I.    USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II.  OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Područje ulaska, boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj uređeno je Zakonom o strancima („Narodne novine", broj: 130/11 i 74/13) koji se primjenjuje od 01. siječnja 2012. godine.

Zakon o strancima sadrži odredbe vezane za ulazak stranaca, vize, reguliranje radno-pravnog statusa, odredbe vezane za spajanje obitelji, srednjoškolsko obrazovanje i studiranje te znanstveno istraživanje u Republici Hrvatskoj, kao i posebne odredbe koje se odnose na državljane država članica Europskoga gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji, odobrenje EU plave karte visokokvalificiranim strancima te reguliranje statusa strancima koji imaju stalni boravak u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

Zakon o strancima usklađen je s ukupno 22 direktive, preporuke, odluke i rezolucije europske pravne stečevine. Dakle, kako je riječ o velikom broju odredaba važećeg Zakona o strancima koje su se usklađivale s pravnom stečevinom Europske unije ovim Prijedlogom Zakona žele se ukloniti određeni nedostaci važećeg zakonskog teksta uočenih tijekom provedbe Zakona o strancima te s tim u vezi izvršiti određena nomotehnička poboljšanja kako ne bi bilo dvojbi u primjeni pojedinih odredbi.

Prijedlog Zakona usklađuje se i s dvije nove direktive: Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva.  

Imajući u vidu osobe na koje se primjenjuje Direktiva Vijeća 2004/38/EZ od 29.4.2004. o pravu državljana Unije i članova njihovih obitelji o slobodi kretanja i boravka na području države članice, članovi obitelji hrvatskih državljana regulirat će status sukladno odredbama Zakona kojima se regulira status državljana trećih zemalja, uz olakšano reguliranje statusa, na način da u postupku odobrenja privremenog boravka neće više morati dokazivati sredstva za uzdržavanje. Reguliranje boravka članova obitelji hrvatskih državljana koji su državljani država članica Europskog gospodarskog prostora, nalazi se u dijelu koji se odnosi na reguliranje boravka državljana država članica Europskog gospodarskog prostora.

Ovim prijedlogom Zakona detaljnije su razrađene odredbe o odbijanju ulaska, odnosno izlaska stranaca iz Republike Hrvatske, kao i mjere koje se poduzimaju prema strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj.

III.        OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVEDBU ZAKONA

Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske .

IV. OBRAZLOŽENJE ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Sukladno članku 204. stavku 1. Poslovnika Hrvatskog sabora („Narodne novine“, broj: 81/13) predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku, imajući u vidu da je u tijeku EU Pilot postupak br. 7555/15/JUST zbog nepravilnog prenošenja Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana EU-a i članova njihovih obitelji u važeći Zakon o strancima (Narodne novine, broj: 130/11 i 74/13). Slijedom navedenog potrebno je hitno usklađivanje odredbi važećeg Zakona o strancima s odredbama Direktive 2004/38/EZ o slobodi kretanja građana EU-a i članova njihovih obitelji, a s ciljem izbjegavanja mogućnosti pokretanja službenog postupka povrede prava EU protiv Republike Hrvatske.

Također, ovaj Prijedlog Zakona usklađuje se i s dvije nove direktive: Direktivom 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (rok za usklađivanje: 30.09.2016. godine) i Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta   i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (rok za usklađivanje: 29.11.2016. godine).  

V. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM

KONAČAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA

Članak 1.

U Zakonu o strancima („Narodne novine“, broj: 130/11 i 74/13) u članku 1. stavku 4. podstavku 22. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju podstavci 23. i 24. koji glase:

'' - Direktiva 2014/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja u statusu sezonskih radnika (SL L 94, 28.3.2014.),

- Direktiva 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (SL L 157, 27.5.2014.).''.

Članak 2.  

U članku 2. točka 10. mijenja se i glasi:

''10. Sezonski radnik je stranac koji zadržava svoje glavno boravište u trećoj državi te zakonito i privremeno boravi u Republici Hrvatskoj kako bi obavljao djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba u okviru jednog ili više ugovora o radu na određeno vrijeme koje je izravno sklopio s poslodavcem s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj.''.

Točka 12. mijenja se i glasi:

''12. Državljanin treće države je stranac koji nema državljanstvo države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije.''.

U točki 15. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju točke 16., 17., 18., 19., 20., 21., 22. i 23. koje glase:

''16. Dozvola boravka je isprava koju strancu na odobrenom privremenom ili stalnom boravak izdaje policijska uprava odnosno policijska postaja, a koja mu omogućuje ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj sukladno navedenoj svrsi.

17. Djelatnost koja ovisi o izmjeni godišnjih doba je djelatnost koja je vezana uz određeno doba godine određenim ponavljajućim događajem ili nizom događaja koji su povezani sa sezonskim uvjetima, tijekom kojih razina potrebne radne snage znatno nadilazi onu potrebnu za uobičajeno tekuće poslovanje.

18. Premještaj unutar društva je privremeno upućivanje za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja stranca iz društva s poslovnim nastanom izvan područja EGP-a s kojim je stranac vezan na temelju ugovora o radu prije i za vrijeme premještaja, u subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i kada je to primjenjivo, mobilnost između subjekata domaćina s poslovnim nastanom u državi članici EGP-a.

19. Skupina poduzeća su dva ili više trgovačkih društava koja su povezana na sljedeće načine: trgovačko društvo, u odnosu na drugo trgovačko društvo, izravno ili neizravno, drži većinu upisanog kapitala tog trgovačko društva; kontrolira većinu glasova koji su povezani s kapitalom tog trgovačko društva izdanog u dionicama; ima pravo imenovati više od polovice članova upravnog, rukovodećeg ili nadzornog tijela tog trgovačkog društva; ili se trgovačka društva nalaze pod jedinstvenom upravom matičnog društva.

20. Dugotrajno boravište je stalni boravak stečen temeljem 5 godina zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici EGP-a.

21. Osoba s dugotrajnim boravištem je stranac iz glave XI. ovoga Zakona koji je nositelj dozvole boravka na propisanom obrascu koji je izdala druga država članica EGP-a u kojem je uneseno da se radi o državljaninu treće države na dugotrajnom boravištu.

22. Opasnostza javno zdravlje je potencijalno epidemiološka bolest, kako je utvrđena mjerodavnim dokumentima Svjetske zdravstvene organizacije, te druga zarazna bolest ili zarazne bolesti čiji su uzročnici paraziti, ako protiv tih bolesti Republika Hrvatska donosi mjere za zaštitu svojih državljana.

23. Povratak je dragovoljni odlazak odnosno prisilno udaljenje državljanina treće države koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj u treću državu.''.

Članak 3.

U članku 4. stavak 2. mijenja se i glasi:

''(2) Stranac kojemu je bilateralnim međunarodnim ugovorom  ograničeno kretanje na određenom području u određenom vremenu, smije se kretati samo na tom području i u vremenu koje je određeno.''.

Članak 4.

U članku 6. stavku 3. riječi: „privremeni boravak, stalni boravak ili“ brišu se. 

Članak 5.

Članak 35. mijenja se i glasi:

'' Članak 35.

Granična kontrola obavlja se sukladno zakonu kojim se uređuje nadzor državne granice, a obuhvaća i utvrđivanje uvjeta za ulazak propisanih Zakonikom o schengenskim granicama.''.

Članak 6.

Članak 36. mijenja se i glasi:

''Članak 36.

(1) Strancu koji ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 35. ovoga Zakona može se odobriti ulazak u Republiku Hrvatsku na određenom graničnom prijelazu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi, međunarodne obveze ili interes Republike Hrvatske.

(2) O odobrenju ulaska iz stavka 1. ovoga članka policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje.

(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka odredit će se svrha boravka, mjesto i adresa  smještaja, vrijeme u kojem može zakonito boraviti u Republici Hrvatskoj, granični prijelaz na kojem mora izaći iz Republike Hrvatske te obveza o dužnosti predaje rješenja policijskom službeniku koji obavlja graničnu kontrolu prilikom izlaska iz Republike Hrvatske. Rješenje se donosi bez saslušanja stranca.   

(4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo. 

(5) U slučaju iz članka 124. stavka 7. ovoga Zakona, strancu se ulazak odobrava na temelju zahtjeva države članice EGP-a.''. 

Članak 7.

Članak 38. mijenja se i glasi:

''Članak 38.

(1) O odbijanju ulaska strancu policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice donosi rješenje. Rješenje se donosi bez saslušanja stranca.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.

(3) Ako odlazak s graničnog prijelaza u treću državu stranca iz stavka 1. ovoga članka nije moguć niti nakon 8 dana od dana dolaska na granični prijelaz, primijenit će se mjere za osiguranje povratka.''.

Članak 8.

U članku 39. točki 3. iza riječi: ''u Republici Hrvatskoj'' dodaju se riječi: ''odnosno u EGP-u''. 

Članak 9.

U članku 40. stavak 2. mijenja se i glasi:

''(2) Strancu će se zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske ako:

1. ne posjeduje valjanu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice zbog čega mu neće biti odobren ulazak u drugu državu ili prilikom izlaska iz Republike Hrvatske upotrijebi tuđu ili krivotvorenu putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice ili

2. postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno ili prekršajno gonjenje, uhićenje, privođenje, dovođenje ili izvršenje kazne zatvora.

3. na zahtjev suda.''.

Članak 10.

U članku 43. stavku 1. iza riječi: ''Zabranjeno je pomaganje'' dodaju se riječi: ''i pokušaj pomaganja''.

U stavku 2. riječi: ''iz članka 107. stavka 5.'' zamjenjuju se riječima:'' iz članka 116. i  117.''. 

Članak 11.

Članak 45. mijenja se i glasi:

''Članak 45.

(1) Kratkotrajni boravak je boravak stranca određen člankom 5. Zakonika o schengenskim granicama.

(2) Strancem na kratkotrajnom boravku ne smatra se stranac koji:

1.  je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku,

2.  nema vizu, ako mu je viza potrebna,

3.  je iskoristio vizu ili je rok važenja vize istekao,

4. je u prethodnih 180 dana zakonito i/ili nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj dulje od 90 dana,

5.  je vraćen u Republiku Hrvatsku na temelju readmisijskog ugovora,

6. je izručen u Republiku Hrvatsku na temelju međunarodnog ugovora o izručenju,

7. je s graničnog prijelaza doveden u prostorije suda radi provođenja kaznenog ili prekršajnog postupka, a nije mu odobren ulazak u Republiku Hrvatsku,

8.  ima zabranu ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj.''.

Članak 12.

Naslov iznad članka 46. i članak 46 mijenja se i glasi:

''Otkaz kratkotrajnog boravka

Članak 46.

(1) Strancu će se rješenjem otkazati kratkotrajni boravak ako:

1. ne posjeduje valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice,

2. ne opravda svrhu i uvjete ulaska i boravka,

3. ne posjeduje sredstva za uzdržavanje za vrijeme boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu, a za navedene izdatke ne postoji jamstvo iz članka 17. stavka 4. ovoga Zakona,

4. ne podmiri dospjele financijske obveze prema Republici Hrvatskoj,

5. postoji opravdana sumnja da njegov boravak nije korišten u namjeravanu svrhu.

(2) Rješenje o otkazu boravka donosi policijska uprava, odnosno policijska postaja. Protiv rješenja se može izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.

(3) Rješenjem iz stavka 2. ovoga članka određuje se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 do 3 mjeseca.''.

Članak 13.

U članku 48. stavku 3. iza riječi: ''dolazi radi'' dodaju se riječi: ''spajanja članova uže obitelji s hrvatskim državljaninom,''.

U stavku 4. iza točke na kraju rečenice dodaje se nova rečenica koja glasi: ''Vrijeme boravka tijekom rješavanja zahtjeva računa se kao kratkotrajni boravak.''.

Članak 14.

U članku 55. stavak 3. mijenja se i glasi:

''(3) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti članu obitelji stranca kojem je izdana dozvola za boravak i rad za sezonski rad, pružatelju usluga, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije i dnevnom migrantu.''.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

''(4) Privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji neće se odobriti strancu koji traži spajanje obitelji s članom obitelji koji je temeljem njegovog statusa stekao autonomni boravak.''.

Članak 15.

U članku 56. stavku 1. iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:

''3. registrirani životni partner ili neformalni životni partner,''

Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 4. i 5.

Dosadašnja točka 3. koja postaje točka 4. mijenja se i glasi:

''4. maloljetna zajednička djeca bračnih i izvanbračnih drugova, maloljetna posvojena djeca bračnih i izvanbračnih drugova te životnih partnera kao i  maloljetna djeca svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj,''.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

''(3) Prije izdavanja odobrenja za privremeni boravak iz stavka 2. ovoga članka policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je zatražiti suglasnost Ministarstva u sjedištu.''.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 4., 5. i 6.

Dosadašnji stavak 5. koji postaje stavak 6. mijenja se i glasi:

''(6) Izvanbračna zajednica, u smislu ovoga Zakona, je životna zajednica neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine u zajedničkom kućanstvu neposredno prije podnošenja zahtjeva ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a neformalno životno partnerstvo, u smislu ovoga Zakona, je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje 3 godine u zajedničkom kućanstvu neposredno prije podnošenja zahtjeva.''.

Članak 16.

Iza članka 56. dodaje se članak 56.a koji glasi:

''Reguliranje privremenog boravka za člana

obitelji hrvatskog državljanina

Članak 56.a

Član uže obitelji hrvatskog državljanina iz članka 56. stavka 1. ovoga Zakona za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji ne mora ispunjavati uvjet iz članka 54. točke 3. ovoga Zakona.''.

Članak 17.

U članku 57. stavak 4. mijenja se i glasi:

''(4) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na izvanbračnu zajednicu i životno partnerstvo i u postupku odobrenja autonomnog i stalnog boravka.''.

Članak 18.

U članku 74. stavak 3. mijenja se i glasi:

''(3) Godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje se u skladu sa stanjem na tržištu rada.''

Stavak 5. mijenja se i glasi:

''(5) Godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca može se utvrditi kvota dozvola za sezonski rad i kvota potvrda o prijavi rada za sezonski rad.''.

Članak 19.

Iza članka 75. dodaje se naslov iznad članka 75.a, 75.b i  75.c i članci 75.a, 75.b i 75.c koji glase:

''Sezonski radnici

Članak 75.a

(1) Odobrenje za sezonski rad je:

- potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili

- dozvola za boravak i rad za sezonski rad.

(2) Sezonske poslove do 90 dana godišnje može obavljati sezonski radnik temeljem potvrde o prijavi rada za sezonski rad.

(3) Strancu kojemu je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza može se izdati viza za kratkotrajni boravak sukladno glavi III. ovoga Zakona te se u rubriku ''napomene'' unose riječi: ''sezonski rad''.

(4) Potvrda o prijavi rada za sezonski rad može se izdati strancu ako:

1. ima valjanu stranu putnu ispravu za vrijeme važenja potvrde o prijavi rada,

2. ima valjani ugovor o radu odnosno pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu,

3. ima zdravstveno osiguranje,

4. ima osiguran smještaj,

5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje.

(5) Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.

(6) Sezonske poslove dulje od 90 dana sezonski radnik može obavljati temeljem dozvole za boravak i rad koja se može izdati s rokom važenja do 6 mjeseci ako su ispunjeni uvjeti iz članka 54. ovoga Zakona uz prilaganje dokaza o osiguranom smještaju te valjanog ugovora o radu odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili odgovarajućeg dokaza o radu.

(7) Pod osiguranim smještajem za izdavanje odobrenja za sezonski rad smatra se smještaj koji sezonskom radniku osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni smještaja obavještava se policijska uprava odnosno policijska postaja u roku od 8 dana od dana promjene.  

(8) Odobrenje za sezonski rad odbit će se ako se utvrdi da će sezonski radnik postati teret za sustav socijalne skrbi, predstavljati rizik u pogledu nezakonitog useljavanja ili da ne namjerava napustiti Republiku Hrvatsku najkasnije na dan prestanka važenja odobrenja.

(9) Protiv odluke policijske uprave odnosno policijske postaje o izdavanju potvrde o prijavi rada za sezonski rad može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.  

Produljenje odobrenja za sezonski rad

Članak 75.b

(1) Sezonski radnik na temelju odobrenja za sezonski rad može raditi u Republici Hrvatskoj najdulje 6 mjeseci godišnje nakon čega mora napustiti Republiku Hrvatsku. 

(2) Unutar roka od 6 mjeseci godišnje sezonski radnik može jednom produljiti važenje odobrenja za sezonski rad kod istog ili drugog poslodavca. Potvrda o prijavi rada za sezonski rad može se produljiti, ali ukupno trajanje potvrda ne može biti dulje od 90 dana godišnje.

(3) Zahtjev za produljenje odobrenja za sezonski rad podnosi se najkasnije 30 dana policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prije isteka roka važenja navedenog odobrenja.

(4) Sezonskom radniku olakšat će se ponovno izdavanje odobrenja za sezonski rad ako je barem jednom tijekom prethodnih 5 godina imao izdano odobrenje za sezonski rad te nije kršio uvjete ovoga Zakona koji se odnose na sezonske radnike.

Prestanak važenja i poništenje odobrenja za sezonski rad    

Članak 75.c

(1) Odobrenje za sezonski rad prestat će važiti ako stranac:

1. obavlja poslove za koje mu nije izdana potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili dozvola za boravak i rad za sezonski rad,

2. radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana potvrda o prijavi rada za sezonski rad ili dozvola za boravak i rad za sezonski rad,

3. prestanu postojati uvjeti za izdavanje odobrenja za sezonski rad.

(2) Odobrenje za sezonski rad može prestati važiti ako:

1. poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili

2. je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bio u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost.

(3) Dozvola za boravak i rad za sezonski rad prestat će važiti ako stranac ima zabranu ulaska i boravka.   

(4) Odredba da će odobrenje za sezonski rad prestati važiti ako poslodavac krši propise o radu odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bilo u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost, ne primjenjuje se na sezonskog radnika koji podnosi zahtjev za odobrenje za sezonski rad kod drugog poslodavca kada se navedeno kršenje propisa odnosi na prvog poslodavca.  

(5) Odobrenje za sezonski rad poništit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.

(6) Protiv odluke policijske uprave odnosno policijske postaje iz stavka 1., 2., 3. i 5. ovoga članka može se izjaviti žalba o kojoj odlučuje Povjerenstvo.''.

Članak 20.

U članku 76. stavku 1. točki 2. riječi i zarez: ''pružateljima usluga,'' brišu se.

Točka 4. mijenja se i glasi:

'' 4. strancu premještenom unutar društva i strancu koji dolazi na temelju dugoročne mobilnosti,''.

U točki 15. na kraju rečenice umjesto točke stavlja se zarez te se dodaju točke 16. i 17. koje glase:

''16. osobi s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a,

17. ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije.''. 

Članak 21.

U članku 78. stavku 3. točka 3. mijenja se i glasi:

''3. njegova mjesečna bruto plaća iznosi najmanje visinu prosječne mjesečne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku, dok stranac koji se samozapošljava u vlastitom obrtu mora dokazati da iznos ostvaren dohotkom od samostalnog rada iznosi najmanje visinu prosječne mjesečne neto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku,''.

Članak 22.

Iza članka 79. dodaju se članci 79.a, 79.b, 79.c i 79.d  koji glase:

''Stranac premješten unutar društva

Članak 79.a

(1) Osoba premještena unutar društva je stranac koji je rukovoditelj, stručnjak ili pripravnik vezan ugovorom o radu s trgovačkim društvom koje ima poslovni nastan u trećoj državi koje ga privremeno premješta za profesionalne potrebe ili za potrebe osposobljavanja u trgovačko društvo, podružnicu ili predstavništvo (u daljnjem tekstu: subjekt) s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj.

7. premještaj unutar društva nije duži od 3 godine za rukovoditelje i stručnjake odnosno godine dana za pripravnike.

(4) Dozvola za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka odbit će se ako je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.

(5) Najdulje trajanje premještaja za rukovoditelje i stručnjake je 3 godine, a za  pripravnike 1 godina, nakon čega su dužni napustiti Republiku Hrvatsku, osim ako reguliraju boravak po drugoj osnovi.

(6) Zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad za osobu premještenu unutar društva može se podnijeti nakon isteka roka od 6 mjeseci od isteka važenja dozvole za boravak i rad koja je bila odobrena sukladno stavku 3. ovoga članka.

(7) Stranac koji se premješta na rad u više država članica EGP-a zahtjev za dozvolu za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka podnosi policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako je trajanje premještaja u Republici Hrvatskoj dulje od trajanja premještaja u drugim državama članicama EGP-a.

(8) Osoba premještena unutar društva temeljem odobrene dozvole za boravak i rad može raditi u svakom subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava u trećoj državi.

(9) Osoba premještena unutar društva ima prava propisana člankom 86. stavkom 5. i 6. ovoga Zakona, kao i pravo na slobodu udruživanja, povezivanja i članstva u organizaciji koja predstavlja radnike ili poslodavce ili u bilo kojoj strukovnoj organizaciji, uključujući prava i davanja koja pružaju takve organizacije, ne dovodeći u pitanje posebne propise o javnom poretku i nacionalnoj sigurnosti.

(10) Član obitelji osobe premještene unutar društva ostvaruje pravo na rad i samozapošljavanje sukladno odredbama ovoga Zakona.

(11) Republika Hrvatska na zahtjev druge države članice EGP-a bez formalnosti i bez odgađanja dopušta ponovni ulazak osobi premještenoj unutar društva kojoj je u Republici Hrvatskoj odobrena dozvola za boravak i rad iz stavka 3. ovoga članka i članovima njezine obitelji ako mu je:

- u drugoj državi članici EGP-a prestao boravak koji mu je odobren temeljem mobilnosti,

- prestala važiti dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a osoba je u drugoj državi članici EGP-a boravila tijekom razdoblja mobilnosti.

Kratkoročna mobilnost

Članak 79.b

Stranac koji ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva, a koju je izdala druga država članica EGP-a može raditi u subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava u razdoblju do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, bez obveze ishođenja dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.

Dugoročna mobilnost

Članak 79.c

(1) Dozvola za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti može se odobriti strancu koji ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva, a koju je izdala druga država članica EGP-a i koji namjerava raditi dulje od 90 dana u subjektu s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj koji pripada istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava.

(2) Stranac zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ili u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

(3) Dozvola za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti može se odobriti strancu ako:

1. ima valjanu stranu putnu ispravu,

2. subjekt s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj i trgovačko društvo s poslovnim nastanom u trećoj državi pripadaju istom trgovačkom društvu ili skupini trgovačkih društava,

3. priloži ugovor o radu i potvrdu o premještaju,

4. dostavi adresu stanovanja u Republici Hrvatskoj,

5. nema zabranu ulaska i boravka u EGP-u odnosno u Republici Hrvatskoj i

6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

(4) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka odbit će se ako:

1. je priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena,

2. nema prava iz članka 86. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,

3. je premještaj unutar društva dulji od 3 godine za rukovoditelje i stručnjake te dulji od 1 godine za pripravnike,

4. dozvola izdana u svrhu premještaja unutar društva izdana u drugoj državi članici EGP-a istekne tijekom postupka.

(5) Stranac može raditi u Republici Hrvatskoj dok se ne odluči o zahtjevu za odobrenje dozvole za boravak i rad iz stavka 2. ovoga članka ako je zahtjev podnijet prije isteka kratkotrajnog boravka i ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva koju je izdala druga država članica EGP-a.

(6) O odobrenju dozvole za boravak i rad temeljem dugoročne mobilnosti, njenom produženju ili odluci na temelju koje je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku, policijska uprava odnosno policijska postaja će obavijestiti nadležno tijelo druge države članice EGP-a u kojoj stranac ima valjanu dozvolu izdanu u svrhu premještaja unutar društva.

Članak 79.d

Dozvola za boravak i rad izdana temeljem članka 79.a i članka 79.c poništit će se ako je:

- glavna svrha osnivanja subjekta u Republici Hrvatskoj olakšavanje reguliranja boravka stranaca premještenih unutar društva,

- priložena dokumentacija prijevarno stečena, prepravljena ili krivotvorena.''.

Članak 23.

Članak 81. mijenja se i glasi:

''Članak 81.

Zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada za sezonski rad može se odbiti ako:

1. poslodavac krši propise o radu, oporezivanju, zdravstvenom ili mirovinskom osiguranju odnosno odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad ili

2. je poslodavac u postupku stečaja sukladno posebnom propisu ili je bio u tom postupku ili ne obavlja gospodarsku aktivnost ili

3. stranac krši odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ulazak, boravak ili rad ili

4. stranac ili poslodavac nije podmirio izrečenu novčanu kaznu.''.

Članak 24.

U članku 82. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

''(2) Potvrda o prijavi rada za sezonski rad do 90 dana godišnje izdaje se sukladno članku 74. stavku 5. i članku 75.a ovoga Zakona''.

Dosadašnji stavci 2., 3., 4. i 5. postaju stavci 3., 4., 5. i 6.

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. riječi: '' i 15.'' zamjenjuju se riječima: ''i 19.''.

Članak 25.

U članku 83. stavku 2. iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:

''2. prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje na sportskim priredbama i natjecanjima,''.

Dosadašnja točka 2. postaje točka 3.

Članak 26.

U članku 93. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:

''1. boravak na temelju izdane dozvole za boravak i rad sezonskim radnicima, pružateljima usluga, dnevnim migrantima, raspoređenim radnicima, osobama premještenim unutar društva, ostalim neophodnim osobama kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije te boravak odobren članovima obitelji stranaca premještenih unutar društva i raspoređenih stranaca,''.

Članak 27.

U članku 96. stavku 1. iza riječi: ''članka 92.''dodaju se riječi: ''ili članka 94. stavka 1. točke 3. i 4.''.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

''4. ima osigurano stanovanje,''.

Dosadašnje točke 4. i 5. postaju točke 5. i 6.

U dosadašnjoj točki 4. koja postaje točka 5. riječi: ''te hrvatsku kulturu i društveno uređenje'' brišu se.

U stavku 2. riječi: ''iz stavka 1. točke 2., 3. i 4. '' zamjenjuju se riječima: ''iz stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ''.

Članak 28.

U članku 97. stavci 2. i 4. brišu se.

Dosadašnji stavci 3. i 5. postaju stavci 2. i 3.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: ''te hrvatske kulture i društvenog uređenja“ brišu se.

Članak 29.

Naslov iznad članka 100. i članak 100. mijenjaju se i glase:

''Vrste mjera i način primjene

Članak 100.

(1) U smislu ovoga Zakona mjerama za osiguranje povratka smatraju se:

ograničenje slobode kretanja

rok za dragovoljni odlazak,

zabrana ulaska i boravka,

obveze stranca u postupku povratka,

prisilno udaljenje,

druge mjere propisane ovim Zakonom kojima je svrha odlazak stranca u treću državu. 

(2) Mjere za osiguranje povratka primjenjuju se prema strancima koji nemaju pravo na slobodu kretanja u skladu s člankom 2. točkom 5. Zakonika o schengenskim granicama, osim ako ovim Zakonom nije drugačije propisano.

(3) Ako je pojedina mjera za osiguranje povratka propisana međunarodnim ugovorom, primijenit će se mjera koja je povoljnija za stranca.

(4) Odredbe ovoga Zakona o obvezi donošenja rješenja o povratku te o besplatnoj pravnoj pomoći ne moraju se primijeniti na strance:

koji su zatečeni na granici s trećom državom prilikom ili neposredno nakon nezakonitog ulaska,

kojima treba odbiti ulazak na graničnom prijelazu,

koje treba izručiti temeljem međunarodnog ugovora.  

(5) Strance iz stavka 4. ovoga članka ne može se isključiti od primjene odredbi ovoga Zakona o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja, pravu na zdravstvenu zaštitu, zaštiti ranjivih osoba, ograničenju slobode kretanja i zabrani prisilnog udaljenja.

(6) Za primjenu mjera za osiguranje povratka nadležno je Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja.“.

Članak 30.

Naslov iznad članka 101. i članak 101. mijenjaju se i glase:

„Zaštita u postupku povratka

Članak 101.

(1) Prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzet će se u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje stranca prema kojem se poduzimaju mjere.

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka ranjivim osobama smatraju se maloljetnici, a osobito maloljetnici bez pratnje, osobe s invaliditetom, starije osobe, trudnice, članovi jednoroditeljskih obitelji s maloljetnom djecom, žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog oblika psihičkog, fizičkog ili spolnog nasilja kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa, te osobe s duševnim smetnjama.

(3) Stranac u postupku povratka ima pravo na zdravstvenu zaštitu i školovanje sukladno posebnim propisima.“.

Članak 31.

Naslov iznad članka 102. i članak 102. mijenjaju se i glase:

„Nezakoniti boravak

Članak 102.

(1) Stranac nezakonito boravi ako:

1. nije na kratkotrajnom boravku,

2. nema valjano odobrenje za privremeni ili stalni boravak,

3. nema pravo na zakoniti boravak sukladnu Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti,

4. nije stranac iz članka 59. stavka 2. i članka 114. stavka 5. ovoga Zakona,

5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora.

(2) Stranac koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

(3) Stranac iz stavka 1. ovoga članka kojemu je izdano rješenje o povratku dužan je napustiti EGP u roku koji mu je određen, te se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, kako je određeno rješenjem o povratku.“. 

Članak 32.

Naslov iznad članka 103. i članak 103. mijenjaju se i glase:

„Rješenje o povratku

Članak 103.

(1) Strancu koji nezakonito boravi i strancu kojem odlukom državnog tijela prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

(2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP, te da se dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.  

(3) Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to stranac može učiniti, koje ne može biti kraće od 7 dana niti dulje od 30 dana.

(4) U slučajevima iz članka 104. stavka 1. točke 1., 2. i 4. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju  kraćem od 7 dana.

(5) U slučajevima iz članka 107. stavka 1. ovoga Zakona rok za dragovoljni odlazak može se odrediti u trajanju duljem od 30 dana.

(6) Rok za dragovoljni odlazak strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o povratku odnosno od puštanja stranca na slobodu s izdržavanja kazne zatvora. 

(7) Rješenjem o povratku strancu mogu se odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona.“.

Članak 33.

Naslov iznad članka 104. i članak 104. mijenjaju se i glase:

„Iznimke od obveze donošenja rješenja o povratku

Članak 104.

(1) Strancu iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona ne mora se donijeti rješenje o povratku ako:

1. postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona,

2. mu je zahtjev za odobrenje boravka odbijen kao očito neosnovan ili prijevaran,

3. ga se može prisilno udaljiti u državu članicu EGP-a temeljem readmisijskog ugovora koji je bio na snazi 13.01.2009. godine,

4. predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost. 

(2) Ako je stranac koji nezakonito boravi podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka, razmotrit će se mogućnost zastajanja s donošenjem rješenja o povratku.“.

Članak 34.

Naslov iznad članka 105. i članak 105. mijenjaju se i glase:

„Donošenje rješenja o povratku

Članak 105.

(1) Rješenje o povratku donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja.

(2) Rješenje o povratku koje se izdaje uz rješenje o protjerivanju strancu ili uz odluku Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje kojom strancu prestaje zakoniti boravak smatra se sastavnim dijelom rješenja o protjerivanju odnosno odluke kojom strancu prestaje zakoniti boravak.

(3) Rješenje o povratku strancu koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.“.

Članak 35.

Naslov iznad članka 106. i članak 106. mijenjaju se i glase:

„Pravni lijek protiv rješenja o povratku

Članak 106.

(1) U slučaju iz članka 105. stavka 2. ovoga Zakona, rješenje o povratku može se pobijati samo u pravnom lijeku protiv rješenja o protjerivanju ili odluke Ministarstva, policijske uprave, odnosno policijske postaje.

(2) Ako se strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku izdaje samo rješenje o povratku, protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(3) Ako je strancu naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o povratku prestaje važiti bez donošenja upravnog akta.

(4) Ako je stranac izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o povratku ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva.“.

Članak 36.

Naslov iznad članka 107. i članak 107. mijenjaju se i glase:

„Produljenje roka za dragovoljni odlazak

Članak 107.

(1) U opravdanim slučajevima rok za dragovoljni odlazak može se produljiti rješenjem, s tim da ukupno trajanje roka za dragovoljni odlazak iz članka 103. i ovoga članka ne može biti dulje od jedne godine.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja.

(3) Rok iz stavka 1. ovoga članka počinje teći prvoga dana od dana dostave rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak.

(4) Rješenjem o produljenju roka za dragovoljni odlazak strancu se mogu odrediti obveze iz članka 132. stavka 1. ovoga Zakona ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 133. stavka 2. ovoga Zakona.

 (5) Protiv rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“.

Članak 37.

Naslov iznad članka 108. i članak 108. mijenjaju se i glase:

„Protjerivanje iz razloga društvene opasnosti

Članak 108.

(1) Stranca se može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

(2) Stranca se može protjerati osobito ako:

- pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku,

- sklopi brak iz koristi,

- prekrši propise o zapošljavanju i radu stranaca, sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga ili carinskim i drugim poreznim davanjima,

- počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršaj s elementima nasilja,

- ponavlja činjenje prekršaja.

(3) Stranca će se protjerati, ako:

1. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine,

2. je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od 5 godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje 3 godine,

3. je zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora,

4. predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.“.

Članak 38.

Naslov iznad članka 109. i članak 109. mijenjaju se i glase:

„Protjerivanje zbog nezakonitog boravka

Članak 109.

(1) Stranca se može protjerati ako nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu.

(2) Stranca će se protjerati, ako:

1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem,

2. je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,

3. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1.  ovoga Zakona.“. 

Članak 39.

Naslov iznad članka 110. i članak 110. mijenjaju se i glase:

„Zaštita od protjerivanja

Članak 110.

(1) Prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, pored okolnosti iz članka 101. ovoga Zakona, uzet će se u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj  i veze stranca sa državom podrijetla.

(2) Rješenje o protjerivanju stranca na:

1. stalnom boravku u Republici Hrvatskoj,

2. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj neprekidno 10 godina,

3. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj koji 3 godine zakonito boravi u Republici Hrvatskoj i u braku je s hrvatskim državljaninom ili strancem na odobrenom stalnom boravku,

može se donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 108. stavka 3. ovoga Zakona.

(3) Rješenje o protjerivanju ne može se donijeti tijekom odlučivanja o sudjelovanju u programu pomoći i zaštite iz članka 76. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

 (4) Strancu kojemu je prestao privremeni boravak, a koji mu je odobren kao žrtvi trgovanja ljudima ili je stranac bio potpomognut u nezakonitom prelasku državne granice i nezakonitom boravku, rješenje o protjerivanju može se donijeti samo ako stranac nije napustio EGP u roku za dragovoljni odlazak koji je određen rješenjem o povratku.“.

Članak 40.

Naslov iznad članka 111. i članak 111. mijenjaju se i glase:

„Zabrana ulaska i boravka

Članak 111.

Rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP, te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak i boravak u EGP-u.

(2) Ako stranac ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a rješenjem o protjerivanju može se odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi samo na području Republike Hrvatske.

(3) Ako stranac ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a, a doneseno je rješenje o protjerivanju iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem se može ukinuti zabrana ulaska i boravka u EGP-u i odrediti zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

(4) Rješenje o ukidanju zabrane ulaska i boravka i rješenje o određivanju zabrane ulaska i boravka iz stavka 3. ovoga članka donosi tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju. Protiv rješenja nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 108. ovoga Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 20 godina.

(6) Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 109. ovoga Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 5 godina.

(7) Zabrana ulaska i boravka računa se od dana:

1. isteka roka za dragovoljni odlazak iz članka 103. stavka 2. ovoga Zakona,

2. prisilnog udaljenja,

3. isteka zabrane ulaska i boravka koja je izrečena prethodnim rješenjem o protjerivanju.

(8) Zabrana ulaska i boravka u slučajevima koji nisu propisani u stavku 7. ovoga članka računa se od dana izvršnosti rješenja o protjerivanju.“.

Članak 41.

Naslov iznad članka 112. i članak 112. mijenjaju se i glase:

„Donošenje rješenja o protjerivanju

Članak 112.

(1) Rješenje o protjerivanju donosi Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja. Ako se rješenje o protjerivanju donosi strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku, protiv rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(2) U slučaju iz članka 109. ovoga Zakona rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

(3) Ako se uz rješenje o protjerivanju ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 104. stavku 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se stranca prisilno udaljiti. 

(4) U slučaju iz članka 100. stavka 4. podstavka 1. ovog Zakona rješenje o protjerivanju može se donijeti na obrascu.  

 (5) Rješenje iz stavka 4. ovoga članka donosi se bez saslušanja strancima, osim u slučaju maloljetnika bez pratnje.“.

Članak 42.

Naslov iznad članka 113. i članak 113. mijenjaju se i glase:

„Ukidanje i skraćivanje zabrane ulaska i boravka

Članak 113.

(1) Tijelo koje je donijelo rješenje o protjerivanju može ukinuti ili skratiti zabranu ulaska i boravka ako su prestali razlozi iz članka 108. i 109.  ovoga Zakona, iz humanitarnih razloga ili ako je to u interesu Republike Hrvatske.

(2) Zahtjev za ukidanje ili skraćivanje zabrane ulaska i boravka može se podnijeti kada protekne polovica vremena izrečene zabrane ulaska i boravka, a u svakom slučaju kada proteknu 3 godine od početka računanja zabrane ulaska i boravka.

(3) Stranac koji je protjeran samo zbog razloga iz članka 109. ovoga Zakona, zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može podnijeti kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva iz stavka 2. i 3. ovoga članka  nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(5) Ako je strancu naknadno odobren privremeni boravak, stalni boravak ili međunarodna zaštita, rješenje o protjerivanju prestaje važiti bez donošenja upravnog akta.

(6) Ako je stranac izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, rješenje o protjerivanju ostaje na snazi, ali se neće izvršiti do okončanja postupka rješavanja zahtjeva.“.

Članak 43.

„Naslov iznad članka 114. i članak 114. mijenjaju se i glase:

„Odobrenje boravka strancu za kojeg je

država članica EGP-a

donijela odluku o protjerivanju

Članak 114.

Ako je država članica EGP-a za stranca donijela odluku o protjerivanju, diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske ili Ministarstvo, policijska uprava odnosno policijska postaja će u postupku izdavanja vize ili odobrenja boravka u Republici Hrvatskoj voditi računa o interesima te države članice EGP-a.“.

Članak 44.

Naslov iznad članka 115. i članak 115. mijenjaju se i glase:

„Prevođenje na strani jezik

Članak 115.

(1) U postupku donošenja:

- rješenja o protjerivanju,

- rješenja o povratku,

- rješenja o ukidanju ili skraćivanju zabrane ulaska i boravka,

- rješenja o produljenju roka za dragovoljni odlazak,

- rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 122. stavka 7. ovoga Zakona,

- rješenja o prisilnom udaljenju iz članka 124. stavka 6. ovoga Zakona,

- rješenja o primjeni blažih mjera,

- rješenja o smještaju u centar za zadržavanje stranaca,

- rješenja o produljenju smještaja u centru za zadržavanje stranaca,

- rješenja o određivanju strožeg policijskog nadzora,

- rješenja o privremenoj odgodi prisilnog udaljenja,

- rješenja o poništenju privremene odgode prisilnog udaljenja (u daljnjem tekstu: odluke u vezi povratka),

strancu koji nezakonito boravi i strancu na kratkotrajnom boravku koji ne razumije hrvatski jezik, osigurat će se prevođenje na jezik koji razumije.

(2) Odluka u vezi povratka će se prevesti na zahtjev stranca.“.

Članak 45.

Naslov iznad članka 116. i članak 116. mijenjaju se i glase:

„Pouka strancu koji je nezakonito boravio i radio

Članak 116.

Prije donošenja rješenja o protjerivanju i rješenja o povratku, stranca koji je nezakonito boravio i radio obavijestit će se o mogućnosti naknade plaće, s pripadajućim doprinosima sukladno posebnim propisima, te mogućnosti izjavljivanja žalbe odnosno tužbe protiv poslodavca.“.

Članak 46.

Naslov iznad članka 117. i članak 117. mijenjaju se i glase:

„Besplatna pravna pomoć

Članak 117.

(1) Pravo na besplatnu pravnu pomoć (u daljnjem tekstu: pravna pomoć) ima stranac koji nezakonito boravi i stranac na kratkotrajnom boravku za kojeg je pokrenut postupak donošenja odluke u vezi povratka ili za kojeg je donesena odluka u vezi povratka, protiv koje se ne može izjaviti žalba nego pokrenuti upravni spor.

(2) Pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća:

- pomoć u sastavljanju tužbe i

- zastupanje pred upravnim sudovima.

(3) Pravnu pomoć mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa.

(4) Pravo na pravnu pomoć nema stranac iz stavka 1. ovoga članka koji posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti, ili ako je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan.

(5) Smatra se da stranac posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti ako posjeduje novčana sredstva u iznosu prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj ili stvar/i čija vrijednost prelazi navedeni iznos odnosno ukoliko ukupni iznos novčanih sredstava i stvari koje posjeduje prelazi iznos prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj.

(6) Smatra se da je vjerojatno da postupak pred upravnim sudom za stranca neće biti uspješan ako ne postoje okolnosti iz članka 101. i 126. ovoga Zakona, koje samostalno ili zajedno s drugim okolnostima mogu doprinijeti uspješnom okončanju upravnog spora za stranca.

(7) Rješenje o pravnoj pomoći donosi Ministarstvo, protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

(8) Stranca koji ispunjava uvjete za pružanje pravne pomoći obavijestit će se o mogućnosti podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, najkasnije do dostave odluke u vezi povratka.

(9) Pravna pomoć pruža se na zahtjev stranca iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Stranac kojem je odobrena pravna pomoć odabire pružatelja pravne pomoći s popisa pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.

(11) Troškove pravne pomoći koja se pruža sukladno odredbama ovoga Zakona snosi Ministarstvo.

(12) Stranac iz stavka 10. ovoga članka oslobođen je snošenja troškova upravnog spora.“.

Članak 47.

Naslov iznad članka 118. i članak 118. mijenjaju se i glase:

„Postupak prema strancu koji u

drugoj državi članici EGP-a ima odobrenje boravka

Članak 118.

(1) Strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, a ima odobrenje boravka u državi članici EGP-a, policijska uprava odnosno policijska postaja izdat će upozorenje da je dužan bez odlaganja napustiti Republiku Hrvatsku i otići u državu članicu EGP-a u kojoj ima odobrenje boravka. Upozorenjem će se odrediti rok u kojem je stranac dužan napustiti Republiku Hrvatsku koji počinje teći prvoga dana od dana dostave upozorenja.

(2) Ako stranac iz stavka 1. ovoga članka ne napusti Republiku Hrvatsku, donosi se rješenje o povratku.

(3) Stranac iz stavka 1. ovoga članka za kojeg je doneseno rješenje o protjerivanju iz članka 108. ovoga Zakona, ne mora se izdati upozorenje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka primijenit će se mjere za osiguranje povratka.“.

Članak 48.

Naslov iznad članka 119. i članak 119. mijenjaju se i glase:

„Postupak prema strancu kojem je u drugoj državi članici EGP-a odobrena međunarodna zaštita

Članak 119.

(1) Strancu kojem je prestao stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a odobrena mu je međunarodna zaštita u državi članici EGP-a, rješenjem će se odrediti odlazak u državu članicu EGP-a u kojoj mu je odobrena međunarodna zaštita.

(2) Prije donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka provjerit će se ima li stranac još uvijek međunarodnu zaštitu u državi članici EGP-a.

(3) Ministarstvo će na zahtjev druge države članice EGP-a dostaviti podatke ima li stranac odobrenu međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, ako je to potrebno u svrhu ograničenja iz stavka 1. ovoga članka. Podaci će se dostaviti u roku od 1 mjesec od zaprimanja zahtjeva.

(4) U postupku donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o rješenju o povratku.“.

Članak 49.

Naslov iznad članka 120. i članak 120. mijenjaju se i glase:

„Obveze fizičkih i pravnih osoba

Članak 120.

(1) Državna tijela, pravne i fizičke osobe dužne su bez odgađanja obavijestiti policijsku upravu, odnosno policijsku postaju ako imaju saznanja da stranac nezakonito boravi ili radi u Republici Hrvatskoj, izuzev ako prema posebnom propisu imaju obvezu čuvanja tajne.

(2) Tijelo koje je protiv stranca pokrenulo prekršajni ili kazneni postupak za djela koja se progone po službenoj dužnosti, dužno je o pokretanju i ishodu postupka bez odgađanja obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.

(3) Državno tijelo koje je donijelo odluku kojom se stranca proglašava krivim zbog počinjenog kaznenog djela ili prekršaja koji se progone po službenoj dužnosti, dužno je bez odgađanja nakon donošenja odluke obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.

(4) Državno tijelo koje je donijelo odluku o puštanju stranca iz zatvorske ustanove na slobodu dužno je o tome odmah obavijestiti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.“.