemu se prilaže odgovarajuća dokumentacija.
Članak 183.c
(1) Boravište i prebivalište prijavljuje se policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
(2) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji na privremenom ili stalnom boravku koji mijenja boravište ili prebivalište, policijska uprava odnosno policijska postaja će po službenoj dužnosti evidentirati odjavu prethodnog boravišta ili prebivališta.
(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužan je prilikom prijave boravišta i prebivališta iz članka 183.a i 183.b ovoga Zakona dati točne i istinite podatke.''.
Članak 85.
U članku 191. stavku 5. točki 1. iza riječi: „od najmanje godinu dana“ dodaju se riječi:„zaključen s trgovačkim društvom, podružnicom, predstavništvom, obrtom, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom, zadrugom, udrugom ili ustanovom registriranom u Republici Hrvatskoj.''.
U stavku 6. riječi: ''koja se isplaćuje u grani djelatnosti u kojoj se državljanin treće države zapošljava'' brišu se.
Članak 86.
U članku 220. stavku 1. točki 3. riječi: „u roku od 30“ zamjenjuju se riječima: „u roku od 60“.
Točka 5. mijenja se i glasi:
„ 5. se nije prijavio kako je određeno rješenjem o povratku (članak 102. stavka 3.), „.
Točka 6. briše se.
Dosadašnje točke 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16. postaju točke 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14. i 15.
U dosadašnjoj točki 16. koja je postala točka 15. riječi: „članak 101.“' zamjenjuju se riječima: „ članak 102“.
Članak 87.
U članku 221. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:
''(1) Novčanom kaznom od 200,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin države članice EGP-a ili član njegove obitelji koji:
1. ne prijavi privremeni boravak u zakonskom roku odnosno ne podnese zahtjev za izdavanje ''Boravišne iskaznice za člana obitelji državljanina Unije'' (članak 157. stavak 1. i članak 169. stavak 2.),
2. uz sebe nema ispravu o identitetu odnosno službenoj osobi odbije dati na uvid ispravu o identitetu (članak 183. stavak 5.),
3. bez odgode ne prijavi nestanak boravišne iskaznice (članak 183. stavak 10.).
(2) Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a koji u propisanom roku ne podnese zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice (članak 183. stavak 7.),
(3) Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin države članice EGP-a ili član njegove obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a koji u propisanom roku ne vrati boravišnu iskaznicu (članak 183. stavak 8.)''.
Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
''(4) Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin države članice EGP-a ili član njegove obitelji koji:
1. boravi u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka (članak 181. stavak 1.),
2. u propisanom roku ne prijavi boravište ili prebivalište (članak 183.a stavak 2. i 183.b stavak 2., 3. i 4. ),
3. prilikom prijave boravišta ili prebivališta da netočne ili neistinite podatke (članak 183.c stavak 3.).''.
Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.
Članak 88.
U članku 222. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:
''1. se zadržava dulje od predviđenog vremena na pograničnom području kako je određeno bilateralnim međunarodnim ugovorom temeljem kojeg se izdaje pogranična propusnica ili dozvola za jednokratni prelazak granice (članak 4. stavak 2.)''.
U točki 2. riječi: „članak 101“ zamjenjuju se riječima: „članak 102“.
Točka 3. briše se.
Dosadašnje točka 4., 5., 6. 7. i 8. postaju točke 3., 4., 5. 6. i 7.
U dosadašnjoj točki 4. koja postaje točka 3. riječi: „članak 129.“ zamjenjuju se riječima: „ članak 137.“.
Dosadašnja točka 5. koja postaje točka 4. mijenja se i glasi:
„4. se ne pridržava obveza koje su mu određene (članak 103. stavak 7., članak 132., članak 138.e stavak 4.),“.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se stranac koji nezakonito boravi zbog razloga različitih od razloga iz članka 220. stavka 1. točke 16. ovoga Zakona i stavka 1. točke 2. ovoga članka (članak 102.).“.
U stavku 3. riječi: “ 3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Članak 89.
U članku 223. stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Članak 90.
U članku 224. stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Članak 91.
U članku 225. stavku 3. iza riječi: „koja pomaže“ dodaju se riječi: „ili pokuša pomoći“.
Stavak 6. briše se.
Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 6.
U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 6. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Članak 92.
U članku 226. stavku 7. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Članak 93.
U članku 227. stavku 3. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Članak 94.
U članku 237. riječi: „članka 76. stavka 1. točke 2. i članka 78. stavka 5.“ brišu se.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 95.
(1) Privremeni boravci i potvrde o prijavi rada izdane sukladno Zakonu o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11. i 74/13.) ostaju važiti do isteka roka.
(2) Na državljane trećih država-članove obitelji hrvatskih državljana koji su status stekli na temelju odredbi glave X. Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.) primjenjuju se odredbe glave V. i drugih glava Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.) koje se primjenjuju na državljane trećih država.
(3) Boravišne iskaznice izdane državljanima trećih država-članovima obitelji hrvatskih državljana ostaju važiti do isteka roka, a u slučaju zamjene iz članka 142. Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.) ili gubitka, izdat će se dozvola boravka s rokom važenja na koji je bila izdana boravišna iskaznica.
(4) U cijelom tekstu Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 130/11. i 74/13.) riječi: „Zakon o azilu'' zamjenjuju se riječima: „poseban propis kojim se regulira međunarodna zaštita“ u odgovarajućem padežu.
(5) Rokovi za napuštanje Republike Hrvatske određeni rješenjima o napuštanju Republike Hrvatske koji su doneseni do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.).
(6) Sigurnosne mjere protjerivanja stranca iz države i zaštitne mjere protjerivanja stranca iz države koje su izrečene do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (''Narodne novine'', broj: 130/11. i 74/13.).
(7) Do sastavljanja popisa pružatelja pravne pomoći na temelju odredbi ovoga Zakona, besplatna pravna pomoć pruža se na temelju Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.).
Članak 96.
(1) Odredba članka 35. ovoga Zakona u dijelu koja se odnosi na utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanim Zakonikom o schengenskim granicama neće se primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj.
(2) Unutarnja granica iz stavka 1. ovoga članka je unutarnja granica određena odredbama Zakonika o schengenskim granicama.
Članak 97.
(1) Ministar nadležan za unutarnje poslove donijet će pravilnik o:
1. izgledu i sadržaju obrasca rješenja o odbijanju ulaska, uvjeti odbijanja ulaska i tehnički uvjeti za boravak na graničnom prijelazu,
2. izgledu i sadržaju obrasca rješenja o protjerivanju,
3. izgledu i sadržaju obrasca obavijesti o mogućnosti naknade plaće,
4. pružanju pravne pomoći, obrazac pouke o pravnoj pomoći i obrazac izjave o imovinskom stanju,
5. izgledu i sadržaju obrasca zahtjeva za pružanje pomoći od države članice EGP-a kod prisilnog udaljenja,
6. izgledu i sadržaju obrasca naljepnice zabrane ulaska i boravka državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji,
7. tehničkim uvjetima u prostorijama za zadržavanje stranaca.
(2) Pravilnici iz stavka 1. ovoga članka donijet će se u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 98.
(1) Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.).
Članak 99.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
OBRAZLOŽENJE
Člankom 1. u tekst odredbe članka 1. Zakona o strancima dodaju se dvije nove Direktive s kojima se Zakon usklađuje.
Člankom 2. mijenjane su definicije sezonskog radnika i državljana treće države, dok su dodane sljedeće definicije: dozvola boravka, djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba, premještaj unutar društva, skupina poduzeća, dugotrajno boravište i osoba s dugotrajnim boravištem, opasnost za javno zdravlje i povratak.
Članak 3. dodano je vremensko ograničenje kretanja strancu na određenom području sukladno bilateralnom međunarodnom ugovoru.
Članak 4. izdavanje posebne putne isprave nije usklađivanje s EU pravnom stečevinom pa je ocijenjeno da se posebna putna isprava može izdavati samo strancima koji imaju supsidijarnu zaštitu odobrenu sukladno posebnom propisu, budući se strancima koji imaju azil izdaje konvencijska putna isprava za azilante, a osobama bez državljanstva koji u Republici Hrvatskoj imaju privremeni ili stalni boravak izdaje se konvencijska putna isprava za apatride.
Članak 5. propisuje da se granična kontrola obavlja sukladno zakonu kojim se uređuje nadzor državne granice, a obuhvaća i utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanim Zakonikom o schengenskim granicama.
Članak 6. propisuje da se strancu koji ne ispunjava uvjete za ulazak u državu, isti ipak može odobriti ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske o čemu se donosi rješenje.
Članak 7. propisuje način odbijanja ulaska strancu u Republiku Hrvatsku i pravni lijek protiv odluke o odbijanju ulaska.
Članak 8. u važeći članak 39. Zakona o strancima dodano je da se nezakonitim ulaskom smatra i ulazak ako stranac ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno u Europskom gospodarskom prostoru.
Članak 9. precizirani su uvjeti pod kojima će se strancu zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske na način da je dodano da mora imati putnu ispravu za ulazak u drugu državu, te u slučaju da postoji zahtjev suda.
Članak 10. za razliku od važećeg Zakona o strancima gdje je zabranjeno pomaganje, dodatno je propisna zabrana pokušaja pomaganja strancu u nezakonitom prelasku državne granice, tranzitu i boravku, u skladu s Direktivom 2002/90/EZ od 28.11.2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka.
Članak 11. propisuje definiciju kratkotrajnog boravka upućivanjem na članak 5. Zakonika o schengenskim granicama. Također se navode kategorije stranaca čiji boravak se ne smatra kratkotrajnim boravkom (stranac koji je nezakonito ušao, stranac nema vizu ako mu je viza potrebna itd.).
Članak 12. propisuje uvjete za otkaz kratkotrajnog boravka, zabranu ulaska i boravka strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak, te da policijska uprava odnosno policijska postaja donosi rješenje o otkazu kratkotrajnog boravka i pravni lijek protiv rješenja.
Članak 13. ovom odredbom omogućuje se članovima obitelji kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku olakšano podnošenje zahtjeva na način da se isti mogu podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
Članak 14. proširene su kategorije stranaca kojima se neće odobriti spajanje obitelji imajući u vidu članak 3. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (članu obitelji stranca kojem je izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad, pružatelju usluga, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije i dnevnom migrantu).
Članak 15. proširene su kategorije stranaca koje se smatraju članovima obitelji (registrirani životni partner i neformalni životni partner i maloljetna posvojena djeca životnih partnera kao i maloljetna djeca svakog od njih) imajući u vidu članak 4. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj: 92/14). Proširena je definicija izvanbračne zajednice i neformalnog životnog partnerstva.
Članak 16. budući su članovi obitelji koji se spajaju s hrvatskim državljanima premješteni iz glave X. u glavu V. Zakona o strancima, olakšano im je reguliranje privremenog boravka na način da ne trebaju prilagati dokaz o sredstvima za uzdržavanje.
Članak 17. proširena je kategorija stranaca na koje se primjenjuje Rezolucija Vijeća 97/C 382/01 od 4. prosinca 1997. o mjerama koje se trebaju prihvatiti kako bi se suzbili brakovi iz koristi, a koja je do sada obuhvaćala samo bračnu i izvanbračnu zajednicu.
Članak 18. radi usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, propisano je da Vlada Republike Hrvatske može donijeti igodišnju kvotu potvrda o prijavi rada za strance koji će sezonski raditi do 90 dana godišnje.
Članak 19. radi usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, dodani su članci 75. a, 75.b i 75.c.
Člankom 75.a definirano je odobrenje za sezonski rad (potvrda o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana godišnje i dozvola za boravak i rad za sezonski rad za rad do 6 mjeseci), navedeni su uvjeti koje stranac mora ispunjavati da bi mu se izdala potvrda o prijavi rada za sezonski rad, kao i razlozi za odbitak potvrde o prijavi rada za sezonski rad i dozvole za boravak i rad za sezonski rad. Člankom 75.b propisan je rok od 6 mjeseci u kojem stranac može raditi temeljem potvrde o prijavi rada za sezonski rad i dozvole za boravak i rad za sezonski rad, te mogućnost jednog produženja odobrenja za sezonski rad u okviru 6 mjeseci. Člankom 75.c navedeni su uvjeti za prestanak važenja odobrenja za sezonski rad, kad npr. prestanu postojati uvjeti za izdavanje odobrenja, stranac radi za poslodavca za kojeg mu nije izdano odobrenje itd.
Člankom 20. određuju se kategorija stranaca kojima se izdaju dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote imajući u vidu da određene kategorije reguliraju status temeljem glave X. Zakona o strancima (pružatelji usluga koji su državljani EGP-a), a dodani su stranci premješteni unutar društva radi usklađivanja s Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva, kao i osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a sukladno Direktivi Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem.
Člankom 21. izmijenjen je zakonski uvjet za odobrenje dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote za stranca obrtnika iz članka 76. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.
Člankom 22. dodani su članci 79.a, 79.b, 79.c i 79.d radi usklađivanja s Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.
Člankom 79.a dane su definicije osoba koje se premještaju unutar društva (rukovoditelj, stručnjak i pripravnik), propisani su uvjeti za izdavanje dozvole za boravak i rad naprijed navedenim kategorijama, navedeni su rokovi za premještaj navedenih kategorija stranaca, gdje se podnosi zahtjev, kao i prava koja se moraju osigurati navedenim kategorijama stranaca. Člankom 79.b propisuje se mogućnost kratkoročne mobilnosti za strance koji imaju izdanu dozvolu za premještaj unutar društva u drugoj državi članici EGP-a, a dolaze u Republiku Hrvatsku do 90 dana. Članak 79.c propisuje mogućnost dugoročne mobilnosti za strance koji imaju izdanu dozvolu za premještaj unutar društva u drugoj državi članici EGP-a, a dolaze u Republiku Hrvatsku dulje od 90 dana, te su navedeni uvjeti koje stranac mora ispunjavati, te slučajevi kada će se zahtjev odbiti. Člankom 79.d navedeni su razlozi za poništenje dozvole za boravak i rad izdani strancima koji su premješteni u Republici Hrvatskoj odnosno koji dolaze temeljem dugoročne mobilnosti.
Člankom 23. prošireni su zakonski uvjeti na temelju kojeg policijska uprava odnosno policijska postaja može odbiti izdavanje dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada za sezonski rad, radi usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.
Člankom 24. zbog usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika dodan je stavak 2. kojom je dana mogućnost izdavanja potvrde o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana.
Člankom 25. dodana je kategorija stranaca kojima se može izdati potvrda o prijavi rada – prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje na sportskim priredbama i natjecanjima.
Člankom 26. proširene su kategorije stranaca kojima se boravak ne uračunava u vrijeme za stjecanje stalnog boravka sukladno Direktivi Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem.
Člankom 27. dodan je zakonski uvjet da stranac za odobrenje stalnog boravka stranac mora imati osigurano stanovanje, te se briše uvjet koji se odnosi na poznavanje hrvatske kulture i društvenog uređenja.
Člankom 28. brišu se odredbe da stranac poznavanje hrvatske kulture i društvenog uređenja dokazuje popunjavanje upitnika u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, te da u slučaju samostalnog popunjavanja upitnika stranac ne mora polagati ispit iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Na ovaj način, stranci svoje poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma dokazuju polaganjem ispita na visokim učilištima, srednjoškolskim ustanovama i ustanovama za obrazovanje odraslih koje na temelju odobrenja ministarstva nadležnog za obrazovanje izvode programe iz hrvatskog jezika.
Člancima 29. – 67. mijenjaju se odredbe od članka 100. do članka 138. Zakona o strancima i to na način da se člankom 29. ovoga Zakona mijenja članak 100. Zakona o strancima te se njime propisuje pravilo da se mjere za osiguranje povratka primjenjuju prema strancima koji nemaju pravo na slobodu kretanja u skladu s pravom Europske unije, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 2. st. 1.). Također, propisuje se da ako je pojedina mjera za osiguranje povratka propisana međunarodnim ugovorom, primijenit će se mjera koja je povoljnija za državljanina treće zemlje, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 4. st. 1.). Propisuju se kategorije državljana trećih zemalja prema kojima se ne moraju primijeniti određene odredbe o mjerama za osiguranje povratka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 2.), te da ih se ne može isključiti iz primjene određenih odredbi o mjerama za osiguranje povratka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 4. st. 4.).
Nadalje, člankom 30. prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 101. Zakona o strancima propisuje se da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzeti u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje stranca prema kojem se poduzimaju mjere, te što se smatraju ranjivim osobama, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 1. toč. 9. i čl. 5.).
Člankom 31. ovoga prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 102. Zakona o strancima propisuje se što se smatra nezakonitim boravkom državljanina treće zemlje, što je u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive o povratku, te dužnosti stranca kojemu je izdano rješenje o povratku, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 3. st. 4.).
Nadalje, člankom 32. mijenja se članak 103. Zakona o strancima propisuju se obveza donošenja rješenja o povratku sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 6. st. 1.) i sastavni dijelovi rješenja o povratku.
Člankom 33. kojim se mijenja članak 104. Zakona o strancima propisuju se slučajevi kada se državljaninu treće zemlje ne mora donijeti rješenje o povratku odnosno dopustiti dragovoljni povratak sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 7.), te obveza zastajanja s donošenjem rješenja o povratku (Direktiva 2008/115/EZ čl. 6. st. 5.).
Člankom 34. kojim se mijenja članak 105. Zakona o strancima propisuje se nadležnost za donošenje rješenja o povratku, te da se rješenje o povratku smatra sastavnim dijelom rješenja o protjerivanju i odluke Ministarstva kojom državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 6. st. 6.).
Člankom 35. ovoga Zakona kojim se mijenja članak 106. Zakona o strancima propisuje se pravni lijek protiv rješenja o napuštanju Republike Hrvatske sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 13.).
Člankom 36. kojim se mijenja članak 107. Zakona o strancima propisuje se produljenje roka za povratak sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 7. st. 2.).
Člankom 37. kojim se mijenja članak 108. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za protjerivanje zbog opasnosti za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, sukladno Direktivi 2004/38/EZ.
Člankom 38. ovoga Zakona kojim se mijenja članak 109. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za protjerivanje zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska državne granice, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 1.).
Člankom 39. kojim se mijenja članak 110. Zakona o strancima propisuje se da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju uzeti u obzir duljina boravka, gospodarske veze i stupanj socijalne i kulturne integracije državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj, te njegove veze s državom podrijetla, te druge okolnosti koje se moraju uzeti u obzir. Propisuje se da se državljanina treće zemlje tijekom odlučivanja o sudjelovanju u programu pomoći i zaštite razdoblja ne može protjerati, u skladu s Direktivom 2004/81/EZ (čl. 6. st. 2.). Propisuje se da se može protjerati državljanina treće zemlje koji je žrtva trgovanja ljudima i koji je potpomognut u nezakonitom prelasku i nezakonitom boravku, ako nije napustio EGP u roku za povratak, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 3.).
Člankom 40. kojim se mijenja članak 111. Zakona o strancima propisuje se zabrana ulaska i boravka koja je određuje rješenjem o protjerivanju, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11.).
Člankom 41. kojim se mijenja članak 112. Zakona o strancima propisuje se pravni lijek protiv rješenja o protjerivanju i druge odredbe o donošenju rješenja o protjerivanju.
Člankom 42. kojim se mijenja članak 113. Zakona o strancima propisuju se uvjeti i postupak ukidanja i skraćivanja zabrane ulaska i boravka i uvjeti kada se može podnijetizahtjev za ukidanje ili skraćivanja zabrane ulaska i boravka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 3.).
Člankom 43. kojim se mijenja članak 114. Zakona o strancima propisuje se obveza države članice koja odlučuje o odobrenju boravka državljaninu treće zemlje koji je protjeran iz druge države članice EGP-a da vodi računa o interesima te države članice, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 4.).
Člankom 44. kojim se mijenja članak 115. Zakona o strancima propisuje se upoznavanje državljanina treće zemlje s odlukom o napuštanju na jeziku koji razumije sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 12. st. 2.).
Člankom 45. kojim se mijenja članak 116. Zakona o strancima propisuje se obveza obavješćivanja državljanina treće zemlje koji je nezakonito boravio i radio o mogućnosti naknade plaće sukladno Direktivi 2009/52/EZ.
Člankom 46. kojim se mijenja članak 117. Zakona o strancima propisuje se besplatna pravna pomoć državljaninu treće zemlje u postupku protjerivanja i povratka sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 13. st. 4.)
Člankom 47. kojim se mijenja članak 118. Zakona o strancima propisuje se postupanje prema državljaninu treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj nezakonito boravi, a u drugoj državi članici EGP-a ima odobrenje boravka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 6. st. 2.)
Člankom 48. kojim se mijenja članak 119. Zakona o strancima propisuje se postupak prema državljaninu treće zemlje kojem je u Republici Hrvatskoj prestao stalni boravak, a u drugoj državi članici EGP-a mu je odobrena međunarodna zaštita.
Člankom 49. kojim se mijenja članak 120. Zakona o strancima propisuju se obveze pravnih i fizičkih osoba u vezi dostave obavijesti o državljanima trećih zemalja koji nezakonito borave i rade.
Člankom 50. kojim se mijenja članak 121. Zakona o strancima definira se pojam dragovoljnog povratka sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 3. toč. 8.) i ovlasti Ministarstva u cilju poticanja dragovoljnog povratka.
Člankom 51. kojim se mijenja članak 122. Zakona o strancima definira se pojam prisilnog udaljenja te propisuju osnovne odredbe o prisilnom udaljenju sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 3. toč. 3. i 5., čl. 8. st. 1.).
Člankom 52. kojim se mijenja odredba članka 123. Zakona o strancima propisuje se obveza osiguranja promatranja prisilnih udaljenja sukladno članku 8. stavku 6. Direktive 2008/115/EZ, te mogućnost tehničkog snimanja postupka prisilnog udaljenja.
Člankom 53. kojim se mijenja odredba članka 124. Zakona o strancima propisuje se priznavanje odluka o protjerivanju donesenih od strane druge države članice EGP-a sukladno Direktivi 2001/40/EZ.
Člankom 54. kojim se mijenja članak 125. Zakona o strancima propisuje se naknada troškova sukladno Odluci Vijeća 2004/191/EZ od 23. veljače 2004. kojom se utvrđuju kriteriji i praktični dogovori za naknade zbog financijskih neravnoteža nastalih primjenom Direktive 2001/40/EZ o uzajamnome priznavanju odluka o protjerivanju državljana trećih država.
Člankom 55. kojim se mijenja članak 126. Zakona o strancima propisuju se razlozi za zabranu prisilnog udaljenja, kao i uvjete za prisilno udaljenje djece bez pratnje, u skladu s člankom 10. stavak 2. Direktive 2008/115/EZ.
Člankom 56. kojim se mijenja članak 127. Zakona o strancima propisuje se nadležnost za organizaciju zajedničkih letova radi usklađivanja s Odlukom Vijeća 2004/573/EZ od 29.4.2004. o organizaciji zajedničkih letova za udaljavanje državljana stranaca za koje postoji nalog o udaljenju, sa državnog područja dviju ili više država članica, koja u članku 3. propisuje da će svaka država članica EGP-a odrediti tijelo koje je odgovorno za organizaciju i sudjelovanje u zajedničkim letovima u svrhu prisilnog udaljenja zračnim putem.
Člankom 57. kojim se mijenja članak 128. Zakona o strancima propisuje se pružanje pomoći državi članici EGP-a kod prisilnog udaljenja u slučajevima tranzita u svrhe udaljavanja zračnim putem sukladno Direktivi 2003/110/EZ.
Članak 58. kojim se mijenja članka 129. Zakona o strancima propisuje se traženje pomoći od države članice EGP-a kod prisilnog udaljenja u slučajevima tranzita u svrhe udaljavanja zračnim putem sukladno Direktivi 2003/110/EZ.
Člankom 59. kojim se mijenja članak 130. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za uhićenje, privođenje i kratkotrajno zadržavanje stranaca u postupku povratka.
Člankom 60. kojim se mijenja članak 131. Zakona o strancima propisuju se opći uvjeti za smještaj državljanina treće zemlje u centar sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 16. st. 1., čl. 15. st. 1.).
Člankom 61. kojim se mijenja članak 132. Zakona o strancima propisuje se mjere koje su blaže od smještaja u centar (alternativa detenciji) sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 15. st. 1.).
Člankom 62. kojim se mijenja članak 133. Zakona o strancima propisuje se uvjeti za smještaj državljanina treće zemlje u centru sukladno 2008/115/EZ (čl. 15. st. 1.) i najdulje trajanje smještaja.
Člankom 63. kojim se mijenja članak 134. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za produljenje smještaja u centru sukladno 2008/115/EZ (čl. 15. st. 6.) i najdulje trajanje produljenja smještaja.
Člankom 64. kojim se mijenja članak 135. Zakona o strancima propisuje se nadležnost za donošenja rješenja o smještaju u centar te periodično sudsko razmatranje rješenja o smještaju sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 15.).
Člankom 65. kojim se mijenja članak 136. Zakona o strancima propisuje se ovlast za obavljanje pretrage državljanina treće zemlje u postupku prisilnog udaljenja i smještaja u centar, te uzimanje biometrijskih podataka radi utvrđivanja identiteta.
Člankom 66. kojim se mijenja članak 137. Zakona o strancima propisuje se pravo državljanina treće zemlje u centru na zdravstvenu zaštitu sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 14.) i obveze državljanina treće zemlje u centru.
Članom 67. kojim se mijenja članak 138. Zakona o strancima propisuje se postupak strožeg policijskog nadzora unutar centra.
Člankom 68. se iza članka 138. Zakona o strancima dodaju članci od 138. a do 138. h.Nadalje, člankom 138.a propisuje se obvezu otpusta iz centra sukladno Direktivi 2008/115/EZ(čl. 15. st. 4.) i mogućnost ponovnog smještaja u centar.
Člankom 138.b propisuje se zaštita maloljetnika bez pratnje i u pratnji članova obitelji koji su smješteni u prihvatni centar za strance sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl.17.). Direktiva propisuje da se maloljetnici mogu smjestiti u centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i na najkraće potrebno vrijeme.
Člancima 138.c i 138.d propisuje se naknada troškova prisilnog udaljenja.
Člancima 138.e do 138.f propisuje se privremena odgoda prisilnog udaljenja sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 9.).
Člankom 67. propisuje dostavu osobnih podataka o mjerama za osiguranje povratka.
Člankom 69. nomotehnički se uređuje članak koji sadrže odredbe kojima se propisuje prijava smještaja stranaca. Taksativno su navedene pravne i fizičke osobe koje imaju obvezu prijave odnosno odjave stranaca. Navedene odredbe, između ostalog, u skladu su i s člankom 22. Konvencije o primjeni Schengenskog sporazuma od 19.7.1990. Izrijekom je navedeno da prijava smještaja važi 90 dana ako stranac ne navedne rok odjave, a ako rok za prijavu smještaja pada na neradni dan, prijava će se izvršiti prvi radni dan.
Članak 70. budući su državljani trećih država -članovi obitelji koji se spajaju s hrvatskim državljanima premješteni iz glave X. u glavu V. Zakona o strancima, odredba glava X. primjenjuje se isključivo na članove obitelji koji su drž. EGP-a.
Članak 71. izvršeno je usklađivanje s člankom 7. stavkom 3. točkom c) Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice.
Članak 72. izvršeno je usklađivanje s člankom 2. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice, kao i Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj: 92/14).
Članak 73. izvršeno je usklađivanje s člankom 12. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice. Taksativno su nabrojeni slučajevi u kojima član obitelji državljanina države članice EGP-a zadržava pravo privremenog boravka u slučaju smrti, odlaska, rastave ili poništenja braka državljanina države članice EGP-a s kojim je boravio u Republici Hrvatskoj.
Članak 74. nomotehnički je uređen članak koji se odnosi na prestanak privremenog boravka člana obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a.
Članak 75. izvršeno je usklađivanje s člankom 17. stavkom 1. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se odnosi na povoljnije stjecanje stalnog boravka za radnika ili samozaposlenog djelatnika.
Članak 76. kao razlog za prestanak stalnog boravka državljana države članice EGP-a dodana je odjava iz Republike Hrvatske.
Članak 77.izvršeno je usklađivanje s člankom 17. stavkom 3. i 4. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se odnosi na povoljnije stjecanje stalnog boravka za člana obitelji radnika ili samozaposlenog djelatnika.
Članak 78.kao razlog za prestanak stalnog boravka člana obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a dodana je odjava iz Republike Hrvatske.
Članak 79.izvršeno je usklađivanje s člankom 27. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se donose na ograničenje ulaska i boravka državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Članak 80.izvršeno je usklađivanje s člankom 28. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se donose na protjerivanje državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Članak 81.izvršeno je usklađivanje s člankom 31. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice kojim se definira što je nezakonit boravak, te mogućnost podnošenja zahtjeva i rokovi za ukidanje zabrane ulaska i boravka.
Članak 82. propisano je koje se odredbe glave VI. Zakona o strancima primjenjuju na odgovarajući način na državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Članak 83. izvršeno je nomotehničko uređenje teksta te se na jasniji način definira da isprave koje se izdaju državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji nisu preduvjet za ostvarivanje prava ili obavljanje nekih upravnih formalnosti, ako se isto može dokazati nekim drugim sredstvima, odnosno prestanak važenja isprave nije razlog za protjerivanje, a neprekidnost boravka dokazuje bilo kojim dokaznim sredstvom. Također su navedene isprave temeljem kojih državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dokazuju identitet, te obveza da član obitelji koji nije državljanin EGP-a u roku od 15 dana mora zatražiti izdavanje nove iskaznice u taksativno navedenim slučajevima, te kada istu mora vratiti.
Članak 84. dodaju se članci 183.a, 183.b i 183.c budući važećim Zakonom o strancima nije bila propisana obveza državljana EGP-a i članova njihovih obitelji glede prijave i odjave boravišta i prebivališta, te su dane definicije boravišta i prebivališta, kao i rokovi prijave i odjave.
Članak 85. izvršeno je usklađivanje s Direktivom Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja.
Člancima 86., 87., 88., 89., 90., 91., 92. i 93. izvršene su izmjene prekršajnih odredaba.
Članak 94. izvršeno je nomotehničko usklađivanje imajući u vidu da je na temelju članka 236. Zakona o strancima donesena Uredba Vlade Republike Hrvatske o privremenoj primjeni pravila o radu državljana država članica Europske unije i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 79/13.).
Članci 95. i 96. sadrže prijelazne i završne odredbe koje se odnose na valjanost privremenih boravaka i potvrda o prijavi rada, boravišnih iskaznica izdanih državljanima trećih država koji su članovi obitelji hrvatskih državljana, rokovi za napuštanje Republike Hrvatske te sigurnosne mjere protjerivanja stranaca iz države, Članak 97. propisuje ovlast ministra unutarnjih poslova za donošenje pravilnika te rok za njihovo donošenje.
Članak 98. propisuje da će se postupci započeti pije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama Zakona o strancima.
Članak 99. određuje stupanje na snagu ovoga Zakona.
PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA
Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI
Područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o strancima („Narodne novine", broj: 130/11 i 74/13) koji se primjenjuje od 01. siječnja 2012. godine.
Zakon o strancima sadrži odredbe vezane za ulazak stranaca, vize, reguliranje radno-pravnog statusa, odredbe vezane za spajanje obitelji, srednjoškolsko obrazovanje i studiranje te znanstveno istraživanje u Republici Hrvatskoj, kao i posebne odredbe koje se odnose na državljane država članica Europskoga gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji, odobrenje EU plave karte visokokvalificiranim strancima te reguliranje statusa strancima koji imaju stalni boravak u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.
Zakon o strancima usklađen je s ukupno 22 direktive, preporuke, odluke i rezolucije europske pravne stečevine. Dakle, kako je riječ o velikom broju odredaba važećeg Zakona o strancima koje su se usklađivale s pravnom stečevinom Europske unije ovim Prijedlogom Zakona žele se ukloniti određeni nedostaci važećeg zakonskog teksta uočenih tijekom provedbe Zakona o strancima te s tim u vezi izvršiti određena nomotehnička poboljšanja kako ne bi bilo dvojbi u primjeni pojedinih odredbi.
Prijedlog Zakona usklađuje se i s dvije nove direktive: Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.
Imajući u vidu osobe na koje se primjenjuje Direktiva Vijeća 2004/38/EZ od 29.4.2004. o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice, članovi obitelji hrvatskih državljana regulirat će status sukladno odredbama Zakona kojima se regulira status državljana trećih zemalja, uz olakšano reguliranje statusa, na način da u postupku odobrenja privremenog boravka neće više morati dokazivati sredstva za uzdržavanje. Reguliranje boravka članova obitelji hrvatskih državljana koji su državljani država članica Europskog gospodarskog prostora, nalazi se u dijelu koji se odnosi na reguliranje boravka državljana država članica Europskog gospodarskog prostora.
Ovim prijedlogom Zakona detaljnije su razrađene odredbe o odbijanju ulaska, odnosno izlaska stranaca iz Republike Hrvatske, kao i mjere koje se poduzimaju prema strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske .
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
IV. OBRAZLOŽENJE ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Sukladno članku 204. stavku 1. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj: 81/13) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, imajući u vidu da je u tijeku EU Pilot postupak br. 7555/15/JUST zbog nepravilnog prenošenja Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana EU-a i članova njihovih obitelji u važeći Zakon o strancima (Narodne novine, broj: 130/11 i 74/13). Slijedom navedenog potrebno je hitno usklađivanje odredbi važećeg Zakona o strancima s odredbama Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana EU-a i članova njihovih obitelji, a s ciljem izbjegavanja mogućnosti pokretanja službenog postupka povrede prava EU protiv Republike Hrvatske.
Također, ovaj Prijedlog Zakona usklađuje se i s dvije nove direktive: Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (rok za usklađivanje: 30.09.2016. godine) i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (rok za usklađivanje: 29.11.2016. godine).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 1.
U Zakonu o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11 i 74/13) u članku 1. stavku 4. podstavku 22. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju podstavci 23. i 24. koji glase:
'' - Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014.),
- Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (SL L 157, 27.5.2014.).''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 2.
U članku 2. točka 10. mijenja se i glasi:
''10. Sezonski radnik je stranac koji zadržava svoje glavno boravište u trećoj državi te zakonito i privremeno boravi u Republici Hrvatskoj kako bi obavljao djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba u okviru jednog ili više ugovora o radu na određeno vrijeme koje je izravno sklopio s poslodavcem s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj.''.
Točka 12. mijenja se i glasi:
''12. Državljanin treće države je stranac koji nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije.''.
U točki 15. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju točke 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22. i 23. koje glase:
''16. Dozvola boravka je isprava koju strancu na odobrenom privremenom ili stalnom boravak izdaje policijska uprava odnosno policijska postaja, a koja mu omogućuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj sukladno navedenoj svrsi.
17. Djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba je djelatnost koja je vezana uz određeno doba godine određenim ponavljajućim događajem ili nizom događaja koji su povezani sa sezonskim uvjetima, tijekom kojih razina potrebne radne snage znatno nadilazi onu potrebnu za uobičajeno tekuće poslovanje.
18. Premještaj unutar društva je privremeno upućivanje za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja stranca iz društva s poslovnim nastanom izvan područja EGP-a s kojim je stranac vezan na temelju ugovora o radu prije i za vrijeme premještaja, u subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i kada je to primjenjivo, mobilnost između subjekata domaćina s poslovnim nastanom u državi članici EGP-a.
19. Skupina poduzeća su dva ili više trgovačkih društava koja su povezana na sljedeće načine: trgovačko društvo, u odnosu na drugo trgovačko društvo, izravno ili neizravno, drži većinu upisanog kapitala tog trgovačko društva; kontrolira većinu glasova koji su povezani s kapitalom tog trgovačko društva izdanog u dionicama; ima pravo imenovati više od polovice članova upravnog, rukovodećeg ili nadzornog tijela tog trgovačkog društva; ili se trgovačka društva nalaze pod jedinstvenom upravom matičnog društva.
20. Dugotrajno boravište je stalni boravak stečen temeljem 5 godina zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici EGP-a.
21. Osoba s dugotrajnim boravištem je stranac iz glave XI. ovoga Zakona koji je nositelj dozvole boravka na propisanom obrascu koji je izdala druga država članica EGP-a u kojem je uneseno da se radi o državljaninu treće države na dugotrajnom boravištu.
22. Opasnostza javno zdravlje je potencijalno epidemiološka bolest, kako je utvrđena mjerodavnim dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, te druga zarazna bolest ili zarazne bolesti čiji su uzročnici paraziti, ako protiv tih bolesti Republika Hrvatska donosi mjere za zaštitu svojih državljana.
23. Povratak je dragovoljni odlazak odnosno prisilno udaljenje državljanina treće države koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj u treću državu.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 3.
U članku 4. stavak 2. mijenja se i glasi:
''(2) Stranac kojemu je bilateralnim međunarodnim ugovorom ograničeno kretanje na određenom području u određenom vremenu, smije se kretati samo na tom području i u vremenu koje je određeno.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 4.
U članku 6. stavku 3. riječi: „privremeni boravak, stalni boravak ili“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 5.
Članak 35. mijenja se i glasi:
'' Članak 35.
Granična kontrola obavlja se sukladno zakonu kojim se uređuje nadzor državne granice, a obuhvaća i utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanih Zakonikom o schengenskim granicama.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 6.
Članak 36. mijenja se i glasi:
''Članak 36.
(1) Strancu koji ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 35. ovoga Zakona može se odobriti ulazak u Republiku Hrvatsku na određenom graničnom prijelazu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske.
(2) O odobrenju ulaska iz stavka 1. ovoga članka policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje.
(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka odredit će se svrha boravka, mjesto i adresa smještaja, vrijeme u kojem može zakonito boraviti u Republici Hrvatskoj, granični prijelaz na kojem mora izaći iz Republike Hrvatske te obveza o dužnosti predaje rješenja policijskom službeniku koji obavlja graničnu kontrolu prilikom izlaska iz Republike Hrvatske. Rješenje se donosi bez saslušanja stranca.
(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
(5) U slučaju iz članka 124. stavka 7. ovoga Zakona, strancu se ulazak odobrava na temelju zahtjeva države članice EGP-a.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 7.
Članak 38. mijenja se i glasi:
''Članak 38.
(1) O odbijanju ulaska strancu policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje. Rješenje se donosi bez saslušanja stranca.
(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
(3) Ako odlazak s graničnog prijelaza u treću državu stranca iz stavka 1. ovoga članka nije moguć niti nakon 8 dana od dana dolaska na granični prijelaz, primijenit će se mjere za osiguranje povratka.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 8.
U članku 39. točki 3. iza riječi: ''u Republici Hrvatskoj'' dodaju se riječi: ''odnosno u EGP-u''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 9.
U članku 40. stavak 2. mijenja se i glasi:
''(2) Strancu će se zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske ako:
1. ne posjeduje valjanu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice zbog čega mu neće biti odobren ulazak u drugu državu ili prilikom izlaska iz Republike Hrvatske upotrijebi tuđu ili krivotvorenu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice ili
2. postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno ili prekršajno gonjenje, uhićenje, privođenje, dovođenje ili izvršenje kazne zatvora.
3. na zahtjev suda.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 10.
U članku 43. stavku 1. iza riječi: ''Zabranjeno je pomaganje'' dodaju se riječi: ''i pokušaj pomaganja''.
U stavku 2. riječi: ''iz članka 107. stavka 5.'' zamjenjuju se riječima:'' iz članka 116. i 117.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 11.
Članak 45. mijenja se i glasi:
''Članak 45.
(1) Kratkotrajni boravak je boravak stranca određen člankom 5. Zakonika o schengenskim granicama.
(2) Strancem na kratkotrajnom boravku ne smatra se stranac koji:
1. je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku,
2. nema vizu, ako mu je viza potrebna,
3. je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao,
4. je u prethodnih 180 dana zakonito i/ili nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 90 dana,
5. je vraćen u Republiku Hrvatsku na temelju readmisijskog ugovora,
6. je izručen u Republiku Hrvatsku na temelju međunarodnog ugovora o izručenju,
7. je s graničnog prijelaza doveden u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije mu odobren ulazak u Republiku Hrvatsku,
8. ima zabranu ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 12.
Naslov iznad članka 46. i članak 46 mijenja se i glasi:
''Otkaz kratkotrajnog boravka
Članak 46.
(1) Strancu će se rješenjem otkazati kratkotrajni boravak ako:
1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice,
2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i boravka,
3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 17. stavka 4. ovoga Zakona,
4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj,
5. postoji opravdana sumnja da njegov boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.
(2) Rješenje o otkazu boravka donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja. Protiv rješenja se može izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka određuje se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 do 3 mjeseca.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 13.
U članku 48. stavku 3. iza riječi: ''dolazi radi'' dodaju se riječi: ''spajanja članova uže obitelji s hrvatskim državljaninom,''.
U stavku 4. iza točke na kraju rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: ''Vrijeme boravka tijekom rješavanja zahtjeva računa se kao kratkotrajni boravak.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 14.
U članku 55. stavak 3. mijenja se i glasi:
''(3) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti članu obitelji stranca kojem je izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad, pružatelju usluga, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije i dnevnom migrantu.''.
Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:
''(4) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti strancu koji traži spajanje obitelji s članom obitelji koji je temeljem njegovog statusa stekao autonomni boravak.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 15.
U članku 56. stavku 1. iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:
''3. registrirani životni partner ili neformalni životni partner,''
Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 4. i 5.
Dosadašnja točka 3. koja postaje točka 4. mijenja se i glasi:
''4. maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, maloljetna posvojena djeca bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera kao i maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj,''.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
''(3) Prije izdavanja odobrenja za privremeni boravak iz stavka 2. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je zatražiti suglasnost Ministarstva u sjedištu.''.
Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.
Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:
''(6) Izvanbračna zajednica, u smislu ovoga Zakona, je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine u zajedničkom kućanstvu neposredno prije podnošenja zahtjeva ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a neformalno životno partnerstvo, u smislu ovoga Zakona, je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje 3 godine u zajedničkom kućanstvu neposredno prije podnošenja zahtjeva.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 16.
Iza članka 56. dodaje se članak 56.a koji glasi:
''Reguliranje privremenog boravka za člana
obitelji hrvatskog državljanina
Članak 56.a
Član uže obitelji hrvatskog državljanina iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora ispunjavati uvjet iz članka 54. točke 3. ovoga Zakona.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 17.
U članku 57. stavak 4. mijenja se i glasi:
''(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na izvanbračnu zajednicu i životno partnerstvo i u postupku odobrenja autonomnog i stalnog boravka.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 18.
U članku 74. stavak 3. mijenja se i glasi:
''(3) Godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje se u skladu sa stanjem na tržištu rada.''
Stavak 5. mijenja se i glasi:
''(5) Godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca može se utvrditi kvota dozvola za sezonski rad i kvota potvrda o prijavi rada za sezonski rad.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 19.
Iza članka 75. dodaje se naslov iznad članka 75.a, 75.b i 75.c i članci 75.a, 75.b i 75.c koji glase:
''Sezonski radnici
Članak 75.a
(1) Odobrenje za sezonski rad je:
- potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili
- dozvola za boravak i rad za sezonski rad.
(2) Sezonske poslove do 90 dana godišnje može obavljati sezonski radnik temeljem potvrde o prijavi rada za sezonski rad.
(3) Strancu kojemu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može se izdati viza za kratkotrajni boravak sukladno glavi III. ovoga Zakona te se u rubriku ''napomene'' unose riječi: ''sezonski rad''.
(4) Potvrda o prijavi rada za sezonski rad može se izdati strancu ako:
1. ima valjanu stranu putnu ispravu za vrijeme važenja potvrde o prijavi rada,
2. ima valjani ugovor o radu odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu,
3. ima zdravstveno osiguranje,
4. ima osiguran smještaj,
5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje.
(5) Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.
(6) Sezonske poslove dulje od 90 dana sezonski radnik može obavljati temeljem dozvole za boravak i rad koja se može izdati s rokom važenja do 6 mjeseci ako su ispunjeni uvjeti iz članka 54. ovoga Zakona uz prilaganje dokaza o osiguranom smještaju te valjanog ugovora o radu odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajućeg dokaza o radu.
(7) Pod osiguranim smještajem za izdavanje odobrenja za sezonski rad smatra se smještaj koji sezonskom radniku osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni smještaja obavještava se policijska uprava odnosno policijska postaja u roku od 8 dana od dana promjene.
(8) Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako se utvrdi da će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja.
(9) Protiv odluke policijske uprave odnosno policijske postaje o izdavanju potvrde o prijavi rada za sezonski rad može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.
Produljenje odobrenja za sezonski rad
Članak 75.b
(1) Sezonski radnik na temelju odobrenja za sezonski rad može raditi u Republici Hrvatskoj najdulje 6 mjeseci godišnje nakon čega mora napustiti Republiku Hrvatsku.
(2) Unutar roka od 6 mjeseci godišnje sezonski radnik može jednom produljiti važenje odobrenja za sezonski rad kod istog ili drugog poslodavca. Potvrda o prijavi rada za sezonski rad može se produljiti, ali ukupno trajanje potvrda ne može biti dulje od 90 dana godišnje.
(3) Zahtjev za produljenje odobrenja za sezonski rad podnosi se najkasnije 30 dana policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prije isteka roka važenja navedenog odobrenja.
(4) Sezonskom radniku olakšat će se ponovno izdavanje odobrenja za sezonski rad ako je barem jednom tijekom prethodnih 5 godina imao izdano odobrenje za sezonski rad te nije kršio uvjete ovoga Zakona koji se odnose na sezonske radnike.
Prestanak važenja i poništenje odobrenja za sezonski rad
Članak 75.c
(1) Odobrenje za sezonski rad prestat će važiti ako stranac:
1. obavlja poslove za koje mu nije izdana potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili dozvola za boravak i rad za sezonski rad,
2. radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili dozvola za boravak i rad za sezonski rad,
3. prestanu postojati uvjeti za izdavanje odobrenja za sezonski rad.
(2) Odobrenje za sezonski rad može prestati važiti ako:
1. poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili
2. je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bio u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost.
(3) Dozvola za boravak i rad za sezonski rad prestat će važiti ako stranac ima zabranu ulaska i boravka.
(4) Odredba da će odobrenje za sezonski rad prestati važiti ako poslodavac krši propise o radu odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bilo u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost, ne primjenjuje se na sezonskog radnika koji podnosi zahtjev za odobrenje za sezonski rad kod drugog poslodavca kada se navedeno kršenje propisa odnosi na prvog poslodavca.
(5) Odobrenje za sezonski rad poništit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.
(6) Protiv odluke policijske uprave odnosno policijske postaje iz stavka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 20.
U članku 76. stavku 1. točki 2. riječi i zarez: ''pružateljima usluga,'' brišu se.
Točka 4. mijenja se i glasi:
'' 4. strancu premještenom unutar društva i strancu koji dolazi na temelju dugoročne mobilnosti,''.
U točki 15. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju točke 16. i 17. koje glase:
''16. osobi s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a,
17. ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 21.
U članku 78. stavku 3. točka 3. mijenja se i glasi:
''3. njegova mjesečna bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku, dok stranac koji se samozapošljava u vlastitom obrtu mora dokazati da iznos ostvaren dohotkom od samostalnog rada iznosi najmanje visinu prosječne mjesečne neto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku,''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 22.
Iza članka 79. dodaju se članci 79.a, 79.b, 79.c i 79.d koji glase:
''Stranac premješten unutar društva
Članak 79.a
(1) Osoba premještena unutar društva je stranac koji je rukovoditelj, stručnjak ili pripravnik vezan ugovorom o radu s trgovačkim društvom koje ima poslovni nastan u trećoj državi koje ga privremeno premješta za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja u trgovačko društvo, podružnicu ili predstavništvo (u daljnjem tekstu: subjekt) s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj.
(2) Osoba premještena unutar društva je:
1. rukovoditelj - osoba na vodećem položaju koja u prvom redu upravlja poslovanjem subjekta s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i koja se uglavnom nalazi pod općim nadzorom ili prima smjernice od uprave ili dioničara trgovačkog društva ili osobe koja obnaša istovjetnu dužnost; taj položaj obuhvaća: upravljanje subjektom domaćinom ili odjelom ili pododjelom subjekta domaćina; nadzor i kontrolu rada drugog nadzornog, stručnog ili rukovodećeg osoblja; ovlast za preporučivanje zapošljavanja, otpuštanja ili drugog djelovanja u vezi s osobljem;
2. stručnjak - osoba koja radi unutar skupine trgovačkih društava, a koja posjeduje specijalizirano znanje od ključne važnosti za područja djelovanja, tehnike ili rukovođenje subjekta s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj. Pri procjeni takvog znanja uzima se u obzir ne samo znanje specifično za subjekta domaćina već i ima li ta osoba visoki stupanj stručne osposobljenosti, uključujući odgovarajuće stručno iskustvo, za vrstu posla ili aktivnost koja zahtijeva specifično tehničko znanje, uključujući moguće članstvo u ovlaštenoj strukovnoj udruzi;
3. pripravnik - osoba koja posjeduje sveučilišnu diplomu, a koja je premještena u subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj u svrhu karijernog razvoja ili kako bi sudjelovala u osposobljavanju u poslovnim tehnikama ili metodama i plaćena je za vrijeme tog premještaja.
(3) Dozvola za boravak i rad izvan godišnje kvote može se odobriti osobi premještenoj unutar društva koja ispunjava uvjete iz članka 54. ovoga Zakona i ako:
1. subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i trgovačko društvo s poslovnim nastanom u trećoj državi pripadaju istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava,
2. je zaposlen unutar istog trgovačkog društva ili skupine trgovačkih društava u neprekinutom razdoblju od najmanje 12 mjeseci neposredno prije dana premještaja unutar društva u slučaju rukovoditelja i stručnjaka te u neprekinutom razdoblju od najmanje 6 mjeseci u slučaju pripravnika,
3. priloži ugovor o radu i potvrdu o premještaju iz kojih je vidljivo da ima prava iz članka 86. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,
4. ima potrebne stručne kvalifikacije i iskustvo potrebno subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj u koji treba biti premješten kao rukovoditelj ili stručnjak ili u slučaju pripravnika, potrebnu sveučilišnu diplomu,
5. plaća koju prima nije manja od plaće koju primaju zaposleni u Republici Hrvatskoj koji rade na usporedivim položajima u skladu s primjenjivim zakonima ili kolektivnim ugovorima ili praksom,
6. glavna svrha osnivanja subjekta u Republici Hrvatskoj nije olakšavanje reguliranja boravka osoba premještenih unutar društva,
7. premještaj unutar društva nije duži od 3 godine za rukovoditelje i stručnjake odnosno godine dana za pripravnike.
(4) Dozvola za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka odbit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.
(5) Najdulje trajanje premještaja za rukovoditelje i stručnjake je 3 godine, a za pripravnike 1 godina, nakon čega su dužni napustiti Republiku Hrvatsku, osim ako reguliraju boravak po drugoj osnovi.
(6) Zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za osobu premještenu unutar društva može se podnijeti nakon isteka roka od 6 mjeseci od isteka važenja dozvole za boravak i rad koja je bila odobrena sukladno stavku 3. ovoga članka.
(7) Stranac koji se premješta na rad u više država članica EGP-a zahtjev za dozvolu za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka podnosi policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako je trajanje premještaja u Republici Hrvatskoj dulje od trajanja premještaja u drugim državama članicama EGP-a.
(8) Osoba premještena unutar društva temeljem odobrene dozvole za boravak i rad može raditi u svakom subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava u trećoj državi.
(9) Osoba premještena unutar društva ima prava propisana člankom 86. stavkom 5. i 6. ovoga Zakona, kao i pravo na slobodu udruživanja, povezivanja i članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući prava i davanja koja pružaju takve organizacije, ne dovodeći u pitanje posebne propise o javnom poretku i nacionalnoj sigurnosti.
(10) Član obitelji osobe premještene unutar društva ostvaruje pravo na rad i samozapošljavanje sukladno odredbama ovoga Zakona.
(11) Republika Hrvatska na zahtjev druge države članice EGP-a bez formalnosti i bez odgađanja dopušta ponovni ulazak osobi premještenoj unutar društva kojoj je u Republici Hrvatskoj odobrena dozvola za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka i članovima njezine obitelji ako mu je:
- u drugoj državi članici EGP-a prestao boravak koji mu je odobren temeljem mobilnosti,
- prestala važiti dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a osoba je u drugoj državi članici EGP-a boravila tijekom razdoblja mobilnosti.
Kratkoročna mobilnost
Članak 79.b
Stranac koji ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva, a koju je izdala druga država članica EGP-a može raditi u subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.
Dugoročna mobilnost
Članak 79.c
(1) Dozvola za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti može se odobriti strancu koji ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva, a koju je izdala druga država članica EGP-a i koji namjerava raditi dulje od 90 dana u subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava.
(2) Stranac zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ili u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.
(3) Dozvola za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti može se odobriti strancu ako:
1. ima valjanu stranu putnu ispravu,
2. subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i trgovačko društvo s poslovnim nastanom u trećoj državi pripadaju istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava,
3. priloži ugovor o radu i potvrdu o premještaju,
4. dostavi adresu stanovanja u Republici Hrvatskoj,
5. nema zabranu ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj i
6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(4) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka odbit će se ako:
1. je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena,
2. nema prava iz članka 86. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,
3. je premještaj unutar društva dulji od 3 godine za rukovoditelje i stručnjake te dulji od 1 godine za pripravnike,
4. dozvola izdana u svrhu premještaja unutar društva izdana u drugoj državi članici EGP-a istekne tijekom postupka.
(5) Stranac može raditi u Republici Hrvatskoj dok se ne odluči o zahtjevu za odobrenje dozvole za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka ako je zahtjev podnijet prije isteka kratkotrajnog boravka i ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva koju je izdala druga država članica EGP-a.
(6) O odobrenju dozvole za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti, njenom produženju ili odluci na temelju koje je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku, policijska uprava odnosno policijska postaja će obavijestiti nadležno tijelo druge države članice EGP-a u kojoj stranac ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva.
Članak 79.d
Dozvola za boravak i rad izdana temeljem članka 79.a i članka 79.c poništit će se ako je:
- glavna svrha osnivanja subjekta u Republici Hrvatskoj olakšavanje reguliranja boravka stranaca premještenih unutar društva,
- priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 23.
Članak 81. mijenja se i glasi:
''Članak 81.
Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada za sezonski rad može se odbiti ako:
1. poslodavac krši propise o radu, oporezivanju, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili
2. je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bio u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost ili
3. stranac krši odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ulazak, boravak ili rad ili
4. stranac ili poslodavac nije podmirio izrečenu novčanu kaznu.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 24.
U članku 82. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
''(2) Potvrda o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana godišnje izdaje se sukladno članku 74. stavku 5. i članku 75.a ovoga Zakona''.
Dosadašnji stavci 2., 3., 4. i 5. postaju stavci 3., 4., 5. i 6.
U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. riječi: '' i 15.'' zamjenjuju se riječima: ''i 19.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 25.
U članku 83. stavku 2. iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:
''2. prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje na sportskim priredbama i natjecanjima,''.
Dosadašnja točka 2. postaje točka 3.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 26.
U članku 93. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:
''1. boravak na temelju izdane dozvole za boravak i rad sezonskim radnicima, pružateljima usluga, dnevnim migrantima, raspoređenim radnicima, osobama premještenim unutar društva, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije te boravak odobren članovima obitelji stranaca premještenih unutar društva i raspoređenih stranaca,''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 27.
U članku 96. stavku 1. iza riječi: ''članka 92.''dodaju se riječi: ''ili članka 94. stavka 1. točke 3. i 4.''.
Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:
''4. ima osigurano stanovanje,''.
Dosadašnje točke 4. i 5. postaju točke 5. i 6.
U dosadašnjoj točki 4. koja postaje točka 5. riječi: ''te hrvatsku kulturu i društveno uređenje'' brišu se.
U stavku 2. riječi: ''iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. '' zamjenjuju se riječima: ''iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 28.
U članku 97. stavci 2. i 4. brišu se.
Dosadašnji stavci 3. i 5. postaju stavci 2. i 3.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: ''te hrvatske kulture i društvenog uređenja“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 29.
Naslov iznad članka 100. i članak 100. mijenjaju se i glase:
''Vrste mjera i način primjene
Članak 100.
(1) U smislu ovoga Zakona mjerama za osiguranje povratka smatraju se:
ograničenje slobode kretanja
rok za dragovoljni odlazak,
zabrana ulaska i boravka,
obveze stranca u postupku povratka,
prisilno udaljenje,
druge mjere propisane ovim Zakonom kojima je svrha odlazak stranca u treću državu.
(2) Mjere za osiguranje povratka primjenjuju se prema strancima koji nemaju pravo na slobodu kretanja u skladu s člankom 2. točkom 5. Zakonika o schengenskim granicama, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.
(3) Ako je pojedina mjera za osiguranje povratka propisana međunarodnim ugovorom, primijenit će se mjera koja je povoljnija za stranca.
(4) Odredbe ovoga Zakona o obvezi donošenja rješenja o povratku te o besplatnoj pravnoj pomoći ne moraju se primijeniti na strance:
koji su zatečeni na granici s trećom državom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska,
kojima treba odbiti ulazak na graničnom prijelazu,
koje treba izručiti temeljem međunarodnog ugovora.
(5) Strance iz stavka 4. ovoga članka ne može se isključiti od primjene odredbi ovoga Zakona o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, pravu na zdravstvenu zaštitu, zaštiti ranjivih osoba, ograničenju slobode kretanja i zabrani prisilnog udaljenja.
(6) Za primjenu mjera za osiguranje povratka nadležno je Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 30.
Naslov iznad članka 101. i članak 101. mijenjaju se i glase:
„Zaštita u postupku povratka
Članak 101.
(1) Prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje stranca prema kojem se poduzimaju mjere.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka ranjivim osobama smatraju se maloljetnici, a osobito maloljetnici bez pratnje, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa, te osobe s duševnim smetnjama.
(3) Stranac u postupku povratka ima pravo na zdravstvenu zaštitu i školovanje sukladno posebnim propisima.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 31.
Naslov iznad članka 102. i članak 102. mijenjaju se i glase:
„Nezakoniti boravak
Članak 102.
(1) Stranac nezakonito boravi ako:
1. nije na kratkotrajnom boravku,
2. nema valjano odobrenje za privremeni ili stalni boravak,
3. nema pravo na zakoniti boravak sukladnu Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti,
4. nije stranac iz članka 59. stavka 2. i članka 114. stavka 5. ovoga Zakona,
5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora.
(2) Stranac koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.
(3) Stranac iz stavka 1. ovoga članka kojemu je izdano rješenje o povratku dužan je napustiti EGP u roku koji mu je određen, te se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 32.
Naslov iznad članka 103. i članak 103. mijenjaju se i glase:
„Rješenje o povratku
Članak 103.
(1) Strancu koji nezakonito boravi i strancu kojem odlukom državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.
(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP, te da se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
(3) Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to stranac može učiniti, koje ne može biti kraće od 7 dana niti dulje od 30 dana.
(4) U slučajevima iz članka 104. stavka 1. točke 1., 2. i 4. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju kraćem od 7 dana.
(5) U slučajevima iz članka 107. stavka 1. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju duljem od 30 dana.
(6) Rok za dragovoljni odlazak strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja stranca na slobodu s izdržavanja kazne zatvora.
(7) Rješenjem o povratku strancu mogu se odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 33.
Naslov iznad članka 104. i članak 104. mijenjaju se i glase:
„Iznimke od obveze donošenja rješenja o povratku
Članak 104.
(1) Strancu iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona ne mora se donijeti rješenje o povratku ako:
1. postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona,
2. mu je zahtjev za odobrenje boravka odbijen kao očito neosnovan ili prijevaran,
3. ga se može prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a temeljem readmisijskog ugovora koji je bio na snazi 13.01.2009. godine,
4. predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.
(2) Ako je stranac koji nezakonito boravi podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka, razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 34.
Naslov iznad članka 105. i članak 105. mijenjaju se i glase:
„Donošenje rješenja o povratku
Članak 105.
(1) Rješenje o povratku donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(2) Rješenje o povratku koje se izdaje uz rješenje o protjerivanju strancu ili uz odluku Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje kojom strancu prestaje zakoniti boravak smatra se sastavnim dijelom rješenja o protjerivanju odnosno odluke kojom strancu prestaje zakoniti boravak.
(3) Rješenje o povratku strancu koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 35.
Naslov iznad članka 106. i članak 106. mijenjaju se i glase:
„Pravni lijek protiv rješenja o povratku
Članak 106.
(1) U slučaju iz članka 105. stavka 2. ovoga Zakona, rješenje o povratku može se pobijati samo u pravnom lijeku protiv rješenja o protjerivanju ili odluke Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje.
(2) Ako se strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku izdaje samo rješenje o povratku, protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(3) Ako je strancu naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku prestaje važiti bez donošenja upravnog akta.
(4) Ako je stranac izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o povratku ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 36.
Naslov iznad članka 107. i članak 107. mijenjaju se i glase:
„Produljenje roka za dragovoljni odlazak
Članak 107.
(1) U opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 103. i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja.
(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak.
(4) Rješenjem o produljenju roka za dragovoljni odlazak strancu se mogu odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona.
(5) Protiv rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 37.
Naslov iznad članka 108. i članak 108. mijenjaju se i glase:
„Protjerivanje iz razloga društvene opasnosti
Članak 108.
(1) Stranca se može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(2) Stranca se može protjerati osobito ako:
- pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku,
- sklopi brak iz koristi,
- prekrši propise o zapošljavanju i radu stranaca, sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga ili carinskim i drugim poreznim davanjima,
- počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja,
- ponavlja činjenje prekršaja.
(3) Stranca će se protjerati, ako:
1. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine,
2. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od 5 godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje 3 godine,
3. je zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora,
4. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 38.
Naslov iznad članka 109. i članak 109. mijenjaju se i glase:
„Protjerivanje zbog nezakonitog boravka
Članak 109.
(1) Stranca se može protjerati ako nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu.
(2) Stranca će se protjerati, ako:
1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem,
2. je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,
3. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. ovoga Zakona.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 39.
Naslov iznad članka 110. i članak 110. mijenjaju se i glase:
„Zaštita od protjerivanja
Članak 110.
(1) Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, pored okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca sa državom podrijetla.
(2) Rješenje o protjerivanju stranca na:
1. stalnom boravku u Republici Hrvatskoj,
2. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj neprekidno 10 godina,
3. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji 3 godine zakonito boravi u Republici Hrvatskoj i u braku je s hrvatskim državljaninom ili strancem na odobrenom stalnom boravku,
može se donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 108. stavka 3. ovoga Zakona.
(3) Rješenje o protjerivanju ne može se donijeti tijekom odlučivanja o sudjelovanju u programu pomoći i zaštite iz članka 76. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(4) Strancu kojemu je prestao privremeni boravak, a koji mu je odobren kao žrtvi trgovanja ljudima ili je stranac bio potpomognut u nezakonitom prelasku državne granice i nezakonitom boravku, rješenje o protjerivanju može se donijeti samo ako stranac nije napustio EGP u roku za dragovoljni odlazak koji je određen rješenjem o povratku.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 40.
Naslov iznad članka 111. i članak 111. mijenjaju se i glase:
„Zabrana ulaska i boravka
Članak 111.
Rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP, te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP-u.
(2) Ako stranac ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske.
(3) Ako stranac ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, a doneseno je rješenje o protjerivanju iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem se može ukinuti zabrana ulaska i boravka u EGP-u i odrediti zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
(4) Rješenje o ukidanju zabrane ulaska i boravka i rješenje o određivanju zabrane ulaska i boravka iz stavka 3. ovoga članka donosi tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju. Protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 108. ovoga Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 20 godina.
(6) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 109. ovoga Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 5 godina.
(7) Zabrana ulaska i boravka računa se od dana:
1. isteka roka za dragovoljni odlazak iz članka 103. stavka 2. ovoga Zakona,
2. prisilnog udaljenja,
3. isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju.
(8) Zabrana ulaska i boravka u slučajevima koji nisu propisani u stavku 7. ovoga članka računa se od dana izvršnosti rješenja o protjerivanju.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 41.
Naslov iznad članka 112. i članak 112. mijenjaju se i glase:
„Donošenje rješenja o protjerivanju
Članak 112.
(1) Rješenje o protjerivanju donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja. Ako se rješenje o protjerivanju donosi strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku, protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(2) U slučaju iz članka 109. ovoga Zakona rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.
(3) Ako se uz rješenje o protjerivanju ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se stranca prisilno udaljiti.
(4) U slučaju iz članka 100. stavka 4. podstavka 1. ovog Zakona rješenje o protjerivanju može se donijeti na obrascu.
(5) Rješenje iz stavka 4. ovoga članka donosi se bez saslušanja strancima, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 42.
Naslov iznad članka 113. i članak 113. mijenjaju se i glase:
„Ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka
Članak 113.
(1) Tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti ili skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi iz članka 108. i 109. ovoga Zakona, iz humanitarnih razloga ili ako je to u interesu Republike Hrvatske.
(2) Zahtjev za ukidanje ili skraćivanje zabrane ulaska i boravka može se podnijeti kada protekne polovica vremena izrečene zabrane ulaska i boravka, a u svakom slučaju kada proteknu 3 godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka.
(3) Stranac koji je protjeran samo zbog razloga iz članka 109. ovoga Zakona, zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može podnijeti kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.
(4) Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva iz stavka 2. i 3. ovoga članka nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) Ako je strancu naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o protjerivanju prestaje važiti bez donošenja upravnog akta.
(6) Ako je stranac izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o protjerivanju ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 43.
„Naslov iznad članka 114. i članak 114. mijenjaju se i glase:
„Odobrenje boravka strancu za kojeg je
država članica EGP-a
donijela odluku o protjerivanju
Članak 114.
Ako je država članica EGP-a za stranca donijela odluku o protjerivanju, diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske ili Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja će u postupku izdavanja vize ili odobrenja boravka u Republici Hrvatskoj voditi računa o interesima te države članice EGP-a.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 44.
Naslov iznad članka 115. i članak 115. mijenjaju se i glase:
„Prevođenje na strani jezik
Članak 115.
(1) U postupku donošenja:
- rješenja o protjerivanju,
- rješenja o povratku,
- rješenja o ukidanju ili skraćivanju zabrane ulaska i boravka,
- rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak,
- rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 122. stavka 7. ovoga Zakona,
- rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 124. stavka 6. ovoga Zakona,
- rješenja o primjeni blažih mjera,
- rješenja o smještaju u centar za zadržavanje stranaca,
- rješenja o produljenju smještaja u centru za zadržavanje stranaca,
- rješenja o određivanju strožeg policijskog nadzora,
- rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja,
- rješenja o poništenju privremene odgode prisilnog udaljenja (u daljnjem tekstu: odluke u vezi povratka),
strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije.
(2) Odluka u vezi povratka će se prevesti na zahtjev stranca.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 45.
Naslov iznad članka 116. i članak 116. mijenjaju se i glase:
„Pouka strancu koji je nezakonito boravio i radio
Članak 116.
Prije donošenja rješenja o protjerivanju i rješenja o povratku, stranca koji je nezakonito boravio i radio obavijestit će se o mogućnosti naknade plaće, s pripadajućim doprinosima sukladno posebnim propisima, te mogućnosti izjavljivanja žalbe odnosno tužbe protiv poslodavca.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 46.
Naslov iznad članka 117. i članak 117. mijenjaju se i glase:
„Besplatna pravna pomoć
Članak 117.
(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć (u daljnjem tekstu: pravna pomoć) ima stranac koji nezakonito boravi i stranac na kratkotrajnom boravku za kojeg je pokrenut postupak donošenja odluke u vezi povratka ili za kojeg je donesena odluka u vezi povratka, protiv koje se ne može izjaviti žalba nego pokrenuti upravni spor.
(2) Pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:
- pomoć u sastavljanju tužbe i
- zastupanje pred upravnim sudovima.
(3) Pravnu pomoć mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa.
(4) Pravo na pravnu pomoć nema stranac iz stavka 1. ovoga članka koji posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti, ili ako je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan.
(5) Smatra se da stranac posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti ako posjeduje novčana sredstva u iznosu prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj ili stvar/i čija vrijednost prelazi navedeni iznos odnosno ukoliko ukupni iznos novčanih sredstava i stvari koje posjeduje prelazi iznos prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.
(6) Smatra se da je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan ako ne postoje okolnosti iz članka 101. i 126. ovoga Zakona, koje samostalno ili zajedno s drugim okolnostima mogu doprinijeti uspješnom okončanju upravnog spora za stranca.
(7) Rješenje o pravnoj pomoći donosi Ministarstvo, protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(8) Stranca koji ispunjava uvjete za pružanje pravne pomoći obavijestit će se o mogućnosti podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, najkasnije do dostave odluke u vezi povratka.
(9) Pravna pomoć pruža se na zahtjev stranca iz stavka 1. ovoga članka.
(10) Stranac kojem je odobrena pravna pomoć odabire pružatelja pravne pomoći s popisa pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.
(11) Troškove pravne pomoći koja se pruža sukladno odredbama ovoga Zakona snosi Ministarstvo.
(12) Stranac iz stavka 10. ovoga članka oslobođen je snošenja troškova upravnog spora.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 47.
Naslov iznad članka 118. i članak 118. mijenjaju se i glase:
„Postupak prema strancu koji u
drugoj državi članici EGP-a ima odobrenje boravka
Članak 118.
(1) Strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a ima odobrenje boravka u državi članici EGP-a, policijska uprava odnosno policijska postaja izdat će upozorenje da je dužan bez odlaganja napustiti Republiku Hrvatsku i otići u državu članicu EGP-a u kojoj ima odobrenje boravka. Upozorenjem će se odrediti rok u kojem je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku koji počinje teći prvoga dana od dana dostave upozorenja.
(2) Ako stranac iz stavka 1. ovoga članka ne napusti Republiku Hrvatsku, donosi se rješenje o povratku.
(3) Stranac iz stavka 1. ovoga članka za kojeg je doneseno rješenje o protjerivanju iz članka 108. ovoga Zakona, ne mora se izdati upozorenje iz stavka 1. ovoga članka.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka primijenit će se mjere za osiguranje povratka.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 48.
Naslov iznad članka 119. i članak 119. mijenjaju se i glase:
„Postupak prema strancu kojem je u drugoj državi članici EGP-a odobrena međunarodna zaštita
Članak 119.
(1) Strancu kojem je prestao stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a odobrena mu je međunarodna zaštita u državi članici EGP-a, rješenjem će se odrediti odlazak u državu članicu EGP-a u kojoj mu je odobrena međunarodna zaštita.
(2) Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka provjerit će se ima li stranac još uvijek međunarodnu zaštitu u državi članici EGP-a.
(3) Ministarstvo će na zahtjev druge države članice EGP-a dostaviti podatke ima li stranac odobrenu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, ako je to potrebno u svrhu ograničenja iz stavka 1. ovoga članka. Podaci će se dostaviti u roku od 1 mjesec od zaprimanja zahtjeva.
(4) U postupku donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o rješenju o povratku.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 49.
Naslov iznad članka 120. i članak 120. mijenjaju se i glase:
„Obveze fizičkih i pravnih osoba
Članak 120.
(1) Državna tijela, pravne i fizičke osobe dužne su bez odgađanja obavijestiti policijsku upravu, odnosno policijsku postaju ako imaju saznanja da stranac nezakonito boravi ili radi u Republici Hrvatskoj, izuzev ako prema posebnom propisu imaju obvezu čuvanja tajne.
(2) Tijelo koje je protiv stranca pokrenulo prekršajni ili kazneni postupak za djela koja se progone po službenoj dužnosti, dužno je o pokretanju i ishodu postupka bez odgađanja obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.
(3) Državno tijelo koje je donijelo odluku kojom se stranca proglašava krivim zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja koji se progone po službenoj dužnosti, dužno je bez odgađanja nakon donošenja odluke obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.
(4) Državno tijelo koje je donijelo odluku o puštanju stranca iz zatvorske ustanove na slobodu dužno je o tome odmah obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 50.
Naslov iznad članka 121. i članak 121. mijenjaju se i glase:
„Dragovoljni odlazak
Članak 121.
(1) Dragovoljni odlazak je odlazak stranca u treću državu na temelju rješenja o povratku.
(2) Radi poticanja dragovoljnog odlaska može se odustati od donošenja rješenja o protjerivanju, odustati od primjene zabrane ulaska i boravka određene rješenjem, ukinuti i skratiti zabranu ulaska i boravka, ukinuti odluku o prisilnom udaljenju i odustati od naplate troškova prisilnog udaljenja
(3) Radi poticanja dragovoljnog odlaska može se sklapati sporazume s tijelima država članica EGP-a i trećih država, te s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(4) Radi poticanja dragovoljnog odlaska Ministarstvo, policijska postaja odnosno policijska postaja može pribavljati putne isprave i putne karte i obavljati financijske isplate.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 51.
Naslov iznad članka 122. i članak 122. mijenjaju se i glase:
„Prisilno udaljenje
Članak 122.
(1) Prisilno udaljenje je odlazak stranca iz Republike Hrvatske pod pratnjom policije, bez obzira na privolu stranca.
(2) Stranca će se prisilno udaljiti iz EGP-a ako:
1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem,
2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. Zakona,
3. se radi o strancu iz članka 100. stavka 4. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona.
(3) Na temelju stavka 2. ovoga članka stranca se može prisilno udaljiti u sljedeću treću državu:
- državu njegovog podrijetla,
- državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili
- uz njegov pristanak, u drugu treću državu.
(4) Stranca će se prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a ako su ispunjeni uvjeti za vraćanje na temelju readmisijskog ugovora koji je bio na snazi 13.1.2009. godine ili ako su ispunjeni uvjeti za transfer u dublinskom postupku.
(5) Stranca iz članka 118. ovoga Zakona koji nije napustio Republiku Hrvatsku može se prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a u skladu s stavkom 4. ovoga članka ako je to za njega povoljnije od prisilnog udaljenja u treću državu.
(6) Ako je određen rok za dragovoljni odlazak, stranca se ne može prisilno udaljiti prije isteka roka za dragovoljni odlazak, osim ako se utvrdi da je u vrijeme donošenja rješenja o povratku postojao rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona ili se rizik od izbjegavanja pojavio nakon donošenja rješenja o povratku.
(7) Stranca iz članka 119. ovoga Zakona koji nije napustio Republiku Hrvatsku prisilno će se udaljiti u državu članicu EGP-a u kojoj mu je odobrena međunarodna zaštita. Stranca kojem je prestao stalni boravak u Republici Hrvatskoj jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđen za teško kazneno djelo te predstavlja opasnost za javni poredak, a odobrena mu je međunarodna zaštita u državi članici EGP-a, može se prisilno udaljiti i u drugu državu ako se time ne narušava načelo iz članka 126. ovoga Zakona.
(8) O prisilnom udaljenju iz stavka 6. i 7. ovoga članka policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi rješenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(9) U vezi prisilnih udaljenja Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja može pribavljati putne isprave i putne karte, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, a Ministarstvo može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 52.
Naslov iznad članka 123. i članak 123. mijenjaju se i glase:
„Zaštita temeljnih ljudskih prava u postupku prisilnog udaljenja
Članak 123.
(1) Ministarstvo osigurava obavljanje promatranja prisilnih udaljenja u smislu članka 8. stavka 6. Direktive 2008/115/EZ, o čemu može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(2) Radi osiguranja provođenja prisilnih udaljenja na način da se poštuju temeljna ljudska prava stranaca koje se prisilno udaljava, prisilno udaljenje može se tehnički snimati. Stranca će se obavijestiti o svrsi snimanja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 53.
Naslov iznad članka 124. i članak 124. mijenjaju se i glase:
„Priznavanje odluke države članice EGP-a o
protjerivanju i/ili povratku
Članak 124.
(1) Prisilno će se udaljiti stranca za kojega je država članica EGP-a donijela odluku o protjerivanju:
1. jer je osuđen zbog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od najmanje jedne godine,
2. zbog ozbiljnih razloga za sumnju da je počinio ili zbog čvrstih dokaza da je namjeravao počiniti teško kazneno djelo,
3. zbog kršenja propisa o ulasku i boravku stranaca.
(2) U smislu stavka 1. ovoga članka, odlukom o protjerivanju smatra se odluka kojom se strancu utvrđuje obveza napuštanja EGP-a i zabrana ulaska i boravka u EGP-u, koja je važeća i čije izvršenje nije odgođeno.
(3) Ako je strancu iz stavka 1. i 2. ovoga članka odobren boravak u Republici Hrvatskoj, provest će se savjetovanje s državom članicom EGP-a koja je donijela odluku o protjerivanju.
(4) Ako je strancu iz stavka 1. i 2. ovoga članka odobren boravak u drugoj državi članici EGP-a, provest će se savjetovanje s državom članicom EGP-a koja je donijela odluku o protjerivanju i s državom članicom EGP-a u kojoj je strancu odobren boravak.
(5) Strancu iz stavka 3. ovoga članka može se ukinuti rješenje o privremenom i stalnom boravku u Republici Hrvatskoj.
(6) O prisilnom udaljenju iz stavka 1. ovoga članka policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi rješenje protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(7) Strancu za kojeg je država članica EGP-a donijela odluku o povratku može se omogućiti tranzit kroz Republiku Hrvatsku kopnenim putem u svrhu dragovoljnog povratka.
(8) U smislu stavka 7. ovoga članka, odlukom o povratku smatra se odluka kojom se strancu utvrđuje obveza napuštanja EGP-a i rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, koja je važeća.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 54.
Naslov iznad članka 125. i članak 125. mijenjaju se i glase:
„Naknada troškova u vezi s priznavanjem odluke
države članice EGP-a o protjerivanju i/ili povratku
Članak 125.
(1) Za naknadu troškova sukladno ovom članku nadležno je Ministarstvo.
(2) Troškove prisilnog udaljenja u skladu s člankom 124. ovoga Zakona podmirit će država članica EGP-a koja je donijela odluku o protjerivanju i/ili povratku, ako stranac nema sredstava za podmirenje troškova prisilnog udaljenja.
(3) Ministarstvo će na pisani zahtjev države članice EGP-a koja je prisilno udaljila stranca na temelju rješenja o protjerivanju i/ili povratku koje je donijelo Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), podnositelju zahtjeva nadoknaditi troškove prisilnog udaljenja ako stranac nema sredstava da podmiri troškove prisilnog udaljenja.
(4) Sukladno stavku 3. ovoga članka, nadoknadit će se sljedeći nužni troškovi prisilnog udaljenja:
troškovi zrakoplovne karte do iznosa službene tarife Međunarodne udruge za zračni prijevoz (IATA) koji su nastali u vrijeme izvršenja odluke o protjerivanju i/ili povratku,
troškove vozne karte drugog razreda za autobus, vlak ili brod koji su nastali u vrijeme u vrijeme izvršenja odluke o protjerivanju i/ili povratku,
troškovi pribavljanje vize i putne isprave,
troškovi za dnevnice osoba u pratnji,
troškovi smještaja u trećoj državi tranzita za dvije osobe u pratnji po jednom strancu koji je prisilno udaljen,
troškovi smještaja stranca u državi članici EGP-a za smještaj do najdulje 3 mjeseca,
troškovi hitne medicinske pomoći i osnovnog liječenja stranca i osoba u pratnji.
(5) U dogovoru s podnositeljem zahtjeva mogu se nadoknaditi i drugi troškovi, odnosno troškovi koji prelaze troškove iz stavka 5. ovoga članka.
(6) Odbit će se zahtjev za naknadu troškova ako:
je zahtjev podnesen godinu dana nakon dana prisilnog udaljenja,
je odluka o protjerivanju i/ili povratku donesena prije 28.2.2004.,
je od donošenja odluke o protjerivanju i/ili povratku do izvršenja prisilnog udaljenja proteklo više od 4 godine.
(7) Ministarstvo će u roku od 3 mjeseca od zaprimanja zahtjeva za naknadu troškova dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu pisanu obavijest o svojoj odluci o zahtjevu.
(8) Ako je zahtjev za naknadu troškova prisilnog udaljenja odobren, Ministarstvo će podnositelju zahtjeva isplatiti troškove prisilnog udaljenja u roku od 3 mjeseca od dostave pisane obavijesti iz stavka 7. ovoga članka.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 55.
Naslov iznad članka 126. i članak 126. mijenjaju se i glase:
„Zabrana prisilnog udaljenja
Članak 126.
(1) Zabranjeno je prisilno udaljiti stranca u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi radi njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja ili gdje bi mogao biti podvrgnut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju ili bi nad njim mogla biti izvršena smrtna kazna, te u državu u kojoj mu prijeti opasnost od prisilnog udaljenja u takvu državu.
(2) Prije prisilnog udaljenja maloljetnog stranca bez pratnje utvrdit će se da li će maloljetnik u državi povratka biti predan članu obitelji, imenovanom skrbniku ili odgovarajućoj ustanovi za prihvat.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 56.
Naslov iznad članka 127. i članak 127. mijenjaju se i glase:
„Zajednički letovi država članica EGP-a
Članak 127.
Ministarstvo organizira i sudjeluje u zajedničkim letovima država članica EGP-a u svrhu prisilnog udaljenja zračnim putem.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 57.
Naslov iznad članka 128. i članak 128. mijenjaju se i glase:
„Pružanje pomoći državi članici EGP-a kod prisilnog udaljenja
Članak 128.
(1) Pomoć kod prisilnog udaljenja podrazumijeva pomoć državi članici EGP-a kod prisilnog udaljenja zračnim putem, u pratnji i bez pratnje, prilikom tranzita u zračnoj luci.
(2) Osobe u pratnji su sve osobe koje prate stranca kojeg se prisilno udaljava, uključujući medicinsko osoblje i prevoditelja za strani jezik.
(3) Za odlučivanje o pomoći kod prisilnog udaljenja nadležno je Ministarstvo.
(4) Pomoć kod prisilnog udaljenja pružit će se na zahtjev države članice EGP-a (u daljnjem tekstu: tražitelj pomoći).
(5) Zahtjev za pomoć će se odbiti:
1. ako je stranac kojeg se prisilno udaljava u Republici Hrvatskoj optužen da je počinio kazneno djelo ili je izdan nalog za njegovo uhićenje radi izdržavanja kazne zatvora,
2. ako tranzit preko drugih država ili prihvat u državi odredišta nije moguć,
3. ako je u Republici Hrvatskoj potrebno promijeniti zračnu luku,
4. ako prisilno udaljenje nije moguće zbog praktičnih razloga,
5. ako stranac kojeg se prisilno udaljava predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost, javno zdravlje ili bi to štetilo međunarodnim interesima Republike Hrvatske,
6. u slučaju iz članka 126.ovoga Zakona.
(6) U posebno žurnim i opravdanim slučajevima iz stavka 5. točke 1. i 2. ovoga članka zahtjev će se odobriti.
(7) Pružanje pomoći kod prisilnog udaljenja može se obustaviti ako se naknadno utvrde razlozi iz stavka 5. ovoga članka.
(8) Zahtjev za pomoć ne mora se odobriti ako:
1. se stranca može prisilno udaljiti izravnim letom do države odredišta,
2. zahtjev nije podnesen najkasnije 2 dana prije tranzita,
3. zahtjev nije podnesen na propisanom obrascu,
4. je zahtjev nepotpun,
5. će tranzit trajati dulje od 24 sata.
(9) O odbijanju zahtjeva za pomoć i o obustavi pružanja pomoći kod prisilnog udaljenja, tražitelju pomoći odmah će se dostaviti pisana obrazložena obavijest.
(10) Obavijest o odluci o zahtjevu za pomoć dostavit će se u roku od 2 dana, a u opravdanim slučajevima rok se može produljiti za još 48 sati.
(11) Ako tražitelju pomoći nije dostavljen odgovor u rokovima iz stavka 10. ovoga članka i tražitelj pomoći započne s prisilnim udaljenjem, pružit će se pomoć kod prisilnog udaljenja.
(12) Osobe u pratnji dužne su na zahtjev policijskog službenika predočiti identifikacijsku ispravu i odobrenje za pomoć kod prisilnog udaljenja.
(13) Osobe u pratnji mogu nositi građansku odjeću i ne smiju imati oružje.
(14) Osobe u pratnji mogu uporabiti sredstva prisile:
u samoobrani,
u slučaju odsustva policijskog službenika ili kao pomoć policijskom službeniku ako se na drugi način ne može spriječiti bijeg, ozljeđivanje ili nastanak imovinske štete.
(15) Pomoć kod prisilnog udaljenja će se pružiti ako tražitelj pomoći treba ponovno prihvatiti stranca kojeg se prisilno udaljava jer je opozvano odobrenje za pomoć kod prisilnog udaljenja ili tranzit ili prisilno udaljenje nije uspjelo.
(16) Ako se zbog opravdanih praktičnih razloga prisilno udaljenje ne može izvršiti izravnim letom prema državi odredišta, može se podnijeti zahtjev za pomoć drugoj državi članici EGP-a (u daljnjem tekstu: pružatelj pomoći).
(17) Troškovi pružanja pomoći kod prisilnog udaljenja naplaćuju se od tražitelja pomoći. Tražitelju pomoći će se pružiti informacije o troškovima.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 58.
Naslov iznad članka 129. i članak 129. mijenjaju se i glase:
„Traženje pomoći od države članice EGP-a kod prisilnog udaljenja
Članak 129.
(1) Zahtjev za pomoć se dostavlja što ranije, a najkasnije dva dana prije tranzita.
(2) U posebno žurnim i opravdanim slučajevima zahtjev za pomoć se može dostaviti i roku koji je kasniji od roka iz stavka 1. ovoga članka.
(3) Prisilno udaljenje će se izvršavati na način da tranzit u zračnoj luci pružatelja pomoći traje što kraće, a najdulje 24 sata.
(4) Stranca u vezi kojeg je zatražena pomoć kod prisilnog udaljenja odmah će se ponovno prihvatiti ako je opozvano odobrenje za pomoć kod prisilnog udaljenja ili ako tranzit ili prisilno udaljenje nije uspjelo.
(5) Ministarstvo će naknaditi pružatelju pomoći troškove iz članka 128. stavka 5. točke 2. i 3. ovoga Zakona. Troškove iz članka 128. stavka 5. točke 1., 4., 5., 6. i 7. ovoga Zakona naknadit će se ako se njihov iznos može utvrditi.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 59.
Naslov iznad članka 130. i članak 130. mijenjaju se i glase:
„Ograničenje slobode kretanja
Članak 130.
(1) Stranca se može uhititi, privesti i zadržati najdulje 24 sata ako je potrebno donijeti rješenje o odbijanju ulaska ili odluku u vezi povratka iz članka 115. stavka 1. ovoga Zakona ili je potrebno izvršiti prisilno udaljenje, a postoji opasnost da će stranac pobjeći.
(2) Ako se prisilno udaljenje ili odlazak s graničnog prijelaza u treću državu ne može izvršiti u roku iz stavka 1. ovoga članka, stranca se može zadržati još najdulje 48 sati ako se opravdano očekuje da će se prisilno udaljenje ili odlazak s graničnog prijelaza u treću državu moći izvršiti u tom roku.
(3) Zadržavanje iz stavka 2. ovoga članka se provodi u prostorijama za zadržavanje stranaca.
(4) Nakon uhićenja, stranca će se odmah obavijestiti o razlozima uhićenja, da za zastupanje može ovlastiti pravnog zastupnika te da može zatražiti da se o uhićenju obavijesti diplomatska misija odnosno konzularni ured države čiji je državljanin ako nije drugačije određeno međunarodnim ugovorom ili druga osoba.
(5) O uhićenju maloljetnog stranca bez pratnje odmah će se obavijestiti tijelo nadležno za poslove socijalne skrbi i diplomatska misija odnosno konzularni ured države čiji je državljanin.
(6) Stranca će se pustiti na slobodu odmah kada prestanu razlozi za uhićenje i zadržavanje, a najkasnije do isteka roka iz stavka 1. i 2. ovoga članka, osim ako je započela preprata radi izvršenja prisilnog udaljenja ili odlaska s graničnog prijelaza u treću državu, ili je doneseno rješenje o smještaju u centar za zadržavanje stranaca.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 60.
Naslov iznad članka 131. i članak 131. mijenjaju se i glase:
„Smještaj u centar za zadržavanje stranaca
Članak 131.
(1) U svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka Ministarstvo osniva centre za zadržavanje stranaca (u daljnjem tekstu: centar).
(2) Stranca se može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama.
(3) Smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom.
(4) Državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava osoba kojima je ograničena sloboda kretanja omogućit će se da posjete centar, u skladu s trenutnim mogućnostima centra.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 61.
Naslov iznad članka 132. i članak 132. mijenjaju se i glase:
„Blaže mjere
Članak 132.
(1) U smislu članka 131. stavka 2. ovoga Zakona, mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju se:
1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata,
2. polog određenih financijskih sredstava,
3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja,
4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.
(2) Rješenje o primjeni blažih mjera donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(3) Rješenjem će se odrediti obveze iz stavka 1. ovoga članka koje su primjerene okolnostima konkretnog slučaja, na vrijeme do prisilnog udaljenja.
(4) Protiv rješenja o primjeni blažih mjera nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
(5) U vezi primjene blažih mjera Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja može osigurati smještaj i uzdržavanje, obavljati financijske isplate i druga materijalna davanja, a Ministarstvo može sklapati sporazume s drugim državnim tijelima, međunarodnim organizacijama i organizacijama civilnog društva.
(6) U svrhu osiguranja smještaja i uzdržavanja stranaca prema kojima se primjenjuju blaže mjere Ministarstvo može osnivati mjesta i centre za privremeni smještaj, o čemu ministar nadležan za unutarnje poslove donosi odluku.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 62.
Naslov iznad članka 133. i članak 133. mijenjaju se i glase:
„Razlozi za smještaj u centar
Članak 133.
(1) Stranca se može smjestiti u centar do 6 mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 102. stavku 2. i 3. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) ili ako stranac onemogućava prisilno udaljenje i povratak.
(2) Okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da stranac:
nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem,
je ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,
ne posjeduje ili je uništio ispravu o identitetu,
se poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom,
je izjavio da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.
ne posjeduje dovoljno financijskih sredstava,
nema osiguran smještaj,
je osuđen za kazneno djelo.
(3) U smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se da je stranac onemogućavao prisilno udaljenje i povratak, ako:
se nije pridržavao obveza iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona,
je odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 63.
Naslov iznad članka 134. i članak 134. mijenjaju se i glase:
„Produljenje smještaja u centru
Članak 134.
Strancu se smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci ako:
1. je stranac odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke,
2. je stranac na drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje,
3. se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 64.
Naslov iznad članka 135. i članak 135. mijenjaju se i glase:
„Donošenje rješenja o smještaju u centar i pravni lijek
Članak 135.
(1) Rješenje o smještaju u centar donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(2) Rješenje o produljenju smještaja donosi centar.
(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Prilikom dostave rješenja iz stavka 1. ovoga članka stranca će se obavijestiti o radnjama iz stavka 4. ovoga članka.
(4) Odmah po donošenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka upravnom sudu će se dostaviti spise predmeta o smještaju u centar. Upravni sud će nakon usmene rasprave u roku od 5 dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju poništava ili potvrđuje.
(5) Centar će najkasnije 10 dana prije proteka 3 mjeseca od dana smještaja stranca u centar dostaviti upravnom sudu spise predmeta o smještaju stranca u centru. Upravni sud će u roku od 10 dana od dana dostave spisa predmeta odlučiti treba li stranca otpustiti iz centra.
(6) Centar će odmah po donošenju rješenja iz stavka 2. ovoga članka dostaviti upravnom sudu spise predmeta o produljenju smještaja. Upravni sud će nakon usmene rasprave u roku od 5 dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o produljenju smještaja poništava ili potvrđuje.
(7) Centar će najkasnije 10 dana prije proteka svaka 3 mjeseca od dana produljenja smještaja u centru dostaviti upravnom sudu spise predmeta o smještaju stranca u centru. Upravni sud će u roku od 10 dana od dana dostave spisa predmeta odlučiti treba li stranca otpustiti iz centra.
(8) Za odlučivanje o rješenjima iz stavka 1. i 2. ovoga članka nadležan je upravni sud koji je nadležan za područje na kojem se nalazi centar.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 65.
Naslov iznad članka 136. i članak 136. mijenjaju se i glase:
„Ovlast pretrage i uzimanja biometrijskih podataka i
procjena starosne dobi
Članak 136.
(1) U postupku prisilnog udaljenja ili smještaja u centar policijski službenici ovlašteni su bez sudskog naloga izvršiti pretragu stranca i predmeta koje stranac nosi, u cilju pronalaska i oduzimanja sredstava pogodnih za napad, samoozljeđivanje ili bijeg. O oduzetim predmetima izdat će se potvrda.
(2) Strancu koji nezakonito boravi, a nema ispravu o identitetu ili postoji sumnja u njegov identitet, te strancu u postupku prisilnog udaljenja, mogu se uzeti otisci prstiju, karakteristike šarenice oka i može ga se fotografirati, bez njegove privole. Stranca će se obavijestiti o svrsi uzimanja otisaka prstiju, karakteristike šarenice oka i fotografiranju.
(3) Ako se u postupku donošenja odluke u vezi povratka sumnja u starosnu dob stranca maloljetnika bez pratnje, pristupit će se postupku procjene starosne dobi.
(4) Procjena starosne dobi provodi se temeljem dostupnih podataka o maloljetniku, osobito temeljem mišljenja skrbnika maloljetnika. Ako su dostupni podaci nedovoljni, može se provesti medicinsko ispitivanje uz prethodnu pisanu suglasnost maloljetnika i skrbnika.
(5) Medicinsko ispitivanje provode liječnici liječničkim pregledom, rendgen zuba, i/ili šake, uz puno poštivanje dostojanstva maloljetnika bez pratnje.
(6) Maloljetnik bez pratnje i njegov skrbnik moraju biti pismeno obaviješteni na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumiju i na kojem mogu komunicirati, o načinu pregleda i njegovim eventualnim posljedicama na zdravlje, mogućim posljedicama rezultata medicinskog ispitivanja na postupak povratka kao i posljedicama uskraćivanja suglasnosti iz stavka 4. ovoga članka.
(7) U slučaju neopravdanog uskraćivanja suglasnosti iz stavka 4. ovoga članka maloljetnik bez pratnje smatrat će se punoljetnim.
(8) Ako je potrebno, tijekom medicinskog ispitivanja maloljetniku bez pratnje osigurat će se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati.
(9) Troškove medicinskog ispitivanja snosi Ministarstvo.
(10) Ako se nakon nalaza i mišljenja o provedenom medicinskom ispitivanju i dalje sumnja u starosnu dob, smatrat će se da je stranac maloljetnik.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 66.
Naslov iznad članka 137. i članak 137. mijenjaju se i glase:
„Prava i obveze stranaca
Članak 137.
(1) Stranac ne smije napustiti centar bez odobrenja i dužan je pridržavati se pravila boravka u centru.
(2) Prava i obveze stranaca u centru propisat će se pravilnikom koji uređuje pravila boravka u centru koji donosi ministar.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 67.
Naslov iznad članka 138. i članak 138. mijenjaju se i glase:
„Stroži policijski nadzor
Članak 138.
(1) Stroži policijski nadzor je ograničenje slobode kretanja strancima u centru uz ograničavanje prava na primanje posjeta i korištenje privremeno oduzetih novčanih sredstava.
(2) Stroži policijski nadzor može se odrediti ako stranac:
1. bez odobrenja napusti centar ili ako postoji opravdana sumnja da će pokušati napustiti centar,
2. fizički napadne druge strance, ovlaštene službenike ili ostale zaposlenike,
3. pokuša samoozljeđivanje,
4. se nedolično ponaša, grubo vrijeđa i omalovažava druge strance, ovlaštene službenike ili ostale zaposlenike po bilo kojoj osnovi,
5. priprema ili izrađuje predmete za napad, samoozljeđivanje ili za bijeg iz centra,
6. se bavi pripremanjem opojnih tvari i sredstava u centru,
7. namjerno počini oštećenje odjevnih i drugih predmeta i sredstava koje je dobio na korištenje u centru,
8. namjerno počini oštećenje tehničke i druge opreme u centru,
9. namjerno ometa rad tehničke opreme (audio-vizualne i svjetlosne) koja je postavljena u prostorije radi osiguravanja fizičke i tehničke zaštite,
10. uporno odbija zapovjedi policijskih službenika i ne poštuje važeće pravne propise,
11. na drugi način grubo krši odredbe pravila boravka u centru.
(3) Stroži policijski nadzor može se odrediti najdulje na vrijeme do 7 dana.
(4) O određivanju strožeg policijskog nadzora centar donosi rješenje. Rješenje se može donijeti bez saslušanja ako to nije moguće zbog razloga na strani stranca.
(5) Centar će odmah po donošenju rješenja iz stavka 4. ovoga članka, istoga dana ili, ako je rješenje doneseno u neradni dan upravnog suda, prvog sljedećeg dana koji je radni dan upravnog suda, dostaviti upravnom sudu spise predmeta o strožem policijskom nadzoru. Upravni sud će najkasnije prvog sljedećeg radnog dana upravnog suda donijeti odluku o ukidanju ili potrebi nastavka provođenja strožeg policijskog nadzora.
(6) Centar će odmah prestati s provođenjem strožeg policijskog nadzora kada prestanu razlozi iz stavka 2. ovoga članka ili kada to naloži upravni sud.
(7) Ako upravni sud odluči da je potrebno nastaviti s provođenjem strožeg policijskog nadzora, a centar ne postupi sukladno stavku 6. ovoga članka, nakon proteka svakih 7 dana provođenja strožeg policijskog nadzora postupit će se na način kako je propisano stavkom 5. ovoga članka.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 68.
Iza članka 138. dodaju se članci 138. a, 138. b,138. c, 138. d, 138. e, 138. f, 138. g, i 138. h koji glase:
„Otpust i ponovni smještaj u centar
Članak 138. a
(1) Stranca će se odmah otpustiti iz centra ako:
- uvjeti za smještaj u centar iz članka 131., 133. i 134. ovoga Zakona više nisu ispunjeni,
- se opravdano očekuje da se stranca neće moći prisilno udaljiti u roku iz članka 133. i 134. ovoga Zakona.
(2) Stranca iz stavka 1. ovoga članka može se ponovno smjestiti u centar sukladno članku 133. i 134. ovoga Zakona ako se opravdano očekuje da će putni i drugi dokumenti potrebni za prisilno udaljenje biti pribavljeni ili je na drugi način postalo izvjesno da će se prisilno udaljenje moći izvršiti.
Smještaj maloljetnika i obitelji u centru
Članak 138. b
(1) Maloljetni stranac bez pratnje u pravilu će se smjestiti u objekte ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
(2) Maloljetni stranac bez pratnje i maloljetni stranac u pratnji članova njegove obitelji mogu se smjestiti u centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i na najkraće potrebno vrijeme.
(3) Stranca iz stavka 2. ovoga članka smjestit će se u centru odvojeno od ostalih stranaca.
(4) Članovima obitelji u centru osigurat će se odvojeni smještaj koji jamči odgovarajuću privatnost.
(5) Stroži policijski nadzor ne može se odrediti maloljetniku.
(6) Maloljetniku u centru osigurava se mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima, uključujući igru i rekreaciju u skladu s njegovom dobi.
(7) Ako zbog osobito velikog broja stranaca u duljem vremenskom razdoblju nije moguće osigurati zasebne prostorije, članove iste obitelji smjestit će se u centru bez obzira na uvjete iz stavka 4. ovoga članka.
(8) O početku primjene te prestanku uvjeta za primjenu mjere iz stavka 7. ovoga članka odmah će se obavijestiti Europska komisija.
Naknada troškova prisilnog udaljenja
Članak 138. c
(1) Stranac je dužan snositi troškove smještaja u centru i druge troškove koji nastanu prilikom njegovog prisilnog udaljenja.
(2) Radi naplate troškova prisilnog udaljenja strancu će se oduzeti novčana sredstva, o čemu se izdaje potvrda.
(3) Novčana sredstva koja su oduzeta strancu koriste se za podmirenje troškova njegovog prisilnog udaljenja.
(4) Radi osiguranja prisilnog udaljenja strancu se mogu privremeno zadržati putne i druge isprave te putne karte, o čemu se izdaje potvrda.
(5) O načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja ministar će donijeti rješenje.
(6) Obrazac potvrde o oduzetim novčanim sredstvima i obrazac potvrde o naplati troškova prisilnog udaljenja, propisat će se rješenjem o načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja.
Članak 138. d
(1) Ako stranac nema sredstva za troškove iz članka 138. c stavka 1. ovoga Zakona, troškove snosi:
1. fizička ili pravna osoba koja je stranca protuzakonito prebacila ili pokušala prebaciti preko državne granice odnosno koja je strancu pomogla ili pokušala pomoći da nezakonito prijeđe državnu granicu, tranzitira ili boravi,
2. fizička ili pravna osoba koja se obvezala da će snositi troškove stranca za vrijeme njegovog boravka,
3. prijevoznik koji nije odvezao stranca u skladu s člankom 47. ovoga Zakona,
4. poslodavac koji je zaposlio stranca suprotno odredbama ovoga Zakona,
5. organizator turističkih ili poslovnih putovanja i zapovjednika, voditelja ili vlasnika plovila iz članka 48. ovoga Zakona.
(2) Obveza podmirenja troškova postoji i u slučaju kada stranac nije prisilno udaljen, osim ako postoje razlozi iz članka 126. ovoga Zakona.
(3) O visini troškova prisilnog udaljenja iz stavka 1. ovoga članka donosi se rješenje.
(4) Zastara izvršenja naplate troškova prisilnog udaljenja nastupa nakon 5 godina računajući od izdavanja potvrde o naplati troškova prisilnog udaljenja strancu, odnosno od izvršnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka.
Privremena odgoda prisilnog udaljenja
Članak 138. e
(1) Prisilno udaljenje će se privremeno odgoditi ako postoje razlozi za zabranu prisilnog udaljenja iz članka 126. ovoga Zakona ili ako je sud odgodio izvršenje rješenja o protjerivanju i/ili rješenja o povratku.
(2) Prisilno udaljenje može se privremeno odgoditi ako strancu nije utvrđen identitet, zbog nemogućnosti prijevoza, ako bi prilikom izvršenja nastupile ozbiljne teškoće zbog zdravstvenog stanja stranca ili postoje drugi razlozi zbog kojih stranca nije moguće prisilno udaljiti.
(3) Rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja odredit će se vrijeme privremene odgode, koje ne može biti dulje od jedne godine.
(4) Rješenjem o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, strancu se mogu odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona.
(5) Strancu na privremenoj odgodi prisilnog udaljenja ne prestaje obveza napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske.
(6) Privremena odgoda prisilnog udaljenja će se ukinuti ako su prestali razlozi za privremenu odgodu prisilnog udaljenja iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili se stranac ne pridržava obveza iz stavka 4. ovoga članka. Za donošenje rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja nije potrebno provesti saslušavanje stranca.
Članak 138. f
(1) Rješenje o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja i rješenje o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja.
(2) Protiv rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja i rješenja o ukidanju privremene odgode prisilnog udaljenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
Prestanak privremene odgode prisilnog udaljenja
Članak 138. g
(1) Privremena odgoda prisilnog udaljenja prestaje:
1. protekom vremena na koje je strancu određena privremena odgoda prisilnog udaljenja,
2. ukidanjem rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja,
3. ako je strancu boravak postao zakonit.
(2) Stranca iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka prisilno će se udaljiti odnosno smjestiti u centar.
Dostava podataka
Članak 138. h
Osobni podaci stranca o mjerama za osiguranje povratka mogu se dostaviti državi u koju stranca treba prisilno udaljiti ili na drugi način vratiti i državi kroz koju stranac treba tranzitirati tijekom prisilnog udaljenja i vraćanja.“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 69.
Članak 147. mijenja se i glasi:
'' Prijava smještaja stranca
na kratkotrajnom boravku
Članak 147.
(1) Smještaj stranca na kratkotrajnom boravku dužna je prijaviti pravna i fizička osoba koja je strancu pružila smještaj (pružatelj smještaja) u roku od 1 dana od dolaska stranca na smještaj.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na:
1. zdravstvene ustanove koje primaju stranca na liječenje,
2. turističke zajednice i druge osobe koje su zaprimile prijavu smještaja stranca ili obavljaju prijavu smještaja stranca temeljem ugovornog odnosa s pružateljem smještaja,
3. pružatelje usluge veza u luci kada je stranca smješten na plovilu.
(3) Turističke zajednice i druge osobe iz stavka 2. točke 2. ovoga članka dužne su policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji dostaviti prijavu u roku od 1 dana od zaprimanja prijave od pružatelja smještaja.
(4) Ako se pružatelj smještaja u trenutku dolaska stranca na smještaj ne nalazi u Republici Hrvatskoj ili se prijava smještaja iz drugog razloga ne može obaviti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, stranac na kratkotrajnom boravku dužan je sam prijaviti svoj smještaj u roku od 2 dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od promjene smještaja.
(5) Prijava se podnosi policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a može se izvršiti i u elektroničkom obliku, putem web servisa.
(6) Prijava stranca koji će biti smješten na plovilu podnosi se policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji nadležnoj za kontrolu državne granice u luci u kojoj se obavlja granična kontrola ako stranac ulazi plovilom na kojem će biti smješten odnosno policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu ukrcaja stranca.
(7) Obveznici prijave smještaja iz stavka 1., 2. i 4. ovoga članka dužni su u obrascu prijave smještaja stranca navesti i datum odjave, dati potpune i točne podatke, te u roku od 1 dana dostaviti obavijest o svakoj promjeni podataka.
(8) Ako obveznik prijave smještaja iz stavka 7. ovoga članka nije naveo datum odjave, niti je prijavu smještaja naknadno odjavio, prijava smještaja važi 90 dana, ako nije u suprotnosti s člankom 45. ovoga Zakona.
(9) Ako rok za prijavu smještaja pada na neradni dan, prijava policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji izvršit će se prvi sljedeći radni dan.
(10) Odredbe ovoga članka ne odnose se na članove posade teretnih i putničkih brodova koji su smješteni na brodu.
(11) Odredbe prijave smještaja stranca na kratkotrajnom boravku na odgovarajući način primjenjuju se i na stranca na privremenom i stalnom boravku ako prijavu vrši osoba iz članka 150. stavka 1. ovoga Zakona.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 70.
U članku 153. stavak 4. mijenja se i glasi:
''(4) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na članove obitelji državljana država članica EGP-a primjenjuju se i na članove obitelji hrvatskih državljana koji su državljani država članica EGP-a.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 71.
U članku 159. stavak 2. mijenja se i glasi:
''(2) Državljaninu države članice EGP-a kojem je bez njegove krivnje prestao ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme kraće od 1 godine i prijavljen je kao nezaposlena osoba kod nadležne službe ili ako je u prvih 12 mjeseci rada u Republici Hrvatskoj ostao bez posla ne vlastitom krivnjom i prijavljen je kao nezaposlena osoba, zadržava status radnika ili samostalnog djelatnika 6 mjeseci nakon prestanka zaposlenja.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 72.
Članak 162. mijenja se i glasi:
'' Članovi obitelji državljanina države članice EGP-a
Članak 162.
(1) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, u smislu ovoga Zakona, je:
1. bračni drug,
2. izvanbračni drug s kojim je u trajnoj vezi,
3. registrirani životni partner ili neformalni životni partner s kojim je u trajnoj vezi,
4. srodnik državljanina države članice EGP-a te njegovog bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog partnera po krvi u uspravnoj liniji nishodno, do navršene 21 godine života,
5. posvojenik i pastorak državljanina države članice EGP-a ili njegovog bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog partnera, do navršene 21 godine života,
6. osoba iz točke 4. i 5. ovoga stavka starija od 21 godine života, koju je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, dužan uzdržavati i stvarno ih uzdržava,
7. srodnik po krvi u uspravnoj liniji ushodno, kojeg je državljanin države članice EGP-a ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner dužan uzdržavati i stvarno ga uzdržava,
8. drugi član obitelji državljanina države članice EGP-a ili njegovog bračnog ili izvanbračnog druga ili životnog partnera koji je u državi iz koje dolazi:
- uzdržavani član obitelji državljanina države članice EGP-a,
- član kućanstva državljanina države članice EGP-a ili
- zbog ozbiljnih zdravstvenih razloga ovisan o osobnoj skrbi državljanina države članice EGP-a.
(2) Izvanbračna zajednica u smislu ovoga Zakona je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca, a neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 73.
Članak 171. mijenja se i glasi:
'' Zadržavanje prava privremenog boravka člana obitelji
državljanina države članice
Članak 171.
(1) Član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji je i sam državljanin države članice EGP-a, u slučaju smrti državljanina države članice EGP-a ili njegova odlaska iz Republike Hrvatske, zadržava pravo privremenog boravka.
(2) Član obitelji državljanina države članice EGP-a koji nije državljanin države članice EGP-a u slučaju smrti državljanina države članice EGP-a s kojim je boravio najmanje godinu dana u Republici Hrvatskoj, zadržava pravo privremenog boravka.
(3) Djeca državljanina države članica EGP-a i drugi roditelj koji skrbi o djeci, bez obzira na državljanstvo, zadržavaju pravo na privremeni boravak u slučaju da državljanin države članice EGP-a umre ili napusti Republiku Hrvatsku, ako djeca borave u Republici Hrvatskoj i upisana su u obrazovnu ustanovu, do završetka školovanja.
(4) U slučaju razvoda ili poništenja braka ili raskida ili poništenja registrirane životne zajednice, član obitelji državljanina države članice EGP-a, koji je i sam državljanin države članice EGP-a, zadržava pravo privremenog boravka.
(5) U slučaju razvoda ili poništenja braka ili raskida ili poništenja registrirane životne zajednice, član obitelji državljanina države članice EGP-a koji nije državljanin države članice EGP-a, zadržava pravo na privremeni boravak:
1. ako je prije pokretanja razvoda ili poništenja braka ili raskida ili poništenja registrirane životne zajednice, brak ili zajednica trajala najmanje 3 godine, pri čemu najmanje jednu godinu u Republici Hrvatskoj,
2. u slučaju izvršavanja roditeljske skrbi nad maloljetnim djetetom državljaninom države članice EGP-a koje mu je dogovorom bračnih drugova odnosno registriranih životnih partnera ili sudskom odlukom dano na skrb ili odgoj,
3. ako dogovorom bračnih drugova odnosno registriranih životnih partnera ili odlukom suda ima pravo viđanja maloljetnog djeteta, ako je sud odlučio da se viđanje maloljetnog djeteta mora obaviti u Republici Hrvatskoj, i to toliko dugo koliko je to potrebno,
4. zbog iznimno teških okolnosti kao što je obiteljsko nasilje.
(6) Prije stjecanja prava na stalni boravak član obitelji dokazat će da:
- je radnik ili samostalni djelatnik ili
- ima osigurana sredstva za vlastito uzdržavanje i uzdržavanje ostalih članova obitelji kako ne bi tijekom boravka u Republici Hrvatskoj postali teret za sustav socijalne skrbi i zdravstveno osiguranje ili
- je član obitelji osobe koja ispunjava uvjete iz podstavka 1. ili 2. ovoga stavka.
(7) Članovi obitelji zadržavaju svoje pravo boravka isključivo na osobnoj osnovi.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 74.
U članku 172. stavku 1. točki 5. na kraju rečenice umjesto zareza stavlja se točka.
Točka 6. briše se.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
''(2) Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka privremeni boravak članu obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a neće prestati ako je:
- izvan Republike Hrvatske boravio zbog obvezne vojne službe ili
- jednokratno izbivao do 12 uzastopnih mjeseci iz opravdanih razloga kao što su trudnoća, rođenje djece, ozbiljna bolest, studij, stručno osposobljavanje, upućivanje na rad u drugu državu članicu EGP-a ili treću državu.''.
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 75.
Članak 174. mijenja se i glasi:
''Članak 174.
(1) Iznimno od članka 173. stavka 1. ovoga Zakona, pravo na stalni boravak ostvaruje:
1. radnik ili samostalni djelatnik koji je prestao s radom i koji ima uvjete za starosnu mirovinu u Republici Hrvatskoj ili je prijevremeno umirovljen, a u Republici Hrvatskoj je bio zaposlen najmanje prethodnih 12 mjeseci i neprekidno je boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 3 godine,
2. radnik ili samostalni djelatnik koji je zbog trajne nesposobnosti za rad prestao s radom u Republici Hrvatskoj, a neprekidno je boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 2 godine,
3. radnik ili samostalni djelatnik koji je prestao s radom u Republici Hrvatskoj zbog trajne nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, na temelju koje je u Republici Hrvatskoj ostvarena puna ili djelomična invalidska mirovina, neovisno o trajanju boravka u Republici Hrvatskoj,
4. radnik ili samostalni djelatnik, koji je nakon 3 godine neprekidnog zaposlenja i boravka u Republici Hrvatskoj, zaposlen u drugoj državi članici EGP-a, a zadržava boravište u Republici Hrvatskoj i svaki se dan ili barem jednom na tjedan vraća u Republiku Hrvatsku.
(2) Razdoblje zaposlenja radnika ili samostalnog djelatnika koji radi na području druge države članice EGP-a, smatrat će se kao vrijeme provedeno u Republici Hrvatskoj za ostvarivanje prava iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka.
(3) Razdoblje nezaposlenosti evidentirano pri nadležnom zavodu za zapošljavanje do kojeg je došlo ne vlastitom krivnjom radnika, te razdoblje privremene spriječenosti za rad zbog bolesti, ozljede ili nesreće, smatra se razdobljem zaposlenja.
(4) Radnik ili samozaposlena osoba iz stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga članka, čiji bračni ili izvanbračni drug ili životni partner s kojim zajedno boravi u Republici Hrvatskoj ima hrvatsko državljanstvo ili mu je hrvatsko državljanstvo prestalo nakon zaključenja braka, stalni boravak odobrit će se bez obzira na trajanje boravka i zaposlenja u Republici Hrvatskoj.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 76.
U članku 175. stavku 1. točki 2. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaje točka 3. koja glasi:
''3. ako odjavi boravak iz Republike Hrvatske.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 77.
U članku 177. riječi: ''državljanin države članice EGP-a'' u odgovarajućem padežu mijenjaju se riječima: ''radnik ili samozaposleni djelatnik'' u odgovarajućem padežu.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 78.
U članku 179. stavku 1. točki 2. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaje točka 3. koja glasi:
''3. odjavi boravak iz Republike Hrvatske.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 79.
Iza članka 179. dodaje se članak 179.a koji glasi:
''Ograničenje ulaska i boravka državljanina države članice EGP-a
i člana njegove obitelji
Članak 179.a
(1) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji može se ograničiti pravo ulaska i boravka iz Republike Hrvatske ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(2) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka ne smije se temeljiti na gospodarskim razlozima.
(3) Ograničenje iz stavka 1. ovoga članka odredit će se ako ponašanje državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji predstavlja stvarnu, trenutnu i ozbiljnu opasnost za temeljni interes društva, u skladu s načelom razmjernosti.
(4) Postojanje samo ranije osuđujuće presude zbog počinjenog kaznenog djela ne smatra se razlogom za ograničenje iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Okolnosti koje nisu u uskoj vezi s konkretnim slučajem ili razlozi u svrhu generalne prevencije, ne smatraju se razlozima za ograničenje iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Prilikom izdavanja potvrde o prijavi privremenog boravka ili izdavanja boravišne iskaznice državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji, a najkasnije tri mjeseca od ulaska u Republiku Hrvatsku, od države članice EGP-a čiji je državljanin ili po potrebi i od druge države članice EGP-a može se zahtijevati da dostavi podatke iz kaznene evidencije.
(7) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će na zahtjev države članice EGP-a dostaviti podatke iz kaznene evidencije za državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji, ako je to potrebno u svrhu ograničenja iz stavka 1. ovoga članka. Podaci će se dostaviti u roku od 2 mjeseca od zaprimanja zahtjeva.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 80.
Članak 180. mijenja se i glasi:
''Protjerivanje državljanina države članice EGP-a
i člana njegove obitelji
Članak 180.
(1) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
(2) Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, stupanj njegove socijalne i kulturne integracije u Republici Hrvatskoj te njegove veze s državom podrijetla.
(3) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji je na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj, može se protjerati samo ako postoje ozbiljni razlozi zaštite javnog poretka ili nacionalne sigurnosti.
(4) Državljanina države članice EGP-a koji je u prethodnih 10 godina boravio u Republici Hrvatskoj ili koji je maloljetan, može se protjerati samo iz nužnih razloga zaštite nacionalne sigurnosti.
(5) Maloljetnog državljanina države članice EGP-a iz stavka 4. ovoga članka može se protjerati samo ako je protjerivanje u najboljem interesu djeteta sukladno Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta od 20. studenog 1989. godine.
(6) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji može se protjerati zbog počinjenog kaznenog djela samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 179.a ovoga Zakona i stavka od 2. do 11. ovoga članka. Protjerivanje se ne smatra kaznom ili pravnom posljedicom kazne zatvora.
(7) Rok za odlazak u državu članicu EGP-a državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji u pravilu ne smije biti kraći od 30 dana. Rok se ne mora odrediti ako se rješenje o protjerivanju donosi jer državljanin EGP-a i član njegove obitelji:
- predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost,
- je počinio kazneno djelo ili prekršaj koji su povezani s nasiljem,
- je ponovno počinio kazneno djelo ili prekršaj,
- nije napustio Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem.
(8) Državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji ne može se protjerati ako se bolest koja ugrožava javno zdravlje pojavila 3 mjeseca nakon ulaska u Republiku Hrvatsku.
(9) Ako postoji ozbiljna sumnja da državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji boluje od bolesti iz 8. stavka ovoga članka, u roku od tri mjeseca od ulaska u Republiku Hrvatsku može se zatražiti da se podvrgnu besplatnom liječničkom pregledu.
(10) Liječnički pregledi iz stavka 9. ovoga članka ne provode se na sustavnoj osnovi.
(11) Podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ne smatra se razlogom za protjerivanje.
(12) Protiv rješenja o protjerivanju policijske uprave odnosno policijske postaje može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 81.
Članak 181. mijenja se i glasi:
''Članak 181.
(1) Nezakoniti boravak državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji je boravak u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.
(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji može boraviti u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka ako je potrebno da u postupku osobno iznese svoju obranu.
(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji kojem je zabranjen ulazak i boravak može nakon proteka razumnog roka ovisno o okolnostima, a najkasnije nakon proteka 3 godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka, podnijeti zahtjev za ukidanje zabrane ulaska i boravka.
(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka će se odobriti ako je došlo do značajne promjene okolnosti koje predstavljaju razlog za protjerivanje.
(5) Ako rješenje o protjerivanju državljanina države članice EGP-a ili člana njegove obitelji nije izvršeno u roku od 2 godine, utvrdit će da li postoje okolnosti iz članka 179.a stavka 1. i 3. ovoga Zakona, te stavka 4. ovoga članka. Ako se utvrdi da navedene okolnosti ne postoje, rješenje o protjerivanju će se ukinuti.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 82.
Članak 182. mijenja se i glasi:
'' Članak 182.
Na državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji na odgovarajući način primjenjuju se sljedeće odredbe glave VI. ovoga Zakona: članak 100. stavak 2. i 6., članak 101. članak 102. stavak 2. i 3., članak 103. stavak 1., 2., 3., 6. i 7., članak 105. stavak 1. i 2., članak 106. stavak 1. i 3., članak 107. članak 110. stavak 1. i 2., članak 111. stavak 1., 5., 7. i 8., članak 112. stavak 1. i 3., članak 113. stavak 1., 2., 4. i 5., članak 115. članak 120., članak 122. stavak 1. i 9., članak 123. stavak 2., članak 126. članci od 130. do 138. d i članci od 138. e do 138. h ovoga Zakona.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 83.
Članak 183. mijenja se i glasi:
''Članak 183.
(1) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji potvrda o prijavi privremenog boravka i boravišna iskaznica nisu preduvjet za ostvarivanje prava ili za obavljanje upravnih formalnosti, ako se svojstvo korisnika prava može dokazati nekim drugim dokaznim sredstvom.
(2) Prestanak važenja isprava iz stavka 1. ovoga članka ili istek strane osobne iskaznice ili strane putne isprave na temelju koje je državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji ušao u Republiku Hrvatsku i ishodio isprave iz stavka 1. ovoga članka ne predstavlja osnovu za protjerivanje.
(3) Neprekidnost boravka državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dokazuje bilo kojim dokazom koji se može prihvatiti u upravnom postupku u Republici Hrvatskoj.
(4) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji identitet dokazuju valjanom:
- stranom putnom ispravom,
- stranom osobnom iskaznicom,
- boravišnom iskaznicom,
- drugom javnom ispravom koja sadrži fotografiju.
(5) Punoljetan državljanin države članice EGP-a i punoljetan član njegove obitelji dužan je nositi i na zahtjev službene osobe dati na uvid ispravu kojom dokazuje svoj identitet.
(6) Punoljetan državljanin države članice EGP-a i punoljetan član njegove obitelji ne smije svoju ispravu o identitetu dati drugome da se njome služi kao svojom, niti se služiti tuđom ispravom kao svojom.
(7) Član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a mora podnijeti zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice u roku od 15 dana ako:
1. su se promijenili podaci o njegovom osobnom imenu, osobnom identifikacijskom broju, spolu, datumu rođenja,
2. ima stalni boravak, a promijenio je prebivalište u Republici Hrvatskoj ili ako ima privremeni boravak, a promijenio je boravište u Republici Hrvatskoj,
3. fotografija više ne odgovara izgledu osobe,
4. je protekao rok važenja,
5. je oštećena ili iz bilo kojega drugog razloga ne služi svrsi.
(8) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji mora vratiti boravišnu iskaznicu u roku od 15 dana kad:
1. se iseljava,
2. mu je prestao boravak,
3. stekne hrvatsko državljanstvo.
(9) Ispravu iz stavka 8. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja će poništiti.
(10) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužan je policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji bez odgode prijaviti nestanak boravišne iskaznice, o čemu se izdaje potvrda.
(11) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez boravišne iskaznice dužan je to bez odgode prijaviti najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, koji će o tome obavijestiti policijsku upravu odnosno policijsku postaju.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 84.
Iza članka 183. dodaju se članci 183.a, 183.b i 183.c koji glase:
''Prijava boravišta i prebivališta
Članak 183.a
(1) Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj boravi državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji s privremenim boravkom.
(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji koji ima privremeni boravak dužan je prijaviti boravište odnosno promjenu boravišta u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, ako u tom mjestu namjerava boraviti dulje od 3 mjeseca.
Članak 183.b
(1) Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom trajno nastanio. Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanio.
(2) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom dužan je prijaviti prebivalište te promjenu prebivališta u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta.
(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji sa stalnim boravkom dužan je u roku od 15 dana od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, prijaviti boravište u mjestu gdje namjerava boraviti dulje od 3 mjeseca. Boravište se može prijaviti do godine dana.
(4) Ako državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji iz stavka 3. ovoga članka u mjestu i na adresi prijavljenog boravišta namjerava boraviti i nakon isteka roka od godine dana, dužan je u roku od 15 dana od isteka toga roka produljiti prijavu boravišta, s time da boravište ne može trajati dulje od dvije godine.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, boravište državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji koji se obrazuje ili koji u mjestu boravišta obavlja poslove koji nisu trajnog karaktera, kao i državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji smještenog u raznim ustanovama, vjerskim zajednicama i drugim pravnim osobama, udomiteljskim obiteljima i kod drugih fizičkih osoba može trajati koliko traje obrazovanje, zaposlenje ili smještaj u ustanovama, drugim pravnim osobama i kod fizičkih osoba o čemu se prilaže odgovarajuća dokumentacija.
Članak 183.c
(1) Boravište i prebivalište prijavljuje se policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
(2) Državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji na privremenom ili stalnom boravku koji mijenja boravište ili prebivalište, policijska uprava odnosno policijska postaja će po službenoj dužnosti evidentirati odjavu prethodnog boravišta ili prebivališta.
(3) Državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dužan je prilikom prijave boravišta i prebivališta iz članka 183.a i 183.b ovoga Zakona dati točne i istinite podatke.''.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 85.
U članku 191. stavku 5. točki 1. iza riječi: „od najmanje godinu dana“ dodaju se riječi: „zaključen s trgovačkim društvom, podružnicom, predstavništvom, obrtom, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom, zadrugom, udrugom ili ustanovom registriranom u Republici Hrvatskoj.''.
U stavku 6. riječi: ''koja se isplaćuje u grani djelatnosti u kojoj se državljanin treće države zapošljava'' brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 86.
U članku 220. stavku 1. točki 3. riječi: „u roku od 30“ zamjenjuju se riječima: „u roku od 60“.
Točka 5. mijenja se i glasi:
„ 5. se nije prijavio kako je određeno rješenjem o povratku (članak 102. stavka 3.), „.
Točka 6. briše se.
Dosadašnje točke 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15. i 16. postaju točke 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14. i 15.
U dosadašnjoj točki 16. koja je postala točka 15. riječi: „članak 101.“' zamjenjuju se riječima: „ članak 102“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 87.
U članku 221. stavci 1., 2. i 3. mijenjaju se i glase:
''(1) Novčanom kaznom od 200,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin države članice EGP-a ili član njegove obitelji koji:
1. ne prijavi privremeni boravak u zakonskom roku odnosno ne podnese zahtjev za izdavanje ''Boravišne iskaznice za člana obitelji državljanina Unije'' (članak 157. stavak 1. i članak 169. stavak 2.),
2. uz sebe nema ispravu o identitetu odnosno službenoj osobi odbije dati na uvid ispravu o identitetu (članak 183. stavak 5.),
3. bez odgode ne prijavi nestanak boravišne iskaznice (članak 183. stavak 10.).
(2) Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj član obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a koji u propisanom roku ne podnese zahtjev za izdavanje nove boravišne iskaznice (članak 183. stavak 7.),
(3) Novčanom kaznom od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin države članice EGP-a ili član njegove obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a koji u propisanom roku ne vrati boravišnu iskaznicu (članak 183. stavak 8.)''.
Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
''(4) Novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj državljanin države članice EGP-a ili član njegove obitelji koji:
1. boravi u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja zabrane ulaska i boravka (članak 181. stavak 1.),
2. u propisanom roku ne prijavi boravište ili prebivalište (članak 183.a stavak 2. i 183.b stavak 2., 3. i 4. ),
3. prilikom prijave boravišta ili prebivališta da netočne ili neistinite podatke (članak 183.c stavak 3.).''.
Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 88.
U članku 222. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:
''1. se zadržava dulje od predviđenog vremena na pograničnom području kako je određeno bilateralnim međunarodnim ugovorom temeljem kojeg se izdaje pogranična propusnica ili dozvola za jednokratni prelazak granice (članak 4. stavak 2.)''.
U točki 2. riječi: „članak 101“ zamjenjuju se riječima: „članak 102“.
Točka 3. briše se.
Dosadašnje točka 4., 5., 6. 7. i 8. postaju točke 3., 4., 5. 6. i 7.
U dosadašnjoj točki 4. koja postaje točka 3. riječi: „članak 129.“ zamjenjuju se riječima: „ članak 137.“.
Dosadašnja točka 5. koja postaje točka 4. mijenja se i glasi:
„4. se ne pridržava obveza koje su mu određene (članak 103. stavak 7., članak 132., članak 138.e stavak 4.),“.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
„(2) Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se stranac koji nezakonito boravi zbog razloga različitih od razloga iz članka 220. stavka 1. točke 16. ovoga Zakona i stavka 1. točke 2. ovoga članka (članak 102.).“.
U stavku 3. riječi: “ 3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 89.
U članku 223. stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 90.
U članku 224. stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.
U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 91.
U članku 225. stavku 3. iza riječi: „koja pomaže“ dodaju se riječi: „ili pokuša pomoći“.
Stavak 6. briše se.
Dosadašnji stavak 7. postaje stavak 6.
U dosadašnjem stavku 7. koji postaje stavak 6. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 92.
U članku 226. stavku 7. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 93.
U članku 227. stavku 3. riječi: „3 godine“ zamjenjuju se riječima: „4 godine“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 94.
U članku 237. riječi: „članka 76. stavka 1. točke 2. i članka 78. stavka 5.“ brišu se.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 95.
(1) Privremeni boravci i potvrde o prijavi rada izdane sukladno Zakonu o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11. i 74/13.) ostaju važiti do isteka roka.
(2) Na državljane trećih država-članove obitelji hrvatskih državljana koji su status stekli na temelju odredbi glave X. Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.) primjenjuju se odredbe glave V. i drugih glava Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.) koje se primjenjuju na državljane trećih država.
(3) Boravišne iskaznice izdane državljanima trećih država-članovima obitelji hrvatskih državljana ostaju važiti do isteka roka, a u slučaju zamjene iz članka 142. Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.) ili gubitka, izdat će se dozvola boravka s rokom važenja na koji je bila izdana boravišna iskaznica.
(4) U cijelom tekstu Zakona o strancima („Narodne novine“, br. 130/11. i 74/13.) riječi: „Zakon o azilu'' zamjenjuju se riječima: „poseban propis kojim se regulira međunarodna zaštita“ u odgovarajućem padežu.
(5) Rokovi za napuštanje Republike Hrvatske određeni rješenjima o napuštanju Republike Hrvatske koji su doneseni do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.).
(6) Sigurnosne mjere protjerivanja stranca iz države i zaštitne mjere protjerivanja stranca iz države koje su izrečene do stupanja na snagu ovoga Zakona važe i računaju se na temelju odredbi Zakona o strancima (''Narodne novine'', broj: 130/11. i 74/13.).
(7) Do sastavljanja popisa pružatelja pravne pomoći na temelju odredbi ovoga Zakona, besplatna pravna pomoć pruža se na temelju Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 96.
(1) Odredba članka 35. ovoga Zakona u dijelu koja se odnosi na utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanim Zakonikom o schengenskim granicama neće se primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj.
(2) Unutarnja granica iz stavka 1. ovoga članka je unutarnja granica određena odredbama Zakonika o schengenskim granicama.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 97.
(1) Ministar nadležan za unutarnje poslove donijet će pravilnik o:
1. izgledu i sadržaju obrasca rješenja o odbijanju ulaska, uvjeti odbijanja ulaska i tehnički uvjeti za boravak na graničnom prijelazu,
2. izgledu i sadržaju obrasca rješenja o protjerivanju,
3. izgledu i sadržaju obrasca obavijesti o mogućnosti naknade plaće,
4. pružanju pravne pomoći, obrazac pouke o pravnoj pomoći i obrazac izjave o imovinskom stanju,
5. izgledu i sadržaju obrasca zahtjeva za pružanje pomoći od države članice EGP-a kod prisilnog udaljenja,
6. izgledu i sadržaju obrasca naljepnice zabrane ulaska i boravka državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji,
7. tehničkim uvjetima u prostorijama za zadržavanje stranaca.
(2) Pravilnici iz stavka 1. ovoga članka donijet će se u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 98.
(1) Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o strancima (''Narodne novine'', br. 130/11. i 74/13.).
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
Članak 99.
Ovaj Zakon stupa na snagu prvog dana od dana objave u „Narodnim novinama“.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova
OBRAZLOŽENJE
Člankom 1. u tekst odredbe članka 1. Zakona o strancima dodaju se dvije nove Direktive s kojima se Zakon usklađuje.
Člankom 2. mijenjane su definicije sezonskog radnika i državljana treće države, dok su dodane sljedeće definicije: dozvola boravka, djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba, premještaj unutar društva, skupina poduzeća, dugotrajno boravište i osoba s dugotrajnim boravištem, opasnost za javno zdravlje i povratak.
Članak 3. dodano je vremensko ograničenje kretanja strancu na određenom području sukladno bilateralnom međunarodnom ugovoru.
Članak 4. izdavanje posebne putne isprave nije usklađivanje s EU pravnom stečevinom pa je ocijenjeno da se posebna putna isprava može izdavati samo strancima koji imaju supsidijarnu zaštitu odobrenu sukladno posebnom propisu, budući se strancima koji imaju azil izdaje konvencijska putna isprava za azilante, a osobama bez državljanstva koji u Republici Hrvatskoj imaju privremeni ili stalni boravak izdaje se konvencijska putna isprava za apatride.
Članak 5. propisuje da se granična kontrola obavlja sukladno zakonu kojim se uređuje nadzor državne granice, a obuhvaća i utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanim Zakonikom o schengenskim granicama.
Članak 6. propisuje da se strancu koji ne ispunjava uvjete za ulazak u državu, isti ipak može odobriti ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske o čemu se donosi rješenje.
Članak 7. propisuje način odbijanja ulaska strancu u Republiku Hrvatsku i pravni lijek protiv odluke o odbijanju ulaska.
Članak 8. u važeći članak 39. Zakona o strancima dodano je da se nezakonitim ulaskom smatra i ulazak ako stranac ima zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno u Europskom gospodarskom prostoru.
Članak 9 . precizirani su uvjeti pod kojima će se strancu zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske na način da je dodano da mora imati putnu ispravu za ulazak u drugu državu, te u slučaju da postoji zahtjev suda.
Članak 10. za razliku od važećeg Zakona o strancima gdje je zabranjeno pomaganje, dodatno je propisna zabrana pokušaja pomaganja strancu u nezakonitom prelasku državne granice, tranzitu i boravku, u skladu s Direktivom 2002/90/EZ od 28.11.2002. kojom se definira pomaganje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka.
Članak 11. propisuje definiciju kratkotrajnog boravka upućivanjem na članak 5. Zakonika o schengenskim granicama. Također se navode kategorije stranaca čiji boravak se ne smatra kratkotrajnim boravkom (stranac koji je nezakonito ušao, stranac nema vizu ako mu je viza potrebna itd.).
Članak 12. propisuje uvjete za otkaz kratkotrajnog boravka, zabranu ulaska i boravka strancu kojem je otkazan kratkotrajni boravak, te da policijska uprava odnosno policijska postaja donosi rješenje o otkazu kratkotrajnog boravka i pravni lijek protiv rješenja.
Članak 13. ovom odredbom omogućuje se članovima obitelji kojima je potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku olakšano podnošenje zahtjeva na način da se isti mogu podnijeti u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.
Članak 14. proširene su kategorije stranaca kojima se neće odobriti spajanje obitelji imajući u vidu članak 3. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (članu obitelji stranca kojem je izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad, pružatelju usluga, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije i dnevnom migrantu).
Članak 15. proširene su kategorije stranaca koje se smatraju članovima obitelji (registrirani životni partner i neformalni životni partner i maloljetna posvojena djeca životnih partnera kao i maloljetna djeca svakog od njih) imajući u vidu članak 4. Direktive Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji i Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj: 92/14). Proširena je definicija izvanbračne zajednice i neformalnog životnog partnerstva.
Članak 16. budući su članovi obitelji koji se spajaju s hrvatskim državljanima premješteni iz glave X. u glavu V. Zakona o strancima, olakšano im je reguliranje privremenog boravka na način da ne trebaju prilagati dokaz o sredstvima za uzdržavanje.
Članak 17. proširena je kategorija stranaca na koje se primjenjuje Rezolucija Vijeća 97/C 382/01 od 4. prosinca 1997. o mjerama koje se trebaju prihvatiti kako bi se suzbili brakovi iz koristi, a koja je do sada obuhvaćala samo bračnu i izvanbračnu zajednicu.
Članak 18. radi usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, propisano je da Vlada Republike Hrvatske može donijeti i godišnju kvotu potvrda o prijavi rada za strance koji će sezonski raditi do 90 dana godišnje.
Članak 19. radi usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika, dodani su članci 75. a, 75.b i 75.c.
Člankom 75.a definirano je odobrenje za sezonski rad (potvrda o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana godišnje i dozvola za boravak i rad za sezonski rad za rad do 6 mjeseci), navedeni su uvjeti koje stranac mora ispunjavati da bi mu se izdala potvrda o prijavi rada za sezonski rad, kao i razlozi za odbitak potvrde o prijavi rada za sezonski rad i dozvole za boravak i rad za sezonski rad. Člankom 75.b propisan je rok od 6 mjeseci u kojem stranac može raditi temeljem potvrde o prijavi rada za sezonski rad i dozvole za boravak i rad za sezonski rad, te mogućnost jednog produženja odobrenja za sezonski rad u okviru 6 mjeseci. Člankom 75.c navedeni su uvjeti za prestanak važenja odobrenja za sezonski rad, kad npr. prestanu postojati uvjeti za izdavanje odobrenja, stranac radi za poslodavca za kojeg mu nije izdano odobrenje itd.
Člankom 20. određuju se kategorija stranaca kojima se izdaju dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote imajući u vidu da određene kategorije reguliraju status temeljem glave X. Zakona o strancima (pružatelji usluga koji su državljani EGP-a), a dodani su stranci premješteni unutar društva radi usklađivanja s Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva, kao i osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a sukladno Direktivi Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem.
Člankom 21. izmijenjen je zakonski uvjet za odobrenje dozvole za boravak i rad izvan godišnje kvote za stranca obrtnika iz članka 76. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima.
Člankom 22. dodani su članci 79.a, 79.b, 79.c i 79.d radi usklađivanja s Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.
Člankom 79.a dane su definicije osoba koje se premještaju unutar društva (rukovoditelj, stručnjak i pripravnik), propisani su uvjeti za izdavanje dozvole za boravak i rad naprijed navedenim kategorijama, navedeni su rokovi za premještaj navedenih kategorija stranaca, gdje se podnosi zahtjev, kao i prava koja se moraju osigurati navedenim kategorijama stranaca. Člankom 79.b propisuje se mogućnost kratkoročne mobilnosti za strance koji imaju izdanu dozvolu za premještaj unutar društva u drugoj državi članici EGP-a, a dolaze u Republiku Hrvatsku do 90 dana. Članak 79.c propisuje mogućnost dugoročne mobilnosti za strance koji imaju izdanu dozvolu za premještaj unutar društva u drugoj državi članici EGP-a, a dolaze u Republiku Hrvatsku dulje od 90 dana, te su navedeni uvjeti koje stranac mora ispunjavati, te slučajevi kada će se zahtjev odbiti. Člankom 79.d navedeni su razlozi za poništenje dozvole za boravak i rad izdani strancima koji su premješteni u Republici Hrvatskoj odnosno koji dolaze temeljem dugoročne mobilnosti.
Člankom 23. prošireni su zakonski uvjeti na temelju kojeg policijska uprava odnosno policijska postaja može odbiti izdavanje dozvole za boravak i rad odnosno potvrde o prijavi rada za sezonski rad, radi usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.
Člankom 24. zbog usklađivanja s Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika dodan je stavak 2. kojom je dana mogućnost izdavanja potvrde o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana.
Člankom 25. dodana je kategorija stranaca kojima se može izdati potvrda o prijavi rada – prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje na sportskim priredbama i natjecanjima.
Člankom 26. proširene su kategorije stranaca kojima se boravak ne uračunava u vrijeme za stjecanje stalnog boravka sukladno Direktivi Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem.
Člankom 27. dodan je zakonski uvjet da stranac za odobrenje stalnog boravka stranac mora imati osigurano stanovanje, te se briše uvjet koji se odnosi na poznavanje hrvatske kulture i društvenog uređenja.
Člankom 28. brišu se odredbe da stranac poznavanje hrvatske kulture i društvenog uređenja dokazuje popunjavanje upitnika u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, te da u slučaju samostalnog popunjavanja upitnika stranac ne mora polagati ispit iz hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Na ovaj način, stranci svoje poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma dokazuju polaganjem ispita na visokim učilištima, srednjoškolskim ustanovama i ustanovama za obrazovanje odraslih koje na temelju odobrenja ministarstva nadležnog za obrazovanje izvode programe iz hrvatskog jezika.
Člancima 29. – 67. mijenjaju se odredbe od članka 100. do članka 138. Zakona o strancima i to na način da se člankom 29. ovoga Zakona mijenja članak 100. Zakona o strancima te se njime propisuje pravilo da se mjere za osiguranje povratka primjenjuju prema strancima koji nemaju pravo na slobodu kretanja u skladu s pravom Europske unije, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 2. st. 1.). Također, propisuje se da ako je pojedina mjera za osiguranje povratka propisana međunarodnim ugovorom, primijenit će se mjera koja je povoljnija za državljanina treće zemlje, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 4. st. 1.). Propisuju se kategorije državljana trećih zemalja prema kojima se ne moraju primijeniti određene odredbe o mjerama za osiguranje povratka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 2.), te da ih se ne može isključiti iz primjene određenih odredbi o mjerama za osiguranje povratka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 4. st. 4.).
Nadalje, člankom 30. prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 101. Zakona o strancima propisuje se da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzeti u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje stranca prema kojem se poduzimaju mjere, te što se smatraju ranjivim osobama, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 1. toč. 9. i čl. 5.).
Člankom 31. ovoga prijedloga Zakona kojim se mijenja članak 102. Zakona o strancima propisuje se što se smatra nezakonitim boravkom državljanina treće zemlje, što je u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive o povratku, te dužnosti stranca kojemu je izdano rješenje o povratku, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 3. st. 4.).
Nadalje, člankom 32. mijenja se članak 103. Zakona o strancima propisuju se obveza donošenja rješenja o povratku sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 6. st. 1.) i sastavni dijelovi rješenja o povratku.
Člankom 33. kojim se mijenja članak 104. Zakona o strancima propisuju se slučajevi kada se državljaninu treće zemlje ne mora donijeti rješenje o povratku odnosno dopustiti dragovoljni povratak sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 7.), te obveza zastajanja s donošenjem rješenja o povratku (Direktiva 2008/115/EZ čl. 6. st. 5.).
Člankom 34. kojim se mijenja članak 105. Zakona o strancima propisuje se nadležnost za donošenje rješenja o povratku, te da se rješenje o povratku smatra sastavnim dijelom rješenja o protjerivanju i odluke Ministarstva kojom državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 6. st. 6.).
Člankom 35. ovoga Zakona kojim se mijenja članak 106. Zakona o strancima propisuje se pravni lijek protiv rješenja o napuštanju Republike Hrvatske sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 13.).
Člankom 36. kojim se mijenja članak 107. Zakona o strancima propisuje se produljenje roka za povratak sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 7. st. 2.).
Člankom 37. kojim se mijenja članak 108. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za protjerivanje zbog opasnosti za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, sukladno Direktivi 2004/38/EZ.
Člankom 38. ovoga Zakona kojim se mijenja članak 109. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za protjerivanje zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska državne granice, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 1.).
Člankom 39. kojim se mijenja članak 110. Zakona o strancima propisuje se da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju uzeti u obzir duljina boravka, gospodarske veze i stupanj socijalne i kulturne integracije državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj, te njegove veze s državom podrijetla, te druge okolnosti koje se moraju uzeti u obzir. Propisuje se da se državljanina treće zemlje tijekom odlučivanja o sudjelovanju u programu pomoći i zaštite razdoblja ne može protjerati, u skladu s Direktivom 2004/81/EZ (čl. 6. st. 2.). Propisuje se da se može protjerati državljanina treće zemlje koji je žrtva trgovanja ljudima i koji je potpomognut u nezakonitom prelasku i nezakonitom boravku, ako nije napustio EGP u roku za povratak, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 3.).
Člankom 40. kojim se mijenja članak 111. Zakona o strancima propisuje se zabrana ulaska i boravka koja je određuje rješenjem o protjerivanju, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11.).
Člankom 41. kojim se mijenja članak 112. Zakona o strancima propisuje se pravni lijek protiv rješenja o protjerivanju i druge odredbe o donošenju rješenja o protjerivanju.
Člankom 42. kojim se mijenja članak 113. Zakona o strancima propisuju se uvjeti i postupak ukidanja i skraćivanja zabrane ulaska i boravka i uvjeti kada se može podnijeti zahtjev za ukidanje ili skraćivanja zabrane ulaska i boravka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 3.).
Člankom 43. kojim se mijenja članak 114. Zakona o strancima propisuje se obveza države članice koja odlučuje o odobrenju boravka državljaninu treće zemlje koji je protjeran iz druge države članice EGP-a da vodi računa o interesima te države članice, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 11. st. 4.).
Člankom 44. kojim se mijenja članak 115. Zakona o strancima propisuje se upoznavanje državljanina treće zemlje s odlukom o napuštanju na jeziku koji razumije sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 12. st. 2.).
Člankom 45. kojim se mijenja članak 116. Zakona o strancima propisuje se obveza obavješćivanja državljanina treće zemlje koji je nezakonito boravio i radio o mogućnosti naknade plaće sukladno Direktivi 2009/52/EZ.
Člankom 46. kojim se mijenja članak 117. Zakona o strancima propisuje se besplatna pravna pomoć državljaninu treće zemlje u postupku protjerivanja i povratka sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 13. st. 4.)
Člankom 47. kojim se mijenja članak 118. Zakona o strancima propisuje se postupanje prema državljaninu treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj nezakonito boravi, a u drugoj državi članici EGP-a ima odobrenje boravka, sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 6. st. 2.)
Člankom 48. kojim se mijenja članak 119. Zakona o strancima propisuje se postupak prema državljaninu treće zemlje kojem je u Republici Hrvatskoj prestao stalni boravak, a u drugoj državi članici EGP-a mu je odobrena međunarodna zaštita.
Člankom 49. kojim se mijenja članak 120. Zakona o strancima propisuju se obveze pravnih i fizičkih osoba u vezi dostave obavijesti o državljanima trećih zemalja koji nezakonito borave i rade.
Člankom 50. kojim se mijenja članak 121. Zakona o strancima definira se pojam dragovoljnog povratka sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 3. toč. 8.) i ovlasti Ministarstva u cilju poticanja dragovoljnog povratka.
Člankom 51. kojim se mijenja članak 122. Zakona o strancima definira se pojam prisilnog udaljenja te propisuju osnovne odredbe o prisilnom udaljenju sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 3. toč. 3. i 5., čl. 8. st. 1.).
Člankom 52. kojim se mijenja odredba članka 123. Zakona o strancima propisuje se obveza osiguranja promatranja prisilnih udaljenja sukladno članku 8. stavku 6. Direktive 2008/115/EZ, te mogućnost tehničkog snimanja postupka prisilnog udaljenja.
Člankom 53. kojim se mijenja odredba članka 124. Zakona o strancima propisuje se priznavanje odluka o protjerivanju donesenih od strane druge države članice EGP-a sukladno Direktivi 2001/40/EZ.
Člankom 54. kojim se mijenja članak 125. Zakona o strancima propisuje se naknada troškova sukladno Odluci Vijeća 2004/191/EZ od 23. veljače 2004. kojom se utvrđuju kriteriji i praktični dogovori za naknade zbog financijskih neravnoteža nastalih primjenom Direktive 2001/40/EZ o uzajamnome priznavanju odluka o protjerivanju državljana trećih država.
Člankom 55. kojim se mijenja članak 126. Zakona o strancima propisuju se razlozi za zabranu prisilnog udaljenja, kao i uvjete za prisilno udaljenje djece bez pratnje, u skladu s člankom 10. stavak 2. Direktive 2008/115/EZ.
Člankom 56. kojim se mijenja članak 127. Zakona o strancima propisuje se nadležnost za organizaciju zajedničkih letova radi usklađivanja s Odlukom Vijeća 2004/573/EZ od 29.4.2004. o organizaciji zajedničkih letova za udaljavanje državljana stranaca za koje postoji nalog o udaljenju, sa državnog područja dviju ili više država članica, koja u članku 3. propisuje da će svaka država članica EGP-a odrediti tijelo koje je odgovorno za organizaciju i sudjelovanje u zajedničkim letovima u svrhu prisilnog udaljenja zračnim putem.
Člankom 57. kojim se mijenja članak 128. Zakona o strancima propisuje se pružanje pomoći državi članici EGP-a kod prisilnog udaljenja u slučajevima tranzita u svrhe udaljavanja zračnim putem sukladno Direktivi 2003/110/EZ.
Članak 58. kojim se mijenja članka 129. Zakona o strancima propisuje se traženje pomoći od države članice EGP-a kod prisilnog udaljenja u slučajevima tranzita u svrhe udaljavanja zračnim putem sukladno Direktivi 2003/110/EZ.
Člankom 59. kojim se mijenja članak 130. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za uhićenje, privođenje i kratkotrajno zadržavanje stranaca u postupku povratka.
Člankom 60. kojim se mijenja članak 131. Zakona o strancima propisuju se opći uvjeti za smještaj državljanina treće zemlje u centar sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 16. st. 1., čl. 15. st. 1.).
Člankom 61. kojim se mijenja članak 132. Zakona o strancima propisuje se mjere koje su blaže od smještaja u centar (alternativa detenciji) sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 15. st. 1.).
Člankom 62. kojim se mijenja članak 133. Zakona o strancima propisuje se uvjeti za smještaj državljanina treće zemlje u centru sukladno 2008/115/EZ (čl. 15. st. 1.) i najdulje trajanje smještaja.
Člankom 63. kojim se mijenja članak 134. Zakona o strancima propisuju se uvjeti za produljenje smještaja u centru sukladno 2008/115/EZ (čl. 15. st. 6.) i najdulje trajanje produljenja smještaja.
Člankom 64. kojim se mijenja članak 135. Zakona o strancima propisuje se nadležnost za donošenja rješenja o smještaju u centar te periodično sudsko razmatranje rješenja o smještaju sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 15.).
Člankom 65. kojim se mijenja članak 136. Zakona o strancima propisuje se ovlast za obavljanje pretrage državljanina treće zemlje u postupku prisilnog udaljenja i smještaja u centar, te uzimanje biometrijskih podataka radi utvrđivanja identiteta.
Člankom 66. kojim se mijenja članak 137. Zakona o strancima propisuje se pravo državljanina treće zemlje u centru na zdravstvenu zaštitu sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 14.) i obveze državljanina treće zemlje u centru.
Članom 67. kojim se mijenja članak 138. Zakona o strancima propisuje se postupak strožeg policijskog nadzora unutar centra.
Člankom 68 . se iza članka 138. Zakona o strancima dodaju članci od 138. a do 138. h. Nadalje, člankom 138.a propisuje se obvezu otpusta iz centra sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 15. st. 4.) i mogućnost ponovnog smještaja u centar.
Člankom 138.b propisuje se zaštita maloljetnika bez pratnje i u pratnji članova obitelji koji su smješteni u prihvatni centar za strance sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 17.). Direktiva propisuje da se maloljetnici mogu smjestiti u centar samo ako prisilno udaljenje nije moguće osigurati na drugi način i na najkraće potrebno vrijeme.
Člancima 138.c i 138.d propisuje se naknada troškova prisilnog udaljenja.
Člancima 138.e do 138.f propisuje se privremena odgoda prisilnog udaljenja sukladno Direktivi 2008/115/EZ (čl. 9.).
Člankom 67. propisuje dostavu osobnih podataka o mjerama za osiguranje povratka.
Člankom 69. nomotehnički se uređuje članak koji sadrže odredbe kojima se propisuje prijava smještaja stranaca. Taksativno su navedene pravne i fizičke osobe koje imaju obvezu prijave odnosno odjave stranaca. Navedene odredbe, između ostalog, u skladu su i s člankom 22. Konvencije o primjeni Schengenskog sporazuma od 19.7.1990. Izrijekom je navedeno da prijava smještaja važi 90 dana ako stranac ne navedne rok odjave, a ako rok za prijavu smještaja pada na neradni dan, prijava će se izvršiti prvi radni dan.
Članak 70. budući su državljani trećih država -članovi obitelji koji se spajaju s hrvatskim državljanima premješteni iz glave X. u glavu V. Zakona o strancima, odredba glava X. primjenjuje se isključivo na članove obitelji koji su drž. EGP-a.
Članak 71. izvršeno je usklađivanje s člankom 7. stavkom 3. točkom c) Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice.
Članak 72. izvršeno je usklađivanje s člankom 2. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice, kao i Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine, broj: 92/14).
Članak 73. izvršeno je usklađivanje s člankom 12. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice. Taksativno su nabrojeni slučajevi u kojima član obitelji državljanina države članice EGP-a zadržava pravo privremenog boravka u slučaju smrti, odlaska, rastave ili poništenja braka državljanina države članice EGP-a s kojim je boravio u Republici Hrvatskoj.
Članak 74. nomotehnički je uređen članak koji se odnosi na prestanak privremenog boravka člana obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a.
Članak 75. izvršeno je usklađivanje s člankom 17. stavkom 1. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se odnosi na povoljnije stjecanje stalnog boravka za radnika ili samozaposlenog djelatnika.
Članak 76. kao razlog za prestanak stalnog boravka državljana države članice EGP-a dodana je odjava iz Republike Hrvatske.
Članak 77. izvršeno je usklađivanje s člankom 17. stavkom 3. i 4. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se odnosi na povoljnije stjecanje stalnog boravka za člana obitelji radnika ili samozaposlenog djelatnika.
Članak 78. kao razlog za prestanak stalnog boravka člana obitelji koji nije državljanin države članice EGP-a dodana je odjava iz Republike Hrvatske.
Članak 79. izvršeno je usklađivanje s člankom 27. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se donose na ograničenje ulaska i boravka državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Članak 80. izvršeno je usklađivanje s člankom 28. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice koji se donose na protjerivanje državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Članak 81. izvršeno je usklađivanje s člankom 31. Direktive Vijeća 2004/38 od 29.04.2004. godine o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice kojim se definira što je nezakonit boravak, te mogućnost podnošenja zahtjeva i rokovi za ukidanje zabrane ulaska i boravka.
Članak 82. propisano je koje se odredbe glave VI. Zakona o strancima primjenjuju na odgovarajući način na državljanina države članice EGP-a i člana njegove obitelji.
Članak 83. izvršeno je nomotehničko uređenje teksta te se na jasniji način definira da isprave koje se izdaju državljaninu države članice EGP-a i članu njegove obitelji nisu preduvjet za ostvarivanje prava ili obavljanje nekih upravnih formalnosti, ako se isto može dokazati nekim drugim sredstvima, odnosno prestanak važenja isprave nije razlog za protjerivanje, a neprekidnost boravka dokazuje bilo kojim dokaznim sredstvom. Također su navedene isprave temeljem kojih državljanin države članice EGP-a i član njegove obitelji dokazuju identitet, te obveza da član obitelji koji nije državljanin EGP-a u roku od 15 dana mora zatražiti izdavanje nove iskaznice u taksativno navedenim slučajevima, te kada istu mora vratiti.
Članak 84. dodaju se članci 183.a, 183.b i 183.c budući važećim Zakonom o strancima nije bila propisana obveza državljana EGP-a i članova njihovih obitelji glede prijave i odjave boravišta i prebivališta, te su dane definicije boravišta i prebivališta, kao i rokovi prijave i odjave.
Članak 85. izvršeno je usklađivanje s Direktivom Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja.
Člancima 86., 87., 88., 89., 90., 91., 92. i 93. izvršene su izmjene prekršajnih odredaba.
Članak 94. izvršeno je nomotehničko usklađivanje imajući u vidu da je na temelju članka 236. Zakona o strancima donesena Uredba Vlade Republike Hrvatske o privremenoj primjeni pravila o radu državljana država članica Europske unije i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 79/13.).
Članci 95. i 96. sadrže prijelazne i završne odredbe koje se odnose na valjanost privremenih boravaka i potvrda o prijavi rada, boravišnih iskaznica izdanih državljanima trećih država koji su članovi obitelji hrvatskih državljana, rokovi za napuštanje Republike Hrvatske te sigurnosne mjere protjerivanja stranaca iz države, Članak 97. propisuje ovlast ministra unutarnjih poslova za donošenje pravilnika te rok za njihovo donošenje.
Članak 98. propisuje da će se postupci započeti pije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti po odredbama Zakona o strancima.
Članak 99. određuje stupanje na snagu ovoga Zakona.
Komentirate u ime: Ministarstvo unutarnjih poslova