I. USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o fiskalizaciji sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

a) Ocjena stanja

Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom (dalje u tekstu: Zakon) objavljen je u Narodnim novinama, broj 133/12 i u najvećem dijelu počeo se primjenjivati 1. siječnja 2013. godine. Prema navedenom Zakonu fiskalizacija pretpostavlja skup mjera kojima se ostvaruje nadzor nad prometom u gotovini. Odredbama Zakona uvela se obveza fiskalizacije na području Republike Hrvatske, propisali su se obveznici primjene, dodatni sadržaj računa te ostale bitne odredbe za provedbu Zakona. Od donošenja Zakon se mijenjao nekoliko puta.

Izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 155/16) koje su stupile na snagu 1. siječnja 2017. odnosno 1. srpnja 2017. uvedena je obveza fiskalizacije malim poreznim obveznicima koji su dohodak plaćali paušalno, preciziralo se oslobođenje od obveze fiskalizacije za promete u djelatnosti prodaja karata ili žetona u putničkom prometu, uvedene su odredbe o odgovornosti za korišteno programsko rješenje u  postupku fiskalizacije te su usklađene određene prekršajne odredbe.  

Izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine br. 106/18) koje su stupile na snagu  1. siječnja 2019. odnosno 1. siječnja 2021. uvedena je obveza fiskalizacije podatka o prodaji putem samoposlužnih uređaja koji u pravilu ne izdaju račune te obveza jasnog isticanja obavijesti „Ovo nije fiskalizirani račun“ na dokumentima koji se izdaju prije računa radi lakšeg raspoznavanja računa od ostalih dokumenata.

Izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 121/19) koje su stupile na snagu 1. travnja 2020. odnosno 1. siječnja 2021. godine propisao se novi obvezni sadržaj računa -  QR kod kako bi se olakšao postupak provjere računa od strane građana te se uvela obvezna fiskalizacija pratećih dokumenata (ponude i slični dokumenti).

Izmjenama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 138/20) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021. mijenja se način određivanja visine blagajničkog maksimuma te se propisuje ovlast ministru financija da visinu blagajničkog maksimuma propiše Pravilnikom o fiskalizaciji u prometu gotovinom.

Izmjenama i dopunama Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Narodne novine, br. 114/23) koji je stupio na snagu  1. siječnja 2024. uređen je status nagrade za dobro obavljenu uslugu (napojnice) koja se često prima uz račun, ukinuta je mogućnost provjere računa slanjem SMS poruke te je izvršeno usklađenje s odredbama propisa o uvođenju eura.

Prema navedenom fiskalizacija se u Hrvatskoj primjenjuje punih 12 godina. Tijekom godina primjene Zakon se nadograđivao te danas predstavlja važnu komponentu nadziranja ostvarenog prometa u gotovini. Postupak fiskalizacije odnosno dostava fiskalizacijske poruke u Poreznu upravu odvija se neposredno prije izdavanja računa, a temelji se na ugrađenim softverskim rješenjima u uređajima za izdavanje računa. Od samih početaka pokazalo se da je takav izvještajni sustav, dostave podatka iz računa prema Poreznoj upravi prilikom izdavanja računa, moguć i da ni na koji način ne ometa niti ne produljuje postupak izdavanja računa. Nadalje, tijekom godina primjene vidljivo je da su podaci iz fiskalizacije postali izvor podataka o makroekonomskim kretanjima. Zbog važnosti navedenih podataka za javnost u dijelu Portala porezne konkurentnosti, koji održava Ministarstvo financija, Porezna uprava, formiran je i posebni dio portala s podacima iz fiskalizacije. Osim stručne javnosti, fiskalizaciju prepoznaju i građani koji su svjesni značenja ovjere računa prije izdavanja te koji već godinama obavještavaju Poreznu upravu o svim uočenim nedostacima glede izdavanja fiskaliziranih računa.

Međutim, fiskalizacija obuhvaća samo dio podataka o ostvarenim prometima i to podatke koji se ostvaruju u pravilu u krajnjoj potrošnji ( engl. business to customers, B2C) naplatom karticama i gotovinom. Ostali prometi ostvareni izdavanjem računa kao što je promet u krajnjoj potrošnji naplaćen na transakcijski račun, promet ostvaren između poreznih obveznika te između poreznih obveznika i javnih tijela ne ulaze u izvještajni sustav odnosno nisu dostupni kroz fiskalizacijske poruke Poreznoj upravi u trenutku izdavanja računa.

Ipak, u postupcima javne nabave (engl. business to government, B2G) primjenjuje se izdavanje i slanje računa u elektroničkom obliku  koje  je obvezno od 1. srpnja 2019. godine, primjenom Zakona o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi (Narodne novine, br. 94/18) koji je usklađen s Direktivom 2014/55/EU o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi.

Izdavanje i razmjena računa u elektroničkom obliku (u daljnjem tekstu eRačun) u Hrvatskoj uređeni su sljedećim EU i nacionalnim zakonskim i podzakonskim propisima - Zakonom o porezu na dodanu vrijednost, Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost, već spomenutim Zakonom o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi, Općim poreznim zakonom, Pravilnikom o provedbi Općeg poreznog zakona, Zakonom o računovodstvu, Pravilnikom o pretvaranju knjigovodstvenih isprava koje se čuvaju u izvornom pisanom obliku u elektronički zapis, Uredbom EU br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ – Uredba eIDAS, Zakonom o provedbi Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/93/EZ, Pravilnikom o pružanju i korištenju usluga povjerenja, Zakonom o elektroničkoj trgovini. Osim na području javne nabave eRačuni se danas koriste i u poslovanju određenog broja poreznih obveznika, posebice velikih. S obzirom da se izdavanje eRačuna u javnoj nabavi uspješno primjenjuje šest godina te da postoji praksa izdavanja eRačuna, vidljivo je da razmjena eRačuna nije novina u Hrvatskoj.

Izdavanje računa temeljni je preduvjet uspostave financijske discipline na tržištu te osnova za utvrđivanje poreznih obveza, posebice poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu PDV-a). Obračun PDV-a u Hrvatskoj temelji se na odredbama Zakona o PDV-u („Narodne novine“ br. 73/13, 148/13,143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24; Rješenje USRH 99/13, 153/13) koji je u cijelosti usklađen s EU zakonodavstvom. Važnost pravovremene dostupnosti podataka o računu prepoznat je i u djelovanjima Europske komisije. Europska komisija predložila je mjere za modernizaciju sustava PDV-a u EU-u, kako bi bolje funkcionirao za porezne obveznike i bio otporniji na prijevare te kako bi se riješili izazovi u PDV-u koji nastaju razvojem ekonomije platformi. Prema Izvješću o jazu u PDV-u za 2023., zemlje EU-e izgubile su 99 milijardi eura prihoda od PDV-a u 2020. godini. Prema navodima Europske komisije „Konzervativne procjene sugeriraju da se jedna četvrtina nedostajućih prihoda može pripisati izravno prijevarama u vezi s PDV-om povezanima s trgovinom unutar EU-a“. Stoga je Europska komisija predložila Prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba. Cilj promjena je stvoriti novi izvještajni sustav na području PDV-a. Novi izvještajni sustav uvodi digitalno izvješćivanje u stvarnom vremenu za prekograničnu trgovinu uz mogućnost nacionalne primjene temeljeno na e-fakturiranju odnosno na izdavanju eRačuna na način da izdavatelj i primatelj eRačuna šalju fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi kako bi se omogućila unakrsna provjera podataka. Europska komisija procjenjuje da će se obvezivanjem na izdavanje eRačuna u poslovanju poreznih obveznika, državama članicama pružiti vrijedne informacije koje su im potrebne za jačanje borbe protiv prijevara u vezi s PDV-om. Svjesni postojeće situacije određene države članice pokrenule su postupke prelaska na obvezno efakturiranje i prije stupanja na snagu spomenute Direktive (Italija, Rumunjska, Poljska, Grčka, Francuska i Njemačka).

Pravni i porezni sustav u Hrvatskoj već danas ima osnovne pretpostavke potrebne za prelazak na novi izvještajni sustav u digitalnom dobu temeljen na izdavanju eRačuna. Naime, provedba fiskalizacije u većem dijelu B2C segmenta te već poznato poslovanje s eRačunima u B2G segmentu omogućuje preduvjete za novi digitalni sustav izvještavanja u Hrvatskoj. Stoga je Nacionalnim planom oporavka i otpornosti Vlade Republike Hrvatske 2021. do 2026. usvojena mjera NPOO C2.3. R3-I14 Implementacija sustava za fiskaliziranje eRačuna između poreznih obveznika (engl. business to business, B2B). Na temelju navedene mjere Ministarstvo financija, Porezna uprava pokrenula je Projekt Fiskalizacija 2.0 financiran iz bespovratnih sredstava programa Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za razdoblje 2021. do 2026. godine.

U provedbi Projekta Fiskalizacija 2.0 postavljeno je nekoliko ciljeva:

- uspostava sustava za prijavu bezgotovinskih računa Poreznoj upravi i to računa koji se danas izdaju prema tijelima državne uprave – fiskalizacija računa koji se izdaju u B2G segmentu,

- implementacija sustava bezgotovinskog plaćanja putem eRačuna u segmentu B2B i

- uspostava besplatne aplikacije za eRačune koja će biti omogućena malim poreznim obveznicima u smislu propisa o PDV-u kojima bi troškovi uvođenja poslovanja temeljenog na eRačunu bili nerazmjerni koristima koje bi dobili iz takvog načina poslovanja.

Osim ostvarenja navedenih ciljeva Projektom Fiskalizacija 2.0 stvoreni su i preduvjeti kako bi se osigurao cijeli niz koristi za sve uključene, a posebno porezne obveznike:

- smanjenje broja poreznih obrazaca te pred ispunjenost obveznih prijava podacima s platforme e-Račun,

- stvaranje aplikativnih rješenja koja će na temelju podataka iz eRačuna olakšati vođenje poreznog knjigovodstva poreznim obveznicima,

- doprinos zaštiti okoliša upotrebom digitalne umjesto „papirnate“ arhive računa - ostvarenje zelenih politika te poslovanje u skladu s okolišnim ciljevima, društvenim ciljevima i učinkovitim korporativnim upravljanjem (eng. Enviromental, Social and Governance – u daljnjem tekstu ESG ciljeva),

- smanjenje troškova poreznim obveznicima prelaskom na digitalno poslovanje temeljeno na eRačunima – niži materijalni troškovi (manji troškovi ispisa, poštarina, rukovanja, arhiviranja i slično), ušteda ljudskih resursa te ubrzavanje poslovanja (lakša razmjena računa, brže usklađenje podataka, skraćenje rokova plaćanja, nesmetan protok informacija),

- niz prilika za digitalizaciju poslovanja privatnog i javnog sektora,

- bolje planiranje fiskalne politike i preciznija procjena makroekonomskih pokazatelja i

- učinkovitije djelovanje Porezne uprave te smanjenje potrebe za komunikaciju između Porezne uprave i poreznih obveznika za provjeru i usklađenje podataka uz omogućavanje ciljanih poreznih nadzora.

Projekt Fiskalizacija 2.0 završio je krajem 2024. godine. Kako bi se ostvarili svi navedeni ciljevi Projekta Fiskalizacija 2.0  potrebno je stvoriti jedinstveni pravni okvir za razmjenu eRačuna u svim segmentima poslovanja. Shodno navedenom radi sveobuhvatnog praćenja poreznih obveznika, u svim segmentima poslovanja predlaže se donošenje jedinstvenog propisa Zakona o fiskalizaciji kojim će se zamijeniti postojeći Zakon o fiskalizaciji u prometu gotovinom te propisati jedinstveni porezni i pravni okvir za fiskalizaciju svih računa u krajnjoj potrošnji odnosno B2C segmentu, izdavanje i fiskalizaciju eRačuna između poreznih obveznika u B2B segmentu te fiskalizaciju računa izdanih u poslovanju između poreznih obveznika i javnih tijela u B2G segmentu.

b) Pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom

U odnosu na dosadašnje odredbe Zakona gdje je temeljnom odredbom u bitnome uređen postupak fiskalizacije u prometu gotovinom, ovim Prijedlogom zakona o fiskalizaciji (dalje: Prijedlog zakona) uređuje se fiskalizacija svih računa u krajnjoj potrošnji u B2C segmentu, izdavanje i fiskalizacija eRačuna između poreznih obveznika u B2B segmentu te fiskalizacija računa izdanih u poslovanju između poreznih obveznika i javnih tijela u B2G segmentu. Prijedlog zakona podijeljen je u nekoliko dijelova na način da se u prvom dijelu navode opće odredbe i pojmovnik, drugi dio propisuje fiskalizaciju u B2C segmentu, treći dio propisuje izdavanje i fiskalizaciju eRačuna u B2B segmentu i B2G segmentu, četvrti dio propisuje zajedničke odredbe i peti dio propisuje prijelazne i završne odredbe.

U prvom dijelu sveobuhvatno su pojmovnikom predložene definicije pojmova koji se koriste u ovom Prijedlogu zakona. U bitnome se izdvajaju promjene pojmova koji se odnose na fiskalizaciju u prometu gotovinom, te se sada kao pojam predlaže fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji kao skup mjera koju provode obveznici fiskalizacije u krajnjoj potrošnji. Dosadašnji pojam prometa gotovine propisivao je plaćanje za isporučena dobra ili obavljene usluge novčanicama, kovanicama koje se smatraju platežnim sredstvom, karticama, čekom ili drugim sličnim načinima plaćanja, osim plaćanja na transakcijski račun kod banaka. Kako bi se osiguralo praćenje cijelog segmenta B2C poslovanja predlaže se novi pojam promet u krajnjoj potrošnji koji je propisan kao izdavanje računa od strane obveznika fiskalizacije prema građanima bez obzira na način plaćanja. Na ovaj način jasno je određeno da se pod navedenim prometom smatraju svi oblici plaćanja koji se pojavljuju kod izdavanja računa od strane obveznika fiskalizacije prema građanima, a za koje je potrebno provesti postupak fiskalizacije računa. Ostali dosadašnji pojmovi se u bitnome ne mijenjaju dok su dodani novi pojmovi koji se odnose na izdavanje i fiskalizaciju eRačuna u poslovanju poreznih obveznika.

U drugom dijelu Prijedloga zakona propisane su odredbe koje se odnose na fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji, koje su bile obuhvaćene Zakonom, ali kako je prethodno navedeno obuhvatom cjelokupnog segmenta B2C poslovanja odnosno bez obzira na način plaćanja. Sukladno navedenom mijenja se opseg provođenja fiskalizacije propisan na način da su predloženim odredbama svi obveznici fiskalizacije računa (obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema propisu koji se uređuje porez na dohodak te obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit) u krajnjoj potrošnji obvezni provoditi sve postupke fiskalizacije propisane ovim dijelom Zakona. Stoga su svi obveznici fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji dužni provoditi mjere uz fiskalizaciju (donijeti interni akt kojim propisuju sve poslovne prostore u kojima obavljaju djelatnost te način označavanja pojedinog poslovnog prostora, prilagoditi sadržaj računa, postaviti upozoravajuće naljepnice o obvezi izdavanja i uzimanja računa) te provoditi postupak fiskalizacije računa (dostaviti podatke o poslovnim prostorima u kojima se obavlja djelatnost te dostaviti na ovjeru svaki račun neovisno od načina kako se naplata obavlja).

Osim proširenja obveze fiskalizacije u krajnjoj potrošnji na cijeli B2C segment poslovanja bez obzira na način plaćanja ističu se još dvije promjene. R adi sveobuhvatne kontrole i uvida u poslovanje poreznih obveznika uvodi se obveza fiskalizacije za promete koji se odnose na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica, istovremeno s propisivanjem obveze izdavanja računa odredbama posebnog propisa. U postojećem Zakonu ček je određen kao način plaćanja koji se može navesti na računu. Kako ček više nije u opticaju u Republici Hrvatskoj, bilo je nužno ukinuti mogućnost dostave podatka o čeku kao načinu plaćanja.

U odredbama Zakona koje se odnose na dostavu podataka o poslovnim prostorima obveznicima fiskalizacije bilo je omogućeno da podatke o poslovnim prostorima dostavljaju elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave ePorezna (u daljnjem tekstu ePorezna). Obveznici fiskalizacije koji po posebnom propisu nisu imali obvezu korištenja sustava ePorezna podatke o poslovnim prostorima dostavljali su putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije neposredno nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom sjedištu ili prebivalištu. Budući da se Općim poreznim zakonom (Narodne novine br . 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20,114/22, 152/24 ) za propisane porezne obveznike sada određuje obvezno   podnošenje poreznih prijava ili drugih podataka potrebnih za oporezivanje Poreznoj upravi elektroničkim putem, tako je u ovom Prijedlogu zakona predloženo da obveznici fiskalizacije podatke o poslovnim prostorima dostavljaju samo elektroničkim putem korištenjem ePorezne. Ostale odredbe dosadašnjeg Zakona u bitnome se nisu mijenjale.

U trećem dijelu Prijedloga zakona, radi stvaranja poreznog i pravnog okvira za razmjenu eRačuna, propisuju se odredbe o izdavanju i fiskalizaciji eRačuna u B2B i B2G segmentu. Propisivanje odredbi za obvezno izdavanje i razmjenu eRačuna nužno je radi sustavnog i jedinstvenog uređenja pravila o izdavanju i zaprimanju eRačuna te korištenju fiskaliziranih podataka radi praćenja pravilnog obračuna poreznih obveza.

Porezni sustav je kreiran na način da bude jednostavan poreznim obveznicima i da administrativna opterećenja ne budu nerazmjerna. Zbog toga se Prijedlogom zakona propisuje  postupanje Porezne uprave i njenih informacijsko-komunikacijskih sustava kako bi se kvalitetno nosila sa sve većim brojem poreznih obveznika, podacima bitnim za oporezivanje istih te s povećanjem količina informacija potrebnih za upravljanje informacijsko-komunikacijskim sustavima. Ujedno se propisuju pravila i obveze kod izdavanja i zaprimanja eRačuna između poreznih obveznika, fiskalizacija podataka iz eRačuna, sustav eIzvještavanja, obveze izdavatelja i primatelja eRačuna, pravila za pristupne točke u procesu fiskaliziranja eRačuna, način korištenja informacija prikupljenih putem eRačuna, uspostavljanje i korištenje besplatne aplikacije za eRačuna za male porezne obveznike, uvjete za obavljanje poslova informacijskog posrednika te postupak provedbe testa sukladnosti za razmjenu podataka.  

Prijedlogom zakona obvezuju se porezni obveznici na razmjenu eRačuna i provedbu fiskalizacije podataka iz eRačuna, pri čemu se ne mijenja postojeća obveza izdavanja računa odnosno oslobođenja od obveze izdavanja računa prema posebnim propisima. Prema predloženim odredbama eRačun se mora izdavati u skladu s EU normom, dok se glede razmjene eRačuna i provedbe fiskalizacije podataka iz eRačuna poreznim obveznicima omogućuje da mogu primjenjivati bilo koju tehnologiju koja će za njih biti optimalna uz uvjet da osiguraju vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost podataka za vrijeme životnog ciklusa eRačuna.

Prilikom razmjene eRačuna, primatelji i izdavatelji eRačuna u obvezi su provesti postupak fiskalizacije eRačuna koji podrazumijeva izdvajanje taksativno određenih podatka iz eRačuna potrebnih za porezne svrhe te dostavu istih u Sustav za fiskalizaciju Porezne uprave. Fiskalizacija eRačuna temeljit će se na softverskim rješenjima, čime će se u postupku koji se mora provesti (izdavanje i zaprimanje računa) istovremeno odviti i izvještajni sustav. Unakrsnom provjerom podataka dostavljenih od izdavatelja i primatelja eRačuna pratit će se ispravnost podataka iskazanih na eRačunu. Postupak fiskalizacije eRačuna provodit će se na sljedeći način:

- izdavatelj i primatelj razmjenjuju eRačun između pristupnih točaka. Pristupna točka može biti izdavatelj računa koji radi sam za sebe ili Informacijski posrednik koji pruža uslugu na tržištu

- pristupna točka izdavatelja iz izdanog eRačuna uzima set podataka i dostavlja fiskalizacijsku poruku u Poreznu upravu. Porezna uprava potvrđuje primitak poruke.

- pristupna točka primatelja iz zaprimljenog eRačuna uzima set podataka i dostavlja fiskalizacijsku poruku u Poreznu upravu. Porezna uprava potvrđuje primitak poruke.

- Porezna uprava raspolaže podacima iz svakog izdanog i zaprimljenog eRačuna u trenutku izdavanja odnosno zaprimanja eRačuna.

Kako bi se stvorila podloga za novi izvještajni sustav izdavatelji i primatelji eRačuna obvezuju se i na dostavu određenih podataka kroz eIzvještavanje. Tako će izdavatelji eRačuna dostavljati podatke o naplati eRačuna te eventualno o isporukama za koje nije bilo moguće izdati eRačun, dok će primatelj eRačuna izvještavati o eventualnom odbijanju zaprimljenog eRačuna. Ponovno kako bi se maksimalno olakšala prilagodba novom izvještajnom sustavu, postupak eIzvještavnja moguće je provoditi na nekoliko načina odnosno izborom postupka koji je poreznim obveznicima optimalan.

Važno je istaknuti da se iz odredbi Prijedloga zakona jasno vidi da izdavatelji eRačuna ne odgovaraju za nemogućnost izdavanja eRačuna ako ne postoji dostupnost podataka o adresi za zaprimanje eRačuna. Primatelj eRačuna dužan je Poreznoj upravi dostaviti informaciju o identifikatoru pomoću kojeg se može doći do krajnje adrese na koju može zaprimiti eRačun od bilo kojeg poreznog obveznika. Dostavu informacije o identifikatoru provodi metapodatkovni servis (u daljnjem tekstu: MPS) kojeg koristi primatelj eRačuna. Prijedlogom zakona jasno je propisana obveza primatelja eRačuna na dostavu podataka o adresi za zaprimanje eRačuna. Svaki izdavatelj eRačuna, ako ne zna adresu primatelja eRačuna, adresu može dohvatiti upitom u adresar metapodatkovnih servisa (u daljnjem tekstu: AMS) Porezne uprave. AMS je sustav koji sadrži informacije o identifikatoru i pripadajućem MPS-u poreznog obveznika kojima upravlja Ministarstvo financija, Porezna uprava s ciljem da se svakom izdavatelju eRačuna omogući pronalazak adrese primatelja eRačuna.

Za male porezne obveznike Prijedlogom zakona predviđeno je korištenje besplatne aplikacije MIKROeRAČUN. Kroz aplikaciju MIKROeRAČUN omogućuje se izdavateljima i primateljima eRačuna koji nisu u sustavu PDV-a da ovisno o vlastitom izboru koriste besplatnu aplikaciju. Za korištenje besplatne aplikacije porezni obveznici prihvaćat će opće uvjete korištenja aplikacije koje donosi Porezna uprava. Radi potpunog smanjenja i danas postojećih troškova, navedenom aplikacijom omogućava se upravo malim poreznim obveznicima besplatna arhiva računa u rokovima u kojima postoji obveza čuvanja računa.  

Porezni obveznici kao obveznici izdavanja i primanja eRačuna prema Prijedlogu zakona moraju izvršiti određene prilagodbe:

- kod isporuke dobara i usluga propisuje se obveza primjene klasifikacije i to Klasifikacije proizvoda prema djelatnostima – KPD (engl. statistical classification of products by activity, CPA),

- obveza obavještavanja Porezne uprave o adresi za zaprimanje eRačuna i o ovlaštenju za fiskaliziranje podataka iz eRačuna,

- obveza izdavanja eRačuna i obveza fiskaliziranja podataka iz eRačuna te

- provedba postupka eIzvještavanja s ciljem dostave podataka o odbijanju (primatelj) ili naplati (izdavatelj) eRačuna.

Dosadašnja praksa primjene eRačuna pokazala je da najveći broj poreznih obveznika koristi usluge informacijskih posrednika kao pristupne točke za razmjenu eRačuna. Za očekivati je da će se takva praksa nastaviti te se odredbama Prijedloga zakona radi osiguravanja pune zaštite podatka koji se razmjenjuju propisuju uvjeti za informacijske posrednike. Time će informacijski posrednici biti važan  dionik procesa razmjene računa i fiskalizacije o kojima ovisi razmjena eRačuna, ali i protok informacija (fiskalizacija podataka) iz eRačuna prema Poreznoj upravi. Radi njihove važnosti u cijelom procesu odredbama Prijedloga zakona propisuju se uvjeti koje moraju ispunjavati, a koji se odnose na dostavu određene dokumentacije, provedbu testa sukladnosti i provedbu mjera kibernetičke sigurnosti. Dokumentacija obuhvaća izjavu o provedbi mjera zaštite osobnih podataka, certifikat ISO/IEC 27001 te izjave o upravljanju sustavima iz EU i o opsegu usluga koje se pružaju. Posjedovanje valjanog certifikata ISO/IEC 27001 jamči pravilno upravljanje podacima te zaštitu od neovlaštenog rukovanja i korištenja podacima.

Sukladno Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti (u daljnjem tekstu: ZKS) ključni subjekti bit će dužni provoditi posebne politike kao što su one koje se odnose na sigurnost lanca opskrbe i sigurnost u nabavi. Imajući u vidu da se kroz stavke svakog eRačuna vidi poslovanje poreznih obveznika, od izuzetne važnosti je na nacionalnoj razini postaviti i pratiti zahtjeve za zaštitom informacijskih sustava, kako bi se osigurala sigurnost podataka. S obzirom da je ZKS-om predviđena uspostava reguliranog pristupa kibernetičkoj sigurnosti, zakonsko propisivanje, normizacija, akreditacija i certifikacija, kao i kontrola subjekata obveznika i korištenih softverskih i hardverskih proizvoda, informacijski posrednici su uključeni u navedeni okvir. Dodatno, ZKS-om su propisane obveze provedbe nadzora i revizije, kao i obveza izvještavanja o značajnim kibernetičkim incidentima. Nezavisna revizija koja će biti predmet ZKS-a je slična kao i revizija za ISO 27001. Svi subjekti obuhvaćeni ZKS-om će od dobivanja obavijesti o kategorizaciji od nadležnog tijela (inicijalna kategorizacija do kraja prvog kvartala 2025, periodično svake dvije godine, ili po potrebi), imati godinu dana za provedbu obvezujućih mjera kibernetičke sigurnosti te dodatne dvije godine za uvođenje lokalnog upravljanja kibernetičkim rizicima i provedbu nezavisne revizije. Stručni nadzor će se provoditi sukladno procjeni rizika nadležnog tijela u razdoblju od tri do pet godina nakon isteka prve godine za provedbu obvezujućih mjera kibernetičke sigurnosti. Porezna uprava objavit će na Javnom portalu Popis informacijskih posrednika koji su ispunili uvjete tražene Prijedlogom zakona.

Prijedlogom zakona propisuju se i odredbe o sigurnosti, korištenju podataka i pristupu podacima od strane Porezne uprave. Odredbom Prijedloga zakona predviđena je opća norma o zaštiti i sigurnosti podataka kojom se određuje kako će Porezna uprava kontinuirano unaprjeđivati, standardizirati i certificirati sustave i upravljanje sustavima sukladno najvišim standardima u području zaštite podataka. Iz navedenog proizlazi da su u pogledu uporabe podataka sagledana tri aspekta: sigurnost informacijskog sustava, način postupanja službenih osoba u Poreznoj upravi te korištenje podataka. Vezano za navedene aspekte upućuje se na Zakon o Poreznoj upravi (Narodne novine broj: 115/16, 98/19, 155/23 i - 152/24) kao krovni zakon kojim se propisuje djelokrug Porezne uprave i kao takav primjenjuje se na sva postupanja iz nadležnosti Porezne uprave. Sukladno navedenom u Zakonu o Poreznoj upravi u pogledu sigurnosti podataka propisuje se da Porezna uprava mora primjenjivati sustav upravljanja informacijskom sigurnošću, sustav upravljanja kvalitetom, sustav upravljanja kontinuitetom poslovanja i sustav upravljanja uslugama. Isto tako, Porezna uprava mora implementirati mjere za sigurnost podataka kontrolom pristupa sustavu od strane ovlaštenih osoba, zaštitom podataka prilikom prijenosa enkripcijom te zapisom o akcijama na sustavu u svrhu praćenja pristupa i izmjena podataka u sustavu. Također, Porezna uprava mora implementirati mjere za sigurnost infrastrukture zaštitom mreže, alatima za upravljanje privilegiranim pristupom, alatima za nadzor baza podataka, sigurnosti računala, za upravljanje ranjivostima; nadzorom svih sigurnosno relevantnih događaja i upravljanjem incidentima kibernetičke sigurnosti; zaštitom podataka u sustavu te sigurnosnim testiranjima sustava od strane specijaliziranih kompanija prije puštanja sustava u produkcijski rad. Nadalje, u pogledu korištenja podataka u Zakonu o Poreznoj upravi propisuje se kako se korištenje podataka od strane Ministarstva financija u okviru vlastitih nadležnosti ne smatra povredom poslovne i porezne tajne niti povredom osobnih podataka. Podaci se mogu dati na zahtjev nadležnih tijela u poreznom, prekršajnom, kaznenom, sudskom ili drugim postupcima samo u slučaju da postoji zakonska osnova za dostavu podataka. Glede pristupa podacima službenika Porezne uprave, u Zakonu o Poreznoj upravi propisuje se obveza službenika Porezne uprave koji imaju pristup prikupljenim podacima da su dužni s podacima postupati odgovorno, uvažavati povjerljivost i tajnost svih podataka  e ih ne smiju  koristiti u privatne svrhe ili na način koji nije u skladu s propisima o poreznoj i poslovnoj tajni. Službenici Porezne uprave pristupaju podacima u skladu s poslovnim zahtjevima, to jest zahtjevima radnog mjesta. Podaci se dodatno osiguravaju kroz primjenu sigurnosnih rješenja na razini aplikacija i operativnog sustava.

Stvaranje novog izvještajnog sustava temeljenog na izdavanju eRačuna dijelom će promijeniti i uloge u ispunjenju poreznih obveza. Na temelju podataka prikupljanih kroz fiskalizaciju eRačuna Porezna uprava omogućit će niz obrađenih podataka poreznim obveznicima kroz FiskAplikaciju. Tako dostupni podaci olakšat će provedbu poreznog knjigovodstva, usklađenje podataka među sudionicama na tržištu, a time i neposredno utjecati na brži protok informacija te na ubrzanje poslovanja u cjelini. Rješenja koja su izrađena kroz Projekt Fiskalizacija 2.0 donijet će i druge mogućnosti za daljnje unaprjeđenje poslovanja u digitalnom svijetu.

Uvođenje opće obveze izdavanja i primanja eRačuna donijet će dodatne koristi u borbi protiv PDV prijevara i utaja te smanjenje nelojalne konkurencije. Obveza izdavanja eRačuna uz prijenos podataka iz eRačuna Poreznoj upravi u stvarnom vremenu omogućit će dosljednu provjeru prijavljenog i naplaćenog PDV-a. Time će se ujedno povećati saznanja o poslovnim aktivnostima što će omogućiti da se mjere ekonomske politike što više određuju u skladu sa stvarnim gospodarskim pokazateljima. Nadalje, uvođenjem eRačuna i novog izvještajnog sustava omogućit će se brojne uštede u poslovanju poreznih obveznika, pojednostavljeno ispunjenje poreznih obveza, ali i niz prednosti za razvoj digitalnog poslovanja. Upravo uštede i prednosti koje će se ostvariti u poslovanju poreznih obveznika već u kratkoročnom razdoblju kompenzirat će troškove prilagodbe novom izvještajnom sustavu.

U svrhu prethodno navedenih promjena, posebice u dijelu smanjenja broja poreznih prijava potrebna je i izmjena drugih propisa, poput Općeg poreznog zakona i Zakona o PDV-u. Navedeni propisi uskladit će se prije početka obveze izdavanja i primanja eRačuna.

c) Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći

Polazeći od Prijedloga zakona, sustav fiskalizacije nadograđivao bi se na sljedeći način:

1. u dijelu fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji:

- od 1. rujna 2025. ukida se dostava podataka o poslovima prostorima putem obrasca Prijave podataka u sustav fiskalizacije i

- od 1. rujna 2025. ukida se mogućnost dostave podatka o čeku kao načinu plaćanja

- od 1. siječnja 2026. postupak fiskalizacije primjenjuje se na sve obveznike fiskalizacije u krajnjoj potrošnji neovisno o načinu plaćanja,

- od 1. siječnja 2026. započinje obveza fiskalizacije u djelatnosti prodaje u kojoj se pretežni dio vrijednosti prometa odnosi na maloprodaju dnevnog tiska, duhana i duhanskih prerađevina, maraka i drugih poštanskih vrijednosnica.

2. u dijelu izdavanja i fiskalizacije eRačuna u poslovanju poreznih obveznika:

- od 1. rujna 2025. svi obveznici razmjene eRačuna i informacijski posrednici imat će mogućnost testirati sposobnost vlastitih sustava za razmjenu eRačuna, fiskalizaciju eRačuna i eIzvještavanje kako bi bili spremni na primjenu ovog Zakona od 1. siječnja 2026.,

- od 1. siječnja 2026.  uvodi se obveza izdavanja i zaprimanja eRačuna za porezne obveznike u sustavu PDV-a uz obvezu zaprimanja eRačuna za trgovačka društva, obrtnike, slobodna zanimanja, državni proračun, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunske i izvanproračunske korisnike državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika koji nisu u sustavu PDV-a

- od 1. siječnja 2027. godine uvodi se obveza izdavanja eRačuna za trgovačka društva, obrtnike,  slobodna zanimanja, državni proračun i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunske i izvanproračunske korisnike državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika koji nisu u sustavu PDV-a.

Dakle, od 1. siječnja 2026. papirnati račun postepeno se zamjenjuje eRačunom, do pune primjene eRačuna od 1. siječnja 2027.

Uvođenje eRačuna donosi niz prednosti koje se odnose na uštedu vremena jer eRačuni omogućuju bržu obradu i slanje računa, što smanjuje vrijeme potrebno za administrativne zadatke. Korištenje eRačuna eliminira troškove povezane s ispisom, poštarinom kao i arhiviranjem papirnatih računa. Istovremeno povećava se točnost jer automatski unos podataka smanjuje mogućnost ljudskih pogrešaka, što povećava ispravnost i pouzdanost financijskih informacija, a potencijalno se omogućava i brža naplata jer se financijski podaci automatski prenose i obrađuju, što utječe na poboljšanje likvidnosti. Obzirom da korištenje eRačuna podrazumijeva digitalno poslovanje bez „ispisa“ dokumenata, smanjuje se i potrošnja papira uz istovremeni doprinos očuvanju okoliša. Također povećana je i sigurnost jer se eRačuni pohranjuju u sigurnim digitalnim arhivama, što smanjuje rizik od gubitka ili oštećenja dokumenata.

Uzimajući u obzir prethodno navedene prednosti razvidno je da zamjena računa u papirnatom obliku eRačunom, poslovnom sektoru omogućava uštede na troškovima te donosi povećanu učinkovitost. Također pojednostavljuje se cjelokupni proces izdavanja eRačuna, štedi vrijeme i osigurava nesmetan protok informacija, uz osiguravanje ostvarenja „zelenih“ politika i ESG ciljeva. S druge strane eRačun omogućava državi bolje planiranje fiskalne politike, praćenje makroekonomskih pokazatelja te povećanje financijske transparentnosti i održivi razvoj.

Uvođenje obveze izdavanja eRačuna uz fiskalizaciju eRačuna te uvođenje sustava eIzvještavanja   dovest će do značajnog administrativnog rasterećenja te omogućiti ukidanje niza poreznih prijava. Tako će se usklađenjem posebnih propisa ukinuti ili promijeniti sljedeće porezne prijave:

1. ukidanje Izvješća o obavljenim donacijama hrane (DON-H),

2. ukidanje Knjige izlaznih računa (I-RA),

3. ukidanje Posebne evidencije o prodanim dobrima kupcima u okviru putničkog prometa (PDV-F),

4. ukidanje Prijave o tuzemnim isporukama s prijenosom porezne obveze (PPO),

5. ukidanje Posebne evidencije o primljenim računima (U-RA)

6. zamjena obrasca OPZ-STAT izvještajnim sustavom,

7. pojednostavljenje obrasca izvješća o poslovnim događajima s povezanim osobama (PD IPO),

8. ukidanje statističkog obrasca (RAD 1G) za male i srednje poduzetnike,

9. ukidanje obrazaca Zbirna prijava (ZP) i Prijava za stjecanje dobara i primljene usluge iz drugih država članica Europske unije (PDV-S) u trenutku potpunog usklađenja propisa o PDV-u s odredbom Direktive vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u pogledu pravila o PDV-u za digitalno doba te

10. pojednostavljenje ostalih poreznih postupaka kao primjerice Specifikacije nepovezanih uplata.

U skladu s planom administrativnog rasterećenja izvršen je izračun ušteda koje će se dogoditi zamjenom papirnatih računa eRačunom. Izračun ušteda na samo određenim komponentama prikazan je u nastavku.

Kako bi se ostvarilo daljnje administrativno rasterećenje te olakšavanje ispunjenja poreznih obveza Projektom Fiskalizacija 2.0 uspostavljena je FiskAplikacija za porezne obveznike. U FiskAplikaciji poreznim obveznicima omogućit će se:

- pregled fiskaliziranih podataka iz sustava fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji i fiskalizacije eRačuna,

- uvid u informativnu prijavu PDV-a za određeno razdoblje oporezivanja i

- uvid u statuse računa (zaprimljen/naplaćen/odbijen).

Također uvođenje obveze izdavanja eRačuna i dostavljanja podataka o obavljenim transakcijama omogućiti će izjednačenje roka za predaju prijave PDV-a (Obrazac PDV) s rokom za plaćanje uskladbom propisa o PDV-u s ovim Prijedlogom zakona.

U provedbi Projekta Fiskalizacija 2.0 stvoreni su i preduvjeti za daljnje unaprjeđenje i ubrzavanje poslovanja poreznih obveznika na tržištu:

- uspostavom i održavanjem Adresara metapodatkovnih servisa Porezna uprava omogućuje poreznim obveznicima razmjenu i ostalih dokumenata digitalnim putem, a ne samo eRačuna,

- održavanjem Liste identifikatora poreznih obveznika Porezna uprava omogućuje dostupnost podataka i o poslovnim jedinicama poreznih obveznika što omogućuje daljnju racionalizaciju poslovanja,

- stvaranje preduvjeta za digitalno popunjavanje Zahtjeva za povrat PDV-a (Obrazac PDV-P) u putničkom prometu omogućit će se olakšano evidentiranje i provjeru podataka za ostvarivanje prava na povrat PDV-a u putničkom prometu te

- održavanjem Javnog portala omogućava se stalna dostupnost podataka, ali i statistička razina podataka za potrebe praćenja ekonomskih politika.

III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Za provođenje ovoga Zakona, u dijelu prilagodbe sustava Porezne uprave, stvaranja platforme za razmjenu eRačuna te za uspostavu aplikacija MIKROeRAČUN i FiskAplikacija  sredstva su osigurana Nacionalnim planom oporavka i otpornosti Vlade Republike Hrvatske 2021.-2026. odnosno mjerom C2.3. R3-I14 Implementacija sustava bezgotovinskog plaćanja u gospodarstvu putem eRačuna s integriranom e-arhivom i aktivnim poreznim knjigovodstv a.

PRIJEDLOG ZAKONA O FISKALIZACIJI

      DIO PRVI

     TEMELJNE ODREDBE

Opća odredba - Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji te izdavanje i fiskalizacija elektroničkog računa (u daljnjem tekstu eRačun) u poslovanju poreznih obveznika .

Pojmovi - Članak 2.

(1) Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. Adresar metapodatkovnih servisa (u daljnjem tekstu „AMS“)  je adresar kojim upravlja Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu „Porezna uprava“) u kojem su sadržani  identifikatori  i pripadajući metapodatkovni servisi poreznih obveznika, a kojim se omogućava dostupnost podatka o adresi primatelja eRačuna.

2. Aplikacija za fiskalizaciju i eIzvještavanje (u daljnjem tekstu „FiskAplikacija“) je aplikacija Porezne uprave kojom se obveznicima primjene ovoga Zakona omogućuje pregled fiskaliziranih podataka, upravljanje ovlaštenjima za razmjenu eRačuna i fiskalizaciju, uvid u statuse računa, uvid u informativno ispunjenu prijavu poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu „PDV“) za određeno razdoblje te unos podataka za potrebe fiskalizacije i eIzvještavanja. Pristup ovoj aplikaciji i upravljanje Ovlaštenjima omogućeno je putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i sustava eOvlaštenja.

3. digitalni certifikat je certifikat koji se koristi za potpisivanje fiskalizacijskih poruka i pri razmjeni eRačuna.

4. Besplatna aplikacija za izdavanje, zaprimanje i fiskalizaciju eRačuna (u daljnjem tekstu „MIKROeRAČUN“) je aplikacija Porezne uprave koja je namijenjena određenoj skupini primatelja eRačuna za  razmjenu eRačuna i fiskalizaciju istih pod uvjetima propisanim ovim Zakonom. Pristup ovoj aplikaciji i upravljanje Ovlaštenjima omogućeno je putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i sustava eOvlaštenja.

5. Centralni sustav Porezne uprave za fiskalizaciju i eIzvještavanje (u daljnjem tekstu „Sustav za  fiskalizaciju“) je sustav Porezne uprave koji zaprima, kontrolira i obrađuje podatke iz fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji, fiskalizacije eRačuna i eIzvještavanja.

6 . eIzvještavanje je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci  o određenim isporukama u skladu s odredbama ovoga Zakona te podaci o odbijanju  i naplati eRačuna.

7. elementi računa u krajnjoj potrošnji  (u daljnjem tekstu „elementi računa“) jesu: osobni identifikacijski broj (u daljnjem tekstu „OIB“) obveznika fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji,  datum i vrijeme, broj računa, oznaka je li obveznik fiskalizacije računa u sustavu PDV-a, iznos računa razvrstan po poreznoj stopi (zbrojni iznos naknade i poreza, iznos oslobođenja), način plaćanja, OIB operatera i Zaštitni kod izdavatelja.

8. eRačun je  račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku, a koji omogućuje njegovu automatsku i elektroničku obradu.

9. EU norma je EU norma 16931-1:2017 kao i Tehnička specifikacija osnovne uporabe eRačuna s proširenjima koju izdaje Hrvatski zavod za norme, a koja opisuje način primjene i proširenja EU norme 16931-1:2017  i njezinih ispravaka, izmjena i dopuna (u daljnjem tekstu „EU norma“).

10. fiskalizacija eRačuna je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju propisani podaci  iz eRačuna, a koji obuhvaća fiskalizaciju izdavanja i zaprimanja eRačuna.

11. fiskalizacija prodaje putem samoposlužnih uređaja je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci o prodaji robe ili usluge koja se ostvaruje kao promet u krajnjoj potrošnji putem samoposlužnih uređaja neovisno postoji li obveza izdavanja računa prema posebnom propisu.

12. fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji (u daljnjem tekstu „fiskalizacija računa“) je postupak kojim se u Sustav za fiskalizaciju dostavljaju podaci iz računa te provedba ostalih mjera  koje provode obveznici fiskalizacije računa,  kako bi se omogućio efikasan nadzor ostvarenog prometa u krajnjoj potrošnji.

13. identifikator poreznog obveznika u razmjeni eRačuna je OIB ili bilo koji identifikator u skladu s EU normom.

14. informacijski posrednik je pravna ili fizička osoba kojoj je dodijeljen OIB i koja pruža usluge zaprimanja i slanja eRačuna i pratećih isprava, a može pružati usluge fiskalizacije  eRačuna i/ili eIzvještavanja i/ili metapodatkovnih servisa.

15. izdavatelj eRačuna je

a) porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu upisan u registar obveznika PDV-a

b) obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti po osnovi samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak  i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit, koji nije upisan u registar obveznika PDV-a

c) državni proračun i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika

koji ima obvezu izdavanja eRačuna te provedbu fiskalizacije eRačuna.

16. Javni portal Porezne uprave (u daljnjem tekstu „Javni portal“) je portal na kojem Porezna uprava omogućava javnu dostupnost podataka za potrebe provedbe ovoga Zakona i to: Listu identifikatora poreznih obveznika, Popis informacijskih posrednika te statističke izvještaje o podacima iz fiskalizacije.

17. Jedinstveni identifikator računa je alfanumerički zapis kojeg programski generira Porezna uprava, iz određenog seta podataka dostavljenih elementa računa, za koji se koristi kratica - JIR.

18. Lista identifikatora poreznih obveznika je lista kojoj se pristupa putem poveznice na Javnom portalu Porezne uprave, a sadrži podatke o primateljima eRačuna dostavljene web servisom putem metapodatkovnog servisa kako bi obveznici mogli razmijeniti eRačun.

19. Metapodatkovni servis (u daljnjem tekstu „MPS“) je mrežna komponenta informacijskog  posrednika koja omogućava objavu identifikatora poreznih obveznika primatelja eRačuna  u AMS, pruža podatak o krajnjoj adresi primatelja eRačuna i podatak o poreznom obvezniku prema Listi identifikatora poreznih obveznika.

20. nagrada za dobro obavljenu uslugu (u daljnjem tekstu „napojnica“) je ostvaren primitak primljen od strane trećih osoba, prema odredbama propisa o porezu na dohodak.

21. obveznik fiskalizacije računa je

a) obveznik poreza na dohodak po osnovi samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak te

b) obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit.

22. popis informacijskih posrednika je popis informacijskih  posrednika kojima je izdana potvrda o sukladnosti, a koji Porezna uprava objavljuje na Javnom portalu.

23. Portal za testiranje sukladnosti rješenja za razmjenu i fiskalizaciju eRačuna (u daljnjem tekstu „Portal za testiranje sukladnosti“) je portal putem kojega se testira sukladnost  pristupnih točaka, a kojem se može pristupiti preko sustava ePorezna ili direktnim pristupom portalu putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i sustava eOvlaštenja.

24. primatelj eRačuna je porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu i

a) upisan je u registar obveznika PDV-a i/ili

b) obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema propisu kojim se uređuje porez na dohodak  i obveznik poreza na dobit prema propisu kojim se uređuje porez na dobit, koji nije upisan u registar obveznika PDV-a

c) državni proračun i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji su upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika

koji ima obvezu zaprimanja eRačuna te provedbu fiskalizacije eRačuna.

25. pristupna točka je porezni obveznik ili informacijski posrednik koji ispunjava sve tehničke       uvjete  za  razmjenu  eRačuna  i/ili fiskalizaciju  eRačuna  i/ili  eIzvještavanje  i/ili  uslugu       metapodatkovnih servisa.

26. promet  u  krajnjoj  potrošnji  je  izdavanje računa  od strane obveznika fiskalizacije računa prema građanima odnosno potrošačima naplaćen gotovinom, karticama, transakcijskim računom i na ostale načine, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije.

27. poslovni  prostor  je  svaki  zatvoreni  ili  otvoreni prostor, svaki samoposlužni uređaj i svako  pokretno mjesto kao što je kombi  i  dostavna vozila  koje  služi  za  obavljanje  djelatnosti  isporuke  dobara  e  obavljanje usluga. Za potrebe provedbe fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji  zasebnim  poslovnim  prostorom  može  se  smatrati  dio ili više dijelova jednog poslovnog  prostora  u  kojima se obavlja različita djelatnost. Poslovnim prostorom smatra se  i  prostor  koji  obveznik  fiskalizacije  radi  potrebe  obavljanja djelatnosti koristi samo povremeno  ili  privremeno  za  potrebe održavanja sajmova, seminara ili provedbu sličnih djelatnosti.  Za  djelatnosti  koje  se  obavljaju  na terenu obveznik fiskalizacije samostalno određuje potrebu zasebnog vođenja pokretnog poslovnog prostora ovisno o prirodi posla.

28. QR kod je dvodimenzionalni kod koji sadrži zapis određenog seta podataka propisanih odredbama ovog Zakona.

29. računom se smatra račun izdan u krajnjoj potrošnji.

30. razmjena eRačuna obuhvaća izdavanje eRačuna i zaprimanje eRačuna.

31. Statistička klasifikacija jest organizirani skup određenih, iscrpnih i međusobno isključivih kategorija koje se pridružuju specifičnoj varijabli snimljenoj u nekome statističkom istraživanju ili administrativnoj bazi. Kategorije su opisane nazivima i šiframa, imaju određenu stabilnost i normativni status te se smatraju važećima tijekom određenog razdoblja. Koristi se za prikupljanje, obradu i diseminaciju statističkih podataka. U eRačunu i fiskalizacijskom setu podataka, a za potrebe ovoga Zakona koristi se Klasifikacija proizvoda po djelatnostima - KPD.

32. status  eRačuna  je  podatak   kojim  će  se  izdavatelju  eRačuna omogućiti uvid je li račun zaprimljen  i/ili  odbijen  od  primatelja eRačuna i primatelju eRačuna uvid je li izdavatelj eRačuna iskazao podatak o naplati.

33. testiranje  sukladnosti  je  provjera  dosljednosti,  cjelovitosti i ispravnosti sustava u odnosu na  razmjenu  eRačuna, provedbu  fiskalizacije eRačuna i objavu identifikatora  u AMS-u a za potrebe primjene ovoga Zakona.

34 . tuzemna transakcija  je isporuka koju izdavatelj eRačuna obavlja primatelju eRačuna i koja podliježe  oporezivanju  hrvatskim  PDV-om, neovisno je li oslobođena ili oporeziva te svaki predujam primljen od primatelja eRačuna prije obavljene isporuke, pod uvjetom da su izdavatelj i primatelj eRačuna porezni obveznici sa sjedištem ili prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

35. Zaštitni  kod  izdavatelja  obveznika  fiskalizacije  je  alfanumerički zapis kojim se potvrđuje  veza između obveznika fiskalizacije i izdanog računa za koji se koristi kratica ZKI.

(2) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

DIO DRUGI - FISKALIZACIJA RAČUNA

POGLAVLJE I. - OBVEZA FISKALIZACIJE RAČUNA

Opća odredba o obvezi fiskalizacije računa - Članak 3.

Obveznik fiskalizacije računa iz članka 2. stavka 1. točke 21. ovoga Zakona provodi fiskalizaciju računa prema odredbama ovoga Zakona.

Izuzeće od obveze fiskalizacije računa - Članak 4.

(1) Iznimno od članka 3. ovoga Zakona obveznik fiskalizacije računa nije u obvezi provoditi fiskalizaciju računa za ostvarene promete u sljedećim djelatnostima:

1. priređivanje lutrijskih igara, igara klađenja, igara u kasinima i na automatima za igre na sreću i zabavu te zaprimanje uplata za sudjelovanje u igrama na sreću i zabavnim igrama

2. prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu izravno krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima seljačkih ili obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo, na štandovima i klupama izvan tržnica na malo i otvorenim prostorima

3. prodaja karata ili žetona za komunalni   prijevoz putnika u javnom prometu sukladno odlukama jedinica lokalne samouprave te prodaja karata ili žetona u zračnom, željezničkom i linijskom obalnom pomorskom prometu

4. naplata cestarine

5. punjenje naftnim derivatima aviona na avioservisima

6. prodaja proizvoda i/ili usluga u poštanskom prometu

7. pružanje bankovnih usluga i usluga osiguranja

8.vođenje središnjeg depozitorija nematerijaliziranih vrijednosnih papira i središnjeg registra financijskih instrumenata

9. ostvareni prometi evidentirani preko mjernih instrumenata za potrošnju električne energije, plina, vode, javne komunikacijske usluge i slično od energetskih, komunalnih, elektroničkih komunikacija i drugih pravnih osoba

10. provođenje zdravstvene zaštite što obuhvaća sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite do pune cijene zdravstvene usluge, kod izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite i izdavanje lijekova na recept

11. veterinarska djelatnost, provođenja mjera kontrole bolesti životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju, koju krajem godine za narednu godinu donosi ministar nadležan za poslove poljoprivrede, a koje se provode izvan veterinarske ambulante (na terenu) te se dokumentiraju posebnim evidencijama i izvješćima

12. prodaja robe u zrakoplovima na letovima te

13. ubiranje troškova prisilne naplate ako se računi ispostavljaju iz automatiziranih evidencija, a naplata se odvija prisilnim putem preko transakcijskih računa.

(2) Polazeći od specifičnosti obavljanja određene djelatnosti, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog ministra financija donijeti odluku o oslobođenju određene djelatnosti od propisane obveze fiskalizacije računa.

Obveza fiskalizacije računa različitih djelatnosti - Članak 5.

Ako obveznik fiskalizacije računa ostvaruje promet od različitih djelatnosti, izuzet je od obveze fiskalizacije računa samo za djelatnosti taksativno propisane člankom 4. ovoga Zakona.

Opseg provedbe fiskalizacije računa - Članak 6.

Obveznici fiskalizacije računa dužni su provoditi fiskalizaciju računa propisanu ovim dijelom Zakona za sve djelatnosti, osim za ostvarene promete u djelatnostima iz članaka  4.  ovoga Zakona.

POGLAVLJE II. - ODREDBE O RAČUNU

Sadržaj računa - Članak 7.

(1) Za potrebe provedbe fiskalizacije računa, osim podataka propisanih propisima koji uređuju obvezu izdavanja računa, račun mora sadržavati podatke:

1. vrijeme izdavanja (sat i minuta)

2. oznaku operatera

3. oznaku načina plaćanja računa – novčanice, kartica, transakcijski račun, ostalo

4. Jedinstveni identifikator računa

 5. Zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije računa i 

6. QR kod.

(2) Obveznici fiskalizacije računa dužni su na računu iskazati točne i potpune​ podatke propisane stavkom 1. ovoga članka.

Oznaka operatera - Članak 8.

(1) Oznakom operatera iz članka 7. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona smatra se oznaka osobe koja je izdala račun.

(2) Oznaka operatera iskazuje se na računu, a obveznik fiskalizacije računa dužan je oznaku operatera povezati s OIB-om te osobe u internom aktu koji predočuje za potrebe poreznog nadzora.

(3) OIB operatera iz stavka 2. ovoga članka obveznik fiskalizacije dostavlja u Sustav za fiskalizaciju kao element računa, kod provedbe fiskalizacije računa.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, kao OIB operatera može se dostaviti OIB obveznika fiskalizacije računa ako se radi o djelatnostima fizičkih osoba, o izdavanju računa putem samonaplatnih uređaja te u ostalim slučajevima u kojima nije moguće dostaviti OIB operatera iz stavka 2. ovoga članka.

Slijednost računa - Članak 9.

(1) Broj računa, koji je prema odredbama posebnih propisa sastavni dio računa, obveznici fiskalizacije računa dužni su iskazati u polju broj računa u tri dijela:

1. numerički broj računa

2. oznaka poslovnog prostora i

3. broj uređaja za izdavanje računa.

(2) Numerički broj računa iz stavka 1. točke 1. ovoga članka mora slijediti neprekinuti numerički redoslijed, bez praznina, po svakom poslovnom prostoru ili po uređaju za izdavanje računa u poslovnom prostoru.

(3) Pravila slijednosti numeričkih brojeva računa, popis poslovnih prostora i dodijeljene oznake poslovnih prostora te način određivanja broja uređaja za izdavanje računa obveznik fiskalizacije računa dužan je odrediti internim aktom, koji predočuje za potrebe poreznog nadzora.

(4) Neprekinuti numerički redoslijed svake kalendarske godine odnosno u svakom poreznom razdoblju  kreće od broja 1 do broja n, po svakom poslovnom prostoru, odnosno po uređaju za izdavanje računa u poslovnom prostoru.

POGLAVLJE III.- EVIDENCIJA OBVEZNIKA FISKALIZACIJE RAČUNA

Digitalni certifikat - Članak 10.

Obveznik fiskalizacije računa dužan je radi provedbe fiskalizacije računa od Financijske agencije nabaviti digitalni certifikat koji se u postupku fiskalizacije koristi za elektroničko potpisivanje elemenata računa te za identifikaciju obveznika fiskalizacije prilikom elektroničke razmjene podataka.

Evidencija obveznika fiskalizacije računa - Članak 11.

(1) Financijska agencija vodi Evidenciju obveznika fiskalizacije računa, a prema podacima o preuzetim digitalnim certifikatima.

(2) Evidencija iz stavka 1. ovoga članka sadrži OIB, ime i prezime/naziv obveznika fiskalizacije računa, broj izdanih digitalnih certifikata i vrijeme važenja izdanih certifikata.

POGLAVLJE IV. - POSTUPAK FISKALIZACIJE RAČUNA

Jedinstveni identifikator računa - Članak 12.

Radi provedbe fiskalizacije računa, kada se izdaju računi koji se ostvaruju prometom u krajnjoj potrošnji, obveznik fiskalizacije računa dužan je izdavati račune koji sadrže Jedinstveni identifikator računa prema članku 15. ovoga Zakona.

Izdavanje računa putem elektroničkih uređaja za izdavanje računa - Članak 13.

(1) Obveznik fiskalizacije računa dužan je izdavati račune putem elektroničkih uređaja za izdavanje računa.

(2) Elektronički uređaji za izdavanje računa iz stavka 1. ovoga članka moraju omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje elemenata računa te omogućiti vezu (internet) za elektroničku razmjenu podataka sa Sustavom za fiskalizaciju.

Programsko rješenje za fiskalizaciju računa - Članak 14.

​(1) Obveznik fiskalizacije računa radi provedbe fiskalizacije računa prema članku 13. ovoga Zakona dužan je koristiti programsko rješenje koje omogućava postupanje u skladu s odredbama ovoga Zakona, odnosno programsko rješenje koje će onemogućiti postupke kojima se izbjegava fiskalizacija računa.

(2) U skladu sa stavkom 1. ovoga članka, programskim rješenjem koje omogućava izbjegavanje fiskalizacije računa osobito će se smatrati programsko rješenje koje ima mogućnost promjene stavaka u već izdanom računu.

(3) Obveznik fiskalizacije računa te proizvođač i/ili održavatelj programskog rješenja odgovorni su za ispravnost programskog rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Obveznik fiskalizacije računa može testirati fiskalizaciju računa na način koji to omogućuje Porezna uprava.

Izdavanje računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa - Članak 15.

(1) Obveznik fiskalizacije računa prilikom izdavanja svakog računa za promet u krajnjoj potrošnji, elektronički potpisuje elemente računa te ih dostavlja u Sustav za fiskalizaciju putem uspostavljene elektroničke veze.

(2) Sustav za fiskalizaciju provjerava jesu li dostavljeni svi propisani elementi računa te jesu li potpisani ispravnim digitalnim certifikatom.

(3) Ako su kumulativno ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, Sustav za fiskalizaciju dostavljanim elementima računa iz stavka 1. ovoga članka određuje Jedinstveni identifikator računa te isti vraća obvezniku fiskalizacije računa putem uspostavljene elektroničke veze.

(4) Ako na temelju uvjeta iz stavka 3. ovoga članka Sustav za fiskalizaciju ne može odrediti Jedinstveni identifikator računa, vraća obvezniku fiskalizacije računa poruku o odbijanju određivanja Jedinstvenog identifikatora računa putem uspostavljene elektroničke veze.

(5) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, Jedinstveni identifikator računa te Zaštitni kod izdavatelja obveznika fiskalizacije, uz ostale obvezne podatke propisane člankom 7. ovoga Zakona, ispisuju se na računu za promet u krajnjoj potrošnji, prilikom ispisa računa iz elektroničkog uređaja za izdavanje računa.

Dostavljanje podataka o poslovnim prostorima - Članak 16.

(1) Obveznik fiskalizacije računa dužan je u Sustav za fiskalizaciju dostaviti podatke o svim poslovnim prostorima u kojima se izdaju računi za promet u krajnjoj potrošnji na način propisan stavcima od 3. do 10. ovog članka.

(2) Podatak o poslovnim prostorima iz stavka 1. ovoga članka sadrži:

1. OIB

2. oznaku poslovnog prostora

3. adresu poslovnog prostora

4. tip poslovnog prostora

5. vrstu djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru

6. radno vrijeme i radne dane

7. datum otvaranja poslovnog prostora

8. datum zatvaranja poslovnog prostora

9. status poslovnog prostora

10. oznaku o izdavanju dokumenta iz članka 29. ovoga Zakona.

(3) Oznaka poslovnog prostora iz stavka 2. točke 2. ovoga članka mora biti označena na isti način kao što će se navoditi na samom računu u dijelu broja računa – oznaka poslovnog prostora, propisanog u članku 9. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona.

(4) Podatak o adresi poslovnog prostora iz stavka 2. točke 3. ovoga članka dostavlja se elektroničkim putem korištenjem elektroničkog servisa Porezne uprave ePorezna (u nastavku: sustav ePorezna).

(5) Kao tip poslovnog prostora iz stavka 2. točke 4. ovoga članka navodit će se način poslovanja internetska trgovina, pokretna trgovina i slično, ako se djelatnost obavlja na terenu ili ako se radi o povremenim mjestima obavljanja djelatnosti.

(6) Podatak o vrsti djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru iz stavka 2. točke 5. ovoga članka dostavlja se prema važećem šifarniku koji sadrži nacionalnu klasifikaciju djelatnosti.

(7) Podatak o datumu zatvaranja poslovnog prostora iz stavka 2. točke 8. ovoga članka dostavlja se ako se poslovni prostor privremeno ili trajno zatvara.

(8) Obveznik fiskalizacije računa koji odluči ili koji ima poslovnu potrebu izdavanja pratećih dokumenata iz članka 30. ovoga Zakona za poslovni prostor u kojem bez propisane zakonske obveze koristi takav način poslovanja ispunjava oznaku iz stavka 2. točke 10. ovoga članka.

(9) Podatke iz stavka 2. ovoga članka obveznik fiskalizacije dostavlja po pojedinom poslovnom prostoru na način propisan stavkom 4. ovog članka, s početkom obveze fiskalizacije računa, a prije početka izdavanja računa.

(10) Ako se promijene podaci sadržani u stavku 2. ovoga članka po pojedinom poslovnom prostoru, a osobito ako se u nekom poslovnom prostoru djelatnost prestane obavljati ili obveznik fiskalizacije računa počinje obavljati djelatnost u novom poslovnom prostoru, ili ako promijeni djelatnost koju obavlja u poslovnom prostoru, obveznik fiskalizacije računa dužan je prije početka primjene promijenjenih podataka dostaviti podatke o promjenama na način propisan stavkom 4. ovoga članka.

Dostava podataka o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja - Članak 17.

​(1) Obveznici fiskalizacije računa dužni su u Sustav za fiskalizaciju na način propisan člankom 16. stavkom 4. ovoga Zakona dostaviti podatak o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja iz članka 14. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Podatak o proizvođaču i/ili održavatelju programskog rješenja iz stavka 1. ovoga članka obavezno sadrži OIB proizvođača i/ili održavatelja programskog rješenja.

(3) Ako obveznik fiskalizacije nema podatak o OIB-u proizvođača i/ili održavatelju programskog rješenja jer se radi o stranoj fizičkoj ili pravnoj osobi bez OIB-a, dostavlja podatke proizvođača i/ili održavatelja programskog rješenja koji obavezno moraju sadržavati ime i prezime/naziv, adresu, oznaku države i identifikacijski broj strane fizičke ili pravne osobe iz države u kojoj ista ima poslovni nastan.

POGLAVLJE V. - FISKALIZACIJA PRODAJE PUTEM SAMOPOSLUŽNIH UREĐAJA

Postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja - Članak 18.

​(1) Radi provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja, obveznik fiskalizacije računa dužan je fiskalizirati svaku prodaju u trenutku prodaje dostavom podataka o prodaji u Sustav za fiskalizaciju.

(2) Radi provedbe postupka iz stavka 1. ovoga članka, obveznik fiskalizacije računa dužan je dostaviti podatak o svakom samoposlužnom uređaju u kojem će se ostvarivati promet u krajnjoj potrošnji.

(3) Na prijavu podataka o svakom samoposlužnom uređaju odgovarajuće se primjenjuju odredbe o dostavi podataka o poslovnim prostorima u Sustav za fiskalizaciju propisane člankom 16. ovoga Zakona.​

Programsko rješenje za fiskalizaciju prodaje putem samoposlužnih uređaja - Članak 19.

​(1) Obveznik fiskalizacije računa radi provedbe fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja prema članku 18. ovoga Zakona dužan je omogućiti korištenje programskog rješenja za elektroničko potpisivanje poruka o prodaji te omogućiti vezu (internet) za elektroničku razmjenu podataka sa Sustavom za fiskalizaciju.

(2) Na korištenje programskog rješenja te razmjenu podataka iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 14. i 15. ovoga Zakona.

POGLAVLJE VI. - DOSTAVA PODATAKA O NAPOJNICI

Postupak dostave podataka o napojnici - Članak 20.

(1) Obveznik fiskalizacije računa kod kojeg je ostvarena napojnica dostavlja podatak o napojnici u Sustav za fiskalizaciju putem uspostavljene elektroničke veze.

(2) Podatak iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se na način i u rokovima koji proizlaze iz članaka 14. i 15. ovoga Zakona.

(3) Obveznik fiskalizacije računa iz stavka 1. ovoga članka u evidencijama i knjigovodstvenim ispravama osigurava podatak o napojnicama.

POGLAVLJE VII. - POSEBNE ODREDBE

Nemogućnost izdavanja računa koji sadrži Jedinstveni identifikator računa - Članak 21.

(1) Iznimno od članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, u slučaju prekida uspostavljene veze iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije računa dužan je izdavati račune sa sadržajem propisanim člankom 7. ovoga Zakona, bez podataka o Jedinstvenom identifikatoru računa.

(2) Obveznik fiskalizacije računa dužan je u roku od dva radna dana, računajući od dana u kojem je došlo do prekida veze, uspostaviti elektroničku vezu te dostaviti elemente svih  izdanih računa iz stavka 1. ovoga članka. 

(3) Za račune izdane prema stavku 1. ovoga članka smatra se da je ispravno proveden postupak fiskalizacije računa ako se postupi u roku propisanom stavkom 2. ovoga članka.

(4) Kako bi postupanje na način propisan stavcima od 1. do 3. ovoga članka bilo iznimka, obveznik fiskalizacije računa dužan je osigurati softversku i hardversku podršku koja omogućuje pravovremenu razmjenu odnosno dostavu podataka u Sustav za fiskalizaciju.

(5) Obveznik fiskalizacije računa odgovoran je za utvrđivanje odgovarajuće propusnosti mreže, a koju utvrđuje samostalno, na temelju broja poruka u sekundi u trenutku najvećeg opterećenja.​

(6) Sustav za fiskalizaciju će svim dostavljenim elementima računa iz stavka 2. ovoga članka odrediti Jedinstveni identifikator računa te ga dostaviti obvezniku fiskalizacije računa kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih elemenata računa.

Prestanak rada elektroničkog uređaja za izdavanje računa prilagođenog za provedbu fiskalizacije - Članak 22.

(1) Ako dođe do potpunog prestanka rada elektroničkog uređaja za izdavanje računa iz članka 13. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije računa dužan je izdavati račune koji moraju biti uvezani u knjigu računa u skladu sa stavcima od 2. do 7. ovoga članka.

(2) Uvezanu knjigu računa iz stavka 1. ovoga članka, prije početka upotrebe obveznik fiskalizacije dužan je ovjeriti u Poreznoj upravi.

(3) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, obveznik fiskalizacije računa obvezan je u roku od pet​ radnih dana, računajući od dana u kojem je došlo do potpunog prestanka rada elektroničkog uređaja za izdavanje računa, uspostaviti rad elektroničkog uređaja na način propisan člankom 13. ovoga Zakona.

(4) U roku iz stavka 3. ovoga članka obveznik fiskalizacije računa dužan je u Sustav za fiskalizaciju  dostaviti sve elemente računa za izdane račune, putem uspostavljene elektroničke veze.

(5) Sustav za fiskalizaciju će svim dostavljenim elementima  računa iz stavka 4. ovoga članka odrediti Jedinstveni identifikator računa te ga dostaviti obvezniku fiskalizacije računa kao potvrdu o zaprimljenosti naknadno dostavljenih elemenata računa.

(6) Obveznik fiskalizacije računa dužan je na kopijama ispostavljenih računa iz stavka 1. ovoga članka dopisati podatak o dobivenom Jedinstvenom identifikatoru računa odmah po zaprimanju.

(7) Na način propisan stavcima od 1. do 6. ovoga članka postupa se i u slučaju potrebe zamjene opreme za uspostavu veze, nemogućnosti uspostave veze za koju je odgovoran pružatelj veze ili drugog objektivnog razloga neovisnog o volji obveznika fiskalizacije računa.​

Provedba postupka fiskalizacije računa na područjima na kojima nije moguće uspostaviti vezu za razmjenu podataka - Članak 23.

(1) Ako obveznik fiskalizacije računa obavlja djelatnost ili dio djelatnosti u poslovnom prostoru koji se nalazi na području na kojem nije moguće uspostaviti vezu za razmjenu podataka sa Sustavom za fiskalizaciju, obveznik fiskalizacije računa za taj dio djelatnosti postupak fiskalizacije računa provodi izdavanjem računa iz uvezane knjige računa, sve dok se ne ostvari mogućnost veze.

(2) Nemogućnost uspostave veze za razmjenu podataka obveznik fiskalizacije računa dokazuje potvrdom  Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti s rokom važenja od godine dana.

Storniranje računa - Članak 24.

(1) Sve obveze propisane odredbama ovoga Zakona za izdavanje računa (sadržaj računa, broj računa) na odgovarajući način primjenjuju se i kod izdavanja računa za storniranje računa odnosno kod računa u kojima se iskazuje djelomični ili cjeloviti povrat robe ili usluga.

(2) Ako se po storniranju računa izvršava povrat plaćenih iznosa, moguće je provesti postupak fiskalizacije računa i po računima s iskazanim negativnim predznakom.

Obavijest o računu - Članak 25.

Obveznik fiskalizacije računa dužan je u poslovnom prostoru (zatvorenom) na svakom elektroničkom uređaju za izdavanje računa ili drugom vidnom mjestu istaknuti obavijest o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun.

Obveza zadržavanja računa - Članak 26.

(1) Kupac te svaki primatelj računa dužan je zadržati račun nakon izlaska iz poslovnog prostora.

(2) Kupac je dužan na zahtjev ovlaštene osobe, službenika Porezne uprave i Ministarstva financija, Carinske uprave​ pokazati račun.

Obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja - Članak 27.

​Iznimno od članka 25. ovoga Zakona, obveznik fiskalizacije računa koji provodi postupak fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja dužan je na svakom samoposlužnom uređaju istaknuti obavijest o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih uređaja.

Provjera računa - Članak 28.

(1) Kupci odnosno svi primatelji računa za promet u krajnjoj potrošnji, za koje je izvršen postupak fiskalizacije računa, mogu provjeriti je li njihov račun prijavljen u Sustav za fiskalizaciju u roku od 30 dana od dana izdavanja računa.

(2) Provjera se obavlja upitom na web servis dostupan na internetskoj stranici Porezne uprave.

(3) Račune izdane u slučajevima iz članaka 22. i 23. ovoga Zakona kupci, odnosno primatelji računa mogu radi provjere dostaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave.  

Izdavanje pratećih dokumenata prije računa - Članak 29.

​Ako iz bilo kojeg poslovnog razloga obveznik fiskalizacije računa prije izdavanja računa izdaje dokument na kojem navodi podatke o plaćanju, dužan je na njemu istaknuti »OVO NIJE FISKALIZIRANI RAČUN«.​

Provedba postupka fiskalizacije pratećeg dokumenta - Članak 30.

(1) Obveznik fiskalizacije računa iz članka 16. stavka 8. ovoga Zakona dužan je provoditi postupak fiskalizacije računa za prateći dokument kao što je ponuda, narudžba i slično na kojem navodi podatke o plaćanju iz članka 29. ovoga Zakona, a koji se izdaje kada je isporuka proizvoda ili obavljanje usluge već započelo ili je sasvim izvjesno da će do toga doći.

(2) Radi provedbe fiskalizacije računa iz stavka 1. ovoga članka obveznik fiskalizacije računa dužan je omogućiti korištenje programske podrške za elektroničko potpisivanje poruka o pratećem dokumentu iz stavka 1. ovoga članka te omogućiti internet vezu za elektroničku razmjenu podataka sa Sustavom za fiskalizaciju.

(3) Na razmjenu podataka i korištenje programskog rješenja iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 14. i 15. ovoga Zakona.

Obveze prilikom izdavanja računa nakon fiskalizacije pratećeg dokumenta - Članak 31.

Odredbe članaka 29. i 30. ovoga Zakona ne isključuju provođenje postupka fiskalizacije računa prilikom izdavanja računa kada se izdaju računi koji se ostvaruju prometom u krajnjoj potrošnji.

POGLAVLJE VIII. - ODREDBE O PLAĆANJU GOTOVIM NOVCEM IZMEĐU OBVEZNIKA FISKALIZACIJE

Plaćanja između obveznika fiskalizacije gotovim novcem - Članak 32.

(1) Gotovim novcem, u smislu ovoga članka, smatraju se novčanice eura i kovani novac eura i centa​.

(2) Plaćanje gotovim novcem jest izravna predaja gotovog novca između sudionika u plaćanju, uplata gotovog novca na račun i isplata gotovog novca s računa.

(3) Obveznik fiskalizacije računa može plaćati gotovim novcem drugom obvezniku fiskalizacije računa, ako drugačije nije propisano posebnim propisom:

1. za nabavu proizvoda i usluga do iznosa od 700,00 eura po jednom računu

2. za potrebe opskrbe ovlaštenih mjenjača gotovim novcem.

(4) Obveznik fiskalizacije računa može plaćati gotovim novcem građanima, osim za namjene koje se, prema propisima koji uređuju porez na dohodak, plaćaju putem računa građanina.

(5) Svaku isplatu gotovog novca građanima obveznik fiskalizacije je dužan evidentirati prema propisima prema kojima vodi poslovne knjige.

(6) Obveznik fiskalizacije računa je dužan gotov novac, iznad visine određenog blagajničkog maksimuma temeljem članka 33. ovoga Zakona, primljen tijekom dana po bilo kojoj osnovi, osim napojnice iz članka 20. ovoga Zakona,​ uplatiti na svoj račun otvoren kod banke istog dana, a najkasnije idućeg radnog dana.

(7) Obveznik fiskalizacije računa, koji na računima u banci ima oznaku blokade radi neizvršenih osnova za plaćanje u Očevidniku redoslijeda za plaćanje,  ne može plaćati gotovim novcem i/ili zadržati gotov novac.

(8) Obveznik fiskalizacije računa iz stavka 7. ovoga članka dužan je primljeni gotov novac uplatiti na svoj račun za redovno poslovanje u banci odmah, a najkasnije idući radni dan.

Blagajnički maksimum - Članak 33.

Obveznik fiskalizacije računa, osim obveznika iz članka 32. stavka 8. ovoga Zakona, može zadržati gotov novac na kraju radnog dana do visine blagajničkog maksimuma.

POGLAVLJE IX. - PODZAKONSKI PROPIS

Sadržaj podzakonskog propisa - Članak 34.

(1) Ministar financija pravilnikom propisuje:

- duljinu i tip zapisa za Jedinstveni identifikator računa iz članka 7. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona

- duljinu i tip zapisa za Zaštitni kod izdavatelja iz članka 7. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona

- načine generiranja i obvezne podatke koje sadrži zapis QR koda te tip zapisa za QR kod iz članka 7. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona

- upute o postupcima pribavljanja certifikata iz članka 10. ovoga Zakona

- način testiranja fiskalizacije računa iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona

- oblik i strukturu poruka s obveznim elementima računa te način razmjene podataka između obveznika fiskalizacije računa i Sustava za fiskalizaciju iz članka 15. ovoga Zakona

- sadržaj podataka te način dostavljanja podataka o poslovnim prostorima iz članka 16. ovog Zakona

- sadržaj te postupak ovjere uvezane knjige računa iz članka 22. ovoga Zakona

- postupak dokazivanja u slučajevima nemogućnosti uspostave veze za razmjenu podataka iz članka 23. ovoga Zakona

- izgled i sadržaj obavijesti o obvezi izdavanja računa te obvezi kupca da preuzme i zadrži izdani račun iz članka 25. ovoga Zakona

- sadržaj obavijesti o fiskalizaciji prodaje putem samoposlužnih aparata iz članka 27. ovoga Zakona

- upute o načinima provjere izdanih računa putem servisa Porezne uprave upitom na web servis iz članka 28. ovoga Zakona i

- visinu iznosa blagajničkog maksimuma prema pojedinim kategorijama poreznih obveznika iz članka 33. ovoga Zakona.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka ministar financija propisuje protokole i sigurnosne mehanizme za razmjenu poruka, centralni i pojedinačni model za fiskalizaciju, standardne poruke o greškama, kao i protokole o postupanju u slučaju grešaka za potrebe:

- provedbe postupka fiskalizacije računa iz članka 15. ovoga Zakona.

- provedbe postupka fiskalizacije prodaje putem samoposlužnih uređaja iz članka 18. ovoga Zakona,

- dostave podataka o napojnicama iz članka 20. ovoga Zakona i

- provedbe postupka fiskalizacije pratećih dokumenata iz članka 30. ovoga Zakona.

DIO TREĆI - IZDAVANJE I FISKALIZACIJA ERAČUNA U POSLOVANJU POREZNIH OBVEZNIKA

POGLAVLJE I. - OPĆE ODREDBE

Opća odredba o eRačunu -  Članak 35.

(1) Na  odredbe o eRačunu i postupanju s eRačunima iz ovog dijela Zakona na odgovarajući način primjenjuju se odredbe propisa kojim se uređuje izdavanje eRačuna u javnoj nabavi.

(2) Odredbe ovog dijela Zakona ne primjenjuju se na isporuke dobara ili usluga koji proizlaze iz nabave i izvršenja ugovora koji su proglašeni tajnima ili koji moraju uključivati posebne sigurnosne mjere u skladu sa zakonima i drugim propisima.

Vjerodostojnost eRačuna - Članak 36.

(1) eRačun izdan prema odredbama ovoga Zakona smatra se vjerodostojnom ispravom prema trećima.

(2) Vjerodostojnost podrijetla, cjelovitost sadržaja i čitljivost eRačuna treba se osigurati od trenutka izdavanja eRačuna do kraja razdoblja za pohranu eRačuna.

Rokovi čuvanja eRačuna - Članak 37.

Za potrebe ovoga Zakona eRačuni se čuvaju u elektroničkom obliku 11 godina od isteka poslovne godine na koju se isti odnose.

POGLAVLJE II. - eRAČUN

Elementi eRačuna - Članak 38.

Svaki eRačun mora biti u skladu s  EU normom.

Razmjena eRačuna - Članak 39.

(1) Razmjena eRačuna obavlja se putem pristupnih točaka.

(2) Pristupna točka obvezna je omogućiti sigurnu razmjenu podataka između izdavatelja i primatelja eRačuna na način da osigurava standardizirane formate, protokole i interoperabilnost između različitih sustava.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka eRačuni se mogu razmjenjivati drugim tehnologijama i procedurama, uz poštivanje odredbi ovoga Zakona i osiguravanje vjerodostojnosti podrijetla, cjelovitosti sadržaja i čitljivosti od izdavanja do kraja razdoblja čuvanja eRačuna.

Obveza izdavanja eRačuna - Članak 40.

(1) Izdavatelj eRačuna dužan je izdati eRačun za tuzemne transakcije koje obavlja primatelju eRačuna, osim ako je izuzet od obveze izdavanja računa prema posebnom propisu.

(2) Prilikom razmjene eRačuna identitet pristupne točke dokazuje se putem certifikata izdanih od strane  pružatelja usluga povjerenja/pouzdanih pružatelja usluga povjerenja u Republici Hrvatskoj uz obavezan OIB s kojim se potpisuje poruka čiji je sadržaj eRačun.

Izuzeće od obveze izdavanja eRačuna - Članak 41.

(1) Iznimno od članka 40. ovoga Zakona od obveze izdavanja eRačuna i fiskalizacije eRačuna izuzeta je transakcija koja se plaća gotovinom ili karticom i za koju je izdan račun i proveden postupak fiskalizacije računa prema članku 15. ovoga Zakona.

(2) Prilikom postupka fiskalizacije računa iz stavka 1. ovoga članka u Sustav za fiskalizaciju dostavlja se OIB primatelja računa.